28 Sport
SRIJEDA, 13. 11. 2013.
POSLJEDNJI VALCER U BEČU
Gdje su, šta rade… IVICA OSIM
Štraus sa Grbavice (nije otputovao u Švedsku zbog početka rata u BiH) završio trenersku karijeru 2007. godine kao selektor Japana poslije moždanog udara. Vratio se u svoje Sarajevo.
FAHRUDIN OMEROVIĆ
Živi u Turskoj - promijenio je ime u Fakretin Omerli, bavi se trenerskim poslom - radi sa golmanima u Fenerbahčeu.
Nevoljan rastanak genijalaca kojima se klanjala Evropa Sjećanja na 13. novembar - prije 22 godine SFRJ je pobijedila posljednju takmičarsku utakmicu - pala je Austrija u kvalifikacijama za EURO 1992. godine, na koje je umjesto sankcionisane Jugoslavije otišla Danska - i osvojila ga
Č
Bojan Topalović
uveni bečki Prater, kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 1992. godine, protivnik Austrija - Jugoslaviji treba bod ili pobjeda da se obezbijedi EURO u Švedskoj, a da zvijezde Danske ostanu prikovane za TV ekrane negdje na egzotičnim plažama… Udarnih 11 su činili Fahrudin Omerović, Faruk Hadžibegić, Darko Milanič, Budimir Vujačić, Džoni Novak, Mehmed Baždarević, Slaviša Jokanović, Siniša Mihajlović, Dejan Savićević, Vladan Lukić, Darko Pančev, posložio ih je selektor Ivica Osim, na klupi su ostali Dragoje Leković, Ilija Najdoski, Branko Brnović (ušao u 70. minutu umjesto Novaka), Predrag Mijatović (zamijenio povrijeđenog Lukića u 46. minutu).
DRAGOJE LEKOVIĆ
Trener golmana u reprezentaciji Crne Gore. Veliki profesionalac.
PREDRAG SPASIĆ
Nije u fudbalu - karijeru je završio u novobeogradskom Radničkom, živi u Kragujevcu.
DARKO MILANIČ
Nekada sjajni defanzivac sada je trener - od 2008. vodio Maribor, ljetos sjeo na klupu Šturma iz Graca.
VUJADIN STANOJKOVIĆ
Obavlja funkciju predsjednika trenerske organizacije FS Makedonije - živi u Skoplju.
ILIJA NAJDOSKI
Britki centarhalf po završetku karijere 1997. godine se povukao u “ilegalu” - rijetko se pojavljuje u javnosti.
BUDIMIR VUJAČIĆ
Bavi se menadžerskim poslom, radio kao skaut Mančester junajteda.
FARUK HADŽIBEGIĆ
Završio karijeru u Francuskoj, pa otišao u trenere - vodio Sošo, Betis, Trou, Gazijantep, Denizli, Dižon, a do ljeta 2011. bio je trener Arla.
VLADIMIR JUGOVIĆ
Trofejni vezista živi na relaciji Beč - Monte Karlo - Beograd, malo se bavi menadžerskim poslom.
Tog 13. novembra 1991. godine “plavi” su se razgoropadili, uništili Austrijance sa 0:2 (Vladan Lukić 18, Dejan Savićević 36. minut), čekirali kartu za EP, ali… Tog 13. novembra prije 22 godine SFRJ je, ispostavilo se, ostvarila posljednju takmičarsku pobjedu, jer zbog sankcija Juga nije igrala EURO 1992. Tada je nekadašnja Jugoslavija (simbolika ili ne!?) baš u Beču, nažalost, otplesala posljednji valcer…
● Kraj “Plavi” su još samo jednom istrčali na teren - 25. marta - Holandija je u Amsterdamu bila domaćin, pojačani Draganom Stojkovićem, Vladimirom Jugovićem i Mehom Kodrom smo izgubili 0:2, ali to je bila utakmica prijateljskog karaktera, pripremna za Evropsko prvenstvo te 1992. godine...
Ali vratimo se na Beč - kada pogledate roster, vidite da u sastavu nije bilo Hrvata uprkos tome što ih je Osim cijenio. “Kockasti” su ostali kući, odbili su da igraju za Jugu pošto se rat na teritoriji Hrvatske širio. Već tada je postalo jasno da fudbalska Jugoslavija završava svoju misiju, a ispred sebe je imala EURO... Pragmatičniji će reći da je u srce SFRJ pucano 13. maja 1990, kada zbog sukoba navijača na Maksimiru nije odigran derbi Dinamo Crvena zvezda, a da je totalno prestalo da kuca 3. juna 1990, kada je Jugoslavija na istom mjestu igrala sa Holandijom pripremnu utakmicu za Mundijal u Italiji 1990, a cijeli Maksimir je zviždao himni… Svi su tada vidjeli kraj, ali ne i plavi reprezentativci, jer je njima bilo stalo do fudbala - do uspjeha koji jedino može da obraduje naciju u teškim vremenima. Faruk
Prve zvijezde reprezentacije: Dejan Savićević i Dragan Stojković Hadžibegić gledajući ljuti Maksimir je tada izustio: “Znači nas 11 protiv 20.000. Nema veze, hajde da igramo”. Turnir u Italiji je završen u četvrtfinalu, ispali smo od Argentine na penale, ali EURO 1992. je bio nova velika prilika za odvažne Jugoslovene.
● Oči pune suza u ŠvedsKOj Činjenica da nema Hrvata, da bratoubilački rat traje, da postoji
Mihael Laudrup nije igrao na EP: Ne bi bilo pošteno prema Jugoslaviji Jugoslavija se prošetala kvalifikacionom grupom za odlazak na EURO 1992, a Danska se mučila - sa igrom i braćom Mihaelom i Brajanom Laudrupom. Selektor Ričard Meler Nilsen je bio u svađi sa dvojicom najboljih igrača u istoriji danskog fudbala, ali pošto su dobili “vajld kard” za šampionat Evrope Nilsen je pokušao da se pomiri sa Laudropovima. Brajan mu je pružio ruku, ali Mikael nije... “Sve i kada bih mogao da riješim probleme sa selektorom, neću to da uradim iz principa. Nijesmo se izborili za EURO, to je uspjela Jugoslavija, a ne želim da uzmem nešto što je drugome oduzeto. Ne bi bilo pošteno”, rekao je tada Mihael Laudrup. Priča je poznata, Danska je postala vladar Evrope bez gospodina Mikaela, ali čovjek koji je čudesno pikao bubamaru ne žali nijednog trenutka za medaljom sa EP 1992… “Ponoviću sto puta ako treba: Jugoslavija je tada trebala da igra, a ne Danska. Ne bi bilo pošteno da igram na prvenstvu koje je oduzeto boljima od nas”, rekao je Laudrup, koji se u nacionalni tim Danske vratio 1993. godine kada je otišao selektor Nilsen, ali nije imao uspjeha.
ogromna mogućnost izbacivanja sa EP zbog sankcija prema Jugoslaviji bila je poznata “plavima”, ali “kontali” su: “Ej, mi smo fudbaleri, nemamo nikakve veze sa politikom”. Ipak, selekcija koja je bez selektora Ivice Osima (ostao u BiH gdje se ratni vihor širio i širio, zamijenio ga Ivan Čabrinović) stigla u Švedsku 27. maja 1992. na pripreme pred EURO (10. - 26. jun) imala je “veze sa politikom”. Bar su tako mislili ljudi iz Ujedinjenih nacija… Prokleti 30. maj je bio koban - savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija donio je ozloglašenu rezoluciju 757, do tada i poslije nezapamćen embargo prema jednoj zemlji članici. Stav “G” je bio prilično jasan: “Ne dozvoliti učešće reprezentaciji zemlje (čitaj Jugoslavije) u sportskim takmičenjima”. Bila je to kratka i jasna poruka. UEFA je lagano kao najveći poltron poslušala UN, uz objašnjenje da nije bilo izbora, a FIFA naravno nije imala ništa protiv. Tako je Jugoslavija zbog sankcija izbačena sa EP. Tako je ispisana najveća nepravda u istoriji fudbala… “Sjećam se trenutka kada je igračima pročitana presuda o neigranju bez prava na žalbu. Dan u Moskogenu (kamp reprezentacije) je bio lijep, sunčan, ali tuga se vidjela na licima igrača. Bilo je kao na groblju. U našoj bazi niko nije spavao, reprezentativci su do četiri ujutru sjedjeli ispred bungalova, ali je malo ko pričao”, uvijek napiše kada se sjeti nepravde novinar Sporta Jovan Ciga Sekulić koji je “živio” sa reprezentativcima u Švedskoj. “Mislim da nikada u karijeri neću doživjeti nešto slično, ali bez obzira na muke i maltretiranja, ponosan sam što sam prošao tu golgotu sa svim tim divnim ljudima. Nikada se više neće ponoviti ni ta bliskost, taj patriotizam koji nije bio ‘sastavljen’ od riječi, već od dijela”, dodaje Sekulić, jasno stavljajući do znanja da Piksiju, Deju, Brni, Džoniju, Milaniču, Pančevu, Omeru nije bilo bitno ko je Srbin, ko Crnogo-