Kraljevstvo snova
Gospodar senki
„Pripadao je mom ocu. Želim da znam odakle taj mač kod tebe.“ „A šta deš da mi daš za uzvrat ako ti kažem?“ Zašto je morala da bude toliko lepa? To ga je intrigiralo jednako koliko i njena ličnost. Želeo je da je mrzi. Da bude u mogudnosti da zaključa vrata i ode, a da ne oseda krivicu zbog toga. Ali što je više vremena provodio sa njom, sve više je bio svestan da mu to postaje problem. „Kao zatvorenik ti nemaš mogudnost da se cenkaš.“ „Naprotiv, moj gospodaru, ja imam nešto što ti žarko želiš.“ Rekla je kovitlajudi pramen svoje kose. Najfascinantnija boja koju je ikada video. Bila je tamno-smeđa, kao da je prelazila u crnu, a opet prošarana nijansama crvene, kao da je vila prošla svojim prstima kroz njenu kosu. Beiste ispruži svoje noge, skrštajudi ruke na grudima. Pogled koji je doskoro držao na njenoj kosi, sada je preusmerio ka udubljenju na njenom obrazu. „Pametna si. Tvrdoglava.“ Kako to zapravo nazivaju? Rupica? Svaki pogled na nju bio je greška, jer je to izazivalo želju za dodirom. Ona slegnu svojim nežnim ramenima. „Ja sam derka svoje majke.“ Tome je usledio njen besan pogled. „Viking.“ Zašto ga je podsedala na to, nije baš razumeo. Shvatio je da sve manje ima vremena. „Šta želiš u zamenu za informaciju?“ Ispravila je ramena, osedajudi da je njegovom strpljenju polako dolazio kraj. „Želim da mi daš svoju reč.“ Beiste pogleda „Ne razumem.“ Uspravila je svoju bradu, pokazivjudi mu svoj prkos. „Moj brat, Erik.“ Beiste je mogao da iskoristi to što je čuo, kako bi se poigrao sa njom, ali blesak u njenim očima mu je govorio da je bila prestravljena i zabrinuta za sigurnost svog brata. Shvatio je da čovek koji stoji iza smrti njenih roditelja, smrti njegovog oca, sigurno drži njenog brata kao zarobljenika, ako do sada ved nije mrtav. „U redu. Obedavam ti da du da odem u Castle Gloom. Da ga izbavim.“ 32