7.2. Vaskularne biljke Pokušaj zamisliti kako su izgledale šume prije 300 milijuna godina. Napravljene su mnoge rekonstrukcije biljaka prema fosilnim ostatcima, ali pravi doživljaj šume od paprati daju nam samo živi primjerci. Najveća živuća paprat je Angiopteris evekta koja raste u kišnim tropskim šumama na Madagaskaru, u tropskoj Aziji i sjeveroistočnoj Australiji. Promjer stabla je 1 metar, a široki listovi mogu narasti do dužine od 6 metara. Zbog ogromnih dimenzija nazvana je „kraljicom paprati”. Dekorativnog je izgleda i često je prisutna u parkovima, ali je osjetljiva na mraz i zahtijeva veliku količinu vode. Ova paprat ima mnoge sličnosti s pronađenim fosilima kojima je starost procijenjena na 300 milijuna godina (slika 7.2.1.).
Odjeljak: Papratnjače (Pteridophyta) Prve papratnjače pojavile su se u siluru (prije približno 425 milijuna godina) i zajedno s mahovinama stvarale su prve šume. Nakon što je došlo do promjene klime krajem perma (prije 250 milijuna godina), papratnjače su izumrle. Mali broj papratnjača preživio je nepovoljne klimatske uvjete i zadržao se u vegetaciji do danas. Takve vrste nazivamo živim fosilima. Kod papratnjača se prvi put javlja provodni sustav od cjevastih traheida koje se protežu duž korijena, stabljike i lista. Ovaj sustav omogućuje provođenje vode, mineralnih tvari i asimilata kroz čitavu biljku. Postojanje provodnih elemenata razlog je što papratnjače svrstavamo u vaskularne biljke koje imaju dobro razvijeno biljno tijelo (kormus). Papratnjače dijelimo u četiri razreda: 1. prapaprati (Psilophytatae) 2. crvotočine (Lycopodiatae) 3. preslice (Equisetatae) 4. prave paprati (Filicatae).
Razred: PRAPAPRATI Razredu Psilophytatae pripadaju najstarije izumrle kopnene biljke koje se javljaju na prijelazu iz silura u devon prije 400 milijuna godina. Prapaprati stvaraju mnoge raznolike oblike iz kojih se razvijaju današnje preslice, crvotočine i prave paprati (slika 7.2.2.). S obzirom na mjesto pronalaska fosila, smatra se da prapaprati nisu gusto naseljavale Zemlju. Prapaprati su imale rizoide zbog čega su bile ograničene na područje blizu vode. Njihovo izumiranje počelo je u gornjem devonu, a u vegetaciji će ih zamijeniti bolje prilagođene vrste.
•
•
Slika 7.2.1.
kraljica paprati Angiopteris evekta
Rhynia je najprimitivnija izumrla prapaprat koja nije imala listove i korijen. Tijelo im je bilo građeno od čvrste dihotomski razgranjene stabljike, koja je na vrhu nosila jedan sporangij, a na površini stabljike bile su puči. Rhynia je prijelazni oblik između zelenih algi i kopnenih biljaka. Asteroxylon je na stabljici imao male igličaste listove i filogenetski povezan s crvotočinama i preslicama.
Razred: CRVOTOČINE Crvotočine se u vegetaciji počinju javljati u devonu (prije 410 do 360 milijuna godina), a zajedno s preslicama dominiraju u vegetaciji tropske klime karbona (prije 360 do 300 milijuna godina). Fosilne vrste dospjevši u vodu ili tlo, pod utjecajem temperature i tlaka, pougljenjivanjem stvaraju kameni ugljen. Današnja nalazišta kamenog ugljena prisutna su i u sjevernim krajevima, što potvrđuje da je klima na sjeveru bila blago topla. Potkraj karbona došlo je do zahlađenja i neprilagođene crvotočine masovno izumiru. • Lepidodendron je izumrla vrsta koja se isticala visinom od 40 metara, a zbog stabljike koja je imala više kore nego drva, nazvan je korastim drvećem.
Slika 7.2.2.
izgled vegetacije u ranom devonu (prije 410 do 360 milijuna godina)