Klub brbljivica šansa za ljubav

Šansa za ljubav

By Brbljivica POGLAVLJE 23.

Posle razgovora s Oliverom, osjećala sam se pogubljeno. Tek sada nisam znala odakle i kome bih se obratila. Nisam mogla nikome vjerovati jer je Samuel bio toliko jak da je svugdje imao svoje ljude, a ko sam ja da mu se mogu suprostaviti. Znam da je samo pitanje vremena kada će ovo sve doći do njega i naravno da neće ostati mirne ruke. Politika je čudna stvar, i nema te sile koja bi zaustavila ambicioznog čovjeka da ostvari svoj cilj. Emu ne želim ni vidjeti, ali ona mu je potrebna kako bih se mogla naći oči u oči s Samuelom. Nalazim se na putu kući, željno iščekivajući vruć tuš. Treba mi neko da mi skrene misli sa današnjeg dana.

- Hej Eric, kako si?

- Vidi ko se sjetio svog brata.

- Dok se zezaš znači da si dobro. Gdje se nalaziš, došla bih te vidjeti u toku dana?

- Kod mame sam, još uvjek me tetoši. Slobodno dođi i ona te želi vidjeti.

- Obećavam, pusti mi adresu pa sam posle kod tebe.

- Da li je sve u redu Niki?

Uzdahnula sam.

- Da, jeste. Ne brini, vidimo se.

Prekinula sam razgovor i taxi se zaustavio pred mojom kućom. Više nije bilo ni jednog novinara, valjda su se zasitili iste priče. Ovog puta, kuća nije bila tiha. Čulo se mnoštvo glasova, kao da je u pitanju neko okupljanje. Tiho sam otvorila vrata i polako se odvukla do kuhinje. Mary i još dve cure su bile u poslu, sipajući pića u čaše i pripremajući mala predjela.

- Hej Mary, šta se ovde dešava?

- Oh,to ste vi,gospođice. Uplašili ste me.

- Izvini nije mi bila namjera, ali šta je ono tamo? - pokazala sam prstom prema primaćoj sobi.

- Vaša majka i njeno društvo.

Kimnula sam glavom, jer mi je sve bilo jasno. Opet neke glupe ideje kako pomoći i kome dati donaciju. Mrzim ih jer sve rade kako bi došle u 125.