Ayfer tunc noc zelene carobnice

metka koji će mi se vjerojatno zabiti u glavu, zatrebala mi je pomoć te daljnje rođakinje kojoj sam strašno zavidjela.

Ipak, nisam vjerovala da bi Selda mogla učiniti nešto za mene. Nisam čak bila sigurna ni da ću uspjeti doći do nje, ali kad se utapaš, hvataš se za svaku slamku i tražiš pomoć od svih. Nisam znala je li Selda bila slamka ili prijatelj i hoće li pružiti pomoć davno zaboravljenoj daljnjoj rođakinji, ali morala sam pokušati. Morala sam izvući glavu iz pijeska, pronaći Seldu i tražiti pomoć kako bih razotkrila ovaj odvratan svijet.

Jer sam bila kriva za plavookog mladića, jer sam bila uzrok njegovoj smrti.

Neće ostati na tome.

Sada više neće.

CD-i su morali izazvati rezultat. Direktor Uluč se morao razbjesniti i iskaliti na Teomanu i Osmanu, ali nisam htjela da ostane na tome.

Htjela sam mnogo više od toga.

Htjela sam pokazati što je ispod sjajne površine i milijunima ljudi koji se pretvaraju da je sve u redu, da svijet ne miriše na govna, reći: "Osvrni se barem jednom oko sebe, ne vidiš li da svijet trune?"

Kad sam se već učinila žrtvom, htjela sam da moja koža bude dar turskom postojanju. Htjela sam vidjeti boga Istanbula, Direktora Uluča kako pred novinarima pokušava ostati miran i kako blebeće da je to montaža, urota i namještaljka. Želim da u ovoj žalosnoj komediji koju smo zajedno uprizorili, nečasni koji se kune na svoju čast nekome privuče pažnju.

U redu, neka se čovjek moga naroda ne probudi iz sna, neka ne skoči i ne potrči na Trg Taksim s natpisima "Dosta igre tri majmuna!", neka se parlament ne umiješa i neka se ne podnese zahtjev za interpelacijom (objasnite kome ste na brigu ostavili Istanbul), ali neka barem taj narodski čovjek kaže: Dosta više! i neka se sazna da se grešni, plavooki mladić nije sam bacio s prozora, naprotiv, da su ga gurnule mračne ruke i da na to nitko nema pravo.

U doba kada jezik šuti; a tijelo govori; znam da se neće biti lako razumjeti.LXV Naravno da sam znala, ali vrijedilo je pokušati.

Ove nas je noći očekivao veliki ispit, a budući da do sada nije bilo nikakve vijesti, moj se narod ponovno spremao predati prazan papir.

Naravno da će maknuti Direktora Uluča. Zgužvat će čovjeka pred kojim je plazilo četrdeset tisuća policajaca i gurnuti ga u arhiv, tu će trulu jabuku iz svojih redova baciti u smeće.

Ali završi li tako, ova će žalosna komedija nalikovati na šibicu koja slabo gori i ugasi se prije nego se rasplamsa. Na sudovima se neće spomenuti 283