pomisli na mene da te mogu prevaliti preko koljena, svući ti traperice i uzeti te kad god poželim. Želim samo prijeći rukom po tvojoj pičkici i dovesti te do vrhunca. Želim da te dojke bole od neprestane čežnje za mnom. Želim te tako spremnu da te mogu prevesti preko ruba samo jednom riječju. Razumiješ li?" "Da", rekla sam, iako mi je tijelo bilo toliko vruće, usta toliko suha da nisam znala kako sam uspjela prozboriti i tu jednu jedinu riječ. "Želiš li i ti to isto?" "Da." Moj odgovor bio je tek nešto više od jecaja. Prsti su mu i dalje bili u meni, igrajući se i dražeći me. Povukao ih je pa prešao jagodicom palca preko moga klitorisa i - o, Bože, da - kroz mene je provalio orgazam. Ovaj put mala oluja, ali dovoljna da me prodrma, da mi se koža zarumeni, da me učini slabom od zadovoljstva, ali i želje za još. "Pokušavaš me izbaciti iz ravnoteže", šapnula sam. Vidjela sam bljesak muževne pobjede u njegovim očima prije nego što mu je osmijeh dotaknuo usne. "Djeluje li?" "Da", priznala sam. "Ne brini se. Ako posrneš, uhvatit ću te." Odmaknuo se jedan korak od stola i ispružio ruke. "Spremna?" Pomislila sam reći ne, ali to nije bila istina. Kročila sam u Zemlju čudesa i željela sam cijelu pustolovinu. "Spremna", odvratila sam prihvativši njegovu ruku i krenuvši za njime kroz vrata. Slijedila sam ga niz hodnik, svako malo navlačeći rub kaputa, iako je bio dovoljno dug da sam ispod mogla imati kratku haljinu. Odveo me je do parkirališta, a zatim do klasičnog crvenog kabrioleta. Moj otac bi znao godinu proizvodnje i marku, no sve što sam ja znala bilo je da je velik poput lađe i održavan kao da je ovog trena izišao iz tvornice. Spoj mekanih oblina i oštrih kutova pružao mu je starinski izgled koji sam obožavala. "Opa", rekla sam. "Aha. Ljepotan." Otvorio je vrata za mene i uvukla sam se na sjedalo u obliku klupe, toplina kože grijala mi je bedra. "Lijepo", rekla sam kad se smjestio za upravljačem. "Buick Le Sabre iz 1963.", rekao je. "Uredio sam ga za sebe, iako, iskreno govoreći, i kad sam ga kupio, bio je u prilično pristojnom stanju. A", dodao je, naglo pojurivši s parkirališta, "vozi kao avion." To je i dokazao jednom kad smo stigli do autoceste, pa sam cičala od iznenađenja i užitka, dok mi je kosa lepršala na toplom noćnom zraku. "Super", rekla sam. "Iako manje vibrira od motocikla, mislim da bi nam ova sjedala mogla poslužiti." Potapšala sam crveno-bijelo kožno sjedalo. Odvratio je oči s ceste dovoljno da baci pogled na sjedalo, a onda na mene. "Zanimljiva informacija. Dobro je da znam. Naročito kad se uzme u obzir mjesto na koje idemo." "Oh." Pričekala sam trenutak. "A kamo ono idemo?" "Dobar pokušaj, ali morat ćeš se strpjeti." Sad je i sam potapšao sjedalo. "Znaš što je dobro s ovom vrstom sjedala? Mogu se poleći pa budu vrlo udobna." "Je li to prijedlog ili naredba?" "Odaberi sama", rekao je. "Samo da bude brzo."
91