Vođena -
Coltone? – nabrah obrve, znatiželjna da saznam o čemu priča uprkos tome
što mi je telo bilo na vrhuncu opreznosti zbog njegovih reči. Nisam baš dobra sa iznenađenjima u svakodnevnom životu a posebno ne kad ležim ovde gola, izložena i ranjiva. Kikoće se, duboko i seksi. – To će biti teško za tebe, zar ne? – Kada ne odgovaram, podiže se na lakat i osmotri me na trenutak. – Mislim da je vreme da prestaneš da razmišljaš, Raylee. Prestani da pokušavaš da shvatiš deset koraka unapred kad smo tek počeli. – Utiskuje nevini poljubac na moje usne. – Ostani ovde, Raylee. Ne miči se. Razumela? Autoritativnost u njegovom glasu me pali. Njegovi razlozi iza toga me uznemiruju. Njegova težina se podiže sa mene, i mogu da ga čujem kako pretura po kuhinji. Fioka se otvara i zatvara. Zebnje me ispunjavaju. Za bezbrižnu devojku unutar mene koja umire da izađe, nestrpljenje je oduševljavajuće osećanje. Za kontrol frika u meni, uznemirenost nije dobro došla. Da li mu verujem? Da. Bez sumnje. Zašto? Nisam sigurna, i samo to me prestravljuje. Čujem ga kako se vraća iz kuhinje, i naginje nad mene, sa raskalašnim osmehom koji krivi uglove njegovih usana. – Da li znaš koliko divno izgledaš upravo sada? – ne odgovaram nego se ugrizam za usnu dok osećam njegove prste od jednom na mojoj ribici. Razdvajaju me i lagano idu gore dole. Mali nagoveštaji koji me ostavljaju da se izvijam kako bih se susrela sa njegovim dodirom. Istog trenutka povlači ruku. -
Coltone-
-
Na-a, Raylee, - zadirkuje me. – Ja sam sad glavni. Upravo ovde i upravo
sada. – Zažmirkala sam kapcima dok sam pokušavala da se susretnem sa njegovim očima. Srce mi je tuklo u grudima od njegovih reči. Bradavice mi se ukrutiše i od same pomisli. Strah je bojio ivice mog i Coltonovog pobuđenog pogleda. Predajući svoju kontrolu nekom drugom je uznemirujuća činjenica. Podati se bez pogovora još više. – Prestani da razmišljaš, dušo, - šapuće dok mi povlači ruke iznad glave. – Želim da preuzmem svu kontrolu od tebe tako da jedina stvar na tvojoj pameti bude da osetiš. Nećeš biti u mogućnosti da razmišljaš pet koraka unapred kada nisi ti ta koja čini korake, zar ne?
Oh jebem ti! Šta će on- Moje misli su zataškane kada se obruči svojim usnama ne moje. Migoljim se kako bih pomerila ruke a on se smeje dok se ljubimo. – Žao mi je, srce, mrmlja, - naučićeš da ponekad, ne biti glavni može da bude uistinu oslobađajuće. – Navlači
204