može imati zdravi o d n o s n o bolesni učinak već samim svojim prisustvom. Paracelsus je u srednjemu vijeku nazvao tu energiju "Illiaster", te je rekao da se sastoji od životne snage i životne materije. Matematičar Helmont u 19st., predočio je univerzalni fluid koji prožima čitavu prirodu, a ne sastoji se od čestica i ne može se kondenzirati, kao čisti životni d u h koji ulazi u sva tijela. Matematičar Leibnitz pisao je da su osnovni elementi svemira centri snage koji imaju svoj vlastiti izvor kretanja. Druga svojstva fenomena univerzal ne energije promatrali su u 19. st. Helmont i Mesmer, koji je utemeljio mesmerizam - kasnije nazvan hipnotizam. Objavili su da bi živi i neživi objekti mogli biti n a p u n j e n i tim "fluidom", te da bi materijalna tijela mogla utjecati jedno na drugo, na daljinu. To bi ukazivalo na činjenicu da bi polje, unekoliko slično elektro magnetskom polju, moglo postojati. Grof Wilhelm Von Reichenbach proveo je trideset godina sredinom 19. st. eksperimentirajući s tim "po ljem", koje je on zvao "hipotetičnom" snagom. Otkrio je da pokazuje mnoga svojstva slična elektromagnetskome polju koje je James Clerk Maxwell opisao početkom 19. st. Otkrio je također da su neka svojstva jedinstvena za odičnu snagu. Utvrdio je da magnetski polovi ne pokazuju samo magnetski polaritet, nego i jedinstveni polaritet povezan s tim "odičnim poljem". I drugi objekti, kao kristali, t a k o đ e r pokazuju taj jedinstveni polaritet, a da oni sami nisu magnetizirani. Polovi polja odične snage pokazuju osjetljivim pojedincima subjektivna svojstva "vrućeg, crvenog i n e u g o d n o g " o d n o s n o "plavog, hlad nog i u g o d n o g " . Štoviše, utvrdio je da se suprotni polovi ne privlače kao što je to slučaj kod elektromagnetizma.
Otkrio je da se o d i č n o m snagom privlače isti polovi - o d n o s n o , isto privlači isto. To je vrlo značajan feno men aure, kao što ćemo vidjeti kasnije. Von Reichenbach je p r o u č a v a o odnos između elektromagnetske emisije sa Sunca i pridruženih koncentracija odičkoga polja. Našao je da najveća koncentracija te energije leži između crvenoga i plavoljubičastog područja Sunčevoga spektra. Naveo je da su suprotni naboji izazivali subjektivne osjećaje topline i hladnoće različitog stupnja snage što je uspio povezati s periodičnim sustavom elemenata serijom slijepih proba. Svi elektropozitivni elementi izazivali su subjektivni osjećaj topline i neugode; svi elektronegativni elementi našli su se na hladnoj, ugodnoj strani, s intenzitetom osjeta u skladu s položajem na periodičnoj tablici. Osjeti koji su varirali od toploga do hladnoga odgovarali su bojama spektra od crvene do indiga. Von Reichenbach je pronašao da se odičko polje može provoditi žicom, da je brzina provodljivosti vrlo mala (oko 4m/s) te da, izgleda, ovisi o gustoći mase materijala, a ne o njegovoj električnoj provodljivosti. Dalje, objekti su se mogli puniti tom energijom slično kao električnim poljem. Drugi pokusi su pokazali da se dio toga polja može usmjeriti kroz leću p o p u t svjetla, dok drugi dio lebdi oko leće slično kao što plamen svijeće obuhvaća objekte koji se nalaze u njegovom okruženju. Taj odvojeni dio hipotetičnoga polja regirat će također poput plamena svijeće ako ga izložimo strujanju zraka, uka zujući na to da je sličan plinovitome fluidu. Ti su pokusi pokazali da je polje aure istoimeno građeno od čestica p o p u t fluida, ali i energije p o p u t svjet losnih valova. Von Reichenbach je otkrio da snaga u ljudskom tijelu stvara polaritet sličan
55