Klub Brbljivica
osmijehnuti i izvede Mor iz velike dvorane, a zatim siđu niz stepenice do podruma. U kuhinji je bilo previše ljudi pa su hodnikom prošle u smočnicu. U podrumima je bilo hladno, a vlaga je prodirala u kosti. Caitrina stegnu arisaidh malo čvršće oko sebe, ne znajući želi li otjerati hladnoću ili studen slutnje. Pripremi se za udarac. - Je li Brian? Je li se što dogodilo Brianu? Mor je odmahnu glavom. - Nije, moje jadno malo janješce, nisam te namjeravala uplašiti. Brat ti je dobro, koliko je to moguće. - Caitrini ne promače zadrška u njezinom glasu. Mor je, poput nje, držala da Briana treba premjestiti u Rothesay. Svakim djelićem tijela prostruji joj olakšanje – sve dok nije čula njezine naredne riječi. - Taj tvoj budalasti, tvrdoglavi brat Niall će se naći u pogibelji. - Niall? Ne razumijem. - Rekla sam mu da ne ide. Zatiljkom joj se proširi strah poput ledenih prstiju. - Ide? - Presječe je strah i zgrabi Mor za ruku. - Kamo je Niall otišao? Mor se snuždi. Kao da su joj se od nevolje dublje urezale fine linije oko očiju. - Ne znam. Otišao je sa Seamusom i ostalima, i možeš biti sigurna da ne smjeraju ništa dobroga. - Zastala je. - Tamo je bio neki čudan čovjek kad sam jutros stigla. A tek njegov pogled... - Ona zadrhti. - Divlji i ispunjen takvom mržnjom, kakvu nikad prije nisam vidjela. - Taj čovjek... jesu li mu spomenuli ime? Mor odmahnu glavom. - Ali ne sumnjam da je bio odmetnik. Kad bih morala pogađati, rekla bih da je bio MacGregor.
Ne. Niall ne bi bio tako nepromišljen... Da, shvati, bio bi. Nije bilo teško zaključiti zašto se mogao poistovjetiti s MacGregorovima – vidio je uništen svoj dom, oca i brata ubijene, a i sam je postao odmetnik. Niall se promijenio. I dalje je prividno ostao duhovit nevaljalac, ali je u njemu bio sloj hladnog čelika kojeg prije nije bilo. Osjetila je kako u njemu gorčina i mržnja
248