Sudbe i srdzbe lauren groff

postavi”, rekao je.

“Ne brini se”, rekla je Mathilde. “Svi koje poznajemo su blesavi.”

BROD LUĐAKA, 2014.

PRVI ČIN, PRVA SCENA Pustopoljina nakon nuklearnog rata, kit s trbuhom prema gore donesen crvenom plimom, među naplavljenim smećem dvije žene.

Pete: žilava, niska, mršava dlakava ženka čimpanze Miranda: nenormalno debela, na glavi metar podignute crvene kose, na vrhu koje je spaljeno gnijezdo drozda u stilu madame du Barry17. Njiše se u ležaljci razapetoj između dvije ogoljene crne palme.

Pete (dovlači mrtvog aligatora u logor): Danas je za večeru aligatorov rep, Miranda.

Miranda (neodređeno): Krasno. Baš tako. Dobro. Nadala sam se. Pa, odrescima kita? Ako bi se nekako mogli dobiti odresci kita? Mislim, ne brini se mnogo oko toga, to je jedina stvar na svijetu koju bih večeras mogla probaviti, ali mogu pojesti i malo aligatora. Ako moram.

Pete (podiže pilu, odlazi, vraća se mokra s komadom mesa u rukama): Aligatorov rep i odresci od kita za večeru, Miranda.

Miranda: Kakvo iznenađenje! Pete! Ti možeš sve! A kad smo već kod toga, možeš li mi natočiti još jedan koktel? Negdje mora biti pet sati popodne!

Pete: Ja ne b’ rekla. Više nema ništa što se zove vrijeme. (Natače kerozin iz bačve, miješa ga šećerlemom od peperminta, koju čuva u tu svrhu, dodaje ga.)

Miranda: Čudesno! Sada. Mislim da je vrijeme za moju sapunicu?

Zvijezde u tvojim očima?

Pete: Vrijeme je mrtvo, Miranda moja. Televizija je mrtva. Struja je mrtva. I glumci su mrtvi, garant, u toj hidrogenskoj eksploziji nad L.A.om. Ili od crne kuge nakon nje. Ili od potresa. Ljudski eksperiment se raspao.

Miranda: Onda me ubij, Petey. Samo me dokrajči. Nema svrhe da nastavim živjeti. Samo uzmi tu pilu i odsijeci mi glavu, (jeca u svoje