Premda predstavlja mnoge povijesne radove, izložba nema pretenzije biti »muzejska« ni na razini konceptualne koherencije, ni muzejskim postavom. Izložba proizlazi iz dvogodišnjeg suradničkog projekta organizacija tranzit.hu iz Budimpešte, Muzeum Sztuki iz Łódźa, Centar za nove medije kuda.org iz Novog Sada i Što, kako i za koga/WHW iz Zagreba. Kroz različite formate projekt se bavio temama vezanim za modernističko nasljeđe i zajedničku povijest, kroz rekontekstualizaciju različitih umjetničkih praksi, od kojih mnoge nisu usmjerene ka proizvodnji umjetničkih objekata i njihovom estetskom vrednovanju, već medijaciji i komunikaciji umjetničkog djela s publikom širom od uobičajene galerijske. Istraživanje je bilo usmjereno na specifične povijesne, ekonomske i političke okolnosti, ali i na formiranje međunarodno priznatih »univerzalnih« normi, u odnosu na koje predstavljene umjetničke prakse nastoje afirmirati povijesni kontinuitet i propitivati vlastiti kontekst. Kao rezultat višegodišnje suradničke prakse, izložba Umjetnost uvijek ima posljedice temelji se na privremenoj i trenutnoj konstelaciji poduzetih istraživanja nastojeći povući paralele i označiti dodirne točke različitih srodnih praksi, te unatoč naglasku na umjetničkoj produkciji iz istočne Evrope, ni u kojem smislu nema ambiciju ponuditi homogenizirajuću sliku »istočno-evropske« umjetnosti posljednjih desetljeća, niti se povinovati statistikama kao politici reprezentacije. Prijedlog izložbe Umjetnost uvijek ima posljedice jest ne izvlačiti zaključke iz činjenice da nedostaju mnoge umjetničke pozicije koje bi s pravom zaslužile biti predstavljene, niti iz politički nekorektne naglašene generacijske, geografske i osobito skandalozne rodne neravnoteže (svega dvije umjetnice naspram 18 umjetnika i 8 grupnih projekata), već iz interpretacije odnosa koji pokazuju na koje je načine umjetnost ulazila u napetost i sukob s kulturnom hegemonijom trenutka, s obzirom na pitanja institucije Umjetnosti i umjetničkih institucija, te umjetničke autonomije i političkog angažmana, izvan pojednostavljujućeg i prevladavajućeg shvaćanja u kojem politički angažman ukida umjetničku autonomiju, a umjetnička produkcija istočne Evrope svodi se ili na (zakašnjelu) reakciju na zbivanja na Zapadu, ili na GEFF 69, Obavijest 2 / Announcemet 2, 6.3.1970, dizajn/design: Mihajlo Arsovski. instrumentalizirani ideološki konstrukt. Tradicionalni geopolitički pojmovi Istoka početaka konceptualne umjetnosti u Poljskoj. ima posljedice bavi se »politikom izlaganja« te i Zapada danas se čine prejednostavnima Kao što nas danas Didaktička izložba: apstraktna uključujući povijesne radove i nove produkcije, da bi opisali kompleksna kretanja kapitala umjetnost ne zanima kao neki vrhunski proizvod arhivsku građu i istraživačku dokumentaciju, i njegova teritorijalna repozicioniranja u exhibition designa, proto-konceptualni umjetnički rekonstruirajući i reinterpretirajući paradigmatske posljednih nekoliko desetljeća. No to ne rad (izložba bez originalnih djela, izložba kopija, umjetničke i izložbene pozicije od 1950-ih godina znači da je promijenjeno prevladavajuće prijevoda i citata) ili kustoski koncept kojim do danas, ukazuje na povijesni kontinuitet mišljenje ili retorika o centru i periferiji se definira jedan pogled na određeno razdoblje srodnih umjetničkih eksperimenata koji koja stalno kaska za njim, kroz koju se umjetnosti, već upravo kao materijalni trag jedne propituju društvenu ulogu umjetnosti. U središtu post-komunističke zemlje definiraju kao kulture, jednog društva i njegove kulturne politike njezina interesa je ono što u filmu Deimantasa kulturni prostori u kojima je desetljećima u kojoj je u jednom periodu bilo ne samo realno Narkevičiusa Uloga života (2003), koji se sastoji bio zaustavljen modernizam, te se tek sada moguće ostvariti nego i uopće zamisliti takvu od intervjua s pionirom tzv. doku-drame Peterom trebaju integrirati u globalni kapitalistički kulturnu manifestaciju, tako i predstavljanje Watkinsom i predstavlja svojevrsni manifest sustav kroz proces »tranzicije«, niti da su simpozija u Wroclawu predlaže preispitivanje oba umjetnika, Watkins izražava riječima: prijašnje podjele, ekonomske nejednakosti mita koji taj događaj interpretira isključivo iz »Ne vjerujem i ne zanima me ideja neutralnog i neravnopravnosti jednostavno nestale. perspektive umjetničkog disidenstva prema umjetnika. Čak ako takvo što i postoji, iskreno Paradoksalna je činjenica da u dominantnom službenoj kulturnoj politici, rečeno, ne mislim da je naročito zanimljivo«. diskursu povijesti umjetnosti istočna ili kao »posljednje okupljanje Izložba Umjetnost uvijek ima posljedice izvlači Evropa zapravo nije postojala za vrijeme avangarde«, ili kao »prvu predstavljene radove iz neutralnosti koju nameće hladnoratovske blokovske podjele, osim manifestaciju konceptualne prevladavajući konsenzus koji ulogu umjetnosti kao klišej korišten u svrhu ideološke umjetnosti u Poljskoj«. u emancipatorskim društvenim procesima shvaća instrumentalizacije autonomije umjetnosti. Izložba Umjetnost uvijek kao ideološki i društveni balast. Kao pojam u umjetničkom svijetu ona
04