Stobreč
Stobreč i ušće Žrnovnice
Žrnovnica
sTOBREČ Stobreč na ušću rijeke Žrnovnice zvao se u antičko doba Epetium. Prvotno grčko-isejska naseobina, u rimsko doba postao je središtem jedne gradske prefekture u sklopu salonitanskog agera. Istražen je tek trakt gradskih bedema s vratima iz grčkog razdoblja. Između Mosora i mora pruža se dugačka gorska kosa što dijeli Srednja Poljica od Primorskih poljica. Stanovnici mosorskih sela osobito su ponosni na povijest svoje Poljičke knežije („Seljačke republike“), originalne srednjovjekovne državne organizacije od 12 seoskih općina (svaka sa svojim knezom). Teritorij joj je omeđen rijekom Žrnovnicom, morem i „koljenom“ Cetine ispod Zadvarja. Poljičani su plaćali Turcima harač, Veneciji davali danak i vojnike, ali je Knežija imala vlastite zakone (Poljički Statut), koji su, pretpostavlja se, inspirirali engleskog humanistu Thomasa Morea (1478-1535) u pisanju njegove „Utopije“. Službeni jezik bio je hrvatski čakavski, pisan „bosančicom“ (hrvatska varijanta ćirilice). Autonomiju je zadržala sve do krvave bitke kod Strožanca 1807. u ustanku protiv Napoleonove vojske. Posljednji poljički knez Ivan Ćović ruskim je brodom pobjegao u Rusiju. (Više o fenomenu Po-
86