Tin Ujević (1891-1955) je pjesnik s najznačajnijim lirskim opusom 20. stoljeća u nas. Poput svog zemljaka Ivana Meštrovića koji je nakanio restituirati hrvatskoj skulpturi tradicije egipatske, grčke, rimske, romaničke, renesansne plastike, i Tin, samo mnogo finije, s manje parlanda i više kozmopolitske tankoćutnosti hrvatsko moderno pjesništvo prikopčava na žile modernog petrarkizma i mesijanizma, na kucavice tada aktualnog vitalizma i panteizma,
Balada donosi pripovijest o ženi koju je osjetljivi muž otpustio oduzevši joj petero djece, otpravivši je majci i bratu Begu Pintoroviću koji je živio na Klisu, gdje je bio zamjenik kliškog sandžaka. Lijepu Hasanaginicu mnogi prose, a brat je protiv njezine volje udaje za imotskog kadiju (suca). Nesretnicu svatovi odvode u Imotski, a ona ih moli neka joj dopuste da daruje još jednom svoju djecu. Začuvši suprugov glasni prijekor s prozora, sruši se mrtva. “Djeca ostaju bez majke, Hasan bez voljene žene, a svatovi bez mlade.” Ruševine Hasanagine kule u Vrdolu, u današnjem Zagvozdu, još postoje kao i mjesto gdje je navodno pokopana Hasanaginica. U blizini se nalaze tri bunara iz kojih je zaimala vodu, a iz srednjeg je izrastao hrast.
Biokovo, Imotski, Vrgorac
Hasanaginica. Narodna balada nastala u Imotskoj krajini koju je 1774. zapisao učeni opat Alberto Fortis, vjerojatno prema diktatu splitskog polihistora Julija Bajamontija, a njene romantične deseterce preveo je na njemački već 1775. Johann Wolfgang Goethe, zatim Dubrovčanin –uro Ferić na latinski, Walter Scott na engleski, Prosper Mérimée i odvojeno Gérard de Nerval na francuski, Aleksandar Sergejevič Puškin na ruski, Adam Mickiewicz na poljski...
neoplatonizma i avangardizama... Bio je simbolist i parnasovac, nadrealist i nadromantičar i još mnogo toga, buntovnik s razlogom, otpadnik, pjesnik pesimizma i pjesnik orfičke radosti. Jedino je takav pjesnikudruženje mogao napisati genijalnu pjesmu Pobratimstvo lica u svemiru.
77