Kraljevstvo snova
golf pantalonama. Počeo je da zvižduće šarmantnu melodiju dok je nestajao preko mosta u gustu krošnju drveća. Sela sam opet nesposobna da izbrišem osmeh sa lica. Bacila sam malo semenke pticama dok je Jeremiah obilazio ugao već otvorenog kišobrana iznad njega. "Izgledaš srećno," rekao je proširujući kišobran da bi me zaštitio. Njegove ruke su putovale do papirne kese u mojim rukama i posmatrao je dok sam bacala sadržaj na zemlju. "Semenke za ptice?" pitao je. "Ne bi mi verovao kad bi ti rekla."Zabola sam ruku u kesu za još semenki i osetila nešto veliko i teško ispod zrnevlja. Mršteći se, izvukla sam ga i podigla na svetlo. To je bio muški prsten sa crnim kamenom i debelom obodom. Bio je natpis sa unutrašnje strane koji je izlizan od godina nošenja. "Šta... Daj da vidim to." Predala sam ga Jeremiah i gledala dok ga on pregleda pažljivo. "Audentes fortuna iuvat." Pogledao je od mene ka pticama. "Starac?" Kad sam klimnula glavom Jeremiah je pogledao oko parka, ali kad je počeo da ustaje uhvatila sam ga za ruku. "Nećeš ga naći." Jeremiah je stao sa rukama savijenim u pesnice. "Zašto mi nije rekao?" "Upravo jeste." Povukla sam ga za rukav dok me konačno nije pogledao. "On je, takođe, čuo sve što si mi rekao." Za trenutak mislila sam da će u svakom slučaju početi juriti za svojim bratom. Na kraju, međutim, Jeremiah je seo dole do mene okrećući prsten iznova i iznova u svojim rukama. Zagledala sam se u njega radoznalo. "Čije je to?" "Pripadao je našem dedi, ali je nestao otprilike u isto vreme kad i Lukas. Natpis glasi-sreća prati hrabre." Zurio je u prsten neko vreme, a onda pogledao u mene. "Čuo je sve što sam rekao?" Kada sam klimnula zbunjeni osmeh se raširio Jeremiahovim licem. "Dobro." Skliznuo je prsten na njegov prst, onda ustao i ispružio ruku.
64