Pratite nas na facebooku
facebook.com/dnovine
Kultura 25
SUBOTA I NEDJELJA, 6. I 7. 10. 2012.
Konte Zanović i okrugli sto u CNP-u
TEATAR
Novčanik bira, a ne estetika Rediteljka Alisa Stojanović za DN o predstavi “Sedam dana”, teatru i omiljenim temama Isidora Radulović
A
lisa Stojanović za sebe kaže da je domaća u Gradskom pozorištu. Gorka komedija “Sedam dana” (tekst Tene Štivičić), koju je ovdje režirala, bliska joj je iz intimne perspektive jer govori o ljudima sa kojima i sama može da se identifikuje. Sa glumcima iz predstave Stojanović je otvorila novo poglavlje igre, na obostrano zadovoljstvo, ali i na zadovoljstvo publike.
Pavle Ilić, ali i ostali, đaci su Bora Stjepanovića. Kad smo se okupili, shvatila sam da su svi iz dobre škole”, kaže Alisa Stojanović, koja studentima režije i glume često savjetuje da treba da “slušaju samo sebe”, jer je svaka škola dobra samo do jednog trenutka. Ne vjeruje ni u akademizam u umjetnosti, a protiv je i sistema u teatru i van njega. Pozorište i umjetnost, po njenom mišljenju, stvar su lične potrebe i osjećanja. “I roditelji su dobri do jednog trena, ali onda ih, kako psiholozi kažu, ‘zaključaš u orman’ i nastaviš sam. Inače, cijelog života ćeš da se pravdaš da su ti oni krivi za sve. Škola je pomoćno sredstvo na nekom putu, ali ona ti neće dodati umjetnost ako je sam nemaš. Umjetnost se ne uči na akademiji”, kaže Stojanović, navodeći da je ova saradnja s našim glumcima nanovo “otvorila” oči o tome koliko naši glumci mogu da pruže. Komad “Sedam dana” bli-
Foto: Balša Rakočević
Predstava “Sedam dana” za beogradsku rediteljku Alisu Stojanović nova je njena veza s našim teatarskim okvirima, a ovaj tekst Tene Štivičić prirodno se nadovezuje i na teme iz predstave “Više od terapije”, koju je prije dvije godine režirala u Gradskom pozorištu. “Volim kako Tena piše, bliska mi je. Po svom opusu ona je autorka evropskog ranga, a generalno, meni su bliske savremene teme. Volim pitanja koja otvaraju život nekog čovjeka, sličnog meni”, kaže Alisa Stojanović u razgovoru za Dnevne novine. Sličnost koju zapaža ogleda se u načinu života, standardu i interesovanjima junaka ove egzistencijalne priče koja preispituje i potrebu da se o svemu ima kakav-takav stav. “Svi mi oblačimo stavove kao gaće, jer tako moramo. Stalno se opredjeljujete: jeste li za zdravu ili masnu hranu, jeste li za farbanje kose ili ne... Sve do toga jeste li lijevo ili desno”, kaže rediteljka kojoj je ovaj komad blizak i zbog toga što govori o obrazovanim ljudima na pragu 40-ih, koji imaju karijere, ali su emotivno neispunjeni i u životu ne nalaze smisao. Iako imaju “sve”, pitaju se čemu!? Rediteljka je sa glumcima u podjeli pronašla pravu nit komunikacije, koju je publika na premijeri i u prvim igranjima znala da prepozna i nagradi. “Već drugi put sam tu i barijera nije bilo. Većinu glumaca sam poznavala, jedino Branku Femić sam upoznala tek na kastingu, koji je bio prilika i da upoznam i druge mlade glumce. Kasnije sam shvatila da je veći dio podjele čak sa iste klase. Sjajni: Dubravka Drakić, Ivana Mrvaljević,
zak joj je i na nivou dilema. “Svako jutro kad ustanem, razmišljam kao i svi ljudi mog profila - koliko košta današnji dan, kako ‘izgurati’ do sljedećeg prihoda. Priča o novcu kontraindikovana je u umjetnosti, koja treba da je ‘iznad toga’. Ali, stalno smo u disbalansu, prinuđeni na kompromise”, kaže ona. U nastajanju ove predstave, rediteljka se često suočavala s pitanjem: zašto u različitim scenama koje dočaravaju različite prostore nema i različitog namještaja, ali baš istovjetnost namještaja, scensko je rješenje koje posredno govori o egzistencijalnoj “istosti” scena i junaka. “Niko od nas ne bira namještaj, već je izbor diktiran količinom novca u novčaniku. Rijetko je koji dom srednje klase uređen po ukusu vlasnika. Tako je i sa mnom, ali to mi sada nije prioritet. Dolazimo do toga da većina ljudi živi isto, bili oni u Berlinu ili u Londonu. Izbor toga kako živimo i šta oblačimo, nažalost, pitanje je novčanika, a ne naše estetike”, kaže ona, navodeći da su ljudske potrebe njene neiscrpne teme u teatru. Umjesto odgovora na dramu savremenog života, rediteljka se ovdje još jednom potrudila da (pod)smijehom akcentuje mane, ali i nadu u ljudskost i to da još nije kasno da se vratimo na pravi put.
Predstava “Konte Zanović”, koju je po motivima Vladimira Sekulića režirala i dramaturški preradila Radmila Vojvodić, biće izvedena večeras u 20 sati na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta, u okviru Bijenala crnogorskog teatra. U predstavi igraju: Dragan Mićanović, Branimir Popović, Simo Trebješanin, Dubravka Drakić i drugi. Scenografiju je osmislio Miodrag Tabački, kostime Angelina Atlagić, kompozitor je Ljupčo Konstantinov. U okviru Bijenala u KIC-u “Budo Tomović” biće izvedena predstava “Lukrecija iliti ždero” u nedjelju u 20 sati. Predstavu je prema tekstu nepoznatog kotorskog autora režirao Jagoš Marković. Uloge tumače: Kristina Stevović, Emir Ćatović, Branimiir Popović, Dubravka Drakić i drugi. “Žene, drama i izvedba- između ex-jugoslovenskog postsocijalizma i globalizacijskog post-feminizma”, tema je okruglog stola večeras u 17 sati u CNP-u, na kome će učestvovati teoretičarke iz regiona: Anisa Avdagić, Dubravka Đurić, Elizabeta Šeleva, Gabrijela Abrasovic, Nataša Govedić i Nataša Nelević. Okrugli sto vodi Lada Čale Feldman iz Hrvatske.
Oliveru Frljiću Mihizova nagrada
Reditelju i dramskom piscu Oliveru Frljiću pripala je ovogodišnja nagrada za dramsko stvaralaštvo “Borislav Mihajlović Mihiz”, odlučio je žiri za dodjelu te nagrade. Frljić je nagradu dobio za ostvarenja “Proklet bio izdajica svoje domovine”, “Kukavičluk”, “Zoran Đinđić” i “Mrzim istinu”, obrazložio je žiri. “Oliver Frljić je u proteklih nekoliko sezona izrastao u najprovokativnijeg pozorišnog stvaraoca na prostorima bivše Jugoslavije”, navodi se u obrazloženju. Nagradu od 2005. godine, dodjeljuju Fond “Borislav Mihajlović Mihiz” i Srpska čitaonica Irig, a pod pokroviteljstvom Vlade Vojvodine. U žiriju su bili pozorišna kritičarka Darinka Nikolić, reditelj Kokan Mladenović i teatrolog Svetislav Jovanov.
Radovi Đorđija Crnčevića na Cetinju Izložba Đorđija Crnčevića pod nazivom “Siga, biga, tuf” biće otvorena večeras u 20 sati u Ateljeu DADO na Cetinju. Izložba obuhvata skulpture realizovane u kombinaciji sige i katrana kao i nekoliko radova iz ciklusa Dnevnik slikama. Đorđije Crnčević rođen je 1941. godine u Dupilu, Crmnica. Završio je Akademiju likovnih umetnosti i postdiplomske studije na vajarskom odsjeku u Beogradu 1972. godine. Od 1967. učestvuje na kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Do sada je priredio dvadeset samostalnih izložbi. Njegova djela se nalaze u javnim, privatnim zbirkama i u slobodnom prostoru. Dobitnik je brojnih priznanja za umjetnička dostignuća. Član je ULUS - a od 1968. godine. Živi i stvara u Beogradu.