Kultura 19
PETAK, 4. 1. 2013.
Božićni koncert u CNP Beogradski kamerni hor, održaće večeras u 20 sati tradicionalni Božićni koncert na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. Repertoar ovog hora, osnovanog 1996. godine, obuhvata: duhovne kompozicije i veliki broj djela vokalne i vokalnoinstrumentalne muzike evropskog nasleđa, kao i savremene kompozicije. Pod dirigentskom upravom Vladimira Markovića, koji rukovodi horom od njegovog osnivanja, na koncertu u Podgorici biće izvedena djela kompozitora: Gavanskog, Mokranjca, Simića, Milosavljevića, Čajkovskog i drugih. Kao solisti uz hor, nastupiće: bariton Aleksandar Novaković, sopranistkinja Marina TrajkovićBidžovski i Goran Krneta, bas. Organizator koncerta je Muzički centar Crne Gore.
Uručenje povelje Dimitriju Popoviću
više od običnog stripa
Diletanti, dio naše kulturne baštine
Prva studija o “Alanu Fordu” zajedničko izdanje kuća “Jesenski i Turk” i “Heliks” Isidora Radulović
N Dimitriju Popoviću danas će u prijestonici, na svečanosti povodom 4. januara - Dana osnivanja Cetinja, biti uručena povelja”Ivan Crnojević”. Uz Povelju “Ivan Crnojević”, biće dodijeljena i dva priznanja Cetinja. Dobitnici priznanja grada su Vojska Crne Gore, za podršku i pomoć gradu tokom vremenskih nepogoda u februaru 2012. godine, i ženska rukometna reprezentacija Crne Gore, za osvojeno prvo mjesto na Evropskom prvenstvu u Srbiji i Olimpijskim igrama u Londonu, te za međunarodnu afirmaciju Crne Gore i crnogorskog sporta. Povelju Ivan Crnojević prijestonica dodjeljuje već sedam godina. Dosadašnji dobitnici Povelje su akademik Dušan Jovanov Martinović, Novak Jovanović, Luka Lagator, Pavle Đonović, Miodrag - Dado Đurić i Branislav Mićunović.
esvakidašnja studija prva je knjiga o kultnom stripu “Alan Ford” i kulturološkom značenju njegove neobične, ogromne popularnosti u bivšoj SFRJ. Neizostavno štivo naših generacija iz 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka, ludi junaci i farsični zapleti u “Alan Fordu” često su nas zasmijavali do suza. Zbog originalnog i prepoznatljivog likovnog izraza i dijaloga, uvijek je bio mnogo više od “običnog” stripa.
U Francuskoj je objavljeno 12 brojeva “Alana Forda”, u Brazilu- tri, u Danskoj šest, a u Velikoj Britanijinijedan. Sudbina Alana Forda bila je različita samo u dvije zemlje: Italiji i bivšoj Jugoslaviji. Lazar Džamić, u “Cvjećarnici u kući cvijeća” (ijekavica i ekavica nijesu slučajno u ovom spoju) pokušao je da odgovori na nekoliko važnih pitanja. Prvo i najveće, odnosi se na ogromnu popularnost Alana Forda u SFRJ i nigdje više u svijetu (izuzev u postojbini, Italiji). Čedo Magnusa i Maksa Bunkera u matičnoj zemlji, bilo je masovno popularno, ali samo u bivšoj Jugoslaviji, strip je postao dio kulturne baštine, sastavni dio našeg jezika i kulture. Zašto su zgode siromašnih i entuzijastičnih radnika disfunkcionalne cvjećarnice našle je-
prinCip
Tardi odbio orden Legije časti
Francuski strip autor Žak Tardi odbio je da primi orden Legije časti, najviše francusko civilno priznanje. “Čvrsto privržen slobodi misli i izražavanja, ne želim da
primim bilo šta što dolazi od vlade ili bilo koje druge političke sile”, izjavio je Tardi, dodajući da tako odbija i medalju Legije časti sa “najvećom odlučnošću”. Tardi je trebalo da primi orden Legije časti 1. januara. Autor serije “Adele Blanc-Sec”, poznat je i po radovima kojima je opisivao užase Prvog i Drugog svjetskog rata, inspirisan iskustvom svog djeda i oca. Prema njegovim riječima, oduvijek je volio da ismijava institucije. Tardi je poznat i po adaptaciji priča o detektivu Nestoru Burmi. Njegova junakinja novinarka Adel Blan našla se i na velikom platnu - u filmu Lika Besona.
dinstveni okvir upravo na našem terenu, Džamićeva je glavna tema. Dodajmo tome kultni hrvatski prevod. Zašto istinski poznavaoci i ljubitelji Alana Forda u Srbiji, priznaju samo briljantni hrvatski prevod Nenada Briksija? “Cvjećarnica u kući cvijeća” nije samo posveta njegovoj mladosti, nego i posveta još jednom, možda i presudnom razlogu uspjeha Alana Forda, prevodu Nenada Briksija koji je i otkrio Forda ovdašnjoj publici kao glavni urednik zabavnih izdanja “Vjesnika” u razdoblju od 1967. do 1974. Oficijelni hrvatski, koji je Briksi odlučio da koristi u prevodu, nije bio smiješan samo Hrvatima, nego i ostatku bivše zemlje. Džamić je majstorski ukazao na duboke i prepletene veze ovog stripa i života u bivšoj domovini, ali i
● FOTO priča
podsjetio da “Alan Ford” živi i dalje. Najviše zahvaljujući tome što naravi i način mišljenja na Balkanu postojano odolijevaju promjenama. Knjiga tako izlazi tačno 40 godina nakon što je u izdanju “Vjesnika” objavljen prvi “Alan Ford”, a bilo je to tri godine nakon italijanske premijere. Ideja tvoraca bila je jasna: prenijeti renesansnu komediju delarte u hladnoratovski Njujork. Naši junaci, dio su velike tradicije inspirisane komedijom improvizacije, farsom i satiričnim pogledom na svijet. Ono što je presudilo u popularnosti stripa u bivšoj Jugoslaviji, (a što se među ostalim razlaže u ovoj knjizi), bilo je to što je nadrealna farsa ujedno korespondira s nama prirodnim društvenim i mentalnim dimenzijama. Građani bivše velike države, lako su prepoznavali kritiku kapitalizma, komunizma, odnosno svakog korumpiranog režima koju je strip prenosio i lako su se poistovjećivali s likovima grupe TNT. “Nepopravljivi diletanti, zaključani u svojevrsni ekvivalent naše, uglavnom disfunkcionalne, porodice i države, heroji ‘Alana Forda’ bili su slični nama”. “Cvjećarnica u kući cvijeća” ilu-
strovana je brojnim prizorima iz stripa, maštovito je napisana i kreativno dizajnirana. Čak i onima koji nikada nijesu čitali “Alana Forda”, pružiće uvid u fenomen jednog doba, jedne zemlje i nedovršene prošlosti. U toj priči, svako od nas pronaći će dio sebe i svog odrastanja ili bar djetinjstva. Lazar Džamić ovaj strip je zavolio u kasnim razredima osnovne škole. “Nemam omiljenu epizodu. Ono što je fascinantno kod tih stripova jeste da su se oni čitali bezbroj puta. U svakoj epizodi je gomila skečeva i smiješnih epizoda. To se odnosi na originalne stripove, dakle one do 75. broja koje su zajednički radili Magnus i Bunker”, kaže Džamić. Legendarna je priča o pokušaju da se strip prebaci na ekavicu, što je rezultiralo time da su ga čitaoci u Srbiji masovno vraćali na kioske. Proteklih decenija strip je uopšte od masovno popularnog žanra postao strast manje brojne, ali mahom visokoobrazovane publike. Teško je hipotetski govoriti, no kakva bi bila sudbina Alana Forda da se pojavi danas i da je produkt Magnusa, Bunkera i Brixyja? Bilo bi isto. Razlika je samo što danas nemamo iluziju.
Kinezi kopiraju Zahu Hadid Jedna od vodećih svjetskih arhitektica, Zaha Hadid, trenutno projektuje brojne građevine širom Kine, a jedna od njih kako se čini, mogla bi da dobije i nelegalnu repliku. Piratski arhitekti upravo pokušavaju da kopiraju jedno od njenih najprovokativnijih dizajnerskih rješenja, pa se trenutno vodi pravi rat ko će prije završiti. Riječ je o pekinškom Wangjing SOHO kompleksu s tri tornja koji liče na jedra, a biće izrađeni od kamena i urezani aluminijskim obručima nalik na talase koji iz vazduha izgledaju kao da plivaju iznad površine Zemlje. Originalna građevina trebala bi da bude dovršena 2014.godine.