CARSTVO: Protoktisti
5.
Carstvo: Protoktisti Najljepše oblikovan jednostanični organizam pripada rodu trubica, a njegovo se latinsko ime Stentor u starom Rimu koristilo za čovjeka sa snažnim glasom (slika 5.1.1.). Trepetljikavo tijelo trubice je prema stražnjem dijelu suženo i oblikuje držak pomoću kojeg se pričvršćuje za podlogu. Na prirodnom svjetlu trubice su plavozelene boje zbog pigmenta stentorina koji se u obliku granula nalazi u citoplazmi. Membranele koje se nalaze na rubu lijevka svojim pokretanjem usmjeravaju hranu prema ustima. Unutar citoplazme dobro je razvijen sustav stežljivih niti koje omogućuju stezanje organizma, koji on tada poprimi oblik lopte.
5.1. Heterotrofni protoktisti – praživotinje Prije 2 milijarde godina javljaju se jednostanični endosimbiotski organizmi bakterija i cijanobakterija, a time započinje razvoj eukariotske stanice sa staničnim organelama. Teoriju endosimbioze potvrđuje podudaranje genoma mitohondrija i kloroplasta s genomom bakterija i cijanobakterija. Jednostanični eukariotski organizami opisivani su u carstvima biljaka, životinja i gljiva, a nazvani su protistima, što dolazi od grčkih riječi pro = prvi i tist = život. U novoj su sistematici jednostanični eukariotski organizmi i alge, zbog velike raznolikosti, svrstani u novo carstvo
Slika 5.1.1.
trubica (Stentor coeruleus)
protoktista, što dolazi od grčkih riječi pro = prvi i ktista = utemeljiti, učvrstiti. Prema načinu uzimanja hrane, protoktisti mogu biti heterotrofni, koji proždiru ili upijaju hranu, i autotrofni koji samostalno proizvode hranu fotosintezom. Od protoktista evolucijski se razvija carstvo biljaka, gljiva i životinja. Jednostanični heterotrofni organizmi – praživotinje opisivani su u zoologiji, a poznati su pod nazivom „prve životinje” ili protozoa, što dolazi od grčkih riječi protos = prvi i zoon = živo biće. Praživotinje su potpuni organizmi kod kojih jedna stanica obavlja sve životne funkcije. Stanične organele u citoplazmi praživotinja odgovaraju funkcijama mnogostaničnih tvorbi i organa kod mnogostaničnih životinja.
Plan građe tijela Tijelo praživotinja obavija stanična membrana na koju s unutarnje strane prianjaju pelikularni mjehurići stvarajući kod nekih ovojnicu pelikulu, koja dodatno učvršćuje i zaštićuje tijelo (slika 5.1.2.). Osnovu unutarnje građe tijela čini citoplazma u kojoj se nalaze stanične organele, citoskelet, pigmenti, rezervne tvari i produkti izmjene tvari. Bjelančevinaste cjevčice mikrotubuli te mikrofilamenti izgrađuju mrežastu potporu ili citosklet.
Način pokretanja Jednostanični organizmi slobodno se kreću pomoću bičeva, trepetljiki ili lažnih nožica (pseudopodija). Nitaste strukture koje izlaze iz bazalnog tijela (kinetosoma) na površinu stanice, nazivamo bičevima, a ako su kraći i u većem broju, nazivamo ih trepetljikama. Bičevi su građeni od dugačkih proteinskih niti mikrotubula koji su raspoređeni u dva središnja i devet perifernih parova i obavijeni zajedničkom membranom (slika 5.1.3. ).
periferni parov mikrotubula
trepetljika
centralni mikrotubuli
membrana stanična membrana kinetodezmalna vlakna
trihocist kinetosom
pelikularni mjehurić
Slika 5.1.3.
građa trepetljike ili biča
Slika 5.1.2.
građa pelikule kod papučice