Berger je kriv za sajt

Page 1



GORAN ŠOBIĆ SIRANO

Beograd, 2008

GORAN ŠOBIĆ SIRANO

BERGER JE KRIV BERGER JE KRIV BERGER JE KRIV BERGER JE KRIV GORAN ŠOBIĆ SIRANO Beograd, 2008

GORAN ŠOBIĆ SIRANO Beograd, 2008

+

Beograd, 2008

GORAN ŠOBIĆ SIRANO

BERGER JE KRIV BERGER JE KRIV GORAN ŠOBIĆ SIRANO Beograd, 2008


+


BERGER JE KRIV

izdavaštvo

poetski roman o večnoj ljubavi, nemaru, izdaji, besu, krivici, kajanju, očaju, pretnjama, ljudskoj gluposti, stremljenju ka, borbi protiv, osveti, neminovnosti, žalu, i o smrti koja zaslužuje svoje postojanje, sve kroz formu traženja krivca - ali uvek u drugom

poetski roman o večnoj ljubavi, nemaru, izdaji, besu, krivici, kajanju, očaju, pretnjama, ljudskoj gluposti, stremljenju ka, borbi protiv, osveti, neminovnosti, žalu, i o smrti koja zaslužuje svoje postojanje, sve kroz formu traženja krivca - ali uvek u drugom

izdavaštvo

BERGER JE KRIV +

BERGER JE KRIV poetski roman o večnoj ljubavi, nemaru, izdaji, besu, krivici, kajanju, očaju, pretnjama, ljudskoj gluposti, stremljenju ka, borbi protiv, osveti, neminovnosti, žalu, i o smrti koja zaslužuje svoje postojanje, sve kroz formu traženja - ali uvek u drugom BERGERkrivca JE KRIV

izdavaštvo izdavaštvo

poetski roman o večnoj ljubavi, nemaru, izdaji, besu, krivici, kajanju, očaju, pretnjama, ljudskoj gluposti, stremljenju ka, borbi protiv, osveti, neminovnosti, žalu, i o smrti koja zaslužuje svoje postojanje, sve kroz formu traženja krivca - ali uvek u drugom

poetski roman o večnoj ljubavi, nemaru, izdaji, besu, krivici, kajanju, očaju, pretnjama, ljudskoj gluposti, stremljenju ka, borbi protiv, osveti, neminovnosti, žalu, i o smrti koja zaslužuje svoje postojanje, sve kroz formu traženja krivca - ali uvek u drugom

izdavaštvo

očaju, pretnjama, ljudskoj gluposti, stremljenju ka, borbi protiv, osveti, neminovnosti, žalu, i o smrti koja zaslužuje svoje postojanje, sve kroz formu traženja - ali uvek u drugom BERGERkrivca JE KRIV


+


Ovde zalepite sliku vaše voljene osobe

Ovde zalepite sliku vaše voljene osobe

+

Ovde zalepite sliku vaše voljene osobe

Ovde zalepite sliku vaše voljene osobe

Ovde zalepite sliku vaše voljene osobe

Ovde zalepite sliku vaše voljene osobe


+


ljubav uzme baš ime carice anđela kad oseti jedinu uspomenu večno ljubav uzme baš ime carice anđela kad oseti jedinu uspomenu večno opevanu lirama i molitvama... ljubav uzme baš ime carice anđela kad oseti jedinu uspomenu večno opevanu lirama i molitvama...

ljubav uzme baš ime carice anđela kad oseti jedinu uspomenu večno opevanu lirama i molitvama...

+

ljubav uzme baš ime carice anđela kad oseti jedinu uspomenu večno opevanu lirama i molitvama... ljubav uzme baš ime carice anđela kad oseti jedinu uspomenu večno opevanu lirama i molitvama...


+


(Odlomak iz pesme ''Zbir'') Pretpostavljam da pomalo preterujem, ali to je deo mog šarma, kao što je tvoj da se praviš nezainteresovana. Na kraju se sabira, a kraj je zbir svih početaka… Pretpostavljam da pomalo preterujem, ali to je deo mog šarma, kao što je tvoj da se praviš nezainteresovana. Na kraju se sabira, a kraj je zbir svih početaka… (Odlomak iz pesme ''Zbir'')

(Odlomak iz pesme ''Zbir'') (Odlomak iz pesme ''Zbir'') Pretpostavljam da pomalo preterujem, ali to je deo mog šarma, kao što je tvoj da se praviš nezainteresovana. Na kraju se sabira, a kraj je zbir svih početaka… Pretpostavljam da pomalo preterujem, ali to je deo mog šarma, kao što je tvoj da se praviš nezainteresovana. Na kraju se sabira, a kraj je zbir svih početaka… Pretpostavljam da pomalo preterujem, ali to je deo mog šarma, kao što je tvoj da se praviš nezainteresovana. Na kraju se sabira, a kraj je zbir svih početaka… (Odlomak iz pesme ''Zbir'') Pretpostavljam da pomalo preterujem, ali to je deo mog šarma, kao što je tvoj da se praviš nezainteresovana. Na kraju se sabira, a kraj je zbir svih početaka… (Odlomak iz pesme ''Zbir'')



BELEG

BELEG +

BELEG BELEG

BELEG BELEG


+


papirus

Da li sam dovoljno velik da prevarim strah? Da li si dovoljno jaka da prevariš bes? Da li smo dovoljno vešti da prevarimo kraj?

15

Kojim rečnikom da ti se obratim a da me razumeš i ozbiljno shvatiš? Ukoliko budem imao sreće a uz nju i nešto pameti, pa sve to dobro izmešam sa povećim mudima možda nešto i načinim od svojih htenja. Ovako sam još uvek stendbajiran. A lep je osećaj kada spoznaš da nešto zavisi od tebe, koliko god nesposoban bio. To je nešto suicidno u čoveku. Odlučio sam da napišem knjigu… Želim da ovom belom neiskvarenom papiru dam vrednost kakvu nije mogao da zamišlja kada je, deklarisan kao lošeg kvaliteta, odbačen u javnu potrošnju među još gomilu istih da služi da se po njima žvrlja, da ih deca masakriraju makazama, ili da od njih prave čudne oblike koje posle s osmehom izgužvaju, pocepaju i bace. Nit koju nisam izgubio i talenat da ne upotrebljavam besmislene stihove da opišem ništa su stvorile remek delo koje će mi pružiti zadovoljstvo da ga potpišem kao svoje.

Želim da ovom belom neiskvarenom papiru dam vrednost kakvu nije mogao da zamišlja kada je, deklarisan kao lošeg kvaliteta, odbačen u javnu potrošnju među još gomilu istih da služi da se po njima žvrlja, da ih deca masakriraju makazama, ili da od njih prave čudne oblike koje posle s osmehom izgužvaju, pocepaju i bace. Nit koju nisam izgubio i talenat da ne upotrebljavam besmislene stihove da opišem ništa su stvorile remek delo koje će mi pružiti zadovoljstvo da ga potpišem kao svoje. Odlučio sam da napišem knjigu…

papirus

15

Kojim rečnikom da ti se obratim a da me razumeš i ozbiljno shvatiš? Ukoliko budem imao sreće a uz nju i nešto pameti, pa sve to dobro izmešam sa povećim mudima možda nešto i načinim od svojih htenja. Ovako sam još uvek stendbajiran. A lep je osećaj kada spoznaš da nešto zavisi od tebe, koliko god nesposoban bio. To je nešto suicidno u čoveku. Da li sam dovoljno velik da prevarim strah? Da li si dovoljno jaka da prevariš bes? Da li smo dovoljno vešti da prevarimo kraj?

+

15

15

apirus papirus

papirus papirus

Da li sam dovoljno velik da prevarim strah? Da li si dovoljno jaka da prevariš bes? Da li smo dovoljno vešti da prevarimo kraj? Kojim rečnikom da ti se obratim a da me razumeš i ozbiljno shvatiš? Ukoliko budem imao sreće a uz nju i nešto pameti, pa sve to dobro izmešam sa povećim mudima nešto i načinim od svojih htenja. Da li sammožda dovoljno velik da prevarim strah? Ovako još uvek A lep je osećaj kada Da li sisam dovoljno jakastendbajiran. da prevariš bes? spoznaš nešto zavisi kolikokraj? god nesposoban Da li smodadovoljno veštiod datebe, prevarimo bio. To je nešto suicidno u čoveku. Kojim rečnikom da ti se obratim a da me razumeš Odlučio da napišem i ozbiljnosam shvatiš? Ukolikoknjigu… budem imao sreće a uz nju i nešto pameti, pa sve to dobro izmešam sa povećim Želim damožda ovom belom papiru dam vrednost mudima nešto ineiskvarenom načinim od svojih htenja. kakvu dastendbajiran. zamišlja kadaAje, kao Ovako nije sam mogao još uvek lepdeklarisan je osećaj kada lošeg kvaliteta, javnu koliko potrošnju još spoznaš da neštoodbačen zavisi odu tebe, god među nesposoban gomilu da služi da seu po njima žvrlja, da ih deca bio. To istih je nešto suicidno čoveku. masakriraju makazama, ili da od njih prave čudne oblike koje posle s osmehom izgužvaju, Odlučio sam da napišem knjigu… pocepaju i bace. Nit koju nisam izgubio i talenat da ne upotrebljavam besmislene stihove da neiskvarenom opišem ništa su stvorile remek delo Želim da ovom belom papiru dam vrednost koje mi mogao pružiti da zadovoljstvo da ga kaokao svoje. kakvućenije zamišlja kada je,potpišem deklarisan lošeg kvaliteta, odbačen u javnu potrošnju među još gomilu istih da služi da se po njima žvrlja, da ih deca masakriraju makazama, ili da od njih prave čudne oblike koje posle s osmehom izgužvaju, pocepaju i bace. Nit koju nisam izgubio i talenat da ne upotrebljavam besmislene stihove da opišem ništa su stvorile remek delo koje će mi pružiti zadovoljstvo da ga potpišem kao svoje.

15 15

Kojim rečnikom da ti se obratim a da me razumeš i ozbiljno shvatiš? Ukoliko budem imao sreće a uz nju i nešto pameti, pa sve to dobro izmešam sa povećim mudima nešto i načinim od svojih htenja. Da li sammožda dovoljno velik da prevarim strah? Ovako još uvek A lep je osećaj kada Da li sisam dovoljno jakastendbajiran. da prevariš bes? spoznaš nešto zavisi kolikokraj? god nesposoban Da li smodadovoljno veštiod datebe, prevarimo bio. To je nešto suicidno u čoveku. Kojim rečnikom da ti se obratim a da me razumeš da napišem iOdlučio ozbiljnosam shvatiš? Ukolikoknjigu… budem imao sreće a uz nju i nešto pameti, pa sve to dobro izmešam sa povećim Želim damožda ovom belom papiru dam vrednost mudima nešto ineiskvarenom načinim od svojih htenja. kakvu nije dastendbajiran. zamišlja kadaAje, kao Ovako sam mogao još uvek lepdeklarisan je osećaj kada lošeg kvaliteta, javnu koliko potrošnju još spoznaš da neštoodbačen zavisi odu tebe, god među nesposoban gomilu da služi da seu po njima žvrlja, da ih deca bio. To istih je nešto suicidno čoveku. masakriraju makazama, ili da od njih prave čudne oblike koje posle s osmehom izgužvaju, Odlučio sam da napišem knjigu… pocepaju i bace. Nit koju nisam izgubio i talenat da ne upotrebljavam besmislene stihove da neiskvarenom opišem ništa su stvorile remek delo Želim da ovom belom papiru dam vrednost koje ćenije mi mogao pružiti da zadovoljstvo da ga kaokao svoje. kakvu zamišlja kada je,potpišem deklarisan lošeg kvaliteta, odbačen u javnu potrošnju među još gomilu istih da služi da se po njima žvrlja, da ih deca masakriraju makazama, ili da od njih prave čudne oblike koje posle s osmehom izgužvaju, pocepaju i bace. Nit koju nisam izgubio i talenat da ne upotrebljavam besmislene stihove da opišem ništa su stvorile remek delo koje će mi pružiti zadovoljstvo da ga potpišem kao svoje.


strana naslova

strana naslova

16

Plodove života obavija neshvaćena sila i erosa i thanatosa. Izvajala je sudbina, i zato koliko puta dozivamo jedno drugog, zaljubljeni, obuzeti teskobom. Naravno, dok su oči uprte ka vedrini, dok sunce ne zaslepi, uvek smo deo dalekog polja, nekadašnje radosti igranja. A ko sam Ja – čovek? Ko si? Ti –čovek! Pred hodnikom smrti pogled je postojan bez straha. I neuke duše jesu otmene, pa nek blagosloven bude onaj ko svoje smrtne zenice može da uzdigne iznad sudbine. A ko smo Mi? Deca umetnosti, deca drugačijeg! Jesmo čovek, nismo ljudi. Naš život je obmana, lišen akorda u srcu, prepun osveta, prevara u svetu neljudskog erosa. Biti bez glave čak i ume da boli, ali, da li bi mogao da voliš i svojom mišlju da vidiš? Lepi su ti tužni dani smrtnika.

16

Plodove života obavija neshvaćena sila i erosa i thanatosa. Izvajala je sudbina, i zato koliko puta dozivamo jedno drugog, zaljubljeni, obuzeti teskobom. Naravno, dok su oči uprte ka vedrini, dok sunce ne zaslepi, uvek smo deo dalekog polja, nekadašnje radosti igranja. A ko sam Ja – čovek? Ko si? Ti –čovek! Pred hodnikom smrti pogled je postojan bez straha. I neuke duše jesu otmene, pa nek blagosloven bude onaj ko svoje smrtne zenice može da uzdigne iznad sudbine. A ko smo Mi? Deca umetnosti, deca drugačijeg! Jesmo čovek, nismo ljudi. Naš život je obmana, lišen akorda u srcu, prepun osveta, prevara u svetu neljudskog erosa. Biti bez glave čak i ume da boli, ali, da li bi mogao da voliš i svojom mišlju da vidiš? Lepi su ti tužni dani smrtnika.

+

16

trana naslova strana naslova

16

Naravno, dok su oči uprte ka vedrini, dok sunce ne zaslepi, uvek smo deo dalekog polja, nekadašnje radosti igranja. A ko sam Ja – čovek? Ko si? Ti –čovek! Pred hodnikom smrti pogled je postojan bez straha. I neuke duše jesu otmene, Plodove života obavija neshvaćena sila i erosa i thanatosa. pa nek blagosloven ko puta svojedozivamo smrtne zenice Izvajala je sudbina, bude i zatoonaj koliko jedno može dazaljubljeni, uzdigne iznad sudbine. drugog, obuzeti teskobom. A ko smo Mi? deca drugačijeg! Naravno, dokDeca su očiumetnosti, uprte ka vedrini, dok sunce ne Jesmo čovek, nismo ljudi. zaslepi, uvek smo deo dalekog polja, nekadašnje radosti Naš životAje akorda prepun osveta, igranja. koobmana, sam Ja – lišen čovek? Ko si?uTisrcu, –čovek! prevara u svetusmrti neljudskog Pred hodnikom poglederosa. je postojan bez straha. bez duše glavejesu čak otmene, i ume da boli, ali, da li bi mogao da IBiti neuke voliš i svojom mišljubude da vidiš? pa nek blagosloven onaj ko svoje smrtne zenice Lepi sudatiuzdigne tužni dani smrtnika. može iznad sudbine. A ko smo Mi? Deca umetnosti, deca drugačijeg! Jesmo čovek, nismo ljudi. Naš život je obmana, lišen akorda u srcu, prepun osveta, prevara u svetu neljudskog erosa. Biti bez glave čak i ume da boli, ali, da li bi mogao da voliš i svojom mišlju da vidiš? Lepi su ti tužni dani smrtnika.

16

strana naslova strana naslova

16

Plodove života obavija neshvaćena sila i erosa i thanatosa. Izvajala je sudbina, i zato koliko puta dozivamo jedno drugog, zaljubljeni, obuzeti teskobom. Naravno, dok su oči uprte ka vedrini, dok sunce ne zaslepi, uvek smo deo dalekog polja, nekadašnje radosti igranja. A ko sam Ja – čovek? Ko si? Ti –čovek! Pred hodnikom smrti pogled je postojan bez straha. IPlodove neuke duše jesu otmene, života obavija neshvaćena sila i erosa i thanatosa. pa nek blagosloven ko puta svojedozivamo smrtne zenice Izvajala je sudbina, bude i zatoonaj koliko jedno može dazaljubljeni, uzdigne iznad sudbine. drugog, obuzeti teskobom. A ko smo Mi? deca drugačijeg! Naravno, dokDeca su očiumetnosti, uprte ka vedrini, dok sunce ne Jesmo nismo ljudi. zaslepi,čovek, uvek smo deo dalekog polja, nekadašnje radosti Naš životAje akorda prepun osveta, igranja. koobmana, sam Ja – lišen čovek? Ko si?uTisrcu, –čovek! prevara u svetusmrti neljudskog Pred hodnikom poglederosa. je postojan bez straha. Biti bez duše glavejesu čak otmene, i ume da boli, ali, da li bi mogao da I neuke voliš i svojom mišljubude da vidiš? pa nek blagosloven onaj ko svoje smrtne zenice Lepi tužni dani smrtnika. možesudatiuzdigne iznad sudbine. A ko smo Mi? Deca umetnosti, deca drugačijeg! Jesmo čovek, nismo ljudi. Naš život je obmana, lišen akorda u srcu, prepun osveta, prevara u svetu neljudskog erosa. Biti bez glave čak i ume da boli, ali, da li bi mogao da voliš i svojom mišlju da vidiš? Lepi su ti tužni dani smrtnika.


rotka priča krotka priča

17

17

krotka priča krotka priča

Pesme su kao sebičan snošaj, roman je kao turobna veza, a kratke priče su kao pip show. Moj junak neće umreti odmah, nego sledećeg dana, pa će moći još jednom da je odsanja. Čemu kajanje ako se ne oprosti? Priđeš joj, zagrliš je, ona se opire, kreneš da je poljubiš, okreće glavu, uhvatiš je za bradu, otvoriš joj usta blagim pritiskom kao zevalicu, i zavališ joj jezik kao da joj uzimaš poslednje reči. Udari te u grudi dok je se kao odguruje a drugom Pesme su kao sebičan snošaj, roman turobna veza, rukom briše usne. Ta reč je ostala a kratke priče su ''Životinjo!'' kao pip show. Moj junak pod nećejezikom. umreti Vidiš, i rock'n'roll je mrtav. odmah, nego sledećeg dana, pa će moći još jednom da je Neko razume kako trebaako a neko kako mora. Lepo se uparadi, odsanja. Čemu kajanje se ne oprosti? uživaj u svakom ovog putakreneš na kom jer Priđeš joj, zagrlištrenutku je, ona se opire, da sijeposlat poljubiš, nekada nisi niuhvatiš pomišljao dabradu, postoji, a uvek bioblagim tvoj. okreće glavu, je za otvoriš joj je usta Idealisti zanesenjaci, mesecom u očima, samo pritiskomi kao zevalicu, isa zavališ joj jezik kao da uvek joj uzimaš slute, nikad ne znaju. I ovaj put dok nekosejeodguruje to obavioa za njih. poslednje reči. Udari te u grudi drugom Pa nekabriše namusne. požive večno. Ta reč je ostala pod jezikom. rukom ''Životinjo!'' Vidiš, i rock'n'roll je mrtav. Neko razume kako treba a neko kako mora. Lepo se uparadi, uživaj u svakom trenutku ovog puta na kom si poslat jer nekada nisi ni pomišljao da postoji, a uvek je bio tvoj. Idealisti i zanesenjaci, sa mesecom u očima, uvek samo

17 17

Pesme su kao sebičan snošaj, roman je kao turobna veza, a kratke priče su kao pip show. Moj junak neće umreti odmah, nego sledećeg dana, pa će moći još jednom da je odsanja. Čemu kajanje ako se ne oprosti? Priđeš joj, zagrliš je, ona se opire, kreneš da je poljubiš, okreće glavu, uhvatiš je za bradu, otvoriš joj usta blagim pritiskom kao zevalicu, i zavališ joj jezik kao da joj uzimaš poslednje reči. Udari te u grudi dok je se kao odguruje a drugom Pesme su kao sebičan snošaj, roman turobna veza, rukom briše usne. Ta reč je ostala a kratke priče su ''Životinjo!'' kao pip show. Moj junak pod nećejezikom. umreti Vidiš, i rock'n'roll je mrtav. odmah, nego sledećeg dana, pa će moći još jednom da je Neko razume kako trebaako a neko kako mora. Lepo se uparadi, odsanja. Čemu kajanje se ne oprosti? uživaj joj, u svakom ovog putakreneš na kom jer Priđeš zagrlištrenutku je, ona se opire, da sijeposlat poljubiš, nekada glavu, nisi niuhvatiš pomišljao dabradu, postoji, a uvek bioblagim tvoj. okreće je za otvoriš joj je usta Idealisti i kao zanesenjaci, mesecom u očima, samo pritiskom zevalicu, isa zavališ joj jezik kao da uvek joj uzimaš slute, nikad ne znaju. I ovaj put dok nekosejeodguruje to obavioa za njih. poslednje reči. Udari te u grudi drugom Pa nekabriše namusne. požive večno. Ta reč je ostala pod jezikom. rukom ''Životinjo!'' Vidiš, i rock'n'roll je mrtav. Neko razume kako treba a neko kako mora. Lepo se uparadi, uživaj u svakom trenutku ovog puta na kom si poslat jer nekada nisi ni pomišljao da postoji, a uvek je bio tvoj. Idealisti i zanesenjaci, sa mesecom u očima, uvek samo slute, nikad ne znaju. I ovaj put neko je to obavio za njih. Pa neka nam požive večno.

+

krotka priča

17

krotka priča

Pesme su kao sebičan snošaj, roman je kao turobna veza, a kratke priče su kao pip show. Moj junak neće umreti odmah, nego sledećeg dana, pa će moći još jednom da je odsanja. Čemu kajanje ako se ne oprosti? Priđeš joj, zagrliš je, ona se opire, kreneš da je poljubiš, okreće glavu, uhvatiš je za bradu, otvoriš joj usta blagim pritiskom kao zevalicu, i zavališ joj jezik kao da joj uzimaš poslednje reči. Udari te u grudi dok se odguruje a drugom rukom briše usne. ''Životinjo!'' Ta reč je ostala pod jezikom. Vidiš, i rock'n'roll je mrtav. Neko razume kako treba a neko kako mora. Lepo se uparadi, uživaj u svakom trenutku ovog puta na kom si poslat jer nekada nisi ni pomišljao da postoji, a uvek je bio tvoj. Idealisti i zanesenjaci, sa mesecom u očima, uvek samo slute, nikad ne znaju. I ovaj put neko je to obavio za njih. Pa neka nam požive večno.

17

Pesme su kao sebičan snošaj, roman je kao turobna veza, a kratke priče su kao pip show. Moj junak neće umreti odmah, nego sledećeg dana, pa će moći još jednom da je odsanja. Čemu kajanje ako se ne oprosti? Priđeš joj, zagrliš je, ona se opire, kreneš da je poljubiš, okreće glavu, uhvatiš je za bradu, otvoriš joj usta blagim pritiskom kao zevalicu, i zavališ joj jezik kao da joj uzimaš poslednje reči. Udari te u grudi dok se odguruje a drugom rukom briše usne. ''Životinjo!'' Ta reč je ostala pod jezikom. Vidiš, i rock'n'roll je mrtav. Neko razume kako treba a neko kako mora. Lepo se uparadi, uživaj u svakom trenutku ovog puta na kom si poslat jer nekada nisi ni pomišljao da postoji, a uvek je bio tvoj. Idealisti i zanesenjaci, sa mesecom u očima, uvek samo slute, nikad ne znaju. I ovaj put neko je to obavio za njih. Pa neka nam požive večno.


Beograd je sinoć napokon bio beli grad.

Zavejte Beograd! Da li ja to slutim borbu za opstanak čovečanstva ostvarivu samo kroz nestajanje istog? Indiferentnost je možda buduća dijagnoza potpuno očekivana kao kontraindikacija na lekove kojima pokušavaju da izleče klimakterični pubertet. Narod veruje u ono što čuje i vidi, a ne u ono što ne razume. Da se skinem u kupaći na kom cirkonima piše povećao sam penis? Da istetoviram na grudi ovde bi stajala vaša reklama? Ne znam, nisam pametan…

Zakon me štiti. Kao i silovatelja kurve. Srećom, mada krišom od okruženja, još uvek živim svoj svet. U njemu ima mesta i za nju, koliko ga je uvek i bilo. Mislim da je pravi put uvek samo onaj koji sami odaberemo. Tako izbegavamo teme kao što su kajanje, sumnja, šta je trebalo...

Srećom, mada krišom od okruženja, još uvek živim svoj svet. U njemu ima mesta i za nju, koliko ga je uvek i bilo. Mislim da je pravi put uvek samo onaj koji sami odaberemo. Tako izbegavamo teme kao što su kajanje, sumnja, šta je trebalo...

Da li ja to slutim borbu za opstanak čovečanstva ostvarivu samo kroz nestajanje istog? Indiferentnost je možda buduća dijagnoza potpuno očekivana kao kontraindikacija na lekove kojima pokušavaju da izleče klimakterični pubertet. Narod veruje u ono što čuje i vidi, a ne u ono što ne razume. Da se skinem u kupaći na kom cirkonima piše povećao sam penis? Da istetoviram na grudi ovde bi stajala vaša reklama? Ne znam, nisam pametan…

Zakon me štiti. Kao i silovatelja kurve.

18

18

vrt

Grunuo je sneg koji je, čini mi se, dobijen kao humanitarna pomoć neke zemlje Skandinavije. Rekoh sebi, sad je gotov stvarno, ali on kad je video gde je pao pokupi se tokom noći i nestade netragom.

Zavejte Beograd!

vrt

Grunuo je sneg koji je, čini mi se, dobijen kao humanitarna pomoć neke zemlje Skandinavije. Rekoh sebi, sad je gotov stvarno, ali on kad je video gde je pao pokupi se tokom noći i nestade netragom. Beograd je sinoć napokon bio beli grad. +

Beograd je sinoć napokon bio beli grad.

18

vrt

Zavejte Beograd! Beograd je sinoć napokon bio beli grad. humanitarna pomoć neke zemlje Skandinavije. Rekoh sebi, sad je gotov stvarno, ali on kad je video gde je pao pokupi se tokom noći i nestade netragom.

rt

18

Zakon me štiti. Kao i silovatelja kurve.

Da li ja to borbu za opstanak čovečanstva Grunuo je slutim sneg koji je, čini mi se, dobijen kao ostvarivu samo kroz nestajanje humanitarna pomoć neke zemljeistog? Skandinavije. Rekoh Indiferentnost je možda buduća potpuno sebi, sad je gotov stvarno, ali ondijagnoza kad je video gde je pao očekivana kao kontraindikacija lekove kojima pokupi se tokom noći i nestade na netragom. pokušavaju da izleče klimakterični pubertet. Narod veruje uBeograd! ono što čuje i vidi, a ne u ono što ne razume. Zavejte Da se skinem u kupaći na kom cirkonima piše povećao samli penis? Da istetoviram grudi ovde bi stajala vaša Da ja to slutim borbu za na opstanak čovečanstva reklama? Ne znam, pametan… ostvarivu samo kroznisam nestajanje istog? Indiferentnost je možda buduća dijagnoza potpuno Srećom, mada krišom od okruženja, još uvek živim svoj očekivana kao kontraindikacija na lekove kojima svet. U njemu mesta i za nju, koliko ga jeNarod uvek i bilo. pokušavaju da ima izleče klimakterični pubertet. Mislim da je pravi put iuvek veruje u ono što čuje vidi,samo a ne uonaj onokoji što sami ne razume. odaberemo. izbegavamo kao što supovećao kajanje, Da se skinemTako u kupaći na kom teme cirkonima piše sumnja, štaDa je istetoviram trebalo... na grudi ovde bi stajala vaša sam penis? reklama? Ne znam, nisam pametan… Zakon me štiti. Kao i silovatelja kurve. Srećom, mada krišom od okruženja, još uvek živim svoj svet. U njemu ima mesta i za nju, koliko ga je uvek i bilo. Mislim da je pravi put uvek samo onaj koji sami odaberemo. Tako izbegavamo teme kao što su kajanje, sumnja, šta je trebalo...

Da li ja to borbu za opstanak čovečanstva Grunuo je slutim sneg koji je, čini mi se, dobijen kao ostvarivu samo kroz nestajanje humanitarna pomoć neke zemljeistog? Skandinavije. Rekoh Indiferentnost je možda buduća potpuno sebi, sad je gotov stvarno, ali ondijagnoza kad je video gde je pao očekivana kao kontraindikacija lekove kojima pokupi se tokom noći i nestade na netragom. pokušavaju da izleče klimakterični pubertet. Narod veruje ono što čuje i vidi, a ne u ono što ne razume. ZavejteuBeograd! Da se skinem u kupaći na kom cirkonima piše povećao sam Da istetoviram grudi ovde bi stajala vaša Da li penis? ja to slutim borbu za na opstanak čovečanstva reklama? znam, pametan… ostvarivu Ne samo kroznisam nestajanje istog? Indiferentnost je možda buduća dijagnoza potpuno Srećom, mada krišom od okruženja, još uvek živim svoj očekivana kao kontraindikacija na lekove kojima svet. U njemu mesta i za nju, koliko ga jeNarod uvek i bilo. pokušavaju da ima izleče klimakterični pubertet. Mislim je pravi put iuvek veruje da u ono što čuje vidi,samo a ne uonaj onokoji što sami ne razume. odaberemo. izbegavamo kao što supovećao kajanje, Da se skinemTako u kupaći na kom teme cirkonima piše sumnja, štaDa je istetoviram trebalo... na grudi ovde bi stajala vaša sam penis? reklama? Ne znam, nisam pametan… Zakon me štiti. Kao i silovatelja kurve. Srećom, mada krišom od okruženja, još uvek živim svoj svet. U njemu ima mesta i za nju, koliko ga je uvek i bilo. Mislim da je pravi put uvek samo onaj koji sami odaberemo. Tako izbegavamo teme kao što su kajanje, sumnja, šta je trebalo...

vrt

18

Zavejte Beograd Beograd! je sinoć napokon bio beli grad.

Zakon me štiti. Kao i silovatelja kurve.

18

vrt

Grunuo je sneg koji je, čini mi se, dobijen kao humanitarna pomoć neke zemlje Skandinavije. Rekoh sebi, sad je gotov stvarno, ali on kad je video gde je pao pokupi se tokom noći i nestade netragom.


lament plament

19

19

plament plament

Koga sam oštetio do sada osim sebe? Svako ko to može da kaže verovatno mi je nešto dužan. Dokle se mogu habati a ne potrošiti? Zaboravljamo na prave vrednosti, pa ih spoznajemo na grub način. Grubosti ne zaboravljamo a spoznaje na pokolenja ne prenosimo nasiljem. Uzaludna je ta bitka kad si mekušac. Ili kad te izdaju. A borili bi se. Staleži i postoje da bi se napravile razlike, a razlike nažalost, one dole, postoje. I to bez razlike. Koga sam po oštetio do sada osim sebe? Svako ko toZarasle može mi da rane, one na koži, površinske, prolazne, kaže verovatno mi je nešto dužan. Dokle takoreći se mogu ranice. habati Čudan nebitan doživljaj. Kako na samo uspevam u nebitnim a ne potrošiti? Zaboravljamo prave vrednosti, pa ih momentima iskonsko. Presavi tabak, prelomi spoznajemo da naprepoznam grub način. Grubosti ne zaboravljamo a preko kolena, lupi šakom, opsuj. Uzaludna spoznaje na pokolenja neodluči-preseci, prenosimo nasiljem. A ću kada tog folklora nije te deoizdaju. moga Abića? je šta ta bitka kaddeo si mekušac. Ili kad boriliJabii dalje umemi da u ljudima prepoznam iskre. Možda atreba da se. Staleži postoje da bi se napravile razlike, razlike razlikujem kojimapostoje. samo iskre mogu prepoznati. nažalost, poone oneu dole, I to ibez razlike. ZarasleZna mi li se srce iskre? Zna.prolazne, A može li takoreći od iskre ranice. goreti? rane, onezapaliti na koži,odpovršinske, Da, ali ne moje.doživljaj. Želim da me zadovoljava mnogo, želim da Čudan nebitan Kako samo uspevam u nebitnim me je teško da zadovoljiti. momentima prepoznam iskonsko. Presavi tabak, prelomi Ako jekolena, to plamen mu se. preko lupipokoriću šakom, odluči-preseci, opsuj. A šta ću kada deo tog folklora nije deo moga bića? Ja i dalje umem da u ljudima prepoznam iskre. Možda treba da razlikujem one u kojima samo iskre i mogu prepoznati. Zna li se srce zapaliti od iskre? Zna. A može li od iskre goreti? Da, ali ne moje. Želim da me zadovoljava mnogo, želim da

19 19

Koga sam oštetio do sada osim sebe? Svako ko to može da kaže verovatno mi je nešto dužan. Dokle se mogu habati a ne potrošiti? Zaboravljamo na prave vrednosti, pa ih spoznajemo na grub način. Grubosti ne zaboravljamo a spoznaje na pokolenja ne prenosimo nasiljem. Uzaludna je ta bitka kad si mekušac. Ili kad te izdaju. A borili bi se. Staleži i postoje da bi se napravile razlike, a razlike nažalost, one dole, postoje. I to bez razlike. Koga sam po oštetio do sada osim sebe? Svako ko toZarasle može mi da rane, verovatno one na koži, površinske, prolazne, kaže mi je nešto dužan. Dokle takoreći se mogu ranice. habati Čudan nebitan doživljaj. Kako na samo uspevam u nebitnim a ne potrošiti? Zaboravljamo prave vrednosti, pa ih momentima da iskonsko. Presavi tabak, prelomi spoznajemo naprepoznam grub način. Grubosti ne zaboravljamo a preko kolena, lupi šakom, opsuj. Uzaludna spoznaje na pokolenja neodluči-preseci, prenosimo nasiljem. A šta ću kada tog folklora nije te deoizdaju. moga Abića? je ta bitka kaddeo si mekušac. Ili kad boriliJabii dalje umemi da u ljudima prepoznam iskre. Možda atreba da se. Staleži postoje da bi se napravile razlike, razlike razlikujempoone kojimapostoje. samo iskre mogu prepoznati. nažalost, oneu dole, I to ibez razlike. ZarasleZna mi li se srce iskre? Zna.prolazne, A može li takoreći od iskre ranice. goreti? rane, onezapaliti na koži,odpovršinske, Da, ali ne moje.doživljaj. Želim da me zadovoljava mnogo, želim da Čudan nebitan Kako samo uspevam u nebitnim me je teško da zadovoljiti. momentima prepoznam iskonsko. Presavi tabak, prelomi Ako jekolena, to plamen mu se. preko lupipokoriću šakom, odluči-preseci, opsuj. A šta ću kada deo tog folklora nije deo moga bića? Ja i dalje umem da u ljudima prepoznam iskre. Možda treba da razlikujem one u kojima samo iskre i mogu prepoznati. Zna li se srce zapaliti od iskre? Zna. A može li od iskre goreti? Da, ali ne moje. Želim da me zadovoljava mnogo, želim da me je teško zadovoljiti. Ako je to plamen pokoriću mu se.

+

plament

19

plament

Koga sam oštetio do sada osim sebe? Svako ko to može da kaže verovatno mi je nešto dužan. Dokle se mogu habati a ne potrošiti? Zaboravljamo na prave vrednosti, pa ih spoznajemo na grub način. Grubosti ne zaboravljamo a spoznaje na pokolenja ne prenosimo nasiljem. Uzaludna je ta bitka kad si mekušac. Ili kad te izdaju. A borili bi se. Staleži i postoje da bi se napravile razlike, a razlike nažalost, po one dole, postoje. I to bez razlike. Zarasle mi rane, one na koži, površinske, prolazne, takoreći ranice. Čudan nebitan doživljaj. Kako samo uspevam u nebitnim momentima da prepoznam iskonsko. Presavi tabak, prelomi preko kolena, lupi šakom, odluči-preseci, opsuj. A šta ću kada deo tog folklora nije deo moga bića? Ja i dalje umem da u ljudima prepoznam iskre. Možda treba da razlikujem one u kojima samo iskre i mogu prepoznati. Zna li se srce zapaliti od iskre? Zna. A može li od iskre goreti? Da, ali ne moje. Želim da me zadovoljava mnogo, želim da me je teško zadovoljiti. Ako je to plamen pokoriću mu se.

19

Koga sam oštetio do sada osim sebe? Svako ko to može da kaže verovatno mi je nešto dužan. Dokle se mogu habati a ne potrošiti? Zaboravljamo na prave vrednosti, pa ih spoznajemo na grub način. Grubosti ne zaboravljamo a spoznaje na pokolenja ne prenosimo nasiljem. Uzaludna je ta bitka kad si mekušac. Ili kad te izdaju. A borili bi se. Staleži i postoje da bi se napravile razlike, a razlike nažalost, po one dole, postoje. I to bez razlike. Zarasle mi rane, one na koži, površinske, prolazne, takoreći ranice. Čudan nebitan doživljaj. Kako samo uspevam u nebitnim momentima da prepoznam iskonsko. Presavi tabak, prelomi preko kolena, lupi šakom, odluči-preseci, opsuj. A šta ću kada deo tog folklora nije deo moga bića? Ja i dalje umem da u ljudima prepoznam iskre. Možda treba da razlikujem one u kojima samo iskre i mogu prepoznati. Zna li se srce zapaliti od iskre? Zna. A može li od iskre goreti? Da, ali ne moje. Želim da me zadovoljava mnogo, želim da me je teško zadovoljiti. Ako je to plamen pokoriću mu se.


Sudbina je mnogo jača od nas ali to ne osećamo jer je suptilna. Ona nas navodi da u borbi sa njom odabiramo baš one puteve koji njoj vode. Izgleda da smo sami sebi svoja sudbina.

Kažu odrašćeš kad tad, samo, da li ću odrasti pravilno. ''Moraš za svoju zemlju'' - kažu. Za zemlju, vala, ne moram, moja zemlja me čeka negde podno Avale, podno Avalarmagedona.

Bolje shvatiti I-N-N. Uslovi su potpuno drugačiji i situacija u kulminaciji preti da bude komična. Ja počinjem da strepim unazad, a ne unapred. Onda kažem, ma ne bi valjda drugovi mene izdali, daleko bilo, ovako ranjenog ostavili. Ne, ne bi, ubili bi me na mrtvo.

A nisam ni slutio da bi tako nešto moglo da se desi meni. Poslednji događaji su me dodatno uljuljkali u toj tvrdnji. Bolje shvatiti ikad N-N.

A nisam ni slutio da bi tako nešto moglo da se desi meni. Poslednji događaji su me dodatno uljuljkali u toj tvrdnji. Bolje shvatiti ikad N-N.

Onda kažem, ma ne bi valjda drugovi mene izdali, daleko bilo, ovako ranjenog ostavili. Ne, ne bi, ubili bi me na mrtvo.

Kažu odrašćeš kad tad, samo, da li ću odrasti pravilno. ''Moraš za svoju zemlju'' - kažu. Za zemlju, vala, ne moram, moja zemlja me čeka negde podno Avale, podno Avalarmagedona.

Bolje shvatiti I-N-N. Uslovi su potpuno drugačiji i situacija u kulminaciji preti da bude komična. Ja počinjem da strepim unazad, a ne unapred. Sudbina je mnogo jača od nas ali to ne osećamo jer je suptilna. Ona nas navodi da u borbi sa njom odabiramo baš one puteve koji njoj vode. Izgleda da smo sami sebi svoja sudbina.

sudbina

20

20

sudbina

Smisliću ja još lepih stvari koje će ovom svetu, kada dođe armagedon, zatrebati. Praviće Maje i Inke, kada se vrate, filmove o meni.

Smisliću ja još lepih stvari koje će ovom svetu, kada dođe armagedon, zatrebati. Praviće Maje i Inke, kada se vrate, filmove o meni. +

20

filmove o meni.

udbina sudbina

20

Kažu odrašćeš kad tad, samo, da li ću odrasti pravilno. ''Moraš za svoju zemlju'' - kažu. Za zemlju, vala, ne moram, moja zemlja me čeka negde podno Avale, podno Avalarmagedona.

Sudbina je mnogo jača od nas ali to ne osećamo jer je suptilna. Ona nas navodi da u stvari borbi sa njom Smisliću ja još lepih koje će odabiramo onedođe puteve koji njoj vode. ovom svetu,baš kada armagedon, zatrebati. Izgleda da smo sami kada sebi svoja sudbina. Praviće Maje i Inke, se vrate, filmove o meni. Bolje shvatiti I-N-N. Uslovi sujepotpuno i situacija Sudbina mnogo drugačiji jača od nas u kulminaciji pretijer da je bude komična. ali to ne osećamo suptilna. Ja počinjem da da strepim unazad, a ne unapred. Ona nas navodi u borbi sa njom odabiramo baš one puteve koji njoj vode. Onda kažem, ne bi valjda Izgleda da smoma sami sebi svoja sudbina. drugovi mene izdali, dalekoshvatiti bilo, ovako Bolje I-N-N.ranjenog ostavili. Ne, nesu bi,potpuno ubili bi me na mrtvo. Uslovi drugačiji i situacija u kulminaciji preti da bude komična. A nisam ni slutio da bi tako neštoa ne unapred. Ja počinjem da strepim unazad, moglo da se desi meni. Poslednji događaji Onda kažem, ma nesubime valjda dodatnomene uljuljkali u toj tvrdnji. drugovi izdali, Bolje shvatiti ikad N-N. daleko bilo, ovako ranjenog ostavili. Ne, ne bi, ubili bi me na mrtvo. Kažu odrašćeš kad tad, samo, ću odrasti A nisamdanilislutio da bi pravilno. tako nešto ''Moraš da za se svoju moglo desizemlju'' meni. - kažu. Za zemlju,događaji vala, nesumoram, Poslednji me moja zemlja me čeka podno Avale, dodatno uljuljkali u tojnegde tvrdnji. podnoshvatiti Avalarmagedona. Bolje ikad N-N.

20

Kažu odrašćeš kad tad, samo, da li ću odrasti pravilno. ''Moraš za svoju zemlju'' - kažu. Za zemlju, vala, ne moram, moja zemlja me čeka negde podno Avale, podno Avalarmagedona.

20

Sudbina je mnogo jača od nas ali to ne osećamo jer je suptilna. Ona nas navodi da u stvari borbi sa njom Smisliću ja još lepih koje će odabiramo onedođe puteve koji njoj vode. ovom svetu,baš kada armagedon, zatrebati. Izgleda smo sami kada sebi svoja sudbina. Praviće da Maje i Inke, se vrate, filmove o meni. Bolje shvatiti I-N-N. Uslovi sujepotpuno i situacija Sudbina mnogo drugačiji jača od nas u pretijer da je bude komična. alikulminaciji to ne osećamo suptilna. Ja da da strepim unazad, a ne unapred. Onapočinjem nas navodi u borbi sa njom odabiramo baš one puteve koji njoj vode. Onda kažem, ne bi valjda Izgleda da smoma sami sebi svoja sudbina. drugovi mene izdali, daleko bilo, ovako Bolje shvatiti I-N-N.ranjenog ostavili. Ne, nesu bi,potpuno ubili bi me na mrtvo. Uslovi drugačiji i situacija u kulminaciji preti da bude komična. A ni slutio da bi tako neštoa ne unapred. Janisam počinjem da strepim unazad, moglo da se desi meni. Poslednji događaji Onda kažem, ma nesubime valjda dodatno uljuljkali u toj tvrdnji. drugovi mene izdali, Bolje ikad N-N. dalekoshvatiti bilo, ovako ranjenog ostavili. Ne, ne bi, ubili bi me na mrtvo. Kažu odrašćeš kad tad, samo, ću odrasti A nisamdanilislutio da bi pravilno. tako nešto ''Moraš za se svoju moglo da desizemlju'' meni. - kažu. Za zemlju,događaji vala, nesumoram, Poslednji me moja zemlja me čeka podno Avale, dodatno uljuljkali u tojnegde tvrdnji. podno Avalarmagedona. Bolje shvatiti ikad N-N.

sudbina sudbina

Smisliću ja još lepih stvari koje će ovom svetu, kada dođe armagedon, zatrebati. Praviće Maje i Inke, kada se vrate, filmove o meni.


zbir

Da li su rezervisani pozdravi, uskoro kurtoazni, sve što će ostati od nečega što smo bezdanili?

21

Ajde da mi ostvarimo ono za šta smo predodređeni. Već smo pokazali određene predispozicije. Mi smo dihtih, dve slike koje zajedno čine celinu.

Pretpostavljam da pomalo preterujem, ali to je deo mog šarma, kao što je tvoj da se praviš nezainteresovana. Na kraju se sabira, a kraj je zbir svih početaka.

Umesto da te samo volim ja se preispitujem. Da li ću delom za eventualne uspehe biti zahvalan i tebi, kao i za delić ljubavi, koji mi je možda spasao glavu za delić.

A ko smo nas dvoje danas? Zavoleh. Prestah. Voleo sam. Zaboravih. Voleću. Ne mogu. Neću ti reći kako baksuziram narednih deset godina. Možda mi poveruješ.

A voleti je ono za šta vredi umreti. I pogotovo, ako ti nikada ne uzvrate ili nikada ne proklija. Tada ne kopni, ne gubi na svežini. Tada pokreće. A ko smo nas dvoje danas? Zavoleh. Prestah. Voleo sam. Zaboravih. Voleću. Ne mogu. Neću ti reći kako baksuziram narednih deset godina. Možda mi poveruješ.

A voleti je ono za šta vredi umreti. I pogotovo, ako ti nikada ne uzvrate ili nikada ne proklija. Tada ne kopni, ne gubi na svežini. Tada pokreće. Umesto da te samo volim ja se preispitujem. Da li ću delom za eventualne uspehe biti zahvalan i tebi, kao i za delić ljubavi, koji mi je možda spasao glavu za delić.

Pretpostavljam da pomalo preterujem, ali to je deo mog šarma, kao što je tvoj da se praviš nezainteresovana. Na kraju se sabira, a kraj je zbir svih početaka.

zbir

21

Ajde da mi ostvarimo ono za šta smo predodređeni. Već smo pokazali određene predispozicije. Mi smo dihtih, dve slike koje zajedno čine celinu. Da li su rezervisani pozdravi, uskoro kurtoazni, sve što će ostati od nečega što smo bezdanili?

+

zbir

Da li su rezervisani pozdravi, uskoro kurtoazni, sve što će ostati od nečega što smo bezdanili?

21

zbir 21

zbir

21 21

bir

Ajde da mi ostvarimo ono za šta smo predodređeni. Već smo pokazali određene predispozicije. Mi Da smo li su dihtih, rezervisani pozdravi, dve slike koje zajedno čine uskoro kurtoazni, sve što ćecelinu. ostati od nečega što smo bezdanili? Umesto da te samo volim ja se preispitujem. Da li ću za eventualne Ajde da delom mi ostvarimo ono za uspehe biti zahvalan i tebi, kao i za delić ljubavi, šta smo predodređeni. koji mi jepokazali možda spasao glavu za delić. Već smo određene predispozicije. Mi smo dihtih, A voleti onozajedno za šta vredi dve slikejekoje čine umreti. celinu. I pogotovo, ako ti nikada ne uzvrate ili nikadadaneteproklija. Umesto samo volim ja se preispitujem. Tada ne delom kopni, za ne eventualne gubi na svežini. Da li ću uspehe Tada pokreće.i tebi, kao i za delić ljubavi, biti zahvalan koji mi je možda spasao glavu za delić. A ko smo nas dvoje danas? Zavoleh. A voleti jePrestah. ono za šta vredi umreti. Voleo sam. Zaboravih. I pogotovo, ako ti nikada ne uzvrate Voleću. ili nikadaNenemogu. proklija. Neću ti reći kako Tada ne kopni, nebaksuziram gubi na svežini. narednih deset godina. Tada pokreće. Možda mi poveruješ. A ko smo nas dvoje danas? Pretpostavljam da pomalo preterujem, Zavoleh. Prestah. ali to je deoZaboravih. mog šarma, kao što je tvoj Voleo sam. da se praviš nezainteresovana. Voleću. Ne mogu. Na kraju se sabira, a kraj je Neću ti reći kako baksuziram zbir svih početaka. narednih deset godina. Možda mi poveruješ. Pretpostavljam da pomalo preterujem, ali to je deo mog šarma, kao što je tvoj da se praviš nezainteresovana. Na kraju se sabira, a kraj je zbir svih početaka.

Pretpostavljam da pomalo preterujem, ali to je deo mog šarma, kao što je tvoj da se praviš nezainteresovana. Na kraju se sabira, a kraj je zbir svih početaka. Ajde da mi ostvarimo ono za šta smo predodređeni. Već smo pokazali određene predispozicije. Mi smo Da li su dihtih, rezervisani pozdravi, dve slike koje zajedno čine uskoro kurtoazni, sve što ćecelinu. ostati od nečega što smo bezdanili? Umesto da te samo volim ja se preispitujem. Da li ću za eventualne Ajde da delom mi ostvarimo ono za uspehe biti smo zahvalan i tebi, kao i za delić ljubavi, šta predodređeni. koji smo mi jepokazali možda spasao glavu za delić. Već određene predispozicije. Mi smo dihtih, A voleti onozajedno za šta vredi dve slikejekoje čine umreti. celinu. I pogotovo, ako ti nikada ne uzvrate ili nikadadaneteproklija. Umesto samo volim ja se preispitujem. Tada ne delom kopni, za ne eventualne gubi na svežini. Da li ću uspehe Tadazahvalan pokreće.i tebi, kao i za delić ljubavi, biti koji mi je možda spasao glavu za delić. A ko smo nas dvoje danas? Zavoleh. A voleti jePrestah. ono za šta vredi umreti. sam. Zaboravih. IVoleo pogotovo, ako ti nikada ne uzvrate Voleću. ili nikadaNenemogu. proklija. Neću ne ti reći kako Tada kopni, nebaksuziram gubi na svežini. narednih deset godina. Tada pokreće. Možda mi poveruješ. A ko smo nas dvoje danas? Pretpostavljam da pomalo preterujem, Zavoleh. Prestah. ali to je deoZaboravih. mog šarma, kao što je tvoj Voleo sam. da se praviš nezainteresovana. Voleću. Ne mogu. Na kraju se sabira, a kraj je Neću ti reći kako baksuziram zbir svih početaka. narednih deset godina. Možda mi poveruješ.


sin Učlanjenjem u ovaj lobi, vrata svetskog jet seta su nam otvorena, i tako ''micpomic'' eto nas dvojice u smokinzima, na proslavi 95. rođendana britanske kraljice, da zezamo Čarlsa kako nikada neće biti kralj.

Planeta je nekim čudom, prečnika deset kilometara, pogođena davnih davnina. Tada su sa planete nestali dinosaurusi, a nastali ljudi, novi vladari-suvereni.

Tada će se saznati gde nas je promašio život. Inspiracija mi je nekako sveprisutna, posebno izjutra, dok se izsvađam sa celim svetom u mojoj glavici.

Smrtnost se, vrlo brzo, nametnula kao neophodna, jer posle mnogo godina neki ljudi bi istinu spoznali. Ta granica se vekovima pomerala na dole kao i gornja granica smrtnosti. Stoga, ništa od svega ovoga ne treba variti, treba ih samo progutati i iznužditi.

Smrtnost se, vrlo brzo, nametnula kao neophodna, jer posle mnogo godina neki ljudi bi istinu spoznali. Ta granica se vekovima pomerala na dole kao i gornja granica smrtnosti. Stoga, ništa od svega ovoga ne treba variti, treba ih samo progutati i iznužditi.

Tada će se saznati gde nas je promašio život. Inspiracija mi je nekako sveprisutna, posebno izjutra, dok se izsvađam sa celim svetom u mojoj glavici.

Planeta je nekim čudom, prečnika deset kilometara, pogođena davnih davnina. Tada su sa planete nestali dinosaurusi, a nastali ljudi, novi vladari-suvereni.

Učlanjenjem u ovaj lobi, vrata svetskog jet seta su nam otvorena, i tako ''micpomic'' eto nas dvojice u smokinzima, na proslavi 95. rođendana britanske kraljice, da zezamo Čarlsa kako nikada neće biti kralj.

Ja sam više za sina. Toliko toga nisam ostvario, a neko mora. Ako bih imao ćerku, pomišljam, koliko je onih koji nešto nisu ostvarili a sina imaju. Da li je Edipov sin upravo njegov greh?

sin

22

22

Ja sam više za sina. Toliko toga nisam ostvario, a neko mora. Ako bih imao ćerku, pomišljam, koliko je onih koji nešto nisu ostvarili a sina imaju. Da li je Edipov sin upravo njegov greh?

+

22

sin

Ako bih imao ćerku, pomišljam, koliko je onih koji nešto nisu ostvarili a sina imaju. Da li je Edipov sin upravo njegov greh? Ja sam više za sina. Planetatoga je nekim Toliko nisam čudom, ostvario, prečnika deset kilometara, a neko mora. pogođena davnih davnina. Ako bih imao ćerku, pomišljam, Tada sujesaonih planete koliko koji nešto nisu ostvarili nestali dinosaurusi, a sina imaju. a nastali ljudi, sin upravo njegov greh? Da li je Edipov novi vladari-suvereni. Planeta je nekim čudom, Smrtnost deset se, vrlo brzo, prečnika kilometara, nametnuladavnih kao neophodna, pogođena davnina. jer posle godina Tada su samnogo planete neki ljudi bi istinu spoznali. nestali dinosaurusi, Tanastali granicaljudi, se vekovima pomerala na dole a kao ivladari-suvereni. gornja granica smrtnosti. novi Stoga, ništa od svega ovoga ne treba variti, treba ih samo progutati Smrtnost se, vrlo brzo, i iznužditi. nametnula kao neophodna, Tadaposle će semnogo saznati gde nas je promašio život. jer godina Inspiracija je nekako sveprisutna, neki ljudi bimiistinu spoznali. posebno izjutra, dok se pomerala izsvađam na dole Ta granica se vekovima sa celim svetom u mojoj glavici. kao i gornja granica smrtnosti. Stoga, ništa od svega ovoga ne treba variti, Učlanjenjem ovaj lobi,i iznužditi. treba ih samouprogutati vrata svetskog jet seta su nam otvorena, i takoće ''micpomic'' u smokinzima, Tada se saznatieto gdenas nasdvojice je promašio život. na proslavi mi 95.jerođendana britanske kraljice, Inspiracija nekako sveprisutna, da zezamo Čarlsadok kako neće biti kralj. posebno izjutra, senikada izsvađam sa celim svetom u mojoj glavici.

in

22

Učlanjenjem u ovaj lobi, vrata svetskog jet seta su nam otvorena, i tako ''micpomic'' eto nas dvojice u smokinzima, na proslavi 95. rođendana britanske kraljice, da zezamo Čarlsa kako nikada neće biti kralj.

Učlanjenjem u ovaj lobi, vrata svetskog jet seta su nam otvorena, i tako ''micpomic'' eto nas dvojice u smokinzima, na proslavi 95. rođendana britanske kraljice, da zezamo Čarlsa kako nikada neće biti kralj.

sin

22

sin

22

Ja sam više za sina. Toliko toga nisam ostvario, a neko mora. Ako bih imao ćerku, pomišljam, koliko je onih koji nešto nisu ostvarili a sina imaju. Da li je Edipov sin upravo njegov greh? Ja sam više za sina. Planeta je nekim Toliko toga nisam čudom, ostvario, prečnika deset kilometara, a neko mora. pogođena davnih davnina. Ako bih imao ćerku, pomišljam, Tada planete kolikosujesaonih koji nešto nisu ostvarili nestali dinosaurusi, a sina imaju. a ljudi, sin upravo njegov greh? Danastali li je Edipov novi vladari-suvereni. Planeta je nekim čudom, Smrtnost se, vrlo brzo, prečnika deset kilometara, nametnula kao neophodna, pogođena davnih davnina. jer godina Tadaposle su samnogo planete neki ljudi bi istinu spoznali. nestali dinosaurusi, Ta granicaljudi, se vekovima pomerala na dole a nastali kao gornja granica smrtnosti. noviivladari-suvereni. Stoga, ništa od svega ovoga ne treba variti, treba ih samo progutati Smrtnost se, vrlo brzo, i iznužditi. nametnula kao neophodna, Tada će semnogo saznati gde nas je promašio život. jer posle godina Inspiracija je nekako sveprisutna, neki ljudi bimiistinu spoznali. posebno izjutra, dok se pomerala izsvađam na dole Ta granica se vekovima sa svetom u mojoj glavici. kaocelim i gornja granica smrtnosti. Stoga, ništa od svega ovoga ne treba variti, Učlanjenjem ovaj lobi,i iznužditi. treba ih samouprogutati vrata svetskog jet seta su nam otvorena, iTada takoće ''micpomic'' u smokinzima, se saznatieto gdenas nasdvojice je promašio život. na proslavi mi 95.jerođendana britanske kraljice, Inspiracija nekako sveprisutna, da zezamo Čarlsadok kako neće biti kralj. posebno izjutra, senikada izsvađam sa celim svetom u mojoj glavici.


zadovoljstvo

Glasna razmišljanja. Razmišljanja uopšte. Uopšte glasno. A ništa nije rečeno. Jeste nešto, nedovoljno. A ništa nije nedovoljno.

23

Da ti nisam pomalo otaljao sugestiju? Postavlja se pitanje da li bi istim metodom mogao i sebe da oplemenim? Zadovoljstvo! Gledam u dlan. Sopstveno u sopstvenom. Vidim ono što želim. Ne baš krotak način da se dopadnem, na razne načine kupujem poverenje.

Kakve veze imate ti i zadovoljstvo? Iste kao i zadovoljstvo i ti. Sada se durimo do stvaranja još gorčeg ukusa žaljenja. Ili do nezrelog samosažaljenja? Život uvek pruža šansu, tamo gde je vreme novac a žene vrhunske… Nastrano zadovoljstvo. Obostrano zadovoljstvo. Onostrano zadovoljstvo. Gledam u dlan. Sopstveno u sopstvenom. Vidim ono što želim. Ne baš krotak način da se dopadnem, na razne načine kupujem poverenje.

Nastrano zadovoljstvo. Obostrano zadovoljstvo. Onostrano zadovoljstvo.

Zadovoljstvo!

zadovoljstvo

Sada se durimo do stvaranja još gorčeg ukusa žaljenja. Ili do nezrelog samosažaljenja? Život uvek pruža šansu, tamo gde je vreme novac a žene vrhunske… Kakve veze imate ti i zadovoljstvo? Iste kao i zadovoljstvo i ti.

23

Da ti nisam pomalo otaljao sugestiju? Postavlja se pitanje da li bi istim metodom mogao i sebe da oplemenim? Glasna razmišljanja. Razmišljanja uopšte. Uopšte glasno. A ništa nije rečeno. Jeste nešto, nedovoljno. A ništa nije nedovoljno.

+

23

23

adovoljstvo zadovoljstvo

zadovoljstvo zadovoljstvo

Glasna razmišljanja. Razmišljanja uopšte. Uopšte glasno. A ništa nije rečeno. Jeste nešto, nedovoljno. A ništa nije nedovoljno. Da ti nisam pomalo Glasna razmišljanja. otaljao sugestiju? Razmišljanja uopšte. Postavlja se pitanje Uopšte glasno. da li bi nije istimrečeno. metodom A ništa mogao i sebenedovoljno. da oplemenim? Jeste nešto, A ništa nije nedovoljno. Zadovoljstvo! Da ti nisam pomalo Gledam u dlan. otaljao sugestiju? Sopstveno u pitanje sopstvenom. Postavlja se Vidim štometodom želim. da li biono istim Ne baš ikrotak način mogao sebe da oplemenim? da se dopadnem, na razne načine Zadovoljstvo! kupujem poverenje. Gledam u dlan. Nastrano Sopstvenozadovoljstvo. u sopstvenom. Obostrano zadovoljstvo. Vidim ono što želim. Onostrano zadovoljstvo. Ne baš krotak način da se dopadnem, Sada se durimo na razne načinedo stvaranja još gorčegpoverenje. ukusa žaljenja. kupujem Ili do nezrelog samosažaljenja? Život uvekzadovoljstvo. pruža šansu, Nastrano tamo gde je vreme novac Obostrano zadovoljstvo. a žene vrhunske… Onostrano zadovoljstvo. Kakve imate i zadovoljstvo? Sada seveze durimo dotistvaranja Iste kao i zadovoljstvo i ti. još gorčeg ukusa žaljenja. Ili do nezrelog samosažaljenja? Život uvek pruža šansu, tamo gde je vreme novac a žene vrhunske… Kakve veze imate ti i zadovoljstvo? Iste kao i zadovoljstvo i ti.

23 23

Kakve veze imate ti i zadovoljstvo? Iste kao i zadovoljstvo i ti. Kakveseveze imate i zadovoljstvo? Sada durimo dotistvaranja Istegorčeg kao i zadovoljstvo i ti. još ukusa žaljenja. Ili do nezrelog samosažaljenja? Život uvek pruža šansu, tamo gde je vreme novac a žene vrhunske… Da ti nisam pomalo Glasna razmišljanja. otaljao sugestiju? Razmišljanja uopšte. Postavlja se pitanje Uopšte glasno. daništa li bi nije istimrečeno. metodom A mogaonešto, i sebenedovoljno. da oplemenim? Jeste A ništa nije nedovoljno. Zadovoljstvo! Da ti nisam pomalo Gledam sugestiju? u dlan. otaljao Sopstvenose u pitanje sopstvenom. Postavlja Vidim štometodom želim. da li biono istim Ne baš ikrotak način mogao sebe da oplemenim? da se dopadnem, na razne načine Zadovoljstvo! kupujem poverenje. Gledam u dlan. Nastrano zadovoljstvo. Sopstveno u sopstvenom. Obostrano zadovoljstvo. Vidim ono što želim. Onostrano zadovoljstvo. Ne baš krotak način da se dopadnem, Sada se durimo na razne načinedo stvaranja još gorčegpoverenje. ukusa žaljenja. kupujem Ili do nezrelog samosažaljenja? Život uvekzadovoljstvo. pruža šansu, Nastrano tamo gde je vreme novac Obostrano zadovoljstvo. a žene vrhunske… Onostrano zadovoljstvo. A ništa nije rečeno. Jeste nešto, nedovoljno. A ništa nije nedovoljno.


maska

Velik grad je veći nego što sam mislio, jedan prijatelj ponekad zna dovoljno, pronašao sam je na toj zabavi pod maskama, poznao sam njen hod, osmeh pod perjem oko, ne tako, dubokih očiju, ona je... Oteh je od nekoliko debeljuca, rekoh joj nešto grubo, strasno sam utrošio dva obroka ne razmišljajući o prevozu i noćenju, od sada znam i pokrete njenih bokova, od sada ću je samo po tome prepoznavati...

Ništa nije tako lepo kao želeti nešto što se nikada neće dogoditi, a ništa nije tako ružno kao razočarenje, kao gubitak sebe, nakon toga... A opet mislim, možda spava sad.

Ništa nije tako lepo kao želeti nešto što se nikada neće dogoditi, a ništa nije tako ružno kao razočarenje, kao gubitak sebe, nakon toga... A opet mislim, možda spava sad.

Oteh je od nekoliko debeljuca, rekoh joj nešto grubo, strasno sam utrošio dva obroka ne razmišljajući o prevozu i noćenju, od sada znam i pokrete njenih bokova, od sada ću je samo po tome prepoznavati... Velik grad je veći nego što sam mislio, jedan prijatelj ponekad zna dovoljno, pronašao sam je na toj zabavi pod maskama, poznao sam njen hod, osmeh pod perjem oko, ne tako, dubokih očiju, ona je...

maska

24

24

Davno je otišla, sećam se, drveće se linjalo, veliki grad katkad je kao tuđa zemlja, bez igde ikog, spremna da veruje bilo kome, zaboravila je da mi je potajno bila sve, a ja sam tako želeo tu noć sa njom, da osetim taj ples vatre, kao pod narkoticima, povučen, obuzet, istrajan...

Davno je otišla, sećam se, drveće se linjalo, veliki grad katkad je kao tuđa zemlja, bez igde ikog, spremna da veruje bilo kome, zaboravila je da mi je potajno bila sve, a ja sam tako želeo tu noć sa njom, da osetim taj ples vatre, kao pod narkoticima, povučen, obuzet, istrajan... +

24

maska

24

zaboravila je da mi je potajno bila sve, a ja sam tako želeo tu noć sa njom, da osetim taj ples vatre, kao pod narkoticima, povučen, obuzet, istrajan... Davno je otišla, sećam se, drveće se linjalo, Velik grad veći nego štotuđa samzemlja, mislio, veliki grad je katkad je kao jedan prijatelj ponekadda znaveruje dovoljno, bez igde ikog, spremna bilo kome, pronašao sam je mi na je tojpotajno zabavi pod zaboravila je da bila maskama, sve, poznao njen hod, perjem oko, a ja samsam tako želeo tu osmeh noć sa pod njom, ne osetim tako, dubokih da taj plesočiju, vatre,ona kaoje... pod narkoticima, povučen, obuzet, istrajan... Oteh je od nekoliko debeljuca, rekohgrad joj nešto grubo, Velik je veći nego što sam mislio, strasnoprijatelj sam utrošio dva obroka jedan ponekad zna dovoljno, ne razmišljajući i noćenju, pronašao sam je onaprevozu toj zabavi pod maskama, od sada sam znam i pokrete njenihpod bokova, poznao njen hod, osmeh perjem oko, od tako, sada ću je samo po tome prepoznavati... ne dubokih očiju, ona je...

aska

Ništa je nije lepo kao želeti Oteh odtako nekoliko debeljuca, nešto što nikada neće dogoditi, rekoh joj se nešto grubo, a ništa nije ružno razočarenje, strasno sam tako utrošio dvakao obroka kaorazmišljajući gubitak sebe,o nakon toga... ne prevozu i noćenju, A opet sad. od sadamislim, znam i možda pokretespava njenih bokova, od sada ću je samo po tome prepoznavati...

Ništa nije tako lepo kao želeti nešto što se nikada neće dogoditi, a ništa nije tako ružno kao razočarenje, kao gubitak sebe, nakon toga... A opet mislim, možda spava sad.

Ništa nije tako lepo kao želeti nešto što se nikada neće dogoditi, a ništa nije tako ružno kao razočarenje, kao gubitak sebe, nakon toga... A opet mislim, možda spava sad.

Ništa nije lepo kao želeti Oteh je odtako nekoliko debeljuca, nešto nikada neće dogoditi, rekoh što joj se nešto grubo, a ništa nije ružno razočarenje, strasno sam tako utrošio dvakao obroka kao gubitak sebe,o nakon toga... ne razmišljajući prevozu i noćenju, A sad. odopet sadamislim, znam i možda pokretespava njenih bokova, od sada ću je samo po tome prepoznavati...

maska

24

maska

24

Davno je otišla, sećam se, drveće se linjalo, veliki grad katkad je kao tuđa zemlja, bez igde ikog, spremna da veruje bilo kome, zaboravila je da mi je potajno bila sve, a ja sam tako želeo tu noć sa njom, da osetim taj ples vatre, kao pod narkoticima, povučen, obuzet, istrajan... Davno je otišla, sećam se, drveće se linjalo, Velik veći nego štotuđa samzemlja, mislio, veliki grad grad je katkad je kao jedan prijatelj ponekadda znaveruje dovoljno, bez igde ikog, spremna bilo kome, pronašao je mi na je tojpotajno zabavi pod zaboravilasam je da bila maskama, sve, poznao njen hod, perjem oko, a ja samsam tako želeo tu osmeh noć sa pod njom, ne tako, dubokih da osetim taj plesočiju, vatre,ona kaoje... pod narkoticima, povučen, obuzet, istrajan... Oteh je od nekoliko debeljuca, rekoh joj nešto grubo, Velik grad je veći nego što sam mislio, strasno sam utrošio dva obroka jedan prijatelj ponekad zna dovoljno, ne razmišljajući i noćenju, pronašao sam je onaprevozu toj zabavi pod maskama, od sada sam znam i pokrete njenihpod bokova, poznao njen hod, osmeh perjem oko, od sada ću je samo po tome prepoznavati... ne tako, dubokih očiju, ona je...


model Maja Veljkovićmodel - kreator Maja Aleksandra Veljković Ranković - kreator Aleksandra Ranković

Maja Veljkovićmodel - kreator Maja Aleksandra Veljković Ranković - kreator Aleksandra Ranković

model Maja Veljković - kreator Aleksandra Ranković model Maja Veljković - kreator Aleksandra Ranković

+


+


recenzija 1

recenzija 1

29

Kada sam sreo Pesnika bilo je to neko srećnije vreme. Mislim, u to vreme nismo ni znali koliko je to bilo srećnije vreme. Kao što je i sada verovatno srećnije vreme od nekog budućeg vremena. Elem, rasuh se malo, a nisam hteo da vas bacam u očaj. U to vreme pisao je strava pesme. Pogledajte ovo, čuo sam da sada piše još bolje. Nije baš sve sa godinama propalo. Čika Dragiša je imao starog folciku. Tada se to zvalo tako - folcika, sada se kaže buba. Buba mi je uvek bilo nekako nedolično ime, vuklo na instekte, od tad više ne slušam ni Bitlse, tačnije od kad ih je Bora nazvao bube, a i moja profesorka marksizma se isto zvala Buba. Drugarica Buba, dakako. Ko zna šta je sa svim tim profesorima marksizma sada? Neki su se sigurno snašli i predaju veronauku. Slava Tebi, Gospodi! To jutro, dok su ga vodili na streljanje Pesnik se setio kako ga je ćale prvi put odveo u cirkus. Gledao je sa nevericom u gutača plamena! Ma da, još je bio deran, mađioničar je pokretom ruke menjao svet… i ne na bolje. "Ma vidi ovaj svet, sve je otišlo u kritičare, idem i ja!" reče Pesnik i ode do Kluza. A u Kluzu je bila gomila nas, dečurlije koji smo se izvukli da ne idemo u Fiću. U stvari, pola razreda je otišlo u Davida Pajića - Daku, pola u nesrećnog Filipa Kljajića – Fiću, koga je Zeka zbog rime zvao Filip Kljajić – Kljaka, dva giganta u proizvodnji liftova koji su poštedeli tolike noge radnih ljudi i građana. Ali to nije bitno, ono što je bitno je da smo mi, "treća polovina" kako su nas zvali zato što nismo učili ni engleski ni ruski nego svahili, nesvrstani, treći svet, mi smo se snašli i dobili Kluza. Franjo Kluz, nekako nije imao nadimak, tvorac ratnog vazduhoplovstva i čelična krila naše armije. Zašto vam sad sve ovo pričam? Pa zar nije očigledno, toliko su nas pripremali za taj rat, nije li očigledno da smo ga svi spremno dočekali? To je samo jedno opšte mesto, ali ti to još ne znaš. Kada to osetiš na svojoj koži tvoje je, a ako ti neko kaže samo si čuo. Čuo si i za Madagaskar. Baš tako smo i mi počeli, svi mi vodimo neki svoj rat. Sa dosta filozofije i malo pravog poznavanja stvari. Kako ono Prijatelj reče: "Poč'o rat!" Sedamdesetikusur dana kasnije zaključio je: "Izbio mir!"

29

Kada sam sreo Pesnika bilo je to neko srećnije vreme. Mislim, u to vreme nismo ni znali koliko je to bilo srećnije vreme. Kao što je i sada verovatno srećnije vreme od nekog budućeg vremena. Elem, rasuh se malo, a nisam hteo da vas bacam u očaj. U to vreme pisao je strava pesme. Pogledajte ovo, čuo sam da sada piše još bolje. Nije baš sve sa godinama propalo. Čika Dragiša je imao starog folciku. Tada se to zvalo tako - folcika, sada se kaže buba. Buba mi je uvek bilo nekako nedolično ime, vuklo na instekte, od tad više ne slušam ni Bitlse, tačnije od kad ih je Bora nazvao bube, a i moja profesorka marksizma se isto zvala Buba. Drugarica Buba, dakako. Ko zna šta je sa svim tim profesorima marksizma sada? Neki su se sigurno snašli i predaju veronauku. Slava Tebi, Gospodi! To jutro, dok su ga vodili na streljanje Pesnik se setio kako ga je ćale prvi put odveo u cirkus. Gledao je sa nevericom u gutača plamena! Ma da, još je bio deran, mađioničar je pokretom ruke menjao svet… i ne na bolje. "Ma vidi ovaj svet, sve je otišlo u kritičare, idem i ja!" reče Pesnik i ode do Kluza. A u Kluzu je bila gomila nas, dečurlije koji smo se izvukli da ne idemo u Fiću. U stvari, pola razreda je otišlo u Davida Pajića - Daku, pola u nesrećnog Filipa Kljajića – Fiću, koga je Zeka zbog rime zvao Filip Kljajić – Kljaka, dva giganta u proizvodnji liftova koji su poštedeli tolike noge radnih ljudi i građana. Ali to nije bitno, ono što je bitno je da smo mi, "treća polovina" kako su nas zvali zato što nismo učili ni engleski ni ruski nego svahili, nesvrstani, treći svet, mi smo se snašli i dobili Kluza. Franjo Kluz, nekako nije imao nadimak, tvorac ratnog vazduhoplovstva i čelična krila naše armije. Zašto vam sad sve ovo pričam? Pa zar nije očigledno, toliko su nas pripremali za taj rat, nije li očigledno da smo ga svi spremno dočekali? To je samo jedno opšte mesto, ali ti to još ne znaš. Kada to osetiš na svojoj koži tvoje je, a ako ti neko kaže samo si čuo. Čuo si i za Madagaskar. Baš tako smo i mi počeli, svi mi vodimo neki svoj rat. Sa dosta filozofije i malo pravog poznavanja stvari. Kako ono Prijatelj reče: "Poč'o rat!" Sedamdesetikusur dana kasnije zaključio je: "Izbio mir!"

+

29

ecenzijarecenzija 1 1

recenzijarecenzija 1 1

29

Kada sam sreo Pesnika bilo je to neko srećnije vreme. Mislim, u to vreme nismo ni znali koliko je to bilo srećnije vreme. Kao što je i sada verovatno srećnije vreme od nekog budućeg vremena. Elem, rasuh se malo, a nisam hteo da vas bacam u očaj. U to vreme pisao je strava pesme. Pogledajte ovo, čuo sam da sada piše još bolje. Nije baš sve sa godinama propalo. Čika je imao starog Tada se to zvalo tako Kada Dragiša sam sreo Pesnika bilofolciku. je to neko srećnije vreme. -Mislim, folcika, sada se kaže buba. Bubakoliko mi jejeuvek bilosrećnije nekako u to vreme nismo ni znali to bilo nedolično instekte,srećnije od tad vreme više ne vreme. Kaoime, što jevuklo i sadanaverovatno odslušam nekog ni Bitlse, vremena. tačnije odElem, kad ihrasuh je Bora nazvaoa bube, i moja budućeg se malo, nisam ahteo da profesorka zvalapisao Buba.jeDrugarica Buba, vas bacam marksizma u očaj. U se toisto vreme strava pesme. dakako. Ko ovo, zna šta sa svim tim piše profesorima marksizma Pogledajte čuojesam da sada još bolje. Nije baš sada? su se propalo. sigurno snašli i predaju veronauku. Slava sve sa Neki godinama Tebi, Gospodi! Čika Dragiša je imao starog folciku. Tada se to zvalo tako To jutro, dok vodili na streljanje Pesnik setio kako - folcika, sadasusegakaže buba. Buba mi je uveksebilo nekako ga je ćale prvi odveo cirkus. Gledao sa nevericom nedolično ime,put vuklo na uinstekte, od tad je više ne slušam u da,ihjoš je bionazvao deran,bube, mađioničar je ni gutača Bitlse, plamena! tačnije odMa kad je Bora a i moja pokretom menjaosesvet… i ne na bolje. "Ma vidiBuba, ovaj profesorkaruke marksizma isto zvala Buba. Drugarica svet, sveKo je zna otišlo kritičare, i ja!" reče Pesnik i ode dakako. štau je sa svim idem tim profesorima marksizma do Kluza. u Kluzu je bilasnašli gomila nas, dečurlije koji smo se sada? NekiA su se sigurno i predaju veronauku. Slava izvukli da ne idemo u Fiću. U stvari, pola razreda je otišlo Tebi, Gospodi! u Pajića - Daku, u nesrećnog Filipa Kljajića ToDavida jutro, dok su ga vodilipola na streljanje Pesnik se setio kako– Fiću, kogaprvi je Zeka zbog urime zvaoGledao Filip Kljajić – Kljaka, ga je ćale put odveo cirkus. je sa nevericom dva giganta u proizvodnji liftova kojideran, su poštedeli tolike u gutača plamena! Ma da, još je bio mađioničar je noge radnih ljudi i građana. to na nije bitno, je pokretom ruke menjao svet…Ali i ne bolje. "Maono vidišto ovaj bitno je da mi, "treća polovina" su nas zvaliizato svet, sve je smo otišlo u kritičare, idem i kako ja!" reče Pesnik ode što nismo Aučili ni engleski ni ruskinas, nego svahili, koji nesvrstani, do Kluza. u Kluzu je bila gomila dečurlije smo se treći smo useFiću. snašli i dobilipola Kluza. Franjo Kluz, izvuklisvet, da nemiidemo U stvari, razreda je otišlo nekako nije imao- nadimak, tvorac ratnog vazduhoplovstva u Davida Pajića Daku, pola u nesrećnog Filipa Kljajića –i čelična krilajenaše armije. vam sad ovo pričam? Pa Fiću, koga Zeka zbog Zašto rime zvao Filipsve Kljajić – Kljaka, zar očigledno, toliko suliftova nas pripremali za taj rat,tolike nije dva nije giganta u proizvodnji koji su poštedeli li očigledno smo ga svi spremno dočekali? je što samo noge radnih da ljudi i građana. Ali to nije bitno, To ono je jedno opšte mesto, ti topolovina" još ne znaš. tozvali osetiš na bitno je da smo mi, ali "treća kakoKada su nas zato svojoj kožiučili tvoje a ako ti si čuo. Čuo si i što nismo nije, engleski nineko ruskikaže negosamo svahili, nesvrstani, za Madagaskar. smo i mi počeli,Kluza. svi miFranjo vodimoKluz, neki treći svet, mi Baš smotako se snašli i dobili svoj rat.nije Sa dosta filozofije itvorac malo pravog stvari.i nekako imao nadimak, ratnogpoznavanja vazduhoplovstva Kako ono Prijatelj reče: "Poč'o dana čelična krila naše armije. Zaštorat!" vamSedamdesetikusur sad sve ovo pričam? Pa kasnije je:toliko "Izbiosumir!" zar nijezaključio očigledno, nas pripremali za taj rat, nije li očigledno da smo ga svi spremno dočekali? To je samo jedno opšte mesto, ali ti to još ne znaš. Kada to osetiš na svojoj koži tvoje je, a ako ti neko kaže samo si čuo. Čuo si i za Madagaskar. Baš tako smo i mi počeli, svi mi vodimo neki svoj rat. Sa dosta filozofije i malo pravog poznavanja stvari. Kako ono Prijatelj reče: "Poč'o rat!" Sedamdesetikusur dana kasnije zaključio je: "Izbio mir!"

29 29

budućeg vremena. Elem, rasuh se malo, a nisam hteo da vas bacam u očaj. U to vreme pisao je strava pesme. Pogledajte ovo, čuo sam da sada piše još bolje. Nije baš sve sa godinama propalo. Čika Dragiša je imao starog Tada se to zvalo tako Kada sam sreo Pesnika bilofolciku. je to neko srećnije vreme. - folcika, sada se kaže buba. Bubakoliko mi jejeuvek bilosrećnije nekako Mislim, u to vreme nismo ni znali to bilo nedolično instekte,srećnije od tad vreme više ne vreme. Kaoime, što jevuklo i sadanaverovatno odslušam nekog ni Bitlse, vremena. tačnije odElem, kad ihrasuh je Bora nazvaoa bube, i moja budućeg se malo, nisam ahteo da profesorka zvalapisao Buba.jeDrugarica Buba, vas bacam marksizma u očaj. U se toisto vreme strava pesme. dakako. Ko ovo, zna šta sa svim tim piše profesorima marksizma Pogledajte čuojesam da sada još bolje. Nije baš sada? su se propalo. sigurno snašli i predaju veronauku. Slava sve sa Neki godinama Tebi, Dragiša Gospodi! Čika je imao starog folciku. Tada se to zvalo tako jutro, dok vodili na streljanje Pesnik setio kako -Tofolcika, sadasusegakaže buba. Buba mi je uveksebilo nekako ga je ćale prvi odveo cirkus. Gledao sa nevericom nedolično ime,put vuklo na uinstekte, od tad je više ne slušam u gutača da,ihjoš je bionazvao deran,bube, mađioničar je ni Bitlse, plamena! tačnije odMa kad je Bora a i moja pokretom ruke menjaosesvet… i ne na bolje. "Ma vidiBuba, ovaj profesorka marksizma isto zvala Buba. Drugarica svet, sveKo je zna otišlo kritičare, i ja!" reče Pesnik i ode dakako. štau je sa svim idem tim profesorima marksizma do Kluza. u Kluzu je bilasnašli gomila nas, dečurlije koji smo se sada? NekiA su se sigurno i predaju veronauku. Slava izvukliGospodi! da ne idemo u Fiću. U stvari, pola razreda je otišlo Tebi, u Davida Pajića - Daku, u nesrećnog Filipa Kljajića To jutro, dok su ga vodilipola na streljanje Pesnik se setio kako– Fiću, kogaprvi je Zeka zbog urime zvaoGledao Filip Kljajić – Kljaka, ga je ćale put odveo cirkus. je sa nevericom dva giganta u proizvodnji liftova kojideran, su poštedeli tolike u gutača plamena! Ma da, još je bio mađioničar je noge radnih ljudi i građana. to na nije bitno, je pokretom ruke menjao svet…Ali i ne bolje. "Maono vidišto ovaj bitno sve je da mi, "treća polovina" su nas zvaliizato svet, je smo otišlo u kritičare, idem i kako ja!" reče Pesnik ode štoKluza. nismo Aučili ni engleski ni ruskinas, nego svahili, koji nesvrstani, do u Kluzu je bila gomila dečurlije smo se treći svet, smo useFiću. snašli i dobilipola Kluza. Franjo Kluz, izvukli da nemiidemo U stvari, razreda je otišlo nekako nije imao- nadimak, tvorac ratnog vazduhoplovstva u Davida Pajića Daku, pola u nesrećnog Filipa Kljajića –i čelična krilajenaše armije. vam sad ovo pričam? Pa Fiću, koga Zeka zbog Zašto rime zvao Filipsve Kljajić – Kljaka, zar nije očigledno, toliko suliftova nas pripremali za taj rat,tolike nije dva giganta u proizvodnji koji su poštedeli li očigledno smo ga svi spremno dočekali? je što samo noge radnih da ljudi i građana. Ali to nije bitno, To ono je jedno je opšte mesto, ti topolovina" još ne znaš. tozvali osetiš na bitno da smo mi, ali "treća kakoKada su nas zato svojoj kožiučili tvoje a ako ti si čuo. Čuo si i što nismo nije, engleski nineko ruskikaže negosamo svahili, nesvrstani, za Madagaskar. smo i mi počeli,Kluza. svi miFranjo vodimoKluz, neki treći svet, mi Baš smotako se snašli i dobili svoj rat.nije Sa dosta filozofije itvorac malo pravog stvari.i nekako imao nadimak, ratnogpoznavanja vazduhoplovstva Kako ono Prijatelj reče: "Poč'o dana čelična krila naše armije. Zaštorat!" vamSedamdesetikusur sad sve ovo pričam? Pa kasnije je:toliko "Izbiosumir!" zar nijezaključio očigledno, nas pripremali za taj rat, nije li očigledno da smo ga svi spremno dočekali? To je samo jedno opšte mesto, ali ti to još ne znaš. Kada to osetiš na svojoj koži tvoje je, a ako ti neko kaže samo si čuo. Čuo si i za Madagaskar. Baš tako smo i mi počeli, svi mi vodimo neki svoj rat. Sa dosta filozofije i malo pravog poznavanja stvari. Kako ono Prijatelj reče: "Poč'o rat!" Sedamdesetikusur dana kasnije zaključio je: "Izbio mir!"


otpor

Jedino lepo u ovoj korelaciji je to što znam da sam klonirao osećaj sreće u nečijem životu.

List papira i dalje leži ispred mene. Netaknuto i čisto kao ona nekada. Uzimam nedeljnik sa prepunog stola. Kad tamo vest. Predsednica nam je u drugom stanju. Ponadam se da je u pitanju štamparska greška. Nažalost nije. Neko nam je karao predsednicu... Otpor nikad nije uzaludan, a tek nije kad je beznadežan!

Mislim da razumeti ne znači i umeti. Ipak, mogu reći da mi je za nijansu bolje nego što sam, pesimistično, predviđao samom sebi za ovaj period. Trebalo je da pobegnem pre poslednjeg poziva za piće. List papira i dalje leži ispred mene. Netaknuto i čisto kao ona nekada.

List papira i dalje leži ispred mene. Netaknuto i čisto kao ona nekada.

Uzimam nedeljnik sa prepunog stola. Kad tamo vest. Predsednica nam je u drugom stanju. Ponadam se da je u pitanju štamparska greška. Nažalost nije. Neko nam je karao predsednicu... Otpor nikad nije uzaludan, a tek nije kad je beznadežan!

Mislim da razumeti ne znači i umeti. Ipak, mogu reći da mi je za nijansu bolje nego što sam, pesimistično, predviđao samom sebi za ovaj period. Trebalo je da pobegnem pre poslednjeg poziva za piće. Jedino lepo u ovoj korelaciji je to što znam da sam klonirao osećaj sreće u nečijem životu.

List papira i dalje leži ispred mene. Netaknuto i čisto kao ona nekada.

Morao sam tek probuđenoj uspomeni, ženi iz nekog od prethodnih života, udeliti nekoliko komplimenata u vidu lepog prisećanja. (Uz obaveznu translaciju istog u sadašnjost, sa odavno provaljenim čuđenjem o progresivnom utisku).

otpor

30

30

Morao sam tek probuđenoj uspomeni, ženi iz nekog od prethodnih života, udeliti nekoliko komplimenata u vidu lepog prisećanja. (Uz obaveznu translaciju istog u sadašnjost, sa odavno provaljenim čuđenjem o progresivnom utisku).

+

30

otpor

u vidu lepog prisećanja. (Uz obaveznu translaciju istog u sadašnjost, sa odavno provaljenim čuđenjem o progresivnom utisku). Morao sam tek probuđenoj uspomeni, Jedino lepo u od ovoj korelacijiživota, je to što znam ženi iz nekog prethodnih da sam nekoliko klonirao komplimenata osećaj sreće udeliti nečijem životu. u vidu lepog prisećanja. (Uz obaveznu translaciju istog u sadašnjost, Mislim da razumeti ne znači i umeti. sa odavno provaljenim Ipak, moguoreći čuđenjem progresivnom utisku). da mi je za nijansu bolje nego što sam, pesimistično, Jedino lepo u ovoj korelaciji je to što znam predviđao samom sebi za ovaj period. da sam klonirao osećaj sreće Trebalo je životu. da pobegnem u nečijem pre poslednjeg poziva za piće. Mislim da razumeti ne znači i umeti. List papira dalje leži ispred mene. Ipak, mogu ireći Netaknuto čisto kao ona nekada. da mi je zai nijansu bolje nego što sam, pesimistično, Uzimam nedeljnik sa prepunog stola. predviđao samom sebi za ovaj period. Kad tamo Trebalo jevest. da pobegnem Predsednica nam je u drugom pre poslednjeg poziva za piće.stanju. Ponadam se da je u pitanju štamparska greška. Nažalost nije. List papira i dalje leži ispred mene. Neko nam je karaokao predsednicu... Netaknuto i čisto ona nekada. Otpor nikad nije uzaludan, a tek nijenedeljnik kad je beznadežan! Uzimam sa prepunog stola. Kad tamo vest. List papira i dalje leži ispred mene. Predsednica nam je u drugom stanju. Netaknutosei čisto ona nekada. Ponadam da je kao u pitanju štamparska greška. Nažalost nije. Neko nam je karao predsednicu... Otpor nikad nije uzaludan, a tek nije kad je beznadežan!

tpor

30

List papira i dalje leži ispred mene. Netaknuto i čisto kao ona nekada.

List papira i dalje leži ispred mene. Netaknuto i čisto kao ona nekada.

otpor

30

otpor

30

Morao sam tek probuđenoj uspomeni, ženi iz nekog od prethodnih života, udeliti nekoliko komplimenata u vidu lepog prisećanja. (Uz obaveznu translaciju istog u sadašnjost, sa odavno provaljenim čuđenjem o progresivnom utisku). Morao sam tek probuđenoj uspomeni, Jedino lepo u od ovoj korelacijiživota, je to što znam ženi iz nekog prethodnih da sam nekoliko klonirao komplimenata osećaj sreće udeliti u nečijem životu. vidu lepog prisećanja. (Uz obaveznu translaciju istog u sadašnjost, Mislim da razumeti ne znači i umeti. sa odavno provaljenim Ipak, moguoreći čuđenjem progresivnom utisku). da mi je za nijansu bolje nego što sam, pesimistično, Jedino lepo u ovoj korelaciji je to što znam predviđao samom sebi za ovaj period. da sam klonirao osećaj sreće Trebalo je životu. da pobegnem u nečijem pre poslednjeg poziva za piće. Mislim da razumeti ne znači i umeti. List dalje leži ispred mene. Ipak,papira mogu ireći Netaknuto čisto kao ona nekada. da mi je zai nijansu bolje nego što sam, pesimistično, Uzimam nedeljnik sa prepunog stola. predviđao samom sebi za ovaj period. Kad tamo Trebalo jevest. da pobegnem Predsednica nam je u drugom pre poslednjeg poziva za piće.stanju. Ponadam se da je u pitanju štamparska greška. Nažalost nije. List papira i dalje leži ispred mene. Neko nam je karaokao predsednicu... Netaknuto i čisto ona nekada. Otpor nikad nije uzaludan, a tek nijenedeljnik kad je beznadežan! Uzimam sa prepunog stola. Kad tamo vest. List papira i dalje leži ispred mene. Predsednica nam je u drugom stanju. Netaknuto ona nekada. Ponadam sei čisto da je kao u pitanju štamparska greška. Nažalost nije. Neko nam je karao predsednicu... Otpor nikad nije uzaludan, a tek nije kad je beznadežan!


svet koji je prodao čoveka

Podseti me za šta se borimo, da ne budemo rezusi za opite, da nas ne kloniraju u ratnike, da nas ne unište ili da ne uništimo… Podseti me…

31

Ko je od vas moj neprijatelj? Ko je od vaših neprijatelja moj prijatelj? To je osećaj koji klija u meni, zatvaram oči pred njegovim otelotvorenjem. Drži me pod kontrolom, pod nadzorom, da se ne ukinem… Da se ne uništim…

svet koji je prodao čoveka

Kosmos je moguća granica ako tako kaže Holivud, Kurte da li čuješ kako zemaljska kugla jeca… Teleportiraj me kroz prohladan vazduh jonosfere, u ambalažu nalik razuzdanoj plavuši, iskoristi satelite da mi se javiš, navedi me na globalni blud. Ugradi mi čip da ne zaboravljam, ugradi mi čip da ne osećam, ugradi mi čip da umiri ćelije kancera… Podseti me… Da se ne uništim… I da ne zaboravljam… Podseti me… Kosmos je moguća granica ako tako kaže Holivud, Kurte da li čuješ kako zemaljska kugla jeca…

Kosmos je moguća granica ako tako kaže Holivud, Kurte da li čuješ kako zemaljska kugla jeca… Podseti me… Da se ne uništim… I da ne zaboravljam… Podseti me… Teleportiraj me kroz prohladan vazduh jonosfere, u ambalažu nalik razuzdanoj plavuši, iskoristi satelite da mi se javiš, navedi me na globalni blud. Ugradi mi čip da ne zaboravljam, ugradi mi čip da ne osećam, ugradi mi čip da umiri ćelije kancera… Kosmos je moguća granica ako tako kaže Holivud, Kurte da li čuješ kako zemaljska kugla jeca…

31

Ko je od vas moj neprijatelj? Ko je od vaših neprijatelja moj prijatelj? To je osećaj koji klija u meni, zatvaram oči pred njegovim otelotvorenjem. Drži me pod kontrolom, pod nadzorom, da se ne ukinem… Da se ne uništim… Podseti me za šta se borimo, da ne budemo rezusi za opite, da nas ne kloniraju u ratnike, da nas ne unište ili da ne uništimo… Podseti me…

+

31

31

vet koji svet je prodao koji ječoveka prodao čoveka

svet koji svet je prodao koji ječoveka prodao čoveka

Podseti me za šta se borimo, da ne budemo rezusi za opite, da nas ne kloniraju u ratnike, da nas ne unište ili da ne uništimo… Podseti me… Ko je od vas moj neprijatelj? Ko je odme vaših neprijatelja moj prijatelj? Podseti za šta se borimo, To koji klijaza u meni, da je ne osećaj budemo rezusi opite, zatvaram pred njegovim da nas ne oči kloniraju u ratnike,otelotvorenjem. Drži mene pod kontrolom, nadzorom, da nas unište ili da nepod uništimo… da se neme… ukinem… Da se ne uništim… Podseti Kosmos moguća granica Ko je odjevas moj neprijatelj? ako kaže Holivud, Ko jetako od vaših neprijatelja moj prijatelj? Kurte da li čuješ To je osećaj koji kako klija u meni, zemaljska kugla jeca… zatvaram oči pred njegovim otelotvorenjem. Drži me pod kontrolom, pod nadzorom, Teleportiraj me kroz da se ne ukinem… Da se ne uništim… prohladan vazduh jonosfere, u ambalažu nalik razuzdanoj Kosmos je moguća granica plavuši, iskoristi da mi se javiš, ako takosatelite kaže Holivud, navedi me globalni Kurte da li na čuješ kako blud. Ugradi mi čip da jeca… ne zaboravljam, zemaljska kugla ugradi mi čip da ne osećam, ugradi mi čipme dakroz umiri ćelije kancera… Teleportiraj prohladan vazduh jonosfere, Podseti me…nalik razuzdanoj plavuši, u ambalažu Da se nesatelite uništim… iskoristi da mi se javiš, Inavedi da ne me zaboravljam… na globalni blud. Podseti me… Ugradi mi čip da ne zaboravljam, ugradi mi čip da ne osećam, Kosmos je čip moguća granica ugradi mi da umiri ćelije kancera… ako tako kaže Holivud, Kurte dame… li čuješ kako Podseti zemaljska kugla jeca… Da se ne uništim… I da ne zaboravljam… Podseti me… Kosmos je moguća granica ako tako kaže Holivud, Kurte da li čuješ kako zemaljska kugla jeca…

31 31

Kosmos je moguća granica ako tako kaže Holivud, Kurte da li čuješ kako zemaljska kugla jeca… Kosmos moguća granica Ko je odjevas moj neprijatelj? akojetako kaže Holivud, Ko od vaših neprijatelja moj prijatelj? Kurte da li čuješ To je osećaj koji kako klija u meni, zemaljskaoči kugla jeca… zatvaram pred njegovim otelotvorenjem. Drži me pod kontrolom, pod nadzorom, Teleportiraj me kroz da se ne ukinem… Da se ne uništim… prohladan vazduh jonosfere, u ambalažu nalik razuzdanoj Kosmos je moguća granica plavuši, iskoristi da mi se javiš, ako takosatelite kaže Holivud, navedida me globalni Kurte li na čuješ kako blud. Ugradi mi čip da jeca… ne zaboravljam, zemaljska kugla ugradi mi čip da ne osećam, ugradi mi čipme dakroz umiri ćelije kancera… Teleportiraj prohladan vazduh jonosfere, Podseti me…nalik razuzdanoj plavuši, u ambalažu Da se nesatelite uništim… iskoristi da mi se javiš, I da ne me zaboravljam… navedi na globalni blud. Podsetimi me… Ugradi čip da ne zaboravljam, ugradi mi čip da ne osećam, Kosmosmi je čip moguća granica ugradi da umiri ćelije kancera… ako tako kaže Holivud, Kurte dame… li čuješ kako Podseti zemaljska kugla jeca… Da se ne uništim… I da ne zaboravljam… Podseti me… Ko je od vas moj neprijatelj? Ko je odme vaših neprijatelja moj prijatelj? Podseti za šta se borimo, To je koji klijaza u meni, da ne osećaj budemo rezusi opite, zatvaram pred njegovim da nas ne oči kloniraju u ratnike,otelotvorenjem. Držinas mene pod kontrolom, nadzorom, da unište ili da nepod uništimo… da se neme… ukinem… Da se ne uništim… Podseti da nas ne unište ili da ne uništimo… Podseti me…


Ima nešto u tom rock 'n' rollu kad ga se svi otimaju! Indika je rokerka od malih nogu, Vukas vozi Harleya, Marko i Buki nose motorke, šmrču svi, karaju i prosipaju pamet. Političari se prisećaju svojih bendova, iz mladosti, sa žurki na kojima su duvali i obarali. Pišu grafite ko deca.

ock ’n’ roll rock ’n’ roll

32

Svaki klinac od petnaest se već istetovirao i ukrasio nekom zihernadlom krozrock mozak ili provukao kakvu koščicu kroz Ima nešto u tom 'n' rollu kad ga se svi otimaju! bradavicu… Klinkeod semalih satiru, snimaju spotove, tatini sinovi Indika je rokerka nogu, Vukas vozi Harleya, u brzimi Buki kabrioletima puštaju nekakve bendove sa Marko nose motorke, šmrču svi, OK karaju i prosipaju groov bass sekcijom i pokazujusvojih satanistički pozdrav. pamet. Političari se prisećaju bendova, iz mladosti, Svežurki čine.naMačo negativci. Sve. Sex, droga PVC novac. sa kojima su duvali i obarali. Pišuigrafite ko deca.

Da mi klinac je crkavica od par se somića pa da se ostvarim Svaki od petnaest već istetovirao i ukrasio nekom u umetnosti trošenja tuđih para. koščicu Ja bih bio zihernadlom kroz mozak ili zarađenih provukao kakvu kroz kao Ozi, u najmanju Dasnimaju vidim šta bi ondatatini miševi. bradavicu… Klinke seruku. satiru, spotove, sinovi Pocrkali bi prirodnom puštaju smrću. nekakve OK bendove sa u brzim kabrioletima groov bass sekcijom i pokazuju satanistički pozdrav. Dabogda Sve čine. crko Mačorock'n'roll, negativci. Sve. Sex, droga i PVC novac. senilni starac u invalidskim kolicima koji izaziva sažaljenje i smeh od crno-belim fotografijama. Da mi je crkavica par somića pa da se ostvarim Svi uglas: Dabogda! u umetnosti trošenja tuđih zarađenih para. Ja bih bio kao Ozi, u najmanju ruku. Da vidim šta bi onda miševi. Ja volik rock'n'roll, i koncerte. Pocrkali bi prirodnom smrću. Na njima mogu da te milujem produženom moždinom. Moja ramena tada tvoje stepenice ka nebu. Dabogda crko su rock'n'roll, senilni starac u invalidskim kolicima koji izaziva sažaljenje i smeh crno-belim fotografijama. Svi uglas: Dabogda!

32

Da mi klinac je crkavica od par se somića pa da se ostvarim Svaki od petnaest već istetovirao i ukrasio nekom u umetnosti trošenja tuđih para. koščicu Ja bih bio zihernadlom kroz mozak ili zarađenih provukao kakvu kroz kao Ozi, u najmanju Dasnimaju vidim šta bi ondatatini miševi. bradavicu… Klinke seruku. satiru, spotove, sinovi Pocrkali bi prirodnom puštaju smrću. nekakve OK bendove sa u brzim kabrioletima groov bass sekcijom i pokazuju satanistički pozdrav. Dabogda Sve čine. crko Mačorock'n'roll, negativci. Sve. Sex, droga i PVC novac. senilni starac u invalidskim kolicima koji izaziva sažaljenje i smeh od crno-belim fotografijama. Da mi je crkavica par somića pa da se ostvarim Sviumetnosti uglas: Dabogda! u trošenja tuđih zarađenih para. Ja bih bio kao Ozi, u najmanju ruku. Da vidim šta bi onda miševi. Ja volik rock'n'roll, i koncerte. Pocrkali bi prirodnom smrću. Na njima mogu da te milujem produženom moždinom. Moja ramena tada tvoje stepenice ka nebu. Dabogda crko su rock'n'roll, senilni starac u invalidskim kolicima koji izaziva sažaljenje i smeh crno-belim fotografijama. Svi uglas: Dabogda!

Svaki klinac od petnaest se već istetovirao i ukrasio nekom zihernadlom krozrock mozak ili provukao kakvu koščicu kroz Ima nešto u tom 'n' rollu kad ga se svi otimaju! bradavicu… Klinkeod semalih satiru, snimaju spotove, tatini sinovi Indika je rokerka nogu, Vukas vozi Harleya, u brzimi Buki kabrioletima puštaju nekakve bendove sa Marko nose motorke, šmrču svi, OK karaju i prosipaju groov sekcijom i pokazujusvojih satanistički pozdrav. pamet.bass Političari se prisećaju bendova, iz mladosti, Sve čine.naMačo negativci. Sve. Sex, droga PVC novac. sa žurki kojima su duvali i obarali. Pišuigrafite ko deca.

rock ’n’ roll rock ’n’ roll

Ja volik rock'n'roll, i koncerte. Ima nešto u tom rock 'n' rollu kad ga se svi otimaju! Indika je rokerka od malih nogu, Vukas vozi Harleya, Marko i Buki nose motorke, šmrču svi, karaju i prosipaju pamet. Političari se prisećaju svojih bendova, iz mladosti, sa žurki na kojima su duvali i obarali. Pišu grafite ko deca.

32 32

Ja volik rock'n'roll, i koncerte. Na njima mogu da te milujem produženom moždinom. Moja ramena su tada tvoje stepenice ka nebu.

+

32

Ima nešto u tom rock 'n' rollu kad ga se svi otimaju! Indika je rokerka od malih nogu, Vukas vozi Harleya, Marko i Buki nose motorke, šmrču svi, karaju i prosipaju pamet. Političari se prisećaju svojih bendova, iz mladosti, sa žurki na kojima su duvali i obarali. Pišu grafite ko deca. Svaki klinac od petnaest se već istetovirao i ukrasio nekom zihernadlom kroz mozak ili provukao kakvu koščicu kroz bradavicu… Klinke se satiru, snimaju spotove, tatini sinovi u brzim kabrioletima puštaju nekakve OK bendove sa groov bass sekcijom i pokazuju satanistički pozdrav. Sve čine. Mačo negativci. Sve. Sex, droga i PVC novac.

rock ’n’ roll

rock ’n’ roll

Ja volik rock'n'roll, i koncerte. Na njima mogu da te milujem produženom moždinom. Moja ramena su tada tvoje stepenice ka nebu. Dabogda crko rock'n'roll, senilni starac u invalidskim kolicima koji izaziva sažaljenje i smeh crno-belim fotografijama. Svi uglas: Dabogda! Da mi je crkavica od par somića pa da se ostvarim u umetnosti trošenja tuđih zarađenih para. Ja bih bio kao Ozi, u najmanju ruku. Da vidim šta bi onda miševi. Pocrkali bi prirodnom smrću. Svaki klinac od petnaest se već istetovirao i ukrasio nekom zihernadlom kroz mozak ili provukao kakvu koščicu kroz bradavicu… Klinke se satiru, snimaju spotove, tatini sinovi u brzim kabrioletima puštaju nekakve OK bendove sa groov bass sekcijom i pokazuju satanistički pozdrav. Sve čine. Mačo negativci. Sve. Sex, droga i PVC novac. Ima nešto u tom rock 'n' rollu kad ga se svi otimaju! Indika je rokerka od malih nogu, Vukas vozi Harleya, Marko i Buki nose motorke, šmrču svi, karaju i prosipaju pamet. Političari se prisećaju svojih bendova, iz mladosti, sa žurki na kojima su duvali i obarali. Pišu grafite ko deca.

Da mi je crkavica od par somića pa da se ostvarim u umetnosti trošenja tuđih zarađenih para. Ja bih bio kao Ozi, u najmanju ruku. Da vidim šta bi onda miševi. Pocrkali bi prirodnom smrću. Dabogda crko rock'n'roll, senilni starac u invalidskim kolicima koji izaziva sažaljenje i smeh crno-belim fotografijama. Svi uglas: Dabogda!

32

Ja volik rock'n'roll, i koncerte. Na njima mogu da te milujem produženom moždinom. Moja ramena su tada tvoje stepenice ka nebu.


čitaj naglas

čitaj naglas

33

Ova filozofsko-psihološka studija bazirana na sociološkim osvrtima na ''aktuelnu'' svakodnevicu koja ima za cilj da vekovna shvatanja o različitosti suprotnog opiše kao aspektualni koncept koristeći pri tom rečnik urbanog čoveka, koji je bar u ovoj oblasti civilizacije prešao taj veliki put od praistorijskog čime tu različitost dovodi do teatralnog nivoa banalnosti i samo još jednom potvrđuje da istina, koja je osnovni cilj ovog dela, ispliva na videlo iz žabokrečine frustracija koje svako vreme nosi bez obzira na konstataciju ''aktuelno'' jer će ovakav stav prema čovečanstvu i svemu što ga time čini uvek biti aktualan a sve druge teorije koje smo sticali ili imali pre spoznaje sadržaja ovog dela stavlja ''ad acta'' kako u svesti tako i u efektivnoj primeni života kao našeg sopstvenog dela po kome smo svi umetnici, manje ili više konceptualni, i autoru ovog dela daje za pravo da se izdigne i iznad te prosečne umetnosti koju može svako jer je to najbolji način da čitaocima prenese pojam nepostojanja apsurda kao takvog a opet da svojim koketnim odnosom prema njemu dovede i njega do apsurda i potvrdi mišljenja mnogih analitičara da možda nikada nećemo spoznati sve što bi želeli i da nikada nećemo ni znati koliko smo u pravu pa na taj način i koncipiramo naš budući odnos prema samima sebi koliko god on bio apsurdan, na čemu autoru čestitamo i molimo ga da nam oprosti ako je ovaj gest mimo njegovog stava o čestitanju jer je zaslužio da u našim budućim aspektima u odnosu živo-nadživo ima ono najznačajnije mesto dok ga po njegovoj sugestiji ne zamenimo samim sobom po vekovnoj teoriji o idolopoklonstvu, o pravilnosti odnosa vreme-mesto, o svemu što ovaj život čini životom a njega piscem, humanistom, svetim likom ili jednostavno o svemu što nas čini od nas.

33

Ova filozofsko-psihološka studija bazirana na sociološkim osvrtima na ''aktuelnu'' svakodnevicu koja ima za cilj da vekovna shvatanja o različitosti suprotnog opiše kao aspektualni koncept koristeći pri tom rečnik urbanog čoveka, koji je bar u ovoj oblasti civilizacije prešao taj veliki put od praistorijskog čime tu različitost dovodi do teatralnog nivoa banalnosti i samo još jednom potvrđuje da istina, koja je osnovni cilj ovog dela, ispliva na videlo iz žabokrečine frustracija koje svako vreme nosi bez obzira na konstataciju ''aktuelno'' jer će ovakav stav prema čovečanstvu i svemu što ga time čini uvek biti aktualan a sve druge teorije koje smo sticali ili imali pre spoznaje sadržaja ovog dela stavlja ''ad acta'' kako u svesti tako i u efektivnoj primeni života kao našeg sopstvenog dela po kome smo svi umetnici, manje ili više konceptualni, i autoru ovog dela daje za pravo da se izdigne i iznad te prosečne umetnosti koju može svako jer je to najbolji način da čitaocima prenese pojam nepostojanja apsurda kao takvog a opet da svojim koketnim odnosom prema njemu dovede i njega do apsurda i potvrdi mišljenja mnogih analitičara da možda nikada nećemo spoznati sve što bi želeli i da nikada nećemo ni znati koliko smo u pravu pa na taj način i koncipiramo naš budući odnos prema samima sebi koliko god on bio apsurdan, na čemu autoru čestitamo i molimo ga da nam oprosti ako je ovaj gest mimo njegovog stava o čestitanju jer je zaslužio da u našim budućim aspektima u odnosu živo-nadživo ima ono najznačajnije mesto dok ga po njegovoj sugestiji ne zamenimo samim sobom po vekovnoj teoriji o idolopoklonstvu, o pravilnosti odnosa vreme-mesto, o svemu što ovaj život čini životom a njega piscem, humanistom, svetim likom ili jednostavno o svemu što nas čini od nas.

+

33

itaj naglas čitaj naglas

čitaj naglas čitaj naglas

33

Ova filozofsko-psihološka studija bazirana na sociološkim osvrtima na ''aktuelnu'' svakodnevicu koja ima za cilj da vekovna shvatanja o različitosti suprotnog opiše kao aspektualni koncept koristeći pri tom rečnik urbanog čoveka, koji je bar u ovoj oblasti civilizacije prešao taj veliki put od praistorijskog čime tu različitost dovodi do teatralnog nivoa banalnosti i samo još jednom potvrđuje da koja je osnovni studija cilj ovog dela, ispliva na videlo Ovaistina, filozofsko-psihološka bazirana na sociološkim iz žabokrečine frustracija koje svako koja vreme osvrtima na ''aktuelnu'' svakodnevicu imanosi za bez cilj obzira na konstataciju jer će ovakav stav prema da vekovna shvatanja ''aktuelno'' o različitosti suprotnog opiše kao čovečanstvu i svemu što ga time uvek biti aktualan aspektualni koncept koristeći pričini tom rečnik urbanog a sve druge smooblasti sticali civilizacije ili imali preprešao spoznaje čoveka, kojiteorije je bar koje u ovoj taj sadržaja dela stavlja ''ad acta'' kako u svesti takodoi veliki putovog od praistorijskog čime tu različitost dovodi u efektivnojnivoa primeni života kao našeg dela po teatralnog banalnosti i samo jošsopstvenog jednom potvrđuje kome smo svi umetnici, manje višedela, konceptualni, da istina, koja je osnovni cilj ili ovog ispliva nai autoru videlo ovog dela daje za pravo da se izdigne te nosi prosečne iz žabokrečine frustracija koje svakoi iznad vreme bez umetnosti koju može ''aktuelno'' svako jer jer je će to ovakav najboljistav način da obzira na konstataciju prema čitaocima prenese pojam takvog čovečanstvu i svemu što nepostojanja ga time čini apsurda uvek bitikao aktualan a opet da svojim koketnim odnosom prema dovede sve druge teorije koje smo sticali ili imalinjemu pre spoznaje isadržaja njega doovog apsurda potvrdi''ad mišljenja mnogih analitičara dela istavlja acta'' kako u svesti tako i da možda nikada nećemo svesopstvenog što bi želeli da u efektivnoj primeni životaspoznati kao našeg delai po nikada nećemo ni znati manje koliko ili smo pravu pa na taj način kome smo svi umetnici, višeu konceptualni, i autoru iovog koncipiramo odnos prema isamima koliko dela dajenaš za budući pravo da se izdigne iznad tesebi prosečne god on bio koju apsurdan, čemujer autoru i molimo umetnosti može na svako je točestitamo najbolji način da ga da namprenese oprosti ako je ovaj gest mimo njegovog o čitaocima pojam nepostojanja apsurda kao stava takvog čestitanju jer je koketnim zaslužio da u našimprema budućim aspektima a opet da svojim odnosom njemu dovede u odnosu ima ono najznačajnije dok i njega doživo-nadživo apsurda i potvrdi mišljenja mnogih mesto analitičara ga njegovoj zamenimo samim sobomi po da po možda nikadasugestiji nećemone spoznati sve što bi želeli da vekovnoj teorijinioznati idolopoklonstvu, o pravilnosti nikada nećemo koliko smo u pravu pa na tajodnosa način vreme-mesto, o svemu štoodnos ovaj prema život čini životom njega i koncipiramo naš budući samima sebia koliko piscem, humanistom, likom ili jednostavno svemu god on bio apsurdan, svetim na čemu autoru čestitamo i omolimo što nasnam činioprosti od nas.ako je ovaj gest mimo njegovog stava o ga da čestitanju jer je zaslužio da u našim budućim aspektima u odnosu živo-nadživo ima ono najznačajnije mesto dok ga po njegovoj sugestiji ne zamenimo samim sobom po vekovnoj teoriji o idolopoklonstvu, o pravilnosti odnosa vreme-mesto, o svemu što ovaj život čini životom a njega piscem, humanistom, svetim likom ili jednostavno o svemu što nas čini od nas.

33 33

aspektualni koncept koristeći pri tom rečnik urbanog čoveka, koji je bar u ovoj oblasti civilizacije prešao taj veliki put od praistorijskog čime tu različitost dovodi do teatralnog nivoa banalnosti i samo još jednom potvrđuje da istina, koja je osnovni studija cilj ovog dela, ispliva na videlo Ova filozofsko-psihološka bazirana na sociološkim iz žabokrečine frustracija koje svako koja vreme osvrtima na ''aktuelnu'' svakodnevicu imanosi za bez cilj obzira na konstataciju jer će ovakav stav prema da vekovna shvatanja ''aktuelno'' o različitosti suprotnog opiše kao čovečanstvu koncept i svemu što ga time uvek biti aktualan aspektualni koristeći pričini tom rečnik urbanog a sve druge smooblasti sticali civilizacije ili imali preprešao spoznaje čoveka, kojiteorije je bar koje u ovoj taj sadržaja dela stavlja ''ad acta'' kako u svesti takodoi veliki putovog od praistorijskog čime tu različitost dovodi u efektivnojnivoa primeni života kao našeg dela po teatralnog banalnosti i samo jošsopstvenog jednom potvrđuje kome smo svi umetnici, manje višedela, konceptualni, da istina, koja je osnovni cilj ili ovog ispliva nai autoru videlo ovog dela daje za pravo da se izdigne te nosi prosečne iz žabokrečine frustracija koje svakoi iznad vreme bez umetnosti koju može ''aktuelno'' svako jer jer je će to ovakav najboljistav način da obzira na konstataciju prema čitaocima prenese pojam takvog čovečanstvu i svemu što nepostojanja ga time čini apsurda uvek bitikao aktualan da svojim koketnim odnosom prema dovede a opet sve druge teorije koje smo sticali ili imalinjemu pre spoznaje i njega doovog apsurda potvrdi''ad mišljenja mnogih analitičara sadržaja dela istavlja acta'' kako u svesti tako i daefektivnoj možda nikada nećemo svesopstvenog što bi želeli da u primeni životaspoznati kao našeg delai po nikadasmo nećemo ni znati manje koliko ili smo pravu pa na taj način kome svi umetnici, višeu konceptualni, i autoru i koncipiramo odnos prema isamima koliko ovog dela dajenaš za budući pravo da se izdigne iznad tesebi prosečne god on bio koju apsurdan, čemujer autoru i molimo umetnosti može na svako je točestitamo najbolji način da ga da namprenese oprosti ako je ovaj gest mimo njegovog o čitaocima pojam nepostojanja apsurda kao stava takvog čestitanju jer je koketnim zaslužio da u našimprema budućim aspektima a opet da svojim odnosom njemu dovede odnosu ima ono najznačajnije dok iu njega doživo-nadživo apsurda i potvrdi mišljenja mnogih mesto analitičara ga po njegovoj zamenimo samim sobomi po da možda nikadasugestiji nećemone spoznati sve što bi želeli da vekovnoj teorijinioznati idolopoklonstvu, o pravilnosti nikada nećemo koliko smo u pravu pa na tajodnosa način o svemu štoodnos ovaj prema život čini životom njega ivreme-mesto, koncipiramo naš budući samima sebia koliko piscem, humanistom, likom ili jednostavno svemu god on bio apsurdan, svetim na čemu autoru čestitamo i omolimo štoda nasnam činioprosti od nas.ako je ovaj gest mimo njegovog stava o ga čestitanju jer je zaslužio da u našim budućim aspektima u odnosu živo-nadživo ima ono najznačajnije mesto dok ga po njegovoj sugestiji ne zamenimo samim sobom po vekovnoj teoriji o idolopoklonstvu, o pravilnosti odnosa vreme-mesto, o svemu što ovaj život čini životom a njega piscem, humanistom, svetim likom ili jednostavno o svemu što nas čini od nas.


Bacam ga na slepo i još jednom zažalih što ne pušim. Pomislih, koliko zadovoljstava u samo jednom danu! Dolazim u dom, slatki dom. Ne palim svetlo iz predostrožnosti, navike i redovnog treninga.

Ne volim priče o zaostalosti a ni vređanje. Možda su tvoje spoznaje tebi dovoljne. Čuvaj se. Dijapazon čuvanja je širok i proizvoljan. Kao potreba za bezrazložnim…

Komercijala nagriza najviši svetski underground. Pišem… Dakle, o ženi, nežno, uz to i patetično, sa nekoliko teških reči, samokritično, i ako može, pride, lažno i hladnokrvno, emotivno na sekvence, i za kraj opet patetika… Nije loše…

Scenografija često prati radnju fabule. Kako je samo lepe noge imala, kao makaze rezale su vazduh. Moram priznati da je taj zvuk metala izazivao u meni razne asocijacije. Da pušim, u ovom trenutku bih zapalio cigaretu!

Da pušim, u ovom trenutku bih zapalio cigaretu!

Komercijala nagriza najviši svetski underground. Pišem… Dakle, o ženi, nežno, uz to i patetično, sa nekoliko teških reči, samokritično, i ako može, pride, lažno i hladnokrvno, emotivno na sekvence, i za kraj opet patetika… Nije loše…

Scenografija često prati radnju fabule. Kako je samo lepe noge imala, kao makaze rezale su vazduh. Moram priznati da je taj zvuk metala izazivao u meni razne asocijacije. Ne volim priče o zaostalosti a ni vređanje. Možda su tvoje spoznaje tebi dovoljne. Čuvaj se. Dijapazon čuvanja je širok i proizvoljan. Kao potreba za bezrazložnim… Nije važan lažan utisak moje moći, važno je samo tvoje osećanje sigurnosti zbog toga, dok stvaram imaginarnu sliku koja ubija samozadovoljstvo građeno godinama.

moć

Dolazim u dom, slatki dom. Ne palim svetlo iz predostrožnosti, navike i redovnog treninga.

34

34

moć

Nije važan lažan utisak moje moći, važno je samo tvoje osećanje sigurnosti zbog toga, dok stvaram imaginarnu sliku koja ubija samozadovoljstvo građeno godinama.

Bacam ga na slepo i još jednom zažalih što ne pušim. Pomislih, koliko zadovoljstava u samo jednom danu!

+

34

dok stvaram imaginarnu sliku koja ubija samozadovoljstvo građeno godinama.

moć oć

34

Ne volim o zaostalosti ni vređanje. Nije važanpriče lažan utisak mojeamoći, Možda je su samo tvojetvoje spoznaje važno osećanje tebi dovoljne. sigurnosti zbogČuvaj toga, se. Dijapazon čuvanja je širok i proizvoljan. dok stvaram imaginarnu sliku Kao potreba za bezrazložnim… koja ubija samozadovoljstvo građeno godinama. Scenografija često prati radnju fabule. Kako je samo noge imala, Ne volim pričelepe o zaostalosti a ni vređanje. kao makaze rezale su vazduh. Možda su tvoje spoznaje Moram priznatiČuvaj da je se. taj zvuk metala tebi dovoljne. izazivao u čuvanja meni razne asocijacije. Dijapazon je širok i proizvoljan. Kao potreba za bezrazložnim… Da pušim, u ovom trenutku bih zapalio cigaretu! Scenografija često prati radnju fabule. Kako je samo lepe noge imala, Komercijala nagrizasu vazduh. kao makaze rezale najviši svetski Moram priznatiunderground. da je taj zvuk metala Pišem… Dakle, ženi, asocijacije. izazivao u meniorazne nežno, uz to i patetično, sa nekoliko samokritično, Da pušim, uteških ovom reči, trenutku bih i ako može, pride, lažno i hladnokrvno, zapalio cigaretu! emotivno na sekvence, i za kraj opetnagriza patetika… Komercijala Nije loše… najviši svetski underground. Pišem… Dakle, o ženi, Dolazimuzu to dom, slatki dom. nežno, i patetično, Ne nekoliko palim svetlo iz reči, samokritično, sa teških ipredostrožnosti, ako može, pride, lažno i hladnokrvno, navike emotivno na sekvence, redovnog treninga. i za kraj opet patetika… Nije loše… Bacam ga na slepo i još jednom zažalih što ne pušim. Dolazim u dom, slatki dom. Pomislih, koliko iz zadovoljstava Ne palim svetlo u samo jednom danu! predostrožnosti, navike i redovnog treninga.

Bacam ga na slepo i još jednom zažalih što ne pušim.

moć

34

Ne o zaostalosti ni vređanje. Nijevolim važanpriče lažan utisak mojeamoći, Možda su samo tvojetvoje spoznaje važno je osećanje tebi dovoljne. sigurnosti zbogČuvaj toga, se. Dijapazon čuvanja je širok i proizvoljan. dok stvaram imaginarnu sliku Kao za bezrazložnim… kojapotreba ubija samozadovoljstvo građeno godinama. Scenografija često prati radnju fabule. Kako je samo noge imala, Ne volim pričelepe o zaostalosti a ni vređanje. kao makaze rezale su vazduh. Možda su tvoje spoznaje Moram priznatiČuvaj da je se. taj zvuk metala tebi dovoljne. izazivao u čuvanja meni razne asocijacije. Dijapazon je širok i proizvoljan. Kao potreba za bezrazložnim… Da pušim, u ovom trenutku bih zapalio cigaretu! Scenografija često prati radnju fabule. Kako je samo lepe noge imala, Komercijala nagrizasu vazduh. kao makaze rezale najviši Moram svetski priznatiunderground. da je taj zvuk metala Pišem… ženi, asocijacije. izazivaoDakle, u meniorazne nežno, uz to i patetično, sa samokritično, Da nekoliko pušim, uteških ovom reči, trenutku bih izapalio ako može, pride, lažno i hladnokrvno, cigaretu! emotivno na sekvence, iKomercijala za kraj opetnagriza patetika… Nije loše… najviši svetski underground. Pišem… Dakle, o ženi, Dolazim dom, slatki dom. nežno, uzu to i patetično, Ne palim svetlo iz reči, samokritično, sa nekoliko teških predostrožnosti, i ako može, pride, lažno i hladnokrvno, navike emotivno na sekvence, i redovnog treninga. za kraj opet patetika… Nije loše… Bacam ga na slepo i još jednom zažalih ne pušim. Dolazimšto u dom, slatki dom. Pomislih, koliko iz zadovoljstava Ne palim svetlo u samo jednom danu! predostrožnosti, navike i redovnog treninga.

Bacam ga na slepo i još jednom zažalih što ne pušim. Pomislih, koliko zadovoljstava u samo jednom danu!

34

moć

Nije važan lažan utisak moje moći, važno je samo tvoje osećanje sigurnosti zbog toga, dok stvaram imaginarnu sliku koja ubija samozadovoljstvo građeno godinama.


Onda podižem slušalicu, nije te bilo u njoj a rekla si da ćeš zauvek ostati tu. Zauvek! Prošetao sam kroz stan, provetrio sobu, ponovo podigao slušalicu, i sa nevericom i nadom shvatio... Možda i hoćeš…

Onda podižem slušalicu, nije te bilo u njoj a rekla si da ćeš zauvek ostati tu. Zauvek! Prošetao sam kroz stan, provetrio sobu, ponovo podigao slušalicu, i sa nevericom i nadom shvatio... Možda i hoćeš… +

Onda podižem slušalicu, nije te bilo u njoj a rekla si da ćeš zauvek ostati tu. Zauvek! Prošetao sam kroz stan, provetrio sobu, ponovo podigao slušalicu, iOnda sa nevericom i nadom shvatio... podižem slušalicu, Možda hoćeš… nije te ibilo u njoj a rekla si da ćeš zauvek ostati tu. Zauvek! Prošetao sam kroz stan, provetrio sobu, ponovo podigao slušalicu, i sa nevericom i nadom shvatio... Možda i hoćeš…

Zauvek! Prošetao sam kroz stan, provetrio sobu, ponovo podigao slušalicu, i sa nevericom i nadom shvatio... Onda podižem slušalicu, Možda hoćeš… nije te ibilo u njoj a rekla si da ćeš zauvek ostati tu. Zauvek! Prošetao sam kroz stan, provetrio sobu, ponovo podigao slušalicu, i sa nevericom i nadom shvatio... Možda i hoćeš…


samo ljudi nazivaju životinjskim. Jer, ljudi su.

ljudi

Biju onog ko se brani a ne onog što je pobegao, laskaju onompoštovanje ko im treba lažu onog ko im veruje, Kad dobiješ odaljudi poštuju onog je mrtav a ne onog što je živ… smatraj da si ko uspeo u životu. Nema ko dobije već ko otme, Životinjske nagone zakonljudi jačeg, opstanak, lanac ishrane, samo nazivaju životinjskim. smehom laž Jer, ljudiutemeljena su. u svakodnevni život, podseća, sluti, preti. Jer, ljudi Biju onog su. ko se brani a ne onog što je pobegao, laskaju onom ko im treba a lažu onog ko im veruje, A meni zna dako padne mraka na poštuju onog je mrtav ne oči onog što je živ… i kad mi ugasiš svetlo. Nema kosamo dobije već ko otme, zakon jačeg, opstanak, lanac ishrane, Ne verujuutemeljena u božanskolaž već se boje Boga, smehom kad želiš da ostvariš iz duše u svakodnevni život, nešto podseća, sluti, preti. jedini način Jer, ljudi su.je novac, licemerno dele savete i brinu a bitno im je A meni zna dasamo padne mrak na oči injihovo kad mivisočanstvo samo ugasišdupe. svetlo. Savest umire tuđom nesavesnošću! Ne veruju u božansko već se boje Boga, kad želiš da ostvariš nešto iz duše Kakao način nazvati jedini jepevačicu novac, koja ne peva, vlasnicu plesne škole koja ne igra, licemerno dele savete i brinu spisateljicu a bitno im jeerotskih samo priča bez seksipila, mačo-mena bez žena? njihovo visočanstvo dupe. Ljudi! Savest umire tuđom nesavesnošću! Joj Majko, koliko treba trpeti da sekoja iskupimo? Kakao nazvati pevačicu ne peva, Ko smo pod kožom? vlasnicu plesne škole koja ne igra, Pripadam znači propadam. spisateljicu erotskih priča bez seksipila, Moram da sebez odljudim. mačo-mena žena? Da se ponovo rodim, kao onog dana. Ljudi! Sećam se, prvi na top listi bili su Creedence Joj Majko, Clearwater Revival - "Bad Moon Rising". "…Well,treba its bound your life…" koliko trpetitodatake se iskupimo? Ko smo pod kožom? Pripadam znači propadam. Moram da se odljudim. Da se ponovo rodim, kao onog dana. Sećam se, prvi na top listi bili su Creedence Clearwater Revival - "Bad Moon Rising". "…Well, its bound to take your life…"

judi

36

36

ljudi

Savest umire tuđom nesavesnošću! Ne veruju u božansko već se boje Boga, kad želiš da ostvariš nešto iz duše Kakao nazvati jedini način jepevačicu novac, koja ne peva, vlasnicu plesne škole koja ne igra, licemerno dele savete i brinu spisateljicu a bitno im jeerotskih samo priča bez seksipila, mačo-mena bez žena? njihovo visočanstvo dupe. Ljudi! Savest umire tuđom nesavesnošću! Joj Majko, koliko trpeti da sekoja iskupimo? Kakao treba nazvati pevačicu ne peva, Ko smo pod kožom? vlasnicu plesne škole koja ne igra, Pripadam znači propadam. spisateljicu erotskih priča bez seksipila, Moram da sebez odljudim. mačo-mena žena? Da se ponovo rodim, kao onog dana. Ljudi! Sećam se, prvi na top listi bili su Creedence Joj Majko, Clearwater Revival - "Bad Moon Rising". "…Well, its bound your life…" koliko treba trpetitodatake se iskupimo? Ko smo pod kožom? Pripadam znači propadam. Moram da se odljudim. Da se ponovo rodim, kao onog dana. Sećam se, prvi na top listi bili su

ljudi

36 36

Biju onog ko se brani a ne onog što je pobegao, laskaju onompoštovanje ko im treba lažu onog ko im veruje, Kad dobiješ odaljudi poštuju je mrtav a ne onog što je živ… smatraj onog da si ko uspeo u životu. Nema ko dobije već ko otme, Životinjske nagone zakon jačeg, opstanak, lanac ishrane, samo ljudi nazivaju životinjskim. smehom laž Jer, ljudiutemeljena su. u svakodnevni život, podseća, sluti, preti. Jer, Biju ljudi onog su. ko se brani a ne onog što je pobegao, laskaju onom ko im treba a lažu onog ko im veruje, A meni zna dako padne mraka na poštuju onog je mrtav ne oči onog što je živ… iNema kad mi ugasiš svetlo. kosamo dobije već ko otme, zakon jačeg, opstanak, lanac ishrane, Ne verujuutemeljena u božanskolaž već se boje Boga, smehom kad želiš da ostvariš iz duše u svakodnevni život, nešto podseća, sluti, preti. jedini način Jer, ljudi su.je novac, licemerno dele savete i brinu a im je A bitno meni zna dasamo padne mrak na oči njihovo i kad mivisočanstvo samo ugasišdupe. svetlo. Kad dobiješ poštovanje od ljudi smatraj da si uspeo u životu. Životinjske nagone samo ljudi nazivaju životinjskim. Jer, ljudi su. +

Biju onog ko se brani a ne onog što je pobegao, laskaju onom ko im treba a lažu onog ko im veruje, poštuju onog ko je mrtav a ne onog što je živ… Nema ko dobije već ko otme, zakon jačeg, opstanak, lanac ishrane, smehom utemeljena laž u svakodnevni život, podseća, sluti, preti. Jer, ljudi su. A meni zna da padne mrak na oči i kad mi samo ugasiš svetlo. Ne veruju u božansko već se boje Boga, kad želiš da ostvariš nešto iz duše jedini način je novac, licemerno dele savete i brinu a bitno im je samo njihovo visočanstvo dupe. Savest umire tuđom nesavesnošću! Kakao nazvati pevačicu koja ne peva, vlasnicu plesne škole koja ne igra, spisateljicu erotskih priča bez seksipila, mačo-mena bez žena? Ljudi!

ljudi

ljudi

Kad dobiješ poštovanje od ljudi smatraj da si uspeo u životu. Životinjske nagone samo ljudi nazivaju životinjskim. Jer, ljudi su.

36

Joj Majko, koliko treba trpeti da se iskupimo? Ko smo pod kožom? Pripadam znači propadam. Moram da se odljudim. Da se ponovo rodim, kao onog dana. Sećam se, prvi na top listi bili su Creedence Clearwater Revival - "Bad Moon Rising". "…Well, its bound to take your life…" Kakao nazvati pevačicu koja ne peva, vlasnicu plesne škole koja ne igra, spisateljicu erotskih priča bez seksipila, mačo-mena bez žena? Ljudi! Savest umire tuđom nesavesnošću! Ne veruju u božansko već se boje Boga, kad želiš da ostvariš nešto iz duše jedini način je novac, licemerno dele savete i brinu a bitno im je samo njihovo visočanstvo dupe. A meni zna da padne mrak na oči i kad mi samo ugasiš svetlo.

Joj Majko, koliko treba trpeti da se iskupimo? Ko smo pod kožom? Pripadam znači propadam. Moram da se odljudim. Da se ponovo rodim, kao onog dana. Sećam se, prvi na top listi bili su Creedence Clearwater Revival - "Bad Moon Rising". "…Well, its bound to take your life…"

36

Biju onog ko se brani a ne onog što je pobegao, laskaju onom ko im treba a lažu onog ko im veruje, poštuju onog ko je mrtav a ne onog što je živ… Nema ko dobije već ko otme, zakon jačeg, opstanak, lanac ishrane, smehom utemeljena laž u svakodnevni život, podseća, sluti, preti. Jer, ljudi su. Kad dobiješ poštovanje od ljudi smatraj da si uspeo u životu. Životinjske nagone samo ljudi nazivaju životinjskim. Jer, ljudi su.


pokorni omaž

Abebe Kana, koji se rodio i odrastao u džungli, prisiliće da sedne na stolicu oponašajući, smešno i tragično, ljudsko biće. Prva lekcija straha mora se trajno urezati u tigrov mozak. Kad god bi glavu okrenuo, uvek bi ga munja biča pogodila po izranjavljenom nosu.

37

Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono što kaže. Nešto se u trenu slomi u njemu. Prezir, bes i namera da uništava, nestadoše potpuno iz aure mozga i osećao je samo paničan i bedan strah. Istoga časa jedan pomoćnik zarije gvozdenu viljušku kroz rešetke u njegova rebra, da ga prisili, da se odmakne od rešetke i da priđe ka stolici. Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono, što kaže. Nešto se u trenu slomi u njemu.

Nešto se slomi u njemu. Bljesak u njegovim očima beše mutan kao u ludaka. Strahovito je hvatao vazduh, a glava mu se ljuljala amo-tamo. I ovaj put, naglo spušten, on utonu u stolicu kao napola prazna vreća brašna i nastavi tako zguren tonuti, dok mu glava nije klonula. Dok je tako sedeo i žalosno oponašao čoveka, njegovu su pojavu, mnogobrojni gledaoci, smatrali odgojenom.

Bljesak u njegovim očima beše mutan kao u ludaka. Strahovito je hvatao vazduh, a glava mu se ljuljala amo-tamo. I ovaj put, naglo spušten, on utonu u stolicu kao napola prazna vreća brašna i nastavi tako zguren tonuti, dok mu glava nije klonula. Dok je tako sedeo i žalosno oponašao čoveka, njegovu su pojavu, mnogobrojni gledaoci, smatrali odgojenom.

Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono, što kaže. Nešto se u trenu slomi u njemu.

Nešto se slomi u njemu.

pokorni omaž

Prezir, bes i namera da uništava, nestadoše potpuno iz aure mozga i osećao je samo paničan i bedan strah. Istoga časa jedan pomoćnik zarije gvozdenu viljušku kroz rešetke u njegova rebra, da ga prisili, da se odmakne od rešetke i da priđe ka stolici.

37

Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono što kaže. Nešto se u trenu slomi u njemu. Abebe Kana, koji se rodio i odrastao u džungli, prisiliće da sedne na stolicu oponašajući, smešno i tragično, ljudsko biće. Prva lekcija straha mora se trajno urezati u tigrov mozak. Kad god bi glavu okrenuo, uvek bi ga munja biča pogodila po izranjavljenom nosu.

+

37

37

okorni omaž pokorni omaž

pokorni omaž pokorni omaž

Abebe Kana, koji se rodio i odrastao u džungli, prisiliće da sedne na stolicu oponašajući, smešno i tragično, ljudsko biće. Prva lekcija straha mora se trajno urezati u tigrov mozak. Kad god bi glavu okrenuo, uvek bi ga munja biča pogodila po izranjavljenom nosu. Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono što kaže. Nešto u trenu u njemu. Abebese Kana, kojislomi se rodio i odrastao u džungli, prisiliće da sedne na stolicu oponašajući, smešno i tragično, ljudsko Prezir, bes lekcija i namera da uništava, potpuno iz biće. Prva straha mora se nestadoše trajno urezati u tigrov aure mozga osećao je samo paničan i bedan strah. biča Istoga mozak. Kad igod bi glavu okrenuo, uvek bi ga munja časa jedan zarije nosu. gvozdenu viljušku kroz rešetke pogodila popomoćnik izranjavljenom u njegova rebra, da ga prisili, da se odmakne od rešetke iTako da priđe stolici.Taj glagol zaista znači ono što kaže. kroteka tigrove. Nešto se u trenu slomi u njemu. Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono, što kaže. Nešto u trenu slomi njemu. nestadoše potpuno iz Prezir,se bes i namera da uuništava, aure mozga i osećao je samo paničan i bedan strah. Istoga Bljesak u njegovim očima beše mutan viljušku kao u ludaka. časa jedan pomoćnik zarije gvozdenu kroz rešetke Strahovito je hvatao vazduh, glava mu se ljuljala u njegova rebra, da ga prisili,ada se odmakne od rešetke amo-tamo. put, naglo spušten, on utonu u stolicu i da priđe kaI ovaj stolici. kao napola prazna vreća brašna i nastavi tako zguren tonuti, doktigrove. mu glavaTaj nije klonula. je tako i Tako krote glagol zaistaDok znači ono, sedeo što kaže. žalosno čoveka, njegovu su pojavu, mnogobrojni Nešto seoponašao u trenu slomi u njemu. gledaoci, smatrali odgojenom. Bljesak u njegovim očima beše mutan kao u ludaka. Nešto se slomi u njemu. Strahovito je hvatao vazduh, a glava mu se ljuljala amo-tamo. I ovaj put, naglo spušten, on utonu u stolicu kao napola prazna vreća brašna i nastavi tako zguren tonuti, dok mu glava nije klonula. Dok je tako sedeo i žalosno oponašao čoveka, njegovu su pojavu, mnogobrojni gledaoci, smatrali odgojenom. Nešto se slomi u njemu.

37 37

Nešto se slomi u njemu. Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono što kaže. Nešto se u trenu u njemu. Abebe Kana, kojislomi se rodio i odrastao u džungli, prisiliće da sedne na stolicu oponašajući, smešno i tragično, ljudsko Prezir,Prva bes lekcija i namera da uništava, potpuno iz biće. straha mora se nestadoše trajno urezati u tigrov aure mozga osećao je samo paničan i bedan strah. biča Istoga mozak. Kad igod bi glavu okrenuo, uvek bi ga munja časa jedan zarije nosu. gvozdenu viljušku kroz rešetke pogodila popomoćnik izranjavljenom u njegova rebra, da ga prisili, da se odmakne od rešetke i da priđe stolici.Taj glagol zaista znači ono što kaže. Tako kroteka tigrove. Nešto se u trenu slomi u njemu. Tako krote tigrove. Taj glagol zaista znači ono, što kaže. Nešto se u trenu slomi njemu. nestadoše potpuno iz Prezir, bes i namera da uuništava, aure mozga i osećao je samo paničan i bedan strah. Istoga Bljesak u njegovim očima beše mutan viljušku kao u ludaka. časa jedan pomoćnik zarije gvozdenu kroz rešetke Strahovito je hvatao vazduh, glava mu se ljuljala u njegova rebra, da ga prisili,ada se odmakne od rešetke put, naglo spušten, on utonu u stolicu iamo-tamo. da priđe kaI ovaj stolici. kao napola prazna vreća brašna i nastavi tako zguren tonuti, doktigrove. mu glavaTaj nije klonula. je tako i Tako krote glagol zaistaDok znači ono, sedeo što kaže. žalosnoseoponašao čoveka, njegovu su pojavu, mnogobrojni Nešto u trenu slomi u njemu. gledaoci, smatrali odgojenom. Bljesak u njegovim očima beše mutan kao u ludaka. Nešto se slomi u njemu. Strahovito je hvatao vazduh, a glava mu se ljuljala amo-tamo. I ovaj put, naglo spušten, on utonu u stolicu kao napola prazna vreća brašna i nastavi tako zguren tonuti, dok mu glava nije klonula. Dok je tako sedeo i žalosno oponašao čoveka, njegovu su pojavu, mnogobrojni gledaoci, smatrali odgojenom. mozak. Kad god bi glavu okrenuo, uvek bi ga munja biča pogodila po izranjavljenom nosu.


Ako ukućanima kažem da sam bio u Luvru misliće da sam u nekom klubu tražio kurvu.

U suzama se oprostih od Pariza, jer sam već uveliko mislio na Beograd.

Iznervirao sam se što su onaj predivni parkić posuli kamenčićima od kojih sam se sav isprašnjavio. Kad sam video kako je Pariz beo setih se kuda sam krenuo. Ne naviknut na njihov saobraćaj dvaput sam pokušao sebi da oduzmem život. Sve sam bliži kući, pomislih.

Rano ujutro se uputih ka izlazu od kog su me do aviona vozili trideset minuta, kombijem. Naš terminal je bio najdalji a avion najmanji. Postoji mnogo razloga zašto je Gračanica lepša od Pariza, ali to ljudi ne shvataju pošto je lepota postala relativna, kao i istina, ljubav, sloboda. Sve su nam uskratili. Prokleta kopilad između krajnosti!

Postoji mnogo razloga zašto je Gračanica lepša od Pariza, ali to ljudi ne shvataju pošto je lepota postala relativna, kao i istina, ljubav, sloboda. Sve su nam uskratili. Prokleta kopilad između krajnosti!

Iznervirao sam se što su onaj predivni parkić posuli kamenčićima od kojih sam se sav isprašnjavio. Kad sam video kako je Pariz beo setih se kuda sam krenuo. Ne naviknut na njihov saobraćaj dvaput sam pokušao sebi da oduzmem život. Sve sam bliži kući, pomislih.

Rano ujutro se uputih ka izlazu od kog su me do aviona vozili trideset minuta, kombijem. Naš terminal je bio najdalji a avion najmanji. U suzama se oprostih od Pariza, jer sam već uveliko mislio na Beograd.

Ako ukućanima kažem da sam bio u Luvru misliće da sam u nekom klubu tražio kurvu.

paris

38

38

paris

Dvaput sam bio u Parizu. Prvi put samo proleteh kroz barijeru. Kasnije ću mu se vratiti. Opera, Trijumfalna kapija, Park prinčeva, Versaj…

Dvaput sam bio u Parizu. Prvi put samo proleteh kroz barijeru. Kasnije ću mu se vratiti. Opera, Trijumfalna kapija, Park prinčeva, Versaj… +

38

Opera, Trijumfalna kapija, Park prinčeva, Versaj…

paris aris

38

Ako ukućanima kažem da sam bio u Luvru misliće sam da sam Dvaput biouunekom Parizu.klubu tražio kurvu. Prvi put samo proleteh kroz barijeru. Iznervirao se vratiti. što su Kasnije ću sam mu se onaj predivni parkićkapija, posuli Opera, Trijumfalna kamenčićima kojih sam se Park prinčeva,od Versaj… sav isprašnjavio. Kad ukućanima sam video kako je da Pariz beo Ako kažem sam bio u Luvru setih seda kuda krenuo. misliće samsam u nekom klubu tražio kurvu. Ne naviknut na njihov saobraćaj dvaput samsam pokušao Iznervirao se štosebi su da oduzmem onaj predivni život. parkić posuli Sve sam bliži kući, pomislih. kamenčićima od kojih sam se sav isprašnjavio. Postoji Kad sammnogo video razloga kako je zašto Pariz je beo Gračanica lepša odkrenuo. Pariza, setih se kuda sam ali to ljudi nenashvataju Ne naviknut njihov saobraćaj pošto jesam lepota postala dvaput pokušao sebirelativna, kaooduzmem i istina, ljubav, da život. sloboda. su nam uskratili. Sve sam bliži kući, pomislih. Prokleta kopilad između krajnosti! Postoji mnogo razloga zašto je Rano ujutro se uputih ka izlazu Gračanica lepša od Pariza, od kog su me aviona vozili ali to ljudi ne do shvataju trideset kombijem. pošto je minuta, lepota postala relativna, Naš iterminal je bio najdalji kao istina, ljubav, sloboda. a avion najmanji. Sve su nam uskratili. Prokleta kopilad između krajnosti! U suzama se oprostih od Pariza, jer sam već uveliko mislio na Beograd. Rano ujutro se uputih ka izlazu od kog su me do aviona vozili trideset minuta, kombijem. Naš terminal je bio najdalji a avion najmanji.

U suzama se oprostih od Pariza, jer sam već uveliko mislio na Beograd.

paris

38

U suzama se oprostih od Pariza, jer sam već uveliko mislio na Beograd.

38

Ako ukućanima kažem da sam bio u Luvru misliće da sam Dvaput sam biouunekom Parizu.klubu tražio kurvu. Prvi put samo proleteh kroz barijeru. Iznervirao se vratiti. što su Kasnije ću sam mu se onaj predivni parkićkapija, posuli Opera, Trijumfalna kamenčićima kojih sam se Park prinčeva,od Versaj… sav isprašnjavio. Kad sam video kako je da Pariz beo Ako ukućanima kažem sam bio u Luvru setih seda kuda krenuo. misliće samsam u nekom klubu tražio kurvu. Ne naviknut na njihov saobraćaj dvaput samsam pokušao Iznervirao se štosebi su da oduzmem onaj predivni život. parkić posuli Sve sam bliži kući, pomislih. kamenčićima od kojih sam se sav isprašnjavio. Postoji Kad sammnogo video razloga kako je zašto Pariz je beo Gračanica lepša odkrenuo. Pariza, setih se kuda sam ali ljudi nenashvataju Ne to naviknut njihov saobraćaj pošto lepota postala dvaputjesam pokušao sebirelativna, kao i istina, ljubav, da oduzmem život. sloboda. Sve su nam uskratili. sam bliži kući, pomislih. Prokleta kopilad između krajnosti! Postoji mnogo razloga zašto je Rano ujutro se uputih ka izlazu Gračanica lepša od Pariza, od su me aviona vozili ali kog to ljudi ne do shvataju trideset kombijem. pošto je minuta, lepota postala relativna, Naš je bio najdalji kao iterminal istina, ljubav, sloboda. a avion najmanji. Sve su nam uskratili. Prokleta kopilad između krajnosti! U suzama se oprostih od Pariza, jer sam već uveliko mislio na Beograd. Rano ujutro se uputih ka izlazu od kog su me do aviona vozili trideset minuta, kombijem. Naš terminal je bio najdalji a avion najmanji.

paris

Dvaput sam bio u Parizu. Prvi put samo proleteh kroz barijeru. Kasnije ću mu se vratiti. Opera, Trijumfalna kapija, Park prinčeva, Versaj…


kuća duhova

39

Večito je pitanje ''duhovno ili materijalno''. Odgovor je srazmeran onome ko pita. Fanatici su tvrdili duhovno, laici su tvrdili materijalno, umetnici su tvrdili nijedno, a umetnik-laik-fanatik je težio jedinstvu oba. Materijalizovanju duhovnog i apstrahovanju materije. Sve bi ovo bilo logično da u ovaj bućkuriš romantik nije dodao ljubav, i sve skupa pade u vodu da ga od tada svi kušamo. Neko za doručak, neko za post, neko po kazni, neko kao specijalitet.

Pokušavam da uživam u danima koji dolaze. Oni koji su prošli su samo zacementirana cigla koja će kakva-takva ružiti kuću kad je jednog dana potpuno završim. Koliko smo nesrećni postali, i koliko nam je sve oduzeto, do dostojanstva, da ga sami sebi oduzmemo. Život nastaje iz života i jedini je poznati perpetum mobile, a mene ova narativna proza prilično ograničava.

Život nastaje iz života i jedini je poznati perpetum mobile, a mene ova narativna proza prilično ograničava.

Sve bi ovo bilo logično da u ovaj bućkuriš romantik nije dodao ljubav, i sve skupa pade u vodu da ga od tada svi kušamo. Neko za doručak, neko za post, neko po kazni, neko kao specijalitet.

kuća duhova

Koliko smo nesrećni postali, i koliko nam je sve oduzeto, do dostojanstva, da ga sami sebi oduzmemo. Pokušavam da uživam u danima koji dolaze. Oni koji su prošli su samo zacementirana cigla koja će kakva-takva ružiti kuću kad je jednog dana potpuno završim.

Materijalizovanju duhovnog i apstrahovanju materije.

39

Večito je pitanje ''duhovno ili materijalno''. Odgovor je srazmeran onome ko pita. Fanatici su tvrdili duhovno, laici su tvrdili materijalno, umetnici su tvrdili nijedno, a umetnik-laik-fanatik je težio jedinstvu oba.

+

39

uća duhova kuća duhova

kuća duhova kuća duhova

39

Večito je pitanje ''duhovno ili materijalno''. Odgovor je srazmeran onome ko pita. Fanatici su tvrdili duhovno, laici su tvrdili materijalno, umetnici su tvrdili nijedno, a umetnik-laik-fanatik je težiojejedinstvu Večito pitanje oba. ''duhovno ili materijalno''. Materijalizovanju duhovnog Odgovor je srazmeran onome ko pita. iFanatici apstrahovanju materije. su tvrdili duhovno, laici su tvrdili materijalno, Sve bi ovosubilo logično umetnici tvrdili nijedno, da u ovaj bućkuriš romantik a umetnik-laik-fanatik nije dodao ljubav, oba. je težio jedinstvu i sve skupa pade u vodu da ga od tada svi kušamo. Materijalizovanju duhovnog Neko za doručak, neko za post, i apstrahovanju materije. neko po kazni, neko kao specijalitet. Sve bi ovo bilo logično Život nastaje iz života da u ovaj bućkuriš romantik inije jedini je poznati dodao ljubav, perpetum mobile, a mene ovapade narativna proza i sve skupa u vodu prilično da ga odograničava. tada svi kušamo. Neko za doručak, neko za post, Koliko smo nesrećni neko po kazni, neko postali, kao specijalitet. i koliko nam je sve oduzeto, do dostojanstva, Život nastaje iz života da ga sami sebi oduzmemo. i jedini je poznati perpetum mobile, a mene ova narativna proza Pokušavam da uživam prilično ograničava. u danima koji dolaze. Oni kojismo su prošli su samo Koliko nesrećni postali, zacementirana koja će i koliko nam je cigla sve oduzeto, kakva-takva ružiti kuću kad je do dostojanstva, jednog danasebi potpuno završim. da ga sami oduzmemo. Pokušavam da uživam u danima koji dolaze. Oni koji su prošli su samo zacementirana cigla koja će kakva-takva ružiti kuću kad je jednog dana potpuno završim.

39 39

Pokušavam da uživam u danima koji dolaze. Oni koji su prošli su samo zacementirana cigla koja će kakva-takva ružiti kuću kad je jednog dana potpuno završim. Fanatici su tvrdili duhovno, laici su tvrdili materijalno, umetnici su tvrdili nijedno, a umetnik-laik-fanatik je težiojejedinstvu Večito pitanje oba. ''duhovno ili materijalno''. Materijalizovanju duhovnog Odgovor je srazmeran onome ko pita. i apstrahovanju materije. Fanatici su tvrdili duhovno, laici su tvrdili materijalno, Sve bi ovosubilo logično umetnici tvrdili nijedno, daumetnik-laik-fanatik u ovaj bućkuriš romantik a nije dodao ljubav, oba. je težio jedinstvu i sve skupa pade u vodu da ga od tada svi kušamo. Materijalizovanju duhovnog za doručak, neko za post, iNeko apstrahovanju materije. neko po kazni, neko kao specijalitet. Sve bi ovo bilo logično Život nastaje iz života da u ovaj bućkuriš romantik i jedini je poznati nije dodao ljubav, perpetum mobile, mene ovapade narativna proza ia sve skupa u vodu prilično da ga odograničava. tada svi kušamo. Neko za doručak, neko za post, Kolikopo smo nesrećni neko kazni, neko postali, kao specijalitet. i koliko nam je sve oduzeto, do dostojanstva, Život nastaje iz života ga sami sebi oduzmemo. idajedini je poznati perpetum mobile, a mene ova narativna proza Pokušavam da uživam prilično ograničava. u danima koji dolaze. Oni kojismo su prošli su samo Koliko nesrećni postali, koja će izacementirana koliko nam je cigla sve oduzeto, kakva-takva ružiti kuću kad je do dostojanstva, jednog danasebi potpuno završim. da ga sami oduzmemo.


Biti mali i nevažan ili biti div? Pozajmiti gramofon da bi se na njega popeo i dohvatio teglu slatkiša sa police. Kao da je došlo vreme da se veliki peščani sat okrene, i da, pošto sam bio na vrhu, prvi propadam, i osećam kako svi ostalo padaju meni na leđa.

Eto neke koristi od muzike. A kao klinac sam znao deo džeparca sačuvati, otići u muzički magazin, i kupiti ploču Marianne Faithfull, na popustu. Uz ploču sam lakše mogao pozajmljivati gramofon. A niko nije sumnjao u mene. Bar kad su slatkiši u pitanju.

To će trajati večno. Zato je dobro biti u sredini?!? Nikad ti se ništa ne promeni i nemaš odnos prema realnosti. Urlaj! Ne daj da te bol unezveri! Alo ljudi, ja postojim i menjam onoliko koliko se menjam.

To će trajati večno. Zato je dobro biti u sredini?!? Nikad ti se ništa ne promeni i nemaš odnos prema realnosti. Urlaj! Ne daj da te bol unezveri! Alo ljudi, ja postojim i menjam onoliko koliko se menjam.

A kao klinac sam znao deo džeparca sačuvati, otići u muzički magazin, i kupiti ploču Marianne Faithfull, na popustu. Uz ploču sam lakše mogao pozajmljivati gramofon. A niko nije sumnjao u mene. Bar kad su slatkiši u pitanju.

Kao da je došlo vreme da se veliki peščani sat okrene, i da, pošto sam bio na vrhu, prvi propadam, i osećam kako svi ostalo padaju meni na leđa.

muzika

Eto neke koristi od muzike.

40

40

muzika

Živeti u ovoj zemlji je isto kao živeti bilo gde. Jer nije važno gde, važno je kad. A u kad važno je i šta. A opet i živeti. Za sebe, za druge, sa drugima, od drugih.

Biti mali i nevažan ili biti div? Pozajmiti gramofon da bi se na njega popeo i dohvatio teglu slatkiša sa police. Živeti u ovoj zemlji je isto kao živeti bilo gde. Jer nije važno gde, važno je kad. A u kad važno je i šta. A opet i živeti. Za sebe, za druge, sa drugima, od drugih. +

40

Za sebe, za druge, sa drugima, od drugih.

uzika muzika

40

Eto neke koristi od muzike.

Biti mali i nevažan ili biti div? Pozajmiti gramofon da bi se na njega popeo i dohvatio teglu slatkiša sa kao police. Živeti u ovoj zemlji je isto živeti bilo gde. Jer nije važno gde, važno je kad. Kao da je došlojevreme daopet se i živeti. A u kad važno i šta. A veliki peščani sat okrene, i da, od drugih. Za sebe, za druge, sa drugima, pošto sam bio na vrhu, prvi propadam, i osećam svi ostalo Biti mali ikako nevažan ili bitipadaju div? meni na leđa. Pozajmiti gramofon da bi se na njega popeo će trajati večno. iTodohvatio teglu slatkiša sa police. Zato je dobro biti u sredini?!? Nikad ništavreme ne promeni Kao datijesedošlo da se i nemaš odnos sat prema realnosti. veliki peščani okrene, i da, Urlaj! sam Ne daj bol unezveri! pošto bioda nate vrhu, prvi propadam, ljudi, kako ja postojim i menjam iAlo osećam svi ostalo padaju meni na leđa. onoliko koliko se menjam. To će trajati večno. A kaoje klinac deo džeparca Zato dobrosam bitiznao u sredini?!? sačuvati, u muzički magazin, Nikad ti seotići ništa ne promeni kupiti ploču Faithfull, na popustu. i nemaš odnosMarianne prema realnosti. Uz ploču lakše mogao Urlaj! Ne sam daj da te bol unezveri! pozajmljivati gramofon. Alo ljudi, ja postojim i menjam A niko nije sumnjao u mene. onoliko koliko se menjam. Bar kad su slatkiši u pitanju. A kao klinac sam znao deo džeparca Eto neke koristi muzike. sačuvati, otići u od muzički magazin, i kupiti ploču Marianne Faithfull, na popustu. Uz ploču sam lakše mogao pozajmljivati gramofon. A niko nije sumnjao u mene. Bar kad su slatkiši u pitanju.

40

Eto neke koristi od muzike.

40

Biti mali i nevažan ili biti div? Pozajmiti gramofon da bi se na njega popeo iŽiveti dohvatio teglu slatkiša sa kao police. u ovoj zemlji je isto živeti bilo gde. Jer nije važno gde, važno je kad. Kao da je došlojevreme daopet se i živeti. A u kad važno i šta. A veliki peščani sat okrene, i da, od drugih. Za sebe, za druge, sa drugima, pošto sam bio na vrhu, prvi propadam, iBiti osećam svi ostalo mali ikako nevažan ili bitipadaju div? meni na leđa. Pozajmiti gramofon da bi se na njega popeo To će trajati večno. i dohvatio teglu slatkiša sa police. Zato je dobro biti u sredini?!? Nikad ništavreme ne promeni Kao datijesedošlo da se iveliki nemaš odnos sat prema realnosti. peščani okrene, i da, Urlaj! Ne daj bol unezveri! pošto sam bioda nate vrhu, prvi propadam, Alo ljudi, kako ja postojim i menjam i osećam svi ostalo padaju meni na leđa. onoliko koliko se menjam. To će trajati večno. A kaoje klinac deo džeparca Zato dobrosam bitiznao u sredini?!? sačuvati, u muzički magazin, Nikad ti seotići ništa ne promeni i kupiti Faithfull, na popustu. nemašploču odnosMarianne prema realnosti. Uz ploču lakše mogao Urlaj! Ne sam daj da te bol unezveri! pozajmljivati gramofon. Alo ljudi, ja postojim i menjam A niko nije sumnjao u mene. onoliko koliko se menjam. Bar kad su slatkiši u pitanju. A kao klinac sam znao deo džeparca Eto neke koristi muzike. sačuvati, otići u od muzički magazin, i kupiti ploču Marianne Faithfull, na popustu. Uz ploču sam lakše mogao pozajmljivati gramofon. A niko nije sumnjao u mene. Bar kad su slatkiši u pitanju.

muzika muzika

Živeti u ovoj zemlji je isto kao živeti bilo gde. Jer nije važno gde, važno je kad. A u kad važno je i šta. A opet i živeti. Za sebe, za druge, sa drugima, od drugih.


bičaj

41

običaj

41

običaj običaj

41

Istorijske ličnosti imaju samo svoje vremensko razdoblje i svoju tužnu sudbinu. Kao kad bih, ovakav, bio rođen u nekom plemenu u Africi, gde žene prvo mažu sojom pa ožene, ili veruju samo vraču pa ko nije kanibal mora da peva ''O sole mio''. Javno. Običaj do običaja! To važi i za ovo podneblje i za aktuelne običaje, mada ne ovako surovo. Inače, kako bi u toj situaciji mogao poželeti da imaju odem samo na koncert Mensona? Istorijske ličnosti svojeMerilin vremensko razdoblje Godine sambih, mogao da šetam golišav i svoju ipak tužnusputavaju. sudbinu. Nekad Kao kad ovakav, bio rođen u plažom, i da svi kažu kakogde slatka curica, danas bi rekli nekom plemenu u Africi, žene prvo amažu sojom pa kako nevaspitan Priznaćeš? ožene, ili verujučupavac. samo vraču pa ko nije kanibal mora da Nekad podsmevao peva ''Osam sole se mio''. Javno. životu, a onda sam proživeo podsmehe i shvatioTodavaži se život ipak slađe smeje. Pružena Običaj do običaja! i za ovo podneblje i za aktuelne mi je još mada jednane šansa. da uživam, šansa datoj sesituaciji uživim, običaje, ovakoŠansa surovo. Inače, kako bi u šansa se oživim. mogaoda poželeti da odem na koncert Merilin Mensona? Opstanak je sputavaju. jedini poznati koji golišav je ona Godine ipak Nekadcilj samljudske mogao rase da šetam sprovela negaciju, same nje. biVreme plažom, i udasopstvenu svi kažu kako slatkazarad curica, a danas rekli je izgubilo smisao, proživljavamo ulične čarke mafijaških kako nevaspitan čupavac. Priznaćeš? klanova okupljenih oko droge, prohibicije kočija s Nekad sam se podsmevao životu, a ondai krađe sam proživeo početka nove ere. Dada li su isti ipak ti izmislili bi se pogubili podsmehe i shvatio se je život slađe da smeje. Pružena dokazi odjedna pre naše ere?Šansa Kao kad godinama smeće guraš pod mi je još šansa. da uživam, šansa da se uživim, tepih kad kontrola najlakše je srušiti kuću, pa zidati šansa ida sedođe oživim. novu, u kojoj će biti poznati čista soba novim tepihom. Opstanak je jedini ciljsaljudske rase koji je ona Srazmerno raste uteha, a sadzarad nam nedostaje. za sprovela u veri sopstvenu negaciju, same nje.Volja Vreme srazmerom. Život jeproživljavamo onakav kakvimulične ga niko ne bi glumio, je izgubilo smisao, čarke mafijaških samo očajavaj i tuguj, patnja prohibicije je jedina samo tvoja, i tos klanova okupljenih oko droge, i krađe kočija nas jedino jača. život umire zadnji.daBojim da ti početka nove ere.Ipak, Da li su je isti ti izmislili bi se se pogubili idokazi ja nećemo novugodinama eru, ali smeće ne brini, možda od predoživeti naše ere?novu Kao kad guraš pod neće išta na najlakše ikakvim gitarama avangarda. tepih niko. i kad Tada dođeće kontrola je srušiti biti kuću, pa zidati Slava novu, nam! u kojoj će biti čista soba sa novim tepihom. Srazmerno veri raste uteha, a sad nam nedostaje. Volja za srazmerom. Život je onakav kakvim ga niko ne bi glumio, samo očajavaj i tuguj, patnja je jedina samo tvoja, i to nas jedino jača. Ipak, život umire zadnji. Bojim se da ti i ja nećemo doživeti novu novu eru, ali ne brini, možda

41

Istorijske ličnosti imaju samo svoje vremensko razdoblje i svoju tužnu sudbinu. Kao kad bih, ovakav, bio rođen u nekom plemenu u Africi, gde žene prvo mažu sojom pa ožene, ili veruju samo vraču pa ko nije kanibal mora da peva ''O sole mio''. Javno. Običaj do običaja! To važi i za ovo podneblje i za aktuelne običaje, mada ne ovako surovo. Inače, kako bi u toj situaciji mogao poželeti da imaju odem samo na koncert Mensona? Istorijske ličnosti svojeMerilin vremensko razdoblje sambih, mogao da šetam golišav iGodine svoju ipak tužnusputavaju. sudbinu. Nekad Kao kad ovakav, bio rođen u plažom,plemenu i da svi kažu kakogde slatka curica, danas bi rekli nekom u Africi, žene prvo amažu sojom pa kako nevaspitan Priznaćeš? ožene, ili verujučupavac. samo vraču pa ko nije kanibal mora da Nekad''Osam podsmevao peva sole se mio''. Javno. životu, a onda sam proživeo podsmehe i shvatioTodavaži se život ipak slađe smeje. Pružena Običaj do običaja! i za ovo podneblje i za aktuelne mi je još mada jednane šansa. da uživam, šansa datoj sesituaciji uživim, običaje, ovakoŠansa surovo. Inače, kako bi u šansa da se oživim. mogao poželeti da odem na koncert Merilin Mensona? Opstanak je sputavaju. jedini poznati koji je ona Godine ipak Nekadcilj samljudske mogao rase da šetam golišav sprovela i udasopstvenu negaciju, same nje. biVreme plažom, svi kažu kako slatkazarad curica, a danas rekli je izgubilo smisao, proživljavamo ulične čarke mafijaških kako nevaspitan čupavac. Priznaćeš? klanovasam okupljenih oko droge, prohibicije kočija s Nekad se podsmevao životu, a ondai krađe sam proživeo početka nove ere. Dada li su isti ipak ti izmislili bi se pogubili podsmehe i shvatio se je život slađe da smeje. Pružena dokazi odjedna pre naše ere?Šansa Kao kad godinama smeće guraš pod mi je još šansa. da uživam, šansa da se uživim, tepih ida kad kontrola najlakše je srušiti kuću, pa zidati šansa sedođe oživim. novu, u kojoj će biti poznati čista soba novim tepihom. Opstanak je jedini ciljsaljudske rase koji je ona Srazmernou veri raste uteha, a sadzarad nam nedostaje. za sprovela sopstvenu negaciju, same nje.Volja Vreme srazmerom. Život jeproživljavamo onakav kakvimulične ga niko ne bi glumio, je izgubilo smisao, čarke mafijaških samo očajavaj i tuguj, patnja prohibicije je jedina samo tvoja, i tos klanova okupljenih oko droge, i krađe kočija nas jedino jača. život umire zadnji.daBojim da ti početka nove ere.Ipak, Da li su je isti ti izmislili bi se se pogubili i ja nećemo novugodinama eru, ali smeće ne brini, možda dokazi od predoživeti naše ere?novu Kao kad guraš pod neće niko. išta na najlakše ikakvim gitarama avangarda. tepih i kad Tada dođeće kontrola je srušiti biti kuću, pa zidati Slava nam! novu, u kojoj će biti čista soba sa novim tepihom. Srazmerno veri raste uteha, a sad nam nedostaje. Volja za srazmerom. Život je onakav kakvim ga niko ne bi glumio, samo očajavaj i tuguj, patnja je jedina samo tvoja, i to nas jedino jača. Ipak, život umire zadnji. Bojim se da ti i ja nećemo doživeti novu novu eru, ali ne brini, možda neće niko. Tada će išta na ikakvim gitarama biti avangarda. Slava nam!

+

običaj

Istorijske ličnosti imaju samo svoje vremensko razdoblje i svoju tužnu sudbinu. Kao kad bih, ovakav, bio rođen u nekom plemenu u Africi, gde žene prvo mažu sojom pa ožene, ili veruju samo vraču pa ko nije kanibal mora da peva ''O sole mio''. Javno. Običaj do običaja! To važi i za ovo podneblje i za aktuelne običaje, mada ne ovako surovo. Inače, kako bi u toj situaciji mogao poželeti da odem na koncert Merilin Mensona? Godine ipak sputavaju. Nekad sam mogao da šetam golišav plažom, i da svi kažu kako slatka curica, a danas bi rekli kako nevaspitan čupavac. Priznaćeš? Nekad sam se podsmevao životu, a onda sam proživeo podsmehe i shvatio da se život ipak slađe smeje. Pružena mi je još jedna šansa. Šansa da uživam, šansa da se uživim, šansa da se oživim. Opstanak je jedini poznati cilj ljudske rase koji je ona sprovela u sopstvenu negaciju, zarad same nje. Vreme je izgubilo smisao, proživljavamo ulične čarke mafijaških klanova okupljenih oko droge, prohibicije i krađe kočija s početka nove ere. Da li su je isti ti izmislili da bi se pogubili dokazi od pre naše ere? Kao kad godinama smeće guraš pod tepih i kad dođe kontrola najlakše je srušiti kuću, pa zidati novu, u kojoj će biti čista soba sa novim tepihom. Srazmerno veri raste uteha, a sad nam nedostaje. Volja za srazmerom. Život je onakav kakvim ga niko ne bi glumio, samo očajavaj i tuguj, patnja je jedina samo tvoja, i to nas jedino jača. Ipak, život umire zadnji. Bojim se da ti i ja nećemo doživeti novu novu eru, ali ne brini, možda neće niko. Tada će išta na ikakvim gitarama biti avangarda. Slava nam!

41

običaj

41

Istorijske ličnosti imaju samo svoje vremensko razdoblje i svoju tužnu sudbinu. Kao kad bih, ovakav, bio rođen u nekom plemenu u Africi, gde žene prvo mažu sojom pa ožene, ili veruju samo vraču pa ko nije kanibal mora da peva ''O sole mio''. Javno. Običaj do običaja! To važi i za ovo podneblje i za aktuelne običaje, mada ne ovako surovo. Inače, kako bi u toj situaciji mogao poželeti da odem na koncert Merilin Mensona? Godine ipak sputavaju. Nekad sam mogao da šetam golišav plažom, i da svi kažu kako slatka curica, a danas bi rekli kako nevaspitan čupavac. Priznaćeš? Nekad sam se podsmevao životu, a onda sam proživeo podsmehe i shvatio da se život ipak slađe smeje. Pružena mi je još jedna šansa. Šansa da uživam, šansa da se uživim, šansa da se oživim. Opstanak je jedini poznati cilj ljudske rase koji je ona sprovela u sopstvenu negaciju, zarad same nje. Vreme je izgubilo smisao, proživljavamo ulične čarke mafijaških klanova okupljenih oko droge, prohibicije i krađe kočija s početka nove ere. Da li su je isti ti izmislili da bi se pogubili dokazi od pre naše ere? Kao kad godinama smeće guraš pod tepih i kad dođe kontrola najlakše je srušiti kuću, pa zidati novu, u kojoj će biti čista soba sa novim tepihom. Srazmerno veri raste uteha, a sad nam nedostaje. Volja za srazmerom. Život je onakav kakvim ga niko ne bi glumio, samo očajavaj i tuguj, patnja je jedina samo tvoja, i to nas jedino jača. Ipak, život umire zadnji. Bojim se da ti i ja nećemo doživeti novu novu eru, ali ne brini, možda neće niko. Tada će išta na ikakvim gitarama biti avangarda. Slava nam!


Dozivam te da čujem kako plačeš, da li jecaš, gubiš dah ili dahćeš, utrnulo srce ne sme nikad da sazna da plod pogrešne ljubavi je kazna.

Još samo jednom da čujem tvoj šapat u usnoj školjci, da me lizneš jezikom, da se naježim od hladnog daha što golica. Ali dosta ti me je.

Postoji tu sigurno, i s moje strane, mnogo štošta što bih mogao da upakujem u interpretativnu formu, da iznesem svoje stavove, razloge, pokušaje, opravdanja, jer sam odskočio daleko od samoga sebe i dotakao i očarenje i razočarenje.

Ponekad osećanje moći proizilazi iz nemoći, ponekad to osećanje moći banalizujemo na fizički nivo, ponekad jednostavno osećamo. Možemo li osećanje moći ispoljiti bez drugog fizičkog koje ima potrebu da prepozna naša osećanja moći?

Neko drugi je u tebi, kad ulazi krv se sjuri, ali kad izađe, oči se ukoče, svet na tren stane, i sve što si ti iscuri.

Neko drugi je u tebi, kad ulazi krv se sjuri, ali kad izađe, oči se ukoče, svet na tren stane, i sve što si ti iscuri.

Ponekad osećanje moći proizilazi iz nemoći, ponekad to osećanje moći banalizujemo na fizički nivo, ponekad jednostavno osećamo. Možemo li osećanje moći ispoljiti bez drugog fizičkog koje ima potrebu da prepozna naša osećanja moći? Još samo jednom da čujem tvoj šapat u usnoj školjci, da me lizneš jezikom, da se naježim od hladnog daha što golica. Ali dosta ti me je.

Dozivam te da čujem kako plačeš, da li jecaš, gubiš dah ili dahćeš, utrnulo srce ne sme nikad da sazna da plod pogrešne ljubavi je kazna.

Nažalost, koliko god se trudili da budemo najbolji za one koji nam najviše znače u životu konačan skor se svede na razočarenje baš istih tih. Nisi ni ti daleko od bojazni slične spoznaje.

školjka

Postoji tu sigurno, i s moje strane, mnogo štošta što bih mogao da upakujem u interpretativnu formu, da iznesem svoje stavove, razloge, pokušaje, opravdanja, jer sam odskočio daleko od samoga sebe i dotakao i očarenje i razočarenje.

42

42

školjka

Nažalost, koliko god se trudili da budemo najbolji za one koji nam najviše znače u životu konačan skor se svede na razočarenje baš istih tih. Nisi ni ti daleko od bojazni slične spoznaje.

+

42

konačan skor se svede na razočarenje baš istih tih. Nisi ni ti daleko od bojazni slične spoznaje.

koljka školjka

42

Dozivam te da čujem kako plačeš, da li jecaš, gubiš dah ili dahćeš, utrnulo srce ne sme nikad da sazna da plod pogrešne ljubavi je kazna.

Još samo jednom da se čujem tvoj šapat Nažalost, koliko god trudili u usnoj školjci, da budemo najbolji za one da me lizneš jezikom, koji nam najviše znače u životu da se naježim odsvede hladnog daha što golica. konačan skor se Ali razočarenje dosta ti me je. na baš istih tih. Nisi ni ti daleko od bojazni slične spoznaje. Ponekad osećanje moći proizilazi iz nemoći, ponekad osećanje moći tvoj šapat Još samo to jednom da čujem banalizujemo u usnoj školjci,na fizički nivo, ponekad jednostavno da me lizneš jezikom,osećamo. Možemo li osećanje moći ispoljiti da se naježim od hladnog daha što golica. bezdosta drugog fizičkog Ali ti me je. koje ima potrebu da prepozna naša osećanja moći? Ponekad osećanje moći proizilazi iz nemoći, Neko drugi u tebi, moći ponekad to je osećanje kad ulazi krv se banalizujemo nasjuri, fizički nivo, ali kad izađe, oči se ukoče, ponekad jednostavno osećamo. svet na tren stane, moći ispoljiti Možemo li osećanje i svedrugog što si tifizičkog iscuri. koje ima potrebu bez da prepozna naša osećanja moći? Postoji tu sigurno, i s moje strane, mnogodrugi štošta bih mogao da upakujem Neko je što u tebi, u interpretativnu formu, kad ulazi krv se sjuri, da iznesem svoje ali kad izađe, oči stavove, se ukoče,razloge, pokušaje, opravdanja, svet na tren stane, daleko od samoga sebe ijer svesam štoodskočio si ti iscuri. i dotakao i očarenje i razočarenje. Postoji tu sigurno, i s moje strane, Dozivam te dašto čujem kako plačeš, mnogo štošta bih mogao da upakujem dainterpretativnu li jecaš, gubiš dah ili dahćeš, u formu, utrnulo srcesvoje ne sme nikad da sazna da iznesem stavove, razloge, da plod pogrešne ljubavi je kazna. pokušaje, opravdanja, jer sam odskočio daleko od samoga sebe i dotakao i očarenje i razočarenje.

42

Još samo jednom da se čujem tvoj šapat Nažalost, koliko god trudili u školjci, dausnoj budemo najbolji za one da lizneš jezikom, kojime nam najviše znače u životu da se naježim odsvede hladnog daha što golica. konačan skor se Ali dosta ti me je. na razočarenje baš istih tih. Nisi ni ti daleko od bojazni slične spoznaje. Ponekad osećanje moći proizilazi iz nemoći, ponekad osećanje moći tvoj šapat Još samo to jednom da čujem banalizujemo u usnoj školjci,na fizički nivo, ponekad jednostavno da me lizneš jezikom,osećamo. Možemo li osećanje moći ispoljiti da se naježim od hladnog daha što golica. bez drugog fizičkog Ali dosta ti me je. koje ima potrebu da prepozna naša osećanja moći? Ponekad osećanje moći proizilazi iz nemoći, Neko drugi u tebi, moći ponekad to je osećanje kad ulazi krv se banalizujemo nasjuri, fizički nivo, ali kad izađe, oči se ukoče, ponekad jednostavno osećamo. svet na tren stane, moći ispoljiti Možemo li osećanje ibez svedrugog što si tifizičkog iscuri. koje ima potrebu da prepozna naša osećanja moći? Postoji tu sigurno, i s moje strane, mnogo štošta bih mogao da upakujem Neko drugi je što u tebi, u interpretativnu formu, kad ulazi krv se sjuri, da svoje ali iznesem kad izađe, oči stavove, se ukoče,razloge, pokušaje, opravdanja, svet na tren stane, jer daleko od samoga sebe i svesam štoodskočio si ti iscuri. i dotakao i očarenje i razočarenje. Postoji tu sigurno, i s moje strane, Dozivam te dašto čujem kako plačeš, mnogo štošta bih mogao da upakujem da li jecaš, gubiš dah ili dahćeš, u interpretativnu formu, utrnulo srcesvoje ne sme nikad da sazna da iznesem stavove, razloge, da plod pogrešne ljubavi je kazna. pokušaje, opravdanja, jer sam odskočio daleko od samoga sebe i dotakao i očarenje i razočarenje.

Dozivam te da čujem kako plačeš, da li jecaš, gubiš dah ili dahćeš, utrnulo srce ne sme nikad da sazna da plod pogrešne ljubavi je kazna.

42

školjka školjka

Nažalost, koliko god se trudili da budemo najbolji za one koji nam najviše znače u životu konačan skor se svede na razočarenje baš istih tih. Nisi ni ti daleko od bojazni slične spoznaje.


Nije me lako kalupirati, bar više nije. Mogu u dva uzastopna trenutka da poželim skoro nemoguće i da ne želim ni moguće. Mogu da u tome uživam i da budem ravnodušan. Mogu da kujem planove i da se pakujem, mogu da kujem u zvezde i da oplakujem.

Mogu da kujem planove i da se pakujem, mogu da kujem u zvezde i da oplakujem. Nije me lako kalupirati, bar više nije. Mogu u dva uzastopna trenutka da poželim skoro nemoguće i da ne želim ni moguće. Mogu da u tome uživam i da budem ravnodušan. +

Nije me lako kalupirati, bar više nije. Mogu u dva uzastopna trenutka da poželim skoro nemoguće i da ne želim ni moguće. Mogu da u tome uživam i da budem ravnodušan. Mogu da lako kujem planove ibar da više se pakujem, Nije me kalupirati, nije. mogu kujem u zvezde i da oplakujem. Mogu udadva uzastopna trenutka da poželim skoro nemoguće i da ne želim ni moguće. Mogu da u tome uživam i da budem ravnodušan. Mogu da kujem planove i da se pakujem, mogu da kujem u zvezde i da oplakujem.

Mogu da kujem planove i da se pakujem, mogu da kujem u zvezde i da oplakujem. Mogume da lako kujem planove ibar da više se pakujem, Nije kalupirati, nije. mogu udadva kujem u zvezde i da oplakujem. Mogu uzastopna trenutka da poželim skoro nemoguće i da ne želim ni moguće. Mogu da u tome uživam i da budem ravnodušan. i da ne želim ni moguće. Mogu da u tome uživam i da budem ravnodušan.


O o oo o, računajte na nas, điri điri, šubi du a, molim te, ne naginji se kroz prozor… Volim te budalo mala, kada padne noć, tamo daleko, moja zvezda i dalje sja, ostaću slobodan, bacila je sve niz rijeku, al' marim ja… Više ne prolazim ulicom Dositejevom, sve će to o mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, obuci se kako umeš i isturi grudi, na kom tajnom kanalu naći nadu i spas…

Bam, bam, bam, ova soba je moj karantin, ojda da da ojda ojda ojda da, fa fa la si mi ti… Koliko puta si ljubila stranca, o, stidljiva ženo, ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku, napušteni brodovi plivaju lijeno…

Dirli, dirli, dirlija, Il' si bos il' si hadžija, cin cingel, cin cingel, ja volim samo sebe…

Nema nigde nikog i nemamo kud, da li znaš kako želim da te nađem, zima je bila sa puno snijega, gde baš mene da tako nešto snađe…

Nema nigde nikog i nemamo kud, da li znaš kako želim da te nađem, zima je bila sa puno snijega, gde baš mene da tako nešto snađe…

Dirli, dirli, dirlija, Il' si bos il' si hadžija, cin cingel, cin cingel, ja volim samo sebe…

Koliko puta si ljubila stranca, o, stidljiva ženo, ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku, napušteni brodovi plivaju lijeno… Bam, bam, bam, ova soba je moj karantin, ojda da da ojda ojda ojda da, fa fa la si mi ti… S one strane ulice stanuju devojčice, a ja sam živeo život po svome, u modroj zori ne zovi mi ime, posle ove igre kad me slome…

Volim te budalo mala, kada padne noć, tamo daleko, moja zvezda i dalje sja, ostaću slobodan, bacila je sve niz rijeku, al' marim ja…

Nisam te izgleda volio mnogo na stanici u Puli pod vrelim suncem leta, došao sam da ti kažem da odlazim i ne razumjem zašto te smeta…

sfrj

Više ne prolazim ulicom Dositejevom, sve će to o mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, obuci se kako umeš i isturi grudi, na kom tajnom kanalu naći nadu i spas…

44

44

S one strane ulice stanuju devojčice, a ja sam živeo život po svome, u modroj zori ne zovi mi ime, posle ove igre kad me slome…

sfrj

Nisam te izgleda volio mnogo na stanici u Puli pod vrelim suncem leta, došao sam da ti kažem da odlazim i ne razumjem zašto te smeta…

O o oo o, računajte na nas, điri điri, šubi du a, molim te, ne naginji se kroz prozor…

+

44

i ne razumjem zašto te smeta…

sfrj frj

44

S one strane ulice stanuju devojčice, a ja sam živeo život po svome, u modroj zori ne volio zovi mi ime, Nisam te izgleda mnogo posle ove igre kad mevrelim slome… na stanici u Puli pod suncem leta, došao sam da ti kažem da odlazim bam, bam, ova te soba je moj karantin, iBam, ne razumjem zašto smeta… ojda da da ojda ojda ojda da, fa la si mi ulice ti… stanuju devojčice, Sfaone strane a ja sam živeo život po svome, Koliko puta si ljubila u modroj zori ne zovistranca, mi ime, o, stidljiva ženo, posle ove igre kad me slome… ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku, napušteni plivaju Bam, bam,brodovi bam, ova soba lijeno… je moj karantin, ojda da da ojda ojda ojda da, Nema fa fa lanigde si minikog ti… i nemamo kud, da li znaš kako želim da te nađem, zima jeputa bila sisaljubila puno snijega, Koliko stranca, gdestidljiva baš mene da tako nešto snađe… o, ženo, ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku, Dirli, dirli,brodovi dirlija, plivaju lijeno… napušteni Il' si bos il' si hadžija, cin cingel, cingel, Nema nigdecin nikog i nemamo kud, ja volim da li znašsamo kakosebe… želim da te nađem, zima je bila sa puno snijega, Više baš ne prolazim Dositejevom, gde mene da ulicom tako nešto snađe… sve će to o mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, obuci dirli, se kako umeš i isturi grudi, Dirli, dirlija, nasikom kanalu naći nadu i spas… Il' bostajnom il' si hadžija, cin cingel, cin cingel, Volim te samo budalo mala, kada padne noć, ja volim sebe… tamo daleko, moja zvezda i dalje sja, ostaću bacila je sve niz rijeku, Više neslobodan, prolazim ulicom Dositejevom, al' marim sve će to oja… mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, obuci se kako umeš i isturi grudi, O okom oo o, računajte na naći nas, nadu i spas… na tajnom kanalu điri điri, šubi du a, molimte te,budalo ne naginji krozpadne prozor… Volim mala,sekada noć, tamo daleko, moja zvezda i dalje sja, ostaću slobodan, bacila je sve niz rijeku, al' marim ja…

O o oo o, računajte na nas,

sfrj

44

O o oo o, računajte na nas, điri điri, šubi du a, molim te, ne naginji se kroz prozor…

44

S one strane ulice stanuju devojčice, a ja sam živeo život po svome, u modroj zori ne volio zovi mi ime, Nisam te izgleda mnogo posle ove igre kad mevrelim slome… na stanici u Puli pod suncem leta, došao sam da ti kažem da odlazim Bam, bam, bam, ova te soba je moj karantin, i ne razumjem zašto smeta… ojda da da ojda ojda ojda da, fa fa la si mi ulice ti… stanuju devojčice, S one strane a ja sam živeo život po svome, Koliko puta si ljubila u modroj zori ne zovistranca, mi ime, o, stidljiva ženo, posle ove igre kad me slome… ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku, napušteni plivaju Bam, bam,brodovi bam, ova soba lijeno… je moj karantin, ojda da da ojda ojda ojda da, Nema fa fa lanigde si minikog ti… i nemamo kud, da li znaš kako želim da te nađem, zima bila sisaljubila puno snijega, Kolikojeputa stranca, gde baš mene da tako nešto snađe… o, stidljiva ženo, ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku, Dirli, dirli,brodovi dirlija, plivaju lijeno… napušteni Il' si bos il' si hadžija, cin cingel, cingel, Nema nigdecin nikog i nemamo kud, ja da volim li znašsamo kakosebe… želim da te nađem, zima je bila sa puno snijega, Više ne prolazim Dositejevom, gde baš mene da ulicom tako nešto snađe… sve će to o mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, obuci se kako umeš i isturi grudi, Dirli, dirli, dirlija, na kanalu naći nadu i spas… Il' sikom bostajnom il' si hadžija, cin cingel, cin cingel, Volim te samo budalo mala, kada padne noć, ja volim sebe… tamo daleko, moja zvezda i dalje sja, ostaću bacila je sve niz rijeku, Više neslobodan, prolazim ulicom Dositejevom, al' svemarim će to oja… mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš, obuci se kako umeš i isturi grudi, O oo o, računajte na naći nas, nadu i spas… naokom tajnom kanalu điri điri, šubi du a, molim te,budalo ne naginji krozpadne prozor… Volim te mala,sekada noć, tamo daleko, moja zvezda i dalje sja, ostaću slobodan, bacila je sve niz rijeku, al' marim ja…

sfrj

Nisam te izgleda volio mnogo na stanici u Puli pod vrelim suncem leta, došao sam da ti kažem da odlazim i ne razumjem zašto te smeta…


stepenice

Ne bih mnogo dobroga znao reći o sebi koliko ti umeš prepoznati i tome se obradovati. Nije li to težnja. Stepenice ka nebu, suncu, i svaka ima svoje ime. Neki od nas se zaista srode s tim stepenicama jer poštuju svoje korake.

45

Kako zgaze na sledeći osvrću se da fotografskim pamćenjem ponesu slike svake od njih na sam vrh. Kolike zasluge ima prvi stepenik u odnosu na poslednji i obrnuto, a kojeg lakše zaboravimo u izmaglicama sećanja na kraju tog puta. Da li oni koji stignu, jedini znaju odgovor na pitanje: Da li je imalo smisla?

Bolest ili navika? Mogućnost izbora? Neskromna nehajnost za dovoljnim u potrazi za nadljudskim! Da li sam ustvari latentno imao potrebu da budem usamljen, lamentirajući nad svojom negdašnjom sudbinom, koja me ''bumerangški'' opseda, i propovedajući optimistično ''hepiend'' uz glasnogovorničke sklonosti ka kritici licemerja, nepravde, neminovnosti…

Ne možemo težiti a ne biti grešni, ne možemo grešiti a ne biti svesni. Da li sam ustvari latentno imao potrebu da budem usamljen, lamentirajući nad svojom negdašnjom sudbinom, koja me ''bumerangški'' opseda, i propovedajući optimistično ''hepiend'' uz glasnogovorničke sklonosti ka kritici licemerja, nepravde, neminovnosti…

Ne možemo težiti a ne biti grešni, ne možemo grešiti a ne biti svesni.

stepenice

Bolest ili navika? Mogućnost izbora? Neskromna nehajnost za dovoljnim u potrazi za nadljudskim!

45

Kako zgaze na sledeći osvrću se da fotografskim pamćenjem ponesu slike svake od njih na sam vrh. Kolike zasluge ima prvi stepenik u odnosu na poslednji i obrnuto, a kojeg lakše zaboravimo u izmaglicama sećanja na kraju tog puta. Da li oni koji stignu, jedini znaju odgovor na pitanje: Da li je imalo smisla? Ne bih mnogo dobroga znao reći o sebi koliko ti umeš prepoznati i tome se obradovati. Nije li to težnja. Stepenice ka nebu, suncu, i svaka ima svoje ime. Neki od nas se zaista srode s tim stepenicama jer poštuju svoje korake.

+

45

45

tepenicestepenice

stepenicestepenice

Ne bih mnogo dobroga znao reći o sebi koliko ti umeš prepoznati i tome se obradovati. Nije li to težnja. Stepenice ka nebu, suncu, i svaka ima svoje ime. Neki od nas se zaista srode s tim stepenicama jer poštuju svoje korake. Kako na dobroga sledeći osvrću se o sebi Ne bihzgaze mnogo znao reći da fotografskim pamćenjem ponesu slike koliko ti umeš prepoznati i tome se obradovati. svake na sam vrh. Nije li od to njih težnja. Kolike zasluge ima prvi stepenik Stepenice ka nebu, suncu, i svaka ima svoje ime. u odnosu na se poslednji i obrnuto, Neki od nas zaista srode s tim stepenicama a lakše zaboravimo jerkojeg poštuju svoje korake. u izmaglicama sećanja na kraju tog puta. Da li oni kojinastignu, Kako zgaze sledeći osvrću se jedini znaju odgovor na pitanje: da fotografskim pamćenjem ponesu slike Da li jeodimalo smisla? svake njih na sam vrh. Kolike zasluge ima prvi stepenik Ne možemo a nei biti grešni, u odnosu na težiti poslednji obrnuto, ne možemo a ne biti svesni. a kojeg lakšegrešiti zaboravimo u izmaglicama sećanja na kraju tog puta. Da li sam ustvari latentno oni koji stignu, imao da budem usamljen, jedinipotrebu znaju odgovor na pitanje: lamentirajući nad svojom negdašnjom sudbinom, Da li je imalo smisla? koja me ''bumerangški'' opseda, iNe propovedajući optimistično ''hepiend'' možemo težiti a ne biti grešni, uz ka kritici ne glasnogovorničke možemo grešiti a sklonosti ne biti svesni. licemerja, nepravde, neminovnosti… Da li sam ustvari latentno Bolest ili navika? imao potrebu da budem usamljen, Mogućnost izbora? lamentirajući nad svojom negdašnjom sudbinom, Neskromna nehajnost zaopseda, dovoljnim koja me ''bumerangški'' u potrazi za nadljudskim! i propovedajući optimistično ''hepiend'' uz glasnogovorničke sklonosti ka kritici licemerja, nepravde, neminovnosti… Bolest ili navika? Mogućnost izbora? Neskromna nehajnost za dovoljnim u potrazi za nadljudskim!

45 45

Bolest ili navika? Mogućnost izbora? Neskromna nehajnost za dovoljnim u potrazi za nadljudskim! Kako na dobroga sledeći osvrću se o sebi Ne bihzgaze mnogo znao reći da fotografskim pamćenjem ponesu slike koliko ti umeš prepoznati i tome se obradovati. svakeli od na sam vrh. Nije to njih težnja. Kolike zasluge ima prvi stepenik Stepenice ka nebu, suncu, i svaka ima svoje ime. u odnosu na se poslednji i obrnuto, Neki od nas zaista srode s tim stepenicama a kojeg lakše zaboravimo jer poštuju svoje korake. u izmaglicama sećanja na kraju tog puta. Da li oni kojinastignu, Kako zgaze sledeći osvrću se jedini znaju odgovor na pitanje: da fotografskim pamćenjem ponesu slike Da li jeodimalo smisla? svake njih na sam vrh. Kolike zasluge ima prvi stepenik Neodnosu možemo a nei biti grešni, u na težiti poslednji obrnuto, nekojeg možemo a ne biti svesni. a lakšegrešiti zaboravimo u izmaglicama sećanja na kraju tog puta. samkoji ustvari latentno Da li oni stignu, imao potrebu da budem usamljen, jedini znaju odgovor na pitanje: lamentirajući nad svojom negdašnjom sudbinom, Da li je imalo smisla? koja me ''bumerangški'' opseda, i propovedajući optimistično ''hepiend'' Ne možemo težiti a ne biti grešni, uz glasnogovorničke ka kritici ne možemo grešiti a sklonosti ne biti svesni. licemerja, nepravde, neminovnosti… Da li sam ustvari latentno Bolestpotrebu ili navika? imao da budem usamljen, Mogućnost izbora? lamentirajući nad svojom negdašnjom sudbinom, Neskromna nehajnost zaopseda, dovoljnim koja me ''bumerangški'' potrazi za nadljudskim! iu propovedajući optimistično ''hepiend'' uz glasnogovorničke sklonosti ka kritici licemerja, nepravde, neminovnosti… Stepenice ka nebu, suncu, i svaka ima svoje ime. Neki od nas se zaista srode s tim stepenicama jer poštuju svoje korake.


Od kucanja srca ne čuje se moje kuckanje, pustite me, dosade radi, suviše vremena provedenog sa samim sobom zastrašujuće mi navodi misli…

U svakom trenutku u kom je potrebna natprirodna moć za određeni postupak osetim da imam snage i umeća da to i sprovedem, a nešto me opsedne i zaveže, ne dozvoljavajući mi ni da kažem, ni da pokažem.

Zarobljen sam u sebi, nasledni faktor ili karakter, šta li, ne umem da izađem i proderem se, samo poturam ljušturu da se smeje… Ništa, samo suprotni zaključak na koji takođe poželim da odreagujem, a sve završi na želji. Ranio sam kuče-sebe da me ujede, a trebalo je samo da bude moj najbolji prijatelj. Uz knjigu, razume se.

Toliko postanem omađijan i bespomoćan da u sebi potpuno razumno izgovaram hvalospeve upućene sagovornici koje bućkaju po jezeru suza, koje kapa iznutra, a spolja ni glas ni mimikrija. Ni onomatopeja nemoći.

Toliko postanem omađijan i bespomoćan da u sebi potpuno razumno izgovaram hvalospeve upućene sagovornici koje bućkaju po jezeru suza, koje kapa iznutra, a spolja ni glas ni mimikrija. Ni onomatopeja nemoći.

Ništa, samo suprotni zaključak na koji takođe poželim da odreagujem, a sve završi na želji. Ranio sam kuče-sebe da me ujede, a trebalo je samo da bude moj najbolji prijatelj. Uz knjigu, razume se.

U svakom trenutku u kom je potrebna natprirodna moć za određeni postupak osetim da imam snage i umeća da to i sprovedem, a nešto me opsedne i zaveže, ne dozvoljavajući mi ni da kažem, ni da pokažem.

Od kucanja srca ne čuje se moje kuckanje, pustite me, dosade radi, suviše vremena provedenog sa samim sobom zastrašujuće mi navodi misli…

46

Zarobljen sam u sebi, nasledni faktor ili karakter, šta li, ne umem da izađem i proderem se, samo poturam ljušturu da se smeje…

Znamo da ljudi ne žele živeti kako jedino mogu da žive. Iskonski teže prečicom do ćorsokaka. Možda ću jednog dana i sam, spoznati šta sam to uzgajao u sebi a da njegove snage nisam bio svestan. Čime sam ga hranio da postane jači i veći, i što li sam mu poklonio toliko poverenje?

prijatelj

prijatelj

46

Znamo da ljudi ne žele živeti kako jedino mogu da žive. Iskonski teže prečicom do ćorsokaka. Možda ću jednog dana i sam, spoznati šta sam to uzgajao u sebi a da njegove snage nisam bio svestan. Čime sam ga hranio da postane jači i veći, i što li sam mu poklonio toliko poverenje?

+

rijatelj prijatelj

Možda ću jednog dana i sam, spoznati šta sam to uzgajao u sebi a da njegove snage nisam bio svestan. Čime sam ga hranio da postane jači i veći, i što li sam mu poklonio toliko poverenje? Znamo da ljudi ne žele živeti kako jedino mogu da žive. U svakomteže trenutku u kom potrebna Iskonski prečicom do je ćorsokaka. natprirodna moć za određeni Možda ću jednog dana i sam, postupak osetim dašta imam i umeća spoznati sam snage to uzgajao u sebi dada tonjegove i sprovedem, neštobio mesvestan. opsedne i zaveže, a snage anisam ne dozvoljavajući mida nipostane da kažem, pokažem. Čime sam ga hranio jačinii da veći, i što li sam mu poklonio toliko poverenje? Toliko postanem omađijan i bespomoćan dasvakom u sebi potpuno U trenutkurazumno u kom je potrebna izgovaram hvalospeve upućene sagovornici natprirodna moć za određeni postupak koje bućkaju po snage jezerui suza, osetim da imam umeća koje iznutra, aa spolja ni glas ni mimikrija. da tokapa i sprovedem, nešto me opsedne i zaveže, Ni onomatopeja ne dozvoljavajućinemoći. mi ni da kažem, ni da pokažem.

Od kucanja srca ne čuje se moje kuckanje, pustite me, dosade radi, suviše vremena provedenog sa samim sobom zastrašujuće mi navodi misli…

46

Ništa, postanem samo suprotni zaključak na koji Toliko omađijan i bespomoćan takođe poželim darazumno odreagujem, da u sebi potpuno a sve završihvalospeve na želji. upućene sagovornici izgovaram Raniobućkaju sam kuče-sebe dasuza, me ujede, koje po jezeru a trebalo samo da bude moj najbolji prijatelj. koje kapaje iznutra, a spolja ni glas ni mimikrija. Uz onomatopeja knjigu, razume se. Ni nemoći.

Zarobljen sam u sebi,zaključak na koji Ništa, samo suprotni nasledni faktor ili šta li, takođe poželim dakarakter, odreagujem, ne umem dana izađem a sve završi želji. i proderem se, samo ljušturu seujede, smeje… Ranio poturam sam kuče-sebe dada me a trebalo je samo da bude moj najbolji prijatelj. Od kucanjarazume srca nese. čuje se moje kuckanje, Uz knjigu, pustite me, dosade radi, suviše vremena sa samim sobom Zarobljen sam uprovedenog sebi, zastrašujuće miili navodi misli… nasledni faktor karakter, šta li, ne umem da izađem i proderem se, samo poturam ljušturu da se smeje…

46

Zarobljen sam u sebi,zaključak na koji Ništa, samo suprotni naslednipoželim faktor ili šta li, takođe dakarakter, odreagujem, nesve umem dana izađem a završi želji. i proderem se, samo poturam ljušturu seujede, smeje… Ranio sam kuče-sebe dada me a trebalo je samo da bude moj najbolji prijatelj. Od knjigu, kucanjarazume srca nese. čuje se moje kuckanje, Uz pustite me, dosade radi, suviše vremena sa samim sobom Zarobljen sam uprovedenog sebi, zastrašujuće miili navodi misli… nasledni faktor karakter, šta li, ne umem da izađem i proderem se, samo poturam ljušturu da se smeje…

Ništa, samo suprotni zaključak na koji Toliko postanem omađijan i bespomoćan takođe poželim darazumno odreagujem, da u sebi potpuno a sve završihvalospeve na želji. upućene sagovornici izgovaram Ranio sam kuče-sebe dasuza, me ujede, koje bućkaju po jezeru a trebalo samo da bude moj najbolji prijatelj. koje kapaje iznutra, a spolja ni glas ni mimikrija. Uz knjigu, razume se. Ni onomatopeja nemoći.

Od kucanja srca ne čuje se moje kuckanje, pustite me, dosade radi, suviše vremena provedenog sa samim sobom zastrašujuće mi navodi misli…

46

prijatelj prijatelj

46

Znamo da ljudi ne žele živeti kako jedino mogu da žive. Iskonski teže prečicom do ćorsokaka. Možda ću jednog dana i sam, spoznati šta sam to uzgajao u sebi a da njegove snage nisam bio svestan. Čime sam ga hranio da postane jači i veći, iZnamo što li sam mu poklonio toliko poverenje? da ljudi ne žele živeti kako jedino mogu da žive. U svakomteže trenutku u kom potrebna Iskonski prečicom do je ćorsokaka. natprirodna moć za određeni Možda ću jednog dana i sam, postupak osetim imam i umeća spoznatidašta sam snage to uzgajao u sebi da tonjegove i sprovedem, neštobio mesvestan. opsedne i zaveže, a da snage anisam ne dozvoljavajući mida nipostane da kažem, pokažem. Čime sam ga hranio jačinii da veći, i što li sam mu poklonio toliko poverenje? Toliko postanem omađijan i bespomoćan da u sebi potpuno U svakom trenutkurazumno u kom je potrebna izgovaram upućene sagovornici natprirodnahvalospeve moć za određeni postupak koje bućkaju po snage jezerui suza, osetim da imam umeća koje iznutra, aa spolja ni glas ni mimikrija. da tokapa i sprovedem, nešto me opsedne i zaveže, Ni ne onomatopeja dozvoljavajućinemoći. mi ni da kažem, ni da pokažem.


pisci 47

Pisci i pesnici, pobratimi iste fele, konkretni i lenji, sveznalice i jebivetri, vole kad jedan drugom kažu prijatelju. Ili čoveče. Kolika je njihova usamljenost. Plašim se tog začaranog kruga posebnosti koji me podseća na moj prvi koncert na kom je nastupalo trideset bendova i principom rotacije svi smo jedni drugima bili publika. Prijatelju, šta biva sa nama kada ovako krucijalne podatke o nama samima saznamo? Imamo li snage, imamo li puta, da se reinkarniramo, jedan kroz jedan u aktuelnoj jedinici vremena? Da jeste nula, ali da smo je svesni. To je ono što nam uvek nedostaje. Svest. Zaboravljamo, pa opet iznova zaboravljamo. Da se vratimo na sam početak.

A neke odgovore jedva mogu da prislutim. Prijatelju… Čoveče…

Usamljenost… Baš ume da me ophrva. Voleti ili biti voljen. Kao pojesti ili biti pojeden. Ja sam uvek voleo, i jedva čekao da odu da bih imao o čemu da pišem. A zasto pišem? Verovatno zato što ne smem da kažem. A zašto ne smem da kažem? Zato da ne budem pojeden, zakočen, usporen, zaustavljen. Koliko groznih metalnih reči u našem jeziku.

Voleti ili biti voljen. Kao pojesti ili biti pojeden. Ja sam uvek voleo, i jedva čekao da odu da bih imao o čemu da pišem. A zasto pišem? Verovatno zato što ne smem da kažem. A zašto ne smem da kažem? Zato da ne budem pojeden, zakočen, usporen, zaustavljen. Koliko groznih metalnih reči u našem jeziku.

A neke odgovore jedva mogu da prislutim. Prijatelju… Čoveče…

Usamljenost… Baš ume da me ophrva. Da se vratimo na sam početak.

pisci

47

Pisci i pesnici, pobratimi iste fele, konkretni i lenji, sveznalice i jebivetri, vole kad jedan drugom kažu prijatelju. Ili čoveče. Kolika je njihova usamljenost. Plašim se tog začaranog kruga posebnosti koji me podseća na moj prvi koncert na kom je nastupalo trideset bendova i principom rotacije svi smo jedni drugima bili publika. Prijatelju, šta biva sa nama kada ovako krucijalne podatke o nama samima saznamo? Imamo li snage, imamo li puta, da se reinkarniramo, jedan kroz jedan u aktuelnoj jedinici vremena? Da jeste nula, ali da smo je svesni. To je ono što nam uvek nedostaje. Svest. Zaboravljamo, pa opet iznova zaboravljamo.

+

pisci 47

pisci 47

Pisci i pesnici, pobratimi iste fele, konkretni i lenji, sveznalice i jebivetri, vole kad jedan drugom kažu prijatelju. Ili čoveče. Kolika je njihova usamljenost. Plašim se tog začaranog kruga posebnosti koji me podseća na moj prvi koncert na kom je nastupalo trideset bendova i principom rotacije svi smo jedni drugima bili publika. Prijatelju, šta biva sa nama kada ovako krucijalne podatke o nama samimapobratimi saznamo?iste Imamo snage, imamo li puta, Pisci i pesnici, fele,likonkretni i lenji, da se reinkarniramo, krozjedan jedandrugom u aktuelnoj sveznalice i jebivetri,jedan vole kad kažu jedinici vremena? nula, ali da je svesni. To je ono što prijatelju.Da Ili jeste čoveče. Kolika je smo njihova usamljenost. nam uvek nedostaje. Svest. Plašim se tog začaranog kruga posebnosti koji me podseća Zaboravljamo, pa opet na moj prvi koncert na iznova kom je zaboravljamo. nastupalo trideset bendova i principom rotacije svi smo jedni drugima bili publika. Da se vratimo sam Prijatelju, šta na biva sa početak. nama kada ovako krucijalne podatke o nama samima saznamo? Imamo li snage, imamo li puta, Usamljenost… da se reinkarniramo, jedan kroz jedan u aktuelnoj jedinici Baš ume da ophrva. vremena? Dame jeste nula, ali da smo je svesni. To je ono što nam uvek nedostaje. Svest. Voleti ili biti voljen. Kaoiznova pojesti ili biti pojeden. Zaboravljamo, pa opet zaboravljamo. Ja sam uvek voleo, i jedva čekao da odu da bih imao o da pišem. A zasto pišem? Verovatno zato što ne Dačemu se vratimo na sam početak. smem da kažem. A zašto ne smem da kažem? Zato da ne budem pojeden, zakočen, usporen, zaustavljen. Usamljenost… Koliko groznih Baš ume da memetalnih ophrva. reči u našem jeziku.

A neke odgovore jedva mogu da prislutim. Prijatelju… Čoveče… A nekeiliodgovore jedva mogu da prislutim. Voleti biti voljen. Kao pojesti ili biti pojeden. Prijatelju… Ja sam uvek voleo, i jedva čekao da odu da bih imao Čoveče… o čemu da pišem. A zasto pišem? Verovatno zato što ne smem da kažem. A zašto ne smem da kažem? Zato da ne budem pojeden, zakočen, usporen, zaustavljen. Koliko groznih metalnih reči u našem jeziku.

A nekeiliodgovore jedva mogu da prislutim. Voleti biti voljen. Kao pojesti ili biti pojeden. Prijatelju… Ja sam uvek voleo, i jedva čekao da odu da bih imao Čoveče… o čemu da pišem. A zasto pišem? Verovatno zato što ne smem da kažem. A zašto ne smem da kažem? Zato da ne budem pojeden, zakočen, usporen, zaustavljen. Koliko groznih metalnih reči u našem jeziku. A neke odgovore jedva mogu da prislutim. Prijatelju… Čoveče…

pisci

47

isci

47

Plašim se tog začaranog kruga posebnosti koji me podseća na moj prvi koncert na kom je nastupalo trideset bendova i principom rotacije svi smo jedni drugima bili publika. Prijatelju, šta biva sa nama kada ovako krucijalne podatke o nama samimapobratimi saznamo?iste Imamo snage, imamo li puta, Pisci i pesnici, fele,likonkretni i lenji, da se reinkarniramo, krozjedan jedandrugom u aktuelnoj sveznalice i jebivetri,jedan vole kad kažu jedinici vremena? Da nula, ali da je svesni. To je ono što prijatelju. Ili jeste čoveče. Kolika je smo njihova usamljenost. nam uvek nedostaje. Svest. Plašim se tog začaranog kruga posebnosti koji me podseća Zaboravljamo, pa opet na moj prvi koncert na iznova kom je zaboravljamo. nastupalo trideset bendova i principom rotacije svi smo jedni drugima bili publika. Da se vratimo sam Prijatelju, šta na biva sa početak. nama kada ovako krucijalne podatke o nama samima saznamo? Imamo li snage, imamo li puta, Usamljenost… da se reinkarniramo, jedan kroz jedan u aktuelnoj jedinici Baš ume da ophrva. vremena? Dame jeste nula, ali da smo je svesni. To je ono što nam uvek nedostaje. Svest. Voleti ili biti voljen. Kaoiznova pojesti ili biti pojeden. Zaboravljamo, pa opet zaboravljamo. Ja sam uvek voleo, i jedva čekao da odu da bih imao o čemu da pišem. A zasto pišem? Verovatno zato što ne Da se vratimo na sam početak. smem da kažem. A zašto ne smem da kažem? Zato da ne budem pojeden, zakočen, usporen, zaustavljen. Usamljenost… Koliko groznih Baš ume da memetalnih ophrva. reči u našem jeziku.


čin Ima dana kada je jako zadovoljan sobom. Ima dana kada je još zadovoljniji. Ko greši taj i radi, ko ima taj i zna. Šta donosi sutra znaćemo prekosutra. General je posle bitke, kao ono, ciganin sam al' najlepši…

Prvo imaš konzervu a nemaš otvarač, onda imaš otvarač ali nemaš konzervu. Znao je da kada bude imao i konzervu i otvarač pitaće se - čemu sve to?

Kuda to vodi? U samoću Čoveče! Moralno nedonošče, emotivno nezrelo, je postalo samosvesno. Valja ga ljuljati…

Nije više sposoban da bude spontan, sve je u glavi i sve je praktično. Tamte za vamte. Večita borba za opstanak, da ne uzjaše neki Murta. Zapostavio je sebe, pa i njemu najbliže, zarad nekog globalnog, samo njemu važnog.

Nije više sposoban da bude spontan, sve je u glavi i sve je praktično. Tamte za vamte. Večita borba za opstanak, da ne uzjaše neki Murta. Zapostavio je sebe, pa i njemu najbliže, zarad nekog globalnog, samo njemu važnog.

Kuda to vodi? U samoću Čoveče! Moralno nedonošče, emotivno nezrelo, je postalo samosvesno. Valja ga ljuljati…

Prvo imaš konzervu a nemaš otvarač, onda imaš otvarač ali nemaš konzervu. Znao je da kada bude imao i konzervu i otvarač pitaće se - čemu sve to?

Ima dana kada je jako zadovoljan sobom. Ima dana kada je još zadovoljniji. Ko greši taj i radi, ko ima taj i zna. Šta donosi sutra znaćemo prekosutra. General je posle bitke, kao ono, ciganin sam al' najlepši…

Neverovatno je koliko sebi priznaje, koliko nepoznatima priča o njoj, a koliko ona ne zna. Hoće li na ovoj pogrešci išta naučiti? Učimo li se na tuđim greškama? A učimo li se dovoljno? Da li učeći više od nekih to činimo dovoljno mnogo? A kada ćemo učiti na sopstvenim greškama? Uostalom, može li se učiti i na čemu drugom sem na greškama?

čin

48

48

Neverovatno je koliko sebi priznaje, koliko nepoznatima priča o njoj, a koliko ona ne zna. Hoće li na ovoj pogrešci išta naučiti? Učimo li se na tuđim greškama? A učimo li se dovoljno? Da li učeći više od nekih to činimo dovoljno mnogo? A kada ćemo učiti na sopstvenim greškama? Uostalom, može li se učiti i na čemu drugom sem na greškama?

+

48

čin

Hoće li na ovoj pogrešci išta naučiti? Učimo li se na tuđim greškama? A učimo li se dovoljno? Da li učeći više od nekih to činimo dovoljno mnogo? Neverovatno je koliko sebi priznaje, A kadanepoznatima ćemo učiti napriča sopstvenim koliko o njoj, greškama? Uostalom, može li se učiti a koliko ona ne zna. i na čemu sem naišta greškama? Hoće li na drugom ovoj pogrešci naučiti? Učimo li se na tuđim greškama? Prvo imašli konzervu a nemaš otvarač, A učimo se dovoljno? onda imaš otvarač ali nemaš konzervu. Da li učeći više od nekih Znao je dadovoljno kada bude imao to činimo mnogo? i konzervu i otvarač se - čemu sve to? A kada ćemo učiti napitaće sopstvenim greškama? Uostalom, može li se učiti više sposoban da bude spontan, iNije na čemu drugom sem na greškama? sve je u glavi i sve je praktično. Tamte za vamte. Prvo imaš konzervu a nemaš otvarač, Večitaimaš borba za opstanak, onda otvarač ali nemaš konzervu. da neje uzjaše nekibude Murta. Znao da kada imao sebe, pa i njemu iZapostavio konzervu ije otvarač pitaće se - najbliže, čemu sve to? zarad nekog globalnog, samo njemu važnog. Nije više sposoban da bude spontan, Kudajetou vodi? samoću Čoveče! sve glavi iUsve je praktično. Moralnozanedonošče, emotivno nezrelo, Tamte vamte. je postalo samosvesno. Večita borba za opstanak, Valja ljuljati… da ne ga uzjaše neki Murta. Zapostavio je sebe, pa i njemu najbliže, Ima dana kada je jako zadovoljan sobom. zarad nekog globalnog, samo njemu važnog. Ima dana kada je još zadovoljniji. Ko greši taj i radi, ko ima taj i zna. Kuda to vodi? U samoću Čoveče! Šta donosi sutra znaćemo prekosutra. Moralno nedonošče, emotivno nezrelo, General je samosvesno. posle bitke, je postalo kao ono, ciganin sam al' najlepši… Valja ga ljuljati…

in

48

Ima dana kada je jako zadovoljan sobom. Ima dana kada je još zadovoljniji. Ko greši taj i radi, ko ima taj i zna. Šta donosi sutra znaćemo prekosutra. General je posle bitke, kao ono, ciganin sam al' najlepši…

Ima dana kada je jako zadovoljan sobom. Ima dana kada je još zadovoljniji. Ko greši taj i radi, ko ima taj i zna. Šta donosi sutra znaćemo prekosutra. General je posle bitke, kao ono, ciganin sam al' najlepši…

čin

48

čin

48

Neverovatno je koliko sebi priznaje, koliko nepoznatima priča o njoj, a koliko ona ne zna. Hoće li na ovoj pogrešci išta naučiti? Učimo li se na tuđim greškama? A učimo li se dovoljno? Da li učeći više od nekih to činimo dovoljno mnogo? Neverovatno je koliko sebi priznaje, A kadanepoznatima ćemo učiti napriča sopstvenim koliko o njoj, greškama? Uostalom, može li se učiti a koliko ona ne zna. iHoće na čemu sem naišta greškama? li na drugom ovoj pogrešci naučiti? Učimo li se na tuđim greškama? Prvo imašli konzervu a nemaš otvarač, A učimo se dovoljno? onda imaš otvarač ali nemaš konzervu. Da li učeći više od nekih Znao je dadovoljno kada bude imao to činimo mnogo? iAkonzervu i otvarač se - čemu sve to? kada ćemo učiti napitaće sopstvenim greškama? Uostalom, može li se učiti Nije više sposoban da bude spontan, i na čemu drugom sem na greškama? sve je u glavi i sve je praktično. Tamte za vamte. Prvo imaš konzervu a nemaš otvarač, Večita borba za opstanak, onda imaš otvarač ali nemaš konzervu. da neje uzjaše nekibude Murta. Znao da kada imao Zapostavio sebe, pa i njemu i konzervu ije otvarač pitaće se - najbliže, čemu sve to? zarad nekog globalnog, samo njemu važnog. Nije više sposoban da bude spontan, Kuda samoću Čoveče! sve jetou vodi? glavi iUsve je praktično. Moralno emotivno nezrelo, Tamte zanedonošče, vamte. je postalo samosvesno. Večita borba za opstanak, Valja ljuljati… da ne ga uzjaše neki Murta. Zapostavio je sebe, pa i njemu najbliže, Ima dana kada je jako zadovoljan sobom. zarad nekog globalnog, samo njemu važnog. Ima dana kada je još zadovoljniji. Ko greši taj i radi, ko ima taj i zna. Kuda to vodi? U samoću Čoveče! Šta donosi sutra znaćemo prekosutra. Moralno nedonošče, emotivno nezrelo, General je samosvesno. posle bitke, je postalo kao ciganin sam al' najlepši… Valjaono, ga ljuljati…


slobodan/na

Mi se nismo promenili, bar ne na gore ili bar ne da mi to primećujemo. Kao prizor koji gledam svaki dan u ogledalu, a ne primećujem da starim, pošto nisam distanciran od vremena. Mnoge pojave gledane sa distance izgledaju baš kako jeste.

49

Bili smo idealni u idealizmu, beli, plavi, roze, crni. Slobodni. Spremni na borbu. Dugokosi, razigrani, dvoprsti. Nismo kao danas nerazumevali razumno, uzajamno. Istorija je majka. Ona uvek samu sebe rađa iznova. Danas sam sazreo. Ili to mislim zbog toga što ljudske reakcije više ne očekujem. Ali lako ćemo sa mnom, od mene se nikada nije mnogo očekivalo, a postigao sam suviše. Ja i sad tražim nešto teško i teško ga je naći.

Ja mogu da živim bez tebe ali pitanje je treba li tada živeti. Zašto mislimo da ikad može biti išta od nas? Sve je otišlo predaleko, i mi, svako na kraj svoga sveta. Kad uđeš u divljinu i ona uđe u tebe. Zato nikad više nećemo biti toliko slobodni da se opet osetimo kao mi. Trajali smo ovoliko! Zar je važno ko je kriv? Bitno je da shvatamo da neko jeste! Ne primećujem da lapim. Ili se uspešno opirem. Počeo je još jedan dosadan dan. Niko me ne žali jer ne kukam. Ćutim i gutam, čekam da se i meni sreća osmehne, u istom trenutku kad me sunce obasja. Zaboga, takav je život nas slobodnih. Baš kako i jeste.

Takav je život. Nemam grižu savesti. Odavno sam se udaljio od teškog prihvatanja istina. To sam učio na svojoj koži, a umalo platio svojom glavom. Mi se nismo promenili! Prvo što volimo je sloboda. Da.

Takav je život. Nemam grižu savesti. Odavno sam se udaljio od teškog prihvatanja istina. To sam učio na svojoj koži, a umalo platio svojom glavom. Mi se nismo promenili! Prvo što volimo je sloboda. Da.

Ne primećujem da lapim. Ili se uspešno opirem. Počeo je još jedan dosadan dan. Niko me ne žali jer ne kukam. Ćutim i gutam, čekam da se i meni sreća osmehne, u istom trenutku kad me sunce obasja. Zaboga, takav je život nas slobodnih. Baš kako i jeste.

Danas sam sazreo. Ili to mislim zbog toga što ljudske reakcije više ne očekujem. Ali lako ćemo sa mnom, od mene se nikada nije mnogo očekivalo, a postigao sam suviše. Ja i sad tražim nešto teško i teško ga je naći.

slobodan/na

Zar je važno ko je kriv? Bitno je da shvatamo da neko jeste! Ja mogu da živim bez tebe ali pitanje je treba li tada živeti. Zašto mislimo da ikad može biti išta od nas? Sve je otišlo predaleko, i mi, svako na kraj svoga sveta. Kad uđeš u divljinu i ona uđe u tebe. Zato nikad više nećemo biti toliko slobodni da se opet osetimo kao mi. Trajali smo ovoliko!

49

Bili smo idealni u idealizmu, beli, plavi, roze, crni. Slobodni. Spremni na borbu. Dugokosi, razigrani, dvoprsti. Nismo kao danas nerazumevali razumno, uzajamno. Istorija je majka. Ona uvek samu sebe rađa iznova. Mi se nismo promenili, bar ne na gore ili bar ne da mi to primećujemo. Kao prizor koji gledam svaki dan u ogledalu, a ne primećujem da starim, pošto nisam distanciran od vremena. Mnoge pojave gledane sa distance izgledaju baš kako jeste.

+

49

49

lobodan/na slobodan/na

slobodan/na slobodan/na

Mi se nismo promenili, bar ne na gore ili bar ne da mi to primećujemo. Kao prizor koji gledam svaki dan u ogledalu, a ne primećujem da starim, pošto nisam distanciran od vremena. Mnoge pojave gledane sa distance izgledaju baš kako jeste. Bili smo idealni u idealizmu, beli, plavi, roze, crni. Slobodni. Spremni na borbu. Mi se nismo promenili, bar neDugokosi, na gore ilirazigrani, bar ne dadvoprsti. Nismo kao danas nerazumevali uzajamno. mi to primećujemo. Kao prizor razumno, koji gledam svaki dan Istorija je majka. Ona uvek samu sebe rađa iznova. u ogledalu, a ne primećujem da starim, pošto nisam distanciran od vremena. Mnoge pojave gledane sa Danas sam sazreo. baš Ili tokako mislim zbog toga distance izgledaju jeste. što ljudske reakcije više ne očekujem. Ali saumnom, od mene nikada nije Bili lako smo ćemo idealni idealizmu, beli, se plavi, roze, crni. mnogo očekivalo, postigao suviše.razigrani, dvoprsti. Slobodni. Spremni ana borbu. sam Dugokosi, Ja i sadkao tražim nešto teško i teško ga je naći. Nismo danas nerazumevali razumno, uzajamno. Istorija je majka. Ona uvek samu sebe rađa iznova. Takav je život. Nemam grižu savesti. Odavno samsazreo. se udaljio teškogzbog prihvatanja istina. Danas sam Ili tood mislim toga To učioreakcije na svojojviše koži, umalo platio svojom glavom. štosam ljudske ne aočekujem. Mi nismo promenili! Ali se lako ćemo sa mnom, od mene se nikada nije Prvo štoočekivalo, volimo je asloboda. mnogo postigaoDa. sam suviše. Ja i sad tražim nešto teško i teško ga je naći. Ne primećujem da lapim. Ili se uspešno opirem. Počeo je život. još jedan dosadan Niko me ne žali jer Takav je Nemam grižudan. savesti. ne kukam. i gutam, čekam prihvatanja da se i meniistina. sreća Odavno samĆutim se udaljio od teškog osmehne, u istom trenutku me sunce To sam učio na svojoj koži, akad umalo platioobasja. svojom glavom. Zaboga, takav je život nas slobodnih. Mi se nismo promenili! Baš i jeste.je sloboda. Da. Prvokako što volimo Zar je važno ko da je kriv? Ne primećujem lapim. Ili se uspešno opirem. Bitno da neko jeste! Počeoje jeda jošshvatamo jedan dosadan dan. Niko me ne žali jer ne kukam. Ćutim i gutam, čekam da se i meni sreća Ja mogu dau živim tebe ali je treba li tada osmehne, istom bez trenutku kadpitanje me sunce obasja. živeti. ikad može biti išta od nas? Zaboga,Zašto takavmislimo je životdanas slobodnih. Sve je otišlo predaleko, i mi, svako na kraj svoga sveta. Baš kako i jeste. Kad uđeš u divljinu i ona uđe u tebe. Zato nikad više nećemo biti toliko slobodni da se opet osetimo kao mi. Zar je važno ko je kriv? Trajali ovoliko! da neko jeste! Bitno jesmo da shvatamo Ja mogu da živim bez tebe ali pitanje je treba li tada živeti. Zašto mislimo da ikad može biti išta od nas? Sve je otišlo predaleko, i mi, svako na kraj svoga sveta. Kad uđeš u divljinu i ona uđe u tebe. Zato nikad više nećemo biti toliko slobodni da se opet osetimo kao mi. Trajali smo ovoliko!

49 49

Ja mogu da živim bez tebe ali pitanje je treba li tada živeti. Zašto mislimo da ikad može biti išta od nas? Sve je otišlo predaleko, i mi, svako na kraj svoga sveta. Kad uđeš u divljinu i ona uđe u tebe. Zato nikad više nećemo biti toliko slobodni da se opet osetimo kao mi. Trajali smo ovoliko! Zarprimećujem je važno ko da je kriv? Ne lapim. Ili se uspešno opirem. Bitno je da neko jeste! Počeo jeda jošshvatamo jedan dosadan dan. Niko me ne žali jer ne kukam. Ćutim i gutam, čekam da se i meni sreća Ja mogu dau živim tebe ali je treba li tada osmehne, istom bez trenutku kadpitanje me sunce obasja. živeti. Zašto ikad može biti išta od nas? Zaboga, takavmislimo je životdanas slobodnih. Sve kako je otišlo predaleko, i mi, svako na kraj svoga sveta. Baš i jeste. Kad uđeš u divljinu i ona uđe u tebe. Zato nikad više nećemo biti toliko slobodni da se opet osetimo kao mi. Zar je važno ko je kriv? Trajalijesmo ovoliko! da neko jeste! Bitno da shvatamo Bili smo idealni u idealizmu, beli, plavi, roze, crni. Slobodni. Spremni na borbu. Mi se nismo promenili, bar neDugokosi, na gore ilirazigrani, bar ne dadvoprsti. Nismo kao danas nerazumevali uzajamno. mi to primećujemo. Kao prizor razumno, koji gledam svaki dan Istorija je majka. Ona uvek samu sebe rađa iznova. u ogledalu, a ne primećujem da starim, pošto nisam distanciran od vremena. Mnoge pojave gledane sa Danas sam sazreo. baš Ili tokako mislim zbog toga distance izgledaju jeste. što ljudske reakcije više ne očekujem. Ali lako saumnom, od mene nikada nije Bili smo ćemo idealni idealizmu, beli, se plavi, roze, crni. mnogo očekivalo, postigao suviše.razigrani, dvoprsti. Slobodni. Spremni ana borbu. sam Dugokosi, Ja i sadkao tražim nešto teško i teško ga je naći. Nismo danas nerazumevali razumno, uzajamno. Istorija je majka. Ona uvek samu sebe rađa iznova. Takav je život. Nemam grižu savesti. Odavnosam samsazreo. se udaljio teškogzbog prihvatanja istina. Danas Ili tood mislim toga To sam učioreakcije na svojojviše koži, umalo platio svojom glavom. što ljudske ne aočekujem. Mi se nismo promenili! Ali lako ćemo sa mnom, od mene se nikada nije Prvo štoočekivalo, volimo je asloboda. mnogo postigaoDa. sam suviše. Ja i sad tražim nešto teško i teško ga je naći. Ne primećujem da lapim. Ili se uspešno opirem. Počeo je je život. još jedan dosadan Niko me ne žali jer Takav Nemam grižudan. savesti. ne kukam. i gutam, čekam prihvatanja da se i meniistina. sreća Odavno samĆutim se udaljio od teškog osmehne, u istom trenutku me sunce To sam učio na svojoj koži, akad umalo platioobasja. svojom glavom. Zaboga, takav je život nas slobodnih. Mi se nismo promenili! Baš kako i jeste.je sloboda. Da. Prvo što volimo distanciran od vremena. Mnoge pojave gledane sa distance izgledaju baš kako jeste.


litica

To odakle i kuda idu nikad nećemo ustanoviti, kao što nećemo nikad saznati gde su se srele i presekle, i gde je možda neki, zamišljeni, mogući početak neke male poluprave koja bi pošla svojim putem.

To je možda zato što sebe jako dobro poznajem. Jako dobro. Nemam mnogo izbora, ako se ne može nazad, sa litice se skače, ne stoji se na njoj do u večnost. Pa šta bude.

Voleo bih da mi kažeš sve, jer to bi trebalo da bude taj smer. Ne znam da li je razlog izbegavanja samo strah ili šta, ali znaj, ja nisam ljubomoran, meni je drago zbog tebe.

Voleo bih da mi kažeš sve, jer to bi trebalo da bude taj smer. Ne znam da li je razlog izbegavanja samo strah ili šta, ali znaj, ja nisam ljubomoran, meni je drago zbog tebe.

To je možda zato što sebe jako dobro poznajem. Jako dobro. Nemam mnogo izbora, ako se ne može nazad, sa litice se skače, ne stoji se na njoj do u večnost. Pa šta bude.

To odakle i kuda idu nikad nećemo ustanoviti, kao što nećemo nikad saznati gde su se srele i presekle, i gde je možda neki, zamišljeni, mogući početak neke male poluprave koja bi pošla svojim putem. Tu smo gde smo. Putevi, ako su paralelni, nikad se i ne sretnu, a dve prave, koje nisu paralelne nađu bar tu jednu dodirnu tačku, koja sa vizuelnog stanovišta ima efekat večnog.

litica

50

50

Tu smo gde smo. Putevi, ako su paralelni, nikad se i ne sretnu, a dve prave, koje nisu paralelne nađu bar tu jednu dodirnu tačku, koja sa vizuelnog stanovišta ima efekat večnog.

+

50

litica

koje nisu paralelne nađu bar tu jednu dodirnu tačku, koja sa vizuelnog stanovišta ima efekat večnog. Tu smo gde smo. To odakle idu Putevi, akoi kuda su paralelni, nećemo ustanoviti, nikad se i ne sretnu, a dve prave, kao što nećemo nikad saznati koje nisu paralelne gde subar se tu srele i presekle, nađu jednu dodirnu tačku, i gde sa je vizuelnog možda neki, koja stanovišta zamišljeni, mogući početak ima efekat večnog. neke male poluprave koja bi pošla svojim To odakle i kuda idu putem. nikad nećemo ustanoviti, Voleo da mi nikad kažeš saznati sve, kao štobih nećemo jer to da bude taj smer. gde subi setrebalo srele i presekle, znam da li jeneki, razlog izbegavanja iNe gde je možda samo strah ili šta, početak zamišljeni, mogući ali znaj, ja poluprave nisam ljubomoran, neke male menibi jepošla dragosvojim zbog tebe. koja putem.

itica

50

To je možda što sebe Voleo bih dazato mi kažeš sve, jakotodobro poznajem. Jako jer bi trebalo da bude tajdobro. smer. Nemam Ne znammnogo da li jeizbora, razlog izbegavanja ako sestrah ne može nazad, samo ili šta, sa litice ali znaj, se ja skače, nisam ljubomoran, ne stoji na njoj u večnost. meni je se drago zbogdo tebe. Pa šta bude. To je možda zato što sebe jako dobro poznajem. Jako dobro. Nemam mnogo izbora, ako se ne može nazad, sa litice se skače, ne stoji se na njoj do u večnost. Pa šta bude.

To je možda što sebe Voleo bih dazato mi kažeš sve, jako poznajem. Jako jer todobro bi trebalo da bude tajdobro. smer. Nemam Ne znammnogo da li jeizbora, razlog izbegavanja ako ne može nazad, samosestrah ili šta, sa ali litice znaj, se ja skače, nisam ljubomoran, ne stoji na njoj u večnost. meni je se drago zbogdo tebe. Pa šta bude. To je možda zato što sebe jako dobro poznajem. Jako dobro. Nemam mnogo izbora, ako se ne može nazad, sa litice se skače, ne stoji se na njoj do u večnost. Pa šta bude.

litica

50

litica

50

Tu smo gde smo. Putevi, ako su paralelni, nikad se i ne sretnu, a dve prave, koje nisu paralelne nađu bar tu jednu dodirnu tačku, koja sa vizuelnog stanovišta ima efekat večnog. Tu smo gde smo. To odakle idu Putevi, akoi kuda su paralelni, nikad nećemo ustanoviti, se i ne sretnu, a dve prave, kao nećemo nikad saznati koješto nisu paralelne gde se tu srele i presekle, nađusubar jednu dodirnu tačku, ikoja gde sa je vizuelnog možda neki, stanovišta zamišljeni, mogući početak ima efekat večnog. neke male poluprave koja bi pošla svojim To odakle i kuda idu putem. nikad nećemo ustanoviti, Voleo da mi nikad kažeš saznati sve, kao štobih nećemo jer da bude taj smer. gdeto subi setrebalo srele i presekle, Ne znam da li jeneki, razlog izbegavanja i gde je možda samo strah ili šta, početak zamišljeni, mogući ali znaj, ja poluprave nisam ljubomoran, neke male meni jepošla dragosvojim zbog tebe. koja bi putem.


teov kum

51

Što vreme više prolazi to se i broj dragih lica više kruni, i uskoro ću moći viđati samo svoje lice, kao lice Isusa, razapetog na krst, a čiji je Bog bio ćelav, imao je jedno oko i drvenu nogu. Poželeću da ga ubijem s leđa, nožem za hleb i da zaboravim prezir. Kažnjen osećanjima slabim, da lakše zbacim teret sa sebe i poletim. Koje dimenzije poprimaju naši ovozemaljski životi u želji da ne budu ovozemaljski!

Reinkarnacija! Da li će u ovom krugu biti izvučeno moje ime? Pravo na popravni beneficija je uspešnih, zagrebi zemlju noktima da bi je više voleo, napiši poslednju poruku, kraj lampe, neka sačeka jutro, ko zna…

Reklamacija? Da li će u ovom krugu biti izvučeno moje ime? Pravo na popravni beneficija je uspešnih, zagrebi zemlju noktima da bi je više voleo, napiši poslednju poruku, kraj lampe, neka sačeka jutro, ko zna…

Reklamacija? Poželeću da ga ubijem s leđa, nožem za hleb i da zaboravim prezir. Kažnjen osećanjima slabim, da lakše zbacim teret sa sebe i poletim. Koje dimenzije poprimaju naši ovozemaljski životi u želji da ne budu ovozemaljski!

teov kum

Reinkarnacija!

51

Što vreme više prolazi to se i broj dragih lica više kruni, i uskoro ću moći viđati samo svoje lice, kao lice Isusa, razapetog na krst, a čiji je Bog bio ćelav, imao je jedno oko i drvenu nogu.

+

51

eov kumteov kum

teov kumteov kum

51

Što vreme više prolazi to se i broj dragih lica više kruni, i uskoro ću moći viđati samo svoje lice, kao lice Isusa, razapetog na krst, a čiji je Bog bio ćelav, imao je jedno oko iŠto drvenu nogu. vreme više prolazi to se i broj dragih lica više kruni, Poželeću damoći ga ubijem i uskoro ću viđati s leđa, nožem za hleb samo svoje lice,i da kaozaboravim lice Isusa,prezir. Kažnjen osećanjima razapetog na krst, slabim, da lakše zbacim teret sa sebe i poletim. a čiji je Bog bio ćelav, Koje poprimaju imao dimenzije je jedno oko naši ovozemaljski životi i drvenu nogu. u želji da ne budu ovozemaljski! Poželeću da ga ubijem s leđa, Reklamacija? nožem za hleb i da zaboravim prezir. Kažnjen osećanjima slabim, Da li će uzbacim ovom krugu da lakše teret sa sebe i poletim. biti moje ime? Kojeizvučeno dimenzije poprimaju Pravo na popravni životi beneficija je uspešnih, naši ovozemaljski zagrebi zemlju noktima da bi je više voleo, u želji da ne budu ovozemaljski! napiši poslednju poruku, kraj lampe, neka sačeka jutro, Reklamacija? ko zna… Da li će u ovom krugu Reinkarnacija! biti izvučeno moje ime? Pravo na popravni beneficija je uspešnih, zagrebi zemlju noktima da bi je više voleo, napiši poslednju poruku, kraj lampe, neka sačeka jutro, ko zna… Reinkarnacija!

51 51

Reinkarnacija! samo svoje lice, kao lice Isusa, razapetog na krst, a čiji je Bog bio ćelav, imao je jedno oko i drvenu nogu. Što vreme više prolazi to se i broj dragih lica više kruni, damoći ga ubijem iPoželeću uskoro ću viđati s leđa, nožemsvoje za hleb samo lice,i da kaozaboravim lice Isusa,prezir. Kažnjen osećanjima razapetog na krst, slabim, dačiji lakše zbacim teret sa sebe i poletim. a je Bog bio ćelav, Koje dimenzije poprimaju imao je jedno oko ovozemaljski životi inaši drvenu nogu. u želji da ne budu ovozemaljski! Poželeću da ga ubijem s leđa, Reklamacija? nožem za hleb i da zaboravim prezir. Kažnjen osećanjima slabim, Da lakše li će uzbacim ovom krugu da teret sa sebe i poletim. biti izvučeno moje ime? Koje dimenzije poprimaju Pravoovozemaljski na popravni životi beneficija je uspešnih, naši zagrebi zemlju noktima da bi je više voleo, u želji da ne budu ovozemaljski! napiši poslednju poruku, kraj lampe, neka sačeka jutro, Reklamacija? ko zna… Da li će u ovom krugu Reinkarnacija! biti izvučeno moje ime? Pravo na popravni beneficija je uspešnih, zagrebi zemlju noktima da bi je više voleo, napiši poslednju poruku, kraj lampe, neka sačeka jutro, ko zna…


52

Da mi dijapazon pisanja bude širi osvrćem se na globalizam, usamljenost i nagone. Ostao sam sam u grotlu neobaveštenosti. Potrebne su mi informacije o svetskim dešavanjima, da znam, da se pripremim. Dokle se stiglo sa birokratijom? Šta se radi, šta je aktuelno? Da li se to neprijatelj zaverio lično protiv mene? U svemu tome, sećam se Beograda, poslednji put kad smo se videli. Mart ume da bude jako hladan, ali je ovaj baš bio topao, dobro ne topao, ali prijatan. Stigao sam u šest ujutru i bilo mi je nepristojno da bilo koga budim, pa sam otišao na Kalemegdan. Odlično. Duvala je košava, u nekoj blažoj varijanti. Kasnije u toku dana se baš razmahala. Pitao sam se, ne naglas, (svuda okolo su bili oni što šetaju pse), kako to da smo izgubili od onolikih pacera? Odgovora nije bilo. Pogledao sam sa zidina uspavani grad i hteo sam da mu kažem nešto kao izvinjenje, optužbu i žaljenje u istom trenutku. I rekao sam samo poslednji tajac. Mislim da smo se razumeli. Na odlasku susreo sam njenu sestru na aerodromu, dozivala me pogrešnim imenom. Samo mi je još ovo falilo, ali ne da me podseti, već da dopuni…

globalizam

globalizam

52

Da mi dijapazon pisanja bude širi osvrćem se na globalizam, usamljenost i nagone. Ostao sam sam u grotlu neobaveštenosti. Potrebne su mi informacije o svetskim dešavanjima, da znam, da se pripremim. Dokle se stiglo sa birokratijom? Šta se radi, šta je aktuelno? Da li se to neprijatelj zaverio lično protiv mene? U svemu tome, sećam se Beograda, poslednji put kad smo se videli. Mart ume da bude jako hladan, ali je ovaj baš bio topao, dobro ne topao, ali prijatan. Stigao sam u šest ujutru i bilo mi je nepristojno da bilo koga budim, pa sam otišao na Kalemegdan. Odlično. Duvala je košava, u nekoj blažoj varijanti. Kasnije u toku dana se baš razmahala. Pitao sam se, ne naglas, (svuda okolo su bili oni što šetaju pse), kako to da smo izgubili od onolikih pacera? Odgovora nije bilo. Pogledao sam sa zidina uspavani grad i hteo sam da mu kažem nešto kao izvinjenje, optužbu i žaljenje u istom trenutku. I rekao sam samo poslednji tajac. Mislim da smo se razumeli. Na odlasku susreo sam njenu sestru na aerodromu, dozivala me pogrešnim imenom. Samo mi je još ovo falilo, ali ne da me podseti, već da dopuni…

+

52

lobalizam globalizam

52

Potrebne su mi informacije o svetskim dešavanjima, da znam, da se pripremim. Dokle se stiglo sa birokratijom? Šta se radi, šta je aktuelno? li sedijapazon to neprijatelj zaverio protiv mene? Da mi pisanja bude lično širi osvrćem se U svemu tome, usamljenost sećam se Beograda, na globalizam, i nagone. poslednji smo seneobaveštenosti. videli. Ostao samput samkad u grotlu Mart ume su dami bude jako hladan, Potrebne informacije o svetskim dešavanjima, ali znam, je ovajda baš topao, da sebio pripremim. dobro se ne stiglo topao,saali prijatan. Dokle birokratijom? Stigao sam ušta šest i bilo mi je Šta se radi, je ujutru aktuelno? nepristojno da bilo koga budim, Da li se to neprijatelj zaverio lično protiv mene? pasvemu sam otišao Kalemegdan. U tome,nasećam se Beograda, Odlično. Duvala košava, poslednji put kadjesmo se videli. u nekoj blažoj varijanti. Mart ume da bude jako hladan, Kasnije u toku dana se baš razmahala. ali je ovaj baš bio topao, Pitao sam se, ne ali naglas, dobro ne topao, prijatan. (svuda sam okolo bili oni što šetaju pse), Stigao u su šest ujutru i bilo mi je kako to da smo izgubili onolikih pacera? nepristojno da bilo kogaod budim, Odgovora nije na bilo. pa sam otišao Kalemegdan. Pogledao Duvala sam sa je zidina uspavani grad Odlično. košava, i hteo da mu kažem nešto u nekojsam blažoj varijanti. kao izvinjenje, optužbu i žaljenje u istom trenutku. Kasnije u toku dana se baš razmahala. I rekao sam poslednji tajac. Pitao sam se,samo ne naglas, Mislim da smosusebili razumeli. (svuda okolo oni što šetaju pse), Na odlasku susreo sam njenu sestrupacera? na aerodromu, kako to da smo izgubili od onolikih dozivala me pogrešnim imenom. Odgovora nije bilo. Samo mi je jošsaovo falilo, Pogledao sam zidina uspavani grad ne da iali hteo samme dapodseti, mu kažem nešto već da dopuni…optužbu i žaljenje u istom trenutku. kao izvinjenje, I rekao sam samo poslednji tajac. Mislim da smo se razumeli. Na odlasku susreo sam njenu sestru na aerodromu, dozivala me pogrešnim imenom. Samo mi je još ovo falilo, ali ne da me podseti, već da dopuni…

52

globalizam globalizam

52

Da mi dijapazon pisanja bude širi osvrćem se na globalizam, usamljenost i nagone. Ostao sam sam u grotlu neobaveštenosti. Potrebne su mi informacije o svetskim dešavanjima, da znam, da se pripremim. Dokle se stiglo sa birokratijom? Šta se radi, šta je aktuelno? Da li to neprijatelj zaverio protiv mene? misedijapazon pisanja bude lično širi osvrćem se U tome, usamljenost sećam se Beograda, nasvemu globalizam, i nagone. poslednji smo seneobaveštenosti. videli. Ostao samput samkad u grotlu Mart ume su dami bude jako hladan, Potrebne informacije o svetskim dešavanjima, ali je ovajda baš topao, da znam, sebio pripremim. dobro ne stiglo topao,saali prijatan. Dokle se birokratijom? Stigao sam ušta šest i bilo mi je Šta se radi, je ujutru aktuelno? nepristojno da bilo koga budim, Da li se to neprijatelj zaverio lično protiv mene? pa sam otišao Kalemegdan. U svemu tome,nasećam se Beograda, Odlično. košava, poslednjiDuvala put kadjesmo se videli. u nekoj blažoj varijanti. Mart ume da bude jako hladan, Kasnije u toku dana se baš razmahala. ali je ovaj baš bio topao, Pitao se, ne ali naglas, dobrosam ne topao, prijatan. (svuda okolo bili oni što šetaju pse), Stigao sam u su šest ujutru i bilo mi je kako to da smo izgubili onolikih pacera? nepristojno da bilo kogaod budim, Odgovora nije na bilo. pa sam otišao Kalemegdan. Pogledao sam sa je zidina uspavani grad Odlično. Duvala košava, iu hteo da mu kažem nešto nekojsam blažoj varijanti. kao izvinjenje, optužbu i žaljenje u istom trenutku. Kasnije u toku dana se baš razmahala. IPitao rekao sam poslednji tajac. sam se,samo ne naglas, Mislim smosusebili razumeli. (svuda da okolo oni što šetaju pse), Na odlasku susreo sam njenu sestrupacera? na aerodromu, kako to da smo izgubili od onolikih dozivala pogrešnim imenom. Odgovorame nije bilo. Samo mi je jošsaovo falilo, Pogledao sam zidina uspavani grad ali ne da i hteo samme dapodseti, mu kažem nešto već dopuni…optužbu i žaljenje u istom trenutku. kao da izvinjenje, I rekao sam samo poslednji tajac. Mislim da smo se razumeli. Na odlasku susreo sam njenu sestru na aerodromu, dozivala me pogrešnim imenom. Samo mi je još ovo falilo, ali ne da me podseti, već da dopuni…


javnost

Javnost je jedino merilo koje opisuje tvoj život kakav zaista jeste. Njoj ni u najtežoj situaciji ne smem reći ono što naglas govorim sebi.

53

Ljubav ni ne sagledava sa one strane s koje se ja iza nje krijem, pa ponekad, pomislim da na nju ni ne obraća pažnju, i dozvolim sebi taj luksuz da je se setim… Tražio sam oprost, primoran da napravim izbor. Otvaram oči svoje, viđam radost punu tuge, i ljubav punu bola, podižem glavu i viđam savršenstvo i lepotu, viđam tebe, samo moju…

Posle toliko godina, valjda mi se olako prepoznaju slabosti dok, obrukan, trezveno nagađam strah i krivicu… Ne znam… Tonem li ja to u želji da ostanem na površini?

Javnost je moj lični PR, koji na svakom koraku konvertuje moj osmeh i usklike zadovoljstva u smislen život. Ali bar je se ne plašim. Iznuren i bespomoćan. Razdrljim košulju i ponudim grudi, evo…

Javnost je moj lični PR, koji na svakom koraku konvertuje moj osmeh i usklike zadovoljstva u smislen život. Ali bar je se ne plašim. Iznuren i bespomoćan. Razdrljim košulju i ponudim grudi, evo…

Posle toliko godina, valjda mi se olako prepoznaju slabosti dok, obrukan, trezveno nagađam strah i krivicu… Ne znam… Tonem li ja to u želji da ostanem na površini?

Tražio sam oprost, primoran da napravim izbor. Otvaram oči svoje, viđam radost punu tuge, i ljubav punu bola, podižem glavu i viđam savršenstvo i lepotu, viđam tebe, samo moju…

javnost

53

Ljubav ni ne sagledava sa one strane s koje se ja iza nje krijem, pa ponekad, pomislim da na nju ni ne obraća pažnju, i dozvolim sebi taj luksuz da je se setim… Javnost je jedino merilo koje opisuje tvoj život kakav zaista jeste. Njoj ni u najtežoj situaciji ne smem reći ono što naglas govorim sebi.

+

javnost javnost

Javnost je jedino merilo koje opisuje tvoj život kakav zaista jeste. Njoj ni u najtežoj situaciji ne smem reći ono što naglas govorim sebi.

53

53

Ljubav ni ne sagledava sa one strane s koje se ja iza nje krijem, pa ponekad, pomislim na nju ni ne koje obraća pažnju, Javnost jeda jedino merilo iopisuje dozvolim tajkakav luksuzzaista da jejeste. se setim… tvojsebi život Njoj ni u najtežoj situaciji ne smem Tražio sam da napravim izbor. reći ono štooprost, naglas primoran govorim sebi. Otvaram oči svoje, viđam radost punu tuge, iLjubav ljubavnipunu bola, podižem glavu i viđam ne sagledava sa one strane savršenstvo i lepotu, viđam pa tebe, samo moju… s koje se ja iza nje krijem, ponekad, pomislim da na nju ni ne obraća pažnju, Javnost je moj PR, koji i dozvolim sebi lični taj luksuz da je se setim… na svakom koraku konvertuje moj osmeh iTražio usklike zadovoljstva u smislen život. sam oprost, primoran da napravim izbor. Ali bar jeoči se ne plašim. Otvaram svoje, viđam radost punu tuge, Iznuren bespomoćan. i ljubav ipunu bola, podižem glavu i viđam Razdrljim košulju i ponudim grudi,samo evo…moju… savršenstvo i lepotu, viđam tebe,

Posle toliko godina, valjda mi se olako prepoznaju slabosti dok, obrukan, trezveno nagađam strah i krivicu… Ne znam… Tonem li ja to u želji da ostanem na površini? Posle toliko godina, mi se olako Javnost je moj lični valjda PR, koji prepoznaju slabostikonvertuje dok, obrukan, na svakom koraku moj osmeh nagađam strah i krivicu… itrezveno usklike zadovoljstva u smislen život. Ne bar znam… Ali je se ne plašim. Tonem lii ja to u želji Iznuren bespomoćan. da ostanem na površini? Razdrljim košulju i ponudim grudi, evo…

vnost javnost

Posle toliko godina, mi se olako Javnost je moj lični valjda PR, koji prepoznaju slabostikonvertuje dok, obrukan, na svakom koraku moj osmeh trezveno nagađam strah i krivicu… i usklike zadovoljstva u smislen život. Ne znam… Ali bar je se ne plašim. Tonem to u želji Iznurenlii ja bespomoćan. da ostanem na površini? Razdrljim košulju i ponudim grudi, evo… Posle toliko godina, valjda mi se olako prepoznaju slabosti dok, obrukan, trezveno nagađam strah i krivicu… Ne znam… Tonem li ja to u želji da ostanem na površini?

53 53

Ljubav ni ne sagledava sa one strane s koje se ja iza nje krijem, pa ponekad, pomislimjeda na nju ni ne koje obraća pažnju, Javnost jedino merilo i dozvolim tajkakav luksuzzaista da jejeste. se setim… opisuje tvojsebi život Njoj ni u najtežoj situaciji ne smem Tražio sam da napravim izbor. reći ono štooprost, naglas primoran govorim sebi. Otvaram oči svoje, viđam radost punu tuge, i ljubavnipunu bola, podižem glavu i viđam Ljubav ne sagledava sa one strane i lepotu, viđam pa tebe, samo moju… ssavršenstvo koje se ja iza nje krijem, ponekad, pomislim da na nju ni ne obraća pažnju, je moj PR, koji iJavnost dozvolim sebi lični taj luksuz da je se setim… na svakom koraku konvertuje moj osmeh i usklike zadovoljstva u smislen život. Tražio sam oprost, primoran da napravim izbor. Ali bar jeoči se ne plašim. Otvaram svoje, viđam radost punu tuge, bespomoćan. iIznuren ljubav ipunu bola, podižem glavu i viđam Razdrljim košulju i ponudim grudi,samo evo…moju… savršenstvo i lepotu, viđam tebe, reći ono što naglas govorim sebi.


magla

Ona je taj segment stvarnosti, koja nas nagriza, mnogo lakše podnela, ili ga, što sam iz razgovora sebi dopustio da posumnjam, nije ni osećala… Za to imam razumevanja. Nisam uspeo da se izborim sa nekim silama jačim od sebe. A ona kao da nije ni želela. Ne žalim ni za čim što mi nameću kao moje, ni za onima koji bi možda meni bili ono što ja njima nikada ne bi bio. kroz maglu vidim svoj prethodni život. Ona je Kao taj segment stvarnosti, koja nas nagriza, Voleo sam jutra, maglovita mi se učini mnogo lakše podnela, ili ga,posebno.Čak što sam iz razgovora da gadopustio poželim,dapogotovo pred nije Božić. Ali ništa od toga. sebi posumnjam, ni osećala… Bogtoželje nerazumevanja. ispunjava višeNisam nikom! Ovako, svako Za imam uspeo da se izborim maglovito jutro, jačim neizvesno i hladno kao strepnja, sa nekim silama od sebe. A ona kao da nije ni opsujem. želela. Ne žalim ni za čim što mi nameću kao moje, ni za onima koji bi možda meni bili ono što ja njima nikada ne bi bio. Kao kroz maglu vidim svoj prethodni život. Voleo sam jutra, maglovita posebno.Čak mi se učini da ga poželim, pogotovo pred Božić. Ali ništa od toga. Bog želje ne ispunjava više nikom! Ovako, svako maglovito jutro, neizvesno i hladno kao strepnja, opsujem.

agla

54

54

magla magla

Ona je taj segment stvarnosti, koja nas nagriza, mnogo lakše podnela, ili ga, što sam iz razgovora sebi dopustio da posumnjam, nije ni osećala… Za to imam razumevanja. Nisam uspeo da se izborim sa nekim silama jačim od sebe. A ona kao da nije ni želela. Ne žalim ni za čim što mi nameću kao moje, ni za onima koji bi možda meni bili ono što ja njima nikada ne bi bio. kroz maglu vidim svoj prethodni život. Ona je Kao taj segment stvarnosti, koja nas nagriza, Voleo jutra, maglovita mi se učini mnogosam lakše podnela, ili ga,posebno.Čak što sam iz razgovora da poželim,dapogotovo pred nije Božić. Ali ništa od toga. sebigadopustio posumnjam, ni osećala… Bog nerazumevanja. ispunjava višeNisam nikom! Ovako, svako Za toželje imam uspeo da se izborim maglovito jutro, jačim neizvesno i hladno kao strepnja, sa nekim silama od sebe. A ona kao da nije ni opsujem. želela. Ne žalim ni za čim što mi nameću kao moje, ni za onima koji bi možda meni bili ono što ja njima nikada ne bi bio. Kao kroz maglu vidim svoj prethodni život. Voleo sam jutra, maglovita posebno.Čak mi se učini da ga poželim, pogotovo pred Božić. Ali ništa od toga. Bog želje ne ispunjava više nikom! Ovako, svako

54 54 +

54

magla

Ona je taj segment stvarnosti, koja nas nagriza, mnogo lakše podnela, ili ga, što sam iz razgovora sebi dopustio da posumnjam, nije ni osećala… Za to imam razumevanja. Nisam uspeo da se izborim sa nekim silama jačim od sebe. A ona kao da nije ni želela. Ne žalim ni za čim što mi nameću kao moje, ni za onima koji bi možda meni bili ono što ja njima nikada ne bi bio. Kao kroz maglu vidim svoj prethodni život. Voleo sam jutra, maglovita posebno.Čak mi se učini da ga poželim, pogotovo pred Božić. Ali ništa od toga. Bog želje ne ispunjava više nikom! Ovako, svako maglovito jutro, neizvesno i hladno kao strepnja, opsujem.

magla

Ona je taj segment stvarnosti, koja nas nagriza, mnogo lakše podnela, ili ga, što sam iz razgovora sebi dopustio da posumnjam, nije ni osećala… Za to imam razumevanja. Nisam uspeo da se izborim sa nekim silama jačim od sebe. A ona kao da nije ni želela. Ne žalim ni za čim što mi nameću kao moje, ni za onima koji bi možda meni bili ono što ja njima nikada ne bi bio. Kao kroz maglu vidim svoj prethodni život. Voleo sam jutra, maglovita posebno.Čak mi se učini da ga poželim, pogotovo pred Božić. Ali ništa od toga. Bog želje ne ispunjava više nikom! Ovako, svako maglovito jutro, neizvesno i hladno kao strepnja, opsujem.

54


book war

Šta je dobar izbor? Ustati i otići? Urezati se duboko u podnožje dekoltea? Obećati pa slagati, pa se nasmejati, pa pobeći? Opet doći? Pa sve iznova. Šta je dobar izbor?

55

Žene uvek imaju dve istine. Jedna je ona u koju se ubeđuju kada žele da nas osvoje, a druga je ona koju interpretiraju kada se pravdaju zašto nas ostavljaju. Nažalost, obe su neistinite. Zašto žene žele da budemo onakvi kakvim su nas sanjale, zašto misle da mi moramo da krijemo mane koje one ističu da s njima mogu živeti. Nikad nemoj da imaš dve žene. A šta ostaje za ljubavima, velikim, istorijskim, prekookeanskim, neostvarenim, neutaženim, kako to nazvati? Samo žal? Koliko je mazohizma uliveno u epruvetu sa egoizmom da se dobije pristojna eksplozija? Samo toliko? Da li je suviše očekivati suviše? Samo očekivati. Kada se vreme slegne, kao prašina, usamljena i seda, kad poželi da se reinkarnira, koliko će ljubavi ostati? Samo jedna?

Amalgam prošlosti je osedlao sve želje. Sad ti je jasna moja zebnja u rečenici koja nije imala smisla. Nisam ja željan otužnosti, ona se sama nameće, samo se povinujem. Žene uvek imaju dve istine. Sve je otišlo predaleko i čini mi se ovaj put neće na dobro. Ako oboje samo potenciramo svoje nećemo daleko stići. Bar ne zajedno. A ako ovaj put ne stignemo nigde sve će u plamenu stradati. A držali smo se za ruke. To je nešto. Kao što bi, da smo se šamarali rukama, takođe bilo nešto. Dve strane iste medalje. Zlatne. Ja je nisam osvojio. Nije ni ona, zbog mene. A šta ostaje za ljubavima, velikim, istorijskim, prekookeanskim, neostvarenim, neutaženim, kako to nazvati? Samo žal? Koliko je mazohizma uliveno u epruvetu sa egoizmom da se dobije pristojna eksplozija? Samo toliko? Da li je suviše očekivati suviše? Samo očekivati. Kada se vreme slegne, kao prašina, usamljena i seda, kad poželi da se reinkarnira, koliko će ljubavi ostati? Samo jedna?

book war

Sve je otišlo predaleko i čini mi se ovaj put neće na dobro. Ako oboje samo potenciramo svoje nećemo daleko stići. Bar ne zajedno. A ako ovaj put ne stignemo nigde sve će u plamenu stradati. A držali smo se za ruke. To je nešto. Kao što bi, da smo se šamarali rukama, takođe bilo nešto. Dve strane iste medalje. Zlatne. Ja je nisam osvojio. Nije ni ona, zbog mene. Amalgam prošlosti je osedlao sve želje. Sad ti je jasna moja zebnja u rečenici koja nije imala smisla. Nisam ja željan otužnosti, ona se sama nameće, samo se povinujem. Žene uvek imaju dve istine.

55

Žene uvek imaju dve istine. Jedna je ona u koju se ubeđuju kada žele da nas osvoje, a druga je ona koju interpretiraju kada se pravdaju zašto nas ostavljaju. Nažalost, obe su neistinite. Zašto žene žele da budemo onakvi kakvim su nas sanjale, zašto misle da mi moramo da krijemo mane koje one ističu da s njima mogu živeti. Nikad nemoj da imaš dve žene. Šta je dobar izbor? Ustati i otići? Urezati se duboko u podnožje dekoltea? Obećati pa slagati, pa se nasmejati, pa pobeći? Opet doći? Pa sve iznova. Šta je dobar izbor?

+

55

55

ook warbook war

book warbook war

Šta je dobar izbor? Ustati i otići? Urezati se duboko u podnožje dekoltea? Obećati pa slagati, pa se nasmejati, pa pobeći? Opet doći? Pa sve iznova. Šta je dobar izbor? Žene uvek imaju dve istine. Jedna je ona u koju se ubeđuju kada žele da nas osvoje, a druga je ona koju interpretiraju kada se pravdaju zašto nas ostavljaju. Nažalost, obeizbor? su neistinite. ZaštoUrezati žene žele da budemo Šta je dobar Ustati i otići? se duboko u onakvi kakvim su nasObećati sanjale,pazašto misle moramo podnožje dekoltea? slagati, pada se mi nasmejati, da manedoći? koje Pa onesve ističu da s Šta njima mogu izbor? živeti. pa krijemo pobeći? Opet iznova. je dobar Nikad nemoj da imaš dve žene. Žene uvek imaju dve istine. Jedna je ona u koju se A šta ostaje zažele ljubavima, velikim,a istorijskim, ubeđuju kada da nas osvoje, druga je ona koju prekookeanskim, neostvarenim, neutaženim, kako to interpretiraju kada se pravdaju zašto nas ostavljaju. nazvati? žal? Nažalost,Samo obe su neistinite. Zašto žene žele da budemo Koliko mazohizma epruvetu onakvi je kakvim su nas uliveno sanjale,uzašto misle da mi moramo sa da se dobije da egoizmom krijemo mane koje one pristojna ističu da eksplozija? s njima mogu živeti. Samo Nikad toliko? nemoj da imaš dve žene. Da li je suviše očekivati suviše? Samo očekivati. Kada se vreme kaovelikim, prašina,istorijskim, usamljena i seda, A šta ostaje za slegne, ljubavima, kad poželi da se reinkarnira, koliko će ljubavikako ostati? prekookeanskim, neostvarenim, neutaženim, to Samo jedna? nazvati? Samo žal? Koliko je mazohizma uliveno u epruvetu Sve je otišlo predaleko i čini mi se ovaj put neće na sa egoizmom da se dobije pristojna eksplozija? dobro. Ako oboje samo potenciramo svoje nećemo daleko Samo toliko? stići. Barsuviše ne zajedno. A ako ovajSamo put ne stignemo nigde Da li je očekivati suviše? očekivati. sve plamenu stradati. držali smo se za ruke. To Kadaćeseu vreme slegne, kao A prašina, usamljena i seda, je bi, da smo se šamarali rukama, takođe kadnešto. poželiKao da što se reinkarnira, koliko će ljubavi ostati? bilo Dve strane iste medalje. Zlatne. Ja je nisam Samonešto. jedna? osvojio. Nije ni ona, zbog mene. Sve je otišlo predaleko i čini mi se ovaj put neće na Amalgam je osedlao sve želje. Sadnećemo ti je jasna dobro. Akoprošlosti oboje samo potenciramo svoje daleko moja zebnja u rečeniciA koja nije put imala Nisam stići. Bar ne zajedno. ako ovaj nesmisla. stignemo nigde ja otužnosti, ona se A sama nameće, se To sveželjan će u plamenu stradati. držali smo se samo za ruke. povinujem. je nešto. Kao što bi, da smo se šamarali rukama, takođe Žene uvek imaju dve istine. bilo nešto. Dve strane iste medalje. Zlatne. Ja je nisam osvojio. Nije ni ona, zbog mene. Amalgam prošlosti je osedlao sve želje. Sad ti je jasna moja zebnja u rečenici koja nije imala smisla. Nisam ja željan otužnosti, ona se sama nameće, samo se povinujem. Žene uvek imaju dve istine.

55 55

Amalgam prošlosti je osedlao sve želje. Sad ti je jasna moja zebnja u rečenici koja nije imala smisla. Nisam ja željan otužnosti, ona se sama nameće, samo se povinujem. Žene uvek imaju dve istine. Žene uvek imaju dve istine. Jedna je ona u koju se ubeđuju kada žele da nas osvoje, a druga je ona koju interpretiraju kada se pravdaju zašto nas ostavljaju. Nažalost, obeizbor? su neistinite. ZaštoUrezati žene žele da budemo Šta je dobar Ustati i otići? se duboko u onakvi kakvim su nasObećati sanjale,pazašto misle moramo podnožje dekoltea? slagati, pada se mi nasmejati, da pobeći? krijemo Opet manedoći? koje Pa onesve ističu da s Šta njima mogu izbor? živeti. pa iznova. je dobar Nikad nemoj da imaš dve žene. Žene uvek imaju dve istine. Jedna je ona u koju se A šta ostaje zažele ljubavima, velikim,a istorijskim, ubeđuju kada da nas osvoje, druga je ona koju prekookeanskim, neostvarenim, neutaženim, kako to interpretiraju kada se pravdaju zašto nas ostavljaju. nazvati? Samo žal? Nažalost, obe su neistinite. Zašto žene žele da budemo Koliko je mazohizma epruvetu onakvi kakvim su nas uliveno sanjale,uzašto misle da mi moramo sa egoizmom da se dobije da krijemo mane koje one pristojna ističu da eksplozija? s njima mogu živeti. Samo toliko? Nikad nemoj da imaš dve žene. Da li je suviše očekivati suviše? Samo očekivati. Kada se vreme kaovelikim, prašina,istorijskim, usamljena i seda, A šta ostaje za slegne, ljubavima, kad poželi da se reinkarnira, koliko će ljubavikako ostati? prekookeanskim, neostvarenim, neutaženim, to Samo jedna? nazvati? Samo žal? Koliko je mazohizma uliveno u epruvetu Sveegoizmom je otišlo predaleko i čini mi se ovaj put neće na sa da se dobije pristojna eksplozija? dobro.toliko? Ako oboje samo potenciramo svoje nećemo daleko Samo stići. Barsuviše ne zajedno. A ako ovajSamo put ne stignemo nigde Da li je očekivati suviše? očekivati. sve ćeseu vreme plamenu stradati. držali smo se za ruke. To Kada slegne, kao A prašina, usamljena i seda, je nešto. bi, da smo se šamarali rukama, takođe kad poželiKao da što se reinkarnira, koliko će ljubavi ostati? bilo nešto. Dve strane iste medalje. Zlatne. Ja je nisam Samo jedna? osvojio. Nije ni ona, zbog mene. Sve je otišlo predaleko i čini mi se ovaj put neće na Amalgam je osedlao sve želje. Sadnećemo ti je jasna dobro. Akoprošlosti oboje samo potenciramo svoje daleko moja Bar zebnja u rečeniciA koja nije put imala Nisam stići. ne zajedno. ako ovaj nesmisla. stignemo nigde ja željan otužnosti, ona se A sama nameće, se To sve će u plamenu stradati. držali smo se samo za ruke. povinujem. je nešto. Kao što bi, da smo se šamarali rukama, takođe Ženenešto. uvek imaju dve istine. bilo Dve strane iste medalje. Zlatne. Ja je nisam osvojio. Nije ni ona, zbog mene.


Ja sam odavno otišao, dostojanstven i odmeren. Sada ispiram zlato u kanjonu, moj šešir je znojem umašten… Ja sam svoj znoj, protraćen život, slomljeno srce… Ova zemlja je, iako suva i tvrda, nekad bila moja, ponesite najosnovnije i krenite preko brda..

new work

56

Evakuacija. Nova klapa. Tuđi šešir, iznuđen bol. Isceniran život. Moram uzeti u obzir da me Bog možda ne voli! Ko kontroliše sadašnjost - kontroliše prošlost. Ko kontroliše prošlost - kontroliše budućnost. A ko kontroliše sadašnjost? Što su jači to su bezobrazniji, što su bezobrazniji to su bezobzirniji. Razumeš li iskrenost? A samilost? Suviše velika uloga za njih… Isuviše mala uloga za moj znoj…

Evakuacija. Nova klapa. Tuđi šešir, iznuđen bol. Isceniran život. Moram uzeti u obzir da me Bog možda ne voli! Ko kontroliše sadašnjost - kontroliše prošlost. Ko kontroliše prošlost - kontroliše budućnost. A ko kontroliše sadašnjost? Što su jači to su bezobrazniji, što su bezobrazniji to su bezobzirniji. Razumeš li iskrenost? A samilost? Suviše velika uloga za njih… Isuviše mala uloga za moj znoj…

new work

56

Ja sam odavno otišao, dostojanstven i odmeren. Sada ispiram zlato u kanjonu, moj šešir je znojem umašten… Ja sam svoj znoj, protraćen život, slomljeno srce… Ova zemlja je, iako suva i tvrda, nekad bila moja, ponesite najosnovnije i krenite preko brda..

+

56

ew worknew work

56

moj šešir je znojem umašten… Ja sam svoj znoj, protraćen život, slomljeno srce… Ja sam odavno otišao, dostojanstven i odmeren. Ova zemlja iakousuva i tvrda, Sada ispiramje, zlato kanjonu, nekad bilajemoja, moj šešir znojem umašten… ponesite najosnovnije i krenite preko brda.. Ja sam svoj znoj, protraćen život, Evakuacija. slomljeno srce… Nova klapa. Tuđi zemlja šešir, iznuđen Ova je, iakobol. suva i tvrda, Isceniran nekad bilaživot. moja, Moram uzeti u obzir ponesite najosnovnije me Bog možda ne voli! idakrenite preko brda.. Ko kontroliše sadašnjost - Evakuacija. kontroliše prošlost. Nova klapa. Ko kontroliše prošlost Tuđi šešir, iznuđen bol.- kontrolišeživot. budućnost. Isceniran A ko kontroliše sadašnjost? Moram uzeti u obzir da me Bog možda ne voli! Što su jači to su bezobrazniji, što kontroliše su bezobrazniji to su - bezobzirniji. Ko sadašnjost Razumeš liprošlost. iskrenost? kontroliše A samilost? Ko kontroliše prošlost - Suviše velika uloga za njih… kontroliše budućnost. Isuviše mala uloga za moj znoj… A ko kontroliše sadašnjost? Što su jači to su bezobrazniji, što su bezobrazniji to su bezobzirniji. Razumeš li iskrenost? A samilost? Suviše velika uloga za njih… Isuviše mala uloga za moj znoj…

56

new worknew work

56

Ja sam odavno otišao, dostojanstven i odmeren. Sada ispiram zlato u kanjonu, moj šešir je znojem umašten… Ja sam svoj znoj, protraćen život, slomljeno srce… Ja sam odavno otišao, dostojanstven i odmeren. Ova iakousuva i tvrda, Sadazemlja ispiramje, zlato kanjonu, nekad bilajemoja, moj šešir znojem umašten… ponesite najosnovnije iJakrenite preko brda.. sam svoj znoj, protraćen život, Evakuacija. slomljeno srce… Nova klapa. Tuđi šešir, iznuđen Ova zemlja je, iakobol. suva i tvrda, Isceniran nekad bilaživot. moja, Moram uzeti u obzir ponesite najosnovnije da me Bog možda ne voli! i krenite preko brda.. Ko kontroliše sadašnjost - Evakuacija. kontroliše prošlost. Nova klapa. Ko prošlost Tuđikontroliše šešir, iznuđen bol.- kontroliše budućnost. Isceniran život. A ko kontroliše sadašnjost? Moram uzeti u obzir da me Bog možda ne voli! Što su jači to su bezobrazniji, što su bezobrazniji to su - bezobzirniji. Ko kontroliše sadašnjost Razumeš iskrenost? kontrolišeliprošlost. A Kosamilost? kontroliše prošlost - Suviše velika uloga za njih… kontroliše budućnost. Isuviše mala uloga za moj znoj… A ko kontroliše sadašnjost? Što su jači to su bezobrazniji, što su bezobrazniji to su bezobzirniji. Razumeš li iskrenost? A samilost? Suviše velika uloga za njih… Isuviše mala uloga za moj znoj…


obel

57

nobel

57

nobel nobel

Ni slutio nisam da toliko novac može da utiče na dobrotu ljudi. Naivno sam zamišljao čistotu pažnje kako me prima u naručje u onolikoj meri koliko sam čovek. Mada uz premnogo para ko bi mogao da mi kaže da sam lenj, jebivetar, plagijator, prevarant, ljigavac, šonja, impotentan član književnog kluba, a da ja to ne iskoristim za još veću popularnost i tiraž. Ne može nisam suša dadasudi o kiši! Ni slutio toliko novac može da utiče na dobrotu ljudi. Naivno sam zamišljao čistotu pažnje kako me Ono štou ću reći ljudi nikad neće zaboraviti. Moja reč jeMada kao prima naručje u onolikoj meri koliko sam čovek. seme kokosovog oraha koje rasteda dok sazridai kao uz premnogo para ko bi mogao minekaže sam takvo lenj, opadne daplagijator, ga nađe džunglaš kojiljigavac, je pošao u lovimpotentan na štakore jebivetar, prevarant, šonja, ne li prehranio porodicu sina da jednog članbiknjiževnog kluba, a da ijaodgojio to ne iskoristim za još dana veću samostalno popularnost krene i tiraž.u potragu za džinovskim gusenicama… kad ga ubi orah…kokosov… Ne može suša da sudi o kiši!Tako dalekosežne su posledice mojih reči. Ono što ću reći ljudi nikad neće zaboraviti. Moja reč je kao Ispašće da sam neki egomanijak, posvećen seme kokosovog oraha koje raste ali dokda nesam sazribio i kao takvo samo karijeri kolikedžunglaš bi žene koji ostale uskraćene opadne da ga nađe je pošao u lovza nanajlepše štakore periode života. Pa i ovi gradovi susina dignuti grobljima ne bi li svog prehranio porodicu i odgojio da na jednog dana isamostalno močvarama. Mislim, to je svezaono što vi većgusenicama… znate, samo krene u potragu džinovskim ne krivo da shvatite, uostalom, ja zaista ne kadbih gaželeo ubi orah…kokosov… Tako dalekosežne su nikada posledice bih isticao mojih reči.neke stvari koje me bole, ne toliko zbog mene, koliko zbog svih nas, da ne verujem u našu istinu. I ne bojte se. Šanse dobijem Nobelovu nagradu nikakve jer sam Ispašće dadasam neki egomanijak, ali da su sam bio posvećen van a, bi ionako je potrošio na bahanalije. samokonkurencije, karijeri kolike ženebiostale uskraćene za najlepše periode svog života. Pa i ovi gradovi su dignuti na grobljima i močvarama. Mislim, to je sve ono što vi već znate, samo ne bih želeo krivo da shvatite, uostalom, ja zaista nikada ne bih isticao neke stvari koje me bole, ne toliko zbog mene, koliko zbog svih nas, da ne verujem u našu istinu. I ne bojte

57 57

Ni slutio nisam da toliko novac može da utiče na dobrotu ljudi. Naivno sam zamišljao čistotu pažnje kako me prima u naručje u onolikoj meri koliko sam čovek. Mada uz premnogo para ko bi mogao da mi kaže da sam lenj, jebivetar, plagijator, prevarant, ljigavac, šonja, impotentan član književnog kluba, a da ja to ne iskoristim za još veću popularnost i tiraž. Ne slutio može nisam suša dadasudi o kiši! Ni toliko novac može da utiče na dobrotu ljudi. Naivno sam zamišljao čistotu pažnje kako me Ono štou ću reći ljudi nikad neće zaboraviti. Moja reč jeMada kao prima naručje u onolikoj meri koliko sam čovek. seme kokosovog oraha koje rasteda dok sazridai kao uz premnogo para ko bi mogao minekaže sam takvo lenj, opadne daplagijator, ga nađe džunglaš kojiljigavac, je pošao u lovimpotentan na štakore jebivetar, prevarant, šonja, ne biknjiževnog li prehranio porodicu sina da jednog član kluba, a da ijaodgojio to ne iskoristim za još dana veću samostalno krene popularnost i tiraž.u potragu za džinovskim gusenicama… kadmože ga ubi orah…kokosov… Ne suša da sudi o kiši!Tako dalekosežne su posledice mojih reči. Ono što ću reći ljudi nikad neće zaboraviti. Moja reč je kao Ispašće da sam neki egomanijak, posvećen seme kokosovog oraha koje raste ali dokda nesam sazribio i kao takvo samo karijeri kolikedžunglaš bi žene koji ostale uskraćene opadne da ga nađe je pošao u lovza nanajlepše štakore periode života. Pa i ovi gradovi susina dignuti grobljima ne bi li svog prehranio porodicu i odgojio da na jednog dana i močvarama. Mislim, to je svezaono što vi većgusenicama… znate, samo samostalno krene u potragu džinovskim ne bih krivo da shvatite, uostalom, ja zaista ne kad gaželeo ubi orah…kokosov… Tako dalekosežne su nikada posledice bih isticao mojih reči.neke stvari koje me bole, ne toliko zbog mene, koliko zbog svih nas, da ne verujem u našu istinu. I ne bojte se. Šanse dobijem Nobelovu nagradu nikakve jer sam Ispašće dadasam neki egomanijak, ali da su sam bio posvećen van konkurencije, a, bi ionako je potrošio na bahanalije. samo karijeri kolike ženebiostale uskraćene za najlepše periode svog života. Pa i ovi gradovi su dignuti na grobljima i močvarama. Mislim, to je sve ono što vi već znate, samo ne bih želeo krivo da shvatite, uostalom, ja zaista nikada ne bih isticao neke stvari koje me bole, ne toliko zbog mene, koliko zbog svih nas, da ne verujem u našu istinu. I ne bojte se. Šanse da dobijem Nobelovu nagradu su nikakve jer sam van konkurencije, a, ionako bi je potrošio na bahanalije.

+

nobel

Ispašće da sam neki egomanijak, ali da sam bio posvećen samo karijeri kolike bi žene ostale uskraćene za najlepše periode svog života. Pa i ovi gradovi su dignuti na grobljima i močvarama. Mislim, to je sve ono što vi već znate, samo ne bih želeo krivo da shvatite, uostalom, ja zaista nikada ne bih isticao neke stvari koje me bole, ne toliko zbog mene, koliko zbog svih nas, da ne verujem u našu istinu. I ne bojte se. Šanse da dobijem Nobelovu nagradu su nikakve jer sam van konkurencije, a, ionako bi je potrošio na bahanalije.

57

Ono što ću reći ljudi nikad neće zaboraviti. Moja reč je kao seme kokosovog oraha koje raste dok ne sazri i kao takvo opadne da ga nađe džunglaš koji je pošao u lov na štakore ne bi li prehranio porodicu i odgojio sina da jednog dana samostalno krene u potragu za džinovskim gusenicama… kad ga ubi orah…kokosov… Tako dalekosežne su posledice mojih reči.

Ni slutio nisam da toliko novac može da utiče na dobrotu ljudi. Naivno sam zamišljao čistotu pažnje kako me prima u naručje u onolikoj meri koliko sam čovek. Mada uz premnogo para ko bi mogao da mi kaže da sam lenj, jebivetar, plagijator, prevarant, ljigavac, šonja, impotentan član književnog kluba, a da ja to ne iskoristim za još veću popularnost i tiraž. Ne može suša da sudi o kiši!

Ni slutio nisam da toliko novac može da utiče na dobrotu ljudi. Naivno sam zamišljao čistotu pažnje kako me prima u naručje u onolikoj meri koliko sam čovek. Mada uz premnogo para ko bi mogao da mi kaže da sam lenj, jebivetar, plagijator, prevarant, ljigavac, šonja, impotentan član književnog kluba, a da ja to ne iskoristim za još veću popularnost i tiraž. Ne može suša da sudi o kiši!

Ono što ću reći ljudi nikad neće zaboraviti. Moja reč je kao seme kokosovog oraha koje raste dok ne sazri i kao takvo opadne da ga nađe džunglaš koji je pošao u lov na štakore ne bi li prehranio porodicu i odgojio sina da jednog dana samostalno krene u potragu za džinovskim gusenicama… kad ga ubi orah…kokosov… Tako dalekosežne su posledice mojih reči.

nobel

57

Ispašće da sam neki egomanijak, ali da sam bio posvećen samo karijeri kolike bi žene ostale uskraćene za najlepše periode svog života. Pa i ovi gradovi su dignuti na grobljima i močvarama. Mislim, to je sve ono što vi već znate, samo ne bih želeo krivo da shvatite, uostalom, ja zaista nikada ne bih isticao neke stvari koje me bole, ne toliko zbog mene, koliko zbog svih nas, da ne verujem u našu istinu. I ne bojte se. Šanse da dobijem Nobelovu nagradu su nikakve jer sam van konkurencije, a, ionako bi je potrošio na bahanalije.


Ja sam ti jedan od odabranih predvodnika seljačke bune. Nije ni loše ono sa krunom, pa sve skupa u pesme, čitanke, istorijske udžbenike i u po koji kalendar. ''Revolution is not dead.'' Posmatram te i uviđam koliko si slaba i koliko se kriješ iza stare snage. Ne brini, neću nikad biti sam, i smrt voli savršen performans i zato je uvek uz mene. ''Death is not the end!''

Kao iz prvog reda, zbunjeno, gledati proroka i osetiti pročišćenje, kao eutanazija, između trećeg i četvrtog rebra, kao živeti čak i posle smrti za one koji te vole, daleko od mesta zločina… ''Evolution is not dead.''

Kao iz prvog reda, zbunjeno, gledati proroka i osetiti pročišćenje, kao eutanazija, između trećeg i četvrtog rebra, kao živeti čak i posle smrti za one koji te vole, daleko od mesta zločina… ''Evolution is not dead.''

Posmatram te i uviđam koliko si slaba i koliko se kriješ iza stare snage. Ne brini, neću nikad biti sam, i smrt voli savršen performans i zato je uvek uz mene. ''Death is not the end!''

Ja sam ti jedan od odabranih predvodnika seljačke bune. Nije ni loše ono sa krunom, pa sve skupa u pesme, čitanke, istorijske udžbenike i u po koji kalendar. ''Revolution is not dead.''

zašto

58

58

zašto

Pitam se zašto se samo meni dešavaju stvari koje samo meni mogu da se dese? Slično licu gospođe Lee kada bi neko uspeo da je nasmeje… ''Zašto nije mrtvo!''

Pitam se zašto se samo meni dešavaju stvari koje samo meni mogu da se dese? Slično licu gospođe Lee kada bi neko uspeo da je nasmeje… ''Zašto nije mrtvo!'' +

Slično licu gospođe Lee kada bi neko uspeo da je nasmeje… ''Zašto nije mrtvo!''

zašto

58

ašto

Ja samseti zašto jedanse odsamo odabranih Pitam meni predvodnika seljačke bune.meni dešavaju stvari koje samo Nije nida loše ono sa krunom, mogu se dese? pa sve licu skupa u pesme, Slično gospođe Leečitanke, istorijske udžbenike i ujeponasmeje… koji kalendar. kada bi neko uspeo da ''Revolution is not dead.'' ''Zašto nije mrtvo!''

Posmatram te i uviđam koliko si slaba i koliko se kriješ iza stare snage. Ne brini, neću nikad biti sam, i smrt voli savršen performans i zato je uvek uz mene. ''Death is not the end!''

58

Kao iz prvog reda, Ja sam ti jedan od zbunjeno, odabranih gledati proroka i osetiti pročišćenje, predvodnika seljačke bune. kao Nije eutanazija, ni loše ono sa krunom, između trećegu ipesme, četvrtog rebra, pa sve skupa čitanke, kao živeti udžbenike čak i poslei smrti istorijske u po koji kalendar. za one koji te vole, ''Revolution is not dead.'' daleko od mesta zločina… ''Evolution is reda, not dead.'' Kao iz prvog zbunjeno, gledati proroka i osetiti pročišćenje, Posmatram te i uviđam koliko si slaba kao eutanazija, iizmeđu koliko trećeg se kriješ iza starerebra, snage. i četvrtog Ne sam, kaobrini, živetineću čak inikad poslebiti smrti izasmrt onevoli kojisavršen te vole,performans idaleko zato jeoduvek uz zločina… mene. mesta ''Death is not the dead.'' end!'' ''Evolution is not

Kaosam iz prvog reda, Ja ti jedan od zbunjeno, odabranih gledati proroka i osetiti pročišćenje, predvodnika seljačke bune. kao eutanazija, Nije ni loše ono sa krunom, između trećegu ipesme, četvrtog rebra, pa sve skupa čitanke, kao živeti udžbenike čak i poslei smrti istorijske u po koji kalendar. za one koji te vole, ''Revolution is not dead.'' daleko od mesta zločina… ''Evolution is reda, not dead.'' Kao iz prvog zbunjeno, gledati proroka i osetiti pročišćenje, Posmatram te i uviđam koliko si slaba kao eutanazija, i koliko trećeg se kriješ iza starerebra, snage. između i četvrtog Ne brini, sam, kao živetineću čak inikad poslebiti smrti i smrt za onevoli kojisavršen te vole,performans i zato jeoduvek uz zločina… mene. daleko mesta ''Death is not the dead.'' end!'' ''Evolution is not

58

Posmatram te i uviđam koliko si slaba i koliko se kriješ iza stare snage. Ne brini, neću nikad biti sam, i smrt voli savršen performans i zato je uvek uz mene. ''Death is not the end!''

Ja samseti zašto jedanse odsamo odabranih Pitam meni predvodnika seljačke bune.meni dešavaju stvari koje samo Nije loše ono sa krunom, mogunida se dese? pa sve licu skupa u pesme, Slično gospođe Leečitanke, istorijske udžbenike i ujeponasmeje… koji kalendar. kada bi neko uspeo da ''Revolution is not dead.'' ''Zašto nije mrtvo!''

zašto

58

zašto

Pitam se zašto se samo meni dešavaju stvari koje samo meni mogu da se dese? Slično licu gospođe Lee kada bi neko uspeo da je nasmeje… ''Zašto nije mrtvo!''


iberund

59

59

iberund

Obojimo sve u sivo. Ili u nijanse sive. To je život koji žive. Zlato je oružje svih. Igra se loš bilijar i priča loš engleski, konobarica u ranim pedesetim, kao u svakoj našoj provinciji. Ljubio sam se sinoć. Naišla je neka putnica namernica pa privremenu stanicu oslovismo staništem. Pod rukom sam osetio tvoj struk, mek, pun, uz moj dlan srodan, zatvorim oči, putujem na mesta na kojima dugo nismo bili, pa se opustim, i moram ti priznati, dugo nije bilo stvarnije. Ej, prelepa ženo, ti si bila ljubav kakva se sanja, a da nije bilo ljubavi ne bi bilo ni mržnje. I sam se pitam koliko još vremena da čekamo, da li je još jedan život dovoljan? Ako nisam lud a tako se ponašam to je još strašnije. Oko razume a jezik ume. Shvati zoru, ona ima rosu, a jutro je kraj. Ali sad sam tu, i sad si tu, i nema nam druge. Sve ostalo je dovoljno prosečno loše. Razum je moj. Ne verujem. Razumno! Uzmem zrno i krenem u svemir, tamo je moj mir. Tamo sam ja. Svoj. Zar svakako nisam? Još uvek tumaram.

Obojimo sve u sivo. Ili u nijanse sive. To je život koji žive. Zlato je oružje svih. Igra se loš bilijar i priča loš engleski, konobarica u ranim pedesetim, kao u svakoj našoj provinciji. Ljubio sam se sinoć. Naišla je neka putnica namernica pa privremenu stanicu oslovismo staništem. Pod rukom sam osetio tvoj struk, mek, pun, uz moj dlan srodan, zatvorim oči, putujem na mesta na kojima dugo nismo bili, pa se opustim, i moram ti priznati, dugo nije bilo stvarnije. Ej, prelepa ženo, ti si bila ljubav kakva se sanja, a da nije bilo ljubavi ne bi bilo ni mržnje. I sam se pitam koliko još vremena da čekamo, da li je još jedan život dovoljan? Ako nisam lud a tako se ponašam to je još strašnije. Oko razume a jezik ume. Shvati zoru, ona ima rosu, a jutro je kraj. Ali sad sam tu, i sad si tu, i nema nam druge. Sve ostalo je dovoljno prosečno loše. Razum je moj. Ne verujem. Razumno! Uzmem zrno i krenem u svemir, tamo je moj mir. Tamo sam ja. Svoj. Zar svakako nisam? Još uvek tumaram.

+

59

erund iberund

iberund iberund

59

Obojimo sve u sivo. Ili u nijanse sive. To je život koji žive. Zlato je oružje svih. Igra se loš bilijar i priča loš engleski, konobarica u ranim pedesetim, kao u svakoj našoj provinciji. Ljubio sam se sinoć. Naišla je neka putnica namernica pa privremenu stanicu staništem. Obojimo sve u sivo. Ili uoslovismo nijanse sive. Pod sam žive. osetioZlato tvoj je struk, To jerukom život koji oružje svih. mek, uz moji dlan Igra sepun, loš bilijar pričasrodan, loš engleski, zatvorim oči, putujem na mesta konobarica u ranim pedesetim, na dugo nismo bili, kaokojima u svakoj našoj provinciji. pa se opustim, i moram ti priznati, Ljubio sam se sinoć. dugo bilo stvarnije. Naišlanije je neka putnica namernica Ej, prelepa ženo, ti si bila ljubav staništem. kakva se sanja, pa privremenu stanicu oslovismo a darukom nije bilo ljubavi bi bilo ni mržnje. Pod sam osetione tvoj struk, Imek, sam pun, se pitam koliko vremena da čekamo, uz moj dlanjoš srodan, da li je još jedan život na dovoljan? zatvorim oči, putujem mesta Ako nisam dugo lud a nismo tako sebili, ponašam to je još strašnije. na kojima Oko a jezik ume.ti priznati, pa serazume opustim, i moram Shvati zoru, ona ima rosu, a jutro je kraj. dugo nije bilo stvarnije. Ali sam ženo, tu, i sad tu, iljubav nema kakva nam druge. Ej, sad prelepa ti sisi bila se sanja, Sve je dovoljno a daostalo nije bilo ljubavi neprosečno bi bilo niloše. mržnje. Razum moj. koliko još vremena da čekamo, I sam sejepitam Ne da liverujem. je još jedan život dovoljan? Razumno! Ako nisam lud a tako se ponašam to je još strašnije. Uzmem zrno ai jezik krenem u svemir, tamo je moj mir. Oko razume ume. Tamo ja.ona Svoj. svakako nisam? Shvatisam zoru, imaZar rosu, a jutro je kraj. Još uvek tumaram. Ali sad sam tu, i sad si tu, i nema nam druge. Sve ostalo je dovoljno prosečno loše. Razum je moj. Ne verujem. Razumno! Uzmem zrno i krenem u svemir, tamo je moj mir. Tamo sam ja. Svoj. Zar svakako nisam? Još uvek tumaram.

59 59

konobarica u ranim pedesetim, kao u svakoj našoj provinciji. Ljubio sam se sinoć. Naišla je neka putnica namernica pa privremenu stanicu staništem. Obojimo sve u sivo. Ili uoslovismo nijanse sive. Podjerukom sam žive. osetioZlato tvoj je struk, To život koji oružje svih. mek,sepun, uz moji dlan Igra loš bilijar pričasrodan, loš engleski, zatvorim oči, putujem na mesta konobarica u ranim pedesetim, na kojima dugo nismo bili, kao u svakoj našoj provinciji. pa se opustim, i moram ti priznati, Ljubio sam se sinoć. dugo nije bilo stvarnije. Naišla je neka putnica namernica Ej, privremenu prelepa ženo, ti si bila ljubav staništem. kakva se sanja, pa stanicu oslovismo a darukom nije bilo ljubavi bi bilo ni mržnje. Pod sam osetione tvoj struk, I sam pun, se pitam koliko vremena da čekamo, mek, uz moj dlanjoš srodan, da li je još jedan život na dovoljan? zatvorim oči, putujem mesta Akokojima nisam dugo lud a nismo tako sebili, ponašam to je još strašnije. na Okoserazume a jezik ume.ti priznati, pa opustim, i moram Shvatinije zoru, ona ima rosu, a jutro je kraj. dugo bilo stvarnije. Ali sad sam ženo, tu, i sad tu, iljubav nema kakva nam druge. Ej, prelepa ti sisi bila se sanja, Sve je dovoljno a daostalo nije bilo ljubavi neprosečno bi bilo niloše. mržnje. moj. koliko još vremena da čekamo, IRazum sam sejepitam Ne liverujem. da je još jedan život dovoljan? Razumno! Ako nisam lud a tako se ponašam to je još strašnije. Uzmem zrno ai jezik krenem u svemir, tamo je moj mir. Oko razume ume. Tamo sam ja.ona Svoj. svakako nisam? Shvati zoru, imaZar rosu, a jutro je kraj. Još sad uvek tumaram. Ali sam tu, i sad si tu, i nema nam druge. Sve ostalo je dovoljno prosečno loše. Razum je moj. Ne verujem. Razumno! Uzmem zrno i krenem u svemir, tamo je moj mir. Tamo sam ja. Svoj. Zar svakako nisam? Još uvek tumaram.


Prevario sam sudbinu bezbroj puta, sada me je opomenula da sam joj se opasno približio. Putovao ili stajao je isto ako u srcu imaš iskru sa urođenom brzinom svetlosti.

Ja sam samo muškarac i time se dičim, kada nemam erekciju ti mi napravi sendvič… Ne pričaj mi o suzama. Uđavola, kako sve izgleda drugačije, sve se odvija drugačije, sve se deobira drugačije, a suze uvek bivaju iste. Da li si i ti pokušala da pronikneš u elitistički smisao postojanja suza u organizmu?

Kada nemam erekciju ti mi napravi sendvič… Zemlja, rotirajući se, svakog od nas dovede u svaki predeo svemira. Sa tom dimenzijom kosmičkih sastajanja rastanci postaju prizemni. Jutro je pomalo kišno. Poklonio bih ti ga, kad bi se događaji ponavljali…

Zemlja, rotirajući se, svakog od nas dovede u svaki predeo svemira. Sa tom dimenzijom kosmičkih sastajanja rastanci postaju prizemni. Jutro je pomalo kišno. Poklonio bih ti ga, kad bi se događaji ponavljali… Kada nemam erekciju ti mi napravi sendvič… Prevario sam sudbinu bezbroj puta, sada me je opomenula da sam joj se opasno približio. Putovao ili stajao je isto ako u srcu imaš iskru sa urođenom brzinom svetlosti.

Ja sam samo muškarac i time se dičim, kada nemam erekciju ti mi napravi sendvič…

Suviše orgazama nas otupi, kao i suviše rođendana. Nisam proživeo mnogo ali sam proživeo dovoljno. Sve mi ovo zvuči kao loša monodrama sa lošim glumcem i pred malo publike.

muškarac

Ne pričaj mi o suzama. Uđavola, kako sve izgleda drugačije, sve se odvija drugačije, sve se deobira drugačije, a suze uvek bivaju iste. Da li si i ti pokušala da pronikneš u elitistički smisao postojanja suza u organizmu?

60

60

muškarac

Suviše orgazama nas otupi, kao i suviše rođendana. Nisam proživeo mnogo ali sam proživeo dovoljno. Sve mi ovo zvuči kao loša monodrama sa lošim glumcem i pred malo publike.

+

ali sam proživeo dovoljno. Sve mi ovo zvuči kao loša monodrama sa lošim glumcem i pred malo publike.

uškaracmuškarac

60

Ja sam samo muškarac i time se dičim, kada nemam erekciju ti mi napravi sendvič…

Prevario sam sudbinu bezbroj puta, Suviše orgazama nas otupi, sadai me je opomenula kao suviše rođendana. da samproživeo joj se opasno Nisam mnogopribližio. Putovao ili stajaodovoljno. je isto ali sam proživeo ako mi u srcu Sve ovo imaš zvučiiskru kao loša monodrama urođenom brzinom svetlosti. sa lošim glumcem i pred malo publike.

Ne pričajrotirajući mi o suzama. Zemlja, se, svakog od nas Uđavola, izgleda drugačije, dovede u kako svakisve predeo svemira. sve se odvija drugačije, Sa tom dimenzijom kosmičkih sastajanja sve se deobira drugačije, rastanci postaju prizemni. a suzejeuvek bivaju iste.Poklonio bih ti ga, Jutro pomalo kišno. Da i tidogađaji pokušalaponavljali… da pronikneš kadlibisise u elitistički smisao postojanja u organizmu? Ne pričaj misuza o suzama. Uđavola, kako sve izgleda drugačije, Ja samo muškarac svesam se odvija drugačije,i time se dičim, kada ti mi napravi sendvič… sve senemam deobiraerekciju drugačije, a suze uvek bivaju iste. Da li si i ti pokušala da pronikneš u elitistički smisao postojanja suza u organizmu?

60

Kada nemam erekciju bezbroj ti mi napravi Prevario sam sudbinu puta, sendvič… sada me je opomenula Zemlja, rotirajući se, približio. svakog od nas da sam joj se opasno dovede predeo svemira. Putovaouilisvaki stajao je isto Sa dimenzijom akotom u srcu imaš iskrukosmičkih sastajanja rastanci postaju prizemni. sa urođenom brzinom svetlosti. Jutro je pomalo kišno. Poklonio bih ti ga, kad se događaji ponavljali… Kadabinemam erekciju ti mi napravi sendvič…

Kada nemam erekciju bezbroj ti mi napravi Prevario sam sudbinu puta, sendvič… sada me je opomenula Zemlja, rotirajući se, približio. svakog od nas da sam joj se opasno dovede uilisvaki predeo svemira. Putovao stajao je isto Sa tom dimenzijom ako u srcu imaš iskrukosmičkih sastajanja rastanci postaju prizemni. sa urođenom brzinom svetlosti. Jutro je pomalo kišno. Poklonio bih ti ga, kad binemam se događaji ponavljali… Kada erekciju ti mi napravi sendvič…

60

Ne pričajrotirajući mi o suzama. Zemlja, se, svakog od nas Uđavola,u kako izgleda drugačije, dovede svakisve predeo svemira. svetom se odvija drugačije, Sa dimenzijom kosmičkih sastajanja sve se deobira drugačije, rastanci postaju prizemni. a suzejeuvek bivaju iste.Poklonio bih ti ga, Jutro pomalo kišno. Da libisise i tidogađaji pokušalaponavljali… da pronikneš kad u elitistički smisao postojanja u organizmu? Ne pričaj misuza o suzama. Uđavola, kako sve izgleda drugačije, Ja sam samo muškarac sve se odvija drugačije,i time se dičim, kadasenemam ti mi napravi sendvič… sve deobiraerekciju drugačije, a suze uvek bivaju iste. Da li si i ti pokušala da pronikneš u elitistički smisao postojanja suza u organizmu?

Prevario sam sudbinu bezbroj puta, Suviše orgazama nas otupi, sada je opomenula kao i me suviše rođendana. da samproživeo joj se opasno Nisam mnogopribližio. Putovao ili stajaodovoljno. je isto ali sam proživeo ako u srcu Sve mi ovo imaš zvučiiskru kao loša monodrama sa urođenom brzinom svetlosti. lošim glumcem i pred malo publike.

Ja sam samo muškarac i time se dičim, kada nemam erekciju ti mi napravi sendvič…

60

muškaracmuškarac

Suviše orgazama nas otupi, kao i suviše rođendana. Nisam proživeo mnogo ali sam proživeo dovoljno. Sve mi ovo zvuči kao loša monodrama sa lošim glumcem i pred malo publike.


at 61

inat

Ne volim da se kitim tuđim perjem ni da se perjam tuđom kitom. Segregaciono pravo na sopstveni život. Potreba za slobodom je utkana duboko u naše biće,kao i strah od smrti, da bi se vodviljski prepucavali preko nas. Pokolenja traže utehu, ali svet se ne vrti oko tebe. Znam, saznanja katkad umeju da bole. Dok ljubim gledam reklame, kad se ispovedam mislim na fudbal, pevam ''No shalltuđim we part'' kad ni se da intonira himna, Ne volim damore se kitim perjem se perjam platio i sopstveni abortus, trulim iznutra, tuđom bih kitom. Segregaciono pravo na lagano, sopstveni život. a sve zbog Znam, ubio meduboko ponos,usad mubiće,kao i Potreba za inata. slobodom je utkana naše preostaje da ugine sa sobom.prepucavali Neću dozvoliti da nas. strah od smrti, da bisam se vodviljski preko me uništiš,traže ni ti,utehu, ni tuga, tvoje Pokolenja alinisvet se poimanje ne vrti okopravde, tebe. jer onog si me učio nema ni u tragovima. Samo preti, ali Znam,što saznanja katkad umeju da bole. Dok ljubim nekima žuta električna stolica samo narativna potka za gledam je reklame, kad se ispovedam mislim na fudbal, učešće u delu Nikole pevam ''No more shallTesle. we part'' kad se intonira himna, platio bih i sopstveni abortus, trulim lagano, iznutra, a sve zbog inata. Znam, ubio me ponos, sad mu preostaje da ugine sam sa sobom. Neću dozvoliti da me uništiš, ni ti, ni tuga, ni tvoje poimanje pravde, jer onog što si me učio nema ni u tragovima. Samo preti, ali

61

inat

61

inat

61

Ne volim da se kitim tuđim perjem ni da se perjam tuđom kitom. Segregaciono pravo na sopstveni život. Potreba za slobodom je utkana duboko u naše biće,kao i strah od smrti, da bi se vodviljski prepucavali preko nas. Pokolenja traže utehu, ali svet se ne vrti oko tebe. Znam, saznanja katkad umeju da bole. Dok ljubim gledam reklame, kad se ispovedam mislim na fudbal, pevam ''No shalltuđim we part'' kad ni se da intonira himna, Ne volim damore se kitim perjem se perjam platio bih i sopstveni abortus, trulim iznutra, tuđom kitom. Segregaciono pravo na lagano, sopstveni život. a sve zbog Znam, ubio meduboko ponos,usad mubiće,kao i Potreba za inata. slobodom je utkana naše preostaje da ugine sa sobom.prepucavali Neću dozvoliti da nas. strah od smrti, da bisam se vodviljski preko me uništiš,traže ni ti,utehu, ni tuga, tvoje Pokolenja alinisvet se poimanje ne vrti okopravde, tebe. jer onog što si me učio nema ni u tragovima. Samo preti, ali Znam, saznanja katkad umeju da bole. Dok ljubim nekima je žuta električna stolica samo narativna potka za gledam reklame, kad se ispovedam mislim na fudbal, učešće ''No u delu Nikole pevam more shallTesle. we part'' kad se intonira himna, platio bih i sopstveni abortus, trulim lagano, iznutra, a sve zbog inata. Znam, ubio me ponos, sad mu preostaje da ugine sam sa sobom. Neću dozvoliti da me uništiš, ni ti, ni tuga, ni tvoje poimanje pravde, jer onog što si me učio nema ni u tragovima. Samo preti, ali nekima je žuta električna stolica samo narativna potka za učešće u delu Nikole Tesle.

+

inat

Ne volim da se kitim tuđim perjem ni da se perjam tuđom kitom. Segregaciono pravo na sopstveni život. Potreba za slobodom je utkana duboko u naše biće,kao i strah od smrti, da bi se vodviljski prepucavali preko nas. Pokolenja traže utehu, ali svet se ne vrti oko tebe. Znam, saznanja katkad umeju da bole. Dok ljubim gledam reklame, kad se ispovedam mislim na fudbal, pevam ''No more shall we part'' kad se intonira himna, platio bih i sopstveni abortus, trulim lagano, iznutra, a sve zbog inata. Znam, ubio me ponos, sad mu preostaje da ugine sam sa sobom. Neću dozvoliti da me uništiš, ni ti, ni tuga, ni tvoje poimanje pravde, jer onog što si me učio nema ni u tragovima. Samo preti, ali nekima je žuta električna stolica samo narativna potka za učešće u delu Nikole Tesle.

61

inat

61

Ne volim da se kitim tuđim perjem ni da se perjam tuđom kitom. Segregaciono pravo na sopstveni život. Potreba za slobodom je utkana duboko u naše biće,kao i strah od smrti, da bi se vodviljski prepucavali preko nas. Pokolenja traže utehu, ali svet se ne vrti oko tebe. Znam, saznanja katkad umeju da bole. Dok ljubim gledam reklame, kad se ispovedam mislim na fudbal, pevam ''No more shall we part'' kad se intonira himna, platio bih i sopstveni abortus, trulim lagano, iznutra, a sve zbog inata. Znam, ubio me ponos, sad mu preostaje da ugine sam sa sobom. Neću dozvoliti da me uništiš, ni ti, ni tuga, ni tvoje poimanje pravde, jer onog što si me učio nema ni u tragovima. Samo preti, ali nekima je žuta električna stolica samo narativna potka za učešće u delu Nikole Tesle.


Život je tvoj, pretroši ga. Koliko li svet može srušiti snova u trenutku? Suviše za ljude. Kao reka koja ništa ne kaže na sastanku. I ode. Neke uspomene moramo sačuvati, pa nije valjda baš sve prokleto od onog susreta? Nema iskrenosti ili ja to ništa ne razumem.

Radim, kupujem, jedem, vaspitavan na TV-u. Brinem se za sebe, što govori da u meni ima još nekog razuma. Život je lep ako imaš snage da se u to svakodnevno ubeđuješ. Kakav truo znak vere u život.

Živiš od iluzija u apstrakciji. Nemoj da pleteš dane kao što su caru tkali ruho. Ne podleži uticajima, gnušaj se zapada, pljuni svima u lice, mlatni gingebasom po ekranu i ostani free.

Koliko nečeg mog neko smatra svojim? Da li to zanemarljivo može biti dovoljno? Kako se čovek odupire da voli? Beži, skapava, prezire, proklinje?

Koliko nečeg mog neko smatra svojim? Da li to zanemarljivo može biti dovoljno? Kako se čovek odupire da voli? Beži, skapava, prezire, proklinje? Radim, kupujem, jedem, vaspitavan na TV-u. Brinem se za sebe, što govori da u meni ima još nekog razuma. Život je lep ako imaš snage da se u to svakodnevno ubeđuješ. Kakav truo znak vere u život.

Koliko li svet može srušiti snova u trenutku? Suviše za ljude. Kao reka koja ništa ne kaže na sastanku. I ode. Neke uspomene moramo sačuvati, pa nije valjda baš sve prokleto od onog susreta? Nema iskrenosti ili ja to ništa ne razumem.

Da li je moj uticaj ostavio traga ili si jednostavno sam od sebe sazreo? Da li to znači da sam svojevremeno bio prorok? Putuješ po prostranstvima divljeg zapada udišući svu lepotu prerije. Znam kako je kada između prepona osetiš ogromnu količinu snage.

život

Živiš od iluzija u apstrakciji. Nemoj da pleteš dane kao što su caru tkali ruho. Ne podleži uticajima, gnušaj se zapada, pljuni svima u lice, mlatni gingebasom po ekranu i ostani free.

62

62

Da li je moj uticaj ostavio traga ili si jednostavno sam od sebe sazreo? Da li to znači da sam svojevremeno bio prorok?

život

Putuješ po prostranstvima divljeg zapada udišući svu lepotu prerije. Znam kako je kada između prepona osetiš ogromnu količinu snage.

Život je tvoj, pretroši ga.

+

62

osetiš ogromnu količinu snage.

život

Da li je moj uticaj ostavio traga ili si jednostavno sam od sebe sazreo? Da li to znači da sam svojevremeno bio prorok? Putuješ po prostranstvima divljeg zapada udišući svu lepotu prerije. Radim,kako kupujem, Znam je kadajedem, izmeđuvaspitavan prepona na TV-u. Brinemogromnu se za sebe, što govori osetiš količinu snage. da u meni ima još nekog razuma. Život je moj lep ako imaš snagetraga Da li je uticaj ostavio da sisejednostavno u to svakodnevno ili sam odubeđuješ. sebe sazreo? Kakav znak u život. Da li totruo znači da vere sam svojevremeno bio prorok?

ivot

62

Život je tvoj, pretroši ga.

Koliko nečeg mog jedem, neko smatra svojim? Radim, kupujem, vaspitavan na TV-u. Da li to se zanemarljivo biti dovoljno? Brinem za sebe, štomože govori Kako se čovek darazuma. voli? da u meni ima odupire još nekog Beži, skapava, proklinje? Život je lep akoprezire, imaš snage da se u to svakodnevno ubeđuješ. Živiš odtruo iluzija apstrakciji. Kakav znaku vere u život. Nemoj da pleteš dane kao štonečeg su caru tkali ruho. Koliko mog neko smatra svojim? Ne li podleži uticajima,može biti dovoljno? Da to zanemarljivo gnušajsesečovek zapada, Kako odupire da voli? pljuniskapava, svima u lice, Beži, prezire, proklinje? mlatni gingebasom po ekranu i ostani Živiš od free. iluzija u apstrakciji. Nemoj da pleteš dane Koliko svet može kao štolisu caru tkalisrušiti ruho.snova u trenutku? Suviše za ljude. Ne podleži uticajima, Kao reka ništa ne kaže na sastanku. gnušaj se koja zapada, I ode. svima u lice, pljuni Neke uspomene moramo sačuvati, mlatni gingebasom po ekranu nije valjda ipaostani free. baš sve prokleto od onog susreta? Nema iskrenosti ili ja to ništa neurazumem. Koliko li svet može srušiti snova trenutku? Suviše za ljude. Životreka je tvoj, Kao koja pretroši ništa ne ga. kaže na sastanku. I ode. Neke uspomene moramo sačuvati, pa nije valjda baš sve prokleto od onog susreta? Nema iskrenosti ili ja to ništa ne razumem.

Koliko mog jedem, neko smatra svojim? Radim,nečeg kupujem, vaspitavan na TV-u. Da li to se zanemarljivo biti dovoljno? Brinem za sebe, štomože govori Kako se čovek darazuma. voli? da u meni ima odupire još nekog Beži, proklinje? Život skapava, je lep akoprezire, imaš snage da se u to svakodnevno ubeđuješ. Živiš iluzija apstrakciji. Kakavodtruo znaku vere u život. Nemoj da pleteš dane kao štonečeg su caru tkali ruho. Koliko mog neko smatra svojim? Ne podleži uticajima,može biti dovoljno? Da li to zanemarljivo gnušaj zapada, Kako sesečovek odupire da voli? pljuni svima u lice, Beži, skapava, prezire, proklinje? mlatni gingebasom po ekranu iŽiviš ostani od free. iluzija u apstrakciji. Nemoj da pleteš dane Koliko svet može kao štolisu caru tkalisrušiti ruho.snova u trenutku? Suviše za ljude. Ne podleži uticajima, Kao reka ništa ne kaže na sastanku. gnušaj se koja zapada, Ipljuni ode. svima u lice, Neke moramo sačuvati, mlatniuspomene gingebasom po ekranu pa nije valjda i ostani free. baš sve prokleto od onog susreta? Nema ili ja to ništa neurazumem. Koliko iskrenosti li svet može srušiti snova trenutku? Suviše za ljude. Život je tvoj, Kao reka koja pretroši ništa ne ga. kaže na sastanku. I ode. Neke uspomene moramo sačuvati, pa nije valjda baš sve prokleto od onog susreta? Nema iskrenosti ili ja to ništa ne razumem.

život

62

Život je tvoj, pretroši ga.

62

Da li je moj uticaj ostavio traga ili si jednostavno sam od sebe sazreo? Da li to znači da sam svojevremeno bio prorok? Putuješ po prostranstvima divljeg zapada udišući svu lepotu prerije. Radim, kupujem, Znam kako je kadajedem, izmeđuvaspitavan prepona na TV-u. Brinem se za sebe, što govori osetiš ogromnu količinu snage. da u meni ima još nekog razuma. Život je moj lep ako imaš snagetraga Da li je uticaj ostavio da u to svakodnevno ili sisejednostavno sam odubeđuješ. sebe sazreo? Kakav znak u život. Da li totruo znači da vere sam svojevremeno bio prorok?

život

Putuješ po prostranstvima divljeg zapada udišući svu lepotu prerije. Znam kako je kada između prepona osetiš ogromnu količinu snage.


dbrojavanje odbrojavanje

63

63

odbrojavanje odbrojavanje

63 63

Svršio sam korak po pčelama Svaki njen je korak po mom bolu. na njenoj haljini, Sećam se dana kada sam njen niz krv, slušaostrah kakojesecurio smeje. krv je se curela niz podsmevala. zid… A ona ustvari Ne Nijeosećam mi žao krivicu. što misli da želim da budem u pravu, Ja ne mi osećam krivo je štoništa! sam u pravu. Ako me teška vremena ne ubiju leći ćusam mirno umreti. Svršio po ipčelama Poželim sebi dobrodošlicu, na njenoj haljini, gde daje stignem. njengod strah curio niz krv, (Dečiji glas peva u pozadini sećanja:Tenči, tenči, tenčića, krv je curela niz zid… kol'ko trebakrivicu. ekserčića? Je'n, dva, tri…trebaju mi tri.) Ne osećam Ja ne osećam ništa! Ako me teška vremena ne ubiju leći ću mirno i umreti. Poželim sebi dobrodošlicu, gde god da stignem. Razbiću ovuu barijeru Bog ne ide crkvu. neprirodne komunikacije. Zid kojine nasglasa. razdvaja i spaja nas. Država Biću tamo gde nisam Zgražavam se na svojesad, brutalne misli sada sam ovde gde moram da budem, i to me dodatno ispunjava. a bio samčoveka tamo gde Ugledah koji ne dokmogu hodastići. zabacuje Ali to me ne usko sputava da uživam. desnu nogu, spiralno. Sve ovo posmatram u trenutku kad ju jeovu on barijeru uljuljkaoneprirodne tamo Razbiću komunikacije. gde joj ja ne bih dopustio Zid koji nasnikad razdvaja i spaja nas.da bude. Biću tamo gde nisam sad, Svaki njenovde korak je moram korak po bolu. sada sam gde damom budem, Sećam se dana sam a bio sam tamokada gde ne mogu stići. slušao kako smeje.da uživam. Ali to me nese sputava A ona seposmatram ustvari podsmevala. Sve ovo u trenutku Nije miježao misli da želim da budem u pravu, kad ju onšto uljuljkao tamo krivo mijajenikad što sam u pravu. gde joj ne bih dopustio da bude. Bog ne ide u crkvu. Država ne glasa. svetinja prošlog milenijuma! Koliko porušenih Zgražavam senasukanih na svoje brutalne Koliko kitova na obalu!misli iKoliko to mepokradenih dodatno ispunjava. ideala! Ugledah dok hoda zabacuje Ja vičemčoveka glasno koji i sam. desnu usko spiralno. To me nogu, ispunjava. Koliko porušenih svetinja prošlog milenijuma! Koliko kitova nasukanih na obalu! Koliko pokradenih ideala! Ja vičem glasno i sam. To me ispunjava.

Ja vičem glasno i sam. To me ispunjava. Bog ne ide u crkvu. Državaporušenih ne glasa. svetinja prošlog milenijuma! Koliko Zgražavam senasukanih na svoje brutalne Koliko kitova na obalu!misli i to mepokradenih dodatno ispunjava. Koliko ideala! Ugledah dok hoda zabacuje Ja vičemčoveka glasno koji i sam. desnu usko spiralno. To me nogu, ispunjava. Razbiću ovuu barijeru Bog ne ide crkvu. neprirodne komunikacije. Zid kojine nasglasa. razdvaja i spaja nas. Država Biću tamo gde nisam Zgražavam se na svojesad, brutalne misli sam ovde gde moram da budem, isada to me dodatno ispunjava. a bio samčoveka tamo gde Ugledah koji ne dokmogu hodastići. zabacuje Ali to me ne usko sputava da uživam. desnu nogu, spiralno. Sve ovo posmatram u trenutku kad ju jeovu on barijeru uljuljkaoneprirodne tamo Razbiću komunikacije. gde koji joj ja ne bih dopustio Zid nasnikad razdvaja i spaja nas.da bude. Biću tamo gde nisam sad, Svakisam njenovde korak je moram korak po bolu. sada gde damom budem, Sećam se dana sam a bio sam tamokada gde ne mogu stići. slušao kako smeje.da uživam. Ali to me nese sputava A ona seposmatram ustvari podsmevala. Sve ovo u trenutku Nije ju miježao misli da želim da budem u pravu, kad onšto uljuljkao tamo krivojoj mijajenikad što sam u pravu. gde ne bih dopustio da bude. Svršionjen sam korak po pčelama Svaki je korak po mom bolu. na njenoj haljini, Sećam se dana kada sam njen strah niz krv, slušao kakojesecurio smeje. krv je se curela niz podsmevala. zid… A ona ustvari Ne osećam Nije mi žao krivicu. što misli da želim da budem u pravu, Ja ne mi osećam krivo je štoništa! sam u pravu. Ako me teška vremena ne ubiju leći ćusam mirno umreti. Svršio po ipčelama Poželim sebi dobrodošlicu, na njenoj haljini, gde god daje stignem. njen strah curio niz krv, (Dečiji glas peva u pozadini sećanja:Tenči, tenči, tenčića, krv je curela niz zid… kol'ko trebakrivicu. ekserčića? Je'n, dva, tri…trebaju mi tri.) Ne osećam Ja ne osećam ništa! Ako me teška vremena ne ubiju leći ću mirno i umreti. Poželim sebi dobrodošlicu, gde god da stignem. (Dečiji glas peva u pozadini sećanja:Tenči, tenči, tenčića, kol'ko treba ekserčića? Je'n, dva, tri…trebaju mi tri.)

+

Koliko porušenih svetinja prošlog milenijuma! Koliko kitova nasukanih na obalu! Koliko pokradenih ideala! Ja vičem glasno i sam. To me ispunjava.

odbrojavanje

Svršio sam po pčelama na njenoj haljini, njen strah je curio niz krv, krv je curela niz zid… Ne osećam krivicu. Ja ne osećam ništa! Ako me teška vremena ne ubiju leći ću mirno i umreti. Poželim sebi dobrodošlicu, gde god da stignem. (Dečiji glas peva u pozadini sećanja:Tenči, tenči, tenčića, kol'ko treba ekserčića? Je'n, dva, tri…trebaju mi tri.)

63

Bog ne ide u crkvu. Država ne glasa. Zgražavam se na svoje brutalne misli i to me dodatno ispunjava. Ugledah čoveka koji dok hoda zabacuje desnu nogu, usko spiralno. Razbiću ovu barijeru neprirodne komunikacije. Zid koji nas razdvaja i spaja nas. Biću tamo gde nisam sad, sada sam ovde gde moram da budem, a bio sam tamo gde ne mogu stići. Ali to me ne sputava da uživam. Sve ovo posmatram u trenutku kad ju je on uljuljkao tamo gde joj ja nikad ne bih dopustio da bude.

Svaki njen korak je korak po mom bolu. Sećam se dana kada sam slušao kako se smeje. A ona se ustvari podsmevala. Nije mi žao što misli da želim da budem u pravu, krivo mi je što sam u pravu. Razbiću ovu barijeru neprirodne komunikacije. Zid koji nas razdvaja i spaja nas. Biću tamo gde nisam sad, sada sam ovde gde moram da budem, a bio sam tamo gde ne mogu stići. Ali to me ne sputava da uživam. Sve ovo posmatram u trenutku kad ju je on uljuljkao tamo gde joj ja nikad ne bih dopustio da bude.

Svaki njen korak je korak po mom bolu. Sećam se dana kada sam slušao kako se smeje. A ona se ustvari podsmevala. Nije mi žao što misli da želim da budem u pravu, krivo mi je što sam u pravu.

odbrojavanje

63

Bog ne ide u crkvu. Država ne glasa. Zgražavam se na svoje brutalne misli i to me dodatno ispunjava. Ugledah čoveka koji dok hoda zabacuje desnu nogu, usko spiralno. Koliko porušenih svetinja prošlog milenijuma! Koliko kitova nasukanih na obalu! Koliko pokradenih ideala! Ja vičem glasno i sam. To me ispunjava.

Svršio sam po pčelama na njenoj haljini, njen strah je curio niz krv, krv je curela niz zid… Ne osećam krivicu. Ja ne osećam ništa! Ako me teška vremena ne ubiju leći ću mirno i umreti. Poželim sebi dobrodošlicu, gde god da stignem. (Dečiji glas peva u pozadini sećanja:Tenči, tenči, tenčića, kol'ko treba ekserčića? Je'n, dva, tri…trebaju mi tri.)


Čovek sam čista srca, koji kada primeti da svi vise, pomisli, po zakonu ispravnosti većine, da sa njim nešto nije u redu. Za takve ljude stojim u rovu, za njih trčim grudima na bajonet, jer je utopija kritika sadašnjosti. Ako je mogla da nestane tvoja ljubav prema meni, netragom, onda ovaj svet i jeste onakav kakvim sam se i plašio.

Ako je neko povodljiv neka visi, ako je neko snishodljiv neka trpi, ja ću čvrsto stajati na zemlji, sa obe noge, iskren, sam, jer bi jednoga dana ta humusasta tvar trebalo da me primi k sebi.

Da li sazrevam? Da dojim lakše bi mi bilo da pronađem rešenje tangrama. Ovako mi preostaje samo da se potrudim da ne primećujem.

Da li sazrevam? Da dojim lakše bi mi bilo da pronađem rešenje tangrama. Ovako mi preostaje samo da se potrudim da ne primećujem.

Ako je neko povodljiv neka visi, ako je neko snishodljiv neka trpi, ja ću čvrsto stajati na zemlji, sa obe noge, iskren, sam, jer bi jednoga dana ta humusasta tvar trebalo da me primi k sebi.

Za takve ljude stojim u rovu, za njih trčim grudima na bajonet, jer je utopija kritika sadašnjosti. Ako je mogla da nestane tvoja ljubav prema meni, netragom, onda ovaj svet i jeste onakav kakvim sam se i plašio. Čovek sam čista srca, koji kada primeti da svi vise, pomisli, po zakonu ispravnosti većine, da sa njim nešto nije u redu.

zemlja

64

64

zemlja

Sve je okrenuto naglavačke, tako da se mnogi, zarad koristi, sami okreću naglavačke. Mentalitet gomile. Diši duboko i broj do deset!

Sve je okrenuto naglavačke, tako da se mnogi, zarad koristi, sami okreću naglavačke. Mentalitet gomile. Diši duboko i broj do deset! +

64

Mentalitet gomile. Diši duboko i broj do deset!

zemlja emlja

64

Čovek sam čista srca, koji je kada primetinaglavačke, da svi vise, Sve okrenuto pomisli, pomnogi, zakonuzarad ispravnosti tako da se koristi,većine, da sa okreću njim nešto nije u redu. sami naglavačke. Mentalitet gomile. Za takve ljude stojim u rovu, Diši duboko i broj do deset! za njih trčim grudima na bajonet, jer je utopija kritika Čovek sam čista srca,sadašnjosti. Ako je mogla da nestane tvoja ljubav koji kada primeti da svi vise, prema meni, netragom, onda ovaj svet i jeste pomisli, po zakonu ispravnosti većine, onakav kakvim sam plašio. da sa njim nešto nijeseui redu.

Ako je neko povodljiv neka visi, ako je neko snishodljiv neka trpi, ja ću čvrsto stajati na zemlji, sa obe noge, iskren, sam, jer bi jednoga dana ta humusasta tvar trebalo da me primi k sebi.

Da takve li sazrevam? Za ljude stojim u rovu, Da njih dojim lakše bi mi bilo za trčim grudima na bajonet, da pronađem tangrama. jer je utopija rešenje kritika sadašnjosti. Ovako preostaje samotvoja ljubav Ako je mi mogla da nestane da se potrudim da ne primećujem. prema meni, netragom, onda ovaj svet i jeste onakav kakvim sam se i plašio. Ako je neko povodljiv neka visi, akolijesazrevam? neko snishodljiv neka trpi, Da ja ću čvrsto stajati zemlji, Da dojim lakše bi minabilo sa obe noge, iskren, da pronađem rešenjesam, tangrama. jer bi jednoga dana samo ta humusasta tvar Ovako mi preostaje trebalo da me primi sebi. da se potrudim da nek primećujem.

Da li sazrevam? Za takve ljude stojim u rovu, Da dojim lakše bi mi bilo za njih trčim grudima na bajonet, da tangrama. jer pronađem je utopija rešenje kritika sadašnjosti. Ovako preostaje samotvoja ljubav Ako je mi mogla da nestane da se potrudim da ne primećujem. prema meni, netragom, onda ovaj svet i jeste onakav kakvim sam se i plašio. Ako je neko povodljiv neka visi, ako neko snishodljiv neka trpi, Da lijesazrevam? ja čvrsto stajati zemlji, Da ću dojim lakše bi minabilo sa noge, iskren, da obe pronađem rešenjesam, tangrama. jer bi jednoga dana samo ta humusasta tvar Ovako mi preostaje trebalo da me primi sebi. da se potrudim da nek primećujem.

zemlja

64

Ako je neko povodljiv neka visi, ako je neko snishodljiv neka trpi, ja ću čvrsto stajati na zemlji, sa obe noge, iskren, sam, jer bi jednoga dana ta humusasta tvar trebalo da me primi k sebi.

64

Čovek sam čista srca, koji kada primetinaglavačke, da svi vise, Sve je okrenuto pomisli, pomnogi, zakonuzarad ispravnosti tako da se koristi,većine, da sa okreću njim nešto nije u redu. sami naglavačke. Mentalitet gomile. Za ljude stojim u rovu, Dišitakve duboko i broj do deset! za njih trčim grudima na bajonet, jer je utopija kritika Čovek sam čista srca,sadašnjosti. Ako mogla da nestane tvoja ljubav koji je kada primeti da svi vise, prema netragom, onda ovaj svet i jeste pomisli,meni, po zakonu ispravnosti većine, onakav kakvim sam plašio. da sa njim nešto nijeseui redu.

zemlja

Sve je okrenuto naglavačke, tako da se mnogi, zarad koristi, sami okreću naglavačke. Mentalitet gomile. Diši duboko i broj do deset!


finale

Ja bre nikog ne ubijam, osim sebe figurativno, eventualno, tendenciozno-pretenciozno. Zato pokušavam da ostavim utisak da želim smrtnu kaznu, a ne pomilovanje.

65

Nemojmo očajavati, treba ojačavati. Ne možeš sa varvarima. Oni uvek pobede a pogotovo onda kad ih sve pobiješ. Neke pse su držali u mraku i hranili su ih kad upale svetla. A kad je pas postajao gladan?

A šta je Evropa nego nekome majka a nekome maćeha, ali oboma kurvinska. Sad će za ove reči da me deknu glavom u grudi ali neka, napokon sam zaslužio.

Čitam knjigu iz sredine a ne znam kud bih pre ka početku ili ka kraju. Uspori i pusti da se kola slome na drugom. Smislih.

Nije lako biti velik, pre toga je potrebno želeti mnogo i što više od toga sam ostvariti. I biti svestan da nikad nije dovoljno. Verovati u pravdu? Po pravilu o kiši i suncu ona samo što nije.

Nije lako biti velik, pre toga je potrebno želeti mnogo i što više od toga sam ostvariti. I biti svestan da nikad nije dovoljno. Verovati u pravdu? Po pravilu o kiši i suncu ona samo što nije.

Čitam knjigu iz sredine a ne znam kud bih pre ka početku ili ka kraju. Uspori i pusti da se kola slome na drugom. Smislih.

A šta je Evropa nego nekome majka a nekome maćeha, ali oboma kurvinska. Sad će za ove reči da me deknu glavom u grudi ali neka, napokon sam zaslužio.

finale

65

Nemojmo očajavati, treba ojačavati. Ne možeš sa varvarima. Oni uvek pobede a pogotovo onda kad ih sve pobiješ. Neke pse su držali u mraku i hranili su ih kad upale svetla. A kad je pas postajao gladan? Ja bre nikog ne ubijam, osim sebe figurativno, eventualno, tendenciozno-pretenciozno. Zato pokušavam da ostavim utisak da želim smrtnu kaznu, a ne pomilovanje.

+

finale

Ja bre nikog ne ubijam, osim sebe figurativno, eventualno, tendenciozno-pretenciozno. Zato pokušavam da ostavim utisak da želim smrtnu kaznu, a ne pomilovanje.

65

finale

65

Nemojmo očajavati, treba ojačavati. Ja bre nikog ne ubijam, Ne možeš varvarima.eventualno, osim sebe sa figurativno, Oni uvek pobede a pogotovo tendenciozno-pretenciozno. onda kad ih sve pobiješ. Zato pokušavam da ostavim utisak Neke pse smrtnu su držali u mraku da želim kaznu, ia hranili su ih kad upale svetla. ne pomilovanje. A kad je pas postajao gladan? Nemojmo očajavati, treba ojačavati. Čitam knjigu iz sredine Ne možeš sa varvarima. a neuvek znampobede kud biha pre Oni pogotovo ka početku kapobiješ. kraju. onda kad ihili sve Uspori i pusti da seu mraku Neke pse su držali kola slome nakad drugom. i hranili su ih upaleSmislih. svetla. A kad je pas postajao gladan? Nije lako biti velik, pre toga je potrebno želeti mnogo Čitam knjigu iz sredine ia što više odkud toga ne znam bihsam preostvariti. Ikabiti svestan početku ilida kanikad kraju.nije dovoljno. Verovati u pravdu? Uspori i pusti da se Po pravilu kiši i suncuSmislih. ona samo što nije. kola slomeona drugom.

A šta je Evropa nego nekome majka a nekome maćeha, ali oboma kurvinska. Sad će za ove reči da me deknu glavom u grudi ali neka, napokon sam zaslužio. A štalako je Evropa nego Nije biti velik, nekome a nekome maćeha, pre toga majka je potrebno želeti mnogo oboma kurvinska. iali što više od toga sam ostvariti. za oveda reči ISad bitiće svestan nikad nije dovoljno. da me deknu glavom u grudi Verovati u pravdu? ali pravilu neka, napokon sam zaslužio. Po o kiši i suncu ona samo što nije.

inale

finale

A štalako je Evropa nego Nije biti velik, nekome a nekome maćeha, pre toga majka je potrebno želeti mnogo ali oboma kurvinska. i što više od toga sam ostvariti. Sad za oveda reči I bitiće svestan nikad nije dovoljno. da me deknu glavom u grudi Verovati u pravdu? ali neka, napokon sam zaslužio. Po pravilu o kiši i suncu ona samo što nije. A šta je Evropa nego nekome majka a nekome maćeha, ali oboma kurvinska. Sad će za ove reči da me deknu glavom u grudi ali neka, napokon sam zaslužio.

65 65

Nemojmo očajavati, treba ojačavati. Ja bre nikog ne ubijam, Ne možeš varvarima.eventualno, osim sebe sa figurativno, Oni uvek pobede a pogotovo tendenciozno-pretenciozno. onda pokušavam kad ih sve pobiješ. Zato da ostavim utisak Neke pse smrtnu su držali u mraku da želim kaznu, i hranili su ih kad upale svetla. a ne pomilovanje. A kad je pas postajao gladan? Nemojmo očajavati, treba ojačavati. Čitam knjigu iz sredine Ne možeš sa varvarima. a neuvek znampobede kud biha pre Oni pogotovo ka početku kapobiješ. kraju. onda kad ihili sve Usporipse i pusti da seu mraku Neke su držali slome nakad drugom. ikola hranili su ih upaleSmislih. svetla. A kad je pas postajao gladan? Nije lako biti velik, pre toga je potrebno želeti mnogo Čitam knjigu iz sredine i što više odkud toga a ne znam bihsam preostvariti. I biti svestan ka početku ilida kanikad kraju.nije dovoljno. Verovati u pravdu? Uspori i pusti da se Po pravilu kiši i suncuSmislih. ona samo što nije. kola slomeona drugom. Zato pokušavam da ostavim utisak da želim smrtnu kaznu, a ne pomilovanje.


devica

66

Ne žudim za stereotipom. To me i muči. Muška devica. I mene uhvati jeza na pomisao. Okrećem novi list i počinjem da ispisujem po njemu sve isto kao i pre, pokušavjući da što više stvorim u jedinici vremena zvanoj život, da iza mene ostane. Kome? Ne znam. Zašto? Još manje znam. A život je lepši nego što mi umemo da osetimo… Tragovi se naziru i nadasve sputavaju. Sad nam preostaje samo da volimo, smejemo se i da budemo srećni, i ovaj život će postati prelepa šarena pesma koja će živeti jedan dan u potrazi za svetlošću koja će je učiniti večnom. Od tada jurim nekud, težim nečemu i ubeđujem se da sam blizu onima koje sam gubio tako što ih je vreme pojelo, nesreća otela, avion odneo i učinio ih večnim. Napravio sam presek dosadašnjeg i odsadašnjeg života. Naravno, razlike nema osim u nazivu.

Napravio sam presek dosadašnjeg i odsadašnjeg života. Naravno, razlike nema osim u nazivu. Tragovi se naziru i nadasve sputavaju. Sad nam preostaje samo da volimo, smejemo se i da budemo srećni, i ovaj život će postati prelepa šarena pesma koja će živeti jedan dan u potrazi za svetlošću koja će je učiniti večnom. Od tada jurim nekud, težim nečemu i ubeđujem se da sam blizu onima koje sam gubio tako što ih je vreme pojelo, nesreća otela, avion odneo i učinio ih večnim. A život je lepši nego što mi umemo da osetimo…

devica

66

Ne žudim za stereotipom. To me i muči. Muška devica. I mene uhvati jeza na pomisao. Okrećem novi list i počinjem da ispisujem po njemu sve isto kao i pre, pokušavjući da što više stvorim u jedinici vremena zvanoj život, da iza mene ostane. Kome? Ne znam. Zašto? Još manje znam. +

66

evica devica

66

po njemu sve isto kao i pre, pokušavjući da što više stvorim u jedinici vremena zvanoj život, da iza mene ostane. Kome? Ne znam. Zašto? Još manje znam. Ne žudim za stereotipom. To me i muči. A životdevica. je lepšiI nego mi umemo osetimo… Muška menešto uhvati jeza nada pomisao. Okrećem novi list i počinjem da ispisujem Tragovi se sve naziru nadasve po njemu istoi kao i pre,sputavaju. pokušavjući da što Sad nam preostaje samo da volimo, smejemo više stvorim u jedinici vremena zvanoj život, se i daiza budemo srećni, iKome? ovaj život će postati da mene ostane. Ne znam. prelepaJoš šarena pesma koja će živeti jedan dan Zašto? manje znam. u potrazi za svetlošću koja će je učiniti večnom. Odživot tadajejurim težim nečemuda i ubeđujem A lepšinekud, nego što mi umemo osetimo… se da sam blizu onima koje sam gubio tako što ih je vreme pojelo, nesreća otela, avion odneo Tragovi se naziru i nadasve sputavaju. i učinio večnim. samo da volimo, smejemo se Sad namihpreostaje i da budemo srećni, i ovaj život će postati Napraviošarena sam presek i odsadašnjeg prelepa pesmadosadašnjeg koja će živeti jedan dan života. Naravno, razlike nemakoja osimće u nazivu. u potrazi za svetlošću je učiniti večnom. Od tada jurim nekud, težim nečemu i ubeđujem se da sam blizu onima koje sam gubio tako što ih je vreme pojelo, nesreća otela, avion odneo i učinio ih večnim.

Napravio sam presek dosadašnjeg i odsadašnjeg života. Naravno, razlike nema osim u nazivu.

Napravio sam presek dosadašnjeg i odsadašnjeg života. Naravno, razlike nema osim u nazivu.

66

devica devica

66

Ne žudim za stereotipom. To me i muči. Muška devica. I mene uhvati jeza na pomisao. Okrećem novi list i počinjem da ispisujem po njemu sve isto kao i pre, pokušavjući da što više stvorim u jedinici vremena zvanoj život, da iza mene ostane. Kome? Ne znam. Zašto? Još manje znam. Ne žudim za stereotipom. To me i muči. A životdevica. je lepšiI nego mi umemo osetimo… Muška menešto uhvati jeza nada pomisao. Okrećem novi list i počinjem da ispisujem Tragovi se sve naziru nadasve po njemu istoi kao i pre,sputavaju. pokušavjući da što Sad preostaje samo da volimo, smejemo više nam stvorim u jedinici vremena zvanoj život, se idadaiza budemo srećni, iKome? ovaj život će postati mene ostane. Ne znam. prelepa šarena pesma koja će živeti jedan dan Zašto? Još manje znam. u potrazi za svetlošću koja će je učiniti večnom. Od tadajejurim težim nečemuda i ubeđujem A život lepšinekud, nego što mi umemo osetimo… se da sam blizu onima koje sam gubio tako što ih je vreme nesreća otela, avion odneo Tragovipojelo, se naziru i nadasve sputavaju. iSad učinio večnim. samo da volimo, smejemo se namihpreostaje i da budemo srećni, i ovaj život će postati Napravio sam presek i odsadašnjeg prelepa šarena pesmadosadašnjeg koja će živeti jedan dan života. Naravno, razlike nemakoja osimće u nazivu. u potrazi za svetlošću je učiniti večnom. Od tada jurim nekud, težim nečemu i ubeđujem se da sam blizu onima koje sam gubio tako što ih je vreme pojelo, nesreća otela, avion odneo i učinio ih večnim.


bajpas

Retki su ljudi koji mogu da opišu pesmom sve što osete. To su oni koji bolje pišu nego što osećaju. Bezbroj misli iz raznih etapa sabijem u nekoliko pasusa i ispada posle da sam svega svestan u isto vreme. A nisam.

67

Borim se sa životom. Ali kupio sam meč, pašće u petoj rundi. Kladionice su jače i od parlamenta. Kao da imam neki bedem oko srca i nikada ga ne preskačem. Primetio sam promene, ali još nisi sasvim crna. Crna je noć, smrt, duša, tuga. Priznajem da sam srećan što imam priliku da očajavam, negodujem, dramim. Ako ti bilo šta zatreba obavezno prvo zovi mene. Ne zadužuj se kada već imaš kredit. Ja sve znam, i sve umem da razumem. To je plod mog višegodišnjeg truda, mojih ulaganja i poraza. Tako se jedino uči.

Znanje na srce ulazi.

Znanje na srce ulazi.

Ako ti bilo šta zatreba obavezno prvo zovi mene. Ne zadužuj se kada već imaš kredit. Ja sve znam, i sve umem da razumem. To je plod mog višegodišnjeg truda, mojih ulaganja i poraza. Tako se jedino uči. Kao da imam neki bedem oko srca i nikada ga ne preskačem. Primetio sam promene, ali još nisi sasvim crna. Crna je noć, smrt, duša, tuga. Priznajem da sam srećan što imam priliku da očajavam, negodujem, dramim.

bajpas

67

Borim se sa životom. Ali kupio sam meč, pašće u petoj rundi. Kladionice su jače i od parlamenta. Retki su ljudi koji mogu da opišu pesmom sve što osete. To su oni koji bolje pišu nego što osećaju. Bezbroj misli iz raznih etapa sabijem u nekoliko pasusa i ispada posle da sam svega svestan u isto vreme. A nisam.

+

bajpas bajpas

Retki su ljudi koji mogu da opišu pesmom sve što osete. To su oni koji bolje pišu nego što osećaju. Bezbroj misli iz raznih etapa sabijem u nekoliko pasusa i ispada posle da sam svega svestan u isto vreme. A nisam.

67

67

Borim se sa životom. Ali kupio sam meč, pašće u petoj rundi. Kladionice jačeda i od parlamenta. Retki su ljudi koji su mogu opišu pesmom sve što osete. To su oni koji bolje pišu nego što osećaju. Kao da imam bedem okosabijem srca i nikada ga nepasusa Bezbroj misli neki iz raznih etapa u nekoliko preskačem. Primetio promene, aliisto još vreme. nisi sasvim i ispada posle da samsam svega svestan u crna. Crna je noć, smrt, duša, tuga. Priznajem da sam A nisam. srećan što imam priliku da očajavam, negodujem, dramim. Borim se sa životom. Ali kupio sam meč, pašće u petoj rundi. Kladionice su jače i od parlamenta. Ako ti bilo šta zatreba obavezno prvo zovi mene. Ne seneki kadabedem već imaš Kaozadužuj da imam okokredit. srca i nikada ga ne Ja sve znam,Primetio i sve umem razumem. preskačem. sam da promene, ali još nisi sasvim To je plod višegodišnjeg ulaganja i crna. Crna mog je noć, smrt, duša,truda, tuga. mojih Priznajem da sam poraza. Tako se jedino srećan što imam prilikuuči. da očajavam, negodujem, dramim. Znanje na srce ulazi. Ako ti bilo šta zatreba obavezno prvo zovi mene. Ne zadužuj se kada već imaš kredit. Ja sve znam, i sve umem da razumem. To je plod mog višegodišnjeg truda, mojih ulaganja i poraza. Tako se jedino uči.

Znanje na srce ulazi.

ajpas bajpas

Znanje na srce ulazi.

67 67

Borim se sa životom. Ali kupio sam meč, pašće u petoj rundi.su Kladionice jačeda i od parlamenta. Retki ljudi koji su mogu opišu pesmom sve što osete. To su oni koji bolje pišu nego što osećaju. Kao da imam bedem okosabijem srca i nikada ga nepasusa Bezbroj misli neki iz raznih etapa u nekoliko Primetio promene, aliisto još vreme. nisi sasvim ipreskačem. ispada posle da samsam svega svestan u crna. Crna je noć, smrt, duša, tuga. Priznajem da sam A nisam. srećan što imam priliku da očajavam, negodujem, dramim. Borim se sa životom. Ali kupio sam meč, pašće u petoj rundi. Kladionice su jače i od parlamenta. Ako ti bilo šta zatreba obavezno prvo zovi mene. Ne zadužuj seneki kadabedem već imaš Kao da imam okokredit. srca i nikada ga ne Ja sve znam,Primetio i sve umem razumem. preskačem. sam da promene, ali još nisi sasvim To je plod višegodišnjeg ulaganja i crna. Crna mog je noć, smrt, duša,truda, tuga. mojih Priznajem da sam poraza.što Tako se jedino srećan imam prilikuuči. da očajavam, negodujem, dramim. Znanje na srce ulazi. Ako ti bilo šta zatreba obavezno prvo zovi mene. Ne zadužuj se kada već imaš kredit. Ja sve znam, i sve umem da razumem. To je plod mog višegodišnjeg truda, mojih ulaganja i poraza. Tako se jedino uči. i ispada posle da sam svega svestan u isto vreme. A nisam.


posledice

posledice

68

Sve što sam u životu uradio uradio sam najbolje moguće, u datom trenutku. Posledice još osećam. Da li je od ponuđenih odgovora trebalo zaokružiti neki neponuđen? Zašta li sam odabran, hoće li mi bar na kraju neko reći? Kraj predosećam, družim se sa njim, naviknut na korupciju imam osećaj da će biti blaži prema meni. Kozmetičke životne stavove iznosim u javnost, a one svoje tajim. Žudeo sam za kamerama, sad ih ne primećujem, ubrao sam cvet, želeo sam najveću, pesničku ljubav, a onda je ne prepoznajem, ubrao sam cvet, želeo sam da blistam u svojoj posebnosti a sad je lukavo krijem, ubrao sam cvet. Uvode mi sankcije jer ne umeju sa mnom da komuniciraju, moju sreću da se nađem na pravom mestu u pravo vreme pripisuju svojoj dobroj volji, a o mojoj moći da se tome iskreno obradujem ne moraju da misle ništa. Nekima i nije teško da samnom pričaju zato što sam ja za nešto kriv, već zato što sam ja veći. Umem da praštam čak i sebi, jer je mene učilo vreme, pa ću ja uvek bez njih moći a oni bez mene morati.

68

Sve što sam u životu uradio uradio sam najbolje moguće, u datom trenutku. Posledice još osećam. Da li je od ponuđenih odgovora trebalo zaokružiti neki neponuđen? Zašta li sam odabran, hoće li mi bar na kraju neko reći? Kraj predosećam, družim se sa njim, naviknut na korupciju imam osećaj da će biti blaži prema meni. Kozmetičke životne stavove iznosim u javnost, a one svoje tajim. Žudeo sam za kamerama, sad ih ne primećujem, ubrao sam cvet, želeo sam najveću, pesničku ljubav, a onda je ne prepoznajem, ubrao sam cvet, želeo sam da blistam u svojoj posebnosti a sad je lukavo krijem, ubrao sam cvet. Uvode mi sankcije jer ne umeju sa mnom da komuniciraju, moju sreću da se nađem na pravom mestu u pravo vreme pripisuju svojoj dobroj volji, a o mojoj moći da se tome iskreno obradujem ne moraju da misle ništa. Nekima i nije teško da samnom pričaju zato što sam ja za nešto kriv, već zato što sam ja veći. Umem da praštam čak i sebi, jer je mene učilo vreme, pa ću ja uvek bez njih moći a oni bez mene morati.

+

68

oslediceposledice

68

trebalo zaokružiti neki neponuđen? Zašta li sam odabran, hoće li mi bar na kraju neko reći? Kraj predosećam, družim se sa njim, naviknut na korupciju imam osećaj da će blaži premauradio meni.uradio sam najbolje Sve štobiti sam u životu Kozmetičke životne stavove iznosim u javnost, moguće, u datom trenutku. a one svoje Žudeo Posledice joštajim. osećam. Da sam li je za od kamerama, ponuđenih odgovora sad ih nezaokružiti primećujem, sam cvet, trebalo neki ubrao neponuđen? želeo sam najveću, pesničku Zašta li sam odabran, hoće li ljubav, mi bar na kraju neko reći? a onda je ne prepoznajem, sam cvet, Kraj predosećam, družim seubrao sa njim, želeo samnadakorupciju blistam uimam svojojosećaj posebnosti naviknut a sad krijem,meni. ubrao sam cvet. da će je bitilukavo blaži prema Uvode mi sankcije ne umeju sa mnom Kozmetičke životnejer stavove iznosim u javnost, daone komuniciraju, sreću nađem a svoje tajim.moju Žudeo samda zase kamerama, na pravom mestu u pravo vreme sad ih ne primećujem, ubrao sampripisuju cvet, svojoj dobrojsam volji, a o mojoj moći da se tome iskreno želeo najveću, pesničku ljubav, obradujem moraju da misle ništa. a onda je neneprepoznajem, ubrao sam cvet, Nekima i nije teško dau samnom pričaju želeo sam da blistam svojoj posebnosti zato sam ja krijem, za neštoubrao kriv, sam cvet. a sadšto je lukavo već zato sam jajer veći. Uvode mišto sankcije ne umeju sa mnom Umem da praštammoju čak isreću sebi, da jerse jenađem mene učilo vreme, da komuniciraju, pa pravom ću ja uvek bez unjih moći a onipripisuju bez mene morati. na mestu pravo vreme svojoj dobroj volji, a o mojoj moći da se tome iskreno obradujem ne moraju da misle ništa. Nekima i nije teško da samnom pričaju zato što sam ja za nešto kriv, već zato što sam ja veći. Umem da praštam čak i sebi, jer je mene učilo vreme, pa ću ja uvek bez njih moći a oni bez mene morati.

68

poslediceposledice

68

Sve što sam u životu uradio uradio sam najbolje moguće, u datom trenutku. Posledice još osećam. Da li je od ponuđenih odgovora trebalo zaokružiti neki neponuđen? Zašta li sam odabran, hoće li mi bar na kraju neko reći? Kraj predosećam, družim se sa njim, naviknut na korupciju imam osećaj da blaži premauradio meni.uradio sam najbolje Sveće štobiti sam u životu Kozmetičke životne stavove iznosim u javnost, moguće, u datom trenutku. a one svoje Žudeo Posledice joštajim. osećam. Da sam li je za od kamerama, ponuđenih odgovora sad ih nezaokružiti primećujem, sam cvet, trebalo neki ubrao neponuđen? želeo najveću, pesničku Zašta sam li sam odabran, hoće li ljubav, mi bar na kraju neko reći? a onda je ne prepoznajem, sam cvet, Kraj predosećam, družim seubrao sa njim, želeo samnadakorupciju blistam uimam svojojosećaj posebnosti naviknut a krijem,meni. ubrao sam cvet. dasad će je bitilukavo blaži prema Uvode mi sankcije ne umeju sa mnom Kozmetičke životnejer stavove iznosim u javnost, da komuniciraju, sreću nađem a one svoje tajim.moju Žudeo samda zase kamerama, na mestu u pravo vreme sadpravom ih ne primećujem, ubrao sampripisuju cvet, svojoj dobroj volji, a o mojoj moći da se tome iskreno želeo sam najveću, pesničku ljubav, obradujem moraju da misle ništa. a onda je neneprepoznajem, ubrao sam cvet, Nekima i nije teško dau samnom pričaju želeo sam da blistam svojoj posebnosti zato sam ja krijem, za neštoubrao kriv, sam cvet. a sadšto je lukavo već zato sam jajer veći. Uvode mišto sankcije ne umeju sa mnom Umem da praštammoju čak isreću sebi, da jerse jenađem mene učilo vreme, da komuniciraju, pa ću ja uvek bez unjih moći a onipripisuju bez mene morati. na pravom mestu pravo vreme svojoj dobroj volji, a o mojoj moći da se tome iskreno obradujem ne moraju da misle ništa. Nekima i nije teško da samnom pričaju zato što sam ja za nešto kriv, već zato što sam ja veći. Umem da praštam čak i sebi, jer je mene učilo vreme, pa ću ja uvek bez njih moći a oni bez mene morati.


(Odlomak iz pesme ''Epilog'') Pokušavam da nastavim dalje. Ali kako? Pa bila mi je sve! Zašto mi je oduzela ono najvrednije? Zašto je dozvolila da joj njen život bude važniji od mog? Pokušavam da nastavim dalje. Ali kako? Pa bila mi je sve! Zašto mi je oduzela ono najvrednije? Zašto je dozvolila da joj njen život bude važniji od mog? (Odlomak iz pesme ''Epilog'')

(Odlomak iz pesme ''Epilog'') (Odlomakda iz nastavim pesme ''Epilog'') Pokušavam dalje. Ali kako? Pa bila mi je sve! Zašto mi je oduzela ono najvrednije? Zašto je dozvolila da joj njen život bude važniji od mog? Pokušavam da nastavim dalje. Ali kako? Pa bila mi je sve! Zašto mi je oduzela ono najvrednije? Zašto je dozvolila da joj njen život bude važniji od mog? Pokušavam da nastavim dalje. Ali kako? Pa bila mi je sve! Zašto mi je oduzela ono najvrednije? Zašto je dozvolila da joj njen život bude važniji od mog? (Odlomakda iz nastavim pesme ''Epilog'') Pokušavam dalje. Ali kako? Pa bila mi je sve! Zašto mi je oduzela ono najvrednije? Zašto je dozvolila da joj njen život bude važniji od mog? (Odlomak iz pesme ''Epilog'')



FANTOMSKI BOL

FANTOMSKI BOL +

FANTOMSKI BOL FANTOMSKI BOL

FANTOMSKI BOL FANTOMSKI BOL


+


sećanje

73

Strepim pred spavanje, od noći i od sna. Prenem se ponekad, na huk Ili zavijanje vetra, kao vapaj. Čovek je čoveku vuk. Vuk je vuku vuk. Čovek je vuku čovek. Samoćom ubijam samoću. Iz trena u tren se opire, ali je svladam budnošću. U isto vreme dok brojim dane, odbrojavam ih. Izbora nemam, a imao sam, volje nemam, a imao sam, život sam imao, a nemaću ga.

Sećanja ne blede. Sećanja ne umiru. Sećanja nas ne zaboravljaju jer ih samo mi posećujemo. Uistinu retko, za neke datume, ponukani nekim mirisom proleća, slikom, ali opet… samo sećanja žive i posle nas. Čovek je čoveku sećanje. I šta nam sem sećanja ostaje? Ona za pamćenje i ona odavno izbledela, koja glancamo nekom novom anegdotom, izmišljenom, u posebnoj nijansi, koja pristaje današnjem raspoloženju. I uvek ih iznova izvlačimo iz fioka skrivenih u enterijer mozga.

Anđeli ne postoje i neće me nikuda odneti, raj i pakao su dve jednake stranice jednog istog kruga. Iskupljenje, oprost, iskušenje, patnja, bojazan, kazna. Preimućstvo je ne znati.

Anđeli ne postoje i neće me nikuda odneti, raj i pakao su dve jednake stranice jednog istog kruga. Iskupljenje, oprost, iskušenje, patnja, bojazan, kazna. Preimućstvo je ne znati.

I šta nam sem sećanja ostaje? Ona za pamćenje i ona odavno izbledela, koja glancamo nekom novom anegdotom, izmišljenom, u posebnoj nijansi, koja pristaje današnjem raspoloženju. I uvek ih iznova izvlačimo iz fioka skrivenih u enterijer mozga.

73

sećanje

Sećanja ne blede. Sećanja ne umiru. Sećanja nas ne zaboravljaju jer ih samo mi posećujemo. Uistinu retko, za neke datume, ponukani nekim mirisom proleća, slikom, ali opet… samo sećanja žive i posle nas. Čovek je čoveku sećanje.

Samoćom ubijam samoću. Iz trena u tren se opire, ali je svladam budnošću. U isto vreme dok brojim dane, odbrojavam ih. Izbora nemam, a imao sam, volje nemam, a imao sam, život sam imao, a nemaću ga. Strepim pred spavanje, od noći i od sna. Prenem se ponekad, na huk Ili zavijanje vetra, kao vapaj. Čovek je čoveku vuk. Vuk je vuku vuk. Čovek je vuku čovek.

+

73

ećanje sećanje

sećanje sećanje

73

Strepim pred spavanje, od noći i od sna. Prenem se ponekad, na huk Ili zavijanje vetra, kao vapaj. Čovek je čoveku vuk. Vuk je vuku vuk. Čovek je vuku čovek. Strepim pred spavanje, Samoćom ubijam od noći i od sna. samoću. Iz trena se u tren se opire, Prenem ponekad, na huk ali je svladam budnošću. Ili zavijanje vetra, kao vapaj. U isto vreme dok vuk. brojim dane, Čovek je čoveku odbrojavam ih. Vuk je vuku vuk. Izbora nemam, a imao sam, Čovek je vuku čovek. volje nemam, a imao sam, život sam ubijam imao, a samoću. nemaću ga. Samoćom Iz trena u tren se opire, Anđeli ne postoje ali je svladam budnošću. iUneće me nikuda odneti,dane, isto vreme dok brojim raj i pakao suih.dve jednake stranice odbrojavam jednog istog kruga. Izbora nemam, a imao sam, Iskupljenje, oprost, volje nemam, a imaoiskušenje, sam, patnja, bojazan, život sam imao, akazna. nemaću ga. Preimućstvo je ne znati. Anđeli ne postoje Ii šta nam sećanja ostaje? neće mesem nikuda odneti, Ona pamćenje ona odavno izbledela, raj i za pakao su dve ijednake stranice koja glancamo nekom novom anegdotom, jednog istog kruga. izmišljenom, u posebnoj nijansi, Iskupljenje, oprost, iskušenje, koja pristaje današnjem patnja, bojazan, kazna. raspoloženju. IPreimućstvo uvek ih iznova izvlačimo je ne znati. iz fioka skrivenih u enterijer mozga. I šta nam sem sećanja ostaje? Sećanja ne blede.iSećanja ne umiru. Ona za pamćenje ona odavno izbledela, Sećanja nas ne nekom zaboravljaju koja glancamo novom anegdotom, jer ih samo miu posećujemo. izmišljenom, posebnoj nijansi, Uistinu retko,današnjem za neke datume, koja pristaje raspoloženju. ponukani nekim izvlačimo mirisom proleća, I uvek ih iznova iz fioka slikom, ali opet… usamo sećanja žive i posle nas. skrivenih enterijer mozga. Čovek je čoveku sećanje. Sećanja ne blede. Sećanja ne umiru. Sećanja nas ne zaboravljaju jer ih samo mi posećujemo. Uistinu retko, za neke datume, ponukani nekim mirisom proleća, slikom, ali opet… samo sećanja žive i posle nas. Čovek je čoveku sećanje.

73 73

Ili zavijanje vetra, kao vapaj. Čovek je čoveku vuk. Vuk je vuku vuk. Čovek je vuku čovek. Strepim pred spavanje, Samoćom ubijam od noći i od sna. samoću. Iz trena se u tren se opire, Prenem ponekad, na huk ali zavijanje je svladam budnošću. Ili vetra, kao vapaj. U isto vreme dok vuk. brojim dane, Čovek je čoveku odbrojavam ih. Vuk je vuku vuk. Izbora je nemam, a imao sam, Čovek vuku čovek. volje nemam, a imao sam, život sam ubijam imao, a samoću. nemaću ga. Samoćom Iz trena u tren se opire, Anđeli ne postoje ali je svladam budnošću. i neće me nikuda odneti,dane, U isto vreme dok brojim raj i pakao suih.dve jednake stranice odbrojavam jednognemam, istog kruga. Izbora a imao sam, Iskupljenje, oprost, volje nemam, a imaoiskušenje, sam, patnja, bojazan, život sam imao, akazna. nemaću ga. Preimućstvo je ne znati. Anđeli ne postoje nam sećanja ostaje? iI šta neće mesem nikuda odneti, Onai za pamćenje ona odavno izbledela, raj pakao su dve ijednake stranice koja glancamo nekom novom anegdotom, jednog istog kruga. izmišljenom,oprost, u posebnoj nijansi, Iskupljenje, iskušenje, koja pristaje današnjem patnja, bojazan, kazna. raspoloženju. I uvek ih iznova izvlačimo Preimućstvo je ne znati. iz fioka skrivenih u enterijer mozga. I šta nam sem sećanja ostaje? Sećanja ne blede.iSećanja ne umiru. Ona za pamćenje ona odavno izbledela, Sećanja nas ne nekom zaboravljaju koja glancamo novom anegdotom, jer ih samo miu posećujemo. izmišljenom, posebnoj nijansi, Uistinu retko,današnjem za neke datume, koja pristaje raspoloženju. nekim izvlačimo mirisom proleća, Iponukani uvek ih iznova iz fioka slikom, ali opet… usamo sećanja žive i posle nas. skrivenih enterijer mozga. Čovek je čoveku sećanje. Sećanja ne blede. Sećanja ne umiru. Sećanja nas ne zaboravljaju jer ih samo mi posećujemo. Uistinu retko, za neke datume, ponukani nekim mirisom proleća, slikom, ali opet… samo sećanja žive i posle nas. Čovek je čoveku sećanje.


Da li ja uopšte smem sebi da dozvolim da, ako već svakodnevno mislim na tebe, isto toliko učestalo to iznosim na svetlost dana? Možda tajna besmrtnosti, beživotno leži upravo u toj snazi da se suočim sa tvojim imaginarnim postojanjem… Zašto čovek u trenucima najvećeg poraza još više poštuje i ceni neprijatelja, toliko čak da ga vinom nudi?

Mada, imam li drugih osobenosti osim lukavosti zloupotrebe komplimenata, (koja mi, kad si ti u pitanju, deluje sumanuto uzaludno, kako zbog moje neelokventnosti tako i zbog ogromne količine istinitosti zbog prethodno navedenog), ili sam se uljuljkao u uspehe nastale nemanjem konkurencije…

Tako ću morati ovaj put da pišem o sebi a nekom od sledećih prilika ću pokušati da se neprimetno udenem u tvoje srce, biranim rečima kakve i zaslužuješ, protkanim mojom samouverenošću, koja tom osećanju daje samo veći pečat u vidu novog klijanja istih u tvojim osećajima… Mada, imam li drugih osobenosti osim lukavosti zloupotrebe komplimenata, (koja mi, kad si ti u pitanju, deluje sumanuto uzaludno, kako zbog moje neelokventnosti tako i zbog ogromne količine istinitosti zbog prethodno navedenog), ili sam se uljuljkao u uspehe nastale nemanjem konkurencije…

Zašto čovek u trenucima najvećeg poraza još više poštuje i ceni neprijatelja, toliko čak da ga vinom nudi?

Nemam Ja toliko talenta koji bi mogao da me rečitošću iskupi, osim eventualno nekog novog izjavljivanja ljubavi, mada sumnjam, jer bi to, u ovom trenutku kada je tvoja prepredenost izgnala moju kreativnost, bilo degutantno do granica izdržljivosti i mog stomaka, a kamoli tvog, koji se izgleda profinio u okolnostima koje su mu ponuđene a on ih svesrdno prihvatio…

Da li ja uopšte smem sebi da dozvolim da, ako već svakodnevno mislim na tebe, isto toliko učestalo to iznosim na svetlost dana? Možda tajna besmrtnosti, beživotno leži upravo u toj snazi da se suočim sa tvojim imaginarnim postojanjem…

74

Tako ću morati ovaj put da pišem o sebi a nekom od sledećih prilika ću pokušati da se neprimetno udenem u tvoje srce, biranim rečima kakve i zaslužuješ, protkanim mojom samouverenošću, koja tom osećanju daje samo veći pečat u vidu novog klijanja istih u tvojim osećajima…

proba

proba

74

Nemam Ja toliko talenta koji bi mogao da me rečitošću iskupi, osim eventualno nekog novog izjavljivanja ljubavi, mada sumnjam, jer bi to, u ovom trenutku kada je tvoja prepredenost izgnala moju kreativnost, bilo degutantno do granica izdržljivosti i mog stomaka, a kamoli tvog, koji se izgleda profinio u okolnostima koje su mu ponuđene a on ih svesrdno prihvatio…

+

74 74

proba

mada sumnjam, jer bi to, u ovom trenutku kada je tvoja prepredenost izgnala moju kreativnost, bilo degutantno do granica izdržljivosti i mogtalenta stomaka, Nemam Ja toliko a kamoli tvog,da koji izgleda profinio koji bi mogao meserečitošću iskupi, u okolnostima koje su mu ponuđene osim eventualno nekog novog izjavljivanja ljubavi, a on ihsumnjam, svesrdno jer prihvatio… mada bi to, u ovom trenutku kada je tvoja prepredenost Mada, imam drugih osobenosti izgnala mojulikreativnost, osimdegutantno lukavosti zloupotrebe bilo do granica komplimenata, (koja mi, kadi mog si ti ustomaka, pitanju, izdržljivosti deluje sumanuto uzaludno, a kamoli tvog, koji se izgleda profinio kako zbog mojekoje neelokventnosti tako i zbog u okolnostima su mu ponuđene ogromne količineprihvatio… istinitosti a on ih svesrdno zbog prethodno navedenog), ili sam imam se uljuljkao u uspehe Mada, li drugih osobenosti nastale nemanjem konkurencije… osim lukavosti zloupotrebe komplimenata, (koja mi, kad si ti u pitanju, Tako ćusumanuto morati ovaj put da pišem o sebi deluje uzaludno, a nekom sledećih prilika ću pokušati kako zbogodmoje neelokventnosti tako i zbog da se neprimetno udenem u tvoje srce, ogromne količine istinitosti biranim rečima kakve i zaslužuješ, zbog prethodno navedenog), protkanim mojom samouverenošću, ili sam se uljuljkao u uspehe koja tomnemanjem osećanju daje samo veći pečat nastale konkurencije… u vidu novog klijanja istih u tvojim osećajima… Tako ću morati ovaj put da pišem o sebi Zašto čovek u trenucima najvećeg poraza a nekom od sledećih prilika ću pokušati još se više poštuje i ceni neprijatelja, da neprimetno udenem u tvoje srce, toliko čak da gakakve vinomi nudi? biranim rečima zaslužuješ, protkanim mojom samouverenošću, Da li tom ja uopšte smem sebi da dozvolim da, koja osećanju daje samo veći pečat ako većnovog svakodnevno mislim na tebe, u vidu klijanja istih u tvojim osećajima… isto toliko učestalo to iznosim na svetlost dana? Moždačovek tajna ubesmrtnosti, beživotnoporaza leži Zašto trenucima najvećeg upravo toj snazi da se suočim još višeupoštuje i ceni neprijatelja, sa tvojim toliko čak imaginarnim da ga vinom postojanjem… nudi?

roba

Da li ja uopšte smem sebi da dozvolim da, ako već svakodnevno mislim na tebe, isto toliko učestalo to iznosim na svetlost dana? Možda tajna besmrtnosti, beživotno leži upravo u toj snazi da se suočim sa tvojim imaginarnim postojanjem…

Da li ja uopšte smem sebi da dozvolim da, ako već svakodnevno mislim na tebe, isto toliko učestalo to iznosim na svetlost dana? Možda tajna besmrtnosti, beživotno leži upravo u toj snazi da se suočim sa tvojim imaginarnim postojanjem…

proba

74

proba

74

Nemam Ja toliko talenta koji bi mogao da me rečitošću iskupi, osim eventualno nekog novog izjavljivanja ljubavi, mada sumnjam, jer bi to, u ovom trenutku kada je tvoja prepredenost izgnala moju kreativnost, bilo degutantno do granica izdržljivosti i mogtalenta stomaka, Nemam Ja toliko a kamoli tvog,da koji izgleda profinio koji bi mogao meserečitošću iskupi, u okolnostima koje su mu ponuđene osim eventualno nekog novog izjavljivanja ljubavi, a on ihsumnjam, svesrdno jer prihvatio… mada bi to, u ovom trenutku kada je tvoja prepredenost Mada, drugih osobenosti izgnalaimam mojulikreativnost, osim lukavosti zloupotrebe bilo degutantno do granica komplimenata, (koja mi, kadi mog si ti ustomaka, pitanju, izdržljivosti deluje sumanuto uzaludno, a kamoli tvog, koji se izgleda profinio kako zbog mojekoje neelokventnosti tako i zbog u okolnostima su mu ponuđene ogromne količineprihvatio… istinitosti a on ih svesrdno zbog prethodno navedenog), ili sam imam se uljuljkao u uspehe Mada, li drugih osobenosti nastale nemanjem konkurencije… osim lukavosti zloupotrebe komplimenata, (koja mi, kad si ti u pitanju, Tako ćusumanuto morati ovaj put da pišem o sebi deluje uzaludno, a nekom sledećih prilika ću pokušati kako zbogodmoje neelokventnosti tako i zbog da se neprimetno udenem u tvoje srce, ogromne količine istinitosti biranim rečima kakve i zaslužuješ, zbog prethodno navedenog), protkanim mojom samouverenošću, ili sam se uljuljkao u uspehe koja tomnemanjem osećanju daje samo veći pečat nastale konkurencije… u vidu novog klijanja istih u tvojim osećajima… Tako ću morati ovaj put da pišem o sebi Zašto čovek u trenucima najvećeg poraza a nekom od sledećih prilika ću pokušati još više poštuje i ceni neprijatelja, da se neprimetno udenem u tvoje srce, toliko čak da gakakve vinomi nudi? biranim rečima zaslužuješ, protkanim mojom samouverenošću, Da ja uopšte smem sebi da dozvolim da, kojali tom osećanju daje samo veći pečat ako većnovog svakodnevno mislim na tebe, u vidu klijanja istih u tvojim osećajima… isto toliko učestalo to iznosim na svetlost dana? Možda tajna ubesmrtnosti, beživotnoporaza leži Zašto čovek trenucima najvećeg upravo toj snazi da se suočim još višeupoštuje i ceni neprijatelja, sa tvojim toliko čak imaginarnim da ga vinom postojanjem… nudi?


Smem li da u toj, meni stranoj, zemlji tebe nazivam strancem ili to samo sebi olakšavam do granica minimalne izdržljivosti u jedinici vremena u kojoj se nestanak i opstanak susreću u žižu laički nazvanoj bol. U toj žiži su i hrabrost i slabost, i nada i pokop, u toj žiži su i tvoje i moje oči, i tada jedino mogu da shvatim da su različitosti tolike da ona bol postaje podnošljiva…

Smem li da u toj, meni stranoj, zemlji tebe nazivam strancem ili to samo sebi olakšavam do granica minimalne izdržljivosti u jedinici vremena u kojoj se nestanak i opstanak susreću u žižu laički nazvanoj bol. U toj žiži su i hrabrost i slabost, i nada i pokop, u toj žiži su i tvoje i moje oči, i tada jedino mogu da shvatim da su različitosti tolike da ona bol postaje podnošljiva… +

Smem li da u toj, meni stranoj, zemlji tebe nazivam strancem ili to samo sebi olakšavam do granica minimalne izdržljivosti u jedinici vremena u kojoj se nestanak i opstanak susreću u žižu laički nazvanoj bol. U toj žiži su i hrabrost i slabost, i nada i pokop, u toj žiži su i tvoje i moje oči, iSmem tada jedino da shvatim su različitosti li da u mogu toj, meni stranoj,da zemlji tolike da ona bol postajeilipodnošljiva… tebe nazivam strancem to samo sebi olakšavam do granica minimalne izdržljivosti u jedinici vremena u kojoj se nestanak i opstanak susreću u žižu laički nazvanoj bol. U toj žiži su i hrabrost i slabost, i nada i pokop, u toj žiži su i tvoje i moje oči, i tada jedino mogu da shvatim da su različitosti tolike da ona bol postaje podnošljiva…

u kojoj se nestanak i opstanak susreću u žižu laički nazvanoj bol. U toj žiži su i hrabrost i slabost, i nada i pokop, u toj žiži su i tvoje i moje oči, i tada jedino da shvatim su različitosti Smem li da u mogu toj, meni stranoj,da zemlji tolikenazivam da ona bol postajeilipodnošljiva… tebe strancem to samo sebi olakšavam do granica minimalne izdržljivosti u jedinici vremena u kojoj se nestanak i opstanak susreću u žižu laički nazvanoj bol. U toj žiži su i hrabrost i slabost, i nada i pokop, u toj žiži su i tvoje i moje oči, i tada jedino mogu da shvatim da su različitosti tolike da ona bol postaje podnošljiva…


76

versus

Krenuo sam ka vratima. Ti si se isprečila, poljubih te strasno, i to je to. Požuda neistrošena do kraja. Saznala si sve, razmotrila situaciju, prihvatila činjenice, i nastavila dalje. Poverenje nepotrošeno do kraja. Ulje na vatru… So na ranu… Prst u oko… Nekud sam se zaputio, i zalutao. Ne pratih putokaze tvoga srca, i u provaliji otkrih novi dom. Nepotrošena do kraja stajala si nadamnom.

Ćorak u pištolj… Nož u leđa… Klip u točkove… Dvaput te izneverih. Prvi put kada sam dahom šamarao plamen sveće, drugi put kad u plamenu sahranih poslednji dah. Potrošen…

Dvaput te izneverih. Prvi put kada sam dahom šamarao plamen sveće, drugi put kad u plamenu sahranih poslednji dah. Potrošen…

Nekud sam se zaputio, i zalutao. Ne pratih putokaze tvoga srca, i u provaliji otkrih novi dom. Nepotrošena do kraja stajala si nadamnom.

Ćorak u pištolj… Nož u leđa… Klip u točkove…

Ulje na vatru… So na ranu… Prst u oko…

versus

76

Saznala si sve, razmotrila situaciju, prihvatila činjenice, i nastavila dalje. Poverenje nepotrošeno do kraja. Krenuo sam ka vratima. Ti si se isprečila, poljubih te strasno, i to je to. Požuda neistrošena do kraja. +

76

i to je to. Požuda neistrošena do kraja.

ersus versus

76

Ćorak u pištolj… Nož u leđa… Klip u točkove…

Saznala si sve, razmotrila Krenuo samsituaciju, ka vratima. prihvatila činjenice, Ti si se isprečila, i nastavila poljubih tedalje. strasno, iPoverenje to je to. nepotrošeno do kraja. Požuda neistrošena do kraja. Ulje na vatru… So na ranu… Prst u oko… Saznala si sve, Nekud sam situaciju, se zaputio, razmotrila i zalutao. činjenice, prihvatila pratih putokaze iNe nastavila dalje. tvoga srca, i u provalijinepotrošeno otkrih novi dom. Poverenje do kraja. Nepotrošena do kraja stajala si nadamnom. Ulje na vatru… So na ranu… Prst u oko… Dvaput te izneverih. Prvi putsam kada Nekud se sam zaputio, šamarao plamen sveće, idahom zalutao. drugi put kad u plamenu Ne pratih putokaze tvoga srca, poslednji dah. dom. isahranih u provaliji otkrih novi Potrošen… do kraja stajala si nadamnom. Nepotrošena

Ćorak pištolj… Nož u leđa… Klip u točkove… Dvaputute izneverih. Prvi put kada sam dahom šamarao plamen sveće, drugi put kad u plamenu sahranih poslednji dah. Potrošen…

Ćorak ute pištolj… Nož u leđa… Klip u točkove… Dvaput izneverih. Prvi put kada sam dahom šamarao plamen sveće, drugi put kad u plamenu sahranih poslednji dah. Potrošen…

76

Ćorak u pištolj… Nož u leđa… Klip u točkove…

76

Saznala si sve, razmotrila Krenuo samsituaciju, ka vratima. prihvatila činjenice, Ti si se isprečila, ipoljubih nastavila tedalje. strasno, Poverenje i to je to. nepotrošeno do kraja. Požuda neistrošena do kraja. Ulje na vatru… So na ranu… Prst u oko… Saznala si sve, Nekud sam situaciju, se zaputio, razmotrila iprihvatila zalutao. činjenice, Ne pratih putokaze i nastavila dalje. tvoga srca, iPoverenje u provalijinepotrošeno otkrih novi dom. do kraja. Nepotrošena do kraja stajala si nadamnom. Ulje na vatru… So na ranu… Prst u oko… Dvaput te izneverih. Prvi putsam kada Nekud se sam zaputio, dahom šamarao plamen sveće, i zalutao. drugi put kad u plamenu Ne pratih putokaze tvoga srca, sahranih poslednji dah. dom. i u provaliji otkrih novi Potrošen… Nepotrošena do kraja stajala si nadamnom.

versus versus

Krenuo sam ka vratima. Ti si se isprečila, poljubih te strasno, i to je to. Požuda neistrošena do kraja.


bitka 77

Vojskovođa sam pred veliku i važnu bitku. Oni koji mi veruju glavu daće za moje srce iako ih ono u pokor vodi. Oni koji svoju glavu stavljaju ispred moga srca biće likvidirani na spavanju. Oni koji ih budu likvidirali biće u prvim borbenim redovima da pogibijom svojom speru dokaze. Oni koji prežive biće zarobljeni od strane moga srca, za njihovo dobro, da ih mrak ne proguta. Onaj ko ima drugi plan neka se ubije sam, ionako će kao izdajnik biti prokazan.

Dan bitke je stigao, udarcem mača zadajem smrtne rane svom neprijatelju. On me blagosilja kroz osmeh, dok pada na pripremljen prostor za to. Zavesa se spušta, ja se osvrćem, i dalje verujem, i dalje težim ali, ne mogu zaplakati, i to me, ustvari, brine. Šta to nisam znao pre nego što sam sve saznao? Da sve nije uvek dovoljno.

Dan bitke je stigao, udarcem mača zadajem smrtne rane svom neprijatelju. On me blagosilja kroz osmeh, dok pada na pripremljen prostor za to. Zavesa se spušta, ja se osvrćem, i dalje verujem, i dalje težim ali, ne mogu zaplakati, i to me, ustvari, brine. Šta to nisam znao pre nego što sam sve saznao? Da sve nije uvek dovoljno.

bitka

77

Vojskovođa sam pred veliku i važnu bitku. Oni koji mi veruju glavu daće za moje srce iako ih ono u pokor vodi. Oni koji svoju glavu stavljaju ispred moga srca biće likvidirani na spavanju. Oni koji ih budu likvidirali biće u prvim borbenim redovima da pogibijom svojom speru dokaze. Oni koji prežive biće zarobljeni od strane moga srca, za njihovo dobro, da ih mrak ne proguta. Onaj ko ima drugi plan neka se ubije sam, ionako će kao izdajnik biti prokazan.

+

bitka 77

bitka 77

bitka

77 77

itka

Vojskovođa sam pred veliku i važnu bitku. Oni koji mi veruju glavu daće za moje srce iako ih ono u pokor vodi. Oni koji svoju glavu stavljaju ispred moga srca biće likvidirani na spavanju. Oni koji ih budu likvidirali biće u prvimsam borbenim redovima Vojskovođa pred veliku i važnu bitku. da svojom speru dokaze. Onipogibijom koji mi veruju glavu daće za moje srce Oni prežive bićevodi. zarobljeni iakokoji ih ono u pokor od mogaglavu srca,stavljaju za njihovo dobro, Onistrane koji svoju da ih mrak proguta. ispred moganesrca biće Onaj ko ima plan likvidirani nadrugi spavanju. neka se ubije sam, ionako će Oni koji ih budu likvidirali kao prokazan. bićeizdajnik u prvim biti borbenim redovima da pogibijom svojom speru dokaze. Dan bitkeprežive je stigao, Oni koji biće zarobljeni udarcem od stranemača mogazadajem srca, za njihovo dobro, smrtne ranenesvom neprijatelju. da ih mrak proguta. On mekoblagosilja Onaj ima drugikroz planosmeh, dok na pripremljen za to. nekapada se ubije sam, ionakoprostor će Zavesa se spušta, ja se osvrćem, kao izdajnik biti prokazan. i dalje verujem, i dalje težim ali, ne Danmogu bitkezaplakati, je stigao, i to me, ustvari, brine. Šta to nisam znao udarcem mača zadajem pre nego što svom sam sve saznao? smrtne rane neprijatelju. Da uvek dovoljno. On sve me nije blagosilja kroz osmeh, dok pada na pripremljen prostor za to. Zavesa se spušta, ja se osvrćem, i dalje verujem, i dalje težim ali, ne mogu zaplakati, i to me, ustvari, brine. Šta to nisam znao pre nego što sam sve saznao? Da sve nije uvek dovoljno.

Oni koji svoju glavu stavljaju ispred moga srca biće likvidirani na spavanju. Oni koji ih budu likvidirali biće u prvimsam borbenim redovima Vojskovođa pred veliku i važnu bitku. da pogibijom svojom speru dokaze. Oni koji mi veruju glavu daće za moje srce Oni koji prežive bićevodi. zarobljeni iako ih ono u pokor od strane mogaglavu srca,stavljaju za njihovo dobro, Oni koji svoju da ih mrak proguta. ispred moganesrca biće Onaj ko ima plan likvidirani nadrugi spavanju. nekakoji se ubije sam, ionako će Oni ih budu likvidirali kao izdajnik prokazan. biće u prvim biti borbenim redovima da pogibijom svojom speru dokaze. Dan koji bitkeprežive je stigao, Oni biće zarobljeni udarcem od stranemača mogazadajem srca, za njihovo dobro, smrtne ranenesvom neprijatelju. da ih mrak proguta. On mekoblagosilja Onaj ima drugikroz planosmeh, dok pada na pripremljen za to. neka se ubije sam, ionakoprostor će Zavesa se spušta, ja se osvrćem, kao izdajnik biti prokazan. i dalje verujem, i dalje težim ali, ne mogu Dan bitkezaplakati, je stigao, i to me, ustvari, brine. Šta to nisam znao udarcem mača zadajem pre nego što svom sam sve saznao? smrtne rane neprijatelju. Da sve uvek dovoljno. On me nije blagosilja kroz osmeh, dok pada na pripremljen prostor za to. Zavesa se spušta, ja se osvrćem, i dalje verujem, i dalje težim ali, ne mogu zaplakati, i to me, ustvari, brine. Šta to nisam znao pre nego što sam sve saznao? Da sve nije uvek dovoljno.


uzdah

Jesam li ti rekao za tajnovitost imena uzdah? Udahni i oseti sama. Ne veruj meni sve. Možeš ti to vešto, kao senka. Ja, rastrojen, stvarno ne znam šta da mislim. Zato je kraj rešenje za nas. Svaka misao ima kraj u svemu stranom. Uveren u istinitost istražujem vekovne tajne samostalnosti. Samo sam verujem u slutnju. Ili u smrt, kao tu istinu što slutim.

Tako je neko hteo, jako kao ti. Neko sa kosom kao moja, rukom kao moja, očima k'o moje, a nisam ja… E on je hteo, Trenu…

Tu se krije rešenje, iako je život kratak za to. Šteta, a taman sam osetio strast za njim. U trenutku sam samleo vatru u stomaku, kao strah. I jeste strah.

Lezi tu kraj mene. Stanuj u mom svetu kao heroj za sutra, jer nema straha osim suze. Zato samo strahuj za mene, ipak sve ostaje isto iako me nema.

Čuješ li smrt kako dolazi? Za koju smrt sam krst? Hoće li opravdati svoje ime?

Čuješ li smrt kako dolazi? Za koju smrt sam krst? Hoće li opravdati svoje ime?

Lezi tu kraj mene. Stanuj u mom svetu kao heroj za sutra, jer nema straha osim suze. Zato samo strahuj za mene, ipak sve ostaje isto iako me nema.

Tu se krije rešenje, iako je život kratak za to. Šteta, a taman sam osetio strast za njim. U trenutku sam samleo vatru u stomaku, kao strah. I jeste strah.

Tako je neko hteo, jako kao ti. Neko sa kosom kao moja, rukom kao moja, očima k'o moje, a nisam ja… E on je hteo, Trenu…

Svaka misao ima kraj u svemu stranom. Uveren u istinitost istražujem vekovne tajne samostalnosti. Samo sam verujem u slutnju. Ili u smrt, kao tu istinu što slutim.

uzdah

78

78

Zato je kraj rešenje za nas. Jesam li ti rekao za tajnovitost imena uzdah? Udahni i oseti sama. Ne veruj meni sve. Možeš ti to vešto, kao senka. Ja, rastrojen, stvarno ne znam šta da mislim. +

uzdah

Jesam li ti rekao za tajnovitost imena uzdah? Udahni i oseti sama. Ne veruj meni sve. Možeš ti to vešto, kao senka. Ja, rastrojen, stvarno ne znam šta da mislim.

Zato je kraj rešenje za nas. Ja, rastrojen, stvarno ne znam šta da mislim.

uzdah zdah

78

Svaka misao ima kraj u svemu stranom. Jesam li ti rekao za tajnovitost imena uzdah? Uveren iuoseti istinitost istražujem Udahni sama. Ne veruj meni sve. vekovne tajne samostalnosti. Možeš ti to vešto, kao senka. Samo sam verujem u slutnju. Ja, rastrojen, stvarno ne znam šta da mislim. Ili u smrt, kao tu istinu što slutim. Zato je kraj rešenje za nas. Tu se krije rešenje, iako je život kratak za to. Šteta, misao a taman strast za njim. Svaka imasam krajosetio u svemu stranom. U trenutku sam samleo Uveren u istinitost istražujem vatru u stomaku, kao strah. vekovne tajne samostalnosti. I jestesam strah. Samo verujem u slutnju. Ili u smrt, kao tu istinu što slutim. Čuješ li smrt kako dolazi? Za se koju smrt sam krst? Tu krije rešenje, iako je život kratak za to. Hoće liaopravdati svoje ime? Šteta, taman sam osetio strast za njim. U trenutku sam samleo Lezi tuu kraj mene.kao strah. vatru stomaku, u mom svetu kao heroj za sutra, IStanuj jeste strah. jer nema straha osim suze. Zato samo strahuj za mene, Čuješ li smrt kako dolazi? ipakkoju svesmrt ostaje isto iako me nema. Za sam krst? Hoće li opravdati svoje ime? Tako je neko hteo, jako kao ti. Nekotu sakraj kosom kao moja, Lezi mene. rukom kao moja, očima moje, Stanuj u mom svetu kao k'o heroj za sutra, a nisam jer nemaja… straha osim suze. E on je hteo, Trenu… Zato samo strahuj za mene, ipak sve ostaje isto iako me nema.

Tako je neko hteo, jako kao ti. Neko sa kosom kao moja, rukom kao moja, očima k'o moje, a nisam ja… E on je hteo, Trenu…

uzdah

78

Svaka ima kraj u svemu stranom. Jesam misao li ti rekao za tajnovitost imena uzdah? Uveren istinitost istražujem Udahni iuoseti sama. Ne veruj meni sve. vekovne tajne samostalnosti. Možeš ti to vešto, kao senka. Samo sam verujem u slutnju. Ja, rastrojen, stvarno ne znam šta da mislim. Ili u smrt, kao tu istinu što slutim. Zato je kraj rešenje za nas. Tu se krije rešenje, iako je život kratak za to. Šteta, a taman strast za njim. Svaka misao imasam krajosetio u svemu stranom. U trenutku sam samleo Uveren u istinitost istražujem vatru u stomaku, kao strah. vekovne tajne samostalnosti. ISamo jestesam strah. verujem u slutnju. Ili u smrt, kao tu istinu što slutim. Čuješ li smrt kako dolazi? Za koju smrt sam krst? Tu se krije rešenje, iako je život kratak za to. Hoće svoje ime? Šteta,liaopravdati taman sam osetio strast za njim. U trenutku sam samleo Lezi mene.kao strah. vatrutuu kraj stomaku, Stanuj u mom svetu kao heroj za sutra, I jeste strah. jer nema straha osim suze. Zato strahuj za mene, Čuješsamo li smrt kako dolazi? ipak svesmrt ostaje isto iako me nema. Za koju sam krst? Hoće li opravdati svoje ime? Tako je neko hteo, jako kao ti. Neko sakraj kosom kao moja, Lezi tu mene. rukom moja, očima moje, Stanuj kao u mom svetu kao k'o heroj za sutra, a jernisam nemaja… straha osim suze. E on je hteo, Trenu… Zato samo strahuj za mene, ipak sve ostaje isto iako me nema.

Tako je neko hteo, jako kao ti. Neko sa kosom kao moja, rukom kao moja, očima k'o moje, a nisam ja… E on je hteo, Trenu…

78

78

Zato je kraj rešenje za nas.


stadijumi

79

Nadam se nekom novom proleću. Ovde sve ide sporije od sporog, pa sprinteri kao ja, obično trku završavaju pre nego publika i uđe na stadion. Posebnost ponekad baš biva ne primećena. Ja sam pun k'o brod, ali pogrešan teret tražiš u meni. Sitni ponoćni sati. Malo sam se raznežio pa sam čak i gitaru uzeo. Dobri stari repertoar. Ostarilo se. Ostavih gitaru. Bračno stanje : neoženjen Posao : nezaposlen Gde sam bio, šta sam radio?

Život je skoro smislen. Dok se glupost višestruko umnožava, skoro da su mi misli nepovezane. Koliko li čovek može da izdržava? Ima li tome kraja? Javi se, bar me se ti seti u trenucima suve dokolice. Budi dobra, diši punim plućima i dozvoli drugima da uživaju s tobom. Mada, ni ta moć nije nadljudska.

Šta ima kod tebe? Ajde nemoj da se femkaš, nego se pohvali. Ovde je kao pre nas. Beograd je lep ali nekako izgustiran. Devojčice su sve mlađe, brinem se. Popularnost cupka i gori od isčekivanja da me sretne.

Šta ima kod tebe? Ajde nemoj da se femkaš, nego se pohvali. Ovde je kao pre nas. Beograd je lep ali nekako izgustiran. Devojčice su sve mlađe, brinem se. Popularnost cupka i gori od isčekivanja da me sretne.

stadijumi

Javi se, bar me se ti seti u trenucima suve dokolice. Budi dobra, diši punim plućima i dozvoli drugima da uživaju s tobom. Mada, ni ta moć nije nadljudska. Život je skoro smislen. Dok se glupost višestruko umnožava, skoro da su mi misli nepovezane. Koliko li čovek može da izdržava? Ima li tome kraja?

79

Sitni ponoćni sati. Malo sam se raznežio pa sam čak i gitaru uzeo. Dobri stari repertoar. Ostarilo se. Ostavih gitaru. Bračno stanje : neoženjen Posao : nezaposlen Gde sam bio, šta sam radio? Nadam se nekom novom proleću. Ovde sve ide sporije od sporog, pa sprinteri kao ja, obično trku završavaju pre nego publika i uđe na stadion. Posebnost ponekad baš biva ne primećena. Ja sam pun k'o brod, ali pogrešan teret tražiš u meni.

+

79

tadijumistadijumi

stadijumistadijumi

79

Nadam se nekom novom proleću. Ovde sve ide sporije od sporog, pa sprinteri kao ja, obično trku završavaju pre nego publika i uđe na stadion. Posebnost ponekad baš biva ne primećena. Ja sam pun k'o brod, ali pogrešan teret tražiš u meni. Nadam se nekom novom proleću. Sitni sati. od sporog, Ovdeponoćni sve ide sporije Malo sam se kao raznežio pa sprinteri ja, obično trku završavaju pa i gitaru uzeo. presam negočak publika i uđe na stadion. Dobri stari ponekad repertoar. Posebnost baš biva ne primećena. Ostarilo se. k'o Ostavih Ja sam pun brod,gitaru. Bračno stanjeteret : neoženjen ali pogrešan tražiš u meni. Posao : nezaposlen Gde bio, sati. šta sam radio? Sitni sam ponoćni Malo sam se raznežio Šta ima čak koditebe? pa sam gitaru uzeo. Ajde da se femkaš, nego se pohvali. Dobrinemoj stari repertoar. Ovde je kao pre nas.gitaru. Ostarilo se. Ostavih Beograd je lep:ali nekako izgustiran. Bračno stanje neoženjen Devojčice su sve mlađe, brinem se. Posao : nezaposlen Popularnost i gori Gde sam bio,cupka šta sam radio? od isčekivanja da me sretne. Šta ima kod tebe? Javi bar me sefemkaš, ti seti nego se pohvali. Ajdese, nemoj da se u trenucima suvenas. dokolice. Ovde je kao pre Budi dobra, dišiali punim plućima Beograd je lep nekako izgustiran. iDevojčice dozvoli drugima da uživaju s tobom. su sve mlađe, brinem se. Mada, ni ta moć nije nadljudska. Popularnost cupka i gori od isčekivanja da me sretne. Život je skoro smislen. Dok Javi se se,glupost bar mevišestruko se ti seti umnožava, skoro da su mi misli nepovezane. u trenucima suve dokolice. Koliko li čovek daplućima izdržava? Budi dobra, dišimože punim Ima li tome kraja?da uživaju s tobom. i dozvoli drugima Mada, ni ta moć nije nadljudska. Život je skoro smislen. Dok se glupost višestruko umnožava, skoro da su mi misli nepovezane. Koliko li čovek može da izdržava? Ima li tome kraja?

79 79

Život je skoro smislen. Dok se glupost višestruko umnožava, skoro da su mi misli nepovezane. Koliko li čovek može da izdržava? Ima li tome kraja? pre nego publika i uđe na stadion. Posebnost ponekad baš biva ne primećena. Ja sam pun k'o brod, ali pogrešan teret tražiš u meni. Nadam se nekom novom proleću. Sitni ponoćni sati. od sporog, Ovde sve ide sporije Malo sam se kao raznežio pa sprinteri ja, obično trku završavaju pa sam i gitaru uzeo. pre negočak publika i uđe na stadion. Dobri stari ponekad repertoar. Posebnost baš biva ne primećena. Ostarilo se. k'o Ostavih Ja sam pun brod,gitaru. Bračno stanjeteret : neoženjen ali pogrešan tražiš u meni. Posao : nezaposlen Gde sam bio, sati. šta sam radio? Sitni ponoćni Malo sam se raznežio Štasam ima čak koditebe? pa gitaru uzeo. Ajde nemoj da se femkaš, nego se pohvali. Dobri stari repertoar. Ovde je kao pre nas.gitaru. Ostarilo se. Ostavih Beogradstanje je lep:ali nekako izgustiran. Bračno neoženjen Devojčice su sve mlađe, brinem se. Posao : nezaposlen Popularnost i gori Gde sam bio,cupka šta sam radio? od isčekivanja da me sretne. Šta ima kod tebe? Javi se, bar me sefemkaš, ti seti nego se pohvali. Ajde nemoj da se u trenucima suvenas. dokolice. Ovde je kao pre Budi dobra, dišiali punim plućima Beograd je lep nekako izgustiran. i dozvoli drugima da uživaju s tobom. Devojčice su sve mlađe, brinem se. Mada, ni ta moć nije nadljudska. Popularnost cupka i gori od isčekivanja da me sretne. Život je skoro smislen. Dok se Javi se,glupost bar mevišestruko se ti seti umnožava, skoro da su mi misli nepovezane. u trenucima suve dokolice. Kolikodobra, li čovek daplućima izdržava? Budi dišimože punim li tome kraja?da uživaju s tobom. iIma dozvoli drugima Mada, ni ta moć nije nadljudska.


80

izbor

Ne daj mi da klonem u svedavanju, ženo sa licem meseca u zoru. Ne dozvoli da budem neshvaćen. Ja slavim onaj dan kog se ti ne sećaš kao posthumni nastavak moga života… Neke stvari najlakše izabereš kada umeš da prihvataš. Zaljubljivanje u tebe čini me ugroženim. Taj ''tomidžeri'' osećaj, ti ne razumeš. Mi se, ustvari, nikada nismo upoznali. Nadam se da si usamljena kao i ja. Mladić sa kojim si je ustao. I ispario. Stolica pored tebe napokon je prazna. Neke stvari najlakše prihvatiš kada nemaš izbora!

Noć čini smešne stvari unutar čoveka. Kišne kapi tkaju njihov zamoran put i umiru…

Uzeo sam svoju ofucanu vreću za spavanje i krenuo put Nazaretha, da pronađem mesto da odmorim glavu, da te zaboravim… Imao sam neki čudan deja-vu osećaj ali nisam mu posvećivao suviše pažnje…

Uzeo sam svoju ofucanu vreću za spavanje i krenuo put Nazaretha, da pronađem mesto da odmorim glavu, da te zaboravim… Imao sam neki čudan deja-vu osećaj ali nisam mu posvećivao suviše pažnje…

Noć čini smešne stvari unutar čoveka. Kišne kapi tkaju njihov zamoran put i umiru…

Neke stvari najlakše prihvatiš kada nemaš izbora!

Zaljubljivanje u tebe čini me ugroženim. Taj ''tomidžeri'' osećaj, ti ne razumeš. Mi se, ustvari, nikada nismo upoznali. Nadam se da si usamljena kao i ja. Mladić sa kojim si je ustao. I ispario. Stolica pored tebe napokon je prazna. Neke stvari najlakše izabereš kada umeš da prihvataš.

izbor

80

Ne daj mi da klonem u svedavanju, ženo sa licem meseca u zoru. Ne dozvoli da budem neshvaćen. Ja slavim onaj dan kog se ti ne sećaš kao posthumni nastavak moga života… +

80

Ja slavim onaj dan kog se ti ne sećaš kao posthumni nastavak moga života…

izbor

Neke stvari najlakše izabereš kada umeš daklonem prihvataš. Ne daj mi da u svedavanju, ženo sa licem meseca u zoru. Zaljubljivanje u tebe neshvaćen. čini me ugroženim. Ne dozvoli da budem Tajslavim ''tomidžeri'' osećaj, razumeš. Ja onaj dan kog ti sene ti ne sećaš Mi se, ustvari, nikada nismo upoznali. kao posthumni nastavak moga života… Nadam se da si usamljena kao i ja. Mladićstvari sa kojim si je izabereš ustao. I ispario. Neke najlakše Stolica pored napokon je prazna. kada umeš da tebe prihvataš.

zbor

80

Neke stvari najlakše prihvatiš kada nemaš izbora!

Noć čini smešne stvaričini unutar čoveka. Zaljubljivanje u tebe me ugroženim. Kišne kapi tkajuosećaj, njihov ti zamoran put i umiru… Taj ''tomidžeri'' ne razumeš. Mi se, ustvari, nikada nismo upoznali. Uzeo sam ofucanu vreću Nadam se svoju da si usamljena kao iza ja.spavanje i krenuosaput Nazaretha, da pronađem Mladić kojim si je ustao. I ispario. mesto da odmorim da te zaboravim… Stolica poredglavu, tebe napokon je prazna. Imao sam neki čudan deja-vu osećaj ali nisam mu posvećivao suvišečoveka. pažnje… Noć čini smešne stvari unutar Kišne kapi tkaju njihov zamoran put i umiru… Neke stvari najlakše prihvatiš kada nemaš izbora! Uzeo sam svoju ofucanu vreću za spavanje i krenuo put Nazaretha, da pronađem mesto da odmorim glavu, da te zaboravim… Imao sam neki čudan deja-vu osećaj ali nisam mu posvećivao suviše pažnje…

Noć čini smešne stvaričini unutar čoveka. Zaljubljivanje u tebe me ugroženim. Kišne kapi tkajuosećaj, njihov ti zamoran put i umiru… Taj ''tomidžeri'' ne razumeš. Mi se, ustvari, nikada nismo upoznali. Uzeo sam ofucanu vreću Nadam se svoju da si usamljena kao iza ja.spavanje iMladić krenuosaput Nazaretha, da pronađem kojim si je ustao. I ispario. mesto da odmorim da te zaboravim… Stolica poredglavu, tebe napokon je prazna. Imao sam neki čudan deja-vu osećaj ali mu posvećivao suvišečoveka. pažnje… Noćnisam čini smešne stvari unutar Kišne kapi tkaju njihov zamoran put i umiru… Neke stvari najlakše prihvatiš kada izbora! Uzeo nemaš sam svoju ofucanu vreću za spavanje i krenuo put Nazaretha, da pronađem mesto da odmorim glavu, da te zaboravim… Imao sam neki čudan deja-vu osećaj ali nisam mu posvećivao suviše pažnje…

izbor

80

Neke stvari najlakše izabereš kada umeš daklonem prihvataš. Ne daj mi da u svedavanju, ženo sa licem meseca u zoru. Zaljubljivanje u tebe neshvaćen. čini me ugroženim. Ne dozvoli da budem Taj ''tomidžeri'' osećaj, razumeš. Ja slavim onaj dan kog ti sene ti ne sećaš Mi ustvari, nikada nismo upoznali. kaose, posthumni nastavak moga života… Nadam se da si usamljena kao i ja. Mladić sa kojim si je izabereš ustao. I ispario. Neke stvari najlakše Stolica pored napokon je prazna. kada umeš da tebe prihvataš. Neke stvari najlakše prihvatiš kada nemaš izbora!

80

izbor

Ne daj mi da klonem u svedavanju, ženo sa licem meseca u zoru. Ne dozvoli da budem neshvaćen. Ja slavim onaj dan kog se ti ne sećaš kao posthumni nastavak moga života…


model Maja Veljkovićmodel - kreator Maja Aleksandra Veljković Ranković - kreator Aleksandra Ranković

el Maja Veljkovićmodel - kreator Maja Aleksandra Veljković Ranković - kreator Aleksandra Ranković

model Maja Veljković - kreator Aleksandra Ranković model Maja Veljković - kreator Aleksandra Ranković

+


+


recenzija 2

recenzija 2

85

Lako je pisati, samo ne smisleno… Smrt je laka, samo je smisao težak… Najgore sa pisanjem je kad shvatiš da to neko treba i da pročita. Sve je lako dok ne shvatiš da je tako… Jurim za zakopanim blagom, vidimo se kad ga iskopam. Eto primera jednog, možda vašem srcu bednog, ali ipak izvanrednog, kako smo se mi dopisivali, Pesnik i ja. Uzmem čamac, pa sednem na pramac, i ni makac. Stoji u knjizi, pogledajte ako mi ne verujete. Ni makac. Glupo je da pišem o njemu, pošto će se reći da smo u dosluhu. DOSluh je najgori! Vilsonovo šetalište, zakleo bih se da je ono kestenje, ali… ’bem li ga, više se ne sećam… Ne znam ni da li je neko uništio to drveće a zatim ga ponovo sadio…divna žuta stelja što krcka pod nogama. Lišće šušti. Miljacka voda samo što nije presušila, i tako već vekovima. Ah, koliko je samo ta reka romantičnija od Sene, ali šta vi znate o tome, vi, klinci. U tu reku je skočio Gavrilo vičući: Ja sam junak! Ja sam junak!. Tu u Miljacku palo je i ono dvoje klinaca koji su pokušavali da dokažu da je ljubav jača od pakla… Ma jeste, ne brinite. Avion pada! Posustali Pesnik i njegova verna Ljuba, Muza i Inspiracija su u avionu. I izgleda kao da su sami, njih četvoro, nema više nikog. I dok avion pada traje pičkaranje. Ko je kriv, ko je kupio karte, ko nije hteo da čeka, ko je želeo sve, a dao tako malo…Kao što se parovi i inače, ma znate već sve… Ali Džaba i 40 razbojnika čekaju da opelješe truplo aviona u pustinji. Hoće li ostati išta izuzev rasutog pepela od Barda i njegove Lire? Ili će se u ključnom trenutku neko setiti da stisne vazdušnu kočnicu? Da li vi mislite da je iko od nas preživeo? Jesen, miriše kesten…a tada je moralo biti proleće. Eh, a ja sam se samo brinuo da ne zurim suviše očigledno u tvoje noge. Mora da smo nešto i pričali, mora da sam rekao nešto jako pametno i važno, ko će ga sada znati? Prošlo je mnogo godina… Nasukani na sprudu budnosti dvoje mladih uzjahali betonsku ogradu jednog mosta na Seni, gledam. Proleće, sviće, još je mir. Mladi pričaju na francuskom, da bi ironija bila potpuna, međutim, nije potpuno promašeno pošto ima stvari koje samo na tom jeziku tako prikladno zvuče. Ali to što oni pričaju neka ostane tajna. Budućnost izgleda lepše kad je ne znamo, kad nas iznenadi, ili je to samo prirodno da bude tako?

85

Lako je pisati, samo ne smisleno… Smrt je laka, samo je smisao težak… Najgore sa pisanjem je kad shvatiš da to neko treba i da pročita. Sve je lako dok ne shvatiš da je tako… Jurim za zakopanim blagom, vidimo se kad ga iskopam. Eto primera jednog, možda vašem srcu bednog, ali ipak izvanrednog, kako smo se mi dopisivali, Pesnik i ja. Uzmem čamac, pa sednem na pramac, i ni makac. Stoji u knjizi, pogledajte ako mi ne verujete. Ni makac. Glupo je da pišem o njemu, pošto će se reći da smo u dosluhu. DOSluh je najgori! Vilsonovo šetalište, zakleo bih se da je ono kestenje, ali… ’bem li ga, više se ne sećam… Ne znam ni da li je neko uništio to drveće a zatim ga ponovo sadio…divna žuta stelja što krcka pod nogama. Lišće šušti. Miljacka voda samo što nije presušila, i tako već vekovima. Ah, koliko je samo ta reka romantičnija od Sene, ali šta vi znate o tome, vi, klinci. U tu reku je skočio Gavrilo vičući: Ja sam junak! Ja sam junak!. Tu u Miljacku palo je i ono dvoje klinaca koji su pokušavali da dokažu da je ljubav jača od pakla… Ma jeste, ne brinite. Avion pada! Posustali Pesnik i njegova verna Ljuba, Muza i Inspiracija su u avionu. I izgleda kao da su sami, njih četvoro, nema više nikog. I dok avion pada traje pičkaranje. Ko je kriv, ko je kupio karte, ko nije hteo da čeka, ko je želeo sve, a dao tako malo…Kao što se parovi i inače, ma znate već sve… Ali Džaba i 40 razbojnika čekaju da opelješe truplo aviona u pustinji. Hoće li ostati išta izuzev rasutog pepela od Barda i njegove Lire? Ili će se u ključnom trenutku neko setiti da stisne vazdušnu kočnicu? Da li vi mislite da je iko od nas preživeo? Jesen, miriše kesten…a tada je moralo biti proleće. Eh, a ja sam se samo brinuo da ne zurim suviše očigledno u tvoje noge. Mora da smo nešto i pričali, mora da sam rekao nešto jako pametno i važno, ko će ga sada znati? Prošlo je mnogo godina… Nasukani na sprudu budnosti dvoje mladih uzjahali betonsku ogradu jednog mosta na Seni, gledam. Proleće, sviće, još je mir. Mladi pričaju na francuskom, da bi ironija bila potpuna, međutim, nije potpuno promašeno pošto ima stvari koje samo na tom jeziku tako prikladno zvuče. Ali to što oni pričaju neka ostane tajna. Budućnost izgleda lepše kad je ne znamo, kad nas iznenadi, ili je to samo prirodno da bude tako?

+

85

ecenzijarecenzija 2 2

recenzijarecenzija 2 2

85

Lako je pisati, samo ne smisleno… Smrt je laka, samo je smisao težak… Najgore sa pisanjem je kad shvatiš da to neko treba i da pročita. Sve je lako dok ne shvatiš da je tako… Jurim za zakopanim blagom, vidimo se kad ga iskopam. Eto primera jednog, možda vašem srcu bednog, ali ipak izvanrednog, kako smo se mi dopisivali, Pesnik i ja. Uzmem čamac, pa sednem na pramac, i ni makac. Stoji u knjizi, pogledajte ne verujete. makac. Lako je pisati, samoako nemismisleno… SmrtNi je laka, Glupo samo je da pišem o njemu, poštosaćepisanjem se reći da dosluhu. smisao težak… Najgore je smo kad ushvatiš da DOSluh najgori! to nekojetreba i da pročita. Sve je lako dok ne shvatiš da Vilsonovo zakleo bih se da je ono kestenje, je tako… šetalište, Jurim za zakopanim blagom, vidimo se kadali… ga ’bem li ga, se nejednog, sećam…možda Ne znam ni da je neko iskopam. Etoviše primera vašem srculi bednog, uništio drveće a zatim ponovo žuta stelja ali ipakto izvanrednog, kakogasmo se misadio…divna dopisivali, Pesnik i ja. što krckačamac, pod nogama. Lišće na šušti. Miljacka samoStoji što Uzmem pa sednem pramac, i nivoda makac. nije presušila, i tako već Ah,Nikoliko je Glupo samo u knjizi, pogledajte ako mivekovima. ne verujete. makac. ta romantičnija Sene, znate vi, je reka da pišem o njemu,od pošto ćeali se šta rećivida smooutome, dosluhu. klinci. reku je skočio Gavrilo vičući: Ja sam junak! Ja DOSluhUjetunajgori! sam junak!. Tu u Miljacku onojedvoje klinaca koji su Vilsonovo šetalište, zakleopalo bihje sei da ono kestenje, ali… pokušavali dokažu dasećam… je ljubavNe jača od pakla… ’bem li ga,daviše se ne znam ni da liMa jejeste, neko ne brinite. uništio to drveće a zatim ga ponovo sadio…divna žuta stelja Avion pada! njegova vernavoda Ljuba, Muza što krcka podPosustali nogama.Pesnik Lišće išušti. Miljacka samo štoi Inspiracija su u avionu. izgleda kao da suAh, sami, njih četvoro, nije presušila, i tako Iveć vekovima. koliko je samo nema nikog. I dokodavion traje pičkaranje. Ko vi, je ta rekaviše romantičnija Sene,pada ali šta vi znate o tome, kriv, karte, koGavrilo nije hteo da čeka, kojunak! je želeo klinci.koUje tukupio reku je skočio vičući: Ja sam Ja sve, a dao tako što je sei parovi i inače, makoji znate sam junak!. Tu u malo…Kao Miljacku palo ono dvoje klinaca su već sve… Alida Džaba i 40da razbojnika opelješe pokušavali dokažu je ljubav čekaju jača odda pakla… Ma truplo jeste, aviona u pustinji. Hoće li ostati išta izuzev rasutog pepela ne brinite. od Barda i njegove Lire? Ili ćei se u ključnom nekoi Avion pada! Posustali Pesnik njegova verna trenutku Ljuba, Muza setiti da stisne vazdušnu kočnicu? Inspiracija su u avionu. I izgleda kao da su sami, njih četvoro, Da li vi mislite je iko odpada nas preživeo? Jesen, miriše nema više nikog.da I dok avion traje pičkaranje. Ko je kesten…a moralo Eh, a ko ja jesam se kriv, ko je tada kupiojekarte, ko biti nije proleće. hteo da čeka, želeo samo da malo…Kao ne zurim suviše očigledno u tvoje sve, a brinuo dao tako što se parovi i inače, ma noge. znate Mora da smo neštoii40 pričali, moračekaju da samda rekao neštotruplo jako već sve… Ali Džaba razbojnika opelješe pametno i važno, Hoće ko ćeli ostati ga sada Prošlo je pepela mnogo aviona u pustinji. ištaznati? izuzev rasutog godina… sprudu budnosti dvoje mladih uzjahali od BardaNasukani i njegovena Lire? Ili će se u ključnom trenutku neko betonsku ogradu jednog kočnicu? mosta na Seni, gledam. Proleće, setiti da stisne vazdušnu sviće, jošmislite je mir.da Mladi pričaju na francuskom, da bi ironija Da li vi je iko od nas preživeo? Jesen, miriše bila potpuna, nijebiti potpuno promašeno pošto kesten…a tadameđutim, je moralo proleće. Eh, a ja samima se stvari koje samo jeziku tako prikladnou zvuče. Ali to samo brinuo da na ne tom zurim suviše očigledno tvoje noge. što oni nekai ostane Budućnost izgleda Mora dapričaju smo nešto pričali, tajna. mora da sam rekao neštolepše jako kad je ne iznamo, iznenadi, ili je to samojeprirodno pametno važno,kad ko nas će ga sada znati? Prošlo mnogo da bude tako? godina… Nasukani na sprudu budnosti dvoje mladih uzjahali betonsku ogradu jednog mosta na Seni, gledam. Proleće, sviće, još je mir. Mladi pričaju na francuskom, da bi ironija bila potpuna, međutim, nije potpuno promašeno pošto ima stvari koje samo na tom jeziku tako prikladno zvuče. Ali to što oni pričaju neka ostane tajna. Budućnost izgleda lepše

85 85

je tako… Jurim za zakopanim blagom, vidimo se kad ga iskopam. Eto primera jednog, možda vašem srcu bednog, ali ipak izvanrednog, kako smo se mi dopisivali, Pesnik i ja. Uzmem čamac, pa sednem na pramac, i ni makac. Stoji u knjizi, pogledajte ne verujete. makac. Lako je pisati, samoako nemismisleno… SmrtNi je laka, Glupo samo pišem o njemu, poštosaćepisanjem se reći da dosluhu. je da smisao težak… Najgore je smo kad ushvatiš da DOSluh najgori! to nekojetreba i da pročita. Sve je lako dok ne shvatiš da Vilsonovo zakleo bih se da je ono kestenje, je tako… šetalište, Jurim za zakopanim blagom, vidimo se kadali… ga ’bem li ga, se nejednog, sećam…možda Ne znam ni da je neko iskopam. Etoviše primera vašem srculi bednog, uništio drveće a zatim ponovo žuta stelja ali ipakto izvanrednog, kakogasmo se misadio…divna dopisivali, Pesnik i ja. što krckačamac, pod nogama. Lišće na šušti. Miljacka samoStoji što Uzmem pa sednem pramac, i nivoda makac. nije presušila, i tako već Ah,Nikoliko je Glupo samo u knjizi, pogledajte ako mivekovima. ne verujete. makac. ta reka romantičnija Sene, znate vi, je da pišem o njemu,od pošto ćeali se šta rećivida smooutome, dosluhu. klinci. Ujetunajgori! reku je skočio Gavrilo vičući: Ja sam junak! Ja DOSluh sam junak!. Tu u Miljacku onojedvoje klinaca koji su Vilsonovo šetalište, zakleopalo bihje sei da ono kestenje, ali… pokušavali dokažu dasećam… je ljubavNe jača od pakla… ’bem li ga,daviše se ne znam ni da liMa jejeste, neko ne brinite. uništio to drveće a zatim ga ponovo sadio…divna žuta stelja Avion pada! njegova vernavoda Ljuba, Muza što krcka podPosustali nogama.Pesnik Lišće išušti. Miljacka samo štoi Inspiracija su u avionu. izgleda kao da suAh, sami, njih četvoro, nije presušila, i tako Iveć vekovima. koliko je samo nema nikog. I dokodavion traje pičkaranje. Ko vi, je ta rekaviše romantičnija Sene,pada ali šta vi znate o tome, kriv, koUje karte, koGavrilo nije hteo da čeka, kojunak! je želeo klinci. tukupio reku je skočio vičući: Ja sam Ja sve, junak!. a dao tako što je sei parovi i inače, makoji znate sam Tu u malo…Kao Miljacku palo ono dvoje klinaca su već sve… Alida Džaba i 40da razbojnika opelješe pokušavali dokažu je ljubav čekaju jača odda pakla… Ma truplo jeste, aviona u pustinji. Hoće li ostati išta izuzev rasutog pepela ne brinite. od Barda i njegove Lire? Ili ćei se u ključnom nekoi Avion pada! Posustali Pesnik njegova verna trenutku Ljuba, Muza setiti da stisne vazdušnu kočnicu? Inspiracija su u avionu. I izgleda kao da su sami, njih četvoro, Da li vi mislite je iko odpada nas preživeo? Jesen, miriše nema više nikog.da I dok avion traje pičkaranje. Ko je kesten…a moralo Eh, a ko ja jesam se kriv, ko je tada kupiojekarte, ko biti nije proleće. hteo da čeka, želeo samoa brinuo da malo…Kao ne zurim suviše očigledno u tvoje sve, dao tako što se parovi i inače, ma noge. znate Morasve… da smo neštoii40 pričali, moračekaju da samda rekao neštotruplo jako već Ali Džaba razbojnika opelješe pametno i važno, Hoće ko ćeli ostati ga sada Prošlo je pepela mnogo aviona u pustinji. ištaznati? izuzev rasutog godina… sprudu budnosti dvoje mladih uzjahali od BardaNasukani i njegovena Lire? Ili će se u ključnom trenutku neko betonsku ogradu jednog kočnicu? mosta na Seni, gledam. Proleće, setiti da stisne vazdušnu sviće, jošmislite je mir.da Mladi pričaju na francuskom, da bi ironija Da li vi je iko od nas preživeo? Jesen, miriše bila potpuna, nijebiti potpuno promašeno pošto kesten…a tadameđutim, je moralo proleće. Eh, a ja samima se stvari brinuo koje samo jeziku tako prikladnou zvuče. Ali to samo da na ne tom zurim suviše očigledno tvoje noge. što oni nekai ostane Budućnost izgleda Mora dapričaju smo nešto pričali, tajna. mora da sam rekao neštolepše jako kad je ne iznamo, iznenadi, ili je to samojeprirodno pametno važno,kad ko nas će ga sada znati? Prošlo mnogo da bude tako? godina… Nasukani na sprudu budnosti dvoje mladih uzjahali betonsku ogradu jednog mosta na Seni, gledam. Proleće, sviće, još je mir. Mladi pričaju na francuskom, da bi ironija bila potpuna, međutim, nije potpuno promašeno pošto ima stvari koje samo na tom jeziku tako prikladno zvuče. Ali to što oni pričaju neka ostane tajna. Budućnost izgleda lepše kad je ne znamo, kad nas iznenadi, ili je to samo prirodno da bude tako?


Bio sam život tvoj. Osećala si kad bih nestao - momentalno umrla bi. Ali te je od sigurne smrti spasao samopozvani onaj koji je mene spasao od života. Bila si život moj. Njemu si verovala više nego meni? Kako ti se sada čini taj čin? Da li si svesna da ti je najlepši deo života ipak bio onaj? Znam, bolelo je, ali to ne može da umanji da bio je, jer nije bio mađija. Noćas se slivaš ka Beogradu, ja se uspinjem. Deluje kao da idemo jedno ka drugom i da nas kiša koja nas zaslepljuje, mrak koji nas prekriva i vetar koji nas leluja ne mogu sprečiti u tome. Ali samo deluje.

izgubljeni u prevodu

Omalovažavaš me stalno, želiš da me time nagnaš da shvatim beznađe bola, vidim ti si shvatila, mada ne bez beznađa, a to dodatno vređa me. Kazni se sama sopstvenom ljubavlju, nemoj da izgleda kao da svetim se, pričinilo ti se, ja se samo borim sa zlim silama da opstanemo nekako, a to mogu jer je moje dobro uvek veće od svih njihovih izliva očaja, toliko da i sad mogu čista srca i hladne glave reći potpuno isto kao nekad da volim te. Na samrti. U poslednjem minutu produžetka finalnog meča, baš ja, ceo život to priželjkujem, tako nešto možda mogu mnogi, ali ne i oni koji to od sveg srca ne žele. Oduvek…

Omalovažavaš me stalno, želiš da me time nagnaš da shvatim beznađe bola, vidim ti si shvatila, mada ne bez beznađa, a to dodatno vređa me. Kazni se sama sopstvenom ljubavlju, nemoj da izgleda kao da svetim se, pričinilo ti se, ja se samo borim sa zlim silama da opstanemo nekako, a to mogu jer je moje dobro uvek veće od svih njihovih izliva očaja, toliko da i sad mogu čista srca i hladne glave reći potpuno isto kao nekad da volim te. Na samrti. U poslednjem minutu produžetka finalnog meča, baš ja, ceo život to priželjkujem, tako nešto možda mogu mnogi, ali ne i oni koji to od sveg srca ne žele. Oduvek… A moja smrt će biti teatralna, znam, kao i ja, sigurno i patetična, farsa, od početka do kraja. Znam, jer prošli put je bilo nekako obično. Ne zaplakasmo u ovom trenutku… Ušta utrošismo suze? Da li je to naš usud?

86

A moja smrt će biti teatralna, znam, kao i ja, sigurno i patetična, farsa, od početka do kraja. Znam, jer prošli put je bilo nekako obično. Ne zaplakasmo u ovom trenutku… Ušta utrošismo suze? Da li je to naš usud?

Bio sam život tvoj. Osećala si kad bih nestao - momentalno umrla bi. Ali te je od sigurne smrti spasao samopozvani onaj koji je mene spasao od života. Bila si život moj. Njemu si verovala više nego meni? Kako ti se sada čini taj čin? Da li si svesna da ti je najlepši deo života ipak bio onaj? Znam, bolelo je, ali to ne može da umanji da bio je, jer nije bio mađija.

izgubljeni u prevodu

86

Noćas se slivaš ka Beogradu, ja se uspinjem. Deluje kao da idemo jedno ka drugom i da nas kiša koja nas zaslepljuje, mrak koji nas prekriva i vetar koji nas leluja ne mogu sprečiti u tome. Ali samo deluje.

+

86

zgubljeniizgubljeni u prevoduu prevodu

86

i da nas kiša koja nas zaslepljuje, mrak koji nas prekriva i vetar koji nas leluja ne mogu sprečiti u tome. Ali samo deluje. Noćas se slivaš ka Beogradu, Biosesam život tvoj. ja uspinjem. Osećalakao si kad bih nestao Deluje da idemo jedno- momentalno ka drugom umrla bi. je kiša od sigurne smrti spasao samopozvani iAli datenas koja nas zaslepljuje, onaj koji mene spasao od života. mrak kojije nas prekriva i vetar koji nas leluja Bilamogu si život moj. u tome. ne sprečiti Njemu si deluje. verovala više nego meni? Ali samo Kako ti se sada čini taj čin? Da lisam si svesna da ti je najlepši deo života Bio život tvoj. ipak bio si onaj? bolelo je, Osećala kad Znam, bih nestao - momentalno umrla bi. ali to može da umanji da bio je, Ali te ne je od sigurne smrti spasao samopozvani jer nije onaj kojibio je mađija. mene spasao od života. Bila si život moj. Omalovažavaš me stalno, Njemu si verovala više nego meni? želiš da mesada timečini nagnaš da shvatim beznađe bola, Kako ti se taj čin? vidim si shvatila, ne bez beznađa, Da li sitisvesna da ti mada je najlepši deo života a to dodatno ipak bio onaj?vređa Znam,me. bolelo je, Kazni se sama ali to ne može sopstvenom da umanji daljubavlju, bio je, nemoj izgleda kao da svetim se, jer nijeda bio mađija. pričinilo ti se, ja se samo borim sa zlim silama da nekako, Omalovažavaš meopstanemo stalno, a to mogu je moje dobro uvek veće želiš da mejer time nagnaš da shvatim beznađe bola, od svihtinjihovih izliva očaja, vidim si shvatila, mada ne bez beznađa, toliko da i sadvređa mogume. čista srca i hladne glave a to dodatno reći potpuno kao nekadljubavlju, da volim te. Kazni se samaisto sopstvenom Na samrti. U poslednjem minutuse, produžetka nemoj da izgleda kao da svetim finalnog meča, baš ceoborim život to priželjkujem, pričinilo ti se, ja seja, samo tako nešto možda mogu mnogi, ali ne i oni koji to sa zlim silama da opstanemo nekako, odtosveg srca a mogu jerneježele. mojeOduvek… dobro uvek veće od svih njihovih izliva očaja, A mojada smrt ćemogu biti teatralna, kao i ja, toliko i sad čista srca znam, i hladne glave sigurno i patetična, odda početka do kraja. reći potpuno isto kaofarsa, nekad volim te. Znam, jer prošli put je bilo nekako obično. Na samrti. U poslednjem minutu produžetka Ne zaplakasmo u ovom trenutku… finalnog meča, baš ja, ceo život to priželjkujem, Ušta nešto utrošismo suze? Da mnogi, li je to ali našne usud? tako možda mogu i oni koji to od sveg srca ne žele. Oduvek…

A moja smrt će biti teatralna, znam, kao i ja, sigurno i patetična, farsa, od početka do kraja. Znam, jer prošli put je bilo nekako obično.

A moja smrt će biti teatralna, znam, kao i ja, sigurno i patetična, farsa, od početka do kraja. Znam, jer prošli put je bilo nekako obično. Ne zaplakasmo u ovom trenutku… Ušta utrošismo suze? Da li je to naš usud?

86

izgubljeniizgubljeni u prevoduu prevodu

86

Noćas se slivaš ka Beogradu, ja se uspinjem. Deluje kao da idemo jedno ka drugom i da nas kiša koja nas zaslepljuje, mrak koji nas prekriva i vetar koji nas leluja ne mogu sprečiti u tome. Ali samo deluje. Noćas se slivaš ka Beogradu, Bio život tvoj. ja sesam uspinjem. Osećala si kad bih nestao Deluje kao da idemo jedno- momentalno ka drugom umrla bi. Ali je kiša od sigurne smrti spasao samopozvani i datenas koja nas zaslepljuje, onaj mene spasao od života. mrakkoji kojije nas prekriva i vetar koji nas leluja Bila si život moj. u tome. ne mogu sprečiti Njemu si deluje. verovala više nego meni? Ali samo Kako ti se sada čini taj čin? Da si svesna da ti je najlepši deo života Bio lisam život tvoj. ipak bio si onaj? bolelo je, Osećala kad Znam, bih nestao - momentalno umrla bi. ali može da umanji da bio je, Ali to te ne je od sigurne smrti spasao samopozvani jer onajnije kojibio je mađija. mene spasao od života. Bila si život moj. Omalovažavaš me stalno, Njemu si verovala više nego meni? želiš mesada timečini nagnaš da shvatim beznađe bola, Kako da ti se taj čin? vidim si shvatila, ne bez beznađa, Da li sitisvesna da ti mada je najlepši deo života a to dodatno ipak bio onaj?vređa Znam,me. bolelo je, Kazni se sama ali to ne može sopstvenom da umanji daljubavlju, bio je, nemoj izgleda kao da svetim se, jer nijeda bio mađija. pričinilo ti se, ja se samo borim sa zlim silama da nekako, Omalovažavaš meopstanemo stalno, a to mogu je moje dobro uvek veće želiš da mejer time nagnaš da shvatim beznađe bola, od svihtinjihovih izliva očaja, vidim si shvatila, mada ne bez beznađa, toliko da i sadvređa mogume. čista srca i hladne glave a to dodatno reći kao nekadljubavlju, da volim te. Kaznipotpuno se samaisto sopstvenom Na samrti. U poslednjem minutuse, produžetka nemoj da izgleda kao da svetim finalnog baš ceoborim život to priželjkujem, pričinilo meča, ti se, ja seja, samo tako nešto možda mogu mnogi, ali ne i oni koji to sa zlim silama da opstanemo nekako, od srca a tosveg mogu jerneježele. mojeOduvek… dobro uvek veće od svih njihovih izliva očaja, A mojada smrt ćemogu biti teatralna, kao i ja, toliko i sad čista srca znam, i hladne glave sigurno i patetična, odda početka do kraja. reći potpuno isto kaofarsa, nekad volim te. Znam, jer prošli put je bilo nekako obično. Na samrti. U poslednjem minutu produžetka Ne zaplakasmo u ovom trenutku… finalnog meča, baš ja, ceo život to priželjkujem, Ušta utrošismo suze? Da mnogi, li je to ali našne usud? tako nešto možda mogu i oni koji to od sveg srca ne žele. Oduvek…


Ali da li se tako ispraćaju oni koji su nam osmehe darivali? Da li? Evo, smejemo se, od sad pa zauvek, u inat svemu što nas oneljudi. A znam, oćelaviću, ugojiću se, mrzeće me svitanja kao i ja njih, plahovit sam već sad, isuviše, navikao sam se da ništa nemam, navići ću se da mi je tako taman, sve više ću pričati o kraju što je početak bliži, ja, najzrelije dete, emotivno pobačen, čovek sa kojim zamire sve. Ne veruj mi, kao ni pre, pa zar se nisam višestuko dovoljno dokazao?

A ja volim noć, zagrljaj od dva kilonjutna, volim da preterujem i maštam, time da se razlikujem, ali uzalud, na kraju svi smo isti... Ima li mesta ovozemaljski nevažnom baš sad? Idi, vreme je, bilo gde gde me nema, ne osvrći se, ne posustaj, pentraj se, stremi za onima pred tobom, zbaci teret koji te voli, da, volim te ali sam teret, i osmisli bar ti ovaj svet kad ja nisam.

Nedostaješ mi, već sad, a samo ti si mi ostala, kao zvezda koja pada, kao sunce koje zalazi, kao voda koja otiče… Kao ljubav koja ispari… Zar da umrem bez tebe? Bez ikoga? Pesma ne napisana a spaljena, kovčeg u raku ne spušten a pokopan.

Nedostaješ mi, već sad, a samo ti si mi ostala, kao zvezda koja pada, kao sunce koje zalazi, kao voda koja otiče… Kao ljubav koja ispari… Zar da umrem bez tebe? Bez ikoga? Pesma ne napisana a spaljena, kovčeg u raku ne spušten a pokopan.

Ima li mesta ovozemaljski nevažnom baš sad? Idi, vreme je, bilo gde gde me nema, ne osvrći se, ne posustaj, pentraj se, stremi za onima pred tobom, zbaci teret koji te voli, da, volim te ali sam teret, i osmisli bar ti ovaj svet kad ja nisam.

A znam, oćelaviću, ugojiću se, mrzeće me svitanja kao i ja njih, plahovit sam već sad, isuviše, navikao sam se da ništa nemam, navići ću se da mi je tako taman, sve više ću pričati o kraju što je početak bliži, ja, najzrelije dete, emotivno pobačen, čovek sa kojim zamire sve. Ne veruj mi, kao ni pre, pa zar se nisam višestuko dovoljno dokazao?

A ja volim noć, zagrljaj od dva kilonjutna, volim da preterujem i maštam, time da se razlikujem, ali uzalud, na kraju svi smo isti...

Ali da li se tako ispraćaju oni koji su nam osmehe darivali? Da li? Evo, smejemo se, od sad pa zauvek, u inat svemu što nas oneljudi. +

Ali da li se tako ispraćaju oni koji su nam osmehe darivali? Da li? Evo, smejemo se, od sad pa zauvek, u inat svemu što nas oneljudi. A znam, oćelaviću, ugojiću se, mrzeće me svitanja kao i ja njih, plahovit sam većispraćaju sad, isuviše, Ali da li se tako oni koji su nam navikao sam se daDaništa osmehe darivali? li? nemam, navići ću se dase, mi od je tako taman, Evo, smejemo sad pa zauvek, sve više ću pričati o kraju što je početak bliži, u inat svemu što nas oneljudi. ja, najzrelije dete, emotivno pobačen, čovek sa oćelaviću, kojim zamire sve. se, A znam, ugojiću Ne verujme mi,svitanja kao ni pre, mrzeće kao i ja njih, pa zar sesam nisam dovoljno dokazao? plahovit većvišestuko sad, isuviše, navikao sam se da ništa nemam, Nedostaješ većjesad, a taman, samo ti si mi ostala, navići ću semi, da mi tako kao zvezda koja pada, kaošto sunce koje zalazi, sve više ću pričati o kraju je početak bliži, kao voda kojadete, otiče… Kao ljubav koja ispari… ja, najzrelije emotivno pobačen, Zar dasa umrem tebe? čovek kojimbez zamire sve. Bez ikoga?mi, kao ni pre, Ne veruj Pesma ne nisam napisana a spaljena, pa zar se višestuko dovoljno dokazao? kovčeg u raku ne spušten a pokopan. Nedostaješ mi, već sad, a samo ti si mi ostala, Ima li mestakoja ovozemaljski sad? kao zvezda pada, kao nevažnom sunce kojebaš zalazi, Idi, je, bilo gdeKao gdeljubav me nema, kao vreme voda koja otiče… koja ispari… ne se, nebez posustaj, Zarosvrći da umrem tebe? pentraj se, stremi za onima pred tobom, Bez ikoga? zbaci koji te voli, Pesmateret ne napisana a spaljena, da, volim te alinesam teret,a pokopan. kovčeg u raku spušten i osmisli bar ti ovaj svet kad ja nisam. Ima li mesta ovozemaljski nevažnom baš sad? A ja vreme volim noć, Idi, je, bilo gde gde me nema, zagrljaj ne osvrćiod se,dva nekilonjutna, posustaj, pentraj se, volim maštam, stremida zapreterujem onima preditobom, time se razlikujem, zbacida teret koji te voli, ali smo isti... da,uzalud, volim tenaalikraju sam svi teret, i osmisli bar ti ovaj svet kad ja nisam. A ja volim noć, zagrljaj od dva kilonjutna, volim da preterujem i maštam, time da se razlikujem, ali uzalud, na kraju svi smo isti...

A ja volim noć, zagrljaj od dva kilonjutna, volim da preterujem i maštam, time da se razlikujem, ali uzalud, na kraju svi smo isti... A znam, oćelaviću, ugojiću se, mrzeće me svitanja kao i ja njih, plahovit sam većispraćaju sad, isuviše, Ali da li se tako oni koji su nam navikao darivali? sam se daDaništa osmehe li? nemam, navićismejemo ću se dase, mi od je tako taman, Evo, sad pa zauvek, sve više ću pričati o kraju što je početak bliži, u inat svemu što nas oneljudi. ja, najzrelije dete, emotivno pobačen, čovek sa oćelaviću, kojim zamire sve. se, A znam, ugojiću Ne verujme mi,svitanja kao ni pre, mrzeće kao i ja njih, pa zar sesam nisam dovoljno dokazao? plahovit većvišestuko sad, isuviše, navikao sam se da ništa nemam, Nedostaješ većjesad, a taman, samo ti si mi ostala, navići ću semi, da mi tako kao više zvezda koja pada, kaošto sunce koje zalazi, sve ću pričati o kraju je početak bliži, kaonajzrelije voda kojadete, otiče… Kao ljubav koja ispari… ja, emotivno pobačen, Zar dasa umrem tebe? čovek kojimbez zamire sve. Bezveruj ikoga?mi, kao ni pre, Ne Pesma ne nisam napisana a spaljena, pa zar se višestuko dovoljno dokazao? kovčeg u raku ne spušten a pokopan. Nedostaješ mi, već sad, a samo ti si mi ostala, Ima zvezda li mestakoja ovozemaljski sad? kao pada, kao nevažnom sunce kojebaš zalazi, Idi, vreme je, bilo gdeKao gdeljubav me nema, kao voda koja otiče… koja ispari… ne osvrći se, nebez posustaj, Zar da umrem tebe? pentraj se, stremi za onima pred tobom, Bez ikoga? zbaci teret koji te voli, Pesma ne napisana a spaljena, da, volim te alinesam teret,a pokopan. kovčeg u raku spušten i osmisli bar ti ovaj svet kad ja nisam. Ima li mesta ovozemaljski nevažnom baš sad? A ja vreme volim noć, Idi, je, bilo gde gde me nema, zagrljaj ne osvrćiod se,dva nekilonjutna, posustaj, pentraj se, volim da maštam, stremi zapreterujem onima preditobom, time da se razlikujem, zbaci teret koji te voli, ali uzalud, smo isti... da, volim tenaalikraju sam svi teret, i osmisli bar ti ovaj svet kad ja nisam. u inat svemu što nas oneljudi.


Suviše sam ti dozvolio… O kako sam ostario i iscedio se, kako sam bez tebe iz minuta u minut, živ preminut i ostavljen na ovoj ubogoj kiši, na ovom mahnitom vetru, na ovim turobnim oblacima i podmuklom mraku, na ovom promašenom svetu…

Šta si videla u meni? Lepotice, seno mojih želja, snago, pasijo, kurvo… Kojom svetlošću te obasjah i zasenih, kojom snagom tvoju snagu pretopih… Kiša je otirala, vetar je pomeo, oblaci su smicali, mrak je glancao… Naviru sećanja, svako malo, i otvaraju zabranjenu prostoriju iz detinjstva, u kom sam čeznuo za njom kao za tobom…

Ti si bila i ostala moja. Niko to nije mogao shvatiti. Voliš li još čeprkati, podbadati, opipavati, slutiti. Voliš li još? Voliš li se nadati? Kiša je otirala, vetar je pomeo, oblaci su smicali, mrak je glancao… Naviru sećanja, svako malo, i otvaraju zabranjenu prostoriju iz detinjstva, u kom sam čeznuo za njom kao za tobom…

O kako sam ostario i iscedio se, kako sam bez tebe iz minuta u minut, živ preminut i ostavljen na ovoj ubogoj kiši, na ovom mahnitom vetru, na ovim turobnim oblacima i podmuklom mraku, na ovom promašenom svetu…

Šta si videla u meni? Lepotice, seno mojih želja, snago, pasijo, kurvo… Kojom svetlošću te obasjah i zasenih, kojom snagom tvoju snagu pretopih… Suviše sam ti dozvolio, svaki slobodni trenutak poziv, svaki slobodni trenutak sa tobom, svi drumovi bejahu naši, i sve opsesije postoje, kao zov ili nagon…

poema muzi

Ti si bila i ostala moja. Niko to nije mogao shvatiti. Voliš li još čeprkati, podbadati, opipavati, slutiti. Voliš li još? Voliš li se nadati?

88

88

poema muzi

Suviše sam ti dozvolio, svaki slobodni trenutak poziv, svaki slobodni trenutak sa tobom, svi drumovi bejahu naši, i sve opsesije postoje, kao zov ili nagon…

Suviše sam ti dozvolio…

+

88

svi drumovi bejahu naši, i sve opsesije postoje, kao zov ili nagon…

oema muzi poema muzi

88

Suviše sam ti dozvolio…

Šta si videla meni? Suviše sam tiudozvolio, Lepotice, senotrenutak mojih želja, svaki slobodni poziv, snago,slobodni pasijo, kurvo… svaki trenutak sa tobom, Kojom svetlošću te obasjah svi drumovi bejahu naši, zasenih, i sve opsesije postoje, kojom tvoju kao zovsnagom ili nagon… snagu pretopih… Šta si videla u meni? Kiša je otirala, vetar je pomeo, Lepotice, seno mojih želja, oblaci su smicali, mrak je glancao… snago, pasijo, kurvo… Naviru svetlošću sećanja, svako malo, Kojom te obasjah otvaraju zabranjenu prostoriju i zasenih, iz detinjstva, kom sam kojom snagomutvoju čeznuopretopih… za njom kao za tobom… snagu

Ti si je bila i ostalavetar moja. Kiša otirala, je pomeo, Niko mogaomrak shvatiti. oblacitosunije smicali, je glancao… Voliš li sećanja, još čeprkati, podbadati, Naviru svako malo, opipavati, slutiti. Volišprostoriju li još? i otvaraju zabranjenu Voliš li se nadati? iz detinjstva, u kom sam čeznuo za njom kao za tobom… O kako sam ostario i iscedio se, kako sami bez tebe Ti si bila ostala moja. iz minuta u minut, Niko to nije mogao shvatiti. živ i ostavljen Volišpreminut li još čeprkati, podbadati, na ovoj ubogoj kiši, opipavati, slutiti. Voliš li još? na ovom Voliš li semahnitom nadati? vetru, na ovim turobnim oblacima iOpodmuklom mraku,i iscedio se, kako sam ostario na ovom svetu… kako sampromašenom bez tebe iz minuta u minut, Suviše sam ti idozvolio… živ preminut ostavljen na ovoj ubogoj kiši, na ovom mahnitom vetru, na ovim turobnim oblacima i podmuklom mraku, na ovom promašenom svetu…

Ti si je bila i ostalavetar moja. Kiša otirala, je pomeo, Niko tosunije mogaomrak shvatiti. oblaci smicali, je glancao… Voliš li sećanja, još čeprkati, podbadati, Naviru svako malo, slutiti. Volišprostoriju li još? iopipavati, otvaraju zabranjenu Voliš li se nadati? iz detinjstva, u kom sam čeznuo za njom kao za tobom… O kako sam ostario i iscedio se, kako sami bez tebe Ti si bila ostala moja. iz minuta u minut, Niko to nije mogao shvatiti. živ preminut i ostavljen Voliš li još čeprkati, podbadati, na ovoj ubogoj kiši, opipavati, slutiti. Voliš li još? na ovom Voliš li semahnitom nadati? vetru, na ovim turobnim oblacima i podmuklom mraku,i iscedio se, O kako sam ostario na ovom svetu… kako sampromašenom bez tebe iz minuta u minut, Suviše sam ti idozvolio… živ preminut ostavljen na ovoj ubogoj kiši, na ovom mahnitom vetru, na ovim turobnim oblacima i podmuklom mraku, na ovom promašenom svetu…

88

Šta si videla meni? Suviše sam tiudozvolio, Lepotice, senotrenutak mojih želja, svaki slobodni poziv, snago, pasijo, kurvo… svaki slobodni trenutak sa tobom, Kojom svetlošću te obasjah svi drumovi bejahu naši, i zasenih, sve opsesije postoje, kojom tvoju kao zovsnagom ili nagon… snagu pretopih… Šta si videla u meni? Kiša je otirala, vetar je pomeo, Lepotice, seno mojih želja, oblaci smicali, mrak je glancao… snago, su pasijo, kurvo… Naviru sećanja, svako malo, Kojom svetlošću te obasjah i otvaraju zasenih, zabranjenu prostoriju iz detinjstva, kom sam kojom snagomutvoju čeznuo za njom kao za tobom… snagu pretopih…

Suviše sam ti dozvolio…

88

poema muzi poema muzi

Suviše sam ti dozvolio, svaki slobodni trenutak poziv, svaki slobodni trenutak sa tobom, svi drumovi bejahu naši, i sve opsesije postoje, kao zov ili nagon…


pogledalo

Tako malo je potrebno, zagledaš se u jednu tačku i svet nikad manji. Sa kakvom lakoćom dobijen meč…

89

Pogledao te momče, onaj gore, ovaj put, priznaj. Munja mu je samo suvenir dekoracija, ukras…

Kao najdivniji slačak…

Sve je već u onom što si pokušao, vreme je očevidac koji je odavno otišao…

Sve je već u onom što si pokušao, vreme je očevidac koji je odavno otišao…

Ni u snu mi se nisi podala, ili sam ja kriv što sam čekao. Kakve koristi sada stavljati sve to u rime…

Tako malo je potrebno, zagledam se u tvoju sliku i daljina nikad manja. Pogledaj me i ovaj put. Munjevito.

Tako malo je potrebno, zagledam se u tvoju sliku i daljina nikad manja. Pogledaj me i ovaj put. Munjevito.

Ni u snu mi se nisi podala, ili sam ja kriv što sam čekao. Kakve koristi sada stavljati sve to u rime…

Sve je već u onom što si pokušao, vreme je očevidac koji je odavno otišao…

Sve je već u onom što si pokušao, vreme je očevidac koji je odavno otišao…

pogledalo

Kao najdivniji slačak…

89

Pogledao te momče, onaj gore, ovaj put, priznaj. Munja mu je samo suvenir dekoracija, ukras… Tako malo je potrebno, zagledaš se u jednu tačku i svet nikad manji. Sa kakvom lakoćom dobijen meč…

+

89

89

ogledalopogledalo

pogledalopogledalo

Tako malo je potrebno, zagledaš se u jednu tačku i svet nikad manji. Sa kakvom lakoćom dobijen meč… Pogledao te momče, onaj gore, ovaj Tako put, malopriznaj. je potrebno, Munja musejeusamo zagledaš jednusuvenir tačku dekoracija, i svet nikad ukras… manji. Sa kakvom lakoćom Sve je već u onom dobijen meč… što si pokušao, vreme je te očevidac Pogledao momče, onaj gore, koji odavno otišao… ovaj je put, priznaj. Munja mu je samo suvenir Ni u snu mi se nisi podala, dekoracija, ukras… ili sam ja kriv što sam čekao. Kakve sada Sve je koristi već u onom stavljati sve to u rime… što si pokušao, vreme je očevidac Tako malo je potrebno, koji je odavno otišao… zagledam se u tvoju sliku iNidaljina nikad manja. u snu mi se nisi podala, Pogledaj ovajsam put.čekao. ili sam jame krivi što Munjevito. Kakve koristi sada stavljati sve to u rime… Sve je već u onom što si pokušao, vreme je očevidac Tako malo je potrebno, koji je odavno otišao… zagledam se u tvoju sliku i daljina nikad manja. Kao najdivniji slačak… Pogledaj me i ovaj put. Munjevito. Sve je već u onom što si pokušao, vreme je očevidac koji je odavno otišao… Kao najdivniji slačak…

89 89

Kao najdivniji slačak… Sve je već u onom što si pokušao, vreme je očevidac koji je odavno otišao… Pogledao te momče, onaj gore, ovaj put, Tako malopriznaj. je potrebno, Munja musejeusamo zagledaš jednusuvenir tačku idekoracija, svet nikad ukras… manji. Sa kakvom lakoćom Sve je već u onom dobijen meč… što si pokušao, vreme je te očevidac Pogledao momče, onaj gore, koji je odavno otišao… ovaj put, priznaj. Munja mu je samo suvenir Ni u snu mi se nisi podala, dekoracija, ukras… ili sam ja kriv što sam čekao. Kakve sada Sve je koristi već u onom stavljati sve to u rime… što si pokušao, vreme je očevidac Takoje malo je potrebno, koji odavno otišao… zagledam se u tvoju sliku i daljina nikad manja. Ni u snu mi se nisi podala, Pogledaj ovajsam put.čekao. ili sam jame krivi što Munjevito. Kakve koristi sada stavljati sve to u rime… Sve je već u onom što si pokušao, vrememalo je očevidac Tako je potrebno, koji je odavno otišao… zagledam se u tvoju sliku i daljina nikad manja. Kao najdivniji slačak… Pogledaj me i ovaj put. Munjevito. Sa kakvom lakoćom dobijen meč…


zlozlu

Nisam ja nastradao jer sam zlo širio, već zato što sam ga ometao. Zlo zlu ne prilazi. Razbudi se, operi lice belim rukama Nisam ja nastradao i vidi onozlo štoširio, jesi, jer sam samazato sa sobom. već što sam ga ometao. Kakva može da ovlada Zlo zlusila ne prilazi. tvojim sazvežđem? Razbudi se, operi lice Spremirukama se da izgubiš sve belim bi ono shvatila suštinu gubitka… idavidi što jesi, Čoveksa nesobom. umire star sama nego potrošen. Istrajavaj Kakva sila večno. može da ovlada tvojim sazvežđem? Oni koji su rođeni da tragaju nikad nisu rođeni na cilju. Spremi se da izgubiš sve Mlada i svesnasuštinu nisi gubitka… da bi shvatila za one ne koji su mlađi Čovek umire star i svesniji. nego potrošen. I zapamti,večno. Istrajavaj sreća ne dolazi, ona koji čeka… Oni su rođeni da tragaju nikad nisu rođeni na cilju. Mlada i svesna nisi za one koji su mlađi i svesniji.

lozlu

90

90

zlozlu

I zapamti, Razbudi se, operi lice belim Nisam rukama ja nastradao ijer vidi onozlo štoširio, jesi, sam sama sa sobom. već zato što sam ga ometao. Kakva može da ovlada Zlo zlusila ne prilazi. tvojim sazvežđem? Razbudi se, operi lice Spremi se da izgubiš sve belim rukama da bi ono shvatila suštinu gubitka… i vidi što jesi, Čovek nesobom. umire star sama sa nego potrošen. Istrajavaj Kakva sila večno. može da ovlada tvojim sazvežđem? Oni koji su rođeni da tragaju nikad rođeni na cilju. Spreminisu se da izgubiš sve Mlada i svesnasuštinu nisi gubitka… da bi shvatila za one ne koji su mlađi Čovek umire star i svesniji. nego potrošen. IIstrajavaj zapamti,večno. sreća ne dolazi, ona čeka… Oni koji su rođeni da tragaju nikad nisu rođeni na cilju. Mlada i svesna nisi za one koji su mlađi i svesniji. Nisam ja nastradao jer sam zlo širio, već zato što sam ga ometao. Zlo zlu ne prilazi.

zlozlu

90 90

I zapamti, sreća ne dolazi, ona čeka…

+

90

Nisam ja nastradao jer sam zlo širio, već zato što sam ga ometao. Zlo zlu ne prilazi. Razbudi se, operi lice belim rukama i vidi ono što jesi, sama sa sobom. Kakva sila može da ovlada tvojim sazvežđem? Spremi se da izgubiš sve da bi shvatila suštinu gubitka… Čovek ne umire star nego potrošen. Istrajavaj večno.

zlozlu

zlozlu

I zapamti, sreća ne dolazi, ona čeka… Oni koji su rođeni da tragaju nikad nisu rođeni na cilju. Mlada i svesna nisi za one koji su mlađi i svesniji. Spremi se da izgubiš sve da bi shvatila suštinu gubitka… Čovek ne umire star nego potrošen. Istrajavaj večno. Kakva sila može da ovlada tvojim sazvežđem? Razbudi se, operi lice belim rukama i vidi ono što jesi, sama sa sobom. Nisam ja nastradao jer sam zlo širio, već zato što sam ga ometao. Zlo zlu ne prilazi.

Oni koji su rođeni da tragaju nikad nisu rođeni na cilju. Mlada i svesna nisi za one koji su mlađi i svesniji.

90

I zapamti, sreća ne dolazi, ona čeka…


li noćasali noćas

91

91

ali noćasali noćas

91

Priznaću, ono što nikome nikada priznao nisam, volim te najviše na svetu, Na mahovini još je bilo snega, na njusmo si setoopustila, Činili stalno, usne tvojekiši, vlažne otvorene, po suncu, u tami. oči tvoje rane otvorene… Svuda. Kao u priči. U pošti, na kolodvoru, Istina je ogoljena, na plaži… tinjaju strasti, kaplju zebnje, stalno i svuda, Na mahovini još je bilo snega, pravdam nepravdu, na nju si se opustila, neke su silevlažne jače i otvorene, od mene… usne tvoje oči tvoje rane otvorene… Moram da priznam. Ceo je upregnut, Istinasvet je ogoljena, pokleknuti sadakaplju nije greh, tinjaju strasti, zebnje, pritislo danas ovo tvrdo nebo, stalno i me svuda, tvrdo kaonepravdu, ona zemlja pod nama… pravdam neke su sile jače i od mene… Priznaću, ono što nikome nikada nisam, Moram priznao da priznam. volim te najviše na svetu, Ceo svet je upregnut, više od suzasada prekora, pokleknuti nije greh, od sebeme neponovljivog… pritislo danas ovo tvrdo nebo, tvrdo kao ona zemlja pod nama… Činili smo to stalno, po suncu, kiši, u tami. Svuda. Kao u priči. U pošti, na kolodvoru, na plaži…

91

Činili smo to stalno, po suncu, kiši, u tami. Svuda. Kao u priči. U pošti, na kolodvoru, na plaži… Na mahovini još je bilo snega, na njusmo si setoopustila, Činili stalno, usne tvojekiši, vlažne otvorene, po suncu, u tami. oči tvoje rane otvorene… Svuda. Kao u priči. U pošti, na kolodvoru, Istina je ogoljena, na plaži… tinjaju strasti, kaplju zebnje, stalno i svuda, Na mahovini još je bilo snega, pravdam nepravdu, na nju si se opustila, neke tvoje su silevlažne jače i otvorene, od mene… usne oči tvoje rane otvorene… Moram da priznam. Ceo svet je upregnut, Istina je ogoljena, pokleknuti sadakaplju nije greh, tinjaju strasti, zebnje, pritisloi me danas ovo tvrdo nebo, stalno svuda, tvrdo kaonepravdu, ona zemlja pod nama… pravdam neke su sile jače i od mene… Priznaću, ono što nikome nikada priznao nisam, Moram da priznam. volimsvet te najviše na svetu, Ceo je upregnut, više od suzasada prekora, pokleknuti nije greh, od sebeme neponovljivog… pritislo danas ovo tvrdo nebo, tvrdo kao ona zemlja pod nama… Priznaću, ono što nikome nikada priznao nisam, volim te najviše na svetu, više od suza prekora, od sebe neponovljivog…

+

ali noćas

Priznaću, ono što nikome nikada priznao nisam, volim te najviše na svetu, više od suza prekora, od sebe neponovljivog… Moram da priznam. Ceo svet je upregnut, pokleknuti sada nije greh, pritislo me danas ovo tvrdo nebo, tvrdo kao ona zemlja pod nama…

91

Istina je ogoljena, tinjaju strasti, kaplju zebnje, stalno i svuda, pravdam nepravdu, neke su sile jače i od mene…

Činili smo to stalno, po suncu, kiši, u tami. Svuda. Kao u priči. U pošti, na kolodvoru, na plaži…

Na mahovini još je bilo snega, na nju si se opustila, usne tvoje vlažne otvorene, oči tvoje rane otvorene…

Na mahovini još je bilo snega, na nju si se opustila, usne tvoje vlažne otvorene, oči tvoje rane otvorene…

Činili smo to stalno, po suncu, kiši, u tami. Svuda. Kao u priči. U pošti, na kolodvoru, na plaži…

Istina je ogoljena, tinjaju strasti, kaplju zebnje, stalno i svuda, pravdam nepravdu, neke su sile jače i od mene…

ali noćas

91

Moram da priznam. Ceo svet je upregnut, pokleknuti sada nije greh, pritislo me danas ovo tvrdo nebo, tvrdo kao ona zemlja pod nama… Priznaću, ono što nikome nikada priznao nisam, volim te najviše na svetu, više od suza prekora, od sebe neponovljivog…


Šta bih ja bez tebe? Kome bih pisao, sa žarom i spoznajom da neko to hoće da pročita, i može da razume, i onda taj uzorak multiplicirao, u mašti, na ceo svet, zaboravljajući da smo posebni.

Još bih te hvalospevio ali sam beztekstualan. Jednostavno, živećeš večno. Jeste posle smrti, ali je san ostvaren. Van Gogh, Galilej, dete s Čukur česme, Lajka…

A očajan sam jer nikada neću voleti kao ti. I šta čovek da radi kad mu na pamet ne pada ništa osim da ukrade. Kao kad iz očaja siluješ ljubav svog života.

A očajan sam jer nikada neću voleti kao ti. I šta čovek da radi kad mu na pamet ne pada ništa osim da ukrade. Kao kad iz očaja siluješ ljubav svog života.

Još bih te hvalospevio ali sam beztekstualan. Jednostavno, živećeš večno. Jeste posle smrti, ali je san ostvaren. Van Gogh, Galilej, dete s Čukur česme, Lajka…

Šta bih ja bez tebe? Kome bih pisao, sa žarom i spoznajom da neko to hoće da pročita, i može da razume, i onda taj uzorak multiplicirao, u mašti, na ceo svet, zaboravljajući da smo posebni.

lajka

92

92

lajka

Hteo bih da napišem nešto o našoj ljubavi, kratko i opskurno, a da ne oda ništa o nama. Devojčurak, povoj, poljubac, stasala si nešto ranije…

Hteo bih da napišem nešto o našoj ljubavi, kratko i opskurno, a da ne oda ništa o nama. Devojčurak, povoj, poljubac, stasala si nešto ranije… +

92

a da ne oda ništa o nama. Devojčurak, povoj, poljubac, stasala si nešto ranije…

lajka ajka

92

Šta bih bez tebe? Hteo bihjada napišem Kome o bih pisao, nešto našoj ljubavi, sa žarom i spoznajom kratko i opskurno, dada neko to hoće pročita, a ne oda ništada o nama. i može da razume, Devojčurak, povoj, poljubac, i onda taj uzorak multiplicirao, stasala si nešto ranije… u mašti, na ceo svet, zaboravljajući da smo posebni. Šta bih ja bez tebe? Kome bih pisao, A očajan sa žarom sam i spoznajom jer neko nikada kao ti. da to neću hoće voleti da pročita, čovek da radi kad mu na pamet iI šta može da razume, pada osimmultiplicirao, da ukrade. ine onda tajništa uzorak Kao kad iz siluješ u mašti, naočaja ceo svet, ljubav svog života. zaboravljajući da smo posebni.

Još bih te hvalospevio ali sam beztekstualan. Jednostavno, živećeš večno. Jeste posle smrti, ali je san ostvaren. Van Gogh, Galilej, dete s Čukur česme, Lajka…

Još bih tesam hvalospevio ali sam beztekstualan. A očajan Jednostavno, živećeš jer nikada neću voletivečno. kao ti. posle da smrti, sannaostvaren. IJeste šta čovek radi ali kadjemu pamet Vanpada Gogh, Galilej, s Čukur česme, ne ništa osim dete da ukrade. Lajka… Kao kad iz očaja siluješ ljubav svog života.

Još bih tesam hvalospevio ali sam beztekstualan. A očajan Jednostavno, živećeš jer nikada neću voletivečno. kao ti. Jeste posle da smrti, sannaostvaren. I šta čovek radi ali kadjemu pamet Van Gogh, Galilej, s Čukur česme, ne pada ništa osim dete da ukrade. Lajka… Kao kad iz očaja siluješ ljubav svog života.

lajka

92

Šta bez tebe? Hteobih bihjada napišem Kome bih pisao, nešto o našoj ljubavi, sa žarom i spoznajom kratko i opskurno, da neko to hoće pročita, a da ne oda ništada o nama. iDevojčurak, može da razume, povoj, poljubac, istasala onda taj uzorak multiplicirao, si nešto ranije… u mašti, na ceo svet, zaboravljajući da smo posebni. Šta bih ja bez tebe? Kome bih pisao, A saočajan žarom sam i spoznajom jer nikada kao ti. da neko to neću hoće voleti da pročita, Ii šta čovek da radi kad mu na pamet može da razume, ne pada osimmultiplicirao, da ukrade. i onda tajništa uzorak Kao kad iz siluješ u mašti, naočaja ceo svet, ljubav svog života. zaboravljajući da smo posebni.

Još bih te hvalospevio ali sam beztekstualan. Jednostavno, živećeš večno. Jeste posle smrti, ali je san ostvaren. Van Gogh, Galilej, dete s Čukur česme, Lajka…

92

lajka

Hteo bih da napišem nešto o našoj ljubavi, kratko i opskurno, a da ne oda ništa o nama. Devojčurak, povoj, poljubac, stasala si nešto ranije…


tena

93

stena

93

stena stena

Želeo je da dodirne nebo tako što bi na steni iznad okeana sagradio belu kuću sa šest velikih stubova koji pridržavaju krov. Pitate se kako znam da je baš tako izgledala? Video sam maketu. I ona ju je videla, a videla je i stenu. Sa te stene su oboje posmatrali horizont uz priču o svojim snovima. On je pričao o nebu, ona o moru. Nisu ni slutili da taj horizont, što ih spaja, ustvari deli. Želeo jeihda dodirne nebo tako što bi na steni iznad okeana sagradio belu kuću sa šest velikih stubova Jednog dana je otišla u Indiju. tu čudno? koji pridržavaju krov. Pitate se Šta kakojeznam da je Pa bašto je oduvek želela. On je ostao prirodu prilagodi ali je još tako izgledala? Video sam da maketu. I ona ju je sebi videla, jednom bila jača čoveka. I dalje je bio daleko od a videla stena je i stenu. Sa teodstene su oboje posmatrali neba. Osećao je da ga okolina guši aOn gušilo ga je sopstveno horizont uz priču o svojim snovima. je pričao o nebu, telo. da ni Indiju komšilukšto a da ne izgubi ona o Želeo moru.je Nisu slutilipreseli da taj uhorizont, ih spaja, odskočnu ustvari ih dasku deli. za nebo. Ali jedne noći gušenje je postalo intenzivnije. San u kom izranja iz mora i pita: da li si dobila moje pismo, nisi jerŠta ga nisam ni poslao, izmami Jednog dana naravno je otišla da u Indiju. je tu čudno? Pa to je iz njegaželela. – to jeOn ta je noć. oduvek ostao da prirodu prilagodi sebi ali je još jednom stena bila jača od čoveka. I dalje je bio daleko od Otišao je na stenu, mu jeguši mrsio kosu,ga nagnuo se neba. Osećao je da vetar ga okolina a gušilo je sopstveno itelo. pogledao su preseli iz tegetu prelazili Želeotalase je da koji Indiju komšiluku asivo da udarajući ne izgubi u kamene dasku bedeme. Ispružio maketu nebu, iznad ovog odskočnu za nebo. Alije jedne noćikagušenje je postalo pejzaža, i pustio da izranja odleti. izAlimora ono i što nas ju je intenzivnije. San ujekom pita: da veže li si dobila povuklo u bezdan. Počeo je da u sebi. Kratko.izmami Otvori moje pismo, naravno da nisi jer broji ga nisam ni poslao, oči, pogleda gore, prošaputa njeno ime i odleti ka nebu. iz njega – to je ta noć. Ipak nije duže mogao bez svog sna. Otišao je na stenu, vetar mu je mrsio kosu, nagnuo se i pogledao talase koji su iz teget prelazili u sivo udarajući u kamene bedeme. Ispružio je maketu ka nebu, iznad ovog pejzaža, i pustio je da odleti. Ali ono što nas veže ju je povuklo u bezdan. Počeo je da broji u sebi. Kratko. Otvori

93 93

Želeo je da dodirne nebo tako što bi na steni iznad okeana sagradio belu kuću sa šest velikih stubova koji pridržavaju krov. Pitate se kako znam da je baš tako izgledala? Video sam maketu. I ona ju je videla, a videla je i stenu. Sa te stene su oboje posmatrali horizont uz priču o svojim snovima. On je pričao o nebu, ona o moru. Nisu ni slutili da taj horizont, što ih spaja, ustvarijeihda deli. Želeo dodirne nebo tako što bi na steni iznad okeana sagradio belu kuću sa šest velikih stubova Jednog dana je otišla u Indiju. tu čudno? koji pridržavaju krov. Pitate se Šta kakojeznam da je Pa bašto je oduvek želela. On je ostao prirodu prilagodi ali je još tako izgledala? Video sam da maketu. I ona ju je sebi videla, jednom bila jača čoveka. I dalje je bio daleko od a videla stena je i stenu. Sa teodstene su oboje posmatrali neba. Osećao je da ga okolina guši aOn gušilo ga je sopstveno horizont uz priču o svojim snovima. je pričao o nebu, telo.o Želeo da ni Indiju komšilukšto a da ne izgubi ona moru.je Nisu slutilipreseli da taj uhorizont, ih spaja, odskočnu ustvari ih dasku deli. za nebo. Ali jedne noći gušenje je postalo intenzivnije. San u kom izranja iz mora i pita: da li si dobila moje pismo, nisi jerŠta ga nisam ni poslao, izmami Jednog dana naravno je otišla da u Indiju. je tu čudno? Pa to je iz njegaželela. – to jeOn ta je noć. oduvek ostao da prirodu prilagodi sebi ali je još jednom stena bila jača od čoveka. I dalje je bio daleko od OtišaoOsećao je na stenu, mu jeguši mrsio kosu,ga nagnuo se neba. je da vetar ga okolina a gušilo je sopstveno i pogledao su preseli iz tegetu prelazili telo. Želeotalase je da koji Indiju komšiluku asivo da udarajući ne izgubi u kamene dasku bedeme. Ispružio maketu nebu, iznad ovog odskočnu za nebo. Alije jedne noćikagušenje je postalo pejzaža, i pustio da izranja odleti. izAlimora ono i što nas ju je intenzivnije. San ujekom pita: da veže li si dobila povuklo u bezdan. Počeo je da u sebi. Kratko.izmami Otvori moje pismo, naravno da nisi jer broji ga nisam ni poslao, oči, pogleda gore, prošaputa njeno ime i odleti ka nebu. iz njega – to je ta noć. Ipak nije duže mogao bez svog sna. Otišao je na stenu, vetar mu je mrsio kosu, nagnuo se i pogledao talase koji su iz teget prelazili u sivo udarajući u kamene bedeme. Ispružio je maketu ka nebu, iznad ovog pejzaža, i pustio je da odleti. Ali ono što nas veže ju je povuklo u bezdan. Počeo je da broji u sebi. Kratko. Otvori oči, pogleda gore, prošaputa njeno ime i odleti ka nebu. Ipak nije duže mogao bez svog sna.

+

stena

Otišao je na stenu, vetar mu je mrsio kosu, nagnuo se i pogledao talase koji su iz teget prelazili u sivo udarajući u kamene bedeme. Ispružio je maketu ka nebu, iznad ovog pejzaža, i pustio je da odleti. Ali ono što nas veže ju je povuklo u bezdan. Počeo je da broji u sebi. Kratko. Otvori oči, pogleda gore, prošaputa njeno ime i odleti ka nebu. Ipak nije duže mogao bez svog sna.

93

Jednog dana je otišla u Indiju. Šta je tu čudno? Pa to je oduvek želela. On je ostao da prirodu prilagodi sebi ali je još jednom stena bila jača od čoveka. I dalje je bio daleko od neba. Osećao je da ga okolina guši a gušilo ga je sopstveno telo. Želeo je da Indiju preseli u komšiluk a da ne izgubi odskočnu dasku za nebo. Ali jedne noći gušenje je postalo intenzivnije. San u kom izranja iz mora i pita: da li si dobila moje pismo, naravno da nisi jer ga nisam ni poslao, izmami iz njega – to je ta noć.

Želeo je da dodirne nebo tako što bi na steni iznad okeana sagradio belu kuću sa šest velikih stubova koji pridržavaju krov. Pitate se kako znam da je baš tako izgledala? Video sam maketu. I ona ju je videla, a videla je i stenu. Sa te stene su oboje posmatrali horizont uz priču o svojim snovima. On je pričao o nebu, ona o moru. Nisu ni slutili da taj horizont, što ih spaja, ustvari ih deli.

Želeo je da dodirne nebo tako što bi na steni iznad okeana sagradio belu kuću sa šest velikih stubova koji pridržavaju krov. Pitate se kako znam da je baš tako izgledala? Video sam maketu. I ona ju je videla, a videla je i stenu. Sa te stene su oboje posmatrali horizont uz priču o svojim snovima. On je pričao o nebu, ona o moru. Nisu ni slutili da taj horizont, što ih spaja, ustvari ih deli.

Jednog dana je otišla u Indiju. Šta je tu čudno? Pa to je oduvek želela. On je ostao da prirodu prilagodi sebi ali je još jednom stena bila jača od čoveka. I dalje je bio daleko od neba. Osećao je da ga okolina guši a gušilo ga je sopstveno telo. Želeo je da Indiju preseli u komšiluk a da ne izgubi odskočnu dasku za nebo. Ali jedne noći gušenje je postalo intenzivnije. San u kom izranja iz mora i pita: da li si dobila moje pismo, naravno da nisi jer ga nisam ni poslao, izmami iz njega – to je ta noć.

stena

93

Otišao je na stenu, vetar mu je mrsio kosu, nagnuo se i pogledao talase koji su iz teget prelazili u sivo udarajući u kamene bedeme. Ispružio je maketu ka nebu, iznad ovog pejzaža, i pustio je da odleti. Ali ono što nas veže ju je povuklo u bezdan. Počeo je da broji u sebi. Kratko. Otvori oči, pogleda gore, prošaputa njeno ime i odleti ka nebu. Ipak nije duže mogao bez svog sna.


Prognani a nagnani, prokazani a prikazani, odbegli a izbegli, snuždeni ko iznuždeni. Kao što je i ovaj ubogi život samo žena, koju najviše volimo, s kojom sve provedemo, i s kojom, na njenu radost, i nestanemo, nakon života u grehu.

Promene su nemoguće, a samim tim i iščekivanja postaju neizvesna. Uvek smo ista kap, spretna i smerna, vižljasti ratnik predvodnik.

Da li mu se prepuštanjem dodvoravamo, da li priznajući poraz klonemo, da li nas jača njegova prevlast, da li je i on, ipak, samo žena?

Do praga ljubavi, satkanog od saznanja da večnost ne postoji. Niko nije grešnik do nas, ne prepoznasmo greh, ne priznasmo greh, ne upoznasmo greh.

A on bi nam otvorio vrata na onom pragu, na granici između ljubavi i smrti, gde je knjiga svih odgovora za kojima tragamo.

A on bi nam otvorio vrata na onom pragu, na granici između ljubavi i smrti, gde je knjiga svih odgovora za kojima tragamo.

Do praga ljubavi, satkanog od saznanja da večnost ne postoji. Niko nije grešnik do nas, ne prepoznasmo greh, ne priznasmo greh, ne upoznasmo greh. Promene su nemoguće, a samim tim i iščekivanja postaju neizvesna. Uvek smo ista kap, spretna i smerna, vižljasti ratnik predvodnik.

Kao što je i ovaj ubogi život samo žena, koju najviše volimo, s kojom sve provedemo, i s kojom, na njenu radost, i nestanemo, nakon života u grehu.

Istroše nas htenja, istroši nas surovost spoznaje da večno živimo isti san, da večno tražimo isti gral, i da ga večno samo prepoznajemo u nečemu.

prapočetak

Da li mu se prepuštanjem dodvoravamo, da li priznajući poraz klonemo, da li nas jača njegova prevlast, da li je i on, ipak, samo žena?

94

94

prapočetak

Istroše nas htenja, istroši nas surovost spoznaje da večno živimo isti san, da večno tražimo isti gral, i da ga večno samo prepoznajemo u nečemu.

Prognani a nagnani, prokazani a prikazani, odbegli a izbegli, snuždeni ko iznuždeni.

+

da večno tražimo isti gral, i da ga večno samo prepoznajemo u nečemu.

rapočetak prapočetak

94

Prognani a nagnani, prokazani a prikazani,

Promene suhtenja, nemoguće, Istroše nas a samim i iščekivanja istroši nastim surovost spoznaje postaju da večnoneizvesna. živimo isti san, Uvek smo tražimo ista kap,isti gral, da večno i smerna, ispretna da ga večno samo vižljasti ratnik upredvodnik. prepoznajemo nečemu.

A bi nam otvorio vrata Doonpraga ljubavi, satkanog na pragu, na granici od onom saznanja da večnost ne postoji. između i smrti, Niko nijeljubavi grešnik do nas, gde je knjiga svihgreh, odgovora ne prepoznasmo za tragamo. ne kojima priznasmo greh, ne upoznasmo greh. Da li mu se prepuštanjem dodvoravamo, da li bi priznajući porazvrata klonemo, A on nam otvorio da li nas jača njegova prevlast, na onom pragu, na granici da li je iljubavi on, ipak, samo žena? između i smrti, gde je knjiga svih odgovora Kao što je tragamo. i ovaj ubogi život za kojima samo žena, koju najviše volimo, sDakojom provedemo, dodvoravamo, li mu sve se prepuštanjem idas kojom, na njenu radost, i nestanemo, li priznajući poraz klonemo, nakon života grehu. prevlast, da li nas jačaunjegova da li je i on, ipak, samo žena? Prognani a nagnani, prokazani prikazani, Kao što je ai ovaj ubogi život odbegli a izbegli, samo žena, koju najviše volimo, snuždeni ko provedemo, iznuždeni. s kojom sve i s kojom, na njenu radost, i nestanemo, nakon života u grehu.

94

Do praga su ljubavi, satkanog Promene nemoguće, od saznanja večnost ne postoji. a samim tim da i iščekivanja Niko nijeneizvesna. grešnik do nas, postaju ne prepoznasmo greh, Uvek smo ista kap, ne priznasmo greh, spretna i smerna, ne upoznasmo vižljasti ratnik greh. predvodnik.

Do praga su ljubavi, satkanog Promene nemoguće, odsamim saznanja večnost ne postoji. a tim da i iščekivanja Niko nijeneizvesna. grešnik do nas, postaju ne prepoznasmo greh, Uvek smo ista kap, ne priznasmo greh, spretna i smerna, ne upoznasmo vižljasti ratnik greh. predvodnik.

94

A onpraga bi nam otvorio vrata Do ljubavi, satkanog na onom pragu, na granici od saznanja da večnost ne postoji. između i smrti, Niko nijeljubavi grešnik do nas, gdeprepoznasmo je knjiga svihgreh, odgovora ne za kojima tragamo. ne priznasmo greh, ne upoznasmo greh. Da li mu se prepuštanjem dodvoravamo, daon li bi priznajući porazvrata klonemo, A nam otvorio da onom li nas jača njegova prevlast, na pragu, na granici da li je iljubavi on, ipak, samo žena? između i smrti, gde je knjiga svih odgovora Kaokojima što je tragamo. i ovaj ubogi život za samo žena, koju najviše volimo, s kojom provedemo, dodvoravamo, Da li mu sve se prepuštanjem i s kojom, na njenu radost, i nestanemo, da li priznajući poraz klonemo, nakon života grehu. prevlast, da li nas jačaunjegova da li je i on, ipak, samo žena? Prognani a nagnani, prokazani prikazani, Kao što je ai ovaj ubogi život odbegli a izbegli, samo žena, koju najviše volimo, ko provedemo, iznuždeni. ssnuždeni kojom sve i s kojom, na njenu radost, i nestanemo, nakon života u grehu.

Promene suhtenja, nemoguće, Istroše nas a samim i iščekivanja istroši nastim surovost spoznaje postaju da večnoneizvesna. živimo isti san, Uvek smo tražimo ista kap,isti gral, da večno spretna i smerna, i da ga večno samo vižljasti ratnik upredvodnik. prepoznajemo nečemu.

Prognani a nagnani, prokazani a prikazani, odbegli a izbegli, snuždeni ko iznuždeni.

94

prapočetak prapočetak

Istroše nas htenja, istroši nas surovost spoznaje da večno živimo isti san, da večno tražimo isti gral, i da ga večno samo prepoznajemo u nečemu.


Volim, biram položaj tela koji to najbolje opisuje. Stojim mirno, ne, podižem ruke k nebu, ne, povijam glavu s rukama privijenim na grudi. Ne! Ležem na leđa i zatvaram oči, podešavam osmeh, i odašiljam dušu na liniju prapočetka. Jer ja je volim, kao što sam naglasio, uvek isto i uvek iznova.

Jer ja je volim, kao što sam naglasio, uvek isto i uvek iznova. Volim, biram položaj tela koji to najbolje opisuje. Stojim mirno, ne, podižem ruke k nebu, ne, povijam glavu s rukama privijenim na grudi. Ne! Ležem na leđa i zatvaram oči, podešavam osmeh, i odašiljam dušu na liniju prapočetka. +

Volim, biram položaj tela koji to najbolje opisuje. Stojim mirno, ne, podižem ruke k nebu, ne, povijam glavu s rukama privijenim na grudi. Ne! Ležem na leđa i zatvaram oči, podešavam osmeh, iVolim, odašiljam dušu na liniju biram položaj tela prapočetka. koji to najbolje opisuje. Jer ja je volim,ne, kao što sam naglasio, Stojim mirno, uvek isto ruke i uvek iznova.ne, podižem k nebu, povijam glavu s rukama privijenim na grudi. Ne! Ležem na leđa i zatvaram oči, podešavam osmeh, i odašiljam dušu na liniju prapočetka. Jer ja je volim, kao što sam naglasio, uvek isto i uvek iznova.

Jer ja je volim, kao što sam naglasio, uvek isto i uvek iznova. podižem ruke k nebu, ne, povijam glavu s rukama privijenim na grudi. Ne! Ležem na leđa i zatvaram oči, podešavam osmeh, i odašiljam dušu na liniju Volim, biram položaj tela prapočetka. koji to najbolje opisuje. Jer ja je volim,ne, kao što sam naglasio, Stojim mirno, uvek isto ruke i uvek iznova.ne, podižem k nebu, povijam glavu s rukama privijenim na grudi. Ne! Ležem na leđa i zatvaram oči, podešavam osmeh, i odašiljam dušu na liniju prapočetka.


Ja se smejem, jer to je samo komad koji je zapisao onaj koji ima moć da veruje da predoseća buduće prošlosti, i ljubim te u vlažne obraze… On se uputio daleko, suludo zagledan u neku vandimenzionalnu tačku, da se ne primeti njegov grč kojim ne dopušta suzi da izađe dok ne eksplodira negde tamo…

Još prošli put bezuspešno su pokušali da isprave greške od pre, pa zar je potrebno toliko patetike utrošiti na neminovne preduslove…

Ona je pokušala da sedne, ili je tup pad ostavio taj utisak oku, ispunila je misiju da svojim suzama spere sve njegove grehe pred smiraj…

Ja nemam stav, prihvatam realnost bez žudnje za istinom, odbrojavam unazad od X i čekam odavno predosećan kraj…

Ti udenuta kao igla u rever beskraja, sa željom da budeš osa, kao preko potreban balans za prepoznavanje eventulnosti smisla u nadolazećim reinkarnacijama…

Ti udenuta kao igla u rever beskraja, sa željom da budeš osa, kao preko potreban balans za prepoznavanje eventulnosti smisla u nadolazećim reinkarnacijama…

Ja nemam stav, prihvatam realnost bez žudnje za istinom, odbrojavam unazad od X i čekam odavno predosećan kraj…

Ona je pokušala da sedne, ili je tup pad ostavio taj utisak oku, ispunila je misiju da svojim suzama spere sve njegove grehe pred smiraj…

Još prošli put bezuspešno su pokušali da isprave greške od pre, pa zar je potrebno toliko patetike utrošiti na neminovne preduslove… ''Ima li mesta osećanjima?'' - pitala se kroz suze, koje, kao da su znale odgovor, u skladu sa besmislom bivstvovanja na lokaciji odabranoj za ovaj komad…

Ja se smejem, jer to je samo komad koji je zapisao onaj koji ima moć da veruje da predoseća buduće prošlosti, i ljubim te u vlažne obraze…

Devojka Večna Tuga pokušala je da ga zadrži, nije se ni osvrnuo, karmički kod duboko utkan u genetski nepogrešivo kodira stvarnost…

ta suza

On se uputio daleko, suludo zagledan u neku vandimenzionalnu tačku, da se ne primeti njegov grč kojim ne dopušta suzi da izađe dok ne eksplodira negde tamo…

96

96

''Ima li mesta osećanjima?'' - pitala se kroz suze, koje, kao da su znale odgovor, u skladu sa besmislom bivstvovanja na lokaciji odabranoj za ovaj komad…

ta suza

Devojka Večna Tuga pokušala je da ga zadrži, nije se ni osvrnuo, karmički kod duboko utkan u genetski nepogrešivo kodira stvarnost…

+

96

nepogrešivo kodira stvarnost…

a suza ta suza

96

Ja se smejem, jer to je samo komad koji je zapisao onaj koji ima moć da veruje da predoseća buduće prošlosti, i ljubim te u vlažne obraze…

''Ima li mesta osećanjima?'' - pitala se kroz suze, koje, kao da su znale odgovor, u skladu Večna sa besmislom bivstvovanja Devojka Tuga pokušala je da ga zadrži, na lokaciji odabranoj za ovaj komad… nije se ni osvrnuo, karmički kod duboko utkan u genetski Još prošli putkodira bezuspešno su pokušali nepogrešivo stvarnost… da isprave greške od pre, pa zar potrebno toliko patetike ''Ima li je mesta osećanjima?'' - pitala se kroz suze, utrošiti nada neminovne preduslove… koje, kao su znale odgovor, u skladu sa besmislom bivstvovanja Ja nemam prihvatam realnost na lokaciji stav, odabranoj za ovaj komad… bez žudnje za istinom, odbrojavam od X su pokušali Još prošli putunazad bezuspešno i čekam odavno da isprave greškepredosećan od pre, kraj… pa zar je potrebno toliko patetike Ti udenuta kao igla u rever beskraja, utrošiti na neminovne preduslove… sa željom da budeš osa, kaonemam preko potreban balans realnost za prepoznavanje Ja stav, prihvatam eventulnosti u nadolazećim reinkarnacijama… bez žudnje zasmisla istinom, odbrojavam unazad od X je pokušala da sedne, kraj… iOna čekam odavno predosećan ili je tup pad ostavio taj utisak oku, ispunila je misiju dausvojim suzama Ti udenuta kao igla rever beskraja, spere sve njegove sa željom da budešgrehe osa, pred smiraj… kao preko potreban balans za prepoznavanje On se uputio smisla daleko,u nadolazećim reinkarnacijama… eventulnosti suludo zagledan u neku vandimenzionalnu tačku, da sejenepokušala primeti da njegov grč kojim ne dopušta Ona sedne, suzi ne eksplodira negde tamo… ili jeda tupizađe pad dok ostavio taj utisak oku, ispunila je misiju da svojim suzama Ja se smejem, jer grehe to je samo spere sve njegove pred komad smiraj… koji je zapisao onaj koji ima moć da veruje da daleko, predoseća buduće prošlosti, On se uputio i ljubimzagledan te u vlažne obraze… suludo u neku vandimenzionalnu tačku, da se ne primeti njegov grč kojim ne dopušta suzi da izađe dok ne eksplodira negde tamo…

96

Ja se smejem, jer to je samo komad koji je zapisao onaj koji ima moć da veruje da predoseća buduće prošlosti, i ljubim te u vlažne obraze…

96

''Ima li mesta osećanjima?'' - pitala se kroz suze, koje, kao da su znale odgovor, u skladu Večna sa besmislom bivstvovanja Devojka Tuga pokušala je da ga zadrži, na odabranoj za ovaj komad… nijelokaciji se ni osvrnuo, karmički kod duboko utkan u genetski Još prošli putkodira bezuspešno su pokušali nepogrešivo stvarnost… da isprave greške od pre, pa zar potrebno toliko patetike ''Ima li je mesta osećanjima?'' - pitala se kroz suze, utrošiti nada neminovne preduslove… koje, kao su znale odgovor, u skladu sa besmislom bivstvovanja Ja prihvatam realnost na nemam lokaciji stav, odabranoj za ovaj komad… bez žudnje za istinom, odbrojavam od X su pokušali Još prošli putunazad bezuspešno idačekam odavno isprave greškepredosećan od pre, kraj… pa zar je potrebno toliko patetike Ti udenuta kao igla u rever beskraja, utrošiti na neminovne preduslove… sa željom da budeš osa, kao preko potreban balans realnost za prepoznavanje Ja nemam stav, prihvatam eventulnosti u nadolazećim reinkarnacijama… bez žudnje zasmisla istinom, odbrojavam unazad od X Ona je pokušala da sedne, kraj… i čekam odavno predosećan ili je tup pad ostavio taj utisak oku, ispunila je misiju dausvojim suzama Ti udenuta kao igla rever beskraja, spere sve njegove sa željom da budešgrehe osa, pred smiraj… kao preko potreban balans za prepoznavanje On se uputio smisla daleko,u nadolazećim reinkarnacijama… eventulnosti suludo zagledan u neku vandimenzionalnu tačku, da primeti da njegov grč kojim ne dopušta Onasejenepokušala sedne, suzi ne eksplodira negde tamo… ili jeda tupizađe pad dok ostavio taj utisak oku, ispunila je misiju da svojim suzama Ja se smejem, jer grehe to je samo spere sve njegove pred komad smiraj… koji je zapisao onaj koji ima moć da da daleko, predoseća buduće prošlosti, On veruje se uputio isuludo ljubimzagledan te u vlažne obraze… u neku vandimenzionalnu tačku, da se ne primeti njegov grč kojim ne dopušta suzi da izađe dok ne eksplodira negde tamo…

ta suza ta suza

Devojka Večna Tuga pokušala je da ga zadrži, nije se ni osvrnuo, karmički kod duboko utkan u genetski nepogrešivo kodira stvarnost…


Ti uvek nežnija nego što iko sluti, nad tuđim sudbinama lamentiraš, ne želiš da veruješ da sve prolazi, bar ne večeras ili bar ne meni… Noć je pala neprimetno, pa se pridigla, ja se i dalje ne obazirem, dokle ću moći tajiti spoznaje koje moram pričuvati za one kojima su preče… Setim te se, kako ne, pa ti si mi i dan i noć i udah i izdah, ti si mi, neka sada prepoznata, suza na kojoj piše četiri, tri, dva, jedan... Ostalo je samo vremena za Volim Te…

Setim te se, kako ne, pa ti si mi i dan i noć i udah i izdah, ti si mi, neka sada prepoznata, suza na kojoj piše četiri, tri, dva, jedan... Ostalo je samo vremena za Volim Te… Noć je pala neprimetno, pa se pridigla, ja se i dalje ne obazirem, dokle ću moći tajiti spoznaje koje moram pričuvati za one kojima su preče… Ti uvek nežnija nego što iko sluti, nad tuđim sudbinama lamentiraš, ne želiš da veruješ da sve prolazi, bar ne večeras ili bar ne meni… +

Ti uvek nežnija nego što iko sluti, nad tuđim sudbinama lamentiraš, ne želiš da veruješ da sve prolazi, bar ne večeras ili bar ne meni… Noć je pala neprimetno, pa se pridigla, ja se i dalje ne obazirem, dokle moći tajiti koje moram Ti uvekćunežnija negospoznaje što iko sluti, pričuvati one kojima su preče… nad tuđimzasudbinama lamentiraš, ne želiš da veruješ da sve prolazi, Setim se, kako ne, ne meni… bar nete večeras ili bar pa ti si mi i dan i noć i udah i izdah, ti si je mi,pala nekaneprimetno, sada prepoznata, suza Noć pa se pridigla, na kojoj pišene četiri, tri, dva, jedan... ja se i dalje obazirem, Ostalo je moći samotajiti vremena za Volim dokle ću spoznaje kojeTe… moram pričuvati za one kojima su preče… Setim te se, kako ne, pa ti si mi i dan i noć i udah i izdah, ti si mi, neka sada prepoznata, suza na kojoj piše četiri, tri, dva, jedan... Ostalo je samo vremena za Volim Te…

Setim te se, kako ne, pa ti si mi i dan i noć i udah i izdah, ti si mi, neka sada prepoznata, suza na kojoj piše četiri, tri, dva, jedan... Ostalo je samo vremena za Volim Te… Noć je pala neprimetno, pa se pridigla, ja se i dalje ne obazirem, dokle moći tajiti koje moram Ti uvekćunežnija negospoznaje što iko sluti, pričuvati one kojima su preče… nad tuđimzasudbinama lamentiraš, ne želiš da veruješ da sve prolazi, Setim se, kako ne, ne meni… bar nete večeras ili bar pa ti si mi i dan i noć i udah i izdah, ti si je mi,pala nekaneprimetno, sada prepoznata, suza Noć pa se pridigla, na se kojoj pišene četiri, tri, dva, jedan... ja i dalje obazirem, Ostaloću je moći samotajiti vremena za Volim dokle spoznaje kojeTe… moram pričuvati za one kojima su preče… bar ne večeras ili bar ne meni…


Ruka mi je skliznula sa tvog svilenkastog tela, tako, da smo tu usamljenost već mogli da materijalizujemo… A nekada smo bili, mada, ne bih se vraćao na to kad smo danas kao da nas je vreme pojelo pa ispljunulo…

Čemu onda odnegovane reči za ocrtati ono što si ovom svetu? Teške reči umeju da obmanu. Nikad nije kasno upoznati me, lošim licem dobrog lica prikazah celo lice, a očima nikada ne rekoh dovoljno.

Ti si još tako srećna kao i onomad kad je naša ljubav bila primer, ali ja sam uvek onaj isti, zagledan u daljinu bez reči, samo sam svoje slabosti doveo do savršenstva…

Ti si još tako srećna kao i onomad kad je naša ljubav bila primer, ali ja sam uvek onaj isti, zagledan u daljinu bez reči, samo sam svoje slabosti doveo do savršenstva…

Teške reči umeju da obmanu. Nikad nije kasno upoznati me, lošim licem dobrog lica prikazah celo lice, a očima nikada ne rekoh dovoljno.

A nekada smo bili, mada, ne bih se vraćao na to kad smo danas kao da nas je vreme pojelo pa ispljunulo…

trenutak

Čemu onda odnegovane reči za ocrtati ono što si ovom svetu?

98

98

trenutak

Ponekad pomislim da te volim najviše na svetu, ali samo ponekad, sve ostalo vreme znam…

Ruka mi je skliznula sa tvog svilenkastog tela, tako, da smo tu usamljenost već mogli da materijalizujemo… Ponekad pomislim da te volim najviše na svetu, ali samo ponekad, sve ostalo vreme znam… +

98

sve ostalo vreme znam…

renutak trenutak

98

Čemu onda odnegovane reči za ocrtati ono što si ovom svetu?

Ruka mi je skliznula sa tvog svilenkastog tela, tako, da smo tu usamljenost Ponekad pomislim da te volim već mogli materijalizujemo… najviše na da svetu, ali samo ponekad, A nekada bili,znam… mada, sve ostalosmo vreme ne bih se vraćao na to kad smo danas kao da nas je Ruka mi je skliznula vreme pa ispljunulo… sa tvogpojelo svilenkastog tela, tako, da smo tu usamljenost Ti simogli još tako srećna već da materijalizujemo… kao i onomad kad je naša ljubav bila primer, A nekada smo bili, mada, ali bih ja sam uvek onaj isti, ne se vraćao na to zagledan u daljinu reči, kad smo danas kao bez da nas je samo sam svoje vreme pojelo paslabosti ispljunulo… doveo do savršenstva… Ti si još tako srećna Teške reči umeju kao i onomad kad da je obmanu. Nikadljubav nije kasno upoznati me, naša bila primer, lošim licemuvek dobrog ali ja sam onajlica isti, prikazah celo lice, bez a očima zagledan u daljinu reči, nikadasam ne rekoh dovoljno. samo svoje slabosti doveo do savršenstva… Čemu onda odnegovane reči za ocrtati štoda si ovom svetu? Teške reči ono umeju obmanu. Nikad nije kasno upoznati me, lošim licem dobrog lica prikazah celo lice, a očima nikada ne rekoh dovoljno.

98

Čemu onda odnegovane reči za ocrtati ono što si ovom svetu?

98

Ruka mi je skliznula sa tvog svilenkastog tela, tako, da smo tu usamljenost Ponekad pomislim da te volim već mogli materijalizujemo… najviše na da svetu, ali samo ponekad, A nekada bili,znam… mada, sve ostalosmo vreme ne bih se vraćao na to kad danas kao da nas je Rukasmo mi je skliznula vreme pa ispljunulo… sa tvogpojelo svilenkastog tela, tako, da smo tu usamljenost Ti još tako srećna većsimogli da materijalizujemo… kao i onomad kad je naša ljubav bila primer, A nekada smo bili, mada, ali ja sam uvek onaj isti, ne bih se vraćao na to zagledan u daljinu reči, kad smo danas kao bez da nas je samo svoje vremesam pojelo paslabosti ispljunulo… doveo do savršenstva… Ti si još tako srećna Teške reči umeju kao i onomad kad da je obmanu. Nikad nije kasno upoznati me, naša ljubav bila primer, lošim licemuvek dobrog ali ja sam onajlica isti, prikazah lice, bez a očima zagledan celo u daljinu reči, nikada ne rekoh dovoljno. samo sam svoje slabosti doveo do savršenstva… Čemu onda odnegovane reči za ocrtati štoda si ovom svetu? Teške reči ono umeju obmanu. Nikad nije kasno upoznati me, lošim licem dobrog lica prikazah celo lice, a očima nikada ne rekoh dovoljno.

trenutak trenutak

Ponekad pomislim da te volim najviše na svetu, ali samo ponekad, sve ostalo vreme znam…


svet lost

Bog mi je posalo Anđela a ja sam mu očupao krila. Opet sam bio lošiji prema sebi nego prema njoj. Pa ja sam izgubio nju.

99

Večeras sam bio malo srećan. Dovoljno. Mislim, kakva su vremena. Svakog dana se zahvalim Bogu što sam živ. Razmišljao sam o apsolutnoj sreći, total životu. Sad tačno znam šta me čini nesrećnim. Ubrzo ću naći načina da moja nesreća pređe na drugoga. Kako? Iz očaja se rađa najveća snaga, a ja sam neprevaziđen u tome. A koliko puta sam samo bio u stanju da se povređujem. Tako očvrsnem.

Nisam ja zlotvor, jadnik ili samoljub. Ja sam samo neko ko je nije uzeo kad je trebalo. Znači, ja sam ništa. Malo je moje ljubavi još ostalo, utrošiću je kao i dosad. Ja umem biti srećan, ljudi vole moj smeh, moj optimizam. Mene svetlost!

Malo je moje ljubavi još ostalo, utrošiću je kao i dosad. Ja umem biti srećan, ljudi vole moj smeh, moj optimizam. Mene svetlost!

Ubrzo ću naći načina da moja nesreća pređe na drugoga. Kako? Iz očaja se rađa najveća snaga, a ja sam neprevaziđen u tome. A koliko puta sam samo bio u stanju da se povređujem. Tako očvrsnem.

svet lost

Nisam ja zlotvor, jadnik ili samoljub. Ja sam samo neko ko je nije uzeo kad je trebalo. Znači, ja sam ništa.

99

Razmišljao sam o apsolutnoj sreći, total životu. Sad tačno znam šta me čini nesrećnim. Večeras sam bio malo srećan. Dovoljno. Mislim, kakva su vremena. Svakog dana se zahvalim Bogu što sam živ. Bog mi je posalo Anđela a ja sam mu očupao krila. Opet sam bio lošiji prema sebi nego prema njoj. Pa ja sam izgubio nju.

+

99

99

vet lost svet lost

svet lost svet lost

Bog mi je posalo Anđela a ja sam mu očupao krila. Opet sam bio lošiji prema sebi nego prema njoj. Pa ja sam izgubio nju. Večeras sam bio malo srećan. Dovoljno. Mislim, kakva su vremena. Svakog dana se zahvalim Bogu što sam živ. Bog mi je posalo Anđela a ja sam mu očupao krila. Razmišljao sam o apsolutnoj sreći, životu. Opet sam bio lošiji prema sebi negototal prema njoj. Sad znam šta me čini nesrećnim. Pa jatačno sam izgubio nju. Ubrzo ćusam naćibio načina moja nesreća Večeras maloda srećan. pređe na drugoga. Dovoljno. Mislim, kakva su vremena. Kako? Svakog dana se zahvalim Bogu što sam živ. Iz očaja se rađa najveća snaga, a ja sam neprevaziđen u tome. Razmišljao sam o apsolutnoj sreći, total životu. A koliko puta sam bio unesrećnim. stanju Sad tačno znam štasamo me čini da se povređujem. Tako Ubrzoočvrsnem. ću naći načina da moja nesreća pređe na drugoga. Malo Kako?je moje ljubavi još ostalo, utrošiću je rađa kao i najveća dosad. snaga, Iz očaja se Ja biti srećan, ljudi vole moj smeh, a jaumem sam neprevaziđen u tome. moj optimizam. A koliko puta sam samo bio u stanju Mene svetlost! da se povređujem. Tako očvrsnem. Nisam ja zlotvor, jadnik ili samoljub. Ja sam ko još je nije uzeo kad je trebalo. Malo je samo moje neko ljubavi ostalo, Znači, jaje sam utrošiću kaoništa. i dosad. Ja umem biti srećan, ljudi vole moj smeh, moj optimizam. Mene svetlost! Nisam ja zlotvor, jadnik ili samoljub. Ja sam samo neko ko je nije uzeo kad je trebalo. Znači, ja sam ništa.

99 99

Nisam ja zlotvor, jadnik ili samoljub. Ja sam samo neko ko je nije uzeo kad je trebalo. Znači, ja sam ništa. Ubrzo ćusam naćibio načina moja nesreća Večeras maloda srećan. pređe na drugoga. Dovoljno. Mislim, kakva su vremena. Kako? dana se zahvalim Bogu što sam živ. Svakog Iz očaja se rađa najveća snaga, a ja sam neprevaziđen u tome. Razmišljao sam o apsolutnoj sreći, total životu. A koliko puta sam bio unesrećnim. stanju Sad tačno znam štasamo me čini da se povređujem. Tako očvrsnem. Ubrzo ću naći načina da moja nesreća pređe na drugoga. Malo je moje ljubavi još ostalo, Kako? utrošiću je rađa kao i najveća dosad. snaga, Iz očaja se Jajaumem biti srećan, ljudi vole moj smeh, a sam neprevaziđen u tome. moj optimizam. A koliko puta sam samo bio u stanju Mene svetlost! da se povređujem. Tako očvrsnem. Nisam ja zlotvor, jadnik ili samoljub. Ja sam ko još je nije uzeo kad je trebalo. Malo je samo moje neko ljubavi ostalo, Znači, jaje sam utrošiću kaoništa. i dosad. Ja umem biti srećan, ljudi vole moj smeh, moj optimizam. Mene svetlost! Večeras sam bio malo srećan. Dovoljno. Mislim, kakva su vremena. Svakog dana se zahvalim Bogu što sam živ. Bog mi je posalo Anđela a ja sam mu očupao krila. Razmišljao sam o apsolutnoj sreći, životu. Opet sam bio lošiji prema sebi negototal prema njoj. Sadjatačno znam šta me čini nesrećnim. Pa sam izgubio nju.


Vratićeš se ti, iako ne ista, zaključanog pogleda, pauziranog uzdisanja, sa santom srca, ali sve će otopiti i otključati samo jedno moje B, sa osmehom, koji samo tebi pripada… Vratićeš se ti, pa ne možemo mi bez nas, ti si jedina koja može da me pokrije, celog, svojim telom, da me ušuška poljupcima iza uveta, tiho šapućići, a to me, sećaš se, uspavljuje…

Rasplinut na sve strane ovog sveta, u isto vreme osećam i žegu i mraz, u isto vreme tonem i krunim se, u isto vreme te grlim i gnječim, brzopleto pričajući neke istine ustima koja nemaju glasa…

Rasplinut na sve strane ovog sveta, u isto vreme osećam i žegu i mraz, u isto vreme tonem i krunim se, u isto vreme te grlim i gnječim, brzopleto pričajući neke istine ustima koja nemaju glasa… Kao da čujem eho njegovih otkucaja koji se odbijaju od stola postavljenog za jedno, od jednog kišobrana koji visi tik do vrata, od zida na kom je nekada visio portret…

Vratićeš se ti, iako ne ista, zaključanog pogleda, pauziranog uzdisanja, sa santom srca, ali sve će otopiti i otključati samo jedno moje B, sa osmehom, koji samo tebi pripada…

U praznom iznajmljenom stanu osluškujem otkucaje svoga srca, odbrojavam ih u desetercu da zvuči kao junačko, sada, kada te više nema…

reinka

Vratićeš se ti, pa ne možemo mi bez nas, ti si jedina koja može da me pokrije, celog, svojim telom, da me ušuška poljupcima iza uveta, tiho šapućići, a to me, sećaš se, uspavljuje…

100

100

Kao da čujem eho njegovih otkucaja koji se odbijaju od stola postavljenog za jedno, od jednog kišobrana koji visi tik do vrata, od zida na kom je nekada visio portret…

reinka

U praznom iznajmljenom stanu osluškujem otkucaje svoga srca, odbrojavam ih u desetercu da zvuči kao junačko, sada, kada te više nema…

+

100

da zvuči kao junačko, sada, kada te više nema…

reinka einka

100

Kao da čujem eho njegovih otkucaja U praznom iznajmljenom stanu koji se odbijaju od stola osluškujem otkucaje svoga srca, postavljenogihzaujedno, odbrojavam desetercu od zvuči jednogkao kišobrana da junačko, koji visi tik te doviše vrata, sada, kada nema… od zida na kom je nekada visio portret… Kao da čujem eho njegovih otkucaja Rasplinut na sve od strane koji se odbijaju stolaovog sveta, u isto vreme osećam i žegu i mraz, postavljenog za jedno, u isto vreme tonem i krunim se, od jednog kišobrana u istovisi vreme grlim i gnječim, koji tik dotevrata, brzopleto od zida napričajući kom je neke istine ustima koja glasa… nekada visionemaju portret…

Vratićeš Rasplinutsenati,sve strane ovog sveta, pa ne vreme možemo mi bezi žegu nas, i mraz, u isto osećam ti si jedina može u isto vremekoja tonem i krunim se, da mevreme pokrije, telom, u isto te celog, grlim isvojim gnječim, da me ušuška poljupcima brzopleto pričajući neke istine iza uveta, šapućići, ustima kojatiho nemaju glasa… a to me, sećaš se, uspavljuje… Vratićeš se ti, Vratićeš se ti, mi bez nas, pa ne možemo iako ne ista,koja zaključanog pogleda, ti si jedina može pauziranog uzdisanja, sa santom srca, da me pokrije, celog, svojim telom, ali sve ušuška će otopiti i otključati da me poljupcima samo jednotiho moje B, iza uveta, šapućići, sa osmehom, a to me, sećaš se, uspavljuje… koji samo tebi pripada… Vratićeš se ti, iako ne ista, zaključanog pogleda, pauziranog uzdisanja, sa santom srca, ali sve će otopiti i otključati samo jedno moje B, sa osmehom, koji samo tebi pripada…

reinka

100

Vratićeš senati,sve strane ovog sveta, Rasplinut paisto ne vreme možemo mi bezi žegu nas, i mraz, u osećam ti isto si jedina može u vremekoja tonem i krunim se, daisto mevreme pokrije, telom, u te celog, grlim isvojim gnječim, da me ušuška poljupcima brzopleto pričajući neke istine iza uveta, šapućići, ustima kojatiho nemaju glasa… a to me, sećaš se, uspavljuje… Vratićeš se ti, Vratićeš se ti, mi bez nas, pa ne možemo iako ne ista,koja zaključanog pogleda, ti si jedina može pauziranog uzdisanja, sa santom srca, da me pokrije, celog, svojim telom, ali me sve ušuška će otopiti i otključati da poljupcima samo jednotiho moje B, iza uveta, šapućići, sato osmehom, a me, sećaš se, uspavljuje… koji samo tebi pripada… Vratićeš se ti, iako ne ista, zaključanog pogleda, pauziranog uzdisanja, sa santom srca, ali sve će otopiti i otključati samo jedno moje B, sa osmehom, koji samo tebi pripada…

100

Kao da čujem eho njegovih otkucaja U praznom iznajmljenom stanu koji se odbijaju od stola osluškujem otkucaje svoga srca, postavljenog odbrojavam ihzaujedno, desetercu od jednogkao kišobrana da zvuči junačko, koji tik te doviše vrata, sada,visi kada nema… od zida na kom je nekada visio portret… Kao da čujem eho njegovih otkucaja Rasplinut na sve od strane koji se odbijaju stolaovog sveta, u isto vreme osećam i žegu i mraz, postavljenog za jedno, u vreme tonem i krunim se, odisto jednog kišobrana u istovisi vreme grlim i gnječim, koji tik dotevrata, brzopleto od zida napričajući kom je neke istine ustima glasa… nekada koja visionemaju portret…

reinka

U praznom iznajmljenom stanu osluškujem otkucaje svoga srca, odbrojavam ih u desetercu da zvuči kao junačko, sada, kada te više nema…


sveta tajna

Ionako momenti ne traju. Nije mogla da se pretvara, nije mogla da uživa u plesu, nije mogla da bude još jedan klon.

101

Možda jednom neko drugo dete neće osećati usamljnost kao ona tada... Koliko brzo sunce može kapati udaljeno, sve što sam bio i što ću biti? Često ugledam kapi krvi koje poteku iz Madoninih očiju, ili mi se otvori miropomazanje. Ne mogu da vidim, samo uporno gledam.

A nečija nežna ruka, obrisa suze sa moga lica, kao svoje…

Devojčica je legla kao ponovo rođena mnogo je pitanja na koje nema odgovor, čiji život živi uz čudnu melodiju koju pevuši, i da li ova noć može biti za nijansu tamnija?

Zar je život cena ljubavi? Ko sam onda ja da od tebe očekujem više? Ti si već dala sve što si mogla…

Zar je život cena ljubavi? Ko sam onda ja da od tebe očekujem više? Ti si već dala sve što si mogla…

Devojčica je legla kao ponovo rođena mnogo je pitanja na koje nema odgovor, čiji život živi uz čudnu melodiju koju pevuši, i da li ova noć može biti za nijansu tamnija?

A nečija nežna ruka, obrisa suze sa moga lica, kao svoje…

sveta tajna

Često ugledam kapi krvi koje poteku iz Madoninih očiju, ili mi se otvori miropomazanje. Ne mogu da vidim, samo uporno gledam.

101

Možda jednom neko drugo dete neće osećati usamljnost kao ona tada... Koliko brzo sunce može kapati udaljeno, sve što sam bio i što ću biti? Ionako momenti ne traju. Nije mogla da se pretvara, nije mogla da uživa u plesu, nije mogla da bude još jedan klon.

+

101

101

veta tajna sveta tajna

sveta tajna sveta tajna

Ionako momenti ne traju. Nije mogla da se pretvara, nije mogla da uživa u plesu, nije mogla da bude još jedan klon. Možda jednom neko drugo dete neće osećati usamljnost kao ona tada... Koliko suncenemože kapati udaljeno, Ionako brzo momenti traju. sve samda biosei što ću biti? Niješto mogla pretvara, nije mogla da uživa u plesu, Često ugledam kapi još krvijedan klon. nije mogla da bude koje poteku iz Madoninih očiju, ili mi sejednom otvori miropomazanje. Možda neko drugo dete Ne mogu da vidim, samo kao uporno neće osećati usamljnost ona gledam. tada... Koliko brzo sunce može kapati udaljeno, Devojčica legla kao sve što samjebio i što ćuponovo biti? rođena mnogo je pitanja na koje nema odgovor, čiji život živi uzkapi čudnu Često ugledam krvimelodiju koju pevuši, iz i da li ova noćočiju, može koje poteku Madoninih biti ili mizasenijansu otvori tamnija? miropomazanje. Ne mogu da vidim, samo uporno gledam. Zar je život cena ljubavi? Ko sam onda ja da kao od tebe Devojčica je legla ponovo rođena očekujem više? na koje nema odgovor, mnogo je pitanja Ti već dala svečudnu što si melodiju mogla… čijisiživot živi uz koju pevuši, i da li ova noć može A nečija nežna tamnija? ruka, biti za nijansu obrisa suze sa moga lica, kao svoje… Zar je život cena ljubavi? Ko sam onda ja da od tebe očekujem više? Ti si već dala sve što si mogla… A nečija nežna ruka, obrisa suze sa moga lica, kao svoje…

101 101

A nečija nežna ruka, obrisa suze sa moga lica, kao svoje… Možda jednom neko drugo dete neće osećati usamljnost kao ona tada... Koliko brzo suncenemože kapati udaljeno, Ionako momenti traju. sve što samda biosei što ću biti? Nije mogla pretvara, nije mogla da uživa u plesu, Čestomogla ugledam kapi još krvijedan klon. nije da bude koje poteku iz Madoninih očiju, ili mi sejednom otvori miropomazanje. Možda neko drugo dete Ne mogu da vidim, samo kao uporno neće osećati usamljnost ona gledam. tada... Koliko brzo sunce može kapati udaljeno, Devojčica legla kao sve što samjebio i što ćuponovo biti? rođena mnogo je pitanja na koje nema odgovor, čiji život živi uzkapi čudnu Često ugledam krvimelodiju koju poteku pevuši, iz i da li ova noćočiju, može koje Madoninih bitimizasenijansu ili otvori tamnija? miropomazanje. Ne mogu da vidim, samo uporno gledam. Zar je život cena ljubavi? Ko sam onda ja da kao od tebe Devojčica je legla ponovo rođena očekujem više? na koje nema odgovor, mnogo je pitanja Ti siživot već dala svečudnu što si melodiju mogla… čiji živi uz koju pevuši, i da li ova noć može A nečija nežna tamnija? ruka, biti za nijansu obrisa suze sa moga lica, kao je svoje… Zar život cena ljubavi? Ko sam onda ja da od tebe očekujem više? Ti si već dala sve što si mogla… nije mogla da bude još jedan klon.


scena

Neće biti presudan za njegovu dalju karijeru ali mu je trenutno jedini ponuđen. Pred sam kraj života neće ga se ni sećati. Tik do kraja života. Spoznaje sebe, velik je, jak je, biće car. Scena prva: Ubra cvet i zlobno se osmehnu. Udiše punim plućima Ništa poljskog lepše od cveća. promptne potvrde. miris Neće biti presudan za njegovu dalju karijeru ali mu je trenutno jedini ponuđen. Scenasam druga: Pred kraj života neće ga se ni sećati. U njegovim Tik do krajaočima života. bi se jasnosebe, prepoznao strah Spoznaje velik je, jak je, biće car. da ikocvet želi ida ga pogleda, uopšte. Ubra zlobno se osmehnu. Dobijalepše priliku svoju snagu Ništa od da promptne potvrde. i veličinu iskali na sebi ravnima. Usamljen shvata da je svoj na svome kada jedruga: car nečega što može da slomi. Scena Lucidnom u kadar U njegovimslučajnošću očima ulazi ženskoprepoznao srce. bi se jasno strah Zvono, prstda naga obodu šešira, predivan buket. da iko želi pogleda, uopšte. Kao karika, kao traka. Dobija priliku dafilmska svoju snagu i veličinu iskali na sebi ravnima. Usamljen shvata da je svoj na svome Scenajetreća: kada car nečega što može da slomi. Ja plus jedan jednako ujekadar JA. Lucidnom slučajnošću Nije teško osiliti ulazi žensko srce.se, pogotovo kada imaš da odlučuješ Zvono, prstmoć na obodu šešira, sam. predivan buket. Gde karika, si care,kao a onfilmska se smeje onoliko Kao traka. koliko mu tompus to dozvoljava. (Tompus je stara sprava za merenje uzaludne prolaznosti života. Lagano i tiho). Scena treća: Ja plus jedan jednako je JA. Nije teško osiliti se, pogotovo Scenaimaš četrvrta: kada moć da odlučuješ sam. Suze,siponeki Gde care, ašamar, on se smeje onoliko ali je ne slomiti. Status quo. koliko mumože tompus to dozvoljava. Reprizni program. Deja-vu. Eho. (Tompus je stara sprava za merenje Rikošet. Usporeni snimak. uzaludne prolaznosti života. Lagano i tiho). Flash back. Sećanje. Život. Scena četrvrta: Suze, poneki šamar, ali je ne može slomiti. Status quo. Reprizni program. Deja-vu. Eho. Rikošet. Usporeni snimak. Flash back. Sećanje. Život.

cena

102

102

scena

Scena četrvrta: Suze, poneki šamar, ali je ne može slomiti. Status quo. Reprizni program. Deja-vu. Eho.

scena

102 102

Scena prva: Udiše punim plućima miris poljskog cveća. Neće biti presudan za njegovu dalju karijeru ali mu je trenutno jedini ponuđen. Pred sam kraj života neće ga se ni sećati. Tik do kraja života. Spoznaje sebe, velik je, jak je, biće car. Scena prva: Ubra i zlobno se osmehnu. Udišecvet punim plućima Ništa lepše od cveća. promptne potvrde. miris poljskog Neće biti presudan za njegovu dalju karijeru ali mu je trenutno jedini ponuđen. Scena druga: Pred sam kraj života neće ga se ni sećati. U Tiknjegovim do krajaočima života. bi se jasnosebe, prepoznao strah Spoznaje velik je, jak je, biće car. da ikocvet želi ida ga pogleda, uopšte. Ubra zlobno se osmehnu. Dobija priliku svoju snagu Ništa lepše od da promptne potvrde. i veličinu iskali na sebi ravnima. Usamljen shvata da je svoj na svome kada car nečega što može da slomi. Scenajedruga: Lucidnom u kadar U njegovimslučajnošću očima ulazi ženskoprepoznao srce. bi se jasno strah Zvono, prstda naga obodu šešira, predivan buket. da iko želi pogleda, uopšte. Kao karika, kao traka. Dobija priliku dafilmska svoju snagu i veličinu iskali na sebi ravnima. Usamljen shvata da je svoj na svome Scena kada jetreća: car nečega što može da slomi. Ja plus jedan jednako ujekadar JA. Lucidnom slučajnošću Nije osiliti ulaziteško žensko srce.se, pogotovo kada imaš da odlučuješ Zvono, prstmoć na obodu šešira, sam. predivan buket. Gde si care,kao a onfilmska se smeje onoliko Kao karika, traka. koliko mu tompus to dozvoljava. (Tompus je stara sprava za merenje uzaludne prolaznosti života. Lagano i tiho). Scena treća: Ja plus jedan jednako je JA. Nije teško osiliti se, pogotovo Scena četrvrta: kada imaš moć da odlučuješ sam. Suze, Gde siponeki care, ašamar, on se smeje onoliko ali je ne slomiti. Status quo. koliko mumože tompus to dozvoljava. Reprizni Deja-vu. Eho. (Tompus program. je stara sprava za merenje Rikošet. snimak. uzaludneUsporeni prolaznosti života. Lagano i tiho). Flash back. Sećanje. Život. +

Scena druga: U njegovim očima bi se jasno prepoznao strah da iko želi da ga pogleda, uopšte. Dobija priliku da svoju snagu i veličinu iskali na sebi ravnima. Usamljen shvata da je svoj na svome kada je car nečega što može da slomi. Lucidnom slučajnošću u kadar ulazi žensko srce. Zvono, prst na obodu šešira, predivan buket. Kao karika, kao filmska traka. Scena treća: Ja plus jedan jednako je JA. Nije teško osiliti se, pogotovo kada imaš moć da odlučuješ sam. Gde si care, a on se smeje onoliko koliko mu tompus to dozvoljava. (Tompus je stara sprava za merenje uzaludne prolaznosti života. Lagano i tiho).

scena

scena

102

Scena prva: Udiše punim plućima miris poljskog cveća. Neće biti presudan za njegovu dalju karijeru ali mu je trenutno jedini ponuđen. Pred sam kraj života neće ga se ni sećati. Tik do kraja života. Spoznaje sebe, velik je, jak je, biće car. Ubra cvet i zlobno se osmehnu. Ništa lepše od promptne potvrde.

Scena četrvrta: Suze, poneki šamar, ali je ne može slomiti. Status quo. Reprizni program. Deja-vu. Eho. Rikošet. Usporeni snimak. Flash back. Sećanje. Život. Scena treća: Ja plus jedan jednako je JA. Nije teško osiliti se, pogotovo kada imaš moć da odlučuješ sam. Gde si care, a on se smeje onoliko koliko mu tompus to dozvoljava. (Tompus je stara sprava za merenje uzaludne prolaznosti života. Lagano i tiho). Scena druga: U njegovim očima bi se jasno prepoznao strah da iko želi da ga pogleda, uopšte. Dobija priliku da svoju snagu i veličinu iskali na sebi ravnima. Usamljen shvata da je svoj na svome kada je car nečega što može da slomi. Lucidnom slučajnošću u kadar ulazi žensko srce. Zvono, prst na obodu šešira, predivan buket. Kao karika, kao filmska traka.

Scena četrvrta: Suze, poneki šamar, ali je ne može slomiti. Status quo. Reprizni program. Deja-vu. Eho. Rikošet. Usporeni snimak. Flash back. Sećanje. Život.

102

Scena prva: Udiše punim plućima miris poljskog cveća. Neće biti presudan za njegovu dalju karijeru ali mu je trenutno jedini ponuđen. Pred sam kraj života neće ga se ni sećati. Tik do kraja života. Spoznaje sebe, velik je, jak je, biće car. Ubra cvet i zlobno se osmehnu. Ništa lepše od promptne potvrde.


Scena peta: Uvek kažu mnogo sveta. Niko ne primećuje minus ispred skora. I svi koračaju lagano i tiho. Da li nešto slute pa pantomimom žele da kažu. Izmešana osećanja žala i samostraha. Polegnut je kao car. Ima sve. Sarkofag, titulu, počast. I nju, koja mu donosi na grudi cvet. Tu sam te čekao.

Scena peta: Uvek kažu mnogo sveta. Niko ne primećuje minus ispred skora. I svi koračaju lagano i tiho. Da li nešto slute pa pantomimom žele da kažu. Izmešana osećanja žala i samostraha. Polegnut je kao car. Ima sve. Sarkofag, titulu, počast. I nju, koja mu donosi na grudi cvet. Tu sam te čekao. +

Scena peta: Uvek kažu mnogo sveta. Niko ne primećuje minus ispred skora. I svi koračaju lagano i tiho. Da li nešto slute pa pantomimom žele da kažu. Izmešana osećanja žala i samostraha. Polegnut je kao car. Ima sve. Sarkofag, titulu, počast. Scena peta: IUvek nju, kažu koja mnogo mu donosi na grudi cvet. sveta. Tu sam čekao. minus ispred skora. Niko nete primećuje I svi koračaju lagano i tiho. Da li nešto slute pa pantomimom žele da kažu. Izmešana osećanja žala i samostraha. Polegnut je kao car. Ima sve. Sarkofag, titulu, počast. I nju, koja mu donosi na grudi cvet. Tu sam te čekao.

I svi koračaju lagano i tiho. Da li nešto slute pa pantomimom žele da kažu. Izmešana osećanja žala i samostraha. Polegnut je kao car. Ima sve. Sarkofag, titulu, počast. Scena peta: I nju, kažu koja mnogo mu donosi na grudi cvet. Uvek sveta. Tu sam čekao. minus ispred skora. Niko nete primećuje I svi koračaju lagano i tiho. Da li nešto slute pa pantomimom žele da kažu. Izmešana osećanja žala i samostraha. Polegnut je kao car. Ima sve. Sarkofag, titulu, počast. I nju, koja mu donosi na grudi cvet. Tu sam te čekao.


Tada bi rekla nešto, ali pod kišom mojih suza zanemiš, i sve nam, po ko zna koji put biva, uzalud jasno… Odavno, baš odavno ovo među nama nije ljubav, iako za nas ništa drugo osim nje ne postoji, zagrlimo se tad, stegnemo se iz sve snage, i na trenutak zaboravimo na apokalipsu, kada sveta neće biti, 28.09.2021.

Prebacujemo krivicu, za svetu nebitan zločin, kunemo, tražimo slamke spasa, ti plačući, da potopiš more bola u koje ćeš potonuti, ja pišem, više nego što iko može pročitati, da prikrijem ne izgovorene reči tuge.

Prebacujemo krivicu, za svetu nebitan zločin, kunemo, tražimo slamke spasa, ti plačući, da potopiš more bola u koje ćeš potonuti, ja pišem, više nego što iko može pročitati, da prikrijem ne izgovorene reči tuge. Odavno ovo među nama nije ljubav, strah da se ne izgubimo nas nagoni, primorava, iscrpljuje, cedi. I samo ponekad uzviknemo da se ne volimo, ali se time ne promeni ništa, jer volimo se, najviše, jedino, nerazumljivo, pogubno, željni smrti kad zajedno nismo, a željni samoće kad se zagledamo i trnemo.

Tada bi rekla nešto, ali pod kišom mojih suza zanemiš, i sve nam, po ko zna koji put biva, uzalud jasno…

104

Odavno, baš odavno ovo među nama nije ljubav, iako za nas ništa drugo osim nje ne postoji, zagrlimo se tad, stegnemo se iz sve snage, i na trenutak zaboravimo na apokalipsu, kada sveta neće biti, 28.09.2021.

lud ponos

lud ponos

104

Odavno ovo među nama nije ljubav, strah da se ne izgubimo nas nagoni, primorava, iscrpljuje, cedi. I samo ponekad uzviknemo da se ne volimo, ali se time ne promeni ništa, jer volimo se, najviše, jedino, nerazumljivo, pogubno, željni smrti kad zajedno nismo, a željni samoće kad se zagledamo i trnemo.

+

104

ud ponoslud ponos

104

primorava, iscrpljuje, cedi. I samo ponekad uzviknemo da se ne volimo, ali se time promeni Odavno ovone među namaništa, nije ljubav, jer volimo strah da sese, ne izgubimo nas najviše, nagoni, jedino, primorava, nerazumljivo, iscrpljuje, pogubno, cedi. kad uzviknemo zajedno nismo, Iželjni samosmrti ponekad da se ne volimo, a željni samoće ali se time ne promeni ništa, kadvolimo se zagledamo i trnemo. jer se, najviše, Prebacujemo krivicu, za svetu nebitan zločin, jedino, kunemo, nerazumljivo, tražimo slamke spasa, pogubno, ti plačući, potopiš more bola željni smrtida kad zajedno nismo, u željni koje ćeš potonuti, a samoće ja pišem, više negoi trnemo. što iko može pročitati, kad se zagledamo da prikrijem ne izgovorene reči tuge. Prebacujemo krivicu, za svetu nebitan zločin, Odavno, baš odavno ovo među nama nije ljubav, kunemo, iako za nas ništaspasa, drugo osim nje ne postoji, tražimo slamke zagrlimo tad, ti plačući,seda potopiš more bola stegnemo iz sve snage, u koje ćeš se potonuti, i napišem, trenutak apokalipsu, ja višezaboravimo nego što ikonamože pročitati, kada sveta neće biti, da prikrijem ne izgovorene reči tuge. 28.09.2021. Odavno, baš odavno ovo među nama nije ljubav, Tada za bi nas rekla nešto, iako ništa drugo osim nje ne postoji, ali pod kišom mojih suza zanemiš, zagrlimo se tad, i sve nam,se iz sve snage, stegnemo zna kojizaboravimo put biva, na apokalipsu, ipo nakotrenutak uzalud jasno… kada sveta neće biti, 28.09.2021.

Tada bi rekla nešto, ali pod kišom mojih suza zanemiš, i sve nam, po ko zna koji put biva, uzalud jasno…

Tada bi rekla nešto, ali pod kišom mojih suza zanemiš, i sve nam, po ko zna koji put biva, uzalud jasno…

104

lud ponoslud ponos

104

Odavno ovo među nama nije ljubav, strah da se ne izgubimo nas nagoni, primorava, iscrpljuje, cedi. I samo ponekad uzviknemo da se ne volimo, ali se time promeni Odavno ovone među namaništa, nije ljubav, jer volimo strah da sese, ne izgubimo nas najviše, nagoni, jedino, primorava, nerazumljivo, iscrpljuje, pogubno, cedi. željni kad uzviknemo zajedno nismo, I samosmrti ponekad da se ne volimo, a samoće aliželjni se time ne promeni ništa, kad se zagledamo i trnemo. jer volimo se, najviše, Prebacujemo krivicu, za svetu nebitan zločin, jedino, kunemo, nerazumljivo, tražimo pogubno,slamke spasa, ti plačući, potopiš more bola željni smrtida kad zajedno nismo, u koje ćeš potonuti, a željni samoće ja više negoi trnemo. što iko može pročitati, kadpišem, se zagledamo da prikrijem ne izgovorene reči tuge. Prebacujemo krivicu, za svetu nebitan zločin, Odavno, kunemo, baš odavno ovo među nama nije ljubav, iako za nas ništaspasa, drugo osim nje ne postoji, tražimo slamke zagrlimo tad, ti plačući,seda potopiš more bola stegnemo iz sve snage, u koje ćeš se potonuti, ijanapišem, trenutak apokalipsu, višezaboravimo nego što ikonamože pročitati, kada sveta neće biti, da prikrijem ne izgovorene reči tuge. 28.09.2021. Odavno, baš odavno ovo među nama nije ljubav, Tada bi nas rekla nešto, iako za ništa drugo osim nje ne postoji, ali pod kišom mojih suza zanemiš, zagrlimo se tad, istegnemo sve nam,se iz sve snage, po zna kojizaboravimo put biva, na apokalipsu, i nakotrenutak uzalud jasno… kada sveta neće biti, 28.09.2021.


oset

Nisam te opevao dugo, da te ne podsećam na našu ljubav, al' sad jednostavno sebe radi, osetih potrebu da osećam.

105

Mnogo vremena je prošlo, o tebi ne znam ništa i pomalo gubim dodirne tačke. Ne osećam nikakvu potrebu da nekome poklonim pažnju, a krug bliskih se veoma suzio.

Osetih potrebu da osećam, i sada jednostavno, sebe radi, da se ne podsećam na našu ljubav, te neću opevati dugo…

Nekad sam mislio da ćemo trajati večno i nisam mogao da zamislim da život može biti ovako stvaran. U nedoba mi se ote uzdah, odnegovan i sasvim slabašan.

Da li je tako i trebalo da bude kada rad i sredstva za rad udruže kapitalista i socijalista, naučnica i slobodni umetnik, samohrana majka i zakleti neženja?

Mi smo Feniks, borimo se, život zaista ide dalje, a mi ga prolazimo ćutke i u miru. Danas, kad me neki datumi podsete na uspomene, pomišljam, koliko ne želimo da znamo.

Mi smo Feniks, borimo se, život zaista ide dalje, a mi ga prolazimo ćutke i u miru. Danas, kad me neki datumi podsete na uspomene, pomišljam, koliko ne želimo da znamo.

Da li je tako i trebalo da bude kada rad i sredstva za rad udruže kapitalista i socijalista, naučnica i slobodni umetnik, samohrana majka i zakleti neženja?

Nekad sam mislio da ćemo trajati večno i nisam mogao da zamislim da život može biti ovako stvaran. U nedoba mi se ote uzdah, odnegovan i sasvim slabašan.

Osetih potrebu da osećam, i sada jednostavno, sebe radi, da se ne podsećam na našu ljubav, te neću opevati dugo…

oset

105

Mnogo vremena je prošlo, o tebi ne znam ništa i pomalo gubim dodirne tačke. Ne osećam nikakvu potrebu da nekome poklonim pažnju, a krug bliskih se veoma suzio. Nisam te opevao dugo, da te ne podsećam na našu ljubav, al' sad jednostavno sebe radi, osetih potrebu da osećam.

+

oset

Nisam te opevao dugo, da te ne podsećam na našu ljubav, al' sad jednostavno sebe radi, osetih potrebu da osećam.

105

oset 105

oset

105 105

set

Mnogo vremena je prošlo, o tebi ne znam ništa i pomalo gubim dodirne tačke. Nisam te opevao dugo, Ne osećam nikakvu na potrebu da te ne podsećam našu ljubav, da nekome poklonimsebe pažnju, al' sad jednostavno radi, a krug potrebu bliskih sedaveoma suzio. osetih osećam. Nekad misliojeda ćemo trajati večno Mnogo sam vremena prošlo, io nisam mogao zamislim tebi ne znamda ništa i pomalo da život može biti ovako stvaran. gubim dodirne tačke. U se ote potrebu uzdah, Nenedoba osećammi nikakvu odnegovan sasvim slabašan. da nekome ipoklonim pažnju, a krug bliskih se veoma suzio. Mi smo Feniks, borimo se, život ide dalje, Nekadzaista sam mislio da ćemo trajati večno a mi ga mogao prolazimo ćutke i u miru. i nisam da zamislim Danas, mebiti nekiovako datumi da životkad može stvaran. podsete pomišljam, U nedobanamiuspomene, se ote uzdah, koliko ne želimo da slabašan. znamo. odnegovan i sasvim Da li je Feniks, tako i trebalo Mi smo borimoda se,bude kada i sredstva za rad udruže život rad zaista ide dalje, kapitalista i socijalista, a mi ga prolazimo ćutke i u miru. naučnica i slobodni Danas, kad me neki umetnik, datumi samohrana i zakleti neženja? podsete na majka uspomene, pomišljam, koliko ne želimo da znamo. Osetih potrebu da osećam, iDa sada sebe radi, li jejednostavno, tako i trebalo da bude da se rad ne podsećam našuudruže ljubav, kada i sredstva na za rad te neću opevati dugo… kapitalista i socijalista, naučnica i slobodni umetnik, samohrana majka i zakleti neženja? Osetih potrebu da osećam, i sada jednostavno, sebe radi, da se ne podsećam na našu ljubav, te neću opevati dugo…

Osetih potrebu da osećam, i sada jednostavno, sebe radi, da se ne podsećam na našu ljubav, te neću opevati dugo… Da smo li je Feniks, tako i trebalo Mi borimoda se,bude kada rad i sredstva za rad udruže život zaista ide dalje, kapitalista i socijalista, a mi ga prolazimo ćutke i u miru. naučnica i slobodni Danas, kad me neki umetnik, datumi samohrana i zakleti neženja? podsete na majka uspomene, pomišljam, koliko ne želimo da znamo. Osetih potrebu da osećam, i sada sebe radi, Da li jejednostavno, tako i trebalo da bude da se rad ne podsećam našuudruže ljubav, kada i sredstva na za rad te neću opevati dugo… kapitalista i socijalista, naučnica i slobodni umetnik, samohrana majka i zakleti neženja? Nekad sam misliojeda ćemo trajati večno Mnogo vremena prošlo, i nisam mogao zamislim o tebi ne znamda ništa i pomalo da život može biti ovako stvaran. gubim dodirne tačke. U nedoba se ote potrebu uzdah, Ne osećammi nikakvu odnegovan sasvim slabašan. da nekome ipoklonim pažnju, a krug bliskih se veoma suzio. Mi smo Feniks, borimo se, život zaista ide dalje, Nekad sam mislio da ćemo trajati večno mi ga mogao prolazimo ćutke i u miru. ia nisam da zamislim Danas, mebiti nekiovako datumi da životkad može stvaran. podsete pomišljam, U nedobanamiuspomene, se ote uzdah, koliko ne želimo da slabašan. znamo. odnegovan i sasvim Mnogo vremena je prošlo, o tebi ne znam ništa i pomalo gubim te dodirne tačke. Nisam opevao dugo, Ne te osećam nikakvu na potrebu da ne podsećam našu ljubav, da sad nekome poklonimsebe pažnju, al' jednostavno radi, a krug potrebu bliskih sedaveoma suzio. osetih osećam. osetih potrebu da osećam.


pismo

pismo

106

Moje želje se odnose na proleće koje će za tebe doći, novo i lepše, koje će odagnati sve sumnje o njegovom postojanju. Želim ti da ptice koje čuješ jedno jutro slušaš zauvek, želim ti da vetar duva samo da bi mrsio tvoju kosu, tako da je ureže nekom na mozak kao na koru starog drveta, želim ti da miris cveća bude samo potpuri za miris tvog tela. Želim da ti tvoje jezero omogući jednog jutra da vidiš dva sunca, jedno kako odlazi na gore, a drugo kako ti se približava kao da klizi po ledu... Srećan ti dolazak proleća, koji, kako u životu tako i u poeziji, označava neki novi početak koji je izvučen da dođe sad, koji je počeo svoju ulogu koju treba privesti kraju, dok aplauzi čekaju pravi trenutak da se saspu na njega… Volim što te volim, volim što postojiš, volim što me proleće podseća na tebe, i što ipak dolazi, za nekih tri sata i u moj život…

106

Moje želje se odnose na proleće koje će za tebe doći, novo i lepše, koje će odagnati sve sumnje o njegovom postojanju. Želim ti da ptice koje čuješ jedno jutro slušaš zauvek, želim ti da vetar duva samo da bi mrsio tvoju kosu, tako da je ureže nekom na mozak kao na koru starog drveta, želim ti da miris cveća bude samo potpuri za miris tvog tela. Želim da ti tvoje jezero omogući jednog jutra da vidiš dva sunca, jedno kako odlazi na gore, a drugo kako ti se približava kao da klizi po ledu... Srećan ti dolazak proleća, koji, kako u životu tako i u poeziji, označava neki novi početak koji je izvučen da dođe sad, koji je počeo svoju ulogu koju treba privesti kraju, dok aplauzi čekaju pravi trenutak da se saspu na njega… Volim što te volim, volim što postojiš, volim što me proleće podseća na tebe, i što ipak dolazi, za nekih tri sata i u moj život…

+

106

pismo

106

njegovom postojanju. Želim ti da ptice koje čuješ jedno jutro slušaš zauvek, želim ti da vetar duva samo da bi mrsio tvoju kosu, tako da je ureže nekom mozakkoje kaoće naza koru Moje želje se odnose na na proleće tebe starog drveta, doći, želimi tilepše, da miris bude samo potpuri oza miris novo kojecveća će odagnati sve sumnje tvog tela. postojanju. njegovom dada ti ptice tvoje koje jezero omogući jutra Želim ti čuješ jednojednog jutro slušaš da vidiš dva sunca, jedno kako odlazi na gore, zauvek, a drugo ti seduva približava kaobida klizitvoju po ledu... želim ti kako da vetar samo da mrsio kosu, Srećan proleća, kako životu tako datijedolazak ureže nekom nakoji, mozak kaou na korutako i u poeziji, starog drveta, označava novi početak jepotpuri izvučenza damiris dođe želim ti daneki miris cveća budekoji samo sad, tela. tvog koji jeda počeo svoju uloguomogući koju treba privesti Želim ti tvoje jezero jednog jutrakraju, dokvidiš aplauzi da se da dva čekaju sunca, pravi jednotrenutak kako odlazi nasaspu gore, na njega… a drugo kako ti se približava kao da klizi po ledu... Volim što te volim,proleća, volim što postojiš, mei Srećan ti dolazak koji, kako uvolim životušto tako proleće podseća na tebe, i što ipak dolazi, za nekih u poeziji, tri sata i uneki mojnovi život… označava početak koji je izvučen da dođe sad, koji je počeo svoju ulogu koju treba privesti kraju, dok aplauzi čekaju pravi trenutak da se saspu na njega… Volim što te volim, volim što postojiš, volim što me proleće podseća na tebe, i što ipak dolazi, za nekih tri sata i u moj život…

ismo

pismo

106

pismo

106

Moje želje se odnose na proleće koje će za tebe doći, novo i lepše, koje će odagnati sve sumnje o njegovom postojanju. Želim ti da ptice koje čuješ jedno jutro slušaš zauvek, želim ti da vetar duva samo da bi mrsio tvoju kosu, tako je ureže nekom mozakkoje kaoće naza koru Moje da želje se odnose na na proleće tebe starog doći, drveta, želim da miris bude samo potpuri oza miris novo i tilepše, kojecveća će odagnati sve sumnje tvog tela. postojanju. njegovom Želim da ti tvoje jezero omogući jutra ti da ptice koje čuješ jednojednog jutro slušaš da vidiš dva sunca, jedno kako odlazi na gore, zauvek, a drugo ti seduva približava kaobida klizitvoju po ledu... želim ti kako da vetar samo da mrsio kosu, Srećan proleća, kako životu tako datijedolazak ureže nekom nakoji, mozak kaou na korutako i u poeziji, starog drveta, označava novi početak jepotpuri izvučenza damiris dođe želim ti daneki miris cveća budekoji samo sad, tvog tela. koji jeda počeo svoju uloguomogući koju treba privesti Želim ti tvoje jezero jednog jutrakraju, dok aplauzi da se da vidiš dva čekaju sunca, pravi jednotrenutak kako odlazi nasaspu gore, na njega… a drugo kako ti se približava kao da klizi po ledu... Volim te volim,proleća, volim što postojiš, mei Srećanšto ti dolazak koji, kako uvolim životušto tako proleće podseća na tebe, i što ipak dolazi, za nekih u poeziji, tri sata i uneki mojnovi život… označava početak koji je izvučen da dođe sad, koji je počeo svoju ulogu koju treba privesti kraju, dok aplauzi čekaju pravi trenutak da se saspu na njega… Volim što te volim, volim što postojiš, volim što me proleće podseća na tebe, i što ipak dolazi, za nekih tri sata i u moj život…


raba

Koliko si za tuđe zlo kriva ti? Izgubljeno je samo ono čega si se odrekla. Poželi da ne izgubiš voljeno. Ti to možeš. Zapamti, ljubav nema sinonim, ljubav nema superlativ.

107

Život i smrt su nam dati da bi ravno njima stekli ljubav koja nam nije data, a ako je tačno da nam jedino ljubav nije data, već je jedinu stičemo, onda ona jedina ima šanse da preživi. Vreme jedino ne može da se nadoknadi, i jedino vredi. Zato voli dugo. Jer i vreme nestaje samo od sebe.

A vreme, nestaje li nestaje. Da li si to ustvari ti?

Ako si poslata sa najvećim moćima da bi drugima bila primer da je moguće verovati u natprirodno, zašto ti ih na kraju oduzmu? Zašto postaješ negacija same sebe u najsavršenijem obliku?

Ako si poslata sa najvećim moćima da bi drugima bila primer da je moguće verovati u natprirodno, zašto ti ih na kraju oduzmu? Zašto postaješ negacija same sebe u najsavršenijem obliku?

A vreme, nestaje li nestaje. Da li si to ustvari ti?

Vreme jedino ne može da se nadoknadi, i jedino vredi. Zato voli dugo. Jer i vreme nestaje samo od sebe.

raba

107

Život i smrt su nam dati da bi ravno njima stekli ljubav koja nam nije data, a ako je tačno da nam jedino ljubav nije data, već je jedinu stičemo, onda ona jedina ima šanse da preživi. Koliko si za tuđe zlo kriva ti? Izgubljeno je samo ono čega si se odrekla. Poželi da ne izgubiš voljeno. Ti to možeš. Zapamti, ljubav nema sinonim, ljubav nema superlativ.

+

raba

Koliko si za tuđe zlo kriva ti? Izgubljeno je samo ono čega si se odrekla. Poželi da ne izgubiš voljeno. Ti to možeš. Zapamti, ljubav nema sinonim, ljubav nema superlativ.

107

raba 107

Život smrt su nam Kolikoi si za tuđe zlodati krivadati?bi ravno njima stekli ljubav Izgubljeno jekoja samonam ononije čegadata, si se odrekla. a ako je da nam jedino ljubav Poželi datačno ne izgubiš voljeno. nije već je jedinu stičemo, Ti todata, možeš. onda ona ljubav jedina nema ima šanse da preživi. Zapamti, sinonim, ljubav nema superlativ. Vreme jedino ne može da se inadoknadi, i jedino Život smrt su nam dati davredi. bi ravno njima Zato dugo. steklivoli ljubav koja nam nije data, Jer i vreme nestaje samo od sebe. a ako je tačno da nam jedino ljubav nije data, već je jedinu stičemo, Ako poslata sa ima najvećim ondasiona jedina šanse moćima da preživi. da bi drugima bila primer da je moguće verovati Vreme jedino ne može u natprirodno, zašto ti ih na kraju oduzmu? da se nadoknadi, i jedino vredi. Zašto postaješ Zato voli dugo.negacija same sebe u najsavršenijem obliku? Jer i vreme nestaje samo od sebe.

A vreme, nestaje li nestaje. Da li si to ustvari ti? A vreme, nestaje li nestaje.moćima Ako si poslata sa najvećim Da bi li sidrugima to ustvari da bilati? primer da je moguće verovati u natprirodno, zašto ti ih na kraju oduzmu? Zašto postaješ negacija same sebe u najsavršenijem obliku?

A vreme, nestaje li nestaje.moćima Ako si poslata sa najvećim Da li sidrugima to ustvari da bi bilati? primer da je moguće verovati u natprirodno, zašto ti ih na kraju oduzmu? Zašto postaješ negacija same sebe u najsavršenijem obliku? A vreme, nestaje li nestaje. Da li si to ustvari ti?

raba

107

aba

107

Život i si smrt su nam Koliko za tuđe zlodati krivadati?bi ravno njima stekli ljubav Izgubljeno jekoja samonam ononije čegadata, si se odrekla. a ako je da nam jedino ljubav Poželi datačno ne izgubiš voljeno. nije već je jedinu stičemo, Ti todata, možeš. onda ona ljubav jedina nema ima šanse da preživi. Zapamti, sinonim, ljubav nema superlativ. Vreme jedino ne može da se inadoknadi, i jedino Život smrt su nam dati davredi. bi ravno njima Zato voli dugo. stekli ljubav koja nam nije data, Jer i vreme nestaje samo od sebe. a ako je tačno da nam jedino ljubav nije data, već je jedinu stičemo, Ako siona poslata sa ima najvećim onda jedina šanse moćima da preživi. da bi drugima bila primer da je moguće verovati Vreme jedino ne može u natprirodno, zašto ti ih na kraju oduzmu? da se nadoknadi, i jedino vredi. Zaštovoli postaješ Zato dugo.negacija same sebe u najsavršenijem obliku? Jer i vreme nestaje samo od sebe. Ti to možeš. Zapamti, ljubav nema sinonim, ljubav nema superlativ.


Vi mladi novinari hoćete preko noći da postanete veliki pa u traganju za atrakcijom - preterate. Pričajmo o knjizi, o njoj nemojte da me pitate ništa. Ja već dugo ne mislim o njoj. Možda su ona i Sudbina ljubavnici a da ja to nikada nisam primećivao. Ali ako ne znate šta je ljubav, mladiću, nemojte ni pokušavati da otvorite knjigu, jer će vas zbuniti saznanje da su stranice ne ispisane. Tu vam ja već ne mogu pomoći.

Drugo jutro je obično najteže. Pospan si od treme koja ti je sinoć pojela san, ili ko zna od kog straha stečenog ubrzanim kursem tuđine. Ja zbog nje mogu sve da podnesem, ili to mislim, jer ona oseća isto. Ovaj put je zaista gotovo, definitivno smo osuđeni jedno na drugo.

Jutra su postala ista. Toplo, hladno, kišno ili suvo, svejedno. Ne, ne žalim ja za svojim životom. Žalim za njom, veselom, blesavom, slobodnom, spremnoj da otrči, da se sakrije i posle nekoliko minuta pojavi, zadovoljna što je nisam pronašao. Sada ne trči, sada se ne krije i ne reaguje uopšte što je nisam pronašao.

Jutra su postala ista. Toplo, hladno, kišno ili suvo, svejedno. Ne, ne žalim ja za svojim životom. Žalim za njom, veselom, blesavom, slobodnom, spremnoj da otrči, da se sakrije i posle nekoliko minuta pojavi, zadovoljna što je nisam pronašao. Sada ne trči, sada se ne krije i ne reaguje uopšte što je nisam pronašao.

Drugo jutro je obično najteže. Pospan si od treme koja ti je sinoć pojela san, ili ko zna od kog straha stečenog ubrzanim kursem tuđine. Ja zbog nje mogu sve da podnesem, ili to mislim, jer ona oseća isto. Ovaj put je zaista gotovo, definitivno smo osuđeni jedno na drugo.

108

Vi mladi novinari hoćete preko noći da postanete veliki pa u traganju za atrakcijom - preterate. Pričajmo o knjizi, o njoj nemojte da me pitate ništa. Ja već dugo ne mislim o njoj. Možda su ona i Sudbina ljubavnici a da ja to nikada nisam primećivao. Ali ako ne znate šta je ljubav, mladiću, nemojte ni pokušavati da otvorite knjigu, jer će vas zbuniti saznanje da su stranice ne ispisane. Tu vam ja već ne mogu pomoći.

Sećam se brodića koji prilazi obali u rano maglovito jutro, noseći u svojoj utrobi dva života sakrivena u zamotuljak i olako zabačena preko ramena. Tu tišinu niko ne može zaboraviti. Ona je verovatno plakala, nikad to nisam uspevao da vidim, ali po osmesima koje mi je znala uputiti u trenucima moje nesigurnosti, mogao sam naslutiti.

obala

obala

108

Sećam se brodića koji prilazi obali u rano maglovito jutro, noseći u svojoj utrobi dva života sakrivena u zamotuljak i olako zabačena preko ramena. Tu tišinu niko ne može zaboraviti. Ona je verovatno plakala, nikad to nisam uspevao da vidim, ali po osmesima koje mi je znala uputiti u trenucima moje nesigurnosti, mogao sam naslutiti.

+

108

obala

108

i olako zabačena preko ramena. Tu tišinu niko ne može zaboraviti. Ona je verovatno plakala, nikad to nisam uspevao da vidim, ali po osmesima je znala Sećam se brodićakoje kojimi prilazi obali uputiti u trenucima moje nesigurnosti, u rano maglovito jutro, noseći u svojoj utrobi mogao samsakrivena naslutiti. u zamotuljak dva života i olako zabačena preko ramena. Drugo jutro jene obično Tu tišinu niko moženajteže. zaboraviti. Pospan si od tremeplakala, Ona je verovatno koja titojenisam sinoć uspevao pojela san, nikad da vidim, ili ko od kog koje straha ali pozna osmesima mistečenog je znala ubrzanim kursem tuđine. uputiti u trenucima moje nesigurnosti, Ja zbogsam nje naslutiti. mogu sve da podnesem, mogao ili to mislim, jer ona oseća isto. Ovaj put je zaista gotovo, Drugo jutro je obično najteže. definitivno osuđeni jedno na drugo. Pospan si odsmo treme koja ti je sinoć pojela san, Jutra su postala ili ko zna od kog ista. straha stečenog Toplo, hladno, kišno ili suvo, svejedno. ubrzanim kursem tuđine. Ne,zbog ne žalim ja zasve svojim životom. Ja nje mogu da podnesem, Žalim za njom, blesavom, ili to mislim, jerveselom, ona oseća isto. slobodnom, spremnoj da otrči, da se sakrije Ovaj put je zaista gotovo, i posle nekoliko minuta pojavi, definitivno smo osuđeni jedno na drugo. zadovoljna što je nisam pronašao. Sada ne sada se ne krije Jutra su trči, postala ista. i ne reaguje uopšte je nisam pronašao. Toplo, hladno, kišnošto ili suvo, svejedno. Ne, ne žalim ja za svojim životom. Vi mladi hoćete preko noći Žalim za novinari njom, veselom, blesavom, da postanetespremnoj veliki pada u traganju slobodnom, otrči, da se sakrije atrakcijom - preterate. izaposle nekoliko minuta pojavi, Pričajmo o knjizi, o njoj pronašao. nemojte da me pitate ništa. zadovoljna što je nisam Ja većnedugo mislim njoj. Sada trči,ne sada se neo krije su onauopšte i Sudbina ljubavnici iMožda ne reaguje što je nisam pronašao. a da ja to nikada nisam primećivao. Alimladi ako nenovinari znate šta je ljubav, Vi hoćete preko noći mladiću, nemojte pokušavati da postanete velikinipa u traganjuda otvorite knjigu, jeratrakcijom će vas zbuniti saznanje da su stranice ne ispisane. za - preterate. Tu vam jaoveć ne mogu Pričajmo knjizi, o njojpomoći. nemojte da me pitate ništa. Ja već dugo ne mislim o njoj. Možda su ona i Sudbina ljubavnici a da ja to nikada nisam primećivao. Ali ako ne znate šta je ljubav, mladiću, nemojte ni pokušavati da otvorite knjigu, jer će vas zbuniti saznanje da su stranice ne ispisane. Tu vam ja već ne mogu pomoći.

bala

obala

108

obala

108

Sećam se brodića koji prilazi obali u rano maglovito jutro, noseći u svojoj utrobi dva života sakrivena u zamotuljak i olako zabačena preko ramena. Tu tišinu niko ne može zaboraviti. Ona je verovatno plakala, nikad to nisam uspevao da vidim, ali po osmesima je znala Sećam se brodićakoje kojimi prilazi obali uputiti u trenucima moje nesigurnosti, u rano maglovito jutro, noseći u svojoj utrobi mogao samsakrivena naslutiti. u zamotuljak dva života i olako zabačena preko ramena. Drugo jutro jene obično Tu tišinu niko moženajteže. zaboraviti. Pospan si od tremeplakala, Ona je verovatno koja sinoć uspevao pojela san, nikadtitojenisam da vidim, ili od kog koje straha ali ko pozna osmesima mistečenog je znala ubrzanim kursem tuđine. uputiti u trenucima moje nesigurnosti, Ja zbogsam nje naslutiti. mogu sve da podnesem, mogao ili to mislim, jer ona oseća isto. Ovaj je zaista gotovo, Drugoput jutro je obično najteže. definitivno osuđeni jedno na drugo. Pospan si odsmo treme koja ti je sinoć pojela san, Jutra su postala ili ko zna od kog ista. straha stečenog Toplo, hladno, kišno ili suvo, svejedno. ubrzanim kursem tuđine. Ne, ne žalim ja zasve svojim životom. Ja zbog nje mogu da podnesem, Žalim za njom, blesavom, ili to mislim, jerveselom, ona oseća isto. slobodnom, spremnoj da otrči, da se sakrije Ovaj put je zaista gotovo, idefinitivno posle nekoliko minuta pojavi, smo osuđeni jedno na drugo. zadovoljna što je nisam pronašao. Sada sada se ne krije Jutra ne su trči, postala ista. iToplo, ne reaguje uopšte je nisam pronašao. hladno, kišnošto ili suvo, svejedno. Ne, ne žalim ja za svojim životom. Vi mladi hoćete preko noći Žalim za novinari njom, veselom, blesavom, da postanetespremnoj veliki pada u traganju slobodnom, otrči, da se sakrije za atrakcijom - preterate. i posle nekoliko minuta pojavi, Pričajmo o knjizi, o njoj pronašao. nemojte da me pitate ništa. zadovoljna što je nisam Ja većnedugo mislim njoj. Sada trči,ne sada se neo krije Možda su onauopšte i Sudbina ljubavnici i ne reaguje što je nisam pronašao. a da ja to nikada nisam primećivao. Ali ako nenovinari znate šta je ljubav, Vi mladi hoćete preko noći mladiću, nemojte pokušavati da postanete velikinipa u traganjuda otvorite knjigu, jer će vas zbuniti saznanje da su stranice ne ispisane. za atrakcijom - preterate. Tu vam jaoveć ne mogu Pričajmo knjizi, o njojpomoći. nemojte da me pitate ništa. Ja već dugo ne mislim o njoj. Možda su ona i Sudbina ljubavnici a da ja to nikada nisam primećivao. Ali ako ne znate šta je ljubav, mladiću, nemojte ni pokušavati da otvorite knjigu,


Hm... Mlad? On će mi reći. Sve je uradio kako nije želeo a ubeđivao je druge da je to jedini pravi put. Sada mi tu piše o nekim svojim drvoredima, kojima neko drugi hodi a on je trebalo da bude jedan od njih. Nisam ni hteo da ga pitam o njoj. Želeo sam da vidim da li mogu prepoznati samog sebe, ali izgleda da se i on-ja negde izgubio ili u nešto prazno pretvorio. Nije važno, na meni je ionako da njegov život promenim, jer još kratko mogu. ''UKRCAVANJE! 'Ajde narode, obala nikoga ne čeka''.

''UKRCAVANJE! 'Ajde narode, obala nikoga ne čeka''. Hm... Mlad? On će mi reći. Sve je uradio kako nije želeo a ubeđivao je druge da je to jedini pravi put. Sada mi tu piše o nekim svojim drvoredima, kojima neko drugi hodi a on je trebalo da bude jedan od njih. Nisam ni hteo da ga pitam o njoj. Želeo sam da vidim da li mogu prepoznati samog sebe, ali izgleda da se i on-ja negde izgubio ili u nešto prazno pretvorio. Nije važno, na meni je ionako da njegov život promenim, jer još kratko mogu. +

Hm... Mlad? On će mi reći. Sve je uradio kako nije želeo a ubeđivao je druge da je to jedini pravi put. Sada mi tu piše o nekim svojim drvoredima, kojima neko drugi hodi a on je trebalo da bude jedan od njih. Nisam ni hteo da ga pitam o njoj. Želeo daOn vidim Hm... sam Mlad? će mi reći. da prepoznati Svelijemogu uradio kako nijesamog želeo sebe, ali izgleda da i on-ja negde izgubio a ubeđivao je se druge da je to jedini pravi put. ili u nešto pretvorio. Sada mi tuprazno piše o nekim svojim drvoredima, Nije važno, meni je ionako kojima nekona drugi hodi da njegov život da promenim, jer od jošnjih. kratko mogu. a on je trebalo bude jedan Nisam ni hteo da ga pitam o njoj. ''UKRCAVANJE! Želeo sam da vidim 'Ajde narode, obala nikoga nesebe, čeka''. da li mogu prepoznati samog ali izgleda da se i on-ja negde izgubio ili u nešto prazno pretvorio. Nije važno, na meni je ionako da njegov život promenim, jer još kratko mogu. ''UKRCAVANJE! 'Ajde narode, obala nikoga ne čeka''.

''UKRCAVANJE! 'Ajde narode, obala nikoga ne čeka''. Sada mi tu piše o nekim svojim drvoredima, kojima neko drugi hodi a on je trebalo da bude jedan od njih. Nisam ni hteo da ga pitam o njoj. Želeo sam daOn vidim Hm... Mlad? će mi reći. da lijemogu prepoznati Sve uradio kako nijesamog želeo sebe, aliubeđivao izgleda da i on-ja negde izgubio a je se druge da je to jedini pravi put. ili u nešto pretvorio. Sada mi tuprazno piše o nekim svojim drvoredima, Nije važno, meni je ionako kojima nekona drugi hodi daon njegov život da promenim, jer od jošnjih. kratko mogu. a je trebalo bude jedan Nisam ni hteo da ga pitam o njoj. ''UKRCAVANJE! Želeo sam da vidim 'Ajde narode, obala nikoga nesebe, čeka''. da li mogu prepoznati samog ali izgleda da se i on-ja negde izgubio ili u nešto prazno pretvorio. Nije važno, na meni je ionako da njegov život promenim, jer još kratko mogu.


110

arogancija

Neću žaliti. Život dolazi i odlazi a samo nesreća ga čini stvarnim. Ona je bila jedina koju sam voleo a ti si jedina koju volim. Nešto me vuče na dno, nešto me vuče na vrh. Rastrgnuće me. Ne poznajete me pa vam je moja zagonetnost zbunjujuća. Zapravo, ja sam vi, samo sam otupeo i ogrubeo. Nije lako biti hedonista u zemlji Sorabiji. Vremenom postaneš kao ugašeni eho.

Nikada ne potcenjuj neprijatelja. Arogancija ubija kao i rak. Ti se sigurno pitaš kako sve ovo znam? Uglačao sam ovaj asfalt sopstvenim cipelama.

Nikada ne potcenjuj neprijatelja. Arogancija ubija kao i rak. Ti se sigurno pitaš kako sve ovo znam? Uglačao sam ovaj asfalt sopstvenim cipelama.

Nije lako biti hedonista u zemlji Sorabiji. Vremenom postaneš kao ugašeni eho.

110

arogancija

Ne poznajete me pa vam je moja zagonetnost zbunjujuća. Zapravo, ja sam vi, samo sam otupeo i ogrubeo. Ona je bila jedina koju sam voleo a ti si jedina koju volim. Nešto me vuče na dno, nešto me vuče na vrh. Rastrgnuće me. Neću žaliti. Život dolazi i odlazi a samo nesreća ga čini stvarnim. +

110

ga čini stvarnim.

rogancija arogancija

110

Nikada ne potcenjuj neprijatelja. Arogancija ubija kao i rak. Ti se sigurno pitaš kako sve ovo znam? Uglačao sam ovaj asfalt sopstvenim cipelama.

Ona je bila jedina koju sam voleo a ti si jedina koju volim. Neštožaliti. me vuče na dno, Neću nešto dolazi me vuče na vrh. Život i odlazi Rastrgnuće me. a samo nesreća ga čini stvarnim. Ne poznajete me pa vam je mojajezagonetnost Ona bila jedina zbunjujuća. koju sam voleo Zapravo, ja sam a ti si jedina kojuvi,volim. samo sam otupeo ogrubeo. Nešto me vuče na idno, nešto me vuče na vrh. Nije lako biti hedonista Rastrgnuće me. u zemlji Sorabiji. Vremenom postaneš Ne poznajete me pa vam je kao ugašeni eho. zbunjujuća. moja zagonetnost Zapravo, ja sam vi, Nikadasam ne otupeo potcenjuj neprijatelja. samo i ogrubeo. Arogancija ubija kao i rak. Ti se lako sigurno kako sve ovo znam? Nije biti pitaš hedonista Uglačao ovaj asfalt u zemlji sam Sorabiji. sopstvenim postaneš cipelama. Vremenom kao ugašeni eho.

110

Nikada ne potcenjuj neprijatelja. Arogancija ubija kao i rak. Ti se sigurno pitaš kako sve ovo znam? Uglačao sam ovaj asfalt sopstvenim cipelama.

110

Ona je bila jedina koju sam voleo a ti si jedina koju volim. Nešto me vuče na dno, Neću žaliti. nešto me vuče na vrh. Život dolazi i odlazi Rastrgnuće me. a samo nesreća ga čini stvarnim. Ne poznajete me pa vam je moja Ona jezagonetnost bila jedina zbunjujuća. koju sam voleo Zapravo, ja sam a ti si jedina kojuvi,volim. samo otupeo ogrubeo. Nešto sam me vuče na idno, nešto me vuče na vrh. Nije lako biti hedonista Rastrgnuće me. u zemlji Sorabiji. Vremenom postaneš Ne poznajete me pa vam je kao eho. zbunjujuća. mojaugašeni zagonetnost Zapravo, ja sam vi, Nikada ne otupeo potcenjuj neprijatelja. samo sam i ogrubeo. Arogancija ubija kao i rak. Ti se lako sigurno kako sve ovo znam? Nije biti pitaš hedonista Uglačao ovaj asfalt u zemlji sam Sorabiji. sopstvenim cipelama. Vremenom postaneš kao ugašeni eho.

arogancija arogancija

Neću žaliti. Život dolazi i odlazi a samo nesreća ga čini stvarnim.


erothahip

111

Kada sam te ugledao prvi, kobni put, osetio sam Stendhalov sindrom. Kako sam te voleo nekad je ništa naspram toga kako te volim sad, jer to mi je kazna što sam te izneverio. Eros? A tebi je ono što ostavljaš - ja, manje od onog što bi dobila - ja, zato ti je i lako da istrajavaš. Kroz tebe sam spoznao uspavanog sebe. Thanathos? Učinih se divnim samom sebi ali, spoznah i svoje slabosti, greške u dnk, jer i ja imam specifične frekfencije ćelijskog organizma, a i mane… Ma ne. Sve što sam i nisam želeo da mi se desi desilo mi se. O da. ''E pa grdno ste se zajebali braćo preci kao što ćemo i mi zajebati naše potomke''.

Volim da sam svoj, drugačiji. Kao Thanatosov brat blizanac Hipnos? Volim ljubav koja se odigrava između poljubaca, dodira, kauča i tuš kabine. Obogotvorena da bi odbegla da bi ponovo mogla da voli. Doživimo se kao svoji.

Volim da sam svoj, drugačiji. Kao Thanatosov brat blizanac Hipnos? Volim ljubav koja se odigrava između poljubaca, dodira, kauča i tuš kabine. Obogotvorena da bi odbegla da bi ponovo mogla da voli. Doživimo se kao svoji.

erothahip

Kroz tebe sam spoznao uspavanog sebe. Thanathos? Učinih se divnim samom sebi ali, spoznah i svoje slabosti, greške u dnk, jer i ja imam specifične frekfencije ćelijskog organizma, a i mane… Ma ne. Sve što sam i nisam želeo da mi se desi desilo mi se. O da. ''E pa grdno ste se zajebali braćo preci kao što ćemo i mi zajebati naše potomke''.

111

Kada sam te ugledao prvi, kobni put, osetio sam Stendhalov sindrom. Kako sam te voleo nekad je ništa naspram toga kako te volim sad, jer to mi je kazna što sam te izneverio. Eros? A tebi je ono što ostavljaš - ja, manje od onog što bi dobila - ja, zato ti je i lako da istrajavaš.

+

111

rothahiperothahip

erothahiperothahip

111

Kada sam te ugledao prvi, kobni put, osetio sam Stendhalov sindrom. Kako sam te voleo nekad je ništa naspram toga kako te volim sad, jer to mi je kazna što sam te izneverio. Eros? A tebi je ono što ostavljaš - ja, manje od onog što bi prvi, dobilakobni - ja,put, Kada sam te ugledao zato je i lako da istrajavaš. osetioti sam Stendhalov sindrom. Kako sam te voleo nekad je ništa Kroz tebetoga samkako spoznao uspavanog naspram te volim sad, sebe. Thanathos? jer to mi je kazna što sam te izneverio. Učinih Eros? se divnim samom sebi ali, spoznah svoje A tebi je iono štoslabosti, ostavljašgreške - ja, u dnk, jer i ja od imam frekfencije manje onogspecifične što bi dobila - ja, ćelijskog a i mane… Ma ne. zato ti je organizma, i lako da istrajavaš. Sve što sam i nisam želeo da mi se desi desilo mi se. da. Kroz tebe samO spoznao uspavanog sebe. ''E pa grdno ste se zajebali braćo preci Thanathos? kao štose ćemo i misamom zajebati naše Učinih divnim sebi ali,potomke''. spoznah i svoje slabosti, greške u dnk, Volim sam specifične svoj, drugačiji. jer i jadaimam frekfencije Kao Thanatosov brat blizanac Hipnos? ćelijskog organizma, a i mane… Ma ne. Volim seželeo odigrava između Sve štoljubav sam i koja nisam da mi se desi poljubaca, dodira, desilo mi se. O da. kauča i tuš kabine. Obogotvorena odbeglabraćo preci ''E pa grdno steda sebizajebali da ponovo da voli.naše potomke''. kaobišto ćemo mogla i mi zajebati Doživimo se kao svoji. Volim da sam svoj, drugačiji. Kao Thanatosov brat blizanac Hipnos? Volim ljubav koja se odigrava između poljubaca, dodira, kauča i tuš kabine. Obogotvorena da bi odbegla da bi ponovo mogla da voli. Doživimo se kao svoji.

111 111

naspram toga kako te volim sad, jer to mi je kazna što sam te izneverio. Eros? A tebi je ono što ostavljaš - ja, manjesam od onog što bi prvi, dobilakobni - ja,put, Kada te ugledao zato ti sam je i lako da istrajavaš. osetio Stendhalov sindrom. Kako sam te voleo nekad je ništa Kroz tebetoga samkako spoznao uspavanog naspram te volim sad, sebe. Thanathos? jer to mi je kazna što sam te izneverio. Učinih se divnim samom sebi ali, Eros? spoznah svoje A tebi je iono štoslabosti, ostavljašgreške - ja, u dnk, jer i ja od imam frekfencije manje onogspecifične što bi dobila - ja, ćelijskog a i mane… Ma ne. zato ti je organizma, i lako da istrajavaš. Sve što sam i nisam želeo da mi se desi desilotebe mi se. da. Kroz samO spoznao uspavanog sebe. ''E pa grdno ste se zajebali braćo preci Thanathos? kao štose ćemo i misamom zajebati naše Učinih divnim sebi ali,potomke''. spoznah i svoje slabosti, greške u dnk, Volim sam specifične svoj, drugačiji. jer i jadaimam frekfencije Kao Thanatosov brat blizanac Hipnos? ćelijskog organizma, a i mane… Ma ne. Volim seželeo odigrava između Sve štoljubav sam i koja nisam da mi se desi poljubaca, dodira, desilo mi se. O da. kauča i tuš kabine. Obogotvorena odbeglabraćo preci ''E pa grdno steda sebizajebali da bišto ponovo da voli.naše potomke''. kao ćemo mogla i mi zajebati Doživimo se kao svoji. Volim da sam svoj, drugačiji. Kao Thanatosov brat blizanac Hipnos? Volim ljubav koja se odigrava između poljubaca, dodira, kauča i tuš kabine. Obogotvorena da bi odbegla da bi ponovo mogla da voli. Doživimo se kao svoji.


noćguba

Zbogom ima neko značenje. Mrzovoljan sam. Zlostavljan. Onemoćalo optimističan. Kad se lepljivi sloj između ljušture i košpice povuče u sebe osećaš se ovako. Osveta je dobra samo dok bes ne splasne.

Rekla je samo - ''Drugačiji si''! Mislim se - ''Lutko, nisam, nego su drugi isti''. Odlazim da verujem, a verujem da ne odlazim. Verovatnoća me teši, Tvoritelj bi trebalo da udeli i neke bolje karte. Jedan je život pa nek prođe jednostavno. A kad poželiš da pobegneš pobegni. Nov početak je uvek bolji…od starog kraja…

Kaže: Polako momče nisi još za mreti, (Mir se zaslužuje!) možeš ti da želiš smrt ako tebe ona ne želi, (Zalud spokoj!) lagaće te da te želi, da joj nedostaješ, da ste vi oduvek bili jedno za drugo i cap… Ode s drugim. (Takve su smrti!).

Kaže: Polako momče nisi još za mreti, (Mir se zaslužuje!) možeš ti da želiš smrt ako tebe ona ne želi, (Zalud spokoj!) lagaće te da te želi, da joj nedostaješ, da ste vi oduvek bili jedno za drugo i cap… Ode s drugim. (Takve su smrti!).

Odlazim da verujem, a verujem da ne odlazim. Verovatnoća me teši, Tvoritelj bi trebalo da udeli i neke bolje karte. Jedan je život pa nek prođe jednostavno. A kad poželiš da pobegneš pobegni. Nov početak je uvek bolji…od starog kraja…

Zbogom ima neko značenje. Mrzovoljan sam. Zlostavljan. Onemoćalo optimističan. Kad se lepljivi sloj između ljušture i košpice povuče u sebe osećaš se ovako. Osveta je dobra samo dok bes ne splasne.

noćguba

Rekla je samo - ''Drugačiji si''! Mislim se - ''Lutko, nisam, nego su drugi isti''.

112

112

Ima li nedela koje pravda delo. Reci mi, reci mi, reci mi… Pre par dana fikcija a sada već serijal. Nemoj da se okoristiš mojom težnjom spram tebe… Zašto sve mora da se dešava baš u ovom životu? Da li se to oseća plima?

Ima li nedela koje pravda delo. Reci mi, reci mi, reci mi… Pre par dana fikcija a sada već serijal. Nemoj da se okoristiš mojom težnjom spram tebe… Zašto sve mora da se dešava baš u ovom životu? Da li se to oseća plima? +

112

Nemoj da se okoristiš mojom težnjom spram tebe… Zašto sve mora da se dešava baš u ovom životu? Da li se to oseća plima? Ima li nedela koje pravda delo. Zbogom značenje. Reci mi, ima reci neko mi, reci mi… Mrzovoljan sam. Zlostavljan. Pre par dana fikcija a sada već serijal. Onemoćalo Nemoj da seoptimističan. okoristiš Kad se lepljivi između ljušture i košpice mojom težnjomsloj spram tebe… povučesve u sebe se ovako. Zašto moraosećaš da se dešava baš u ovom životu? Osveta Da li se je to dobra oseća samo plima?dok bes ne splasne.

oćguba noćguba

112

Rekla je samo - ''Drugačiji si''! Mislim se - ''Lutko, nisam, nego su drugi isti''.

Kaže: Polako momče nisi još za mreti, Zbogom ima neko značenje. (Mir se zaslužuje!) Mrzovoljan sam. Zlostavljan. možeš ti da optimističan. želiš smrt ako tebe ona ne želi, Onemoćalo (Zalud Kad se spokoj!) lepljivi sloj između ljušture i košpice lagaće te da teosećaš želi, da nedostaješ, povuče u sebe sejoj ovako. da ste vijeoduvek bili jedno za drugo i cap… Osveta dobra samo dok bes ne splasne. Ode s drugim. (TakvePolako su smrti!). Kaže: momče nisi još za mreti, (Mir se zaslužuje!) Odlazim verujem da ne možeš ti da da verujem, želiš smrtaako tebe ona neodlazim. želi, Verovatnoća me teši, (Zalud spokoj!) Tvoritelj i neke bolje karte. lagaće te bi datrebalo te želi,da daudeli joj nedostaješ, Jedan život pabili nekjedno prođezajednostavno. da ste je vi oduvek drugo i cap… A kads poželiš Ode drugim.da pobegneš pobegni. Nov početak je uvek bolji…od starog kraja… (Takve su smrti!).

Rekla je samo - ''Drugačiji si''! da ne odlazim. Odlazim da verujem, a verujem Mislim se - ''Lutko, nisam, nego su drugi isti''. Verovatnoća me teši, Tvoritelj bi trebalo da udeli i neke bolje karte. Jedan je život pa nek prođe jednostavno. A kad poželiš da pobegneš pobegni. Nov početak je uvek bolji…od starog kraja…

Rekla je samo - ''Drugačiji si''! da ne odlazim. Odlazim da verujem, a verujem Mislim se - ''Lutko, nisam, nego su drugi isti''. Verovatnoća me teši, Tvoritelj bi trebalo da udeli i neke bolje karte. Jedan je život pa nek prođe jednostavno. A kad poželiš da pobegneš pobegni. Nov početak je uvek bolji…od starog kraja…

Kaže: Polako momče nisi još za mreti, Zbogom ima neko značenje. (Mir se zaslužuje!) Mrzovoljan sam. Zlostavljan. možeš ti da optimističan. želiš smrt ako tebe ona ne želi, Onemoćalo (Zalud Kad se spokoj!) lepljivi sloj između ljušture i košpice lagaće da teosećaš želi, da nedostaješ, povučete u sebe sejoj ovako. da ste vijeoduvek bili jedno za drugo i cap… Osveta dobra samo dok bes ne splasne. Ode s drugim. (Takve su smrti!). Kaže: Polako momče nisi još za mreti, (Mir se zaslužuje!) Odlazim verujem da ne možeš ti da da verujem, želiš smrtaako tebe ona neodlazim. želi, Verovatnoća me teši, (Zalud spokoj!) Tvoritelj i neke bolje karte. lagaće te bi datrebalo te želi,da daudeli joj nedostaješ, Jedan život pabili nekjedno prođezajednostavno. da ste je vi oduvek drugo i cap… A kads poželiš Ode drugim.da pobegneš pobegni. Nov početak je uvek bolji…od starog kraja… (Takve su smrti!).

Rekla je samo - ''Drugačiji si''! Mislim se - ''Lutko, nisam, nego su drugi isti''.

112

noćguba noćguba

112

Ima li nedela koje pravda delo. Reci mi, reci mi, reci mi… Pre par dana fikcija a sada već serijal. Nemoj da se okoristiš mojom težnjom spram tebe… Zašto sve mora da se dešava baš u ovom životu? Da li se to oseća plima? Ima li nedela koje pravda delo. Zbogom značenje. Reci mi, ima reci neko mi, reci mi… Mrzovoljan Zlostavljan. Pre par danasam. fikcija a sada već serijal. Onemoćalo Nemoj da seoptimističan. okoristiš Kad se lepljivi između ljušture i košpice mojom težnjomsloj spram tebe… povuče u sebe se ovako. Zašto sve moraosećaš da se dešava baš u ovom životu? Osveta Da li se je to dobra oseća samo plima?dok bes ne splasne.


lutak

Lejdi Bi, odakle dolaziš? Kuda ideš? Da li misliš da si spremna za mene? Čemu lutka?

113

Uči se da patiš, uči se da budeš sama, dok čekaš dan da se spakujem i odem ljubiš me kao da sam tvoj.

Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me…

Za tebe je ništa dati telo. Dok ja tugu krijem osmehom, ti tragaš za svojim erogenim zonama.

Posle sam je tražio na poslu, pokušavao da je sretnem, zvao je telefonom, puštao da zvoni dugo. Koga će izabrati kad se vratim? Zašto sam je ostavio?

Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me… Uzalud zabadaš igle u lutku, ja često ne ličim na sebe. Uzbuđenje ublaženo neočekivanim? A šta si očekivala? Da stavljam botoks u ljubav?

Kad sam napustio taj grad goreo je. Samo sam rekao odlazim, po ko zna koji put. U strahu od čega ostadoh bez ičega? Uzalud zabadaš igle u lutku, ja često ne ličim na sebe. Uzbuđenje ublaženo neočekivanim? A šta si očekivala? Da stavljam botoks u ljubav?

Kad sam napustio taj grad goreo je. Samo sam rekao odlazim, po ko zna koji put. U strahu od čega ostadoh bez ičega? Posle sam je tražio na poslu, pokušavao da je sretnem, zvao je telefonom, puštao da zvoni dugo. Koga će izabrati kad se vratim? Zašto sam je ostavio?

Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me… Za tebe je ništa dati telo. Dok ja tugu krijem osmehom, ti tragaš za svojim erogenim zonama.

Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me…

lutak

113

Uči se da patiš, uči se da budeš sama, dok čekaš dan da se spakujem i odem ljubiš me kao da sam tvoj. Lejdi Bi, odakle dolaziš? Kuda ideš? Da li misliš da si spremna za mene? Čemu lutka?

+

lutak

Lejdi Bi, odakle dolaziš? Kuda ideš? Da li misliš da si spremna za mene? Čemu lutka?

113

lutak 113

lutak

113 113

tak

Uči se da patiš, uči se da budeš sama, dok dan dadolaziš? se spakujem i odem Lejdičekaš Bi, odakle ljubiš me kao da sam tvoj. Kuda ideš? Da li misliš da si spremna za mene? Za tebe je ništa dati telo. Čemu lutka? Dok ja tugu krijem osmehom, ti svojim erogenim zonama. Učitragaš se daza patiš, uči se da budeš sama, Voli me, nedan volidame, voli me, ne voli me… dok čekaš se spakujem i odem ljubiš me kao da sam tvoj. Uzalud zabadaš igle u lutku, ja neništa ličimdati na sebe. Za često tebe je telo. Uzbuđenje neočekivanim? Dok ja tuguublaženo krijem osmehom, A si očekivala? ti šta tragaš za svojim erogenim zonama. Da stavljam botoks u ljubav? Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me… Kad sam napustio taj grad goreo je. Samo rekaoigle odlazim, po ko zna koji put. Uzaludsam zabadaš u lutku, U od ličim čega na ostadoh ja strahu često ne sebe. bez ičega? Uzbuđenje ublaženo neočekivanim? Posle sam je tražio na poslu, A šta si očekivala? pokušavao je sretnem, Da stavljamdabotoks u ljubav? zvao je telefonom, puštao da zvoni dugo. Koga će izabrati vratim? Kad sam napustiokad tajse grad goreo je. Zašto je ostavio? Samo sam rekao odlazim, po ko zna koji put. U strahu od čega ostadoh bez ičega? Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me… Posle sam je tražio na poslu, pokušavao da je sretnem, zvao je telefonom, puštao da zvoni dugo. Koga će izabrati kad se vratim? Zašto sam je ostavio? Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me…

Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me… Uči se da patiš, uči se da budeš sama, dok čekaš dan dadolaziš? se spakujem i odem Lejdi Bi, odakle ljubišideš? me kao da sam tvoj. Kuda Da li misliš da si spremna za mene? Za tebe je ništa dati telo. Čemu lutka? Dok ja tugu krijem osmehom, ti tragaš svojim erogenim zonama. Uči se daza patiš, uči se da budeš sama, Voli čekaš me, nedan volidame, voli me, ne voli me… dok se spakujem i odem ljubiš me kao da sam tvoj. Uzalud zabadaš igle u lutku, ja često neništa ličimdati na sebe. Za tebe je telo. Uzbuđenje neočekivanim? Dok ja tuguublaženo krijem osmehom, A šta si očekivala? ti tragaš za svojim erogenim zonama. Da stavljam botoks u ljubav? Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me… Kad sam napustio taj grad goreo je. Samo sam rekaoigle odlazim, po ko zna koji put. Uzalud zabadaš u lutku, U strahu od ličim čega na ostadoh ja često ne sebe. bez ičega? Uzbuđenje ublaženo neočekivanim? Posle sam je tražio na poslu, A šta si očekivala? pokušavao je sretnem, Da stavljamdabotoks u ljubav? zvao je telefonom, puštao da zvoni dugo. Kogasam će izabrati vratim? Kad napustiokad tajse grad goreo je. Zašto sam rekao je ostavio? Samo odlazim, po ko zna koji put. U strahu od čega ostadoh bez ičega? Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me… Posle sam je tražio na poslu, pokušavao da je sretnem, zvao je telefonom, puštao da zvoni dugo. Koga će izabrati kad se vratim? Zašto sam je ostavio? Čemu lutka?


Mislio sam da ti napišem da mi nedostaješ ali bi rekla – ''Upozorila sam te'', napisao bih ti da se kajem ali bi mi rekla – ''Dobro si se setio'', napisao bih ti da ni sam ne znam šta sad ali bi okončala sa – ''Čemu sve to''. Zato sam odlučio da ti ne napišem ništa…

Nema sunca koje može sijati bez tebe, nema sreće koja sme tako da se predstavi, nema ničega, nema ičega, nema čega, nema ega, nema ga, nema a, nema…nem…ne… Um se zatvori samo jednom…

A od tebe šta ostade, okruni se težnja, pogazi se ponos, slabosti služimo, strahu se pokoravamo, ustreptala želja porinu se, i u trenu zaboravi, da je postojala. Ne verujem, želja nije živo biće i zato je večna. Nema sunca koje može sijati bez tebe, nema sreće koja sme tako da se predstavi, nema ničega, nema ičega, nema čega, nema ega, nema ga, nema a, nema…nem…ne… Um se zatvori samo jednom…

Mislio sam da ti napišem da mi nedostaješ ali bi rekla – ''Upozorila sam te'', napisao bih ti da se kajem ali bi mi rekla – ''Dobro si se setio'', napisao bih ti da ni sam ne znam šta sad ali bi okončala sa – ''Čemu sve to''. Zato sam odlučio da ti ne napišem ništa…

Kad već nisi moje srce, da li bar nešto jesi? Nisi ni moja duša, sigurno ni moja ljubav, da li bar nešto jesi? Da nisi ona koja može da mi slomi srce? Dok ti odlučiš šta si mi ja znam da sve si moje... Retki znaju šta je magija. Um se otvori jednom, drugi put je spreman da ubije… Da znam više…

ne ego

A od tebe šta ostade, okruni se težnja, pogazi se ponos, slabosti služimo, strahu se pokoravamo, ustreptala želja porinu se, i u trenu zaboravi, da je postojala. Ne verujem, želja nije živo biće i zato je večna.

114

114

Kad već nisi moje srce, da li bar nešto jesi? Nisi ni moja duša, sigurno ni moja ljubav, da li bar nešto jesi? Da nisi ona koja može da mi slomi srce? Dok ti odlučiš šta si mi ja znam da sve si moje... Retki znaju šta je magija.

ne ego

Um se otvori jednom, drugi put je spreman da ubije… Da znam više…

+

114

e ego ne ego

114

114

Kad već nisi moje srce, da li bar nešto jesi? Nisi ni moja duša, sigurno ni moja ljubav, da li bar nešto jesi? Da nisi ona koja može da mi slomi srce? Um se otvori jednom, Dok tiput odlučiš šta si mida ubije… drugi je spreman ja znam sve si moje... Da znam da više… Retki znaju šta je magija. Kad već nisi moje srce, da li bar nešto jesi? Nema koje može sijati bez tebe, Nisi ni sunca moja duša, sigurno ni moja ljubav, nema sreće koja sme tako da se predstavi, da li bar nešto jesi? nema nema ičega, Da nisiničega, ona koja može da mi slomi srce? nemati čega, nema Dok odlučiš šta siega, mi nema ga,da nema ja znam sve sia,moje... nema…nem…ne… Retki znaju šta je magija. Um se zatvori samo jednom… Nema sunca koje može sijati bez tebe, A od tebe štakoja ostade, nema sreće sme tako da se predstavi, okruniničega, se težnja, nema nema ičega, pogazičega, se ponos, nema nema ega, slabosti nema ga,služimo, nema a, strahu se pokoravamo, nema…nem…ne… ustreptala želja porinu se, Um se zatvori samo jednom… i u trenu zaboravi, daod jetebe postojala. A šta ostade, Ne verujem, okruni se težnja, želja nije živo biće i zato je večna. pogazi se ponos, slabosti služimo, Mislio sam da ti napišem da mi nedostaješ strahu se pokoravamo, ali bi rekla želja – ''Upozorila sam te'', ustreptala porinu se, ti da se kajem inapisao u trenubih zaboravi, ali je bi mi rekla – ''Dobro si se setio'', da postojala. napisao bih ti da ni sam ne znam šta sad Ne verujem, ali bi nije okončala sa – ''Čemu svevečna. to''. želja živo biće i zato je Zato sam odlučio da ti ne napišem ništa… Mislio sam da ti napišem da mi nedostaješ ali bi rekla – ''Upozorila sam te'', napisao bih ti da se kajem ali bi mi rekla – ''Dobro si se setio'', napisao bih ti da ni sam ne znam šta sad ali bi okončala sa – ''Čemu sve to''. Zato sam odlučio da ti ne napišem ništa…

114

Kad već nisi moje srce, da li bar nešto jesi? Nisi ni moja duša, sigurno ni moja ljubav, da li bar nešto jesi? Da ona koja može da mi slomi srce? Umnisi se otvori jednom, Dok odlučiš šta si mida ubije… drugitiput je spreman ja sve si moje... Da znam znam da više… Retki znaju šta je magija. Kad već nisi moje srce, da li bar nešto jesi? Nema koje može sijati bez tebe, Nisi ni sunca moja duša, sigurno ni moja ljubav, nema sreće koja sme tako da se predstavi, da li bar nešto jesi? nema nema ičega, Da nisiničega, ona koja može da mi slomi srce? nema nema Dok ti čega, odlučiš šta siega, mi nema ga,da nema ja znam sve sia,moje... nema…nem…ne… Retki znaju šta je magija. Um se zatvori samo jednom… Nema sunca koje može sijati bez tebe, A od tebe štakoja ostade, nema sreće sme tako da se predstavi, okruni se težnja, nema ničega, nema ičega, pogazi se ponos, nema čega, nema ega, slabosti nema ga,služimo, nema a, strahu se pokoravamo, nema…nem…ne… ustreptala želja porinu se, Um se zatvori samo jednom… i u trenu zaboravi, da jetebe postojala. A od šta ostade, Ne verujem, okruni se težnja, želja živo biće i zato je večna. pogazinije se ponos, slabosti služimo, Mislio da ti napišem da mi nedostaješ strahusam se pokoravamo, ali bi rekla želja – ''Upozorila sam te'', ustreptala porinu se, napisao ti da se kajem i u trenubih zaboravi, ali bi mi rekla – ''Dobro si se setio'', da je postojala. napisao bih ti da ni sam ne znam šta sad Ne verujem, ali bi nije okončala sa – ''Čemu svevečna. to''. želja živo biće i zato je Zato sam odlučio da ti ne napišem ništa… Mislio sam da ti napišem da mi nedostaješ ali bi rekla – ''Upozorila sam te'', napisao bih ti da se kajem ali bi mi rekla – ''Dobro si se setio'', napisao bih ti da ni sam ne znam šta sad ali bi okončala sa – ''Čemu sve to''. Zato sam odlučio da ti ne napišem ništa…

ne ego ne ego

Um se otvori jednom, drugi put je spreman da ubije… Da znam više…


romantra

Romantizam nikad neće umreti dok god je nas koji umiremo za njega. Hoće li romantizam umeti da peva kao što su cinici pevali o njemu?

115

Ne mogu da se odam utisku da takav sam kakav jesam i da ću takav i umreti. Romantizam u Hag? Romantizam za konja? Odvoji vikend i isplači se do mile volje, za sve što su te sputali, naterali, osakatili ili ubedili. I ja sam melanholik pa mi ne treba mnogo da zaplačem. To je ipak problem sa osećanjima koja posedujemo.

A svet je ostao isti samo se okrenuo za jedan pun krug. Srce je jednostavno - srce, i srce je što spava na levoj strani, pored moga srca koje nikada ne spava. En den dini sava raka tini sava raka tika taka elem belem buf trif traf truf! Možda je drugima lakše u takvim trenucima, ali šta će ako im zatrebaju osećanja. Bože moj, uvek mogu da se odglume.

Možda je drugima lakše u takvim trenucima, ali šta će ako im zatrebaju osećanja. Bože moj, uvek mogu da se odglume.

Odvoji vikend i isplači se do mile volje, za sve što su te sputali, naterali, osakatili ili ubedili. I ja sam melanholik pa mi ne treba mnogo da zaplačem. To je ipak problem sa osećanjima koja posedujemo.

romantra

En den dini sava raka tini sava raka tika taka elem belem buf trif traf truf! A svet je ostao isti samo se okrenuo za jedan pun krug. Srce je jednostavno - srce, i srce je što spava na levoj strani, pored moga srca koje nikada ne spava.

115

Ne mogu da se odam utisku da takav sam kakav jesam i da ću takav i umreti. Romantizam u Hag? Romantizam za konja? Romantizam nikad neće umreti dok god je nas koji umiremo za njega. Hoće li romantizam umeti da peva kao što su cinici pevali o njemu?

+

115

115

omantraromantra

romantraromantra

Romantizam nikad neće umreti dok god je nas koji umiremo za njega. Hoće li romantizam umeti da peva kao što su cinici pevali o njemu? Ne mogu da se odam utisku da takav sam kakav jesam iRomantizam da ću takav nikad i umreti. neće umreti Romantizam u Hag? dok god je nas koji umiremo za njega. Romantizam za konja? Hoće li romantizam umeti da peva kao što su cinici pevali o njemu? Odvoji vikend i isplači se do mile volje, za štoda suse teodam sputali, naterali, Ne sve mogu utisku osakatili ubedili. da takav ili sam kakav jesam Ii ja melanholik pa mi da sam ću takav i umreti. ne treba mnogo da zaplačem. Romantizam u Hag? To je ipak problem sa Romantizam za konja? osećanjima koja posedujemo. Odvoji vikend i isplači se do mile volje, Možda je drugima lakše naterali, za sve što su te sputali, u takvim ili trenucima, osakatili ubedili. ali ako im I jašta samćemelanholik pa mi zatrebaju osećanja. ne treba mnogo da zaplačem. Bože uvek mogu To je moj, ipak problem sa da se odglume. osećanjima koja posedujemo. En den dini sava raka tini sava raka tika takalakše Možda je drugima elem belem buf u takvim trenucima, trif trafćetruf! ali šta ako im zatrebaju osećanja. A svetmoj, je ostao samo Bože uvekisti mogu da se se odglume. okrenuo za jedan pun krug. Srce je dini jednostavno srce, En den sava raka- tini isava srceraka je što spava tika takana levoj strani, pored moga srca elem belem buf koje nikada ne spava. trif traf truf! A svet je ostao isti samo se okrenuo za jedan pun krug. Srce je jednostavno - srce, i srce je što spava na levoj strani, pored moga srca koje nikada ne spava.

115 115

A svet je ostao isti samo se okrenuo za jedan pun krug. Srce je jednostavno - srce, i srce je što spava na levoj strani, pored moga srca koje nikada ne spava. Ne mogu da se odam utisku da takav sam kakav jesam i da ću takav nikad i umreti. Romantizam neće umreti Romantizam u Hag? dok god je nas koji umiremo za njega. Romantizam za konja? Hoće li romantizam umeti da peva kao što su cinici pevali o njemu? Odvoji vikend i isplači se do mile volje, za sve štoda suse teodam sputali, naterali, Ne mogu utisku osakatili ubedili. da takav ili sam kakav jesam melanholik pa mi iI ja da sam ću takav i umreti. ne treba mnogo da zaplačem. Romantizam u Hag? To je ipak problem sa Romantizam za konja? osećanjima koja posedujemo. Odvoji vikend i isplači se do mile volje, Možda je drugima lakše naterali, za sve što su te sputali, u takvim ili trenucima, osakatili ubedili. ako im Iali jašta samćemelanholik pa mi zatrebaju osećanja. ne treba mnogo da zaplačem. Bože uvek mogu To je moj, ipak problem sa da se odglume. osećanjima koja posedujemo. En den dini sava raka tini sava raka tika takalakše Možda je drugima elem belem buf u takvim trenucima, trifšta trafćetruf! ali ako im zatrebaju osećanja. A svetmoj, je ostao samo Bože uvekisti mogu da se se odglume. okrenuo za jedan pun krug. Srce je dini jednostavno srce, En den sava raka- tini i srceraka je što spava sava tika takana levoj strani, poredbelem moga srca elem buf koje nikada ne spava. trif traf truf! kao što su cinici pevali o njemu?


Ko smo ti i ja? Tuđa žena večno željna mene, i zatvorenik koji se brani ćutanjem. Da li to neko očekuje da bude voljen? Voli onoliko koliko možeš da prežališ. Istina. Kad ti jabuka padne na glavu kažeš ''eureka'' i pojedeš je.

Jedino traganje za ljubavlju i istinom oslobađa od tereta neispunjenih želja, a i to samo privremeno… Uvek se može tražiti i bolnija ljubav i tačnija istina…

To je istina… Proputovavši ceo svet širom i u krug, bio sam i što treba i što mogu. Prozreo sam sve i prigrlio ga svim srcem ali uvek ima više, dalje, veće. Naše potrebe se ne mogu zadovoljiti. To je priroda naših potreba.

Proputovavši ceo svet širom i u krug, bio sam i što treba i što mogu. Prozreo sam sve i prigrlio ga svim srcem ali uvek ima više, dalje, veće. Naše potrebe se ne mogu zadovoljiti. To je priroda naših potreba.

Jedino traganje za ljubavlju i istinom oslobađa od tereta neispunjenih želja, a i to samo privremeno… Uvek se može tražiti i bolnija ljubav i tačnija istina…

To je istina… Voli onoliko koliko možeš da prežališ. Istina. Kad ti jabuka padne na glavu kažeš ''eureka'' i pojedeš je. Ko smo ti i ja? Tuđa žena večno željna mene, i zatvorenik koji se brani ćutanjem. Da li to neko očekuje da bude voljen?

istina

116

116

istina

Inspiracija je oko nas, i u nama, samo je potrebno da nas neko iznervira ili povredi i ona se pojavi. Ništa ne inspiriše kao nepravda.

Inspiracija je oko nas, i u nama, samo je potrebno da nas neko iznervira ili povredi i ona se pojavi. Ništa ne inspiriše kao nepravda. +

116

iznervira ili povredi i ona se pojavi. Ništa ne inspiriše kao nepravda.

istina stina

116

Ko smo ti i ja? Tuđa žena večno Inspiracija je okoželjna nas, mene, zatvorenik iu nama, koji se brani ćutanjem. Da li to očekuje da bude samo je neko potrebno da nas neko voljen? iznervira ili povredi i ona se pojavi. Voli onoliko kolikokao možeš da prežališ. Ništa ne inspiriše nepravda. Istina. Kadsmo ti jabuka Ko ti i ja?padne na glavu kažešžena ''eureka'' i pojedeš je. Tuđa večno željna mene, i zatvorenik koji se brani ćutanjem. To je istina… Da li to neko očekuje da bude voljen?

Jedino traganje za ljubavlju i istinom oslobađa od tereta neispunjenih želja, a i to samo privremeno… Uvek se može tražiti i bolnija ljubav i tačnija istina…

Proputovavši ceo svet širom u krug, Voli onoliko koliko možeš da iprežališ. bio sam i što treba i što mogu. Istina. Prozreo sam sve i prigrlio ga svim srcem Kad ti jabuka padne na glavu ali uvek ima više, dalje, veće. kažeš ''eureka'' i pojedeš je. Naše potrebe se ne mogu zadovoljiti. priroda naših potreba. To je istina…

Jedino traganje ljubavlju Proputovavši ceozasvet širom ii uistinom krug, oslobađa bio sam i od štotereta treba ineispunjenih što mogu. želja, a i to samo Prozreo samprivremeno… sve i prigrlio ga svim srcem Uvek se može tražiti ali uvek ima više, dalje, veće. iNaše bolnija ljubav tačnija potrebe sei ne moguistina… zadovoljiti. To je priroda naših potreba.

Jedino traganje ljubavlju Proputovavši ceozasvet širom ii uistinom krug, oslobađa bio sam i od štotereta treba ineispunjenih što mogu. želja, a i to samo Prozreo samprivremeno… sve i prigrlio ga svim srcem Uvek se može tražiti ali uvek ima više, dalje, veće. i bolnija ljubav tačnija Naše potrebe sei ne moguistina… zadovoljiti. To je priroda naših potreba.

Proputovavši ceo svet širom u krug, Voli onoliko koliko možeš da iprežališ. bio sam i što treba i što mogu. Istina. Prozreo sam sve i prigrlio ga svim srcem Kad ti jabuka padne na glavu ali uvek ima više, dalje, veće. kažeš ''eureka'' i pojedeš je. Naše potrebe se ne mogu zadovoljiti. To je priroda istina… naših potreba.

istina

116

Jedino traganje za ljubavlju i istinom oslobađa od tereta neispunjenih želja, a i to samo privremeno… Uvek se može tražiti i bolnija ljubav i tačnija istina…

116

Ko smo ti i ja? Tuđa žena večno Inspiracija je okoželjna nas, mene, i zatvorenik u nama, koji se brani ćutanjem. Da li to očekuje da bude samo je neko potrebno da nas neko voljen? iznervira ili povredi i ona se pojavi. Voli kolikokao možeš da prežališ. Ništaonoliko ne inspiriše nepravda. Istina. Kad ti jabuka Ko smo ti i ja?padne na glavu kažeš ''eureka'' i pojedeš je. Tuđa žena večno željna mene, i zatvorenik koji se brani ćutanjem. To istina… Da je li to neko očekuje da bude voljen?

istina

Inspiracija je oko nas, i u nama, samo je potrebno da nas neko iznervira ili povredi i ona se pojavi. Ništa ne inspiriše kao nepravda.


snaga

117

117

snaga

Shvatam da sam u nekim trenucima sentimentalan. To me ponese ka grubosti. Neočekivano i nelogično. Da vam se predstavim, ja sam Karlo Veliki, Ivan Grozni, dubok naklon molim… Imao sam najveće kurve ovog grada, pobedio Đavola u igri u kartama, dvaput pobegao sa giljotine odeven u paža, spalio strogi centar i rekao - dosta je bilo… Ima u meni nešto gvozdeno. Još neko vreme. A onda sam završio priču. Biću samo opet onaj ja. Nisam baš najbolje. Jedino što shvatam svaki dan je da sam preživeo. Dokle više? Da li će mi opet ljudi zavideti? Da li ću imati priliku opet ih razočarati? Pružena mi je šansa. Mogu li je oploditi? Ovaj vek nije za mene, zato i imam sreće. Zar ne bi trebalo prvo je osporavati? Sva snaga je u bokovima, kao mornari na dokovima čeka da zaroni po snovima. Probirljivo probiram zubima i noktima. Mogu li se reinkarnirati za života?

Shvatam da sam u nekim trenucima sentimentalan. To me ponese ka grubosti. Neočekivano i nelogično. Da vam se predstavim, ja sam Karlo Veliki, Ivan Grozni, dubok naklon molim… Imao sam najveće kurve ovog grada, pobedio Đavola u igri u kartama, dvaput pobegao sa giljotine odeven u paža, spalio strogi centar i rekao - dosta je bilo… Ima u meni nešto gvozdeno. Još neko vreme. A onda sam završio priču. Biću samo opet onaj ja. Nisam baš najbolje. Jedino što shvatam svaki dan je da sam preživeo. Dokle više? Da li će mi opet ljudi zavideti? Da li ću imati priliku opet ih razočarati? Pružena mi je šansa. Mogu li je oploditi? Ovaj vek nije za mene, zato i imam sreće. Zar ne bi trebalo prvo je osporavati? Sva snaga je u bokovima, kao mornari na dokovima čeka da zaroni po snovima. Probirljivo probiram zubima i noktima. Mogu li se reinkarnirati za života?

+

snaga

snaga

117

naga

snaga

117

Shvatam da sam u nekim trenucima sentimentalan. To me ponese ka grubosti. Neočekivano i nelogično. Da vam se predstavim, ja sam Karlo Veliki, Ivan Grozni, dubok naklon molim… Imao samda najveće Shvatam sam u kurve nekimovog grada, pobedio Đavola u igri u kartama, trenucima sentimentalan. dvaput pobegao giljotine odeven u paža, To me ponese kasa grubosti. spalio strogi centar i rekao - dosta je bilo… Neočekivano i nelogično. Ima u meni nešto gvozdeno. Da vam se predstavim, Još neko vreme. ja sam Karlo Veliki, Ivan Grozni, A ondanaklon sam završio priču. dubok molim… Biću opet onaj ja. ovog grada, Imaosamo sam najveće kurve Nisam baš najbolje. pobedio Đavola u igri u kartama, Jedino shvatam svaki danodeven u paža, dvaput što pobegao sa giljotine je da sam preživeo. spalio strogi centar i rekao - dosta je bilo… Dokle više? nešto gvozdeno. Ima u meni Da će mi opet ljudi zavideti? Jošlineko vreme. Da li ćusam imati prilikupriču. opet ih razočarati? A onda završio Pružena miopet je šansa. Biću samo onaj ja. Mogu je oploditi? Nisamlibaš najbolje. Ovaj vek za mene, Jedino štonije shvatam svaki dan zato imam sreće. je dai sam preživeo. Zar neviše? bi trebalo Dokle prvo Da li je će osporavati? mi opet ljudi zavideti? Sva je upriliku bokovima, Da lisnaga ću imati opet ih razočarati? kao mornari dokovima Pružena mi jenašansa. čeka zaroni po snovima. Mogu da li je oploditi? Probirljivo probiram Ovaj vek nije za mene, zubima i noktima. zato i imam sreće. Mogu setrebalo reinkarnirati Zar nelibi za života? prvo je osporavati? Sva snaga je u bokovima, kao mornari na dokovima čeka da zaroni po snovima. Probirljivo probiram zubima i noktima. Mogu li se reinkarnirati za života?

117 117

Neočekivano i nelogično. Da vam se predstavim, ja sam Karlo Veliki, Ivan Grozni, dubok naklon molim… Imao samda najveće Shvatam sam u kurve nekimovog grada, pobedio Đavola u igri u kartama, trenucima sentimentalan. dvaput pobegao giljotine odeven u paža, To me ponese kasa grubosti. spalio strogi centar i rekao - dosta je bilo… Neočekivano i nelogično. Imavam u meni nešto gvozdeno. Da se predstavim, Jošsam neko vreme. ja Karlo Veliki, Ivan Grozni, A ondanaklon sam završio priču. dubok molim… Biću samo opet onaj ja. ovog grada, Imao sam najveće kurve Nisam baš najbolje. pobedio Đavola u igri u kartama, Jedino što shvatam svaki danodeven u paža, dvaput pobegao sa giljotine je da sam preživeo. spalio strogi centar i rekao - dosta je bilo… Dokle više? nešto gvozdeno. Ima u meni Da lineko će mi opet ljudi zavideti? Još vreme. Daonda li ćusam imati prilikupriču. opet ih razočarati? A završio Pružena miopet je šansa. Biću samo onaj ja. Mogu libaš je oploditi? Nisam najbolje. Ovaj vek za mene, Jedino štonije shvatam svaki dan zato imam sreće. je dai sam preživeo. Zar neviše? bi trebalo Dokle prvo Da li je će osporavati? mi opet ljudi zavideti? Svalisnaga je upriliku bokovima, Da ću imati opet ih razočarati? kao mornari dokovima Pružena mi jenašansa. čeka da zaroni po snovima. Mogu li je oploditi? Probirljivo probiram Ovaj vek nije za mene, zubima i noktima. zato i imam sreće. Mogu setrebalo reinkarnirati Zar nelibi za života? prvo je osporavati? Sva snaga je u bokovima, kao mornari na dokovima čeka da zaroni po snovima. Probirljivo probiram zubima i noktima. Mogu li se reinkarnirati za života?


Nema pomoći, Nikol mi nije pomogla ni kad je bilo teže. Dolazim da platim dugove nastale ljubomorom. Bio jednom…bio jednom jedan dečak…bio… O, ne…ne sećam se svog teksta, a šou mora dalje. Mora da je metak po ko zna koji put zalutao. A ja samo želim da još jednom poljubim nebo. Malo harfa, malo violine, triangl nadolazi, timpani prožimaju… Takav kraj sam oduvek želeo… Suze i Šeeeejn.

Bez kaputa mi nije hladno ako mogu da ne osećam. Otići ćemo večeras… Otići ćemo večeras!? Iz tvoje garderobe dopire muzika, na španskom. Pevam kao anđeo i igram kao sam đavo. Ti ostaješ, jer reči ne pomažu pogrešnom upućene. Pomozi mi, oteraj me, priušti mi kakav-takav izlaz. Beržerak je sve svoje dao i otišao podjednako tiho. Želim da kao kepec Lotrek stradam od besmislenog zločina.

Glumac koji će me glumiti bezbrižno mumla psalm. Pokušava da se iskrade od nečeg većeg od istine. Zna, da će kao i ja biti na samrti. Ako i ne zna ispunjen je sumnjom kao zločin. Govorim samo istinu. Govorim li samo istinu? Obredni mač je podignut previsoko. Pijani poročni patuljak druži se sa lutalicama i kurvama, stoji iza onoga u šta veruje kao pred cevima.

Glumac koji će me glumiti bezbrižno mumla psalm. Pokušava da se iskrade od nečeg većeg od istine. Zna, da će kao i ja biti na samrti. Ako i ne zna ispunjen je sumnjom kao zločin. Govorim samo istinu. Govorim li samo istinu? Obredni mač je podignut previsoko. Pijani poročni patuljak druži se sa lutalicama i kurvama, stoji iza onoga u šta veruje kao pred cevima.

Bez kaputa mi nije hladno ako mogu da ne osećam. Otići ćemo večeras… Otići ćemo večeras!? Iz tvoje garderobe dopire muzika, na španskom. Pevam kao anđeo i igram kao sam đavo. Ti ostaješ, jer reči ne pomažu pogrešnom upućene. Pomozi mi, oteraj me, priušti mi kakav-takav izlaz. Beržerak je sve svoje dao i otišao podjednako tiho. Želim da kao kepec Lotrek stradam od besmislenog zločina.

Nema pomoći, Nikol mi nije pomogla ni kad je bilo teže. Dolazim da platim dugove nastale ljubomorom. Bio jednom…bio jednom jedan dečak…bio… O, ne…ne sećam se svog teksta, a šou mora dalje. Mora da je metak po ko zna koji put zalutao. A ja samo želim da još jednom poljubim nebo. Malo harfa, malo violine, triangl nadolazi, timpani prožimaju… Takav kraj sam oduvek želeo… Suze i Šeeeejn.

118

Ne zaljubljuj se u ženu koja prodaje telo, uvek loše završi. Adresiraj pismo i umesto imena napiši korset. Ne nosi cveće ženi koja ne stanuje na toj adresi. Ne pokušavaj sakriti ono što znamo, jer ispadaš smešan. Pokori se pritiscima promenjljivosti bezizlaza. Ljubomora! Gnev! Izdaja! Prava vera! Provera! Prevara! Neka bude što biti mora, ne mari za ispravnost. Zašto baš moje srce plače, zašto ne mogu suzbiti vol?

zaratsutra

zaratsutra

118

Ne zaljubljuj se u ženu koja prodaje telo, uvek loše završi. Adresiraj pismo i umesto imena napiši korset. Ne nosi cveće ženi koja ne stanuje na toj adresi. Ne pokušavaj sakriti ono što znamo, jer ispadaš smešan. Pokori se pritiscima promenjljivosti bezizlaza. Ljubomora! Gnev! Izdaja! Prava vera! Provera! Prevara! Neka bude što biti mora, ne mari za ispravnost. Zašto baš moje srce plače, zašto ne mogu suzbiti vol?

+

118

aratsutra zaratsutra

118

Ne nosi cveće ženi koja ne stanuje na toj adresi. Ne pokušavaj sakriti ono što znamo, jer ispadaš smešan. Pokori se pritiscima promenjljivosti bezizlaza. Ljubomora! Gnev! Izdaja! Prava vera! Provera! Prevara! Neka bude štosebiti mora,koja ne mari za ispravnost. Ne zaljubljuj u ženu prodaje telo, Zaštološe baš završi. moje srce plače, zašto ne mogu suzbiti vol? uvek Adresiraj pismo i umesto imena napiši korset. Beznosi kaputa mi ženi nije koja hladno mogunadatoj neadresi. osećam. Ne cveće ne ako stanuje Otići ćemo večeras… Otićišto ćemo večeras!? Ne pokušavaj sakriti ono znamo, jer ispadaš smešan. Iz tvojesegarderobe muzika, nabezizlaza. španskom. Pokori pritiscimadopire promenjljivosti Pevam kao anđeo igram kao sam đavo. Ljubomora! Gnev!iIzdaja! Prava vera! Provera! Prevara! Ti ostaješ, ne pomažu pogrešnom upućene. Neka bude jer što reči biti mora, ne mari za ispravnost. Pomozibaš mi,moje oteraj me, priušti mi ne kakav-takav izlaz. Zašto srce plače, zašto mogu suzbiti vol? Beržerak je sve svoje dao i otišao podjednako tiho. Želim da kao Lotrek ako stradam Bez kaputa mikepec nije hladno moguod dabesmislenog ne osećam. zločina. Otići ćemo večeras… Otići ćemo večeras!? Iz tvoje garderobe dopire muzika, na španskom. Glumackao kojianđeo će mei igram glumitikao bezbrižno mumla psalm. Pevam sam đavo. Pokušava sereči iskrade od nečeg većeg od upućene. istine. Ti ostaješ,dajer ne pomažu pogrešnom Zna, da mi, će kao i jame, biti priušti na samrti. Pomozi oteraj mi kakav-takav izlaz. Ako i ne zna ispunjen je sumnjom kao zločin. tiho. Beržerak je sve svoje dao i otišao podjednako Govorim istinu.Lotrek Govorim li samo Želim da samo kao kepec stradam od istinu? besmislenog Obredni mač je podignut previsoko. zločina. Pijani poročni patuljak druži se sa lutalicama i kurvama, stoji iza koji onoga štaglumiti verujebezbrižno kao pred cevima. Glumac će ume mumla psalm. Pokušava da se iskrade od nečeg većeg od istine. Nemada pomoći, mi na nije pomogla ni kad je bilo teže. Zna, će kao Nikol i ja biti samrti. Dolazim dugove nastale kao ljubomorom. Ako i ne da znaplatim ispunjen je sumnjom zločin. Bio jednom…bio jednom jedan lidečak…bio… Govorim samo istinu. Govorim samo istinu? O, ne…nemač sećam se svog teksta, a šou mora dalje. Obredni je podignut previsoko. Mora da je metak po kodruži zna koji zalutao. i kurvama, Pijani poročni patuljak se saput lutalicama A ja samo želimuda jednom nebo. stoji iza onoga štajoš veruje kaopoljubim pred cevima. Malo harfa, malo violine, triangl nadolazi, timpani prožimaju… Nema pomoći, Nikol mi nije pomogla ni kad je bilo teže. Takav kraj oduvek želeo… Dolazim dasam platim dugove nastale ljubomorom. Suzejednom…bio i Šeeeejn. jednom jedan dečak…bio… Bio O, ne…ne sećam se svog teksta, a šou mora dalje. Mora da je metak po ko zna koji put zalutao. A ja samo želim da još jednom poljubim nebo. Malo harfa, malo violine, triangl nadolazi, timpani prožimaju… Takav kraj sam oduvek želeo… Suze i Šeeeejn.

118

zaratsutra zaratsutra

118

Ne zaljubljuj se u ženu koja prodaje telo, uvek loše završi. Adresiraj pismo i umesto imena napiši korset. Ne nosi cveće ženi koja ne stanuje na toj adresi. Ne pokušavaj sakriti ono što znamo, jer ispadaš smešan. Pokori se pritiscima promenjljivosti bezizlaza. Ljubomora! Gnev! Izdaja! Prava vera! Provera! Prevara! Neka bude štosebiti mora,koja ne mari za ispravnost. Ne zaljubljuj u ženu prodaje telo, Zašto baš završi. moje srce plače, zašto ne mogu suzbiti vol? uvek loše Adresiraj pismo i umesto imena napiši korset. Bez kaputa mi ženi nije koja hladno mogunadatoj neadresi. osećam. Ne nosi cveće ne ako stanuje Otići ćemo večeras… Otićišto ćemo večeras!? Ne pokušavaj sakriti ono znamo, jer ispadaš smešan. Iz tvojesegarderobe muzika, nabezizlaza. španskom. Pokori pritiscimadopire promenjljivosti Pevam kao anđeo igram kao sam đavo. Ljubomora! Gnev!iIzdaja! Prava vera! Provera! Prevara! Ti ostaješ, ne pomažu pogrešnom upućene. Neka bude jer što reči biti mora, ne mari za ispravnost. Pomozi mi,moje oteraj me, priušti mi ne kakav-takav izlaz. Zašto baš srce plače, zašto mogu suzbiti vol? Beržerak je sve svoje dao i otišao podjednako tiho. Želim da kao Lotrek ako stradam Bez kaputa mikepec nije hladno moguod dabesmislenog ne osećam. zločina. Otići ćemo večeras… Otići ćemo večeras!? Iz tvoje garderobe dopire muzika, na španskom. Glumac kojianđeo će mei igram glumitikao bezbrižno mumla psalm. Pevam kao sam đavo. Pokušava sereči iskrade od nečeg većeg od upućene. istine. Ti ostaješ,dajer ne pomažu pogrešnom Zna, da mi, će kao i jame, biti priušti na samrti. Pomozi oteraj mi kakav-takav izlaz. Ako i ne zna ispunjen je sumnjom kao zločin. tiho. Beržerak je sve svoje dao i otišao podjednako Govorim istinu.Lotrek Govorim li samo Želim da samo kao kepec stradam od istinu? besmislenog Obredni zločina. mač je podignut previsoko. Pijani poročni patuljak druži se sa lutalicama i kurvama, stoji iza koji onoga štaglumiti verujebezbrižno kao pred cevima. Glumac će ume mumla psalm. Pokušava da se iskrade od nečeg većeg od istine. Nema pomoći, mi na nije pomogla ni kad je bilo teže. Zna, da će kao Nikol i ja biti samrti. Dolazim dugove nastale kao ljubomorom. Ako i ne da znaplatim ispunjen je sumnjom zločin. Bio jednom…bio jednom jedan lidečak…bio… Govorim samo istinu. Govorim samo istinu? O, ne…nemač sećam se svog teksta, a šou mora dalje. Obredni je podignut previsoko. Mora je metak po kodruži zna koji zalutao. i kurvama, Pijanida poročni patuljak se saput lutalicama A ja samo želimuda jednom nebo. stoji iza onoga štajoš veruje kaopoljubim pred cevima. Malo harfa, malo violine, triangl nadolazi, timpani prožimaju… Nema pomoći, Nikol mi nije pomogla ni kad je bilo teže. Takav kraj oduvek želeo… Dolazim dasam platim dugove nastale ljubomorom. Suze i Šeeeejn. jednom jedan dečak…bio… Bio jednom…bio O, ne…ne sećam se svog teksta, a šou mora dalje. Mora da je metak po ko zna koji put zalutao. A ja samo želim da još jednom poljubim nebo. Malo harfa, malo violine, triangl nadolazi, timpani prožimaju… Takav kraj sam oduvek želeo… Suze i Šeeeejn.


zavera

Imam ljubav koja prosto urla da je uzmem. A šta čekam? Da sve strahove proživim pre vezivanja?

119

Ne naučih ništa gledajući kako odlaziš, kako ostaje sluzavi trag kao za pužom. I dalje sam preslab da te poželim.

Čekam da istekne još neko vreme pa da određene namere obavim sam. Znaćeš kada ja budem znao, razlike između zavere i namere. Dođavola sve, i velikog Cezara ubi sin.

Jedino gore od toga da budem sam je da priželjkujem da budem sam. Naučila si me da raspoznajem ono što se ne vidi, ipak, nije lako odlučiti kome uništiti život.

Čitaoče namerniče, prijatelji su samo figure u ''ne ljuti se čoveče'', uvozna čokolada od koje zaboli stomak nakon isteka roka trajanja.

Ja sam bogomdani bog. Možeš me prepoznati, ne možeš me izmisliti. Čitaoče namerniče, prijatelji su samo figure u ''ne ljuti se čoveče'', uvozna čokolada od koje zaboli stomak nakon isteka roka trajanja.

Ja sam bogomdani bog. Možeš me prepoznati, ne možeš me izmisliti. Jedino gore od toga da budem sam je da priželjkujem da budem sam. Naučila si me da raspoznajem ono što se ne vidi, ipak, nije lako odlučiti kome uništiti život.

Dođavola sve, i velikog Cezara ubi sin.

119

zavera

Čekam da istekne još neko vreme pa da određene namere obavim sam. Znaćeš kada ja budem znao, razlike između zavere i namere.

Ne naučih ništa gledajući kako odlaziš, kako ostaje sluzavi trag kao za pužom. I dalje sam preslab da te poželim. Imam ljubav koja prosto urla da je uzmem. A šta čekam? Da sve strahove proživim pre vezivanja?

+

119

119

avera zavera

zavera zavera

Imam ljubav koja prosto urla da je uzmem. A šta čekam? Da sve strahove proživim pre vezivanja? Ne naučih ništa gledajući kako Imamodlaziš, ljubav koja prosto urla kako sluzavi trag da je ostaje uzmem. kao pužom. A štazačekam? IDa dalje preslab da te poželim. sve sam strahove proživim pre vezivanja? Jedino gore od toga da budem sam je priželjkujem da budem sam. Neda naučih ništa gledajući Naučila si me da raspoznajem kako odlaziš, ono se nesluzavi vidi, ipak, kakošto ostaje trag nije lako odlučiti kome uništiti život. kao za pužom. I dalje sam preslab da te poželim. Ja sam bogomdani bog. Možeš prepoznati, možešsam me izmisliti. Jedinome gore od toga dane budem je da priželjkujem da budem sam. Čitaoče namerniče, Naučila si me da raspoznajem prijatelji ono što sesunesamo vidi,figure ipak, nije lako u ''ne ljuti se čoveče'', odlučiti kome uništiti život. uvozna čokolada od koje zaboli Ja samstomak bogomdani bog. nakon roka trajanja. Možeš isteka me prepoznati, ne možeš me izmisliti. Dođavola sve, Čitaoče namerniče, iprijatelji velikog Cezara su samo figure ubi sin. u ''ne ljuti se čoveče'', uvozna čokolada od koje Čekam da istekne još neko vreme zaboli stomak pa da određene namere obavim sam. nakon isteka roka trajanja. Znaćeš kada ja budem znao, razlike između Dođavola sve, zavere i namere. i velikog Cezara ubi sin. Čekam da istekne još neko vreme pa da određene namere obavim sam. Znaćeš kada ja budem znao, razlike između zavere i namere.

119 119

Čekam da istekne još neko vreme pa da određene namere obavim sam. Znaćeš kada ja budem znao, razlike između zavere i namere. Dođavolanamerniče, sve, Čitaoče i velikog Cezara prijatelji su samo figure ubi sin. u ''ne ljuti se čoveče'', uvozna čokolada od koje Čekamstomak da istekne još neko vreme zaboli pa da određene namere obavim sam. nakon isteka roka trajanja. Znaćeš kada ja budem znao, razlike između Dođavola sve, zavere i namere. i velikog Cezara ubi sin. Ne naučih ništa gledajući kako odlaziš, Imam ljubav koja prosto urla kako sluzavi trag da je ostaje uzmem. kao pužom. A štazačekam? I dalje preslab da te poželim. Da sve sam strahove proživim pre vezivanja? Jedino gore od toga da budem sam je da priželjkujem da budem sam. Ne naučih ništa gledajući Naučila si me da raspoznajem kako odlaziš, ono što se nesluzavi vidi, ipak, kako ostaje trag nije lako odlučiti kome uništiti život. kao za pužom. I dalje sam preslab da te poželim. Ja sam bogomdani bog. Možeš me prepoznati, možešsam me izmisliti. Jedino gore od toga dane budem je da priželjkujem da budem sam. Čitaoče si namerniče, Naučila me da raspoznajem prijatelji ono što sesunesamo vidi,figure ipak, nije lako u ''ne ljuti se čoveče'', odlučiti kome uništiti život. uvozna čokolada od koje zaboli Ja samstomak bogomdani bog. nakon isteka roka trajanja. Možeš me prepoznati, ne možeš me izmisliti. Da sve strahove proživim pre vezivanja?


Isekao sam uzdužno svoje grudi, sjaj je gasnuo, srce je lupalo tako snažno da se činilo da rupa diše… Pad na kolena, lelujanje i stropot preko tvojih nogu… A Đavo je trljao ruke ''Ljubav je najbolji alat, uvek dobijem više…''

Poneo sam merdevine i nož, da ti isečem parče zvezdanog neba i da nastružem mesečevog praha. Ušao sam krišom i tiho, kroz prozor, iznenađenje jača strast.

Sjaj se iznenada odbio od noža ravno u oko. Jedan, dva, tri, četiri, pet, ništa lakše, sedam, osam, devet, koliko li je dovoljno? četrnaest, petnaest, šta će pomisliti ako prerano stanem? Dvadeset jedan, dvadeset dva…

Posipao sam po malo praha, kakav divan prizor, blažena, nos kao lastino krilo, Botičelijevski izvajana vilica, a njeno golo rame je izranjalo iz nemirne kose. A njen nežni bok bio je pokriven njegovom rukom…

Posipao sam po malo praha, kakav divan prizor, blažena, nos kao lastino krilo, Botičelijevski izvajana vilica, a njeno golo rame je izranjalo iz nemirne kose. A njen nežni bok bio je pokriven njegovom rukom… Poneo sam merdevine i nož, da ti isečem parče zvezdanog neba i da nastružem mesečevog praha. Ušao sam krišom i tiho, kroz prozor, iznenađenje jača strast.

Isekao sam uzdužno svoje grudi, sjaj je gasnuo, srce je lupalo tako snažno da se činilo da rupa diše… Pad na kolena, lelujanje i stropot preko tvojih nogu… A Đavo je trljao ruke ''Ljubav je najbolji alat, uvek dobijem više…''

Morao sam da ti kažem da te volim. Dok sam ležao u svojoj krvi, koja je u mraku ličila na prosuto ulje, Đavo mi ponudi: ''Tvoja glava - za dve glave?'' Pristao sam, jer morao sam da ti kažem da te volim, a imao sam toliko njih koji su mi se zamerili…

iz strasti

Sjaj se iznenada odbio od noža ravno u oko. Jedan, dva, tri, četiri, pet, ništa lakše, sedam, osam, devet, koliko li je dovoljno? četrnaest, petnaest, šta će pomisliti ako prerano stanem? Dvadeset jedan, dvadeset dva…

120

120

iz strasti

Morao sam da ti kažem da te volim. Dok sam ležao u svojoj krvi, koja je u mraku ličila na prosuto ulje, Đavo mi ponudi: ''Tvoja glava - za dve glave?'' Pristao sam, jer morao sam da ti kažem da te volim, a imao sam toliko njih koji su mi se zamerili…

+

120

Đavo mi ponudi: ''Tvoja glava - za dve glave?'' Pristao sam, jer morao sam da ti kažem da te volim, a imao sam toliko njih koji su mi se zamerili…

z strasti iz strasti

120

120

Poneo nož, Morao sam merdevine da ti kažemi da te volim. da isečem parče zvezdanog Doktisam ležao u svojoj krvi, neba ikoja da nastružem praha.ulje, je u mrakumesečevog ličila na prosuto Ušao krišom ''Tvoja i tiho, glava kroz prozor, Đavo sam mi ponudi: - za dve glave?'' iznenađenje jačamorao strast.sam da ti kažem da te volim, Pristao sam, jer a imao sam toliko njih koji su mi se zamerili… Posipao sam po malo praha, kakav prizor, Poneo divan sam merdevine i nož, blažena, nos parče kao lastino krilo, neba da ti isečem zvezdanog Botičelijevski vilica, i da nastružemizvajana mesečevog praha. a njeno golo ramei tiho, je izranjalo Ušao sam krišom kroz prozor, iz nemirne kose. iznenađenje jača strast. A njen nežni bok bio je pokriven rukom… Posipao sam po njegovom malo praha, kakav divan prizor, Sjaj se iznenada blažena, nos kao odbio lastino krilo, od noža ravno izvajana u oko. vilica, Botičelijevski Jedan, četiri, pet, a njenodva, golotri, rame je izranjalo ništa lakše,kose. iz nemirne sedam, osam,bok devet, A njen nežni koliko li je dovoljno? bio je pokriven njegovom rukom… četrnaest, petnaest, šta prerano stanem? Sjajće sepomisliti iznenadaako odbio Dvadeset jedan, dvadeset dva… od noža ravno u oko. Jedan, dva, tri, četiri, pet, Isekao sam uzdužno svoje grudi, ništa lakše, sjaj je gasnuo, sedam, osam, devet, srce jelilupalo tako snažno koliko je dovoljno? da se činilopetnaest, da rupa diše… četrnaest, Pad napomisliti kolena, lelujanje šta će ako prerano stanem? iDvadeset stropot preko nogu… jedan,tvojih dvadeset dva… A Đavo je trljao ruke ''Ljubav je najbolji Isekao sam uzdužnoalat, svoje grudi, uvek sjaj jedobijem gasnuo,više…'' srce je lupalo tako snažno da se činilo da rupa diše… Pad na kolena, lelujanje i stropot preko tvojih nogu… A Đavo je trljao ruke ''Ljubav je najbolji alat,

Poneo sam merdevine nož, Morao da ti kažemi da te volim. da tisam isečem parče zvezdanog Dok ležao u svojoj krvi, neba i da nastružem praha.ulje, koja je u mrakumesečevog ličila na prosuto Ušao sam krišom ''Tvoja i tiho, glava kroz prozor, Đavo mi ponudi: - za dve glave?'' iznenađenje jačamorao strast.sam da ti kažem da te volim, Pristao sam, jer a imao sam toliko njih koji su mi se zamerili… Posipao sam po malo praha, kakav divan prizor, Poneo sam merdevine i nož, blažena, nos parče kao lastino krilo, neba da ti isečem zvezdanog vilica, iBotičelijevski da nastružemizvajana mesečevog praha. a njeno golo ramei tiho, je izranjalo Ušao sam krišom kroz prozor, iz nemirne kose. iznenađenje jača strast. A njen nežni bok bio je pokriven rukom… Posipao sam po njegovom malo praha, kakav divan prizor, Sjaj se iznenada blažena, nos kao odbio lastino krilo, od noža ravno izvajana u oko. vilica, Botičelijevski Jedan, četiri, pet, a njenodva, golotri, rame je izranjalo ništa lakše,kose. iz nemirne sedam, osam,bok devet, A njen nežni koliko li je dovoljno? bio je pokriven njegovom rukom… četrnaest, petnaest, šta će prerano stanem? Sjaj sepomisliti iznenadaako odbio Dvadeset jedan, dvadeset dva… od noža ravno u oko. Jedan, dva, tri, četiri, pet, Isekaolakše, sam uzdužno svoje grudi, ništa sjaj je gasnuo, sedam, osam, devet, srce jelilupalo tako snažno koliko je dovoljno? da se činilopetnaest, da rupa diše… četrnaest, Pad će napomisliti kolena, lelujanje šta ako prerano stanem? i stropot preko nogu… Dvadeset jedan,tvojih dvadeset dva… A Đavo je trljao ruke ''Ljubavsam je najbolji Isekao uzdužnoalat, svoje grudi, uvekjedobijem sjaj gasnuo,više…'' srce je lupalo tako snažno da se činilo da rupa diše… Pad na kolena, lelujanje i stropot preko tvojih nogu… A Đavo je trljao ruke ''Ljubav je najbolji alat, uvek dobijem više…''

120

iz strasti iz strasti

Morao sam da ti kažem da te volim. Dok sam ležao u svojoj krvi, koja je u mraku ličila na prosuto ulje, Đavo mi ponudi: ''Tvoja glava - za dve glave?'' Pristao sam, jer morao sam da ti kažem da te volim, a imao sam toliko njih koji su mi se zamerili…


peh

Više se ne smejemo. Mogli smo i preko telefona, ali više se ne smejemo. Ni kad kažemo jedno drugom da se volimo, ni kad odlazimo zauvek, više se ne smejemo…

121

Neko mora da popusti, shvati, više se ne smejemo, poverovaćemo u to, postaćemo isti, kao svi drugi, prolazeći pored trafike kupimo novine, kad smo gladni jedemo, u bioskopu se izuvamo i spavamo, noću, otvaramo prozor, pušimo na njemu zagledani u banderu, dok nas zvezde posmatraju… Ne, to nije smešno.

Jer, nije važno što me ne voliš, nije važno šta mislim o tebi, nisu važni naši bezvredni životi, važno je, da se ne smejemo više… Otkinuo sam ti uvo, zalepio sam ti ga na čelo, ti jasno vidiš, ali ti je potrebno treće uvo. Proslušenje! Više se ne smejemo, ili to činimo jako loše i neuverljivo, a znamo da samo smo ljudi, znamo za nesklad, između zanosa i sreće, između želja i mogućnosti, između krajnosti…

Više se ne smejemo, ili to činimo jako loše i neuverljivo, a znamo da samo smo ljudi, znamo za nesklad, između zanosa i sreće, između želja i mogućnosti, između krajnosti… Otkinuo sam ti uvo, zalepio sam ti ga na čelo, ti jasno vidiš, ali ti je potrebno treće uvo. Proslušenje! Jer, nije važno što me ne voliš, nije važno šta mislim o tebi, nisu važni naši bezvredni životi, važno je, da se ne smejemo više…

peh

121

Neko mora da popusti, shvati, više se ne smejemo, poverovaćemo u to, postaćemo isti, kao svi drugi, prolazeći pored trafike kupimo novine, kad smo gladni jedemo, u bioskopu se izuvamo i spavamo, noću, otvaramo prozor, pušimo na njemu zagledani u banderu, dok nas zvezde posmatraju… Ne, to nije smešno. Više se ne smejemo. Mogli smo i preko telefona, ali više se ne smejemo. Ni kad kažemo jedno drugom da se volimo, ni kad odlazimo zauvek, više se ne smejemo…

+

peh

Više se ne smejemo. Mogli smo i preko telefona, ali više se ne smejemo. Ni kad kažemo jedno drugom da se volimo, ni kad odlazimo zauvek, više se ne smejemo…

121

peh 121

peh

121 121

eh

Neko mora da popusti, shvati, se ne smejemo, Više se više ne smejemo. poverovaćemo u to, Mogli smo i preko telefona, postaćemo isti, kao svi drugi, ali više se ne smejemo. prolazeći poredjedno trafike kupimodanovine, Ni kad kažemo drugom se volimo, kad smo gladni jedemo, ni kad odlazimo zauvek, više se ne smejemo… u bioskopu se izuvamo i spavamo, noću, otvaramo prozor, Neko mora da popusti, pušimo na njemu shvati, više se ne zagledani smejemo, u banderu, dok nas zvezdeuposmatraju… poverovaćemo to, Ne, to nije isti, smešno. postaćemo kao svi drugi, prolazeći pored trafike kupimo novine, Više se negladni smejemo, kad smo jedemo, ili to činimosejako loše i ineuverljivo, u bioskopu izuvamo spavamo, a znamo da samoprozor, smo ljudi, noću, otvaramo znamo pušimo za nanesklad, njemu zagledani u banderu, između sreće, dok nas zanosa zvezde iposmatraju… između želja i mogućnosti, Ne, to nije smešno. između krajnosti… Više se ne smejemo, Otkinuo sam jako ti uvo, ili to činimo loše i neuverljivo, zalepio ti ga na čelo, a znamosam da samo smo ljudi, ti jasnoza vidiš, ali ti je znamo nesklad, potrebno treće iuvo. između zanosa sreće, Proslušenje! između želja i mogućnosti, između krajnosti… Jer, nije važno što me ne voliš, nije važno štatimislim Otkinuo sam uvo, o tebi, nisu važni naši bezvredni zalepio sam ti ga na čelo,životi, važno da sealineti smejemo više… ti jasnoje,vidiš, je potrebno treće uvo. Proslušenje! Jer, nije važno što me ne voliš, nije važno šta mislim o tebi, nisu važni naši bezvredni životi, važno je, da se ne smejemo više…

Jer, nije važno što me ne voliš, nije važno šta mislim o tebi, nisu važni naši bezvredni životi, važno je, da se ne smejemo više… Neko mora da popusti, shvati, se ne smejemo, Više se više ne smejemo. poverovaćemo u to, Mogli smo i preko telefona, postaćemo isti, kao svi drugi, ali više se ne smejemo. prolazeći poredjedno trafike kupimodanovine, Ni kad kažemo drugom se volimo, kadkad smo gladni jedemo, ni odlazimo zauvek, više se ne smejemo… u bioskopu se izuvamo i spavamo, noću, mora otvaramo prozor, Neko da popusti, pušimo više na njemu shvati, se ne zagledani smejemo, u banderu, dok nas zvezdeuposmatraju… poverovaćemo to, Ne, to nije isti, smešno. postaćemo kao svi drugi, prolazeći pored trafike kupimo novine, Više smo se negladni smejemo, kad jedemo, ilibioskopu to činimosejako loše i ineuverljivo, u izuvamo spavamo, a znamo da samoprozor, smo ljudi, noću, otvaramo znamo za pušimo nanesklad, njemu zagledani u banderu, između sreće, dok nas zanosa zvezde iposmatraju… između želja i mogućnosti, Ne, to nije smešno. između krajnosti… Više se ne smejemo, Otkinuo sam jako ti uvo, ili to činimo loše i neuverljivo, zalepio ti ga na čelo, a znamosam da samo smo ljudi, ti jasnoza vidiš, ali ti je znamo nesklad, potrebno treće iuvo. između zanosa sreće, Proslušenje! između želja i mogućnosti, između krajnosti… Jer, nije važno što me ne voliš, nije važno štatimislim Otkinuo sam uvo, o tebi, nisu važni naši bezvredni zalepio sam ti ga na čelo,životi, važno da sealineti smejemo više… ti jasnoje,vidiš, je potrebno treće uvo. Proslušenje! Ni kad kažemo jedno drugom da se volimo, ni kad odlazimo zauvek, više se ne smejemo…


A lepo su ti ponudili tri želje. A ti? Sigurna u nesigurno sa sigurnošću osiguravaš da uzaludnost može biti siguracija. Po ko zna koji put je isteklo nekom preko potrebno vreme, a ove reči su svedoci.

Bojazan napokon umire, na radost. Nikad nikog i nisam usrećio, čemu otklon od strepnji? Veliki prasak je i prošli put doneo nešto novo.

Čemu sad ikakve reči? Ti bolje slažeš, ja bolje znam, a to ne znači da ja ne lažem a ti ne znaš. Uzaludni rečima samo uzaludno troše uzaludno vreme.

Moja intuicija je moja dijagnoza, svet nikad neće biti bolji a ja nikad neću biti slobodan. Čemu sklad tog dualizma? Nekad sklon sada oprečan.

Vreme nije saveznik. Kroz vekove nije bilo ni sebi. Ko se ikada u njega kleo? A lepo je znati koliko nam je vremena ostalo. Lakše se odabere šta ne završiti.

Vreme nije saveznik. Kroz vekove nije bilo ni sebi. Ko se ikada u njega kleo? A lepo je znati koliko nam je vremena ostalo. Lakše se odabere šta ne završiti.

Moja intuicija je moja dijagnoza, svet nikad neće biti bolji a ja nikad neću biti slobodan. Čemu sklad tog dualizma? Nekad sklon sada oprečan.

A lepo su ti ponudili tri želje. A ti? Sigurna u nesigurno sa sigurnošću osiguravaš da uzaludnost može biti siguracija. Po ko zna koji put je isteklo nekom preko potrebno vreme, a ove reči su svedoci.

122

Čemu sad ikakve reči? Ti bolje slažeš, ja bolje znam, a to ne znači da ja ne lažem a ti ne znaš. Uzaludni rečima samo uzaludno troše uzaludno vreme.

Bojazan napokon umire, na radost. Nikad nikog i nisam usrećio, čemu otklon od strepnji? Veliki prasak je i prošli put doneo nešto novo. Neumesno sam pokušao nešto, suviše kasno, i samo poremetio tvoj predosećan sklad, drskim pretnjama. Ono lepo kod šarada je da mogu da se napuste kad je suviše. Biću uzdržan.

sveta smak

sveta smak

122

Neumesno sam pokušao nešto, suviše kasno, i samo poremetio tvoj predosećan sklad, drskim pretnjama. Ono lepo kod šarada je da mogu da se napuste kad je suviše. Biću uzdržan.

+

122

drskim pretnjama. Ono lepo kod šarada je da mogu da se napuste kad je suviše. Biću uzdržan. Neumesno sam pokušao nešto, Bojazan napokon umire, suviše kasno, radost. inasamo poremetio tvoj predosećan sklad, Nikad nikog i nisam usrećio, drskim pretnjama. čemulepo otklon strepnji? Ono kodod šarada je da mogu Veliki prasak jekad i prošli put da se napuste je suviše. doneo nešto novo. Biću uzdržan.

veta smak sveta smak

122

Moja intuicija je moja dijagnoza, Bojazan napokon umire, svet nikad neće biti bolji na radost. a ja nikad biti usrećio, slobodan. Nikad nikogneću i nisam Čemu sklad tog čemu otklon od dualizma? strepnji? Nekad sklon sada oprečan. Veliki prasak je i prošli put doneo nešto novo. Vreme nije saveznik. Kroz bilo nidijagnoza, sebi. Moja vekove intuicijanije je moja Ko ikadaneće u njega svetsenikad biti kleo? bolji A lepo je znati nam je vremena ostalo. a ja nikad nećukoliko biti slobodan. Lakše odabere šta ne završiti. Čemu se sklad tog dualizma? Nekad sklon sada oprečan. Čemu sad ikakve reči? Ti boljenije slažeš, ja bolje znam, Vreme saveznik. a to ne značinije da ja nenilažem Kroz vekove bilo sebi.a ti ne znaš. Uzaludni rečima samo uzaludno Ko se ikada u njega kleo? troše vreme.nam je vremena ostalo. A lepouzaludno je znati koliko Lakše se odabere šta ne završiti. A lepo su ti ponudili tri želje. A ti? Sigurna u nesigurno sa sigurnošću Čemu sad ikakve reči? osiguravaš da uzaludnost može Ti bolje slažeš, ja bolje znam, biti a to siguracija. ne znači da ja ne lažem a ti ne znaš. Po ko znarečima koji putsamo je isteklo Uzaludni uzaludno nekom preko potrebno troše uzaludno vreme. vreme, a ove reči su svedoci. A lepo su ti ponudili tri želje. A ti? Sigurna u nesigurno sa sigurnošću osiguravaš da uzaludnost može biti siguracija. Po ko zna koji put je isteklo nekom preko potrebno vreme, a ove reči su svedoci.

Moja intuicija je moja dijagnoza, Bojazan napokon umire, svetradost. nikad neće biti bolji na a ja nikad biti usrećio, slobodan. Nikad nikogneću i nisam Čemu otklon sklad tog čemu od dualizma? strepnji? Nekadprasak sklon sada oprečan. Veliki je i prošli put doneo nešto novo. Vreme nije saveznik. Kroz vekove bilo nidijagnoza, sebi. Moja intuicijanije je moja Ko senikad ikadaneće u njega svet biti kleo? bolji A ja lepo je znati nam je vremena ostalo. a nikad nećukoliko biti slobodan. Lakše se odabere šta ne završiti. Čemu sklad tog dualizma? Nekad sklon sada oprečan. Čemu sad ikakve reči? Ti boljenije slažeš, ja bolje znam, Vreme saveznik. a to ne značinije da ja nenilažem Kroz vekove bilo sebi.a ti ne znaš. Uzaludni rečima samo uzaludno Ko se ikada u njega kleo? troše vreme.nam je vremena ostalo. A lepouzaludno je znati koliko Lakše se odabere šta ne završiti. A lepo su ti ponudili tri želje. A ti? Sigurnasad u nesigurno sa sigurnošću Čemu ikakve reči? osiguravaš da uzaludnost može Ti bolje slažeš, ja bolje znam, biti a to siguracija. ne znači da ja ne lažem a ti ne znaš. Po ko znarečima koji putsamo je isteklo Uzaludni uzaludno nekomuzaludno preko potrebno troše vreme. vreme, a ove reči su svedoci. A lepo su ti ponudili tri želje. A ti? Sigurna u nesigurno sa sigurnošću osiguravaš da uzaludnost može biti siguracija. Po ko zna koji put je isteklo nekom preko potrebno vreme, a ove reči su svedoci.

122

sveta smak sveta smak

122

Neumesno sam pokušao nešto, suviše kasno, i samo poremetio tvoj predosećan sklad, drskim pretnjama. Ono lepo kod šarada je da mogu da se napuste kad je suviše. Biću uzdržan. Neumesno sam pokušao nešto, Bojazan napokon umire, suviše kasno, na radost. i samo poremetio tvoj predosećan sklad, Nikad i nisam usrećio, drskimnikog pretnjama. čemu otklon strepnji? Ono lepo kodod šarada je da mogu Veliki prasak jekad i prošli put da se napuste je suviše. doneo nešto novo. Biću uzdržan.


Suze nam suze vidokrug. Pomislimo da sve što vidimo je sve. A tako su providne, i bistre, u svojoj ishitrenosti. I njima je tako malo potrebno. Dosledan sebi odričem se svega, manirom uplašenog. Usamljen i grešan biću bolji primer, možda oholo činim svet lepšim mestom. Nekada živ na gore sada živ na dole. Možemo li birati svoju misiju kao što to činimo sa drugima? Nemam ime, da me smrt ne može pronaći.

Nemam ime, da me smrt ne može pronaći. Dosledan sebi odričem se svega, manirom uplašenog. Usamljen i grešan biću bolji primer, možda oholo činim svet lepšim mestom. Nekada živ na gore sada živ na dole. Možemo li birati svoju misiju kao što to činimo sa drugima? Suze nam suze vidokrug. Pomislimo da sve što vidimo je sve. A tako su providne, i bistre, u svojoj ishitrenosti. I njima je tako malo potrebno. +

Suze nam suze vidokrug. Pomislimo da sve što vidimo je sve. A tako su providne, i bistre, u svojoj ishitrenosti. I njima je tako malo potrebno. Dosledan sebi odričem se svega, manirom Suze namuplašenog. suze vidokrug. Usamljen grešan biću bolji primer, Pomislimoi da sve što vidimo možda svet lepšim mestom. je sve. oholo A takočinim su providne, Nekada na gore sada živ na dole. i bistre, živ u svojoj ishitrenosti. Možemo biratimalo svoju misiju I njima jeli tako potrebno. kao što to činimo sa drugima? Dosledan sebi odričem se svega, Nemam maniromime, uplašenog. da me smrt ne može pronaći. Usamljen i grešan biću bolji primer, možda oholo činim svet lepšim mestom. Nekada živ na gore sada živ na dole. Možemo li birati svoju misiju kao što to činimo sa drugima? Nemam ime, da me smrt ne može pronaći.

Nemam ime, da me smrt ne može pronaći. Dosledan sebi odričem se svega, manirom Suze namuplašenog. suze vidokrug. Usamljen i da grešan biću bolji primer, Pomislimo sve što vidimo možda svet lepšim mestom. je sve. oholo A takočinim su providne, na gore sada živ na dole. iNekada bistre, živ u svojoj ishitrenosti. biratimalo svoju misiju IMožemo njima jeli tako potrebno. kao što to činimo sa drugima? Dosledan sebi odričem se svega, Nemam ime, manirom uplašenog. da me smrt ne može pronaći. Usamljen i grešan biću bolji primer, možda oholo činim svet lepšim mestom. Nekada živ na gore sada živ na dole. Možemo li birati svoju misiju kao što to činimo sa drugima? i bistre, u svojoj ishitrenosti. I njima je tako malo potrebno.


Dambo je moj drug. Idemo zajedno u školu i delimo sendvič. Ja volim kad mu dodam loptu i on postigne gol. I on isto to voli. Mi volimo istu devojčicu, onu sa repom, i krem tašnom, ali se ne svađamo, nikad se i nećemo posvađati, jer ona nas ne voli. Dambo kad dobije novu igračku pozove mene, dugo je gledamo i smišljamo gde bi mogli otputovati. Daleki su to svetovi, ali to je ništa za mene i Damba. Neki dan sam ulovio guštera, rekao je da ga pustim, i pustio sam ga iako on nije prestao da gađa mačku a lepo sam ga zamolio. Ali kupio mi je sladoled. Takav je Dambo. Jesen obično počinje polaskom u školu. Tada mi ljuljamo drveće da opadne još lišća, činimo mu. Ustvari nam je dosadno, ali onda lažemo jedan drugog, i smejemo se.

dambo

124

Pomislimo, kad bi ovo nekom rekli, ali nećemo, jer Dambo je moj, i ja sam Dambov. Porašćemo, život će hteti da nas razdvoji, ako ne on, žene će, ali jedno znam: Ovaj život će biti vredan jednog nečega.

Pomislimo, kad bi ovo nekom rekli, ali nećemo, jer Dambo je moj, i ja sam Dambov. Porašćemo, život će hteti da nas razdvoji, ako ne on, žene će, ali jedno znam: Ovaj život će biti vredan jednog nečega.

dambo

124

Dambo je moj drug. Idemo zajedno u školu i delimo sendvič. Ja volim kad mu dodam loptu i on postigne gol. I on isto to voli. Mi volimo istu devojčicu, onu sa repom, i krem tašnom, ali se ne svađamo, nikad se i nećemo posvađati, jer ona nas ne voli. Dambo kad dobije novu igračku pozove mene, dugo je gledamo i smišljamo gde bi mogli otputovati. Daleki su to svetovi, ali to je ništa za mene i Damba. Neki dan sam ulovio guštera, rekao je da ga pustim, i pustio sam ga iako on nije prestao da gađa mačku a lepo sam ga zamolio. Ali kupio mi je sladoled. Takav je Dambo. Jesen obično počinje polaskom u školu. Tada mi ljuljamo drveće da opadne još lišća, činimo mu. Ustvari nam je dosadno, ali onda lažemo jedan drugog, i smejemo se.

+

124

ambo dambo

124

Ja volim kad mu dodam loptu i on postigne gol. I on isto to voli. Mi volimo istu devojčicu, onu sa repom, i krem tašnom, Dambo je moj drug. ali se ne svađamo, Idemo zajedno u školu se sendvič. i nećemo posvađati, inikad delimo jervolim ona nas voli. Ja kadnemu dodam loptu kad dobije iDambo on postigne gol. novu igračku Ipozove on istomene, to voli. dugo je gledamo i smišljamo Mi volimo istu devojčicu, gde bi otputovati. onu sa mogli repom, i krem tašnom, Daleki su svađamo, to svetovi, ali se ne ali to je nikad se ništa i nećemo posvađati, za mene i Damba. jer ona nas ne voli. Neki dan sam ulovio guštera, Dambo kad dobije novu igračku rekao jemene, da ga pustim, pozove i pustio ga i smišljamo dugo je sam gledamo iako bi onmogli nije prestao da gađa mačku gde otputovati. a lepo sam zamolio. Daleki su toga svetovi, Ali to kupio mi je sladoled. ali je ništa Takav je Dambo. za mene i Damba. Jesendan obično Neki sam počinje ulovio guštera, polaskom u školu. rekao je da ga pustim, mi sam ljuljamo iTada pustio ga drveće da opadne lišća, da gađa mačku iako on nijejoš prestao činimo mu. ga zamolio. a lepo sam Ustvari dosadno, Ali kupionam mi je sladoled. ali onda Takav je lažemo Dambo.jedan drugog, i smejemo se.počinje Jesen obično polaskom u školu. Pomislimo, kad bidrveće ovo nekom rekli, Tada mi ljuljamo ali opadne nećemo,još lišća, da jer Dambo činimo mu.je moj, i ja sam Dambov. Porašćemo, će hteti da nas razdvoji, Ustvari nam život je dosadno, akoonda ne on, žene jedan će, drugog, ali lažemo jedno znam: iali smejemo se. Ovaj život će biti vredan jednog nečega. Pomislimo, kad bi ovo nekom rekli, ali nećemo, jer Dambo je moj, i ja sam Dambov. Porašćemo, život će hteti da nas razdvoji, ako ne on, žene će, ali jedno znam: Ovaj život će biti vredan jednog nečega.

124

dambo dambo

124

Dambo je moj drug. Idemo zajedno u školu i delimo sendvič. Ja volim kad mu dodam loptu i on postigne gol. I on isto to voli. Mi volimo istu devojčicu, onu sa repom, i krem tašnom, Dambo je moj drug. ali se ne svađamo, Idemo zajedno u školu nikad se sendvič. i nećemo posvađati, i delimo jer ona nas voli. Ja volim kadnemu dodam loptu Dambo kad dobije i on postigne gol. novu igračku pozove I on istomene, to voli. dugo je gledamo i smišljamo Mi volimo istu devojčicu, gde otputovati. onu bi sa mogli repom, i krem tašnom, Daleki susvađamo, to svetovi, ali se ne ali to je nikad se ništa i nećemo posvađati, za i Damba. jermene ona nas ne voli. Neki dan sam ulovio guštera, Dambo kad dobije novu igračku rekao da ga pustim, pozovejemene, idugo pustio ga i smišljamo je sam gledamo iako onmogli nije prestao da gađa mačku gde bi otputovati. a lepo sam zamolio. Daleki su toga svetovi, Ali kupio mi je sladoled. ali to je ništa Takav je Dambo. za mene i Damba. Jesen obično Neki dan sam počinje ulovio guštera, polaskom u školu. rekao je da ga pustim, Tada mi sam ljuljamo i pustio ga drveće da lišća, da gađa mačku iakoopadne on nijejoš prestao činimo mu. ga zamolio. a lepo sam Ustvari dosadno, Ali kupionam mi je sladoled. ali onda Takav je lažemo Dambo.jedan drugog, iJesen smejemo se.počinje obično polaskom u školu. Pomislimo, kad bidrveće ovo nekom rekli, Tada mi ljuljamo ali nećemo,još lišća, da opadne jer Dambo činimo mu.je moj, i ja sam Dambov. Porašćemo, će hteti da nas razdvoji, Ustvari nam život je dosadno, ako ne on, žene jedan će, drugog, ali onda lažemo ali jedno znam: i smejemo se. Ovaj život će biti vredan jednog nečega. Pomislimo, kad bi ovo nekom rekli, ali nećemo, jer Dambo je moj, i ja sam Dambov. Porašćemo, život će hteti da nas razdvoji, ako ne on, žene će, ali jedno znam:


oba pitanja

125

Umetnik je, u nekom memljivom podkrovlju, štitio svoje spise od kiše koja je počela pre nego se on vratio u svoje odaje. Odaje ga izraz lica koji kao da zna odgovore na jedina dva pitanja: Zašto? Zašto? Lutao je ulicama tražeći ljubav, našavši je na pogrešnom mestu. Pa gde bi ljubav i bila skrivena? Jedino žal ume da pobedi bol, njegovim oružjem. Rat je blizu, iako će njegov grad ostati ceo, pomalo okrnjen, ali blistav kao i pre, jer sunce se ne može ubiti hicem, on zna da je porušen onog dana kada je otišla. Lažu, nije je on oterao, nije ni mislio ono što je rekao a ni njegovi postupci nisu verodostojan dokaz za tako nešto. Njemu se ne može suditi dok sam ne postanem svedok optužbe.

Utom se u njemu probudi dete… Nevin je, ali moli za kaznu. Samrt je početak odsluženja kazne, i obično traje doživotno. Potreba da živi večno navodi ga da smišlja zaplete i karaktere glumaca. Shvata da je odavno u samici, shvata da je vreme da osmisli i scenografiju, legao je, seo je, stoji, šeta… Pa on ni ne zna kako se čeka.

Nevin je, ali moli za kaznu. Samrt je početak odsluženja kazne, i obično traje doživotno. Potreba da živi večno navodi ga da smišlja zaplete i karaktere glumaca. Shvata da je odavno u samici, shvata da je vreme da osmisli i scenografiju, legao je, seo je, stoji, šeta… Pa on ni ne zna kako se čeka.

Rat je blizu, iako će njegov grad ostati ceo, pomalo okrnjen, ali blistav kao i pre, jer sunce se ne može ubiti hicem, on zna da je porušen onog dana kada je otišla. Lažu, nije je on oterao, nije ni mislio ono što je rekao a ni njegovi postupci nisu verodostojan dokaz za tako nešto. Njemu se ne može suditi dok sam ne postanem svedok optužbe.

oba pitanja

Utom se u njemu probudi dete…

125

Umetnik je, u nekom memljivom podkrovlju, štitio svoje spise od kiše koja je počela pre nego se on vratio u svoje odaje. Odaje ga izraz lica koji kao da zna odgovore na jedina dva pitanja: Zašto? Zašto? Lutao je ulicama tražeći ljubav, našavši je na pogrešnom mestu. Pa gde bi ljubav i bila skrivena? Jedino žal ume da pobedi bol, njegovim oružjem.

+

125

ba pitanja oba pitanja

oba pitanja oba pitanja

125

Umetnik je, u nekom memljivom podkrovlju, štitio svoje spise od kiše koja je počela pre nego se on vratio u svoje odaje. Odaje ga izraz lica koji kao da zna odgovore na jedina dva pitanja: Zašto? Zašto? Lutao je ulicama tražeći ljubav, našavši je na pogrešnom mestu. Pa gde bije, ljubav i bila memljivom skrivena? podkrovlju, Umetnik u nekom Jedino žal ume bol,jenjegovim štitio svoje spisedaodpobedi kiše koja počela oružjem. pre nego se on vratio u svoje odaje. Rat je ga blizu, iako njegov grad ostati ceo, Odaje izraz licaćekoji kao da zna pomalo okrnjen, ali dva blistav kao i Zašto? pre, Zašto? odgovore na jedina pitanja: jer sunce se ne može ubiti hicem, Lutao je ulicama tražeći ljubav, on zna da onog dana kada je otišla. našavši je je na porušen pogrešnom mestu. Lažu, je on oterao, Pa gdenije bi ljubav i bila skrivena? nije ni mislio ono je rekao Jedino žal ume dašto pobedi bol, njegovim oružjem. a ni njegovi postupci nisu verodostojan dokaz tako nešto. Rat je blizu, iako ćeza njegov grad ostati ceo, Njemu ne može pomalose okrnjen, alisuditi blistav kao i pre, dok sam ne svedok optužbe. jer sunce sepostanem ne može ubiti hicem, on zna da je porušen onog dana kada je otišla. Nevin je, ali za kaznu. Lažu, nije je moli on oterao, Samrt početak nije ni je mislio ono odsluženja što je rekaokazne, ia obično traje doživotno. ni njegovi postupci nisu Potreba da živi večno ga verodostojan dokaz zanavodi tako nešto. da smišlja zaplete karaktere glumaca. Njemu se ne može isuditi Shvata odavno u svedok samici,optužbe. dok samdanejepostanem shvata da je vreme da osmisli i scenografiju, legao je, stoji, šeta… Nevin je, je, seo ali moli za kaznu. Pa on ni zna kako se čeka.kazne, Samrt jene početak odsluženja i obično traje doživotno. Utom se da u njemu probudi dete… Potreba živi večno navodi ga da smišlja zaplete i karaktere glumaca. Shvata da je odavno u samici, shvata da je vreme da osmisli i scenografiju, legao je, seo je, stoji, šeta… Pa on ni ne zna kako se čeka. Utom se u njemu probudi dete…

125 125

Utom se u njemu probudi dete… Odaje ga izraz lica koji kao da zna odgovore na jedina dva pitanja: Zašto? Zašto? Lutao je ulicama tražeći ljubav, našavši je na pogrešnom mestu. Pa gde bije, ljubav i bila memljivom skrivena? podkrovlju, Umetnik u nekom Jedinosvoje žal ume bol,jenjegovim štitio spisedaodpobedi kiše koja počela oružjem. pre nego se on vratio u svoje odaje. Rat je ga blizu, iako njegov grad ostati ceo, Odaje izraz licaćekoji kao da zna pomalo okrnjen, ali dva blistav kao i Zašto? pre, Zašto? odgovore na jedina pitanja: jer sunce se ne može ubiti hicem, Lutao je ulicama tražeći ljubav, on zna da onog dana kada je otišla. našavši je je na porušen pogrešnom mestu. Lažu, je on oterao, Pa gdenije bi ljubav i bila skrivena? nije ni mislio ono je rekao Jedino žal ume dašto pobedi bol, njegovim oružjem. a ni njegovi postupci nisu verodostojan dokaz tako nešto. Rat je blizu, iako ćeza njegov grad ostati ceo, Njemu se ne može pomalo okrnjen, alisuditi blistav kao i pre, doksunce sam ne svedok optužbe. jer sepostanem ne može ubiti hicem, on zna da je porušen onog dana kada je otišla. Nevin nije je, ali za kaznu. Lažu, je moli on oterao, Samrt početak nije ni je mislio ono odsluženja što je rekaokazne, i obično traje doživotno. a ni njegovi postupci nisu Potreba da živi večno ga verodostojan dokaz zanavodi tako nešto. da smišlja zaplete karaktere glumaca. Njemu se ne može isuditi Shvata odavno u svedok samici,optužbe. dok samdanejepostanem shvata da je vreme da osmisli i scenografiju, legao je, je, stoji, šeta… Nevin je, seo ali moli za kaznu. Pa on ni zna kako se čeka.kazne, Samrt jene početak odsluženja i obično traje doživotno. Utom se da u njemu probudi dete… Potreba živi večno navodi ga da smišlja zaplete i karaktere glumaca. Shvata da je odavno u samici, shvata da je vreme da osmisli i scenografiju, legao je, seo je, stoji, šeta… Pa on ni ne zna kako se čeka.


Obe istine ne mogu da se obistine. Znaš da znam da znaš da znam. Da li bar o tome smem da besedim kao o nečem lepom? Sam ugrabih misao pre, kao premisu da vijugam vijugama. Možda ne moždane!

Čuda tvore čudotvorca. Neko teži a neko beži. Ključ je kad se putevi ukrste u tački ključanja. Možda je sve krenulo nagore kada sam krenuo na gore. Ko zna možda čudo se desi… ali ne, ne da budemo zajedno, to nam je već postalo zajedničko.

Ja sam jedini koji mogu i koji neću. Kičmeni stub je onaj stub koji ne oskvrnut drži savest. Iz obesti izlizan kremen postade mi breme. Vršim racionalnu raciju na inspiraciju. Na nepostavljeno pitanje odgovor je samo jedan. Doživotna na istini ili dvadeset godina na laži materijalno su gradirane pravilno. Ali duhovna tirada je ispravna. Ne veruj, ima ko će.

Vršim racionalnu raciju na inspiraciju. Na nepostavljeno pitanje odgovor je samo jedan. Doživotna na istini ili dvadeset godina na laži materijalno su gradirane pravilno. Ali duhovna tirada je ispravna. Ne veruj, ima ko će.

Čuda tvore čudotvorca. Neko teži a neko beži. Ključ je kad se putevi ukrste u tački ključanja. Možda je sve krenulo nagore kada sam krenuo na gore. Ko zna možda čudo se desi… ali ne, ne da budemo zajedno, to nam je već postalo zajedničko.

Obe istine ne mogu da se obistine. Znaš da znam da znaš da znam. Da li bar o tome smem da besedim kao o nečem lepom? Sam ugrabih misao pre, kao premisu da vijugam vijugama. Možda ne moždane!

Beskrajan kraj je pleonazam, on je sublimacija utaje tajne, iznebuha, i iznedrene katarze. Vrlina je praštati. Tebi ću sve da oprostim kada se od tebe oprostim.

krajičak

Ja sam jedini koji mogu i koji neću. Kičmeni stub je onaj stub koji ne oskvrnut drži savest. Iz obesti izlizan kremen postade mi breme.

126

126

krajičak

Beskrajan kraj je pleonazam, on je sublimacija utaje tajne, iznebuha, i iznedrene katarze. Vrlina je praštati. Tebi ću sve da oprostim kada se od tebe oprostim.

+

126

Vrlina je praštati. Tebi ću sve da oprostim kada se od tebe oprostim.

rajičak krajičak

126

126

Čuda tvorekraj čudotvorca. Beskrajan je pleonazam, Neko a neko beži. on je teži sublimacija utaje tajne, iznebuha, Ključ je kadkatarze. se putevi ukrste i iznedrene u tačkijeključanja. Vrlina praštati. Možda sve nagore Tebi ćuje sve dakrenulo oprostim kada sam na gore. se odkrenuo tebe oprostim. Ko zna možda čudo se desi… ali ne,tvore ne dačudotvorca. budemo zajedno, Čuda to nam je aveć postalo Neko teži neko beži.zajedničko. Ključ je kad se putevi ukrste Vršim u tačkiracionalnu ključanja. raciju Možda na je inspiraciju. sve krenulo nagore Na nepostavljeno pitanje kada sam krenuo na gore. odgovor je samo jedan. Ko zna možda čudo se desi… Doživotna na budemo istini ili zajedno, ali ne, ne da dvadeset na lažizajedničko. to nam jegodina već postalo materijalno su gradirane pravilno. Ali duhovna tirada je ispravna. Vršim racionalnu Ne veruj, ima ko će. raciju na inspiraciju. Na nepostavljeno pitanje Ja sam jedini kojijedan. mogu i koji neću. odgovor je samo Kičmeni stub onaj Doživotna na je istini ili stub koji ne oskvrnut savest. dvadeset godina drži na laži Iz obesti izlizan kremen pravilno. materijalno su gradirane postade mi breme. Ali duhovna tirada je ispravna. Ne veruj, ima ko će. Obe istine ne mogu da se obistine. Znaš dajedini znam koji da znaš dai znam. Ja sam mogu koji neću. Da li bar stub o tome smem da besedim Kičmeni je onaj stub kao lepom? koji onenečem oskvrnut drži savest. Sam ugrabih misao pre, Iz obesti izlizan kremen kao premisu da vijugam vijugama. postade mi breme. Možda ne moždane! Obe istine ne mogu da se obistine. Znaš da znam da znaš da znam. Da li bar o tome smem da besedim kao o nečem lepom? Sam ugrabih misao pre, kao premisu da vijugam vijugama. Možda ne moždane!

Čuda tvorekraj čudotvorca. Beskrajan je pleonazam, Neko a neko beži. on je teži sublimacija utaje tajne, iznebuha, je kadkatarze. se putevi ukrste iKljuč iznedrene u tačkijeključanja. Vrlina praštati. Možda sve nagore Tebi ćuje sve dakrenulo oprostim sam na gore. kada se odkrenuo tebe oprostim. Ko zna možda čudo se desi… ali ne,tvore ne dačudotvorca. budemo zajedno, Čuda to nam je aveć postalo Neko teži neko beži.zajedničko. Ključ je kad se putevi ukrste Vršim u tačkiracionalnu ključanja. raciju na Možda je inspiraciju. sve krenulo nagore Na nepostavljeno pitanje kada sam krenuo na gore. odgovor je samo jedan. Ko zna možda čudo se desi… Doživotna na budemo istini ili zajedno, ali ne, ne da dvadeset na lažizajedničko. to nam jegodina već postalo materijalno su gradirane pravilno. Ali duhovna tirada je ispravna. Vršim racionalnu Ne veruj, ima ko će. raciju na inspiraciju. Na nepostavljeno pitanje Ja sam jedini kojijedan. mogu i koji neću. odgovor je samo Kičmeni stub onaj Doživotna na je istini ili stub koji ne oskvrnut savest. dvadeset godina drži na laži Iz obesti izlizan kremen pravilno. materijalno su gradirane postade mi breme. Ali duhovna tirada je ispravna. Ne veruj, ima ko će. Obe istine ne mogu da se obistine. Znaš dajedini znam koji da znaš dai znam. Ja sam mogu koji neću. Da li bar stub o tome smem da besedim Kičmeni je onaj stub kao onenečem lepom? koji oskvrnut drži savest. Sam ugrabih misao pre, Iz obesti izlizan kremen kao premisu da vijugam vijugama. postade mi breme. Možda ne moždane! Obe istine ne mogu da se obistine. Znaš da znam da znaš da znam. Da li bar o tome smem da besedim kao o nečem lepom? Sam ugrabih misao pre, kao premisu da vijugam vijugama. Možda ne moždane!

126

krajičak krajičak

Beskrajan kraj je pleonazam, on je sublimacija utaje tajne, iznebuha, i iznedrene katarze. Vrlina je praštati. Tebi ću sve da oprostim kada se od tebe oprostim.


Visoka je cena precenjenog, bilo da je plaćena ili da će biti. Kao žrtvovanje već žrtvovanog. Ako će ti biti lakše, trudiću se da mi ne bude lako.

Visoka je cena precenjenog, bilo da je plaćena ili da će biti. Kao žrtvovanje već žrtvovanog. Ako će ti biti lakše, trudiću se da mi ne bude lako. +

Visoka je cena precenjenog, bilo da je plaćena ili da će biti. Kao žrtvovanje već žrtvovanog. Ako će ti biti lakše, trudiću se da mi ne bude lako. Visoka je cena precenjenog, bilo da je plaćena ili da će biti. Kao žrtvovanje već žrtvovanog. Ako će ti biti lakše, trudiću se da mi ne bude lako.

Visoka je cena precenjenog, bilo da je plaćena ili da će biti. Kao žrtvovanje već žrtvovanog. Ako će ti biti lakše, trudiću se da mi ne bude lako. Ako će ti biti lakše, trudiću se da mi ne bude lako.


Tvoritelj će se vratiti po svoje. Božiju pravdu nazvaćemo gnevom ali ne možemo se iskupiti paganskim prinošenjem žrtve. Mene je poštedeo do nekog sledećeg ''2erpi'', za druge ne garantujem. Gubiš me dušo, prvi nivo je pomirenje s tim, drugi ravnodušnost, treći samrt… A četvrti, ah četvrti… Tamo te čekam…

Nećeš lako podneti budućnost jer nekad je sve bilo naše, a u buduće neće biti moje… Gubiš me dušo, prvi nivo je pomirenje s tim, drugi ravnodušnost, treći samrt… A četvrti, ah četvrti… Tamo te čekam…

Nećeš lako podneti budućnost jer nekad je sve bilo naše, a u buduće neće biti moje…

Tvoritelj će se vratiti po svoje. Božiju pravdu nazvaćemo gnevom ali ne možemo se iskupiti paganskim prinošenjem žrtve. Mene je poštedeo do nekog sledećeg ''2erpi'', za druge ne garantujem.

hram

128

128

hram

Malo je jedno srce za troje, veruj mi, ja to dobro znam. Preseći ćeš i ti jednom i nikad ti neće biti teže. Na ruševinama moga hrama grade novu veru, ali…

Malo je jedno srce za troje, veruj mi, ja to dobro znam. Preseći ćeš i ti jednom i nikad ti neće biti teže. Na ruševinama moga hrama grade novu veru, ali… +

Nećeš lako podneti budućnost jer nekad je sve bilo naše, a u buduće neće biti moje…

Tvoritelj će sesrce vratiti svoje. Malo je jedno za po troje, Božijumi, pravdu gnevom veruj ja tonazvaćemo dobro znam. ali ne možemo se iskupiti Preseći ćeš i ti jednom prinošenjem ipaganskim nikad ti neće biti teže.žrtve. Mene je poštedeo do hrama Na ruševinama moga nekog novu sledećeg grade veru,''2erpi'', ali… za druge ne garantujem. Tvoritelj će se vratiti po svoje. Gubiš me dušo,nazvaćemo gnevom Božiju pravdu prvinenivo je pomirenje s tim, ali možemo se iskupiti drugi ravnodušnost, paganskim prinošenjem žrtve. treći samrt… Mene je poštedeo do A četvrti, ah četvrti… nekog sledećeg ''2erpi'', Tamo te čekam… za druge ne garantujem.

128 128

i nikad ti neće biti teže. Na ruševinama moga hrama grade novu veru, ali…

hram

Nećeš me lakodušo, podneti budućnost Gubiš jer nekad jepomirenje sve bilo naše, prvi nivo je s tim, a u buduće neće biti moje… drugi ravnodušnost, treći samrt… A četvrti, ah četvrti… Tamo te čekam…

ram

Nećeš lakodušo, podneti budućnost Gubiš me jer jepomirenje sve bilo naše, prvinekad nivo je s tim, a u buduće neće biti moje… drugi ravnodušnost, treći samrt… A četvrti, ah četvrti… Tamo te čekam…

hram

128

Tvoritelj će sesrce vratiti svoje. Malo je jedno za po troje, Božiju pravdu gnevom veruj mi, ja tonazvaćemo dobro znam. ali ne možemo se iskupiti Preseći ćeš i ti jednom paganskim prinošenjem i nikad ti neće biti teže.žrtve. Mene je poštedeo do hrama Na ruševinama moga nekog sledećeg grade novu veru,''2erpi'', ali… za druge ne garantujem. Tvoritelj će se vratiti po svoje. Gubiš dušo,nazvaćemo gnevom Božijume pravdu prvi je pomirenje s tim, ali nenivo možemo se iskupiti drugi ravnodušnost, paganskim prinošenjem žrtve. treći Mene samrt… je poštedeo do A četvrti, ah četvrti… nekog sledećeg ''2erpi'', Tamo te čekam… za druge ne garantujem.

Nećeš lako podneti budućnost jer nekad je sve bilo naše, a u buduće neće biti moje…

128

hram

Malo je jedno srce za troje, veruj mi, ja to dobro znam. Preseći ćeš i ti jednom i nikad ti neće biti teže. Na ruševinama moga hrama grade novu veru, ali…


dan b

Zatvara se još jedan dan koji je tek počeo. Istrajavanje nije vrlina. Hrabar gine, mudar poklekne. Šta da radi onaj koji nije ni jedno ni drugo? Nešto vredno poverenja? Nešto zasluženo ponizno?

129

Tajne su skrivene, ali su i otkrivene. Nekom je dato, nekom je uzeto, ali svima je nedovoljno. Veličinu ne mere oči, težinu ne mere ruke. Ono što je nametnuto nije naše, ono što je naše volimo. Dugo ovo nisi pročitala.

Hvala ti, što ovaj dan počeh suzama što te imam. Zato treba zaplakati dok ga još ima, jer samo retkima je dato da imaju za čim zaplakati. Suze su najjači dokaz da smo živi. Osmeh je ironija i zavist, ali to više nije tajna. Naše je samo da se pitamo, kajemo i patimo. Ima li većeg smisla života?

Ako se voli voli se iz srca, i od srca, iako sve umire od srca, pa i srce. I ljubav umire od srca. Kako ne osećati strah? Da li će u mojoj zemlji biti dovoljno mesta za moje nabreklo srce? Da li je potrebno da eksplodira? Da se zapali? A radovalo bi se i jednom danu mira.

Ako se voli voli se iz srca, i od srca, iako sve umire od srca, pa i srce. I ljubav umire od srca. Kako ne osećati strah? Da li će u mojoj zemlji biti dovoljno mesta za moje nabreklo srce? Da li je potrebno da eksplodira? Da se zapali? A radovalo bi se i jednom danu mira.

Zato treba zaplakati dok ga još ima, jer samo retkima je dato da imaju za čim zaplakati. Suze su najjači dokaz da smo živi. Osmeh je ironija i zavist, ali to više nije tajna. Naše je samo da se pitamo, kajemo i patimo. Ima li većeg smisla života?

129

dan b

Hvala ti, što ovaj dan počeh suzama što te imam.

Tajne su skrivene, ali su i otkrivene. Nekom je dato, nekom je uzeto, ali svima je nedovoljno. Veličinu ne mere oči, težinu ne mere ruke. Ono što je nametnuto nije naše, ono što je naše volimo. Dugo ovo nisi pročitala. Zatvara se još jedan dan koji je tek počeo. Istrajavanje nije vrlina. Hrabar gine, mudar poklekne. Šta da radi onaj koji nije ni jedno ni drugo? Nešto vredno poverenja? Nešto zasluženo ponizno?

+

129

dan b

dan b

129

an b

dan b

Zatvara se još jedan dan koji je tek počeo. Istrajavanje nije vrlina. Hrabar gine, mudar poklekne. Šta da radi onaj koji nije ni jedno ni drugo? Nešto vredno poverenja? Nešto zasluženo ponizno? Tajne suse skrivene, alidan su ikoji otkrivene. Zatvara još jedan je tek počeo. Nekom je dato, Istrajavanje nijenekom vrlina.je uzeto, ali svima je nedovoljno. Hrabar gine, mudar poklekne. Veličinu ne onaj merekoji oči,nije težinu ne mere ruke. Šta da radi ni jedno ni drugo? Ono je nametnuto nije naše, Neštošto vredno poverenja? ono štozasluženo je naše volimo. Nešto ponizno? Dugo ovo nisi pročitala. Tajne su skrivene, ali su i otkrivene. Ako se voli voli se iz srca, i od srca, Nekom je dato, nekom je uzeto, iako sve umire od srca, pa i srce. ali svima je nedovoljno. IVeličinu ljubav umire od oči, srca.težinu ne mere ruke. ne mere Kako ne je osećati strah? nije naše, Ono što nametnuto Da će je u mojoj zemlji onolišto naše volimo. biti za moje nabreklo srce? Dugodovoljno ovo nisi mesta pročitala. Da li je potrebno da eksplodira? Da Akosesezapali? voli voli se iz srca, i od srca, A radovalo bi seodi jednom mira. iako sve umire srca, padanu i srce. I ljubav umire od srca. Zato zaplakati dok ga još ima, Kako treba ne osećati strah? jer je dato Da lisamo će uretkima mojoj zemlji da za čim zaplakati. bitiimaju dovoljno mesta za moje nabreklo srce? Suze su potrebno najjači dokaz da smo živi. Da li je da eksplodira? Osmeh je ironija i zavist, Da se zapali? ali to više nije A radovalo bi setajna. i jednom danu mira. Naše je samo da se pitamo, kajemo i patimo. Ima većegzaplakati smisla života? Zatolitreba dok ga još ima, jer samo retkima je dato Hvala ti, za čim zaplakati. da imaju što dan počeh suzama Suzeovaj su najjači dokaz da smo živi. što te imam. Osmeh je ironija i zavist, ali to više nije tajna. Naše je samo da se pitamo, kajemo i patimo. Ima li većeg smisla života? Hvala ti, što ovaj dan počeh suzama što te imam.

129 129

Hvala ti, što ovaj dan počeh suzama što te imam. Tajne suse skrivene, alidan su ikoji otkrivene. Zatvara još jedan je tek počeo. Nekom je dato, Istrajavanje nijenekom vrlina.je uzeto, ali svima je nedovoljno. Hrabar gine, mudar poklekne. Veličinu ne onaj merekoji oči,nije težinu ne mere ruke. Šta da radi ni jedno ni drugo? Ono što je nametnuto nije naše, Nešto vredno poverenja? ono štozasluženo je naše volimo. Nešto ponizno? Dugo ovo nisi pročitala. Tajne su skrivene, ali su i otkrivene. Ako se voli voli se iz srca, i od srca, Nekom je dato, nekom je uzeto, iakosvima sve umire od srca, pa i srce. ali je nedovoljno. I ljubav umire od oči, srca.težinu ne mere ruke. Veličinu ne mere Kakošto ne je osećati strah? nije naše, Ono nametnuto Da lišto će je u mojoj zemlji ono naše volimo. biti dovoljno za moje nabreklo srce? Dugo ovo nisi mesta pročitala. Da li je potrebno da eksplodira? Da sesezapali? Ako voli voli se iz srca, i od srca, A radovalo bi seodi jednom mira. iako sve umire srca, padanu i srce. I ljubav umire od srca. Zato treba zaplakati dok ga još ima, Kako ne osećati strah? jer lisamo je dato Da će uretkima mojoj zemlji da imaju za čim zaplakati. biti dovoljno mesta za moje nabreklo srce? Suze su potrebno najjači dokaz da smo živi. Da li je da eksplodira? Osmeh je ironija i zavist, Da se zapali? aliradovalo to više nije A bi setajna. i jednom danu mira. Naše je samo da se pitamo, kajemo i patimo. Ima litreba većegzaplakati smisla života? Zato dok ga još ima, jer samo retkima je dato Hvala ti, za čim zaplakati. da imaju što ovaj dan počeh suzama Suze su najjači dokaz da smo živi. što te imam. Osmeh je ironija i zavist, ali to više nije tajna. Naše je samo da se pitamo, kajemo i patimo. Ima li većeg smisla života? Šta da radi onaj koji nije ni jedno ni drugo? Nešto vredno poverenja? Nešto zasluženo ponizno?


epilog A i zašto žaliti za životom kad je samo jedan? Izvini, ali ja ne mogu bez patetike. To je najžilaviji deo mene, uz cinizam.

Ja, zapravo, volim laž, ona mi ukaže na mnoge istine. Bizarna je ta koketnost samoće i ogorčenosti. Da smo par godina mlađi ne bi ni razmišljali o neprolaznom.

ni moj, ni tvoj, ni užaren, već jednostavno… kraj…

Pokušavam da nastavim dalje. Ali kako? Pa bila mi je sve! Zašto mi je oduzela ono najvrednije? Zašto je dozvolila da joj njen život bude važniji od mog?

Sada se bliži kraj, ni prijatan, ni idiličan, ni pravedan, ni iskren, ni beo, ni žut, ni spor,

Sada se bliži kraj, ni prijatan, ni idiličan, ni pravedan, ni iskren, ni beo, ni žut, ni spor,

Pokušavam da nastavim dalje. Ali kako? Pa bila mi je sve! Zašto mi je oduzela ono najvrednije? Zašto je dozvolila da joj njen život bude važniji od mog?

ni moj, ni tvoj, ni užaren, već jednostavno… kraj…

Ja, zapravo, volim laž, ona mi ukaže na mnoge istine. Bizarna je ta koketnost samoće i ogorčenosti. Da smo par godina mlađi ne bi ni razmišljali o neprolaznom.

epilog

A i zašto žaliti za životom kad je samo jedan? Izvini, ali ja ne mogu bez patetike. To je najžilaviji deo mene, uz cinizam.

130

130

Ima li smisla ne razumeti me? Upreti uprstom u moju jazbinu, pa da svi znaju gde sam, izneti naivno sve moje tajne pa da svi znaju ko sam. Kako samo slutnje znaju biti teret kad te ne iznevere.

Ima li smisla ne razumeti me? Upreti uprstom u moju jazbinu, pa da svi znaju gde sam, izneti naivno sve moje tajne pa da svi znaju ko sam. Kako samo slutnje znaju biti teret kad te ne iznevere. +

130

epilog

izneti naivno sve moje tajne pa da svi znaju ko sam. Kako samo slutnje znaju biti teret kad te ne iznevere. Ima li smisla ne razumeti me? Ja, zapravo, volim laž, jazbinu, Upreti uprstom u moju onada misvi ukaže mnoge pa znajunagde sam,istine. Bizarnanaivno je ta koketnost izneti sve moje tajne samoće pa da svii ogorčenosti. znaju ko sam. Da smo par slutnje godina znaju mlađi biti ne bi Kako samo teret ni razmišljali o neprolaznom. kad te ne iznevere.

pilog

130

Pokušavam nastavim Ja, zapravo,davolim laž, dalje. Ali kako? Pa bila je sve! ona mi ukaže na mi mnoge istine. Zašto mijejetaoduzela ono najvrednije? Bizarna koketnost Zašto jeidozvolila da joj njen život samoće ogorčenosti. bude važniji od mog? Da smo par godina mlađi ne bi ni razmišljali o neprolaznom. Sada se bliži kraj, ni prijatan, da ni idiličan, Pokušavam nastavim dalje. ni pravedan, ni iskren, Ali kako? Pa bila mi je sve! ni beo,miniježut, ni spor, Zašto oduzela ono najvrednije? Zašto je dozvolila da joj njen život ni moj, ni tvoj, užaren, bude važniji od ni mog? već jednostavno… kraj…se bliži kraj, Sada ni prijatan, ni idiličan, A ipravedan, zašto žalitiniza životom ni iskren, kadbeo, je samo jedan? ni ni žut, ni spor, Izvini, ali ja ne mogu bez patetike. To moj, je najžilaviji deo mene, ni ni tvoj, ni užaren, uz cinizam. već jednostavno… kraj…

A i zašto žaliti za životom kad je samo jedan? Izvini, ali ja ne mogu bez patetike. To je najžilaviji deo mene, uz cinizam.

A i zašto žaliti za životom kad je samo jedan? Izvini, ali ja ne mogu bez patetike. To je najžilaviji deo mene, uz cinizam.

Pokušavam nastavim Ja, zapravo,davolim laž, dalje. Ali Pa bila je sve! onakako? mi ukaže na mi mnoge istine. Zašto mijejetaoduzela ono najvrednije? Bizarna koketnost Zašto jeidozvolila da joj njen život samoće ogorčenosti. bude važniji od mog? Da smo par godina mlađi ne bi ni razmišljali o neprolaznom. Sada se bliži kraj, ni prijatan, da ni idiličan, Pokušavam nastavim dalje. ni ni iskren, Alipravedan, kako? Pa bila mi je sve! ni beo,miniježut, ni spor, Zašto oduzela ono najvrednije? Zašto je dozvolila da joj njen život ni moj, ni tvoj, užaren, bude važniji od ni mog? već jednostavno… kraj… Sada se bliži kraj, ni prijatan, ni idiličan, A zašto žalitiniza životom niipravedan, iskren, kad je samo jedan? ni beo, ni žut, ni spor, Izvini, ali ja ne mogu bez patetike. To je najžilaviji deo mene, ni moj, ni tvoj, ni užaren, uz većcinizam. jednostavno… kraj…

epilog

130

epilog

130

Ima li smisla ne razumeti me? Upreti uprstom u moju jazbinu, pa da svi znaju gde sam, izneti naivno sve moje tajne pa da svi znaju ko sam. Kako samo slutnje znaju biti teret kad te ne iznevere. Ima li smisla ne razumeti me? Ja, zapravo, volim laž, jazbinu, Upreti uprstom u moju ona misvi ukaže mnoge pa da znajunagde sam,istine. Bizarna je ta koketnost izneti naivno sve moje tajne samoće pa da svii ogorčenosti. znaju ko sam. Da smo par slutnje godina znaju mlađi biti ne bi Kako samo teret ni o neprolaznom. kadrazmišljali te ne iznevere.


Uzmi mi se ako misliš da treba!

Uzmi mi se ako misliš da treba!

s.o.s. 131

Kako smo slabi ispali oboje, ljubav nam to oprostiti neće. Podsećaće nas kad je budemo nosali raznima, kad je budemo terali, otimaće se kao dete, gledaće te u oči kao prvog dana vrtića, a mene neće ni gledati nego će sesti u ćošak i duriti se… ( Jer naše ljubavi liče na nas ).

Ali tuđina je tuđina i zato se tako i zove. Otuđi te od tvojih a nikad te ne primi k sebi. Ja sam ostao. Ostao u svojini. Sve više sam sebi ličim na klovna. Šatra je prepuna i svi veruju da osmeh nije nacrtan, dok moja ljubav prema tebi razvija kanc materiju na mozgu koja pritiska centar za orijentaciju pa mašem mačem i po mojima i po neprijatelju. Ljubav li je?

Ali tuđina je tuđina i zato se tako i zove. Trebaćemo jedno drugom onda kad zaprete oluje, kad talasi nam brodove budu lomili, kad budu tonuli, trebaćemo jedno drugom da čujemo taj jedva čujni S.O.S!

U međuvremenu ću vežbati telepatiju da ti za neko vreme pošaljem poruku, da probudim tvoj promil istrajavanja i da kao zombi kreneš prema meni. Dok pospano budeš koračala, kroz jutarnju izmaglicu, šaputaću u sebi: da... da... da...

U međuvremenu ću vežbati telepatiju da ti za neko vreme pošaljem poruku, da probudim tvoj promil istrajavanja i da kao zombi kreneš prema meni. Dok pospano budeš koračala, kroz jutarnju izmaglicu, šaputaću u sebi: da... da... da...

Ali tuđina je tuđina i zato se tako i zove. Trebaćemo jedno drugom onda kad zaprete oluje, kad talasi nam brodove budu lomili, kad budu tonuli, trebaćemo jedno drugom da čujemo taj jedva čujni S.O.S!

Sve više sam sebi ličim na klovna. Šatra je prepuna i svi veruju da osmeh nije nacrtan, dok moja ljubav prema tebi razvija kanc materiju na mozgu koja pritiska centar za orijentaciju pa mašem mačem i po mojima i po neprijatelju. Ljubav li je?

131

s.o.s.

Ali tuđina je tuđina i zato se tako i zove. Otuđi te od tvojih a nikad te ne primi k sebi. Ja sam ostao. Ostao u svojini. Uzmi mi se ako misliš da treba!

Kako smo slabi ispali oboje, ljubav nam to oprostiti neće. Podsećaće nas kad je budemo nosali raznima, kad je budemo terali, otimaće se kao dete, gledaće te u oči kao prvog dana vrtića, a mene neće ni gledati nego će sesti u ćošak i duriti se… ( Jer naše ljubavi liče na nas ). Uzmi mi se ako misliš da treba!

+

Uzmi mi se ako misliš da treba!

Uzmi mi se ako misliš da treba!

s.o.s. 131

s.o.s. 131

s.o.s.

131 131

.o.s.

Kako smo slabi ispali oboje, ljubav nam to oprostiti neće. Podsećaće nas kad je budemo nosali raznima, kad je budemo terali, otimaće se kao dete, gledaće očimisliš kao prvog dana vrtića, Uzmi mi te se uako da treba! a mene neće ni gledati nego će sesti ćošak i duriti Kako usmo slabi ispali se… oboje, (ljubav Jer naše liče naneće. nas ). namljubavi to oprostiti Podsećaće nas kad je budemo Ali tuđina je tuđina se tako i zove. nosali raznima, kad ijezato budemo terali, Trebaćemo jedno drugom otimaće se kao dete, onda kadtezaprete oluje, gledaće u oči kao prvog dana vrtića, kad talasi namnibrodove budu će lomili, a mene neće gledati nego kad tonuli, sestibudu u ćošak i duriti se… trebaćemo jedno drugom ( Jer naše ljubavi liče na nas ). da čujemo taj jedva čujni S.O.S! Ali tuđina je tuđina i zato se tako i zove. U međuvremenu vežbati telepatiju Trebaćemo jednoću drugom da ti za vreme pošaljem poruku, onda kadneko zaprete oluje, da tvoj promilbudu istrajavanja kadprobudim talasi nam brodove lomili, ikad da budu kao zombi kreneš prema meni. tonuli, Dok pospanojedno budeš koračala, trebaćemo drugom kroz jutarnju da čujemo tajizmaglicu, jedva čujni S.O.S! šaputaću u sebi: da... da... da... U međuvremenu ću vežbati telepatiju Sve sam sebi ličim na klovna. da tiviše za neko vreme pošaljem poruku, Šatra je prepuna svi veruju da probudim tvoj ipromil istrajavanja da nije nacrtan, i daosmeh kao zombi kreneš prema meni. dok ljubav prema tebi Dok moja pospano budeš koračala, razvija kanc materiju na mozgu kroz jutarnju izmaglicu, koja pritiska centar zada... orijentaciju šaputaću u sebi: da... da... pa mašem mačem i po mojima i po neprijatelju. Ljubav je? sebi ličim na klovna. Sve višelisam Šatra je prepuna i svi veruju Ali tuđina nije je tuđina i zato se tako i zove. da osmeh nacrtan, Otuđi te od tvojihprema a nikad te ne primi k sebi. dok moja ljubav tebi Ja sam kanc ostao.materiju Ostao u na svojini. razvija mozgu koja pritiska centar za orijentaciju Uzmi mi semačem ako misliš treba!i po neprijatelju. pa mašem i poda mojima Ljubav li je? Ali tuđina je tuđina i zato se tako i zove. Otuđi te od tvojih a nikad te ne primi k sebi. Ja sam ostao. Ostao u svojini.

Ali tuđina je tuđina i zato se tako i zove. Otuđi te od tvojih a nikad te ne primi k sebi. Ja sam ostao. Ostao u svojini. ljubav nam to oprostiti neće. Podsećaće nas kad je budemo nosali raznima, kad je budemo terali, otimaće se kao dete, gledaće očimisliš kao prvog dana vrtića, Uzmi mi te se uako da treba! a mene neće ni gledati nego će sesti usmo ćošak i duriti Kako slabi ispali se… oboje, ( Jer naše liče naneće. nas ). ljubav namljubavi to oprostiti Podsećaće nas kad je budemo Ali tuđina je tuđina se tako i zove. nosali raznima, kad ijezato budemo terali, Trebaćemo jedno drugom otimaće se kao dete, onda kadtezaprete oluje, gledaće u oči kao prvog dana vrtića, kad talasi namnibrodove budu će lomili, a mene neće gledati nego kad budu tonuli, sesti u ćošak i duriti se… jedno drugom (trebaćemo Jer naše ljubavi liče na nas ). da čujemo taj jedva čujni S.O.S! Ali tuđina je tuđina i zato se tako i zove. U međuvremenu vežbati telepatiju Trebaćemo jednoću drugom da ti za vreme pošaljem poruku, onda kadneko zaprete oluje, da probudim tvoj promilbudu istrajavanja kad talasi nam brodove lomili, i da budu kao zombi kreneš prema meni. kad tonuli, Dok pospanojedno budeš koračala, trebaćemo drugom kroz jutarnju da čujemo tajizmaglicu, jedva čujni S.O.S! šaputaću u sebi: da... da... da... U međuvremenu ću vežbati telepatiju Svetiviše sam sebi ličim na klovna. da za neko vreme pošaljem poruku, Šatra je prepuna svi veruju da probudim tvoj ipromil istrajavanja nije nacrtan, idadaosmeh kao zombi kreneš prema meni. dok moja ljubav prema tebi Dok pospano budeš koračala, razvija kanc materiju na mozgu kroz jutarnju izmaglicu, koja pritiska centar zada... orijentaciju šaputaću u sebi: da... da... pa mašem mačem i po mojima i po neprijatelju. Ljubav je? sebi ličim na klovna. Sve višelisam Šatra je prepuna i svi veruju Ali osmeh tuđina nije je tuđina i zato se tako i zove. da nacrtan, Otuđi te od tvojihprema a nikad te ne primi k sebi. dok moja ljubav tebi Ja sam kanc ostao.materiju Ostao u na svojini. razvija mozgu koja pritiska centar za orijentaciju Uzmi mi semačem ako misliš treba!i po neprijatelju. pa mašem i poda mojima Ljubav li je?


Noge je obavila oko moga struka ali…struk je njegov, samo je glava moja… Jebeni fake. Koprcam se iz pipaka stvarnosti ujedno se boreći za dah…

Na ovoj planeti smo ionako u prolazu, kad izreknem svevišnje kuda moj glas ode zauvek… Jedno je jasno, neskriveno, ali ti neću reći šta, poklekao sam, i zato nemoj ništa da me pitaš…

Kao pesnicom po sred nosa, ustoličena je pravda, do sledećeg pravednog krvoprolića… Hram okuplja vernike, oni veruju dok ulaze u njega, ali ne pita se hram šta činiti…

To na njenom licu nisu suze već krv ističe iz njenih očiju, srce jedino tako može da plače… A plače za suzama zalud prolivenim, bojazan je velika, ponekad veća od smrti… Kao pesnicom po sred nosa, ustoličena je pravda, do sledećeg pravednog krvoprolića… Hram okuplja vernike, oni veruju dok ulaze u njega, ali ne pita se hram šta činiti…

Na ovoj planeti smo ionako u prolazu, kad izreknem svevišnje kuda moj glas ode zauvek… Jedno je jasno, neskriveno, ali ti neću reći šta, poklekao sam, i zato nemoj ništa da me pitaš…

Noge je obavila oko moga struka ali…struk je njegov, samo je glava moja… Jebeni fake. Koprcam se iz pipaka stvarnosti ujedno se boreći za dah… Nemoj ništa da me pitaš, mukom ću ti reći sve, a onda više neće biti potrebe za pitanjima… Zagrlimo se ko braća, braća po grljenju, i odgrlimo se zauvek…

milk fejk

To na njenom licu nisu suze već krv ističe iz njenih očiju, srce jedino tako može da plače… A plače za suzama zalud prolivenim, bojazan je velika, ponekad veća od smrti…

132

132

milk fejk

Nemoj ništa da me pitaš, mukom ću ti reći sve, a onda više neće biti potrebe za pitanjima… Zagrlimo se ko braća, braća po grljenju, i odgrlimo se zauvek…

+

Zagrlimo se ko braća, braća po grljenju, i odgrlimo se zauvek…

ilk fejk milk fejk

132

Na ovoj planeti smo ionako u prolazu, kad izreknem svevišnje kuda moj glas ode zauvek… Jedno je jasno, neskriveno, ali ti neću reći šta, poklekao sam, i zato nemoj ništa da me pitaš…

Noge jeništa obavila okopitaš, moga struka Nemoj da me ali…struk mukom ćujetinjegov, reći sve, samo glava moja… a ondajeviše neće biti potrebe za pitanjima… Jebeni fake. Zagrlimo se ko braća, Koprcam iz pipaka stvarnosti braća po se grljenju, se boreći za dah… iujedno odgrlimo se zauvek…

Na ovoj planeti smo ionako To na njenom licu nisu suze u prolazu, kad izreknem svevišnje već krv ističe iz njenih očiju, kuda moj glas ode zauvek… srce jedino tako može da plače… Jedno neskriveno, A plačejezajasno, suzama zalud prolivenim, ali ti neću šta, poklekao sam, bojazan je reći velika, iponekad zato nemoj da me pitaš… većaništa od smrti…

132

To njenom licu nisunosa, suze Kaonapesnicom po sred već krv ističe iz njenih očiju, ustoličena je pravda, srce jedino tako može da plače… do sledećeg pravednog krvoprolića… A plače za suzama zalud prolivenim, Hram okuplja vernike, bojazan je dok velika, oni veruju ulaze u njega, ponekad od smrti… ali ne pitaveća se hram šta činiti…

Kao pesnicom pooko sred nosa, Noge je obavila moga struka ustoličenajejenjegov, pravda, ali…struk do sledećeg pravednog samo je glava moja… krvoprolića… Hram okuplja Jebeni fake. vernike, oni verujusedok ulaze ustvarnosti njega, Koprcam iz pipaka ali ne pita se hram činiti… ujedno se boreći zašta dah…

Kao pooko sred nosa, Nogepesnicom je obavila moga struka ustoličena pravda, ali…struk jejenjegov, do sledećeg pravednog samo je glava moja… krvoprolića… Hram Jebeniokuplja fake. vernike, oni verujusedok ulaze ustvarnosti njega, Koprcam iz pipaka ali ne pita se hram činiti… ujedno se boreći zašta dah…

To napesnicom njenom licu nisunosa, suze Kao po sred već krv ističe iz njenih očiju, ustoličena je pravda, srcesledećeg jedino tako može da plače… do pravednog krvoprolića… A plače za suzama zalud prolivenim, Hram okuplja vernike, bojazan je dok velika, oni veruju ulaze u njega, ponekad od smrti… ali ne pitaveća se hram šta činiti…

132

Na na ovoj planeti smo ionako To njenom licu nisu suze u prolazu, kad krv izreknem svevišnje već ističe iz njenih očiju, kudajedino moj glas ode zauvek… srce tako može da plače… Jedno neskriveno, A plačejezajasno, suzama zalud prolivenim, ali ti neću šta, poklekao sam, bojazan je reći velika, i zato nemoj da me pitaš… ponekad većaništa od smrti…

Noge obavila okopitaš, moga struka Nemojjeništa da me ali…struk mukom ćujetinjegov, reći sve, samo glava moja… a ondajeviše neće biti potrebe za pitanjima… Jebeni fake. Zagrlimo se ko braća, Koprcam iz pipaka stvarnosti braća po se grljenju, ujedno se boreći za dah… i odgrlimo se zauvek…

Na ovoj planeti smo ionako u prolazu, kad izreknem svevišnje kuda moj glas ode zauvek… Jedno je jasno, neskriveno, ali ti neću reći šta, poklekao sam, i zato nemoj ništa da me pitaš…

132

milk fejk milk fejk

Nemoj ništa da me pitaš, mukom ću ti reći sve, a onda više neće biti potrebe za pitanjima… Zagrlimo se ko braća, braća po grljenju, i odgrlimo se zauvek…


ulice 133

Nema dana da ne pomislim na nju, u svim oblicima prisećanja i maštanja, ali u taj trenutak, zbog paušalnih problema, je zaturih kad je ugledah ispred sebe podbočenu, glave povijene u stranu, i s osmehom koji kao da se propinje… ''Debela si''. - rekoh samo. Ona ne reče ništa, već pusti onaj osmeh u kas. A šta smo i mogli reći kada smo odavno sve već znali, i prezirali smo bizarnosti koje su, ponekad, bile osnovni sastojak moga humora, a koji smo obožavali…

Imao sam, još snage, da je zagrlim, kao nekad… I stajali bi mi još ko zna koliko tako da se ja nisam setio da moram da pobegnem, i uvih tu informaciju u omot perfidnosti, koji je ona tako prozrevala, i ne reče ništa, vedrija nego ikad. Pa mi odavno već sve znamo…

Imao sam još snage da je zagrlim kao nekad, od srca k srcu, da joj slepoočnicu zarijem pod ključnu kost i da je poljubim u glavu, nežno kao dete bez razloga, ili voljenu osobu pred odlazak dok spava…

Imao sam još snage da je zagrlim kao nekad, od srca k srcu, da joj slepoočnicu zarijem pod ključnu kost i da je poljubim u glavu, nežno kao dete bez razloga, ili voljenu osobu pred odlazak dok spava…

I stajali bi mi još ko zna koliko tako da se ja nisam setio da moram da pobegnem, i uvih tu informaciju u omot perfidnosti, koji je ona tako prozrevala, i ne reče ništa, vedrija nego ikad. Pa mi odavno već sve znamo… Imao sam, još snage, da je zagrlim, kao nekad…

ulice

133

''Debela si''. - rekoh samo. Ona ne reče ništa, već pusti onaj osmeh u kas. A šta smo i mogli reći kada smo odavno sve već znali, i prezirali smo bizarnosti koje su, ponekad, bile osnovni sastojak moga humora, a koji smo obožavali… Nema dana da ne pomislim na nju, u svim oblicima prisećanja i maštanja, ali u taj trenutak, zbog paušalnih problema, je zaturih kad je ugledah ispred sebe podbočenu, glave povijene u stranu, i s osmehom koji kao da se propinje…

+

ulice 133

ulice 133

Nema dana da ne pomislim na nju, u svim oblicima prisećanja i maštanja, ali u taj trenutak, zbog paušalnih problema, je zaturih kad je ugledah ispred sebe podbočenu, glave povijene u stranu, i s osmehom koji kao da se propinje… Nema dana da ne pomislim na nju, ''Debela si''. - rekoh samo. i maštanja, u svim oblicima prisećanja Ona ništa, već pusti onaj osmeh u kas. ali u ne tajreče trenutak, A šta paušalnih smo i mogli reći zbog problema, je zaturih kada odavno sve već kad jesmo ugledah ispred sebeznali, ipodbočenu, prezirali smo bizarnosti koje su, glave povijene u stranu, ponekad, bilekoji osnovni sastojak moga humora, i s osmehom kao da se propinje… a koji smo obožavali… ''Debela si''. - rekoh samo. Imao sam jošništa, snageveć da je zagrlim kao nekad, Ona ne reče pusti onaj osmeh u kas. od srca k srcu, A šta smo i mogli reći da jojsmo slepoočnicu zarijem pod ključnu kost kada odavno sve već znali, i da je poljubim u glavu, koje su, prezirali smo bizarnosti nežno kaobile deteosnovni bez razloga, ponekad, sastojak moga humora, ili voljenu pred odlazak dok spava… a koji smo osobu obožavali…

Imao sam, još snage, da je zagrlim, kao nekad… sam, jošjoš snage, IImao stajali bi mi ko zna koliko tako je zagrlim, da se ja nisam kao setionekad… da moram da pobegnem, i uvih tu informaciju u omot perfidnosti, koji je ona tako prozrevala, i ne reče ništa, vedrija nego ikad. Pa mi odavno već sve znamo… I stajali bijoš mi snage još ko da znajekoliko tako Imao sam zagrlim kao nekad, da se jaknisam od srca srcu, setio da moram da pobegnem, i uvih informaciju u omotpod perfidnosti, da joj tu slepoočnicu zarijem ključnu kost ona tako prozrevala, ikoji da je poljubim u glavu, i ne reče nego ikad. nežno kaoništa, dete vedrija bez razloga, Pa voljenu mi odavno većpred sve znamo… ili osobu odlazak dok spava…

IImao stajali bijoš mi snage još ko da znajekoliko tako sam zagrlim kao nekad, da jaknisam od se srca srcu, setio da moram da pobegnem, idauvih informaciju u omotpod perfidnosti, joj tu slepoočnicu zarijem ključnu kost koji ona tako prozrevala, i da je poljubim u glavu, inežno ne reče nego ikad. kaoništa, dete vedrija bez razloga, Pa mi odavno većpred sve znamo… ili voljenu osobu odlazak dok spava… Imao sam, jošjoš snage, I stajali bi mi ko zna koliko tako da je se zagrlim, ja nisam kao setionekad… da moram da pobegnem, i uvih tu informaciju u omot perfidnosti, koji je ona tako prozrevala, i ne reče ništa, vedrija nego ikad. Pa mi odavno već sve znamo…

ulice

133 133

lice

Imao sam, još snage, da je zagrlim, kao nekad…

zbog paušalnih problema, je zaturih kad je ugledah ispred sebe podbočenu, glave povijene u stranu, i s osmehom koji kao da se propinje… Nema dana da ne pomislim na nju, ''Debela si''. - rekoh samo. i maštanja, u svim oblicima prisećanja Onau ne ništa, već pusti onaj osmeh u kas. ali tajreče trenutak, A šta paušalnih smo i mogli reći zbog problema, je zaturih kadajesmo odavno sve već kad ugledah ispred sebeznali, i prezirali smo bizarnosti koje su, podbočenu, glave povijene u stranu, bilekoji osnovni sastojak moga humora, iponekad, s osmehom kao da se propinje… a koji smo obožavali… ''Debela si''. - rekoh samo. Imaone sam jošništa, snageveć da je zagrlim kao nekad, Ona reče pusti onaj osmeh u kas. odšta srca k srcu, A smo i mogli reći da jojsmo slepoočnicu zarijem pod ključnu kost kada odavno sve već znali, da je poljubim u glavu, koje su, i prezirali smo bizarnosti nežno kaobile deteosnovni bez razloga, ponekad, sastojak moga humora, ilikoji voljenu pred odlazak dok spava… a smo osobu obožavali…


Taj trenutak je trajao par sekundi i uopšte nije izgledao kako ga se ja sećam, kao u stripu, vetar joj baca kosu preko lica, usporenim koracima se okrenula i otišla a za njenim pokretima je išao njihov sporiji trag. Kao eho pokreta. Nije bio pravi trenutak. A i da jeste, pao sam. Šta je trebalo drugo da se desi na samom kraju almanaha koji smo živeli?

Trudni smo. Po drugi put sam ispisao već zapisano. Bez kajanja, bez imalo žala, ali sa mnogo truda da prikrijem da ne osećam ništa. A osećao sam sve. Unapred.

Gladni smo.

''Moli je'' - govorim samom sebi autoritativnim glasom. Ja ne poštujem autoritete. ''Moli jer…biće kasno'' - preklinjao sam samog sebe sada već s emocijom autoritativnog glasa. A ja ne poštujem emociju. Ja želim emojčinu. Emojčetinu. Opet, onu istu, najveću i jedinu. Dok se iznova ne ogrešim.

''Moli je'' - govorim samom sebi autoritativnim glasom. Ja ne poštujem autoritete. ''Moli jer…biće kasno'' - preklinjao sam samog sebe sada već s emocijom autoritativnog glasa. A ja ne poštujem emociju. Ja želim emojčinu. Emojčetinu. Opet, onu istu, najveću i jedinu. Dok se iznova ne ogrešim.

Gladni smo.

Po drugi put sam ispisao već zapisano. Bez kajanja, bez imalo žala, ali sa mnogo truda da prikrijem da ne osećam ništa. A osećao sam sve. Unapred.

Taj trenutak je trajao par sekundi i uopšte nije izgledao kako ga se ja sećam, kao u stripu, vetar joj baca kosu preko lica, usporenim koracima se okrenula i otišla a za njenim pokretima je išao njihov sporiji trag. Kao eho pokreta. Nije bio pravi trenutak. A i da jeste, pao sam. Šta je trebalo drugo da se desi na samom kraju almanaha koji smo živeli?

134

Trudni smo. Čovek je krhak. Ležala je pored mene i dozivala me. Pogled koji topi je preklinjao lice koje ne kopni. Pogledaj me, molim te, to sam ja, tvoja W. Okrenuh se, prostrelih je i zavlada večni led. ''Pogledaj me, veruj mi to sam ja, jel' tvoja W. ima lepe noge? Y?''

molyjer

molyjer

134

Čovek je krhak. Ležala je pored mene i dozivala me. Pogled koji topi je preklinjao lice koje ne kopni. Pogledaj me, molim te, to sam ja, tvoja W. Okrenuh se, prostrelih je i zavlada večni led. ''Pogledaj me, veruj mi to sam ja, jel' tvoja W. ima lepe noge? Y?''

+

134

olyjer molyjer

134

Pogledaj me, molim te, to sam ja, tvoja W. Okrenuh se, prostrelih je i zavlada večni led. ''Pogledaj me, veruj mi to sam ja, jel' tvoja W. ima lepe noge? Y?'' Čovek je krhak. Trudni smo. Ležala je pored mene i dozivala me. Pogled koji topi je preklinjao lice koje ne kopni. Po drugi put ispisao već zapisano. Pogledaj me,sam molim te, to sam ja, tvoja W. Bez kajanja, bez imalo je žala, ali sa mnogo truda da Okrenuh se, prostrelih i zavlada večni led. prikrijem da osećam ništa. ''Pogledaj me,neveruj mi to sam ja, A osećao sve.lepe noge? Y?'' jel' tvoja sam W. ima Unapred. Trudni smo. ''Moli je'' - govorim samom sebi autoritativnim glasom. Ja ne poštujem Po drugi put samautoritete. ispisao već zapisano. ''Molikajanja, jer…bićebez kasno'' samog sebe Bez imalo- preklinjao žala, ali sasam mnogo truda da sada već sda emocijom autoritativnog glasa. prikrijem ne osećam ništa. ja ne poštujem A osećao sam sve.emociju. Ja želim emojčinu. Unapred. Emojčetinu. Opet,je'' onu- govorim istu, najveću i jedinu. ''Moli samom sebi autoritativnim glasom. Doknesepoštujem iznova neautoritete. ogrešim. Ja ''Moli jer…biće kasno'' - preklinjao sam samog sebe Gladni smo. sada već s emocijom autoritativnog glasa. A ja ne poštujem emociju. Tajželim trenutak je trajao par sekundi Ja emojčinu. i uopšte nije izgledao Emojčetinu. kako ga se istu, ja sećam, Opet, onu najveću i jedinu. kao usestripu, Dok iznova ne ogrešim. vetar joj baca kosu preko lica, usporenim Gladni smo.koracima se okrenula i otišla a za njenim pokretima je išao njihovjesporiji Taj trenutak trajaotrag. par sekundi eho pokreta. iKao uopšte nije izgledao Nije bio pravi trenutak. kako ga se ja sećam, A i da jeste, pao sam. kao u stripu, Šta je joj trebalo da se lica, desi vetar baca drugo kosu preko na samom kraju almanaha usporenim koracima se okrenula i otišla koji živeli? a za smo njenim pokretima je išao njihov sporiji trag. Kao eho pokreta. Nije bio pravi trenutak. A i da jeste, pao sam. Šta je trebalo drugo da se desi na samom kraju almanaha koji smo živeli?

134

molyjer molyjer

134

Čovek je krhak. Ležala je pored mene i dozivala me. Pogled koji topi je preklinjao lice koje ne kopni. Pogledaj me, molim te, to sam ja, tvoja W. Okrenuh se, prostrelih je i zavlada večni led. ''Pogledaj me, veruj mi to sam ja, jel' tvoja W. ima lepe noge? Y?'' Čovek je krhak. Trudni Ležala smo. je pored mene i dozivala me. Pogled koji topi je preklinjao lice koje ne kopni. Po drugi put ispisao već zapisano. Pogledaj me,sam molim te, to sam ja, tvoja W. Bez kajanja, bez imalo je žala, ali sa mnogo truda da Okrenuh se, prostrelih i zavlada večni led. prikrijem osećam ništa. ''Pogledaj da me,neveruj mi to sam ja, A osećao sve.lepe noge? Y?'' jel' tvoja sam W. ima Unapred. Trudni smo. ''Moli je'' - govorim samom sebi autoritativnim glasom. Ja poštujem Po ne drugi put samautoritete. ispisao već zapisano. ''Moli jer…bićebez kasno'' samog sebe Bez kajanja, imalo- preklinjao žala, ali sasam mnogo truda da sada već sda emocijom autoritativnog glasa. prikrijem ne osećam ništa. A ja ne poštujem osećao sam sve.emociju. Ja želim emojčinu. Unapred. Emojčetinu. Opet, onu- govorim istu, najveću i jedinu. ''Moli je'' samom sebi autoritativnim glasom. Dok iznova neautoritete. ogrešim. Ja nesepoštujem ''Moli jer…biće kasno'' - preklinjao sam samog sebe Gladni smo. sada već s emocijom autoritativnog glasa. A ja ne poštujem emociju. Taj trenutak je trajao par sekundi Ja želim emojčinu. iEmojčetinu. uopšte nije izgledao kako se istu, ja sećam, Opet,ga onu najveću i jedinu. kao Dok usestripu, iznova ne ogrešim. vetar joj baca kosu preko lica, usporenim Gladni smo.koracima se okrenula i otišla a za njenim pokretima je njihovjesporiji Tajišao trenutak trajaotrag. par sekundi Kao eho pokreta. i uopšte nije izgledao Nije pravi trenutak. kako bio ga se ja sećam, A i da jeste, pao sam. kao u stripu, Šta je joj trebalo da se lica, desi vetar baca drugo kosu preko na samom kraju almanaha usporenim koracima se okrenula i otišla koji živeli? a za smo njenim pokretima je išao njihov sporiji trag. Kao eho pokreta. Nije bio pravi trenutak. A i da jeste, pao sam. Šta je trebalo drugo da se desi


Noć je jedva uspela da se nadvije, ko je njen voljeni? Po prvi put sam svestan, sam, ravnodušan i zao u istom trenutku. Strah mi se pentrao uz kičmu. Ko je moja voljena, zar je važno? A osetio sam neku čudnu potrebu za patnjom nadomak do rešenja, ali ona negde tumara, ona, nije važno koja. Sami smo.

Sami smo. Ko je moja voljena, zar je važno? A osetio sam neku čudnu potrebu za patnjom nadomak do rešenja, ali ona negde tumara, ona, nije važno koja. Noć je jedva uspela da se nadvije, ko je njen voljeni? Po prvi put sam svestan, sam, ravnodušan i zao u istom trenutku. Strah mi se pentrao uz kičmu. +

Noć je jedva uspela da se nadvije, ko je njen voljeni? Po prvi put sam svestan, sam, ravnodušan i zao u istom trenutku. Strah mi se pentrao uz kičmu. Ko je moja voljena, zar je važno? A osetio sam neku Noć je jedva uspelačudnu da sepotrebu nadvije, za nadomak do rešenja, ko patnjom je njen voljeni? ali ona negde tumara, Po prvi put sam svestan, sam, ona, nije važno ravnodušan i zaokoja. u istom trenutku. Strah mi se pentrao uz kičmu. Sami smo. Ko je moja voljena, zar je važno? A osetio sam neku čudnu potrebu za patnjom nadomak do rešenja, ali ona negde tumara, ona, nije važno koja. Sami smo.

Sami smo. Ko je moja voljena, zar je važno? A osetio sam neku Noć je jedva uspelačudnu da sepotrebu nadvije, za patnjom nadomak do rešenja, ko je njen voljeni? ali prvi ona negde tumara, Po put sam svestan, sam, ona, nije važno ravnodušan i zaokoja. u istom trenutku. Strah mi se pentrao uz kičmu. Sami smo. Ko je moja voljena, zar je važno? A osetio sam neku čudnu potrebu za patnjom nadomak do rešenja, ali ona negde tumara, ona, nije važno koja. ravnodušan i zao u istom trenutku. Strah mi se pentrao uz kičmu.


vreme

Kako samo vreme ume da bude teret. Potroših ga bez očiglednog alibija. Kolateralne štete gubitkom vremena prete da se dese opet. Izmiče li mi iz ruku obećano? Naivan sam ili mislim da to ne umem da budem? Koga je briga ako nisam? Ne volim rulet, ustvari ne volim neizvesnost. Ne volim ni da gubim. Najiskrenije, ne volim da se mirim sa gubitkom.

Uvio bih cigaretu. Ne pušim. Razbio bih čašu, ali ne umem da prisvojim njeno ispijanje. Opsovao bih da volim apstrakciju. Ima li rešenja naših podpitanja? Ima li im ikad kurtoaznog kraja? Ne pitam li suviše?

Uvio bih cigaretu. Ne pušim. Razbio bih čašu, ali ne umem da prisvojim njeno ispijanje. Opsovao bih da volim apstrakciju. Ima li rešenja naših podpitanja? Ima li im ikad kurtoaznog kraja? Ne pitam li suviše?

Kako samo vreme ume da bude teret. Potroših ga bez očiglednog alibija. Kolateralne štete gubitkom vremena prete da se dese opet. Izmiče li mi iz ruku obećano? Naivan sam ili mislim da to ne umem da budem? Koga je briga ako nisam? Ne volim rulet, ustvari ne volim neizvesnost. Ne volim ni da gubim. Najiskrenije, ne volim da se mirim sa gubitkom.

vreme

136

136

Noć je pala sinoć. I noćas će. Ima li većeg dokaza o prolaznosti vremena? Shvatam, vreme nije merodavno da generiše bilo kakvu drugu prolaznost, i zato si Ti večna. Čudna je stvar ta igra reči, tako moćna i delotvorna a tako agregatno nestabilna.

Noć je pala sinoć. I noćas će. Ima li većeg dokaza o prolaznosti vremena? Shvatam, vreme nije merodavno da generiše bilo kakvu drugu prolaznost, i zato si Ti večna. Čudna je stvar ta igra reči, tako moćna i delotvorna a tako agregatno nestabilna. +

136

vreme

136

bilo kakvu drugu prolaznost, i zato si Ti večna. Čudna je stvar ta igra reči, tako moćna i delotvorna a tako agregatno nestabilna. Noć je pala sinoć. I noćas će. Kakolisamo ume da bude teret. Ima većegvreme dokaza o prolaznosti vremena? Potroših gavreme bez očiglednog alibija. Shvatam, nije merodavno da generiše Kolateralne šteteprolaznost, gubitkom vremena bilo kakvu drugu i zato si Ti večna. prete da dese Čudna je se stvar taopet. igra reči, Izmiče li mi iizdelotvorna ruku obećano? tako moćna Naivan sam ili mislim da to ne umem da budem? a tako agregatno nestabilna. Koga je briga ako nisam? Ne volim rulet, ustvari ne bude volimteret. neizvesnost. Kako samo vreme ume da Ne volimga ni bez da gubim. Potroših očiglednog alibija. Najiskrenije,štete ne volim Kolateralne gubitkom vremena da se mirim sa gubitkom. prete da se dese opet. Izmiče li mi iz ruku obećano? Uvio bihsam cigaretu. Ne da pušim. Naivan ili mislim to ne umem da budem? Razbio čašu, ne umem Koga jebih briga akoali nisam? da prisvojim njeno ispijanje. Ne volim rulet, ustvari ne volim neizvesnost. Opsovao dagubim. volim apstrakciju. Ne volim bih ni da Ima li rešenjane naših podpitanja? Najiskrenije, volim Imaseli mirim im ikad da sakurtoaznog gubitkom. kraja? Ne pitam li suviše? Uvio bih cigaretu. Ne pušim. Razbio bih čašu, ali ne umem da prisvojim njeno ispijanje. Opsovao bih da volim apstrakciju. Ima li rešenja naših podpitanja? Ima li im ikad kurtoaznog kraja? Ne pitam li suviše?

reme

vreme

136

vreme

136

Noć je pala sinoć. I noćas će. Ima li većeg dokaza o prolaznosti vremena? Shvatam, vreme nije merodavno da generiše bilo kakvu drugu prolaznost, i zato si Ti večna. Čudna je stvar ta igra reči, tako moćna i delotvorna a tako agregatno nestabilna. Noć je pala sinoć. I noćas će. Kako ume da bude teret. Ima lisamo većegvreme dokaza o prolaznosti vremena? Potroših bez očiglednog alibija. Shvatam,gavreme nije merodavno da generiše Kolateralne šteteprolaznost, gubitkom vremena bilo kakvu drugu i zato si Ti večna. prete dese Čudnada je se stvar taopet. igra reči, Izmiče li mi iizdelotvorna ruku obećano? tako moćna Naivan sam ili mislim da to ne umem da budem? a tako agregatno nestabilna. Koga je briga ako nisam? Ne volim rulet, ustvari ne bude volimteret. neizvesnost. Kako samo vreme ume da Ne volimga ni bez da gubim. Potroših očiglednog alibija. Najiskrenije, ne volim Kolateralne štete gubitkom vremena da se mirim sa gubitkom. prete da se dese opet. Izmiče li mi iz ruku obećano? Uvio bihsam cigaretu. Ne da pušim. Naivan ili mislim to ne umem da budem? Razbio čašu, ne umem Koga jebih briga akoali nisam? da njeno ispijanje. Ne prisvojim volim rulet, ustvari ne volim neizvesnost. Opsovao dagubim. volim apstrakciju. Ne volim bih ni da Ima li rešenjane naših podpitanja? Najiskrenije, volim Ima im ikad da seli mirim sakurtoaznog gubitkom. kraja? Ne pitam li suviše? Uvio bih cigaretu. Ne pušim. Razbio bih čašu, ali ne umem da prisvojim njeno ispijanje. Opsovao bih da volim apstrakciju. Ima li rešenja naših podpitanja? Ima li im ikad kurtoaznog kraja? Ne pitam li suviše?


(Odlomak iz pesme ''Represija'') Ostavila si me kao testament. Sad čekam da umreš u meni pa da me neko uzme… Ko je dobio? Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. Ostavila si me kao testament. Sad čekam da umreš u meni pa da me neko uzme… Ko je dobio? Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. (Odlomak iz pesme ''Represija'')

(Odlomak iz pesme ''Represija'') (Odlomak iz pesme ''Represija'') Ostavila si me kao testament. Sad čekam da umreš u meni pa da me neko uzme… Ko je dobio? Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. Ostavila si me kao testament. Sad čekam da umreš u meni pa da me neko uzme… Ko je dobio? Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. Ostavila si me kao testament. Sad čekam da umreš u meni pa da me neko uzme… Ko je dobio? Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. (Odlomak iz pesme ''Represija'') Ostavila si me kao testament. Sad čekam da umreš u meni pa da me neko uzme… Ko je dobio? Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. (Odlomak iz pesme ''Represija'')



PLAVETNILO

PLAVETNILO +

PLAVETNILO PLAVETNILO

PLAVETNILO PLAVETNILO


+


drvo

Dugo se znamo, i mislim da je tvoje mišljenje o meni daleko bolje od onog što pokazuješ.

141

Nešto se menja u čoveku, ako ti želiš onda želim i ja, nešto menja čoveka, ako mu se ti podaješ podaću se i ja.

Ne očajavaj, jer tada neću očajavati ja, ne očajavaj… Čovek je sposoban, ume da od drveta napravi panj… I prepoznajemo dekade po događajima koji su ih krasili, odbrojavamo kao krugove datume sa nekih slika, zaustavljene fragmente vremena, kao ti i ja…

Dugo se znamo, vredi li zbog toga večno praštati i ostati plah? Put je samo tvoj, sam ga biraj i sam ga pregazi. Ljudi se rastaju, znamo da život ne uslovljava i večnost, oboje smo krivci jer večnost podrazumeva sam život. Ali moj i tvoj ponovo zajedno, nikada više…

Ljudi se rastaju, znamo da život ne uslovljava i večnost, oboje smo krivci jer večnost podrazumeva sam život. Ali moj i tvoj ponovo zajedno, nikada više…

I prepoznajemo dekade po događajima koji su ih krasili, odbrojavamo kao krugove datume sa nekih slika, zaustavljene fragmente vremena, kao ti i ja…

Dugo se znamo, vredi li zbog toga večno praštati i ostati plah? Put je samo tvoj, sam ga biraj i sam ga pregazi.

141

drvo

Ne očajavaj, jer tada neću očajavati ja, ne očajavaj… Čovek je sposoban, ume da od drveta napravi panj…

Nešto se menja u čoveku, ako ti želiš onda želim i ja, nešto menja čoveka, ako mu se ti podaješ podaću se i ja. Dugo se znamo, i mislim da je tvoje mišljenje o meni daleko bolje od onog što pokazuješ.

+

drvo

Dugo se znamo, i mislim da je tvoje mišljenje o meni daleko bolje od onog što pokazuješ.

141

drvo 141

drvo

141 141

rvo

Nešto se menja u čoveku, ako ti želiš onda želim i ja, nešto menja čoveka, Dugo se znamo, ako mu se i mislim datijepodaješ tvoje mišljenje o meni podaću se i ja. daleko bolje od onog što pokazuješ. Dugo se znamo, vredi toga Nešto lisezbog menja u čoveku, večno praštati i ostati ako ti želiš onda želim plah? i ja, Put jemenja samo tvoj, nešto čoveka, sam ga biraj i sam ga pregazi. ako mu se ti podaješ podaću se i ja. Ljudi se rastaju, znamo život Dugo seda znamo, ne uslovljava i večnost, vredi li zbog toga oboje krivci jer večnost večno smo praštati i ostati plah? podrazumeva sam život. Put je samo tvoj, Ali i tvoji sam ga pregazi. sammoj ga biraj ponovo zajedno, nikada Ljudi seviše… rastaju, znamo da život Ine prepoznajemo dekade uslovljava i večnost, po događajima ih krasili, oboje smo krivcikoji jersu večnost odbrojavamo podrazumeva kao samkrugove život. datume nekih slika, Ali moj isa tvoj zaustavljene fragmente vremena, ponovo zajedno, kao ti i više… ja… nikada Ne očajavaj, I prepoznajemo dekade jer tada neću očajavati po događajima koji su ihja, krasili, ne očajavaj… kao krugove odbrojavamo Čovek datumejesasposoban, nekih slika, ume da od drveta zaustavljene fragmente vremena, napravi panj… kao ti i ja… Ne očajavaj, jer tada neću očajavati ja, ne očajavaj… Čovek je sposoban, ume da od drveta napravi panj…

Ne očajavaj, jer tada neću očajavati ja, ne očajavaj… Čovek je sposoban, ume da od drveta napravi panj… očajavaj, INe prepoznajemo dekade jer događajima tada neću očajavati po koji su ihja, krasili, ne očajavaj… kao krugove odbrojavamo Čovek jesasposoban, datume nekih slika, ume da od drveta zaustavljene fragmente vremena, napravi panj… kao ti i ja… Nešto se menja u čoveku, ako ti želiš onda želim i ja, nešto se menja čoveka, Dugo znamo, mu se iako mislim datijepodaješ tvoje mišljenje o meni podaću bolje se i ja. daleko od onog što pokazuješ. Dugo se znamo, vredi lisezbog toga Nešto menja u čoveku, večno praštati i ostati ako ti želiš onda želim plah? i ja, Put jemenja samo tvoj, nešto čoveka, sam mu ga biraj i sam ga pregazi. ako se ti podaješ podaću se i ja. Ljudi se rastaju, znamoseda život Dugo znamo, ne uslovljava i večnost, vredi li zbog toga oboje smo krivci jer večnost večno praštati i ostati plah? podrazumeva sam život. Put je samo tvoj, Ali moj i tvoji sam ga pregazi. sam ga biraj ponovo zajedno, nikadaseviše… Ljudi rastaju, znamo da život I prepoznajemo dekade ne uslovljava i večnost, po događajima ih krasili, oboje smo krivcikoji jersu večnost odbrojavamo kao podrazumeva samkrugove život. datume nekih slika, Ali moj isa tvoj zaustavljene fragmente vremena, ponovo zajedno, kao ti i više… ja… nikada što pokazuješ.


represija Ostavila si me kao testament. Sad čekam da umreš u meni pa da me neko uzme… Ko je dobio? Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. Jer, koliko god bili nevernici, u naše tuge nikad ne sumnjamo.

Znaš da u mojoj duši ima iskri, da ih zapališ svojim osmehom i pogledom s mojih grudi. Ali još nisi spoznala karmičku tajnu brojeva, a ko ne veruje nije nevernik - nego poražen. Treba poći od života s naše tačke gledišta, šta smo mi u njemu, evo, ti ćeš biti moja večna pobeda. Pobeda mene nadamnom. A lagao bih kad bih rekao da te ne volim, ili da mi ne značiš, ili da mi nije krivo, ali negde se povlači, sama od sebe, crta između nas i njih. Negde je krvava, negde je apstraktna a negde je staleška.

Treba poći od života s naše tačke gledišta, šta smo mi u njemu, evo, ti ćeš biti moja večna pobeda. Pobeda mene nadamnom. A lagao bih kad bih rekao da te ne volim, ili da mi ne značiš, ili da mi nije krivo, ali negde se povlači, sama od sebe, crta između nas i njih. Negde je krvava, negde je apstraktna a negde je staleška.

Ostavila si me kao testament. Sad čekam da umreš u meni pa da me neko uzme… Ko je dobio? Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. Jer, koliko god bili nevernici, u naše tuge nikad ne sumnjamo.

represija

Znaš da u mojoj duši ima iskri, da ih zapališ svojim osmehom i pogledom s mojih grudi. Ali još nisi spoznala karmičku tajnu brojeva, a ko ne veruje nije nevernik - nego poražen.

142

142

Ne podležeš mojim zakonima ali podležeš represiji. Nekom blago - nekom ćup. Može li ono što ističem kao ozbiljno da se tumači kao nevažno, i očekuje reakcija koja pridaje važnost ležernosti? A šta je sa stavovima koji me dodatno učvršćuju u sumnjama?

Ne podležeš mojim zakonima ali podležeš represiji. Nekom blago - nekom ćup. Može li ono što ističem kao ozbiljno da se tumači kao nevažno, i očekuje reakcija koja pridaje važnost ležernosti? A šta je sa stavovima koji me dodatno učvršćuju u sumnjama? +

142

epresija represija

142

Može li ono što ističem kao ozbiljno da se tumači kao nevažno, i očekuje reakcija koja pridaje važnost ležernosti? A šta je sa stavovima koji me Ne podležeš mojim zakonima dodatno učvršćuju u sumnjama? ali podležeš represiji. Nekom blago - nekom ćup. Znaš da u mojoj duši ima iskri, Može li ono što ističem kao ozbiljno ih zapališ osmehom da se tumači svojim kao nevažno, pogledom s mojihkoja grudi. i očekuje reakcija pridaje Ali još nisi spoznala karmičku tajnu brojeva, važnost ležernosti? a ko nije nevernik A štane je veruje sa stavovima koji me- nego poražen. dodatno učvršćuju u sumnjama? Treba poći od života s naše tačke gledišta, šta smo u njemu, Znaš da mi u mojoj duši evo, ima iskri, ti ćeš biti moja večna pobeda. da ih zapališ svojim osmehom mene nadamnom. iPobeda pogledom s mojih grudi. A lagao bihspoznala kad bih rekao da tetajnu ne volim, Ali još nisi karmičku brojeva, iliko dane miveruje ne značiš, da mi nije krivo, a nije ili nevernik - nego poražen. ali negde se povlači, sama od sebe, crta između i njih. Treba poći odnas života s naše tačke gledišta, Negde krvava, negde je apstraktna šta smojemi u njemu, evo, a negde staleška. ti ćeš bitijemoja večna pobeda. Pobeda mene nadamnom. Ostavila si me A lagao bih kadkao bihtestament. rekao da te ne volim, Saddačekam umrešiliuda meni ili mi neda značiš, mi nije krivo, pa da me se neko uzme…sama od sebe, ali negde povlači, Ko jeizmeđu dobio? nas Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. crta i njih. Jer, koliko god bilinegde nevernici, Negde je krvava, je apstraktna u negde naše tuge nikad ne sumnjamo. a je staleška.

Ostavila si me kao testament. Sad čekam da umreš u meni pa da me neko uzme… Ko je dobio? Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. Jer, koliko god bili nevernici, u naše tuge nikad ne sumnjamo.

Ostavila si me kao testament. Sad čekam da umreš u meni pa da me neko uzme… Ko je dobio? Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. Jer, koliko god bili nevernici, u naše tuge nikad ne sumnjamo.

142

represija represija

142

Ne podležeš mojim zakonima ali podležeš represiji. Nekom blago - nekom ćup. Može li ono što ističem kao ozbiljno da se tumači kao nevažno, i očekuje reakcija koja pridaje važnost ležernosti? A je sa stavovima koji me Nešta podležeš mojim zakonima dodatno učvršćuju u sumnjama? ali podležeš represiji. Nekom blago - nekom ćup. Znaš u mojoj duši ima iskri, Može da li ono što ističem kao ozbiljno da ih osmehom se zapališ tumači svojim kao nevažno, i pogledom s mojihkoja grudi. očekuje reakcija pridaje Ali još nisi spoznala karmičku tajnu brojeva, važnost ležernosti? a nije nevernik A ko štane je veruje sa stavovima koji me- nego poražen. dodatno učvršćuju u sumnjama? Treba poći od života s naše tačke gledišta, šta u njemu, Znašsmo da mi u mojoj duši evo, ima iskri, ti biti moja večna pobeda. daćeš ih zapališ svojim osmehom Pobeda mene nadamnom. i pogledom s mojih grudi. A bihspoznala kad bih rekao da tetajnu ne volim, Alilagao još nisi karmičku brojeva, ili dane miveruje ne značiš, da mi nije krivo, a ko nije ili nevernik - nego poražen. ali negde se povlači, sama od sebe, crta i njih. Trebaizmeđu poći odnas života s naše tačke gledišta, Negde krvava, negde je apstraktna šta smojemi u njemu, evo, a staleška. ti negde ćeš bitijemoja večna pobeda. Pobeda mene nadamnom. Ostavila si me A lagao bih kadkao bihtestament. rekao da te ne volim, Sad umrešiliuda meni ili dačekam mi neda značiš, mi nije krivo, pa me se neko uzme… ali da negde povlači, sama od sebe, Ko dobio? nas Niko. Ko je izgubio? Ti i ja. crtajeizmeđu i njih. Jer, koliko god bilinegde nevernici, Negde je krvava, je apstraktna u naše tuge nikad ne sumnjamo. a negde je staleška.


aruba

Skini sve sa sebe i baci na pod, budi divlja u svojoj slobodi, smej se glasno, odzvanjaj, klikći kao ždral, ti si centar sveta sad.

143

Pokaži mi požudu koja gmiže, dramatizuj je, gori ko Vijetnam, usresredi se na nepostojanje ničega, za moje oči budi večni grad.

Trenutak se nadvio, noć je lepa ali suviše tiha da neku zvezdu nazovem po tebi, zato je vazduh prohladan da po njemu dahom ispisujem inicijale tvoga imena. U hodu.

Ovaploćen kroz svoj užitak ja nazvah te tajnom, ni odveć nevažnom da te ne treba kriti ni toliko svojstvenom da to ne bih smeo, samo tajnom…

Reci batak, reci Kuba, mazi se dole, reci kojekude, ili…linija, da nekako izgladimo traganje i plen, reci, reci bilo šta.

Ja sam Džingis kan, zidam zid oko tebe, ja te gubim s vekovima ali sad si moja, Loh nes, Gibraltar, Alpi, Suecki kanal, Crno more, kanjon Tare, Italija...

Ja sam Džingis kan, zidam zid oko tebe, ja te gubim s vekovima ali sad si moja, Loh nes, Gibraltar, Alpi, Suecki kanal, Crno more, kanjon Tare, Italija...

Reci batak, reci Kuba, mazi se dole, reci kojekude, ili…linija, da nekako izgladimo traganje i plen, reci, reci bilo šta.

Ovaploćen kroz svoj užitak ja nazvah te tajnom, ni odveć nevažnom da te ne treba kriti ni toliko svojstvenom da to ne bih smeo, samo tajnom…

Trenutak se nadvio, noć je lepa ali suviše tiha da neku zvezdu nazovem po tebi, zato je vazduh prohladan da po njemu dahom ispisujem inicijale tvoga imena. U hodu.

aruba

143

Pokaži mi požudu koja gmiže, dramatizuj je, gori ko Vijetnam, usresredi se na nepostojanje ničega, za moje oči budi večni grad. Skini sve sa sebe i baci na pod, budi divlja u svojoj slobodi, smej se glasno, odzvanjaj, klikći kao ždral, ti si centar sveta sad.

+

143

aruba

aruba

143

ruba

aruba

Skini sve sa sebe i baci na pod, budi divlja u svojoj slobodi, smej se glasno, odzvanjaj, klikći kao ždral, ti si centar sveta sad. Pokaži mi požudu koja gmiže, dramatizuj gori ko Vijetnam, Skini sve sa je, sebe i baci na pod, usresredi nepostojanje budi divljaseuna svojoj slobodi, ničega, za moje oči budiodzvanjaj, večni grad. smej se glasno, klikći kao ždral, Ovaploćen ti si centar kroz svetasvoj sad.užitak ja nazvah te tajnom, ni odveć da te ne treba kriti Pokaži minevažnom požudu koja gmiže, ni toliko svojstvenom to ne bih smeo, dramatizuj je, gori koda Vijetnam, samo tajnom… usresredi se na nepostojanje ničega, za moje oči budi večni grad. Ja sam Džingis kan, zidam zid oko Ovaploćen kroztebe, svoj užitak ja te gubim vekovima ali sad si moja, nazvah testajnom, Loh nes, Gibraltar, kanal, ni odveć nevažnomAlpi, da teSuecki ne treba kriti Crno more, kanjon Tare, Italija... ni toliko svojstvenom da to ne bih smeo, samo tajnom… Reci batak, reci Kuba, mazi se dole, reci kojekude, ili…linija, Ja sam Džingis kan, da nekako izgladimo zidam zid oko tebe, traganje i plen, reci, bilo šta. ja te reci gubim s vekovima ali sad si moja, Loh nes, Gibraltar, Alpi, Suecki kanal, Trenutak se kanjon nadvio,Tare, Italija... Crno more, noć je lepa ali suviše tiha da zvezdu po se tebi, Recineku batak, reci nazovem Kuba, mazi dole, zato je vazduh ili…linija, prohladan reci kojekude, da po njemu dahom traganje i plen, nekako izgladimo ispisujem inicijale reci, reci bilo šta. tvoga imena. U hodu. Trenutak se nadvio, noć je lepa ali suviše tiha da neku zvezdu nazovem po tebi, zato je vazduh prohladan da po njemu dahom ispisujem inicijale tvoga imena. U hodu.

143 143

Pokaži mi požudu koja gmiže, dramatizuj gori ko Vijetnam, Skini sve sa je, sebe i baci na pod, usresredi nepostojanje budi divljaseuna svojoj slobodi, ničega, za moje oči budiodzvanjaj, večni grad. smej se glasno, klikći kao ždral, Ovaploćen ti si centar kroz svetasvoj sad.užitak ja nazvah te tajnom, ni odveć da te ne treba kriti Pokaži minevažnom požudu koja gmiže, ni toliko svojstvenom to ne bih smeo, dramatizuj je, gori koda Vijetnam, samo tajnom… usresredi se na nepostojanje ničega, za moje oči budi večni grad. Ja sam Džingis kan, zidam zid oko Ovaploćen kroztebe, svoj užitak te gubim vekovima ali sad si moja, ja nazvah testajnom, Lohodveć nes, Gibraltar, kanal, ni nevažnomAlpi, da teSuecki ne treba kriti Crno more, kanjon Tare, Italija... ni toliko svojstvenom da to ne bih smeo, samo tajnom… Reci batak, reci Kuba, mazi se dole, recisam kojekude, ili…linija, Ja Džingis kan, da nekako izgladimo zidam zid oko tebe, traganje i plen, reci, bilo šta. ja te reci gubim s vekovima ali sad si moja, Loh nes, Gibraltar, Alpi, Suecki kanal, Trenutak se kanjon nadvio,Tare, Italija... Crno more, noć je lepa ali suviše tiha da neku zvezdu po se tebi, Reci batak, reci nazovem Kuba, mazi dole, zato kojekude, je vazduh ili…linija, prohladan reci po njemu dahom traganje i plen, da nekako izgladimo ispisujem inicijale reci, reci bilo šta. tvoga imena. U hodu. Trenutak se nadvio, noć je lepa ali suviše tiha da neku zvezdu nazovem po tebi, zato je vazduh prohladan da po njemu dahom ispisujem inicijale tvoga imena. U hodu. klikći kao ždral, ti si centar sveta sad.


Mogao mi je reći i ima ga i nema ga, reći tek, mogao mi je reći moraš i nemoj, pokušati bar, da li me je častio ili kinjio? Rekao mi je samo jedno, spočetka spočitavano, tihim nenametljivim tonom izdušenog glasa: ''Sine, (a tako me je zvao odkad je osetio da sam svoj), samo pravi decu, deca su najvažnija, nije važno ni kako ni s kim, pravi decu''. Primerom, nikad shvatljivijim,

Nisam ja dorastao okultizmu da bi se nazivao paganinom, a nisam ni dovoljno jeretik da bi bio novopaganin. Nisam ni bezbožac da bi gajio nade u tražiboštvo. Da li sam ateista? Da li dovoljno ne verujem? Ili sam satanista, pa bežim od spoznaje da verujem?

Otac mi je bio levičar, socijalista, humanista, hlebotvorac. Nije mi rekao ni na onu ni na ovu stranu, a mogao je, kao što mi je za sedmi rođendan kupio crveno-belu loptu, buba maru moje mladosti, za buba nemaru moje poznosti. Da li sam Zvezdaš? Ili sam potajni posmatrač zvezdi? Verovatno sam zanesenjak. Govno. Nisam ja dorastao okultizmu da bi se nazivao paganinom, a nisam ni dovoljno jeretik da bi bio novopaganin. Nisam ni bezbožac da bi gajio nade u tražiboštvo. Da li sam ateista? Da li dovoljno ne verujem? Ili sam satanista, pa bežim od spoznaje da verujem?

Mogao mi je reći i ima ga i nema ga, reći tek, mogao mi je reći moraš i nemoj, pokušati bar, da li me je častio ili kinjio? Rekao mi je samo jedno, spočetka spočitavano, tihim nenametljivim tonom izdušenog glasa: ''Sine, (a tako me je zvao odkad je osetio da sam svoj), samo pravi decu, deca su najvažnija, nije važno ni kako ni s kim, pravi decu''. Primerom, nikad shvatljivijim,

144

Otac mi je bio levičar, socijalista, humanista, hlebotvorac. Nije mi rekao ni na onu ni na ovu stranu, a mogao je, kao što mi je za sedmi rođendan kupio crveno-belu loptu, buba maru moje mladosti, za buba nemaru moje poznosti. Da li sam Zvezdaš? Ili sam potajni posmatrač zvezdi? Verovatno sam zanesenjak. Govno.

Stari mi je rekao samo jedan savet, kao amanet, a ja sam ga izdao, nerazumeo, prenebregnuo… Šta god. Jebote, jedan. Zbog čega? Zarad kakvih i čijih kodeksa?

amanet

amanet

144

Stari mi je rekao samo jedan savet, kao amanet, a ja sam ga izdao, nerazumeo, prenebregnuo… Šta god. Jebote, jedan. Zbog čega? Zarad kakvih i čijih kodeksa?

+

144

manet amanet

144

prenebregnuo… Šta god. Jebote, jedan. Zbog čega? Zarad kakvih i čijih kodeksa? Stari mi je rekao samo jedan savet, Nisam ja dorastao okultizmu kao amanet, dajabisam se nazivao paganinom, a ga izdao, nerazumeo, a nisam ni dovoljno jeretik prenebregnuo… Šta god. da bi biojedan. novopaganin. Jebote, Nisamčega? ni bezbožac Zbog da bi gajio nade u tražiboštvo. Zarad kakvih i čijih kodeksa? Da li sam ateista? Da li dovoljno ne verujem? Nisam ja dorastao okultizmu Ili sam da bi sesatanista, nazivao paganinom, panisam bežimniod spoznaje da verujem? a dovoljno jeretik da bi bio novopaganin. Otac mi bio levičar, socijalista, Nisam nije bezbožac humanista, hlebotvorac. da bi gajio nade u tražiboštvo. Nijeli mi rekao Da sam ateista? ni na onu ni nane ovu stranu, Da li dovoljno verujem? a mogao je, kao što mi je Ili sam satanista, za sedmi kupio crveno-belu loptu, pa bežim rođendan od spoznaje da verujem? buba maru moje mladosti, za buba moje poznosti. Otac mi nemaru je bio levičar, socijalista, Da li sam Zvezdaš? humanista, hlebotvorac. Ili sam Nije mipotajni rekao posmatrač zvezdi? Verovatno ni na onu nisam na zanesenjak. ovu stranu, Govno. a mogao je, kao što mi je za sedmi rođendan kupio crveno-belu loptu, Mogaomaru mi jemoje reći mladosti, i ima ga i nema ga, reći tek, buba mogao je rećimoje moraš i nemoj, pokušati bar, za bubami nemaru poznosti. da li me častio ili kinjio? Da samjeZvezdaš? Rekao je samo jedno, zvezdi? Ili sam mi potajni posmatrač spočetka spočitavano, Verovatno sam zanesenjak. tihim nenametljivim tonom izdušenog glasa: Govno. ''Sine, (a tako me je zvao odkad je osetio da sam svoj), samo pravi su inajvažnija, Mogao mi jedecu, reći ideca ima ga nema ga, reći tek, nije važno ni reći kakomoraš ni s kim, pravi pokušati decu''. bar, mogao mi je i nemoj, Primerom, da li me je nikad častioshvatljivijim, ili kinjio? Rekao mi je samo jedno, spočetka spočitavano, tihim nenametljivim tonom izdušenog glasa: ''Sine, (a tako me je zvao odkad je osetio da sam svoj), samo pravi decu, deca su najvažnija, nije važno ni kako ni s kim, pravi decu''. Primerom, nikad shvatljivijim,

144

amanet amanet

144

Stari mi je rekao samo jedan savet, kao amanet, a ja sam ga izdao, nerazumeo, prenebregnuo… Šta god. Jebote, jedan. Zbog čega? Zarad kakvih i čijih kodeksa? Stari mi je rekao samo jedan savet, Nisam ja dorastao okultizmu kao amanet, da se nazivao paganinom, a jabisam ga izdao, nerazumeo, a nisam ni dovoljno jeretik prenebregnuo… Šta god. da bi biojedan. novopaganin. Jebote, Nisam ni bezbožac Zbog čega? da bi gajio nade u tražiboštvo. Zarad kakvih i čijih kodeksa? Da li sam ateista? Da li dovoljno ne verujem? Nisam ja dorastao okultizmu Ili da sam bi sesatanista, nazivao paganinom, pa bežimniod spoznaje da verujem? a nisam dovoljno jeretik da bi bio novopaganin. Otac bio levičar, socijalista, Nisammi nije bezbožac humanista, hlebotvorac. da bi gajio nade u tražiboštvo. Nije rekao Da li mi sam ateista? ni onu ni nane ovu stranu, Dana li dovoljno verujem? a je, kao što mi je Ilimogao sam satanista, za kupio crveno-belu loptu, pa sedmi bežim rođendan od spoznaje da verujem? buba maru moje mladosti, za buba moje poznosti. Otac mi nemaru je bio levičar, socijalista, Da li sam Zvezdaš? humanista, hlebotvorac. Ili sam Nije mipotajni rekao posmatrač zvezdi? Verovatno ni na onu nisam na zanesenjak. ovu stranu, Govno. a mogao je, kao što mi je za sedmi rođendan kupio crveno-belu loptu, Mogao mi jemoje reći mladosti, i ima ga i nema ga, reći tek, buba maru mogao je rećimoje moraš i nemoj, pokušati bar, za bubami nemaru poznosti. da častio ili kinjio? Da li me samjeZvezdaš? Rekao je samo jedno, zvezdi? Ili sam mi potajni posmatrač spočetka Verovatnospočitavano, sam zanesenjak. tihim nenametljivim tonom izdušenog glasa: Govno. ''Sine, (a tako me je zvao odkad je osetio da sam svoj), samo su inajvažnija, Mogaopravi mi jedecu, reći ideca ima ga nema ga, reći tek, nije važno ni reći kakomoraš ni s kim, pravi pokušati decu''. bar, mogao mi je i nemoj, Primerom, da li me je nikad častioshvatljivijim, ili kinjio? Rekao mi je samo jedno, spočetka spočitavano, tihim nenametljivim tonom izdušenog glasa: ''Sine, (a tako me je zvao odkad je osetio da sam svoj), samo pravi decu, deca su najvažnija,


urezao mi je vrednost tih reči. Ni bezbožac, ni mnogobožac, ni tuđi a ni svoj, ni slobodan ni rob, čovekoliko prirodan, otac, rekao mi je. Nedugo zatim je izdahnuo.

Otvorio si me, sad me gledaj. Srce, pluća, jetra, creva, još creva, ustvari samo creva - i gde sam tu ja? Nema me, istrulio sam jednom, negde, nizašta, nizakoga. U njoj.

Izneverih ga, ono što me je činilo večnim prineo sam, svojevoljno, kukavički se pravdajući moralom, ( čiji je moral alat? ), netrenutkom, ( čije je vreme breme? ), strahom od neplaniranog nesamomnom-kontrolisanog, ( čiji sam ja? ). Ja sam satanista? ''Ja stegnuta pesnica?''… Ničija. Za vjek i vjekova u slavu Boga neboga, satanizovah nadsebe, Gospoda Tvorca, samo jednog prihvaćenog i osećenog, sebe. Slava mi i vječnaja pamjat, rabu ničijem.

To je odgovor svih odgovora na sva nikad postavljena pitanja. Možda je bila laž, ja sam taj koji zlo zlim od prozlih ozleh. Ako je i bila laž, ako, ne pere ona moj gnostički pristup diskursu. Ja sam ''linija manjeg otpora'', ja sam ''od nečega mora da se živi'', ja sam ''jebe mi se'', ja sam ''ionako nema veze'', ja sam ''svaki trud je uzaludan'', ja sam... Sve Ono od čega sam se satkao da To ne bih bio. Izneverih ga, ono što me je činilo večnim prineo sam, svojevoljno, kukavički se pravdajući moralom, ( čiji je moral alat? ), netrenutkom, ( čije je vreme breme? ), strahom od neplaniranog nesamomnom-kontrolisanog, ( čiji sam ja? ). Ja sam satanista? ''Ja stegnuta pesnica?''… Ničija. Za vjek i vjekova u slavu Boga neboga, satanizovah nadsebe, Gospoda Tvorca, samo jednog prihvaćenog i osećenog, sebe. Slava mi i vječnaja pamjat, rabu ničijem.

To je odgovor svih odgovora na sva nikad postavljena pitanja. Možda je bila laž, ja sam taj koji zlo zlim od prozlih ozleh. Ako je i bila laž, ako, ne pere ona moj gnostički pristup diskursu. Ja sam ''linija manjeg otpora'', ja sam ''od nečega mora da se živi'', ja sam ''jebe mi se'', ja sam ''ionako nema veze'', ja sam ''svaki trud je uzaludan'', ja sam... Sve Ono od čega sam se satkao da To ne bih bio. Otvorio si me, sad me gledaj. Srce, pluća, jetra, creva, još creva, ustvari samo creva - i gde sam tu ja? Nema me, istrulio sam jednom, negde, nizašta, nizakoga. U njoj.

urezao mi je vrednost tih reči. Ni bezbožac, ni mnogobožac, ni tuđi a ni svoj, ni slobodan ni rob, čovekoliko prirodan, otac, rekao mi je. Nedugo zatim je izdahnuo. +

urezao mi je vrednost tih reči. Ni bezbožac, ni mnogobožac, ni tuđi a ni svoj, ni slobodan ni rob, čovekoliko prirodan, otac, rekao mi je. Nedugo zatim je izdahnuo. Izneverih urezao miga, je vrednost tih reči. ono što me jeničinilo večnim prineo Ni bezbožac, mnogobožac, ni tuđisam, a ni svoj, svojevoljno, se pravdajući moralom, ni slobodan nikukavički rob, čovekoliko prirodan, (otac, čiji je moral alat? ), netrenutkom, rekao mi je. (Nedugo čije je zatim vremejebreme? ), izdahnuo. strahom od neplaniranog nesamomnom-kontrolisanog, (Izneverih čiji sam ga, ja? ). Ja onosam što satanista? me je činilo večnim prineo sam, ''Ja stegnuta kukavički pesnica?''…seNičija. svojevoljno, pravdajući moralom, Za vjek vjekova u slavu Boga neboga, ( čiji je imoral alat? ), satanizovah nadsebe, Gospoda Tvorca, netrenutkom, samo prihvaćenog ( čije jednog je vreme breme? ), i osećenog, sebe. Slava mi od i vječnaja pamjat, rabu ničijem. strahom neplaniranog nesamomnom-kontrolisanog, ( čiji sam ja? ). To odgovor svih odgovora Ja je sam satanista? na nikad pesnica?''… postavljenaNičija. pitanja. ''Ja sva stegnuta Možda bila laž,u slavu Boga neboga, Za vjekjei vjekova ja sam taj koji zlo zlimGospoda od prozlih ozleh. satanizovah nadsebe, Tvorca, Ako i bila laž, ako, samojejednog prihvaćenog i osećenog, sebe. ne pere moj gnostički diskursu. Slava miona i vječnaja pamjat,pristup rabu ničijem. Ja sam ''linija manjeg otpora'', ja ''od nečega mora da se živi'', To sam je odgovor svih odgovora ja ''jebe postavljena mi se'', na sam sva nikad pitanja. ja sam je ''ionako nema veze'', Možda bila laž, ja sam ''svaki uzaludan'', taj kojitrud zlo je zlim od prozlih ozleh. ja Akosam... je i bila laž, ako, Sve Ono ona od čega se satkao da diskursu. To ne bih bio. ne pere moj sam gnostički pristup Ja sam ''linija manjeg otpora'', Otvorio si me, sad mora me gledaj. ja sam ''od nečega da se živi'', Srce, ja sampluća, ''jebe jetra, mi se'',creva, još creva, ustvari samo creva - iveze'', gde sam tu ja? ja sam ''ionako nema Nema istrulio sam jednom, ja samme, ''svaki trud je uzaludan'', negde, nizašta, nizakoga. ja sam... U njoj. Sve Ono od čega sam se satkao da To ne bih bio. Otvorio si me, sad me gledaj. Srce, pluća, jetra, creva, još creva, ustvari samo creva - i gde sam tu ja? Nema me, istrulio sam jednom,

Otvorio si me, sad me gledaj. Srce, pluća, jetra, creva, još creva, ustvari samo creva - i gde sam tu ja? Nema me, istrulio sam jednom, negde, nizašta, nizakoga. U njoj. Izneverih urezao miga, je vrednost tih reči. onobezbožac, što me jeničinilo večnim prineo Ni mnogobožac, ni tuđisam, a ni svoj, svojevoljno, se pravdajući moralom, ni slobodan nikukavički rob, čovekoliko prirodan, ( čiji je moral alat? ), otac, netrenutkom, rekao mi je. ( čije je zatim vremejebreme? ), Nedugo izdahnuo. strahom od neplaniranog nesamomnom-kontrolisanog, ( čiji sam ga, ja? ). Izneverih Ja sam ono što satanista? me je činilo večnim prineo sam, ''Ja stegnuta kukavički pesnica?''…seNičija. svojevoljno, pravdajući moralom, vjek vjekova u slavu Boga neboga, (Začiji je imoral alat? ), satanizovah nadsebe, Gospoda Tvorca, netrenutkom, prihvaćenog (samo čije jednog je vreme breme? ), i osećenog, sebe. Slava mi od i vječnaja pamjat, rabu ničijem. strahom neplaniranog nesamomnom-kontrolisanog, ( čiji sam ja? ). To je odgovor svih odgovora Ja sam satanista? na sva nikad pesnica?''… postavljenaNičija. pitanja. ''Ja stegnuta Možda bila laž,u slavu Boga neboga, Za vjekjei vjekova ja sam taj koji zlo zlimGospoda od prozlih ozleh. satanizovah nadsebe, Tvorca, Ako jejednog i bila laž, ako, samo prihvaćenog i osećenog, sebe. ne pere moj gnostički diskursu. Slava miona i vječnaja pamjat,pristup rabu ničijem. Ja sam ''linija manjeg otpora'', ja sam ''od nečega mora da se živi'', To je odgovor svih odgovora ja sam ''jebe postavljena mi se'', na sva nikad pitanja. ja sam je ''ionako nema veze'', Možda bila laž, ''svaki uzaludan'', ja sam taj kojitrud zlo je zlim od prozlih ozleh. ja sam... Ako je i bila laž, ako, Svepere Ono ona od čega se satkao da diskursu. To ne bih bio. ne moj sam gnostički pristup Ja sam ''linija manjeg otpora'', Otvorio si me, sad mora me gledaj. ja sam ''od nečega da se živi'', Srce, ja sampluća, ''jebe jetra, mi se'',creva, još creva, ustvari samo creva - iveze'', gde sam tu ja? ja sam ''ionako nema Nema istrulio sam jednom, ja samme, ''svaki trud je uzaludan'', negde, nizašta, nizakoga. ja sam... U njoj. Sve Ono od čega sam se satkao da To ne bih bio. otac, rekao mi je. Nedugo zatim je izdahnuo.


U ptici koja je odletela ka zvezdi koja je pala a da ja ne stigoh da poželim želju, da se vrati. Da li je horoskop vredan pomena u nadtrenutku neminovno-prolazne sadašnjosti bez eha? Da li pokušaj da kroz zvezde saznamo nešto od svega o nama, ustvari tovari teret da s nadom trčimo i tražimo onu zvezdu pod kojom možemo reći oprosti, iznova i iznova, oprosti do prapočetka, i tako zatvoriti krug ponovnog rađanja, a na pravom kursu praznovernosti? Možda sada sve mora biti kako je zapisano u knjigama svih vera i nevera, svih proroka i odroka, u spisima svih mučitelja i mučenika, istih u jednom, da sve je to prokleto dualizmom. I ja sam, bez ikakve želje da više saznam ko sam, proklet, zbog jednostranog poricanja težnje za dualizmom istovetnosti, jedinoj veri kojoj sam morao da se dam i jedinoj religiji kojoj je trebalo da ja dam ime.

Možda sada sve mora biti kako je zapisano u knjigama svih vera i nevera, svih proroka i odroka, u spisima svih mučitelja i mučenika, istih u jednom, da sve je to prokleto dualizmom. I ja sam, bez ikakve želje da više saznam ko sam, proklet, zbog jednostranog poricanja težnje za dualizmom istovetnosti, jedinoj veri kojoj sam morao da se dam i jedinoj religiji kojoj je trebalo da ja dam ime. U ptici koja je odletela ka zvezdi koja je pala a da ja ne stigoh da poželim želju, da se vrati. Da li je horoskop vredan pomena u nadtrenutku neminovno-prolazne sadašnjosti bez eha? Da li pokušaj da kroz zvezde saznamo nešto od svega o nama, ustvari tovari teret da s nadom trčimo i tražimo onu zvezdu pod kojom možemo reći oprosti, iznova i iznova, oprosti do prapočetka, i tako zatvoriti krug ponovnog rađanja, a na pravom kursu praznovernosti? +

u nadtrenutku neminovno-prolazne sadašnjosti bez eha? Da li pokušaj da kroz zvezde saznamo nešto od svega o nama, ustvari tovarijeteret da s ka nadom trčimo i tražimo U ptici koja odletela zvezdi koja je pala onu pod kojom možemo rećida oprosti, a dazvezdu ja ne stigoh da poželim želju, se vrati. iznova iznova, vredan pomena Da li jei horoskop oprosti do prapočetka, u nadtrenutku neminovno-prolazne i tako zatvoriti sadašnjosti bez krug eha? ponovnog rađanja, a nali pravom praznovernosti? Da pokušaj kursu da kroz zvezde saznamo nešto od svega o nama, Možda sada sve mora ustvari tovari teret dabiti s nadom trčimo i tražimo kakozvezdu je zapisano u knjigama svihreći vera i nevera, onu pod kojom možemo oprosti, svih proroka i odroka, iznova i iznova, u spisima mučitelja i mučenika, istih u jednom, oprosti dosvih prapočetka, svezatvoriti je to prokleto dualizmom. idatako krug ponovnog rađanja, I ja bez kursu ikakvepraznovernosti? želje da više saznam ko sam, a nasam, pravom proklet, zbog jednostranog poricanja težnje sada za dualizmom Možda sve mora istovetnosti, biti jedinoj kojojusam moraosvih da se dam kako je veri zapisano knjigama vera i nevera, i jedinoj religiji kojoj je trebalo da ja dam ime. svih proroka i odroka, u spisima svih mučitelja i mučenika, istih u jednom, da sve je to prokleto dualizmom. I ja sam, bez ikakve želje da više saznam ko sam, proklet, zbog jednostranog poricanja težnje za dualizmom istovetnosti, jedinoj veri kojoj sam morao da se dam i jedinoj religiji kojoj je trebalo da ja dam ime.

U ptici koja je odletela ka zvezdi koja je pala a da ja ne stigoh da poželim želju, da se vrati. Da li je horoskop vredan pomena u nadtrenutku neminovno-prolazne sadašnjosti bez eha? Da li pokušaj da kroz zvezde saznamo nešto od svega o nama, ustvari tovarijeteret da s ka nadom trčimo i tražimo U ptici koja odletela zvezdi koja je pala onu pod kojom možemo rećida oprosti, a dazvezdu ja ne stigoh da poželim želju, se vrati. iznova iznova, vredan pomena Da li jei horoskop oprosti do prapočetka, u nadtrenutku neminovno-prolazne isadašnjosti tako zatvoriti bez krug eha? ponovnog rađanja, a praznovernosti? Danali pravom pokušaj kursu da kroz zvezde saznamo nešto od svega o nama, Možda sve mora ustvari sada tovari teret dabiti s nadom trčimo i tražimo kako je zapisano u knjigama svihreći vera i nevera, onu zvezdu pod kojom možemo oprosti, svih proroka i odroka, iznova i iznova, u spisima mučitelja i mučenika, istih u jednom, oprosti dosvih prapočetka, da svezatvoriti je to prokleto dualizmom. i tako krug ponovnog rađanja, Ia ja bez kursu ikakvepraznovernosti? želje da više saznam ko sam, nasam, pravom proklet, zbog jednostranog poricanja težnje za dualizmom Možda sada sve mora istovetnosti, biti jedinoj kojojusam moraosvih da se dam kako je veri zapisano knjigama vera i nevera, isvih jedinoj religiji kojoj je trebalo da ja dam ime. proroka i odroka, u spisima svih mučitelja i mučenika, istih u jednom, da sve je to prokleto dualizmom. I ja sam, bez ikakve želje da više saznam ko sam, proklet, zbog jednostranog poricanja težnje za dualizmom istovetnosti, jedinoj veri kojoj sam morao da se dam i jedinoj religiji kojoj je trebalo da ja dam ime.


crv

Nije ljubav nastala da bi nestala, ali mogu da imam samo mržnju i ono što iz nje proizilazi, neko je razložan. Kad mi se ostvare želje videću koliko sam slabiji, lošiji, siromašniji…

147

Imao sam dogovor sa Bogom da će mi podariti moć da odolim iskušenjima đavola, mada, pod uslovom da je ne iskušavam. Ali muči me crv… Kuda se ljubav denula? Sanjam je ponekad, prilazi sporo kroz sivilo prizora. Upitam se da li je tad moja ili tuđa. Šturi odgovor opšti s buđenjem. Kažnjen sam iako nisam poklekao, naizgled svemoćan ostadoh nemoćan, jer sve što sam ja – nestaje.

Da li će i ljubav sa mnom nestati kad drveni kaput obučem i zalogaj u grlu zemlje postanem, ili će iscureti, pa kroz koren i stablo do lista stići da je kao tek rođeni vazduh udahneš i izdahneš u jednom trenutku, ili će je crvi, kao i srce pojesti, kad do srca stignu?

Da li će i ljubav sa mnom nestati kad drveni kaput obučem i zalogaj u grlu zemlje postanem, ili će iscureti, pa kroz koren i stablo do lista stići da je kao tek rođeni vazduh udahneš i izdahneš u jednom trenutku, ili će je crvi, kao i srce pojesti, kad do srca stignu?

Sanjam je ponekad, prilazi sporo kroz sivilo prizora. Upitam se da li je tad moja ili tuđa. Šturi odgovor opšti s buđenjem. Kažnjen sam iako nisam poklekao, naizgled svemoćan ostadoh nemoćan, jer sve što sam ja – nestaje.

crv

147

Imao sam dogovor sa Bogom da će mi podariti moć da odolim iskušenjima đavola, mada, pod uslovom da je ne iskušavam. Ali muči me crv… Kuda se ljubav denula? Nije ljubav nastala da bi nestala, ali mogu da imam samo mržnju i ono što iz nje proizilazi, neko je razložan. Kad mi se ostvare želje videću koliko sam slabiji, lošiji, siromašniji…

+

crv

Nije ljubav nastala da bi nestala, ali mogu da imam samo mržnju i ono što iz nje proizilazi, neko je razložan. Kad mi se ostvare želje videću koliko sam slabiji, lošiji, siromašniji…

crv

Imao sam dogovor sa Bogom da mi podariti Nijećeljubav nastalamoć da bi nestala, da ali odolim mogu daiskušenjima imam samođavola, mržnju i ono mada, podproizilazi, uslovom da je ne iskušavam. što iz nje neko je razložan. Ali crv… želje videću koliko sam Kadmuči mi seme ostvare Kuda selošiji, ljubavsiromašniji… denula? slabiji,

147

Sanjam je dogovor ponekad, Imao sam sa Bogom prilazi sporo kroz moć sivilo prizora. da će mi podariti Upitam se iskušenjima da li je tad moja ili tuđa. da odolim đavola, Šturi opšti sda buđenjem. mada,odgovor pod uslovom je ne iskušavam. Kažnjen iako nisam poklekao, Ali muči sam me crv… naizgled svemoćan ostadoh nemoćan, Kuda se ljubav denula? jer sve što sam ja – nestaje. Sanjam je ponekad, Da li ćesporo i ljubav mnom nestati prilazi krozsasivilo prizora. kad drveni kaput Upitam se da li jeobučem tad moja ili tuđa. iŠturi zalogaj u grluopšti zemlje postanem, odgovor s buđenjem. ili će iscureti, pa kroz koren i stablo Kažnjen sam iako nisam poklekao, do lista stići da je kao tek rođeni vazduh naizgled svemoćan ostadoh nemoćan, udahneš i izdahneš jednom trenutku, jer sve što sam ja – unestaje. ili će je crvi, kao i srce pojesti, kad stignu? Da lido ćesrca i ljubav sa mnom nestati kad drveni kaput obučem i zalogaj u grlu zemlje postanem, ili će iscureti, pa kroz koren i stablo do lista stići da je kao tek rođeni vazduh udahneš i izdahneš u jednom trenutku, ili će je crvi, kao i srce pojesti, kad do srca stignu?

147

crv

147

rv

147

Sanjam je dogovor ponekad, Imao sam sa Bogom prilazi sporo kroz moć sivilo prizora. da će mi podariti Upitam se iskušenjima da li je tad moja ili tuđa. da odolim đavola, Šturi odgovor opšti sda buđenjem. mada, pod uslovom je ne iskušavam. Kažnjen iako nisam poklekao, Ali muči sam me crv… naizgled svemoćan ostadoh nemoćan, Kuda se ljubav denula? jer sve što sam ja – nestaje. Sanjam je ponekad, Da li ćesporo i ljubav mnom nestati prilazi krozsasivilo prizora. kad drveni kaput Upitam se da li jeobučem tad moja ili tuđa. i zalogaj u grluopšti zemlje postanem, Šturi odgovor s buđenjem. ili će iscureti, pa kroz koren i stablo Kažnjen sam iako nisam poklekao, do lista stići da je kao tek rođeni vazduh naizgled svemoćan ostadoh nemoćan, udahneš i izdahneš jednom trenutku, jer sve što sam ja – unestaje. ili će je crvi, kao i srce pojesti, kadlido stignu? Da ćesrca i ljubav sa mnom nestati kad drveni kaput obučem i zalogaj u grlu zemlje postanem, ili će iscureti, pa kroz koren i stablo do lista stići da je kao tek rođeni vazduh udahneš i izdahneš u jednom trenutku, ili će je crvi, kao i srce pojesti, kad do srca stignu? Imao sam dogovor sa Bogom da ćeljubav mi podariti Nije nastalamoć da bi nestala, da odolim ali mogu daiskušenjima imam samođavola, mržnju i ono mada, podproizilazi, uslovom da je ne iskušavam. što iz nje neko je razložan. Ali muči crv… želje videću koliko sam Kad mi seme ostvare Kuda selošiji, ljubavsiromašniji… denula? slabiji, Kad mi se ostvare želje videću koliko sam slabiji, lošiji, siromašniji…


Usklik oduševljenja zamenih samoprekorom. Kako sam opet podlegao, kako ispustih nit finog stasavanja? Mlada devojka još ne sumnja, daleko joj kopne sećanja.

Ja sam te ubio i pokopao, ti si usmrtila i sahranila mene, mi smo naši grobovi. Ali ne pali sveću, ni ja neću, naše duše ne mogu pronaći pokoj.

Replika veselo viori, opet skupa, makar dušebrižno, koliko života možemo podneti nenaučeni na poraz, pa ponos nam se obija po nosu, mislim, vraćamo se uspešno da nadogradimo.

Kažeš da suviše važniram sujetu pa što je nisi osujetila? Posustajem, samopovređuješ me, odagnati ne umem, a ne mogu hteti, za vjek i vjekova - obeležen.

Kažeš da suviše važniram sujetu pa što je nisi osujetila? Posustajem, samopovređuješ me, odagnati ne umem, a ne mogu hteti, za vjek i vjekova - obeležen.

Replika veselo viori, opet skupa, makar dušebrižno, koliko života možemo podneti nenaučeni na poraz, pa ponos nam se obija po nosu, mislim, vraćamo se uspešno da nadogradimo.

Ja sam te ubio i pokopao, ti si usmrtila i sahranila mene, mi smo naši grobovi. Ali ne pali sveću, ni ja neću, naše duše ne mogu pronaći pokoj.

Kako sam opet podlegao, kako ispustih nit finog stasavanja? Mlada devojka još ne sumnja, daleko joj kopne sećanja.

asasini

148

148

asasini

Časkom postadoh blagonaklon tako ih činim boljima, pokorno se osmehnuh, moć nosi bremenitu odgovornost. Koliko košta metar dostojanstva?

Usklik oduševljenja zamenih samoprekorom. Časkom postadoh blagonaklon tako ih činim boljima, pokorno se osmehnuh, moć nosi bremenitu odgovornost. Koliko košta metar dostojanstva? +

148

Usklik oduševljenja zamenih samoprekorom. Časkom postadoh blagonaklon Kako ih sam opetboljima, podlegao, tako činim kako ispustih nit finog stasavanja? pokorno se osmehnuh, Mladanosi devojka još neodgovornost. sumnja, moć bremenitu daleko košta joj kopne sećanja. Koliko metar dostojanstva? moć nosi bremenitu odgovornost. Koliko košta metar dostojanstva?

sasini asasini

148

Ja sam te ubio i pokopao, ti si usmrtila i sahranila mene, mi smo naši grobovi. Ali ne pali sveću, ni ja neću, naše duše ne mogu pronaći pokoj.

Replikaoduševljenja veselo viori,zamenih samoprekorom. Usklik opet skupa, makar dušebrižno, kolikosam života možemo podneti Kako opet podlegao, nenaučeni na nit poraz, kako ispustih finog stasavanja? pa ponos nam se po nosu, mislim, Mlada devojka jošobija ne sumnja, vraćamo uspešno da nadogradimo. daleko jojsekopne sećanja.

Kažeš suviševiori, važniram sujetu Replikadaveselo pa štoskupa, je nisimakar osujetila? opet dušebrižno, Posustajem, koliko života samopovređuješ možemo podnetime, odagnati nenaučeninenaumem, poraz,a ne mogu hteti, za - obeležen. pa vjek ponosi vjekova nam se obija po nosu, mislim, vraćamo se uspešno da nadogradimo. Ja sam te ubio i pokopao, ti si usmrtila i sahranila Kažeš da suviše važnirammene, sujetu mi smojenaši pa što nisigrobovi. osujetila? Ali ne pali sveću, ni ja neću, me, Posustajem, samopovređuješ naše dušene neumem, mogu pronaći pokoj. odagnati a ne mogu hteti, za vjek i vjekova - obeležen.

Kažeš daveselo suviševiori, važniram sujetu Replika pa štoskupa, je nisimakar osujetila? opet dušebrižno, Posustajem, koliko života samopovređuješ možemo podnetime, odagnati nenaumem, nenaučeni poraz,a ne mogu hteti, za vjek - obeležen. pa ponosi vjekova nam se obija po nosu, mislim, vraćamo se uspešno da nadogradimo. Ja sam te ubio i pokopao, ti si usmrtila i sahranila Kažeš da suviše važnirammene, sujetu mi što smojenaši pa nisigrobovi. osujetila? Ali ne pali sveću, ni ja neću, me, Posustajem, samopovređuješ naše dušene neumem, mogu pronaći pokoj. odagnati a ne mogu hteti, za vjek i vjekova - obeležen.

148

Replika veselo viori,zamenih samoprekorom. Usklik oduševljenja opet skupa, makar dušebrižno, koliko života možemo podneti Kako sam opet podlegao, nenaučeni na nit poraz, kako ispustih finog stasavanja? pa ponos nam se po nosu, mislim, Mlada devojka jošobija ne sumnja, vraćamo uspešno da nadogradimo. daleko jojsekopne sećanja.

Ja sam te ubio i pokopao, ti si usmrtila i sahranila mene, mi smo naši grobovi. Ali ne pali sveću, ni ja neću, naše duše ne mogu pronaći pokoj.

148

Usklik oduševljenja zamenih samoprekorom. Časkom postadoh blagonaklon Kako sam opetboljima, podlegao, tako ih činim kako ispustih nit finog stasavanja? pokorno se osmehnuh, Mlada devojka još neodgovornost. sumnja, moć nosi bremenitu daleko joj kopne sećanja. Koliko košta metar dostojanstva?

asasini asasini

Časkom postadoh blagonaklon tako ih činim boljima, pokorno se osmehnuh, moć nosi bremenitu odgovornost. Koliko košta metar dostojanstva?


čulo

Kako izreći nešto što je patetično a da onom koji čuje to ne zazvuči patetično? Ovo je patetični žal za patetičnošću.

149

Ti si samo moja, samo tako može. Znači ne može. Jer nisi. Ne rizikuj, unesrećiću te, iz staha da me ne unesrećiš. Deo mene, razumski tvoj, progovara sad. Delić koji suzbijam bi te satro. Nemoj da radiš ono za šta nemam strpljenja na način za koji nemam razumevanja, možda nećeš izdržati.

''Kaman li’l devil bi maj li’l ejndžel'' - odfalširah za svoju dušu i nasmejah se od svih očiju. Ipak…jutro je…

Nema dodira, nema vida, nema glasa, nema mirisa, nema ukusa, nema tona. Ostalo mi je samo čulo misli.

A tako sam želeo da ceo svet bar jedan dan zna da je moja, samo jedan dan. A nije bio trenutak za to. Trebalo je da kažem, iako sam duh, ona bi me čula, trebalo je da kažem, pička kukavička, njoj bi i tad značilo da ne umre sama.

''Uvek sam te voleo!'' ''Ne dragi moj!'' - rekla je taman tako kao da opet ljubav ključa do besnila - ''Ti si uvek voleo samo sebe''! Zaćutao sam, znao sam da sam odavno mrtav i da sad samo odživljavam ''šta je bilo posle'', ali, ipak sam osetio strah od smrti. Smrt pokazuje kako smo živeli. Mi bez nas. Da smo se manje voleli da li bi umrli manje nesrećni? Prvo voliš, pa mrziš, pa ti je svejedno. Svi jednog nadtrena dospemo pod božiju mistriju.

Zaćutao sam, znao sam da sam odavno mrtav i da sad samo odživljavam ''šta je bilo posle'', ali, ipak sam osetio strah od smrti. Smrt pokazuje kako smo živeli. Mi bez nas. Da smo se manje voleli da li bi umrli manje nesrećni? Prvo voliš, pa mrziš, pa ti je svejedno. Svi jednog nadtrena dospemo pod božiju mistriju.

A tako sam želeo da ceo svet bar jedan dan zna da je moja, samo jedan dan. A nije bio trenutak za to. Trebalo je da kažem, iako sam duh, ona bi me čula, trebalo je da kažem, pička kukavička, njoj bi i tad značilo da ne umre sama.

''Uvek sam te voleo!'' ''Ne dragi moj!'' - rekla je taman tako kao da opet ljubav ključa do besnila - ''Ti si uvek voleo samo sebe''! Nema dodira, nema vida, nema glasa, nema mirisa, nema ukusa, nema tona. Ostalo mi je samo čulo misli.

''Kaman li’l devil bi maj li’l ejndžel'' - odfalširah za svoju dušu i nasmejah se od svih očiju. Ipak…jutro je…

čulo

149

Ti si samo moja, samo tako može. Znači ne može. Jer nisi. Ne rizikuj, unesrećiću te, iz staha da me ne unesrećiš. Deo mene, razumski tvoj, progovara sad. Delić koji suzbijam bi te satro. Nemoj da radiš ono za šta nemam strpljenja na način za koji nemam razumevanja, možda nećeš izdržati. Kako izreći nešto što je patetično a da onom koji čuje to ne zazvuči patetično? Ovo je patetični žal za patetičnošću.

+

čulo

Kako izreći nešto što je patetično a da onom koji čuje to ne zazvuči patetično? Ovo je patetični žal za patetičnošću.

149

čulo 149

Ti si samo moja, samo tako može. Znači ne može. Jer nisi. Ne rizikuj, unesrećiću te, iz staha da me ne unesrećiš. Deo mene, razumski tvoj, progovara sad. Delić koji suzbijam bi nešto te satro. Nemoj da radiš ono za šta nemam Kako izreći što je patetično a da onom koji čuje to strpljenja način za Ovo koji je nemam razumevanja, možda ne zazvučina patetično? patetični žal za nećeš izdržati. patetičnošću. Nema dodira, nema vida, nema glasa, nema mirisa,Jer nema Ti si samo moja, samo tako može. Znači ne može. nisi. ukusa, nema tona. Ostalo mistaha je samo čulonemisli. Ne rizikuj, unesrećiću te, iz da me unesrećiš. Deo mene, razumski tvoj, progovara sad. Delić koji ''Uvek sambitetevoleo!'' suzbijam satro. Nemoj da radiš ono za šta nemam ''Ne dragi moj!'' - rekla je taman tako kao da opetmožda ljubav strpljenja na način za koji nemam razumevanja, ključa do besnila - ''Ti si uvek voleo samo sebe''! nećeš izdržati. Zaćutao sam, znao danema sam odavno mrtavmirisa, i da sad Nema dodira, nemasam vida, glasa, nema nema samo je bilo posle'', sam osetio ukusa,odživljavam nema tona.''šta Ostalo mi je samo ali, čuloipak misli. strah od smrti. Smrt pokazuje kako smo živeli. Mi bez nas. Da smosam se manje voleli da li bi umrli manje nesrećni? ''Uvek te voleo!'' Prvo voliš,moj!'' pa mrziš, pajeti taman je svejedno. ''Ne dragi - rekla tako kao da opet ljubav Svi jednog nadtrena pod božiju ključa do besnila - ''Tidospemo si uvek voleo samo mistriju. sebe''!

''Kaman li’l devil bi maj li’l ejndžel'' - odfalširah za svoju dušu i nasmejah se od svih očiju. Ipak…jutro je… A tako sam želeo dasam ceoda svet bar jedan mrtav dan zna dasad je Zaćutao sam, znao sam odavno i da moja,odživljavam samo jedan ''šta dan.je A bilo nije posle'', bio trenutak za to. samo ali, ipak samTrebalo osetio je da od kažem, sam duh, ona bi me trebalo jenas. da strah smrti.iako Smrt pokazuje kako smočula, živeli. Mi bez kažem, pička kukavička, i tad manje značilonesrećni? da ne umre Da smo se manje voleli danjoj li bibiumrli sama.voliš, pa mrziš, pa ti je svejedno. Prvo Svi jednog nadtrena dospemo pod božiju mistriju. ''Kaman li’l devil bi maj li’l ejndžel'' - odfalširah za svoju dušu svih očiju. A takoi nasmejah sam želeose daod ceo svet bar jedan dan zna da je Ipak…jutro moja, samoje… jedan dan. A nije bio trenutak za to. Trebalo je da kažem, iako sam duh, ona bi me čula, trebalo je da kažem, pička kukavička, njoj bi i tad značilo da ne umre sama. Zaćutao sam, znao danema sam odavno mrtavmirisa, i da sad Nema dodira, nemasam vida, glasa, nema nema samo odživljavam je bilo posle'', sam osetio ukusa, nema tona.''šta Ostalo mi je samo ali, čuloipak misli. strah od smrti. Smrt pokazuje kako smo živeli. Mi bez nas. Da smosam se manje voleli da li bi umrli manje nesrećni? ''Uvek te voleo!'' Prvodragi voliš,moj!'' pa mrziš, pajeti taman je svejedno. ''Ne - rekla tako kao da opet ljubav Svi jednog nadtrena pod božiju ključa do besnila - ''Tidospemo si uvek voleo samo mistriju. sebe''!

čulo

149 149

ulo

A tako sam želeo dasam ceoda svet bar jedan mrtav dan zna dasad je Zaćutao sam, znao sam odavno i da moja, samo jedan ''šta dan.je A bilo nije posle'', bio trenutak za to. samo odživljavam ali, ipak samTrebalo osetio je da od kažem, sam duh, ona bi me trebalo jenas. da strah smrti.iako Smrt pokazuje kako smočula, živeli. Mi bez kažem, pička kukavička, i tad manje značilonesrećni? da ne umre Da smo se manje voleli danjoj li bibiumrli sama. Prvo voliš, pa mrziš, pa ti je svejedno. Svi jednog nadtrena dospemo pod božiju mistriju. ''Kaman li’l devil bi maj li’l ejndžel'' - odfalširah za svoju dušu svih očiju. A takoi nasmejah sam želeose daod ceo svet bar jedan dan zna da je Ipak…jutro moja, samoje… jedan dan. A nije bio trenutak za to. Trebalo je da kažem, iako sam duh, ona bi me čula, trebalo je da kažem, pička kukavička, njoj bi i tad značilo da ne umre sama. ''Kaman li’l devil bi maj li’l ejndžel'' - odfalširah za svoju dušu i nasmejah se od svih očiju. Ipak…jutro je…

Nema dodira, nema vida, nema glasa, nema mirisa,Jer nema Ti si samo moja, samo tako može. Znači ne može. nisi. ukusa, nema tona. Ostalo mistaha je samo čulonemisli. Ne rizikuj, unesrećiću te, iz da me unesrećiš. Deo mene, razumski tvoj, progovara sad. Delić koji ''Uvek sambitetevoleo!'' suzbijam satro. Nemoj da radiš ono za šta nemam ''Ne dragi moj!'' - rekla je taman tako kao da opetmožda ljubav strpljenja na način za koji nemam razumevanja, ključa izdržati. do besnila - ''Ti si uvek voleo samo sebe''! nećeš Ti si samo moja, samo tako može. Znači ne može. Jer nisi. Ne rizikuj, unesrećiću te, iz staha da me ne unesrećiš. Deo mene, razumski tvoj, progovara sad. Delić koji suzbijam bi nešto te satro. Nemoj da radiš ono za šta nemam Kako izreći što je patetično a da onom koji čuje to strpljenja način za Ovo koji je nemam razumevanja, možda ne zazvučina patetično? patetični žal za nećeš izdržati. patetičnošću.


Ogladnelost je sveprisutna, raščešljavam te četkom od meke kamilje dlake, obuhvatam te s leđa, ti si utočište, poljubim te u vrat. Stavljam ti drvenu masku i ližem te kroz ručno obrađen otvor za usta, obnažujem ti grudi, podižem ti ruke kao da su vezane, opireš se od vrata ka bokovima, misteriozno se nastanjuješ u mome krilu, pokušavaš da pobegneš, stenješ, kao kad želiš da izgovoriš neku neizrečenu tajnu, prinosim te na sto, tvoji udovi su zmije, halapljiva si, ti si sam đavo, slatkasta obmana. S vremena na vreme prizivamo našu ljubav. Okupimo se oko stola, upalimo sveće, držimo se za ruke i dozivamo je. Ne sme biti mrtva, bar ne dok je nas. Ona je naš najdublji strah, budi nas noću, obeživljava nas, udahnjuje nam novo sutra kroz nosne šupljine, isisava nas kao pijavica, ozveruje nas kao afrodizjak.

Ogladnelost je sveprisutna, raščešljavam te četkom od meke kamilje dlake, obuhvatam te s leđa, ti si utočište, poljubim te u vrat. Stavljam ti drvenu masku i ližem te kroz ručno obrađen otvor za usta, obnažujem ti grudi, podižem ti ruke kao da su vezane, opireš se od vrata ka bokovima, misteriozno se nastanjuješ u mome krilu, pokušavaš da pobegneš, stenješ, kao kad želiš da izgovoriš neku neizrečenu tajnu, prinosim te na sto, tvoji udovi su zmije, halapljiva si, ti si sam đavo, slatkasta obmana.

150

Moja ljubav prema tebi ne može ničim da se meri, sem kišom i snom. Kiša! Mi volimo kišu! Kad smo zajedno i kad nismo, mi volimo kišu. Mi volimo kad smo zajedno.

utočište

S vremena na vreme prizivamo našu ljubav. Okupimo se oko stola, upalimo sveće, držimo se za ruke i dozivamo je. Ne sme biti mrtva, bar ne dok je nas. Ona je naš najdublji strah, budi nas noću, obeživljava nas, udahnjuje nam novo sutra kroz nosne šupljine, isisava nas kao pijavica, ozveruje nas kao afrodizjak.

utočište

150

Moja ljubav prema tebi ne može ničim da se meri, sem kišom i snom. Kiša! Mi volimo kišu! Kad smo zajedno i kad nismo, mi volimo kišu. Mi volimo kad smo zajedno.

+

150

točište utočište

150

Kiša! Mi volimo kišu! Kad smo zajedno i kad nismo, mi volimo kišu. Mi volimo kad smo zajedno. Moja ljubav prema tebi ne može ničim da se meri, S vremena vreme prizivamo našu ljubav. sem kišom inasnom. Okupimo se oko stola, Kiša! upalimo Mi volimosveće, kišu! držimo za rukei ikad dozivamo Kad smosezajedno nismo,je. Ne volimo sme bitikišu. mrtva, mi barvolimo ne dokkad je nas. Mi smo zajedno. Ona je naš najdublji strah, nas noću, Sbudi vremena na vreme prizivamo našu ljubav. obeživljava Okupimo se nas, oko stola, udahnjuje nam novo sutra kroz nosne šupljine, upalimo sveće, isisava nas kao pijavica, držimo se za ruke i dozivamo je. ozveruje nasmrtva, kao afrodizjak. Ne sme biti bar ne dok je nas. Ogladnelost je sveprisutna, Ona je naš najdublji strah, raščešljavam budi nas noću,te četkom od meke kamilje obeživljava nas, dlake, obuhvatamnam te s novo leđa,sutra kroz nosne šupljine, udahnjuje ti si utočište, isisava nas kao pijavica, poljubim nas te ukao vrat. ozveruje afrodizjak. Stavljam ti drvenu masku i ližem te kroz ručno obrađen otvor za usta, Ogladnelost je sveprisutna, obnažujem ti te grudi, raščešljavam četkom podižem ruke kao da su vezane, od meke ti kamilje dlake, opireš se odte vrata ka bokovima, obuhvatam s leđa, misteriozno ti si utočište,se nastanjuješ u mome krilu, pokušavaštedau pobegneš, poljubim vrat. stenješ, kao kad želiš da izgovoriš Stavljam ti drvenu masku i ližem te neku ručno neizrečenu tajnu, kroz obrađen otvor za usta, prinosim te ti nagrudi, sto, obnažujem tvoji udovi su zmije, halapljiva si, podižem ti ruke kao da su vezane, ti si sam slatkasta obmana. opireš se đavo, od vrata ka bokovima, misteriozno se nastanjuješ u mome krilu, pokušavaš da pobegneš, stenješ, kao kad želiš da izgovoriš neku neizrečenu tajnu, prinosim te na sto, tvoji udovi su zmije, halapljiva si, ti si sam đavo, slatkasta obmana.

150

utočište utočište

150

Moja ljubav prema tebi ne može ničim da se meri, sem kišom i snom. Kiša! Mi volimo kišu! Kad smo zajedno i kad nismo, mi volimo kišu. Mi volimo kad smo zajedno. Moja ljubav prema tebi ne može ničim da se meri, Ssem vremena vreme prizivamo našu ljubav. kišom inasnom. Okupimo se oko stola, Kiša! upalimo Mi volimosveće, kišu! držimo za rukei ikad dozivamo Kad smosezajedno nismo,je. Ne sme bitikišu. mrtva, mi volimo bar ne dokkad je nas. Mi volimo smo zajedno. Ona je naš najdublji strah, budi nas noću, S vremena na vreme prizivamo našu ljubav. obeživljava Okupimo se nas, oko stola, udahnjuje nam novo sutra kroz nosne šupljine, upalimo sveće, isisava kao pijavica, držimo nas se za ruke i dozivamo je. ozveruje nasmrtva, kao afrodizjak. Ne sme biti bar ne dok je nas. Ogladnelost je sveprisutna, Ona je naš najdublji strah, raščešljavam budi nas noću,te četkom od meke kamilje obeživljava nas, dlake, obuhvatam te s novo leđa,sutra kroz nosne šupljine, udahnjuje nam ti si utočište, isisava nas kao pijavica, poljubim te ukao vrat. ozveruje nas afrodizjak. Stavljam ti drvenu masku i ližem te kroz ručno obrađen otvor za usta, Ogladnelost je sveprisutna, obnažujem ti te grudi, raščešljavam četkom podižem ruke kao da su vezane, od meke ti kamilje dlake, opireš se odte vrata ka bokovima, obuhvatam s leđa, misteriozno ti si utočište,se nastanjuješ u mome krilu, pokušavaš poljubim tedau pobegneš, vrat. stenješ, kad želiš da izgovoriš Stavljamkao ti drvenu masku i ližem te neku neizrečenu tajnu, kroz ručno obrađen otvor za usta, prinosim te ti nagrudi, sto, obnažujem tvoji udovi su zmije, halapljiva si, podižem ti ruke kao da su vezane, ti si sam slatkasta obmana. opireš se đavo, od vrata ka bokovima, misteriozno se nastanjuješ u mome krilu, pokušavaš da pobegneš, stenješ, kao kad želiš da izgovoriš neku neizrečenu tajnu, prinosim te na sto, tvoji udovi su zmije, halapljiva si, ti si sam đavo, slatkasta obmana.


Nosam te po sobi, tropot potpetica s mojih čizama kao durska skala odzvanja prostranstvom, ja sam tvoj surogat, mi smo jedno. Okačiću te na zid, levom rukom rušiš sliku, laktom obaraš vazu, šamaraš me, strast je oslobođena, stropošta se s nama na tepih ručno tkan na dalekom istoku, priznaješ mi plišem usana da je naša ljubav urođena, po običaju opovrgavam to, škrgućem zubima, grubo prodirući. Smeškaš se. Lascivan sam.

Odlazimo u noć. Do novog rituala. List tiho opade s grane. Utanjamo u neminovan san, omamljeni prizvanim, iznova spoznati, zaraženi, ovisni, golobradi dečak… nevina devojčica… A san je prirodan melem i razvratno se voli s kišom. Počinjemo da obznanjujemo vrhunac, piroklaktički potop, kao mozaik naših strahova od krvi i mesa. On se rađa i živi zavisno od toga kakva mu je sudbina. Gotovo je. Svisnuli smo. Izdahnuli. Gotovo je. Spiramo se sa sebe. Uzajamno. Želimo to što ne želimo, ne želimo više ono što jedino želimo. Delom monstrumi, delom arhanđeli, delom kopilad, delom presvetlost.

Počinjemo da obznanjujemo vrhunac, piroklaktički potop, kao mozaik naših strahova od krvi i mesa. On se rađa i živi zavisno od toga kakva mu je sudbina. Gotovo je. Svisnuli smo. Izdahnuli. Gotovo je. Spiramo se sa sebe. Uzajamno. Želimo to što ne želimo, ne želimo više ono što jedino želimo. Delom monstrumi, delom arhanđeli, delom kopilad, delom presvetlost.

Nosam te po sobi, tropot potpetica s mojih čizama kao durska skala odzvanja prostranstvom, ja sam tvoj surogat, mi smo jedno. Okačiću te na zid, levom rukom rušiš sliku, laktom obaraš vazu, šamaraš me, strast je oslobođena, stropošta se s nama na tepih ručno tkan na dalekom istoku, priznaješ mi plišem usana da je naša ljubav urođena, po običaju opovrgavam to, škrgućem zubima, grubo prodirući. Smeškaš se. Lascivan sam.

Odlazimo u noć. Do novog rituala. List tiho opade s grane. Utanjamo u neminovan san, omamljeni prizvanim, iznova spoznati, zaraženi, ovisni, golobradi dečak… nevina devojčica… A san je prirodan melem i razvratno se voli s kišom.

+

Nosam te po sobi, tropot potpetica s mojih čizama kao durska skala odzvanja prostranstvom, ja sam tvoj surogat, mi smo jedno. Okačiću te na zid, levom rukom rušiš sliku, laktom obaraš vazu, šamaraš me, strast stropošta se s nama Nosamjeteoslobođena, po sobi, na tepih ručno tkan na dalekom tropot potpetica s mojih čizama istoku, priznaješ plišem usana prostranstvom, kao durskamiskala odzvanja da je naša urođena, ja sam tvojljubav surogat, mi smo jedno. po običaju to, Okačiću te opovrgavam na zid, škrgućem zubima, levom rukom rušiš grubo sliku, prodirući. Smeškaš se. Lascivan sam. me, laktom obaraš vazu, šamaraš strast je oslobođena, stropošta se s nama Počinjemo da obznanjujemo vrhunac, na tepih ručno tkan na dalekom istoku, piroklaktički potop, usana priznaješ mi plišem kao naših strahova da jemozaik naša ljubav urođena, od krvi i mesa. On se rađa opovrgavam i živi po običaju to, zavisno odzubima, toga kakva muprodirući. je sudbina. škrgućem grubo Gotovo smo. Izdahnuli. Smeškašje. se.Svisnuli Lascivan sam. Gotovo je. Spiramo se da sa obznanjujemo sebe. Uzajamno. Počinjemo vrhunac, Želimo to štopotop, ne želimo, piroklaktički ne onostrahova što jedino kaoželimo mozaikviše naših od želimo. krvi i mesa. Delom monstrumi, On se rađa i živi delom zavisnoarhanđeli, od toga kakva mu je sudbina. delom Gotovokopilad, je. Svisnuli smo. Izdahnuli. delom Gotovopresvetlost. je. Spiramo se sa sebe. Uzajamno. Odlazimo noć. Želimo to ušto ne želimo, Do novog rituala. ne želimo više ono što jedino želimo. List tiho opade s grane. Delom monstrumi, Utanjamo u neminovan san, delom arhanđeli, omamljeni prizvanim, delom kopilad, iznova spoznati, delom presvetlost. zaraženi, ovisni, golobradi dečak… Odlazimo u noć. nevina devojčica… Do novog rituala. A santiho je prirodan melem List opade s grane. iUtanjamo razvratnouse voli s kišom. neminovan san, omamljeni prizvanim, iznova spoznati, zaraženi, ovisni, golobradi dečak… nevina devojčica… A san je prirodan melem

ja sam tvoj surogat, mi smo jedno. Okačiću te na zid, levom rukom rušiš sliku, laktom obaraš vazu, šamaraš me, strast jeteoslobođena, stropošta se s nama Nosam po sobi, na tepih ručno tkan na dalekom tropot potpetica s mojih čizama istoku, priznaješ plišem usana prostranstvom, kao durskamiskala odzvanja da sam je naša urođena, ja tvojljubav surogat, mi smo jedno. po običaju to, Okačiću te opovrgavam na zid, škrgućem zubima, levom rukom rušiš grubo sliku, prodirući. Smeškašobaraš se. Lascivan sam. me, laktom vazu, šamaraš strast je oslobođena, stropošta se s nama Počinjemo da obznanjujemo vrhunac, na tepih ručno tkan na dalekom istoku, piroklaktički potop, usana priznaješ mi plišem kaojemozaik naših strahova da naša ljubav urođena, od krvi i mesa. On običaju se rađa opovrgavam i živi po to, zavisno odzubima, toga kakva muprodirući. je sudbina. škrgućem grubo Gotovo je. smo. Izdahnuli. Smeškaš se.Svisnuli Lascivan sam. Gotovo je. Spiramo se da sa obznanjujemo sebe. Uzajamno. Počinjemo vrhunac, Želimo to štopotop, ne želimo, piroklaktički ne želimo onostrahova što jedino kao mozaikviše naših od želimo. krvi i mesa. Delom monstrumi, On se rađa i živi delom arhanđeli, zavisno od toga kakva mu je sudbina. delom kopilad, Gotovo je. Svisnuli smo. Izdahnuli. delom presvetlost. Gotovo je. Spiramo se sa sebe. Uzajamno. Odlazimo noć. Želimo to ušto ne želimo, Do želimo novog rituala. ne više ono što jedino želimo. List tiho opade s grane. Delom monstrumi, Utanjamo u neminovan san, delom arhanđeli, omamljeni prizvanim, delom kopilad, iznova presvetlost. spoznati, delom zaraženi, ovisni, golobradi u dečak… Odlazimo noć. nevina devojčica… Do novog rituala. A santiho je prirodan melem List opade s grane. i razvratnouse voli s kišom. Utanjamo neminovan san, omamljeni prizvanim, iznova spoznati, zaraženi, ovisni, golobradi dečak… nevina devojčica… A san je prirodan melem i razvratno se voli s kišom.


dodir Zar baš moj dodir da ima tu moć nadvečnog?

Argenta, moj najbizarnajniji san ili najpredivniji košmar? Trebalo je da se čuvam žene koja tvrdi da je ničija, to tvrdi jer je svačija. Slaži me da nije tako i zakuni se u sopstveno laganje.

Uvek sve završava bliže bolu. Od moje dobrote stradaće baš onaj koji sumnja da od nje stradati se može, jer ko se povinuje jednom, jednom se i odvinuje. Pravo prosvećenje se, ipak, stiče gubitkom.

Mirni Luka te opet dodirnuo. U pravu si, mi smo razlog naše nesreće, al' zar baš njegov dodir da ima tu moć osvešćenja? Ja sam tvoja rođena ljubav, ali moram da te ostavim, izvini, pa ćeš ostatak života provesti sa ljučuhom. Skončao sam, kremiran sam i urnisan. Urna je postavljena u pripratu tvoga srca, sad možeš da me svakodnevno posećuješ.

Mirni Luka te opet dodirnuo. U pravu si, mi smo razlog naše nesreće, al' zar baš njegov dodir da ima tu moć osvešćenja? Ja sam tvoja rođena ljubav, ali moram da te ostavim, izvini, pa ćeš ostatak života provesti sa ljučuhom. Skončao sam, kremiran sam i urnisan. Urna je postavljena u pripratu tvoga srca, sad možeš da me svakodnevno posećuješ.

Uvek sve završava bliže bolu. Od moje dobrote stradaće baš onaj koji sumnja da od nje stradati se može, jer ko se povinuje jednom, jednom se i odvinuje. Pravo prosvećenje se, ipak, stiče gubitkom.

Argenta, moj najbizarnajniji san ili najpredivniji košmar? Trebalo je da se čuvam žene koja tvrdi da je ničija, to tvrdi jer je svačija. Slaži me da nije tako i zakuni se u sopstveno laganje.

Zar baš moj dodir da ima tu moć nadvečnog?

Bezbroj je razloga zbog kojih ne moram al' zbog onog jednog ne spavam. Vredna je činjenica da sam ga zaslužio. Ko je sada kukavica? Ko živi od laži? Svi? Ko ne ume da se odupre nedohvatnom naspram neumitnog? Strast je ipak samo strast, nije ljubav.

dodir

152

152

Bezbroj je razloga zbog kojih ne moram al' zbog onog jednog ne spavam. Vredna je činjenica da sam ga zaslužio. Ko je sada kukavica? Ko živi od laži? Svi? Ko ne ume da se odupre nedohvatnom naspram neumitnog? Strast je ipak samo strast, nije ljubav.

+

152

dodir

Ko je sada kukavica? Ko živi od laži? Svi? Ko ne ume da se odupre nedohvatnom naspramje neumitnog? Bezbroj razloga zbog kojih ne moram Strast ipak jednog samo strast, nije ljubav. al' zbogjeonog ne spavam. Vredna je činjenica da sam ga zaslužio. Argenta, najbizarnajniji san Ko je sadamoj kukavica? ili najpredivniji Ko živi od laži? košmar? Trebalo je da se čuvam žene koja tvrdi da je ničija, Svi? to tvrdi jer da je se svačija. Slaži me da nije tako Ko ne ume odupre nedohvatnom i zakuni se u sopstveno laganje. naspram neumitnog? Strast je ipak samo strast, nije ljubav. Mirni Luka te opet dodirnuo. U pravu si, minajbizarnajniji smo razlog naše nesreće, Argenta, moj san al' najpredivniji zar baš njegov dodir da ima tu moć osvešćenja? ili košmar? Ja sam tvoja ljubav, Trebalo je da rođena se čuvam žene koja tvrdi da je ničija, ali tvrdi moram ostavim, izvini, to jerda je te svačija. Slaži me da nije tako ćeš ostatak života provesti sa ljučuhom. ipazakuni se u sopstveno laganje. Skončao sam, kremiran sam i urnisan. Urna je postavljena u pripratu tvoga srca, Mirni Luka te opet dodirnuo. sad možeš U pravu si, da mi me smosvakodnevno razlog naše posećuješ. nesreće, al' zar baš njegov dodir da ima tu moć osvešćenja? Uvek sve završava bliže bolu. Ja sam tvoja rođena ljubav, Od moram moje dobrote stradaćeizvini, baš onaj ali da te ostavim, kojićeš sumnja da života od njeprovesti stradati sa se ljučuhom. može, pa ostatak jer ko se sam, povinuje jednom, se i odvinuje. Skončao kremiran samjednom i urnisan. Pravoje prosvećenje ipak, stiče gubitkom. Urna postavljenase, u pripratu tvoga srca, sad možeš da me svakodnevno posećuješ. Zar baš moj dodir da ima tu moć nadvečnog? Uvek sve završava bliže bolu. Od moje dobrote stradaće baš onaj koji sumnja da od nje stradati se može, jer ko se povinuje jednom, jednom se i odvinuje. Pravo prosvećenje se, ipak, stiče gubitkom.

odir

152

Zar baš moj dodir da ima tu moć nadvečnog?

Zar baš moj dodir da ima tu moć nadvečnog?

dodir

152

dodir

152

Bezbroj je razloga zbog kojih ne moram al' zbog onog jednog ne spavam. Vredna je činjenica da sam ga zaslužio. Ko je sada kukavica? Ko živi od laži? Svi? Ko ne ume da se odupre nedohvatnom naspram neumitnog? Bezbroj je razloga zbog kojih ne moram Strast ipak jednog samo strast, nije ljubav. al' zbogjeonog ne spavam. Vredna je činjenica da sam ga zaslužio. Argenta, najbizarnajniji san Ko je sadamoj kukavica? ili Ko najpredivniji živi od laži? košmar? Trebalo je da se čuvam žene koja tvrdi da je ničija, Svi? to jer da je se svačija. Slaži me da nije tako Ko tvrdi ne ume odupre nedohvatnom inaspram zakuni se u sopstveno laganje. neumitnog? Strast je ipak samo strast, nije ljubav. Mirni Luka te opet dodirnuo. U pravu si, minajbizarnajniji smo razlog naše nesreće, Argenta, moj san al' zar baš njegov dodir da ima tu moć osvešćenja? ili najpredivniji košmar? Ja sam tvoja ljubav, Trebalo je da rođena se čuvam žene koja tvrdi da je ničija, ali moram ostavim, izvini, to tvrdi jerda je te svačija. Slaži me da nije tako pa ćeš ostatak života provesti sa ljučuhom. i zakuni se u sopstveno laganje. Skončao sam, kremiran sam i urnisan. Urna postavljena u pripratu tvoga srca, Mirni je Luka te opet dodirnuo. sad možeš U pravu si, da mi me smosvakodnevno razlog naše posećuješ. nesreće, al' zar baš njegov dodir da ima tu moć osvešćenja? Uvek sve završava bliže bolu. Ja sam tvoja rođena ljubav, Od moje dobrote stradaćeizvini, baš onaj ali moram da te ostavim, koji sumnja da života od njeprovesti stradati sa se ljučuhom. može, pa ćeš ostatak jer ko se sam, povinuje jednom, se i odvinuje. Skončao kremiran samjednom i urnisan. Pravo prosvećenje ipak, stiče gubitkom. Urna je postavljenase, u pripratu tvoga srca, sad možeš da me svakodnevno posećuješ. Zar baš moj dodir da ima tu moć nadvečnog? Uvek sve završava bliže bolu. Od moje dobrote stradaće baš onaj koji sumnja da od nje stradati se može, jer ko se povinuje jednom, jednom se i odvinuje. Pravo prosvećenje se, ipak, stiče gubitkom.


gabarit

153

Odavno te nema, tako je moralo biti sad se javljaš, kažeš, vreme je... Ne pristajem na dil a tragam za neprevisokom cenom. Kažeš zvala sam te, devedeset šest puta, nisi se javljao a ja sam svaki put ponovila u sebi po jednu priču koju smo nadživeli. Ne želim da slušam, ne vidim razlog, prohteh. Pa nosim tvoje dete! Ustuknuh…ali…mi nismo… U tome i jeste veličina naše ljubavi. Probudih se, od sad više ne pilulam, prošetah po sobi i ne osetih da je stvarnost stvarnija. Ne setih se gde smo se sreli, krenuh tamo gde ćeš morati proći kad-tad, putem koji krivuda kroz ravnicu, presekoh pored bunara, viknuh u njega, ubrah trsku i mlatarah njome imitirajući glasom ciku vetra. Tako prekratih vreme.

Jer život je apsurdan, jer želje plaćamo gubitkom osećanja, prividno osećanje patnje oslikava bol koji ustvari ne postoji. Da nema patnje kako bi znali za bol? I otkud nam osećanje apsurda? Otud što život ne postoji, postoji samo suluda želja za njim, Živote moj. Kako zaspati noćas, jer suton kao onaj mračni tunel kroz koji smo morali proći do divlje plaže, čeka me… Prebdiću nesanicu, otupeću zamisaonost i dočekaću svitanje popločan susretljivošću za tvoj novi naboj moga bola… Probudih se, od sad više ne pilulam, prošetah po sobi i ne osetih da je stvarnost stvarnija. Ne setih se gde smo se sreli, krenuh tamo gde ćeš morati proći kad-tad, putem koji krivuda kroz ravnicu, presekoh pored bunara, viknuh u njega, ubrah trsku i mlatarah njome imitirajući glasom ciku vetra. Tako prekratih vreme.

Kako zaspati noćas, jer suton kao onaj mračni tunel kroz koji smo morali proći do divlje plaže, čeka me… Prebdiću nesanicu, otupeću zamisaonost i dočekaću svitanje popločan susretljivošću za tvoj novi naboj moga bola…

153

gabarit

Jer život je apsurdan, jer želje plaćamo gubitkom osećanja, prividno osećanje patnje oslikava bol koji ustvari ne postoji. Da nema patnje kako bi znali za bol? I otkud nam osećanje apsurda? Otud što život ne postoji, postoji samo suluda želja za njim, Živote moj.

Odavno te nema, tako je moralo biti sad se javljaš, kažeš, vreme je... Ne pristajem na dil a tragam za neprevisokom cenom. Kažeš zvala sam te, devedeset šest puta, nisi se javljao a ja sam svaki put ponovila u sebi po jednu priču koju smo nadživeli. Ne želim da slušam, ne vidim razlog, prohteh. Pa nosim tvoje dete! Ustuknuh…ali…mi nismo… U tome i jeste veličina naše ljubavi.

+

153

abarit gabarit

gabarit gabarit

153

Odavno te nema, tako je moralo biti sad se javljaš, kažeš, vreme je... Ne pristajem na dil a tragam za neprevisokom cenom. Kažeš zvala sam te, devedeset šest puta, nisi se javljao a ja sam svaki put ponovila u sebi po jednu priču koju smo nadživeli. Ne želimtedanema, slušam, nejevidim razlog, Odavno tako moralo biti prohteh. Pa tvoje kažeš, dete! vreme je... sadnosim se javljaš, Ustuknuh…ali…mi Ne pristajem na dilnismo… a tragam U i jeste veličina naše ljubavi. zatome neprevisokom cenom. Kažeš zvala sam te, devedeset šest puta, Probudih se, oda sad višesvaki ne pilulam, nisi se javljao ja sam put prošetah sobipoi ne osetih ponovila uposebi jednu priču koju smo nadživeli. da stvarnost stvarnija. Ne je želim da slušam, ne vidim razlog, prohteh. Ne setih se gde dete! smo se sreli, Pa nosim tvoje krenuh tamo gde ćeš morati proći kad-tad, Ustuknuh…ali…mi nismo… putem krivuda kroznaše ravnicu, U tomekoji i jeste veličina ljubavi. presekoh pored bunara, viknuh u njega, ubrah trsku mlatarah imitirajući Probudih se,i od sad višenjome ne pilulam, glasom ciku prošetah po vetra. sobi i ne osetih Tako da jeprekratih stvarnost vreme. stvarnija. Ne setih se gde smo se sreli, Kako zaspati sutonproći kad-tad, krenuh tamo noćas, gde ćešjer morati kao onaj mračni tunel kroz koji smo putem koji krivuda kroz ravnicu, morali proći do divlje plaže, čeka me… presekoh pored bunara, viknuh u njega, Prebdiću nesanicu, otupeću ubrah trsku i mlatarah njomezamisaonost imitirajući iglasom dočekaću cikusvitanje vetra. popločan susretljivošću za tvoj novi naboj moga bola… Tako prekratih vreme. Jer je apsurdan, Kakoživot zaspati noćas, jer suton jer gubitkom osećanja, kao želje onaj plaćamo mračni tunel kroz koji smo prividno osećanje patnje oslikava morali proći do divlje plaže, čeka me… bol koji ustvari ne postoji. Prebdiću nesanicu, otupeću zamisaonost Da nema patnje kako bi znali susretljivošću za bol? i dočekaću svitanje popločan Izaotkud nam naboj osećanje apsurda? tvoj novi moga bola… Otud što život ne postoji, postoji samo suluda želja za njim, Jer život je apsurdan, Živote moj. jer želje plaćamo gubitkom osećanja, prividno osećanje patnje oslikava bol koji ustvari ne postoji. Da nema patnje kako bi znali za bol? I otkud nam osećanje apsurda? Otud što život ne postoji, postoji samo suluda želja za njim, Živote moj.

153 153

Jer život je apsurdan, Kako zaspati noćas, jer suton jer želje gubitkom osećanja, kao onaj plaćamo mračni tunel kroz koji smo prividnoproći osećanje patnje oslikava morali do divlje plaže, čeka me… bol koji ustvari ne postoji. Prebdiću nesanicu, otupeću zamisaonost nema patnje kako bi znali susretljivošću za bol? iDa dočekaću svitanje popločan I otkud nam naboj osećanje apsurda? za tvoj novi moga bola… Otud što život ne postoji, postoji samo suluda želja za njim, Jer život je apsurdan, Živote moj. jer želje plaćamo gubitkom osećanja, prividno osećanje patnje oslikava bol koji ustvari ne postoji. Da nema patnje kako bi znali za bol? I otkud nam osećanje apsurda? Otud što život ne postoji, postoji samo suluda želja za njim, Živote moj. za neprevisokom cenom. Kažeš zvala sam te, devedeset šest puta, nisi se javljao a ja sam svaki put ponovila u sebi po jednu priču koju smo nadživeli. Ne želimtedanema, slušam, nejevidim razlog, Odavno tako moralo biti prohteh. Pa nosim tvoje kažeš, dete! vreme je... sad se javljaš, Ustuknuh…ali…mi Ne pristajem na dilnismo… a tragam U tome i jeste veličina naše ljubavi. za neprevisokom cenom. Kažeš zvala sam te, devedeset šest puta, Probudih se, oda sad višesvaki ne pilulam, nisi se javljao ja sam put prošetah uposebi sobipoi ne osetih ponovila jednu priču koju smo nadživeli. da je stvarnost stvarnija. Ne želim da slušam, ne vidim razlog, prohteh. Ne nosim setih se gde dete! smo se sreli, Pa tvoje krenuh tamo gde ćeš morati proći kad-tad, Ustuknuh…ali…mi nismo… putem krivuda kroznaše ravnicu, U tomekoji i jeste veličina ljubavi. presekoh pored bunara, viknuh u njega, ubrah trsku mlatarah imitirajući Probudih se,i od sad višenjome ne pilulam, glasom ciku prošetah po vetra. sobi i ne osetih Tako da jeprekratih stvarnost vreme. stvarnija. Ne setih se gde smo se sreli, Kako zaspati sutonproći kad-tad, krenuh tamo noćas, gde ćešjer morati kao onaj mračni tunel kroz koji smo putem koji krivuda kroz ravnicu, morali proći do divlje plaže, čeka me… presekoh pored bunara, viknuh u njega, Prebdiću nesanicu, otupeću ubrah trsku i mlatarah njomezamisaonost imitirajući i dočekaću glasom cikusvitanje vetra. popločan susretljivošću za tvoj novi naboj moga bola… Tako prekratih vreme.


ja dno

Uzdam se u tvoju snagu a bespoštedno sam te trošio, šta život nudi onom koji prekasno shvati, da li smo plod naše mašte koja neće imati ploda, ili smo ništa koje ne ume da ništavnim nazove sebe. Površan sam jer kopam po površini dna, nećemo se ostvariti odzvanja mi kao zvona danas, neka sva zla ljubavi ostanu u meni, zakopajte me na dno dna, bez slova, bez interpunkcije, bez simbola. Kad reči utihnu i pogled zamre nek ništa više ne zatreperi.

Hipertenziram između ljubavi i smrti. Površan sam jer kopam po površini dna, nećemo se ostvariti odzvanja mi kao zvona danas, neka sva zla ljubavi ostanu u meni, zakopajte me na dno dna, bez slova, bez interpunkcije, bez simbola. Kad reči utihnu i pogled zamre nek ništa više ne zatreperi.

Hipertenziram između ljubavi i smrti.

Uzdam se u tvoju snagu a bespoštedno sam te trošio, šta život nudi onom koji prekasno shvati, da li smo plod naše mašte koja neće imati ploda, ili smo ništa koje ne ume da ništavnim nazove sebe.

ja dno

154

154

Tenziram između ljubavi i smrti, suv sam pa me prelazi između dana mrve, naslutio sam strašnu snagu a osetio užasnu nemoć, da li je sve zapisano da bi borba bila uzaludna, ili je borba uzaludna da bi nemino zapis ovekovečen bio.

Tenziram između ljubavi i smrti, suv sam pa me prelazi između dana mrve, naslutio sam strašnu snagu a osetio užasnu nemoć, da li je sve zapisano da bi borba bila uzaludna, ili je borba uzaludna da bi nemino zapis ovekovečen bio. +

154

ja dno

a osetio užasnu nemoć, da li je sve zapisano da bi borba bila uzaludna, ili je borba uzaludna da bi nemino zapis ovekovečen bio. Tenziram između ljubavi i smrti, Uzdam tvoju snaguizmeđu dana mrve, suv samsepau me prelazi a bespoštedno sam tesnagu trošio, naslutio sam strašnu štaosetio životužasnu nudi onom koji prekasno shvati, a nemoć, smo plod naše mašte koja neće ploda, da li je sve zapisano da bi borba bila imati uzaludna, smo ništauzaludna koje ne ume ili je borba da bi nemino zapis da ništavnimbio. nazove sebe. ovekovečen

a dno

154

Površanse sam jer kopam Uzdam u tvoju snagupo površini dna, nećemo se ostvariti odzvanja a bespoštedno sam te trošio, mi kao zvona danas, nekaživot sva nudi zla ljubavi ostanu u meni,shvati, šta onom koji prekasno zakopajte me na dno dna, koja neće imati ploda, da li smo plod naše mašte bezsmo slova, bez interpunkcije, bez simbola. ili ništa koje ne ume Kadništavnim reči utihnu i pogled zamre da nazove sebe. nek ništa više ne zatreperi. Površan sam jer kopam po površini dna, Hipertenziram između ljubavi mi i smrti. nećemo se ostvariti odzvanja kao zvona danas, neka sva zla ljubavi ostanu u meni, zakopajte me na dno dna, bez slova, bez interpunkcije, bez simbola. Kad reči utihnu i pogled zamre nek ništa više ne zatreperi.

Hipertenziram između ljubavi i smrti.

Hipertenziram između ljubavi i smrti.

Površan sam jer kopam Uzdam se u tvoju snagupo površini dna, nećemo se ostvariti odzvanja a bespoštedno sam te trošio, mi kao zvona danas, neka sva nudi zla ljubavi ostanu u meni,shvati, šta život onom koji prekasno zakopajte me na dno dna, koja neće imati ploda, da li smo plod naše mašte bez slova, bez interpunkcije, bez simbola. ili smo ništa koje ne ume Kad reči utihnu i pogled zamre da ništavnim nazove sebe. nek ništa više ne zatreperi. Površan sam jer kopam po površini dna, Hipertenziram između ljubavi mi i smrti. nećemo se ostvariti odzvanja kao zvona danas, neka sva zla ljubavi ostanu u meni, zakopajte me na dno dna, bez slova, bez interpunkcije, bez simbola. Kad reči utihnu i pogled zamre nek ništa više ne zatreperi.

ja dno

154

ja dno

154

Tenziram između ljubavi i smrti, suv sam pa me prelazi između dana mrve, naslutio sam strašnu snagu a osetio užasnu nemoć, da li je sve zapisano da bi borba bila uzaludna, ili je borba uzaludna da bi nemino zapis ovekovečen bio. Tenziram između ljubavi i smrti, Uzdam tvoju snaguizmeđu dana mrve, suv samsepau me prelazi a bespoštedno sam tesnagu trošio, naslutio sam strašnu šta životužasnu nudi onom koji prekasno shvati, a osetio nemoć, da li smo plod naše mašte koja neće ploda, je sve zapisano da bi borba bila imati uzaludna, ili smo ništauzaludna koje ne ume je borba da bi nemino zapis da ništavnimbio. nazove sebe. ovekovečen


k, l, i, k.

155

Jednom me stvarno neće biti, preslućuješ to, cikličnošću pravdaš osećanje neprolaznog bez imalo bojazni, a u tvom telu živi bombaš samoubica u mom njegov klon, kao PSAS, večno traže još, traže jer orgazam stečen krajem njihov je nadsmisao. Možda ćeš mi nekad verovati, ja kroz nadu vidim iskupljujuću moć pravde, ali tada me više neće biti, kome je pa uvaženo uzalud potrošeno, kome se gleda akumul spasenja? U mojim je rukama ono što ne želim da se desi, ali desiće se, da bi se desilo stanje koje laički nazivamo tužno.

Snebivanjem ništa ne menjaš, uvek neprimetno poturiš očigledno! Tvrđavo Samoće! Ne pokušavaj da me lažima zavedeš, jer ovo je tren o kom sam ti pričao, od sad me više nikad neće biti. A pištolj ima dvaput ukus gorak, jednom u ustima, a jednom kad kaže samo klik… Izgovorio sam sve, izupozoravao sam te, izneverio sam tvoje izneverenje, moj oprost ne ume da te odsuoči, nešto jače od nas je jače i od mene. Umeće se stiče, znanje se stvara, uspeh se ne pobija ičim lagodnim, sve smo znali ali nismo umeli da steknemo i ne možemo pobiti da nismo naučili da sačuvamo zarečeno.

k, l, i, k.

Izgovorio sam sve, izupozoravao sam te, izneverio sam tvoje izneverenje, moj oprost ne ume da te odsuoči, nešto jače od nas je jače i od mene. Umeće se stiče, znanje se stvara, uspeh se ne pobija ičim lagodnim, sve smo znali ali nismo umeli da steknemo i ne možemo pobiti da nismo naučili da sačuvamo zarečeno. Snebivanjem ništa ne menjaš, uvek neprimetno poturiš očigledno! Tvrđavo Samoće! Ne pokušavaj da me lažima zavedeš, jer ovo je tren o kom sam ti pričao, od sad me više nikad neće biti. A pištolj ima dvaput ukus gorak, jednom u ustima, a jednom kad kaže samo klik…

155

Možda ćeš mi nekad verovati, ja kroz nadu vidim iskupljujuću moć pravde, ali tada me više neće biti, kome je pa uvaženo uzalud potrošeno, kome se gleda akumul spasenja? U mojim je rukama ono što ne želim da se desi, ali desiće se, da bi se desilo stanje koje laički nazivamo tužno. Jednom me stvarno neće biti, preslućuješ to, cikličnošću pravdaš osećanje neprolaznog bez imalo bojazni, a u tvom telu živi bombaš samoubica u mom njegov klon, kao PSAS, večno traže još, traže jer orgazam stečen krajem njihov je nadsmisao.

+

155

, l, i, k. k, l, i, k.

k, l, i, k. k, l, i, k.

155

Jednom me stvarno neće biti, preslućuješ to, cikličnošću pravdaš osećanje neprolaznog bez imalo bojazni, a u tvom telu živi bombaš samoubica u mom njegov klon, kao PSAS, večno traže još, traže jer orgazam stečen krajem njihov je nadsmisao. Jednom me stvarno neće biti, preslućuješ to, Možda ćeš mi nekadosećanje verovati,neprolaznog cikličnošću pravdaš ja nadu vidim iskupljujuću moć pravde, bezkroz imalo bojazni, ali više biti, samoubica a u tada tvomme telu živineće bombaš kome pa uvaženo uzalud potrošeno, u momjenjegov klon, kao PSAS, kome gleda akumul spasenja? večno se traže još, traže jer orgazam U mojim je rukama ono ne želim da se desi, stečen krajem njihov je što nadsmisao. ali desiće se, da bi se desilo stanje koje laički nazivamo tužno. Možda ćeš mi nekad verovati, ja kroz nadu vidim iskupljujuću moć pravde, Izgovorio sam sve, izupozoravao sam te, ali tada me više neće biti, izneverio sam tvoje izneverenje, kome je pa uvaženo uzalud potrošeno, moj ne ume da te odsuoči, komeoprost se gleda akumul spasenja? nešto jače nas jeono jačešto i od U mojim jeod rukama nemene. želim da se desi, Umeće se se, stiče, se stvara, ali desiće da znanje bi se desilo stanje uspeh se nenazivamo pobija ičim lagodnim, koje laički tužno. sve smo znali ali nismo umeli da steknemo iIzgovorio ne možemo da nismo naučili sampobiti sve, izupozoravao sam te, da sačuvamo izneverio samzarečeno. tvoje izneverenje, moj oprost ne ume da te odsuoči, Snebivanjem nejače menjaš, nešto jače odništa nas je i od mene. uvek neprimetno poturišseočigledno! Umeće se stiče, znanje stvara, Tvrđavo uspeh seSamoće! ne pobija ičim lagodnim, Ne lažima zavedeš, sve pokušavaj smo znali da ali me nismo umeli da steknemo jer je tren o kom ti pričao, i neovo možemo pobiti dasam nismo naučili od sad me više nikad neće biti. da sačuvamo zarečeno. A pištolj ima dvaput ukus gorak, jednom u ustima, Snebivanjem ništa ne menjaš, a jednom kad kaže samo očigledno! klik… uvek neprimetno poturiš Tvrđavo Samoće! Ne pokušavaj da me lažima zavedeš, jer ovo je tren o kom sam ti pričao, od sad me više nikad neće biti. A pištolj ima dvaput ukus gorak, jednom u ustima, a jednom kad kaže samo klik…

155 155

a u tvom telu živi bombaš samoubica u mom njegov klon, kao PSAS, večno traže još, traže jer orgazam stečen krajem njihov je nadsmisao. Jednom me stvarno neće biti, preslućuješ to, Možda ćeš mi nekadosećanje verovati,neprolaznog cikličnošću pravdaš ja kroz nadu vidim iskupljujuću moć pravde, bez imalo bojazni, aliu tada više biti, samoubica a tvomme telu živineće bombaš kome pa uvaženo uzalud potrošeno, u momjenjegov klon, kao PSAS, kome se gleda akumul spasenja? večno traže još, traže jer orgazam U mojim je rukama ono ne želim da se desi, stečen krajem njihov je što nadsmisao. ali desiće se, da bi se desilo stanje koje laički nazivamo tužno. Možda ćeš mi nekad verovati, ja kroz nadu vidim iskupljujuću moć pravde, Izgovorio sam sve, izupozoravao sam te, ali tada me više neće biti, izneverio sam tvoje izneverenje, kome je pa uvaženo uzalud potrošeno, moj oprost ne ume da te odsuoči, kome se gleda akumul spasenja? nešto jače nas jeono jačešto i od U mojim jeod rukama nemene. želim da se desi, Umeće se se, stiče, se stvara, ali desiće da znanje bi se desilo stanje uspehlaički se nenazivamo pobija ičim lagodnim, koje tužno. sve smo znali ali nismo umeli da steknemo i ne možemo da nismo naučili Izgovorio sampobiti sve, izupozoravao sam te, da sačuvamo izneverio samzarečeno. tvoje izneverenje, moj oprost ne ume da te odsuoči, Snebivanjem nejače menjaš, nešto jače odništa nas je i od mene. uvek neprimetno poturišseočigledno! Umeće se stiče, znanje stvara, Tvrđavo uspeh seSamoće! ne pobija ičim lagodnim, Ne pokušavaj da me lažima zavedeš, sve smo znali ali nismo umeli da steknemo je tren o kom ti pričao, ijer neovo možemo pobiti dasam nismo naučili od sačuvamo sad me više nikad neće biti. da zarečeno. A pištolj ima dvaput ukus gorak, jednom u ustima, Snebivanjem ništa ne menjaš, a jednom kad kaže samo očigledno! klik… uvek neprimetno poturiš Tvrđavo Samoće! Ne pokušavaj da me lažima zavedeš, jer ovo je tren o kom sam ti pričao, od sad me više nikad neće biti. A pištolj ima dvaput ukus gorak, jednom u ustima, a jednom kad kaže samo klik…


Samo oni koji su voleli razumeju one koji vole, samo oni koji su mogli prepoznaju kad neko smogava. Hrabrom i smernom Bog podari umeće da prepozna čekano. Ako ne volim tebe to je zato što svim srcem volim ono što si ti.

Život nije besmislen, besmisao je besmislen, život nije surov, surovost je surova. Život je veći. Zato nam je i dat da tinja da bi se obreli u drugom ili u drugom obliku. Život se vrti u krug, takav je život kruga.

Romantici se kunu u ljubav i kad nije njihova. Onog momenta kada ne želiš da poseduješ postaješ slobodan jer onim što poseduješ postaješ zaposednut. Ne dozvoli da izgubiš ono što voliš – reče prognani, ne budi manje od čoveka – reče zver bezrepa. Dvaput se ne okupaš u istoj reci, kao što i samo jednom istim stopalom zgaziš da utabaš sad.

Ako reči anđelske govorim bez ljubavi onda sam kao zvono koje zveči. Praštanje je vrlina božija ali prihvatanje je privilegija čovečija. Neko učini sto grehova i prizna sebi da nije, neko načini jedan i ne priznaše mu bol. Svi greše ali se retkima prašta. Onima koji su praštali. Voleti je lako, teško je izneti ljubav, Boleti je lako, teško je ne izazvati bol.

Ako reči anđelske govorim bez ljubavi onda sam kao zvono koje zveči. Praštanje je vrlina božija ali prihvatanje je privilegija čovečija. Neko učini sto grehova i prizna sebi da nije, neko načini jedan i ne priznaše mu bol. Svi greše ali se retkima prašta. Onima koji su praštali. Voleti je lako, teško je izneti ljubav, Boleti je lako, teško je ne izazvati bol. Život nije besmislen, besmisao je besmislen, život nije surov, surovost je surova. Život je veći. Zato nam je i dat da tinja da bi se obreli u drugom ili u drugom obliku. Život se vrti u krug, takav je život kruga.

Samo oni koji su voleli razumeju one koji vole, samo oni koji su mogli prepoznaju kad neko smogava. Hrabrom i smernom Bog podari umeće da prepozna čekano. Ako ne volim tebe to je zato što svim srcem volim ono što si ti.

156

Romantici se kunu u ljubav i kad nije njihova. Onog momenta kada ne želiš da poseduješ postaješ slobodan jer onim što poseduješ postaješ zaposednut. Ne dozvoli da izgubiš ono što voliš – reče prognani, ne budi manje od čoveka – reče zver bezrepa. Dvaput se ne okupaš u istoj reci, kao što i samo jednom istim stopalom zgaziš da utabaš sad.

Svetlost ne krepi ona preti. Obasjaće jedinu tačku u kojoj dva puta mogu da se sretnu, kao podsetnik da ne mogu dva puta. Ovde smo zbog nekog koji je ovde zbog nečeg. Bez osećanja bili bi nigde. Sve tvoje je u tebi, budi mu čežnja a ne balast.

kri vo

kri vo

156

Svetlost ne krepi ona preti. Obasjaće jedinu tačku u kojoj dva puta mogu da se sretnu, kao podsetnik da ne mogu dva puta. Ovde smo zbog nekog koji je ovde zbog nečeg. Bez osećanja bili bi nigde. Sve tvoje je u tebi, budi mu čežnja a ne balast.

+

156

kri vo

156

da ne mogu dva puta. Ovde smo zbog nekog koji je ovde zbog nečeg. Bez osećanja bili bi nigde. Sve tvoje je u tebi, budi mu čežnja a ne balast. Svetlost ne krepi ona preti. Život nije jedinu besmislen, je besmislen, Obasjaće tačkubesmisao u kojoj dva puta život nije surov, surovost je surova. Život je veći. mogu da se sretnu, kao podsetnik Zato je dva i datputa. da tinja da bi se obreli da nenam mogu u drugom u drugom obliku. Ovde smo ili zbog nekog koji je ovde zbog nečeg. Životosećanja se vrti ubili krug, takav je život kruga. Bez bi nigde. Sve tvoje je u tebi, budi mu čežnja a ne balast. Ako reči anđelske govorim bez ljubavi onda sam zvono koje zveči.je besmislen, Život nije kao besmislen, besmisao Praštanje vrlina božija je surova. Život je veći. život nije je surov, surovost ali prihvatanje je da privilegija Zato nam je i dat tinja dačovečija. bi se obreli Neko učiniilisto grehovaobliku. i prizna sebi da nije, u drugom u drugom neko načini i ne priznaše mukruga. bol. Život se vrti jedan u krug, takav je život Svi greše ali se retkima prašta. Onima su praštali. Ako rečikoji anđelske govorim bez ljubavi Voletisam je lako, teško koje je izneti ljubav, onda kao zvono zveči. Boleti je lako, teškobožija je ne izazvati bol. Praštanje je vrlina ali prihvatanje je privilegija čovečija. Romantici u ljubav i kadsebi nijedanjihova. Neko učini se stokunu grehova i prizna nije, Onog načini momenta kada želiš damu poseduješ neko jedan i nenepriznaše bol. postaješ jer onim što poseduješ Svi greše slobodan ali se retkima prašta. postaješ zaposednut. Onima koji su praštali. Ne dozvoli da izgubiš ono što voliš – reče prognani, Voleti je lako, teško je izneti ljubav, ne budijemanje od čoveka reče zver bezrepa. Boleti lako, teško je ne– izazvati bol. Dvaput se ne okupaš u istoj reci, kao što i samo jednom istimi stopalom Romantici se kunu u ljubav kad nije njihova. zgazišmomenta da utabaškada sad.ne želiš da poseduješ Onog postaješ slobodan jer onim što poseduješ Samo onizaposednut. koji su voleli razumeju one koji vole, postaješ samo oni koji mogliono prepoznaju Ne dozvoli da su izgubiš što voliš – reče prognani, kadbudi nekomanje smogava. ne od čoveka – reče zver bezrepa. Hrabromsei ne smernom podari Dvaput okupašBog u istoj reci,umeće da prepozna čekano. kao što i samo jednom istim stopalom Ako neda volim tebesad. to je zato zgaziš utabaš što svim srcem volim ono što si ti. Samo oni koji su voleli razumeju one koji vole, samo oni koji su mogli prepoznaju kad neko smogava. Hrabrom i smernom Bog podari umeće da prepozna čekano. Ako ne volim tebe to je zato što svim srcem volim ono što si ti.

ri vo

kri vo

156

kri vo

156

Svetlost ne krepi ona preti. Obasjaće jedinu tačku u kojoj dva puta mogu da se sretnu, kao podsetnik da ne mogu dva puta. Ovde smo zbog nekog koji je ovde zbog nečeg. Bez osećanja bili bi nigde. Sve tvoje je u tebi, budi mu čežnja a ne balast. Svetlost ne krepi ona preti. Život nije jedinu besmislen, je besmislen, Obasjaće tačkubesmisao u kojoj dva puta život surov, surovost je surova. Život je veći. mogu nije da se sretnu, kao podsetnik Zato je dva i datputa. da tinja da bi se obreli da nenam mogu u drugom u drugom obliku. Ovde smo ili zbog nekog koji je ovde zbog nečeg. Život se vrti ubili krug, takav je život kruga. Bez osećanja bi nigde. Sve tvoje je u tebi, budi mu čežnja a ne balast. Ako reči anđelske govorim bez ljubavi onda zvono koje zveči.je besmislen, Život sam nije kao besmislen, besmisao Praštanje vrlina božija je surova. Život je veći. život nije je surov, surovost ali prihvatanje je da privilegija Zato nam je i dat tinja dačovečija. bi se obreli Neko učiniilisto grehovaobliku. i prizna sebi da nije, u drugom u drugom neko i ne priznaše mukruga. bol. Život načini se vrti jedan u krug, takav je život Svi greše ali se retkima prašta. Onima su praštali. Ako rečikoji anđelske govorim bez ljubavi Voleti je lako, teško koje je izneti ljubav, onda sam kao zvono zveči. Boleti je lako, teškobožija je ne izazvati bol. Praštanje je vrlina ali prihvatanje je privilegija čovečija. Romantici u ljubav i kadsebi nijedanjihova. Neko učini se stokunu grehova i prizna nije, Onog momenta kada želiš damu poseduješ neko načini jedan i nenepriznaše bol. postaješ jer onim što poseduješ Svi greše slobodan ali se retkima prašta. postaješ zaposednut. Onima koji su praštali. Ne dozvoli da izgubiš ono što voliš – reče prognani, Voleti je lako, teško je izneti ljubav, ne budijemanje od čoveka reče zver bezrepa. Boleti lako, teško je ne– izazvati bol. Dvaput se ne okupaš u istoj reci, kao što i samo jednom istimi stopalom Romantici se kunu u ljubav kad nije njihova. zgaziš da utabaškada sad.ne želiš da poseduješ Onog momenta postaješ slobodan jer onim što poseduješ Samo onizaposednut. koji su voleli razumeju one koji vole, postaješ samo oni koji mogliono prepoznaju Ne dozvoli da su izgubiš što voliš – reče prognani, kad nekomanje smogava. ne budi od čoveka – reče zver bezrepa. Hrabrom smernom podari Dvaput sei ne okupašBog u istoj reci,umeće da čekano. kaoprepozna što i samo jednom istim stopalom Ako neda volim tebesad. to je zato zgaziš utabaš što svim srcem volim ono što si ti. Samo oni koji su voleli razumeju one koji vole, samo oni koji su mogli prepoznaju kad neko smogava. Hrabrom i smernom Bog podari umeće da prepozna čekano.


U ime čega patiti? Bog nam daruje svoj mir kad izreknemo zbogom, Bog nam daruje svoju večnost kad zacelimo, Bog nam daruje oprost kad dospemo. Prorok uperi prst i bi. Došli nismo – onda smo poslati. Bog se iznova vraća zbog onih koji veruju u jače iznova. Sve će doći tamo kuda je i krenulo, samo strpljiv dočeka katarzu.

Došli nismo – onda smo poslati. Bog se iznova vraća zbog onih koji veruju u jače iznova. Sve će doći tamo kuda je i krenulo, samo strpljiv dočeka katarzu. U ime čega patiti? Bog nam daruje svoj mir kad izreknemo zbogom, Bog nam daruje svoju večnost kad zacelimo, Bog nam daruje oprost kad dospemo. Prorok uperi prst i bi. +

U ime čega patiti? Bog nam daruje svoj mir kad izreknemo zbogom, Bog nam daruje svoju večnost kad zacelimo, Bog nam daruje oprost kad dospemo. Prorok uperipatiti? prst i bi. U ime čega Bog nam daruje svoj mir Došli nismo – onda smo poslati. kad izreknemo zbogom, Bog se iznova vraća zbog onih nam daruje svoju večnost koji veruju u jače iznova. kad zacelimo, Sve doći tamooprost kuda je i krenulo, Bog će nam daruje samo strpljiv dočeka katarzu. kad dospemo. Prorok uperi prst i bi. Došli nismo – onda smo poslati. Bog se iznova vraća zbog onih koji veruju u jače iznova. Sve će doći tamo kuda je i krenulo, samo strpljiv dočeka katarzu.

Došli nismo – onda smo poslati. Bog se iznova vraća zbog onih koji veruju u jače iznova. Sve će doći tamo kuda je i krenulo, samo strpljiv dočeka katarzu. Bog nam daruje svoju večnost kad zacelimo, Bog nam daruje oprost kad dospemo. Prorok uperipatiti? prst i bi. U ime čega Bog nam daruje svoj mir Došliizreknemo nismo – onda smo poslati. kad zbogom, se iznova vraća zbog onih Bog nam daruje svoju večnost koji zacelimo, veruju u jače iznova. kad Sve će doći tamooprost kuda je i krenulo, Bog nam daruje samodospemo. strpljiv dočeka katarzu. kad Prorok uperi prst i bi.


Nama su data dva života, oba uzaludna, ali trpimo ih, dobri su, požrtvovani, vole nas…

Krug se zatvara gde počinje, iščašen je ovaj naš šreh život, cigara dogoreva i umire, u dimu. Zauvek…

Čuvao sam te u sebi, iznutra, izjela si me. Skrušeno koža ne treba nikom, ne žalim, imao sam dva života, i oba si mi bila ti.

Stojim pred svojom nadgrobnom pločom, satima, hladno mi je, od nogu. Uvek se iznova vraćam da čujem odgovore koje nisam ni pitao, i vraćaću se još dugo, da slušam i da ćutim. Ja sam odgovor da ne može. Čuvao sam te u sebi, iznutra, izjela si me. Skrušeno koža ne treba nikom, ne žalim, imao sam dva života, i oba si mi bila ti.

Krug se zatvara gde počinje, iščašen je ovaj naš šreh život, cigara dogoreva i umire, u dimu. Zauvek…

Nama su data dva života, oba uzaludna, ali trpimo ih, dobri su, požrtvovani, vole nas… Uskoro ćeš živeti normalno, izdahnuću, kroz vreme, otvoriće ti se čakra baš na onom mestu: ''Nije za mene. Bolje nije moglo''.

lako zauvek

Stojim pred svojom nadgrobnom pločom, satima, hladno mi je, od nogu. Uvek se iznova vraćam da čujem odgovore koje nisam ni pitao, i vraćaću se još dugo, da slušam i da ćutim. Ja sam odgovor da ne može.

158

158

lako zauvek

Uskoro ćeš živeti normalno, izdahnuću, kroz vreme, otvoriće ti se čakra baš na onom mestu: ''Nije za mene. Bolje nije moglo''.

+

158

baš na onom mestu: ''Nije za mene. Bolje nije moglo''.

ako zauvek lako zauvek

158

Krug se zatvara gde počinje, iščašen je ovaj naš šreh život, cigara dogoreva i umire, u dimu. Zauvek…

Nama sućeš data dvanormalno, života, Uskoro živeti oba uzaludna, trpimo ih, izdahnuću, krozalivreme, dobri su, ti se čakra otvoriće požrtvovani, baš na onom mestu: vole nas… ''Nije za mene. Bolje nije moglo''. Čuvao sam te u sebi, iznutra, Nama su data dva života, izjela si me. ali trpimo ih, oba uzaludna, Skrušeno dobri su, koža ne treba nikom, ne žalim, imao sam dva života, požrtvovani, i obanas… si mi bila ti. vole

Stojim predtesvojom Čuvao sam u sebi,nadgrobnom pločom, satima, iznutra, hladno je, od nogu. izjela simi me. Uvek se iznova vraćam Skrušeno koža ne treba nikom, da nisam ni pitao, ne čujem žalim, odgovore imao sam koje dva života, i vraćaću jošti. dugo, oba si misebila da slušam i da ćutim. Ja sam pred odgovor da ne može. Stojim svojom nadgrobnom pločom, satima, Krug se mi zatvara počinje, hladno je, odgde nogu. iščašen ovaj vraćam naš šreh život, Uvek se je iznova cigara dogoreva i umire, da čujem odgovore koje nisam ni pitao, u dimu. se još dugo, i vraćaću Zauvek… da slušam i da ćutim. Ja sam odgovor da ne može.

Stojim sam predtesvojom Čuvao u sebi,nadgrobnom pločom, satima, iznutra, hladnosimi je, od nogu. izjela me. Uvek se iznova vraćam Skrušeno koža ne treba nikom, da čujem nisam ni pitao, ne žalim, odgovore imao sam koje dva života, vraćaću jošti. dugo, i oba si misebila da slušam i da ćutim. Ja sam pred odgovor da ne može. Stojim svojom nadgrobnom pločom, satima, Krug se mi zatvara počinje, hladno je, odgde nogu. iščašen ovaj vraćam naš šreh život, Uvek se je iznova cigara dogoreva i umire, da čujem odgovore koje nisam ni pitao, dimu. se još dugo, iu vraćaću Zauvek… da slušam i da ćutim. Ja sam odgovor da ne može.

158

Nama data dvanormalno, života, Uskorosućeš živeti oba uzaludna, trpimo ih, izdahnuću, krozalivreme, dobri su, ti se čakra otvoriće požrtvovani, baš na onom mestu: vole ''Nijenas… za mene. Bolje nije moglo''. Čuvao sam te u sebi, iznutra, Nama su data dva života, izjela si me. ali trpimo ih, oba uzaludna, Skrušeno dobri su, koža ne treba nikom, ne žalim, imao sam dva života, požrtvovani, ivole obanas… si mi bila ti.

Krug se zatvara gde počinje, iščašen je ovaj naš šreh život, cigara dogoreva i umire, u dimu. Zauvek…

158

lako zauvek lako zauvek

Uskoro ćeš živeti normalno, izdahnuću, kroz vreme, otvoriće ti se čakra baš na onom mestu: ''Nije za mene. Bolje nije moglo''.


po sveta

Pre nego što zaspim mislim na tebe. Logično. Uvek mislim na tebe. Kad se probudim mislim na tebe. Logičan nastavak. Pa se posvađam sa svojim mozgom što mi te nije projektovao u san nego te je emitovao samo sebi.

159

Pokušavam to da nadoknadim ubrzanim maštanjem. Putujemo, nepregledne daljine, u sekundi, smejemo se, seva na horizontu, na čudnom smo mestu, volimo se divlje, brutalno, na brzinu. Ovo je ubrzano maštanje. I opet se smejemo, ne znamo ko je zaslužan za ovakav vrhunac pa se otimamo. U taj tren poželim da te čujem da ti odgrmim sve iz nabujalog srca. Da te volim, da te uprahim stiskom, da te poplavim poljupcima, da te, potom, potopim suzama. Poželim i nešto još više ali ne znam izgovoriti ni rečima koje postoje samo u glavi. Ne zovem.

Eto, toliko te ovozemaljski volim.

Javiš se, sama, iščekivano niotkud, čujem taj, do malopre, apstraktan ton blaženstva, i sve se tako sklupčano u sazvežđe dva svoda, okruglo i sjajno, treperavo i obuzimajuće, pristiglo na sam vrh svih svetova, skotrlja na drugu stranu.

Javiš se, sama, iščekivano niotkud, čujem taj, do malopre, apstraktan ton blaženstva, i sve se tako sklupčano u sazvežđe dva svoda, okruglo i sjajno, treperavo i obuzimajuće, pristiglo na sam vrh svih svetova, skotrlja na drugu stranu.

Eto, toliko te ovozemaljski volim.

po sveta

I opet se smejemo, ne znamo ko je zaslužan za ovakav vrhunac pa se otimamo. U taj tren poželim da te čujem da ti odgrmim sve iz nabujalog srca. Da te volim, da te uprahim stiskom, da te poplavim poljupcima, da te, potom, potopim suzama. Poželim i nešto još više ali ne znam izgovoriti ni rečima koje postoje samo u glavi. Ne zovem.

159

Pokušavam to da nadoknadim ubrzanim maštanjem. Putujemo, nepregledne daljine, u sekundi, smejemo se, seva na horizontu, na čudnom smo mestu, volimo se divlje, brutalno, na brzinu. Ovo je ubrzano maštanje. Pre nego što zaspim mislim na tebe. Logično. Uvek mislim na tebe. Kad se probudim mislim na tebe. Logičan nastavak. Pa se posvađam sa svojim mozgom što mi te nije projektovao u san nego te je emitovao samo sebi.

+

po sveta po sveta

Pre nego što zaspim mislim na tebe. Logično. Uvek mislim na tebe. Kad se probudim mislim na tebe. Logičan nastavak. Pa se posvađam sa svojim mozgom što mi te nije projektovao u san nego te je emitovao samo sebi.

159

159

Pokušavam to da nadoknadim ubrzanim maštanjem. Putujemo, nepregledne daljine, u sekundi, smejemo se, na čudnom smo mestu, Uvek volimo se Pre seva negona štohorizontu, zaspim mislim na tebe. Logično. divlje, na brzinu. Ovo jemislim ubrzano mislim brutalno, na tebe. Kad se probudim na maštanje. tebe. Logičan nastavak. Pa se posvađam sa svojim mozgom što mi te Inije opet se smejemo, ne znamo zaslužansamo za ovakav projektovao u san nego teko jeje emitovao sebi. vrhunac pa se otimamo. U taj tren poželim da te čujem da ti odgrmim svenadoknadim iz nabujalogubrzanim srca. Da maštanjem. te volim, da Pokušavam to da te uprahim nepregledne stiskom, da te poplavim poljupcima, da te, Putujemo, daljine, u sekundi, smejemo potom, suzama. nešto još više ali ne se, sevapotopim na horizontu, na Poželim čudnom ismo mestu, volimo se znam koje samomaštanje. u glavi. Ne divlje,izgovoriti brutalno,ninarečima brzinu. Ovopostoje je ubrzano zovem. I opet se smejemo, ne znamo ko je zaslužan za ovakav Javiš se, pa sama, iščekivano čujem taj, do čujem vrhunac se otimamo. U niotkud, taj tren poželim da te malopre, apstraktan ton blaženstva, i sve tako da da ti odgrmim sve iz nabujalog srca. Da tese volim, sklupčano sazvežđedadva okruglo i sjajno,da te, te uprahimustiskom, te svoda, poplavim poljupcima, treperavo i obuzimajuće, pristigloina samjoš vrhviše svihali ne potom, potopim suzama. Poželim nešto svetova, skotrljanina drugukoje stranu. znam izgovoriti rečima postoje samo u glavi. Ne zovem. Eto, toliko te ovozemaljski volim. Javiš se, sama, iščekivano niotkud, čujem taj, do malopre, apstraktan ton blaženstva, i sve se tako sklupčano u sazvežđe dva svoda, okruglo i sjajno, treperavo i obuzimajuće, pristiglo na sam vrh svih svetova, skotrlja na drugu stranu.

Eto, toliko te ovozemaljski volim.

o sveta po sveta

Eto, toliko te ovozemaljski volim.

159 159

Pokušavam to da nadoknadim ubrzanim maštanjem. Putujemo, nepregledne daljine, u sekundi, smejemo se, seva na čudnom smo mestu, Uvek volimo se Pre negona štohorizontu, zaspim mislim na tebe. Logično. divlje, brutalno, na brzinu. Ovo jemislim ubrzano mislim na tebe. Kad se probudim na maštanje. tebe. Logičan nastavak. Pa se posvađam sa svojim mozgom što mi te I opet se smejemo, ne znamo zaslužansamo za ovakav nije projektovao u san nego teko jeje emitovao sebi. vrhunac pa se otimamo. U taj tren poželim da te čujem da ti odgrmim svenadoknadim iz nabujalogubrzanim srca. Da maštanjem. te volim, da Pokušavam to da te uprahim nepregledne stiskom, da te poplavim poljupcima, da te, Putujemo, daljine, u sekundi, smejemo potom, suzama. nešto još više ali ne se, sevapotopim na horizontu, na Poželim čudnom ismo mestu, volimo se znam izgovoriti koje samomaštanje. u glavi. Ne divlje, brutalno,ninarečima brzinu. Ovopostoje je ubrzano zovem. I opet se smejemo, ne znamo ko je zaslužan za ovakav Javiš se, pa sama, iščekivano čujem taj, do čujem vrhunac se otimamo. U niotkud, taj tren poželim da te malopre, apstraktan ton blaženstva, i sve tako da da ti odgrmim sve iz nabujalog srca. Da tese volim, sklupčano sazvežđedadva okruglo i sjajno,da te, te uprahimustiskom, te svoda, poplavim poljupcima, treperavo i obuzimajuće, pristigloina samjoš vrhviše svihali ne potom, potopim suzama. Poželim nešto svetova, skotrljanina drugukoje stranu. znam izgovoriti rečima postoje samo u glavi. Ne zovem. Eto, toliko te ovozemaljski volim. Javiš se, sama, iščekivano niotkud, čujem taj, do malopre, apstraktan ton blaženstva, i sve se tako sklupčano u sazvežđe dva svoda, okruglo i sjajno, treperavo i obuzimajuće, pristiglo na sam vrh svih svetova, skotrlja na drugu stranu. nije projektovao u san nego te je emitovao samo sebi.


Ne grešim, znam nas predobro, i to je sve što ću ikada znati, grešan i kriv ja čekaću, i tada neću pogrešiti, bez tvoje pomoći. Teskoba je teška reč. Ja i sada propovedam ono što jedino mogu, Gled i Dah, a to smo ustvari ti i ja, a ne kreature na sceni koje kretenski mlataraju rukama kanapima koje su sami sebi vezali kako bi ikako istrajali.

Ti svoju ljubav prema meni ne moraš dokazivati, ona je dokazana mojom prema tebi, ali za našu moramo podjednako odgovarati jedno drugo od drugih naizglednih. Ja te imam, zauvek, i u grob poneću te, iako bolesno je tvrditi da si ti samo moja, jer oni koji to ne znaju ne znaju ni za osvetu tvrdnje, pa je njena uzaludnost samim tim njena potvrda.

Priznaću ti, nije me strah, nisam ni ponosan ali sam izdan, stoga ne zameri što ću biti ono što nisi volela na način za koji tebe osuđujem. Počinješ da sumnjaš u apstraktno, posustajući ne štediš snagu, osuđuješ me za sve ono zbog čega smo bili posebni. Znam da svim mojim iznedrenim rečima nisam pomerio svet ni za gled, kao što i nisam zaustavio vreme na dah, i znam da nikakve koristi nemasmo od tog, ali ne birasmo se mi za ovaj komad u kom je uzalud menjati glumce da ne bi bila tragedija. Ti svoju ljubav prema meni ne moraš dokazivati, ona je dokazana mojom prema tebi, ali za našu moramo podjednako odgovarati jedno drugo od drugih naizglednih. Ja te imam, zauvek, i u grob poneću te, iako bolesno je tvrditi da si ti samo moja, jer oni koji to ne znaju ne znaju ni za osvetu tvrdnje, pa je njena uzaludnost samim tim njena potvrda.

Priznaću ti, nije me strah, nisam ni ponosan ali sam izdan, stoga ne zameri što ću biti ono što nisi volela na način za koji tebe osuđujem. Ja i sada propovedam ono što jedino mogu, Gled i Dah, a to smo ustvari ti i ja, a ne kreature na sceni koje kretenski mlataraju rukama kanapima koje su sami sebi vezali kako bi ikako istrajali.

Ne možeš preboleti zapisanog, svaki pokušaj je preuveličavanje nedostižnog. Kad je nešto neminovno nijedna patnja nije uzaludna, ali neminovno menja obličje kad pokušaš da ga zanemariš. Smrt je jedina mera koja pravom težinom prikazuje nepravdu, stoga treba umreti pre nego što jedino važno postane vredno umiranja.

Ne grešim, znam nas predobro, i to je sve što ću ikada znati, grešan i kriv ja čekaću, i tada neću pogrešiti, bez tvoje pomoći. Teskoba je teška reč.

160

Počinješ da sumnjaš u apstraktno, posustajući ne štediš snagu, osuđuješ me za sve ono zbog čega smo bili posebni. Znam da svim mojim iznedrenim rečima nisam pomerio svet ni za gled, kao što i nisam zaustavio vreme na dah, i znam da nikakve koristi nemasmo od tog, ali ne birasmo se mi za ovaj komad u kom je uzalud menjati glumce da ne bi bila tragedija.

mondegrin

mondegrin

160

Ne možeš preboleti zapisanog, svaki pokušaj je preuveličavanje nedostižnog. Kad je nešto neminovno nijedna patnja nije uzaludna, ali neminovno menja obličje kad pokušaš da ga zanemariš. Smrt je jedina mera koja pravom težinom prikazuje nepravdu, stoga treba umreti pre nego što jedino važno postane vredno umiranja.

+

160

ondegrin mondegrin

160

ali neminovno menja obličje kad pokušaš da ga zanemariš. Smrt je jedina mera koja pravom težinom prikazuje nepravdu, stoga treba umreti pre nego što jedino važno postane vredno umiranja. Ne možeš preboleti zapisanog, Ti svoju ljubavjeprema meni ne moraš dokazivati, svaki pokušaj preuveličavanje nedostižnog. ona je dokazana mojom prema Kad nešto neminovno nijednatebi, patnja nije uzaludna, za našu moramo ali neminovno menjapodjednako obličje kadodgovarati pokušaš da ga zanemariš. jednojedrugo odmera drugih naizglednih. Smrt jedina koja pravom težinom prikazuje Ja te imam, zauvek, grob poneću te,što jedino važno nepravdu, stoga trebai uumreti pre nego iako bolesno je tvrditi da si ti samo moja, postane vredno umiranja. jer oni koji to ne znaju ne znaju ni za osvetu tvrdnje, pa svoju je njena uzaludnost samim njena potvrda. Ti ljubav prema meni ne tim moraš dokazivati, ona je dokazana mojom prema tebi, Počinješ damoramo sumnjašpodjednako u apstraktno, ali za našu odgovarati posustajući jedno drugone odštediš drugihsnagu, naizglednih. osuđuješ me zauvek, za sve ono čega smo Ja te imam, i u zbog grob poneću te,bili posebni. Znambolesno da svimjemojim rečima iako tvrditiiznedrenim da si ti samo moja, nisam svet ni zanegled, jer onipomerio koji to ne znaju znaju ni za osvetu tvrdnje, kaoješto i nisam zaustavio vreme nanjena dah, potvrda. pa njena uzaludnost samim tim i znam da nikakve koristi nemasmo od tog, ali ne birasmo se mi za ovaj komad u kom je Počinješ da sumnjaš u apstraktno, uzalud menjati glumce da ne bi bila tragedija. posustajući ne štediš snagu, osuđuješ me za sve ono zbog čega smo bili posebni. Priznaću nije me strah, Znam da ti, svim mojim iznedrenim rečima ni ponosan alinisam izdan, nisam pomerio svet za gled, stogašto nei zameri što ću bitivreme ono što kao nisam zaustavio na nisi dah,volela način koji tebe osuđujem. inaznam dazanikakve koristi nemasmo od tog, ali ne birasmo se mi za ovaj komad u kom je Ja i sada propovedam što bi jedino mogu, uzalud menjati glumceono da ne bila tragedija. Gled i Dah, a to smo ustvari ti i ja, a ne kreature na me sceni koje kretenski mlataraju rukama Priznaću ti, nije strah, kanapima koje su ali sami sebi vezali kako bi ikako istrajali. nisam ni ponosan sam izdan, stoga ne zameri što ću biti ono što nisi volela Ne način grešim, nas predobro, na za znam koji tebe osuđujem. i to je sve što ću ikada znati, grešan i kriv ja čekaću,ono što jedino mogu, Ja i sada propovedam i tadai neću pogrešiti, bez tvoje pomoći. Gled Dah, a to smo ustvari ti i ja, Teskoba je teška a ne kreature na reč. sceni koje kretenski mlataraju rukama kanapima koje su sami sebi vezali kako bi ikako istrajali.

Ne grešim, znam nas predobro, i to je sve što ću ikada znati, grešan i kriv ja čekaću,

Ne grešim, znam nas predobro, i to je sve što ću ikada znati, grešan i kriv ja čekaću, i tada neću pogrešiti, bez tvoje pomoći. Teskoba je teška reč.

160

mondegrin mondegrin

160

Ne možeš preboleti zapisanog, svaki pokušaj je preuveličavanje nedostižnog. Kad je nešto neminovno nijedna patnja nije uzaludna, ali neminovno menja obličje kad pokušaš da ga zanemariš. Smrt je jedina mera koja pravom težinom prikazuje nepravdu, stoga treba umreti pre nego što jedino važno postane vredno umiranja. Ne možeš preboleti zapisanog, Ti svoju ljubavjeprema meni ne moraš dokazivati, svaki pokušaj preuveličavanje nedostižnog. ona mojom prema Kad je dokazana nešto neminovno nijednatebi, patnja nije uzaludna, ali za našu moramo neminovno menjapodjednako obličje kadodgovarati pokušaš da ga zanemariš. jedno odmera drugih naizglednih. Smrt jedrugo jedina koja pravom težinom prikazuje Ja te imam, zauvek, grob poneću te,što jedino važno nepravdu, stoga trebai uumreti pre nego iako bolesno je tvrditi da si ti samo moja, postane vredno umiranja. jer oni koji to ne znaju ne znaju ni za osvetu tvrdnje, pa je njena uzaludnost samim njena potvrda. Ti svoju ljubav prema meni ne tim moraš dokazivati, ona je dokazana mojom prema tebi, Počinješ damoramo sumnjašpodjednako u apstraktno, ali za našu odgovarati posustajući jedno drugone odštediš drugihsnagu, naizglednih. osuđuješ me zauvek, za sve ono čega smo Ja te imam, i u zbog grob poneću te,bili posebni. Znam da svimjemojim rečima iako bolesno tvrditiiznedrenim da si ti samo moja, nisam svet ni zanegled, jer onipomerio koji to ne znaju znaju ni za osvetu tvrdnje, kao i nisam zaustavio vreme nanjena dah, potvrda. pa ješto njena uzaludnost samim tim i znam da nikakve koristi nemasmo od tog, ali ne birasmo se mi za ovaj komad u kom je Počinješ da sumnjaš u apstraktno, uzalud menjati glumce da ne bi bila tragedija. posustajući ne štediš snagu, osuđuješ me za sve ono zbog čega smo bili posebni. Priznaću nije me strah, Znam da ti, svim mojim iznedrenim rečima nisam ni ponosan alinisam izdan, pomerio svet za gled, stoga nei zameri što ću bitivreme ono što kao što nisam zaustavio na nisi dah,volela na način koji tebe osuđujem. i znam dazanikakve koristi nemasmo od tog, ali ne birasmo se mi za ovaj komad u kom je Ja i sada propovedam što bi jedino mogu, uzalud menjati glumceono da ne bila tragedija. Gled i Dah, a to smo ustvari ti i ja, a ne kreature na me sceni koje kretenski mlataraju rukama Priznaću ti, nije strah, kanapima koje su ali sami sebi vezali kako bi ikako istrajali. nisam ni ponosan sam izdan, stoga ne zameri što ću biti ono što nisi volela Ne grešim, nas predobro, na način za znam koji tebe osuđujem. i to je sve što ću ikada znati, grešan i kriv ja čekaću,ono što jedino mogu, Ja i sada propovedam iGled tadai neću pogrešiti, bez tvoje pomoći. Dah, a to smo ustvari ti i ja, Teskoba je teška a ne kreature na reč. sceni koje kretenski mlataraju rukama kanapima koje su sami sebi vezali kako bi ikako istrajali.


Za razumevanje sopstvene patnje potrebno je i pravilno spoznavanje tuđe tuge. Nisi savršen zato što ti to misliš, niti si brižan zato što ti tako osećaš, a ni velik jer se tebi tako čini, već zato što to jesi.

Doviđenja do jednom!

n. n. 161

Eh, da mogu ovaj život živeti iznova, da se greške isperu, izblede na suncu i nestanu, da te sretnem, istu, preobožavanu, a da si nova, da blistaš u punom sjaju nastanka i ostanka, bogostvorena za mene iznova i iznova, kao prvi dečiji udah koji se akvareliše u plač, osetio bih da to je moj novi život, ovaj, jedan jedini, uvek bio.

Od sad me zovite Bilo Paprošlo, mene, gomilu pepela na zgarištima traganja, ničiji otisak na neprohodnom putu, odeveni skelet nezačete slobode, prah prosut u najmanju reku na svetu, da umine pre nego izvori. Neću dočekati prizivano. Život bez tebe prolazi sporije, al besmislenije, toliko da sam, svakim kovitlacem stvarnosti na stroboskopu mojih treptaja, svestan njegove neumitne prolaznosti. Da li si znala da neizmerna snaga nestaje pukom sumnjom u nju, da poverenje ima katarzične osobenosti, i da tuđ greh ne oprasmo istim takvim. Da nemamo dve želje nad željama, i da strahom od neoprosta sputavamo srca ma koliko bili opravdani razlozi neopravdanosti. Ni ja nisam znao da ne znah. Oboje smo budale!

Da li si znala da neizmerna snaga nestaje pukom sumnjom u nju, da poverenje ima katarzične osobenosti, i da tuđ greh ne oprasmo istim takvim. Da nemamo dve želje nad željama, i da strahom od neoprosta sputavamo srca ma koliko bili opravdani razlozi neopravdanosti. Ni ja nisam znao da ne znah. Oboje smo budale! Neću dočekati prizivano. Život bez tebe prolazi sporije, al besmislenije, toliko da sam, svakim kovitlacem stvarnosti na stroboskopu mojih treptaja, svestan njegove neumitne prolaznosti.

161

Eh, da mogu ovaj život živeti iznova, da se greške isperu, izblede na suncu i nestanu, da te sretnem, istu, preobožavanu, a da si nova, da blistaš u punom sjaju nastanka i ostanka, bogostvorena za mene iznova i iznova, kao prvi dečiji udah koji se akvareliše u plač, osetio bih da to je moj novi život, ovaj, jedan jedini, uvek bio. Za razumevanje sopstvene patnje potrebno je i pravilno spoznavanje tuđe tuge. Nisi savršen zato što ti to misliš, niti si brižan zato što ti tako osećaš, a ni velik jer se tebi tako čini, već zato što to jesi.

n. n.

Od sad me zovite Bilo Paprošlo, mene, gomilu pepela na zgarištima traganja, ničiji otisak na neprohodnom putu, odeveni skelet nezačete slobode, prah prosut u najmanju reku na svetu, da umine pre nego izvori. Doviđenja do jednom!

+

Za razumevanje sopstvene patnje potrebno je i pravilno spoznavanje tuđe tuge. Nisi savršen zato što ti to misliš, niti si brižan zato što ti tako osećaš, a ni velik jer se tebi tako čini, već zato što to jesi.

Doviđenja do jednom! Doviđenja jednom! Od sad me do zovite Bilo Paprošlo, mene, gomilu pepela na zgarištima traganja, ničiji otisak na neprohodnom putu, odeveni skelet nezačete slobode, prah prosut u najmanju reku na svetu, da umine pre nego izvori.

n. n.

Eh,razumevanje da mogu ovajsopstvene život živeti iznova, Za patnje da se greške izblede na suncu i nestanu, potrebno je iisperu, pravilno spoznavanje tuđe tuge. da tesavršen sretnem, istu, Nisi zato što preobožavanu, ti to misliš, a dasisibrižan nova, zato što ti tako osećaš, niti daniblistaš u punom i ostanka, a velik jer se tebisjaju takonastanka čini, bogostvorena mene iznova i iznova, već zato što tozajesi. kao prvi dečiji udah koji se akvareliše u plač, osetio da ovaj to ježivot moj živeti novi život, Eh, da bih mogu iznova, ovaj, da se jedan greškejedini, isperu, izblede na suncu i nestanu, uvek da te bio. sretnem, istu, preobožavanu, a da si nova, Da blistaš li si znala da neizmerna snaga i ostanka, da u punom sjaju nastanka nestaje pukomzasumnjom u nju,i iznova, bogostvorena mene iznova da poverenje katarzične osobenosti, kao prvi dečijiima udah koji se akvareliše u plač, i da tuđbih greh oprasmo istim takvim. osetio da ne to je moj novi život, Da nemamo dve želje nad željama, ovaj, jedan jedini, i da strahom od neoprosta sputavamo srca uvek bio. ma koliko bili opravdani razlozi neopravdanosti. Ni ja nisam da ne znah. Da li si znalaznao da neizmerna snaga Oboje smo budale! nestaje pukom sumnjom u nju, da poverenje ima katarzične osobenosti, dočekati iNeću da tuđ greh neprizivano. oprasmo istim takvim. Život bez tebe sporije, al besmislenije, Da nemamo dveprolazi želje nad željama, da sam,odsvakim kovitlacem stvarnosti itoliko da strahom neoprosta sputavamo srca na stroboskopu mojih treptaja, ma koliko bili opravdani razlozi neopravdanosti. svestan njegove prolaznosti. Ni ja nisam znao neumitne da ne znah. Oboje smo budale! Od sad me zovite Bilo Paprošlo, mene,dočekati gomilu pepela na zgarištima traganja, Neću prizivano. ničiji bez otisak na prolazi neprohodnom Život tebe sporije,putu, al besmislenije, odeveni nezačete slobode, stvarnosti toliko daskelet sam, svakim kovitlacem prah prosut u najmanju reku na svetu, na stroboskopu mojih treptaja, da umine pre nego izvori. prolaznosti. svestan njegove neumitne

n. n.

161

161

n. n.

161 161

. n.

Eh, da mogu ovajsopstvene život živeti iznova, Za razumevanje patnje da se greške izblede na suncu i nestanu, potrebno je iisperu, pravilno spoznavanje tuđe tuge. da sretnem, istu, Nisitesavršen zato što preobožavanu, ti to misliš, a dasisibrižan nova, zato što ti tako osećaš, niti da u punom i ostanka, a niblistaš velik jer se tebisjaju takonastanka čini, bogostvorena mene iznova i iznova, već zato što tozajesi. kao prvi dečiji udah koji se akvareliše u plač, osetio da ovaj to ježivot moj živeti novi život, Eh, da bih mogu iznova, ovaj, da se jedan greškejedini, isperu, izblede na suncu i nestanu, uvek da te bio. sretnem, istu, preobožavanu, a da si nova, Da li si znala da neizmerna snaga i ostanka, da blistaš u punom sjaju nastanka nestaje pukomzasumnjom u nju,i iznova, bogostvorena mene iznova da katarzične osobenosti, kaopoverenje prvi dečijiima udah koji se akvareliše u plač, iosetio da tuđbih greh oprasmo istim takvim. da ne to je moj novi život, Da nemamo dve želje nad željama, ovaj, jedan jedini, iuvek da strahom od neoprosta sputavamo srca bio. ma koliko bili opravdani razlozi neopravdanosti. Ni nisam da ne znah. Da ja li si znalaznao da neizmerna snaga Oboje budale! nestajesmo pukom sumnjom u nju, da poverenje ima katarzične osobenosti, Neću dočekati i da tuđ greh neprizivano. oprasmo istim takvim. Život bez tebe sporije, al besmislenije, Da nemamo dveprolazi želje nad željama, toliko da sam,odsvakim kovitlacem stvarnosti i da strahom neoprosta sputavamo srca na mojih treptaja, mastroboskopu koliko bili opravdani razlozi neopravdanosti. svestan njegove prolaznosti. Ni ja nisam znao neumitne da ne znah. Oboje smo budale! Od sad me zovite Bilo Paprošlo, mene, gomilu pepela na zgarištima traganja, Neću dočekati prizivano. ničiji otisak na prolazi neprohodnom Život bez tebe sporije,putu, al besmislenije, odeveni nezačete slobode, stvarnosti toliko daskelet sam, svakim kovitlacem prah prosut u najmanju reku na svetu, na stroboskopu mojih treptaja, da umine pre nego izvori. prolaznosti. svestan njegove neumitne Doviđenja jednom! Od sad me do zovite Bilo Paprošlo, mene, gomilu pepela na zgarištima traganja, ničiji otisak na neprohodnom putu, odeveni skelet nezačete slobode, prah prosut u najmanju reku na svetu, da umine pre nego izvori.

niti si brižan zato što ti tako osećaš, a ni velik jer se tebi tako čini, već zato što to jesi.


162

Ostao je samo međuprostor, moj, i tvoj, bala oko usta, onaj, kad nešto drugo dođe u ''moj'' zagrljaj pa odmah posle toga, onaj kojeg to ne bi prepoznalo ni kad bi mu se predstavio, ni kad bi ga ujeo. A ko je to? To je - on, treće lice jednine u muškom rodu, zlo koje folira osmišljenost, onaj kome ništa ne verujem, jadnik i bednik kojeg se stidim jer nije vredan veličine moga poraza, onaj koji me je naučio da prezirem, da povraćam, da bežim, onaj koji ume da uništi i nazove, mrtav rođenjem, pokojnošu zaboravljen, zabit, vukojebina, pasiva, depresivna zaravan, žabokrečina, umivena, obasjana, uglancana, godinama prizivana, vekovima predosećana lažna sudbina, pogrešan putokaz, privid utoljene žeđi, vakuum u obliku sna, košmar bez boje i ukusa, tvar međunožjem otuđenog prizvana, to je – on, velik taman toliko da imamo neutaž za međuprostorom, našim, ti i ja, razgovori naspram suludog, bes vredan laži, udah, izdah, gutljaji tišine, svesnost, nesvejednost, i sad ga čujem,

prosto među

prosto među

162

Ostao je samo međuprostor, moj, i tvoj, bala oko usta, onaj, kad nešto drugo dođe u ''moj'' zagrljaj pa odmah posle toga, onaj kojeg to ne bi prepoznalo ni kad bi mu se predstavio, ni kad bi ga ujeo. A ko je to? To je - on, treće lice jednine u muškom rodu, zlo koje folira osmišljenost, onaj kome ništa ne verujem, jadnik i bednik kojeg se stidim jer nije vredan veličine moga poraza, onaj koji me je naučio da prezirem, da povraćam, da bežim, onaj koji ume da uništi i nazove, mrtav rođenjem, pokojnošu zaboravljen, zabit, vukojebina, pasiva, depresivna zaravan, žabokrečina, umivena, obasjana, uglancana, godinama prizivana, vekovima predosećana lažna sudbina, pogrešan putokaz, privid utoljene žeđi, vakuum u obliku sna, košmar bez boje i ukusa, tvar međunožjem otuđenog prizvana, to je – on, velik taman toliko da imamo neutaž za međuprostorom, našim, ti i ja, razgovori naspram suludog, bes vredan laži, udah, izdah, gutljaji tišine, svesnost, nesvejednost, i sad ga čujem,

+

162

rosto među prosto među

162

pa odmah posle toga, onaj kojeg to ne bi prepoznalo ni kad bi mu se predstavio, ni kad bi ga ujeo. A ko jejeto? To je - on, Ostao samo međuprostor, treće ilice jednine u muškom moj, tvoj, bala oko usta, rodu, zlo koje onaj, kadfolira neštoosmišljenost, drugo dođe u ''moj'' zagrljaj onaj komeposle ništa toga, ne verujem, pa odmah jadnik i bednik se stidim onaj kojeg to nekojeg bi prepoznalo jerkad nijebivredan moga poraza, ni mu se veličine predstavio, onaj meujeo. je naučio da prezirem, ni kadkoji bi ga dakopovraćam, A je to? To je - on, da bežim, treće lice jednine u muškom rodu, onajkoje kojifolira ume da uništi i nazove, zlo osmišljenost, mrtavkome rođenjem, onaj ništa ne verujem, pokojnošu zaboravljen, jadnik i bednik kojeg se stidim zabit, jer nije vredan veličine moga poraza, vukojebina, onaj koji me je naučio da prezirem, pasiva, da povraćam, depresivna da bežim, zaravan, žabokrečina, onaj koji ume da uništi i nazove, umivena, obasjana, uglancana, mrtav rođenjem, godinama prizivana, pokojnošu zaboravljen, vekovima predosećana lažna sudbina, zabit, pogrešan putokaz, vukojebina, privid utoljene žeđi, pasiva, vakuum u obliku sna, depresivna zaravan, košmar bez boje i ukusa, žabokrečina, tvar međunožjem otuđenog prizvana, umivena, obasjana, uglancana, to je – on, prizivana, godinama velik taman toliko da imamo vekovima predosećana lažna sudbina, neutaž zaputokaz, međuprostorom, pogrešan našim,utoljene žeđi, privid ti i ja, u obliku sna, vakuum razgovori naspram suludog, košmar bez boje i ukusa, bes vredan laži, otuđenog prizvana, tvar međunožjem udah, to je –izdah, on, gutljaji tišine, svesnost, nesvejednost, velik taman toliko da imamo i sad gaza čujem, neutaž međuprostorom, našim, ti i ja, razgovori naspram suludog, bes vredan laži, udah, izdah, gutljaji tišine, svesnost, nesvejednost, i sad ga čujem,

162

prosto među prosto među

162

Ostao je samo međuprostor, moj, i tvoj, bala oko usta, onaj, kad nešto drugo dođe u ''moj'' zagrljaj pa odmah posle toga, onaj kojeg to ne bi prepoznalo ni kad bi mu se predstavio, ni kad bi ga ujeo. A ko jejeto? To je - on, Ostao samo međuprostor, treće jednine u muškom moj, ilice tvoj, bala oko usta, rodu, zlo koje onaj, kadfolira neštoosmišljenost, drugo dođe u ''moj'' zagrljaj onaj komeposle ništa toga, ne verujem, pa odmah jadnik i bednik se stidim onaj kojeg to nekojeg bi prepoznalo jer nijebivredan moga poraza, ni kad mu se veličine predstavio, onaj meujeo. je naučio da prezirem, ni kadkoji bi ga da A kopovraćam, je to? To je - on, da bežim, treće lice jednine u muškom rodu, onaj kojifolira ume da uništi i nazove, zlo koje osmišljenost, mrtav rođenjem, onaj kome ništa ne verujem, pokojnošu zaboravljen, jadnik i bednik kojeg se stidim zabit, jer nije vredan veličine moga poraza, vukojebina, onaj koji me je naučio da prezirem, pasiva, da povraćam, depresivna da bežim, zaravan, žabokrečina, onaj koji ume da uništi i nazove, umivena, obasjana, uglancana, mrtav rođenjem, godinama pokojnošu prizivana, zaboravljen, vekovima predosećana lažna sudbina, zabit, pogrešan putokaz, vukojebina, privid pasiva,utoljene žeđi, vakuum u obliku sna, depresivna zaravan, košmar bez boje i ukusa, žabokrečina, tvar međunožjem otuđenog prizvana, umivena, obasjana, uglancana, to je – on, prizivana, godinama velik taman toliko da imamo vekovima predosećana lažna sudbina, neutaž zaputokaz, međuprostorom, pogrešan našim, privid utoljene žeđi, ti i ja, u obliku sna, vakuum razgovori naspram suludog, košmar bez boje i ukusa, bes laži, otuđenog prizvana, tvarvredan međunožjem udah, to je –izdah, on, gutljaji tišine, svesnost, nesvejednost, velik taman toliko da imamo ineutaž sad gaza čujem, međuprostorom, našim, ti i ja, razgovori naspram suludog, bes vredan laži, udah, izdah, gutljaji tišine,


međuprostor za koji niko ne zna, jer je izmišljen baš kao ti i ja. On je dokaz obrnutosti prolaznosti. Rotsorpuđem. Da, tako sam kršten, od kuma neću, nastao iz divljeg braka nastalog na podivljaloj strasti, od majke ne mogu i oca ne umem, i nažalost sam večan, kao i smrti od vas žao mi je i njih zabole me, kao i sami obamrli životi od svih nemoguće i ostalih uzalud. Odričeš li se sotone? Odrekoh se!

Odričeš li se sotone? Odrekoh se! međuprostor za koji niko ne zna, jer je izmišljen baš kao ti i ja. On je dokaz obrnutosti prolaznosti. Rotsorpuđem. Da, tako sam kršten, od kuma neću, nastao iz divljeg braka nastalog na podivljaloj strasti, od majke ne mogu i oca ne umem, i nažalost sam večan, kao i smrti od vas žao mi je i njih zabole me, kao i sami obamrli životi od svih nemoguće i ostalih uzalud. +

međuprostor za koji niko ne zna, jer je izmišljen baš kao ti i ja. On je dokaz obrnutosti prolaznosti. Rotsorpuđem. Da, tako sam kršten, od kuma neću, nastao iz divljeg braka nastalog na podivljaloj strasti, međuprostor za koji niko ne zna, od ne mogu jer majke je izmišljen baš kao ti i ja. iOn oca umem, jene dokaz obrnutosti prolaznosti. iRotsorpuđem. nažalost sam večan, kao i smrti odkršten, vas žao mi je Da, tako sam iod njih zabole me, kuma neću, kao i sami obamrli životi nastao iz divljeg braka od svih nemoguće i ostalih uzalud. nastalog na podivljaloj strasti, od majke ne mogu Odričeš se sotone? i oca ne liumem, Odrekoh i nažalostse! sam večan, kao i smrti od vas žao mi je i njih zabole me, kao i sami obamrli životi od svih nemoguće i ostalih uzalud. Odričeš li se sotone? Odrekoh se!

Odričeš li se sotone? Odrekoh se! Rotsorpuđem. Da, tako sam kršten, od kuma neću, nastao iz divljeg braka nastalog na podivljaloj strasti, međuprostor za koji niko ne zna, od majke ne mogu jer je izmišljen baš kao ti i ja. i oca umem, On jene dokaz obrnutosti prolaznosti. i nažalost sam večan, Rotsorpuđem. kao tako i smrti odkršten, vas žao mi je Da, sam i njih zabole me, od kuma neću, kao i sami obamrli životi nastao iz divljeg braka od svih nemoguće i ostalih uzalud. nastalog na podivljaloj strasti, od majke ne mogu se sotone? iOdričeš oca ne liumem, iOdrekoh nažalostse! sam večan, kao i smrti od vas žao mi je i njih zabole me, kao i sami obamrli životi od svih nemoguće i ostalih uzalud.


Ako sam za tvoju nesreću kriv ja onda neka i moja ide na moj teret, poroti ni dosad nije bilo teško da mi izrekne dve doživotne.

Ako sam zao onda ne bih dao, shvatićeš da je zao onaj koji je krao. Donekle mi je žao ako jecajući tvrdiš da sam zao samo zato što sam sve to znao.

Nije to linija manjeg otpora, ja se jedva opirem tome da pokleknem pred željenim, uvek čekanim, jednom nađenim, nikad uzetim.

Povređeno srce stvori pomračenu svest! Pomračena svest te ubedi u nesvetlost svetosti! Svetost pokleknu pred beznađem tame! Um se osvesti pred uzaludnošću prosečnosti, a ja samo ne skupih dovoljno poklonika.

Propade sve! Niko ti ne može zabraniti da budeš s kim ti hoćeš, ali ti može, zbog toga, zabraniti da budeš sa mnom. Nije kukavički ne biti odvažan, kurvinski je vređati hrabrost kukavičluka.

Propade sve! Niko ti ne može zabraniti da budeš s kim ti hoćeš, ali ti može, zbog toga, zabraniti da budeš sa mnom. Nije kukavički ne biti odvažan, kurvinski je vređati hrabrost kukavičluka.

Povređeno srce stvori pomračenu svest! Pomračena svest te ubedi u nesvetlost svetosti! Svetost pokleknu pred beznađem tame! Um se osvesti pred uzaludnošću prosečnosti, a ja samo ne skupih dovoljno poklonika.

Nije to linija manjeg otpora, ja se jedva opirem tome da pokleknem pred željenim, uvek čekanim, jednom nađenim, nikad uzetim.

Ako sam zao onda ne bih dao, shvatićeš da je zao onaj koji je krao. Donekle mi je žao ako jecajući tvrdiš da sam zao samo zato što sam sve to znao.

Ako sam za tvoju nesreću kriv ja onda neka i moja ide na moj teret, poroti ni dosad nije bilo teško da mi izrekne dve doživotne.

164

On te voli takvu kakva jesi, ja te volim onakvu kakva možeš biti, ja ne moram a sve mogu, on mora sve što ne može. Lako je krivicu svaliti na mene, lako je i osuditi me i kazniti, ali niko neće biti srećan kao da zločina nije ni bilo.

porota

porota

164

On te voli takvu kakva jesi, ja te volim onakvu kakva možeš biti, ja ne moram a sve mogu, on mora sve što ne može. Lako je krivicu svaliti na mene, lako je i osuditi me i kazniti, ali niko neće biti srećan kao da zločina nije ni bilo.

+

164

orota porota

164

on mora sve što ne može. Lako je krivicu svaliti na mene, lako je i osuditi me i kazniti, ali niko neće biti srećan kaote davoli zločina ni bilo. On takvunije kakva jesi, ja te volim onakvu kakva možeš biti, Akonesam zao onda bih dao, ja moram a sve ne mogu, shvatićeš da što je zao onaj koji je krao. on mora sve ne može. Donekle mi je žao akona jecajući Lako je krivicu svaliti mene, tvrdiš da sam samome zato što sam sve to znao. lako je izao osuditi i kazniti, ali niko neće biti srećan Povređeno srcenije stvori pomračenu svest! kao da zločina ni bilo. Pomračena svest te ubedi u nesvetlost svetosti! Svetost beznađem tame! Ako sampokleknu zao ondapred ne bih dao, Um se osvesti prosečnosti, shvatićeš da jepred zao uzaludnošću onaj koji je krao. a ja samominejeskupih dovoljno poklonika. Donekle žao ako jecajući tvrdiš da sam zao samo zato što sam sve to znao. Propade sve! Niko ti ne može zabraniti da budeš s srce kim ti hoćeš, Povređeno stvori pomračenu svest! ali ti može, svest zbog te toga, zabraniti Pomračena ubedi u nesvetlost svetosti! da budešpokleknu sa mnom. Svetost pred beznađem tame! Nijese kukavički ne biti odvažan, prosečnosti, Um osvesti pred uzaludnošću kurvinski a ja samoje nevređati skupih hrabrost dovoljnokukavičluka. poklonika.

Ako sam za tvoju nesreću kriv ja onda neka i moja ide na moj teret, poroti ni dosad nije bilo teško da mi izrekne dve doživotne.

Nije to linija otpora, Propade sve! manjeg Niko ti ne može zabraniti ja se jedva opirem tome da pokleknem da budeš s kim ti hoćeš, pred ali ti željenim, može, zbog toga, zabraniti uvek čekanim, da budeš sa mnom. jednom nađenim, Nije kukavički ne biti odvažan, nikad uzetim. kurvinski je vređati hrabrost kukavičluka.

Ako za tvoju nesreću kriv ja Nije sam to linija manjeg otpora, onda neka i opirem moja ide na moj teret, ja se jedva tome da pokleknem poroti ni dosad nije bilo teško pred željenim, da mičekanim, izrekne dve doživotne. uvek jednom nađenim, nikad uzetim.

Ako sam za tvoju nesreću kriv ja Nije to linija manjeg otpora, onda neka i opirem moja ide na moj teret, ja se jedva tome da pokleknem porotiželjenim, ni dosad nije bilo teško pred da mičekanim, izrekne dve doživotne. uvek jednom nađenim, nikad uzetim.

Nije to linija otpora, Propade sve! manjeg Niko ti ne može zabraniti ja jedva opirem tome da pokleknem da se budeš s kim ti hoćeš, pred ali ti željenim, može, zbog toga, zabraniti uvek čekanim, da budeš sa mnom. jednom nađenim, Nije kukavički ne biti odvažan, nikad uzetim. kurvinski je vređati hrabrost kukavičluka.

Ako sam za tvoju nesreću kriv ja onda neka i moja ide na moj teret, poroti ni dosad nije bilo teško da mi izrekne dve doživotne.

164

porota porota

164

On te voli takvu kakva jesi, ja te volim onakvu kakva možeš biti, ja ne moram a sve mogu, on mora sve što ne može. Lako je krivicu svaliti na mene, lako je i osuditi me i kazniti, ali niko neće biti srećan kao davoli zločina ni bilo. On te takvunije kakva jesi, ja te volim onakvu kakva možeš biti, Ako zao onda bih dao, ja nesam moram a sve ne mogu, shvatićeš da što je zao onaj koji je krao. on mora sve ne može. Donekle mi je žao akona jecajući Lako je krivicu svaliti mene, tvrdiš da samome zato što sam sve to znao. lakosam je izao osuditi i kazniti, ali niko neće biti srećan Povređeno srcenije stvori pomračenu svest! kao da zločina ni bilo. Pomračena svest te ubedi u nesvetlost svetosti! Svetost beznađem tame! Ako sampokleknu zao ondapred ne bih dao, Um se osvesti prosečnosti, shvatićeš da jepred zao uzaludnošću onaj koji je krao. a ja samominejeskupih dovoljno poklonika. Donekle žao ako jecajući tvrdiš da sam zao samo zato što sam sve to znao. Propade sve! Niko ti ne može zabraniti da budeš s srce kim ti hoćeš, Povređeno stvori pomračenu svest! ali ti može, svest zbog te toga, zabraniti Pomračena ubedi u nesvetlost svetosti! da budešpokleknu sa mnom. Svetost pred beznađem tame! Nije kukavički ne biti odvažan, prosečnosti, Um se osvesti pred uzaludnošću kurvinski a ja samoje nevređati skupih hrabrost dovoljnokukavičluka. poklonika.


model Maja Veljkovićmodel - kreator Maja Aleksandra Veljković Ranković - kreator Aleksandra Ranković

Maja Veljkovićmodel - kreator Maja Aleksandra Veljković Ranković - kreator Aleksandra Ranković

model Maja Veljković - kreator Aleksandra Ranković model Maja Veljković - kreator Aleksandra Ranković

+


+


recenzija 3

recenzija 3

169

…i šta reći na kraju? Recimo ovako - jedna divna osoba koju sam mnogo voleo, a nisam je video još od onomad kad smo šetali na tvrđavi sa rukama u džepovima, moj prijatelj, najbolji i najstariji, ona i ja. Njene ruke u našim džepovima, ali tada smo bili dovoljno mladi da je sve izgledalo prirodno. Kao kraj. To je kao ono kada se sjuriš iz sve snage u zid, a ni ruke ne postaviš ispred… To! Šta to? Pa…ne znam, to što se dešava kada se sjuriš iz sve snage u zid, a da ni ruke ne postaviš… Ona je bila zaista čarobno neobična i mirisala je kao bakina škrinja, oblačila se kao baka, u stvari, rekao bih bila je baka sve u svemu. Eto, o čemu pišem sada znam samo ja, a najverovatnije i ti i niko drugi na celom svetu, to je utešno, na celom svetu niko… I onda sve to postane jedna rutina i u tome nema više ničeg čarobnog i dođeš u situaciju da te po malo i nervira…i bljak! Ja sam se dugo pitao kako i zašto dolazi do toga i sem očiglednog zaključka da naše prokletstvo nije što ne možemo imati ono što želimo, nego što ne možemo želeti ono što imamo, nisam makao dalje. To jest, teorija koja je trenutno na snazi je da je sve u toj razmeni tečnosti koja poistoveti ljude na trenutak, ali avaj, varljiv trenutak i onda od toga ostane samo taj osećaj poznatog, osećaj onoga što imamo, pa stoga više i ne želimo. E to, to je taj egzistencijalizam koga sam želeo da te poštedim danas ali šta da radim, od svih tih divnih ljudi koji su tu da pomognu kad provali očaj samo si ti stvarno danas tu, a možda u stvari i nisi ti i nisi tu. Šteta je što sad ne pijemo kafu u braseriji ispod crkve Svetog Srca u kišno jutro, sve ovo bi imalo mnogo više smisla. Ali nisam baš toliko patetičan. Hodnik. Na početku je zid. Na kraju je zid. između zidova su vrata, mnoga vrata, načičkana u hodniku. Vidiš, taj hodnik nikad nije prav, stalno se negde krivi. Ali kada ga pogledaš sa početka ili sa kraja, prav je ko lenjir. Sa početka je i dug kao pruga. Kakav li je sa kraja?

169

…i šta reći na kraju? Recimo ovako - jedna divna osoba koju sam mnogo voleo, a nisam je video još od onomad kad smo šetali na tvrđavi sa rukama u džepovima, moj prijatelj, najbolji i najstariji, ona i ja. Njene ruke u našim džepovima, ali tada smo bili dovoljno mladi da je sve izgledalo prirodno. Kao kraj. To je kao ono kada se sjuriš iz sve snage u zid, a ni ruke ne postaviš ispred… To! Šta to? Pa…ne znam, to što se dešava kada se sjuriš iz sve snage u zid, a da ni ruke ne postaviš… Ona je bila zaista čarobno neobična i mirisala je kao bakina škrinja, oblačila se kao baka, u stvari, rekao bih bila je baka sve u svemu. Eto, o čemu pišem sada znam samo ja, a najverovatnije i ti i niko drugi na celom svetu, to je utešno, na celom svetu niko… I onda sve to postane jedna rutina i u tome nema više ničeg čarobnog i dođeš u situaciju da te po malo i nervira…i bljak! Ja sam se dugo pitao kako i zašto dolazi do toga i sem očiglednog zaključka da naše prokletstvo nije što ne možemo imati ono što želimo, nego što ne možemo želeti ono što imamo, nisam makao dalje. To jest, teorija koja je trenutno na snazi je da je sve u toj razmeni tečnosti koja poistoveti ljude na trenutak, ali avaj, varljiv trenutak i onda od toga ostane samo taj osećaj poznatog, osećaj onoga što imamo, pa stoga više i ne želimo. E to, to je taj egzistencijalizam koga sam želeo da te poštedim danas ali šta da radim, od svih tih divnih ljudi koji su tu da pomognu kad provali očaj samo si ti stvarno danas tu, a možda u stvari i nisi ti i nisi tu. Šteta je što sad ne pijemo kafu u braseriji ispod crkve Svetog Srca u kišno jutro, sve ovo bi imalo mnogo više smisla. Ali nisam baš toliko patetičan. Hodnik. Na početku je zid. Na kraju je zid. između zidova su vrata, mnoga vrata, načičkana u hodniku. Vidiš, taj hodnik nikad nije prav, stalno se negde krivi. Ali kada ga pogledaš sa početka ili sa kraja, prav je ko lenjir. Sa početka je i dug kao pruga. Kakav li je sa kraja?

+

169

ecenzijarecenzija 3 3

recenzijarecenzija 3 3

169

…i šta reći na kraju? Recimo ovako - jedna divna osoba koju sam mnogo voleo, a nisam je video još od onomad kad smo šetali na tvrđavi sa rukama u džepovima, moj prijatelj, najbolji i najstariji, ona i ja. Njene ruke u našim džepovima, ali tada smo bili dovoljno mladi da je sve izgledalo prirodno. Kao kraj. To je kao ono kada se sjuriš iz sve snage u zid, a ni ruke ne postaviš ispred… To! Šta to? Pa…ne znam, to što se dešava …i šta reći na kraju? Recimo ovako - jedna divna osoba kada se sjuriš iz sve snagea unisam zid, aje davideo ni ruke postaviš… koju sam mnogo voleo, jošneod onomad Ona bilašetali zaistanačarobno i mirisala je kao bakina kad je smo tvrđavineobična sa rukama u džepovima, moj škrinja, kao baka,ona u stvari, rekaoruke bih ubila je prijatelj,oblačila najboljise i najstariji, i ja. Njene našim baka sve u svemu. Eto,smo o čemu sadamladi znam samo a džepovima, ali tada bili pišem dovoljno da jeja, sve najverovatnije i ti i Kao niko kraj. drugi na celom svetu, to je utešno, izgledalo prirodno. na celom svetu niko… I onda to postane rutina To je kao ono kada se sjuriš iz sve snage u zid,jedna a ni ruke ne ipostaviš u tomeispred… nema više i dođeš situaciju da To! ničeg Šta to?čarobnog Pa…ne znam, to ušto se dešava te pose malo i nervira…i bljak! Ja asam se ruke dugone pitao kako i kada sjuriš iz sve snage u zid, da ni postaviš… zašto do toga i sem očiglednog zaključka naše Ona jedolazi bila zaista čarobno neobična i mirisala je kaodabakina prokletstvo nije što onorekao što želimo, nego škrinja, oblačila se ne kaomožemo baka, uimati stvari, bih bila je što možemo želeti što imamo, nisam makao bakanesve u svemu. Eto,ono o čemu pišem sada znam samodalje. ja, a To jest, teorijai ti koja je drugi trenutno na snazi je to dajejeutešno, sve u najverovatnije i niko na celom svetu, toj razmeni tečnosti poistoveti na trenutak, ali na celom svetu niko…koja I onda sve to ljude postane jedna rutina avaj, varljiv trenutak i ondačarobnog od toga ostane taj osećaj i u tome nema više ničeg i dođešsamo u situaciju da poznatog, onoga što Ja imamo, padugo stoga višekako i nei te po malo osećaj i nervira…i bljak! sam se pitao želimo. E to, do to je taj iegzistencijalizam koga sam želeo da zašto dolazi toga sem očiglednog zaključka da naše te poštedimnije danas da radim, svihšto tihželimo, divnih nego ljudi prokletstvo štoali nešta možemo imatiodono koji su možemo tu da pomognu kadšto provali očajnisam samomakao si ti stvarno što ne želeti ono imamo, dalje. danas tu,teorija a možda u stvari i nisi ti ina nisi tu. Šteta sad To jest, koja je trenutno snazi je dajeješto sve u ne u braseriji ispod crkve Svetog Srca u kišno toj pijemo razmenikafu tečnosti koja poistoveti ljude na trenutak, ali jutro, sve ovo bi imalo mnogo višeostane smisla.samo Ali nisam baš avaj, varljiv trenutak i onda od toga taj osećaj toliko patetičan. poznatog, osećaj onoga što imamo, pa stoga više i ne Hodnik. početku je zid. Na kraju je zid.koga između su želimo. ENato, to je taj egzistencijalizam sam zidova želeo da vrata, mnogadanas vrata,alinačičkana u hodniku. taj hodnik te poštedim šta da radim, od svihVidiš, tih divnih ljudi nikad prav, stalno se negde krivi. Alisamo kada si gatipogledaš koji sunije tu da pomognu kad provali očaj stvarno sa početka sa kraja, pravi je Sa početka danas tu, a ili možda u stvari nisikotilenjir. i nisi tu. Šteta je je štoi dug sad kao pruga. kafu Kakavu libraseriji je sa kraja? ne pijemo ispod crkve Svetog Srca u kišno jutro, sve ovo bi imalo mnogo više smisla. Ali nisam baš toliko patetičan. Hodnik. Na početku je zid. Na kraju je zid. između zidova su vrata, mnoga vrata, načičkana u hodniku. Vidiš, taj hodnik nikad nije prav, stalno se negde krivi. Ali kada ga pogledaš sa početka ili sa kraja, prav je ko lenjir. Sa početka je i dug kao pruga. Kakav li je sa kraja?

169 169

prijatelj, najbolji i najstariji, ona i ja. Njene ruke u našim džepovima, ali tada smo bili dovoljno mladi da je sve izgledalo prirodno. Kao kraj. To je kao ono kada se sjuriš iz sve snage u zid, a ni ruke ne postaviš ispred… To! Šta to? Pa…ne znam, to što se dešava …i šta reći na kraju? Recimo ovako - jedna divna osoba kada sam se sjuriš iz sve snagea unisam zid, aje davideo ni ruke postaviš… koju mnogo voleo, jošneod onomad Ona je bilašetali zaistanačarobno i mirisala je kao bakina kad smo tvrđavineobična sa rukama u džepovima, moj škrinja, oblačila kao baka,ona u stvari, rekaoruke bih ubila je prijatelj, najboljise i najstariji, i ja. Njene našim baka sve u svemu. Eto,smo o čemu sadamladi znam samo a džepovima, ali tada bili pišem dovoljno da jeja, sve najverovatnije i ti i Kao niko kraj. drugi na celom svetu, to je utešno, izgledalo prirodno. na je celom svetu niko… I onda to postane rutina To kao ono kada se sjuriš iz sve snage u zid,jedna a ni ruke ne i u tome ispred… nema više i dođeš situaciju da postaviš To! ničeg Šta to?čarobnog Pa…ne znam, to ušto se dešava te pose malo i nervira…i bljak! Ja asam se ruke dugone pitao kako i kada sjuriš iz sve snage u zid, da ni postaviš… zaštojedolazi do toga i sem očiglednog zaključka naše Ona bila zaista čarobno neobična i mirisala je kaodabakina prokletstvo nije što onorekao što želimo, nego škrinja, oblačila se ne kaomožemo baka, uimati stvari, bih bila je što nesve možemo želeti što imamo, nisam makao baka u svemu. Eto,ono o čemu pišem sada znam samodalje. ja, a To jest, teorijai ti koja je drugi trenutno na snazi je to dajejeutešno, sve u najverovatnije i niko na celom svetu, toj celom razmeni tečnosti poistoveti na trenutak, ali na svetu niko…koja I onda sve to ljude postane jedna rutina varljiv trenutak i ondačarobnog od toga ostane taj osećaj iavaj, u tome nema više ničeg i dođešsamo u situaciju da poznatog, onoga što Ja imamo, padugo stoga višekako i nei te po malo osećaj i nervira…i bljak! sam se pitao želimo. E to, do to je taj iegzistencijalizam koga sam želeo da zašto dolazi toga sem očiglednog zaključka da naše te poštedimnije danas da radim, svihšto tihželimo, divnih nego ljudi prokletstvo štoali nešta možemo imatiodono kojine su možemo tu da pomognu kadšto provali očajnisam samomakao si ti stvarno što želeti ono imamo, dalje. danas tu,teorija a možda u stvari i nisi ti ina nisi tu. Šteta sad To jest, koja je trenutno snazi je dajeješto sve u ne pijemo u braseriji ispod crkve Svetog Srca u kišno toj razmenikafu tečnosti koja poistoveti ljude na trenutak, ali jutro,varljiv sve ovo bi imalo mnogo višeostane smisla.samo Ali nisam baš avaj, trenutak i onda od toga taj osećaj toliko patetičan. poznatog, osećaj onoga što imamo, pa stoga više i ne Hodnik. ENato, početku je zid. Na kraju je zid.koga između su želimo. to je taj egzistencijalizam sam zidova želeo da vrata, mnogadanas vrata,alinačičkana u hodniku. taj hodnik te poštedim šta da radim, od svihVidiš, tih divnih ljudi nikadsunije prav, stalno se negde krivi. Alisamo kada si gatipogledaš koji tu da pomognu kad provali očaj stvarno sa početka sa kraja, pravi je Sa početka danas tu, a ili možda u stvari nisikotilenjir. i nisi tu. Šteta je je štoi dug sad kaopijemo pruga. kafu Kakavu libraseriji je sa kraja? ne ispod crkve Svetog Srca u kišno jutro, sve ovo bi imalo mnogo više smisla. Ali nisam baš toliko patetičan. Hodnik. Na početku je zid. Na kraju je zid. između zidova su vrata, mnoga vrata, načičkana u hodniku. Vidiš, taj hodnik nikad nije prav, stalno se negde krivi. Ali kada ga pogledaš sa početka ili sa kraja, prav je ko lenjir. Sa početka je i dug kao pruga. Kakav li je sa kraja?


Usudio sam se da zaplačem, potpuno je isti osećaj kao kad ne plačem. Da li si stvarno osmislila da je moguće da išta promeniš? Mnogo je svega za sva vremena. Još jednom sam mojim rečima tebi, pomerio ništa…

Svako ima pravo da pamti ono što mu se učini da je bilo baš to. Celom svetu će posle svega biti bolje onoliko koliko je sve za njega nešto. Ne očekuj ono što se podrazumeva jer nećeš znati šta sa neočekivanim. Umorna i osetljiva, tužan i bezvoljan, nisu oni koji ikom nedostaju.

Verujem u sebe onoliko koliko moram, snaga je velika sama po sebi, ja nemam strah, ja nemam predah, ja nemam sumnju, ja nemam reči koje će da spreče išta od onog što želim da mi se desi, ili da pomognu da patim onoliko koliko je moj život, sa mnom u sebi, zaslužio još onda…

Na pogrešnom mestu otaljavam snove sa kojima sam rođen, ali nije mesto krivo što je vreme determinisalo greške u ostanku. Genijalna je misao koja se prepriča bar jednom i koja bar jednom odnemi sutrašnjicu naših poraza, koji se zovu jednim imenom koje se ne pominje...

Na pogrešnom mestu otaljavam snove sa kojima sam rođen, ali nije mesto krivo što je vreme determinisalo greške u ostanku. Genijalna je misao koja se prepriča bar jednom i koja bar jednom odnemi sutrašnjicu naših poraza, koji se zovu jednim imenom koje se ne pominje... Svako ima pravo da pamti ono što mu se učini da je bilo baš to. Celom svetu će posle svega biti bolje onoliko koliko je sve za njega nešto. Ne očekuj ono što se podrazumeva jer nećeš znati šta sa neočekivanim. Umorna i osetljiva, tužan i bezvoljan, nisu oni koji ikom nedostaju.

Usudio sam se da zaplačem, potpuno je isti osećaj kao kad ne plačem. Da li si stvarno osmislila da je moguće da išta promeniš? Mnogo je svega za sva vremena. Još jednom sam mojim rečima tebi, pomerio ništa…

170

Verujem u sebe onoliko koliko moram, snaga je velika sama po sebi, ja nemam strah, ja nemam predah, ja nemam sumnju, ja nemam reči koje će da spreče išta od onog što želim da mi se desi, ili da pomognu da patim onoliko koliko je moj život, sa mnom u sebi, zaslužio još onda…

Čega da se plašimo dok ičemu stremimo, sve se dokotrlja bežeći od nesuđenog. Postoje tajne koje svi znaju, kao što sam živ a da svestan nisam, jer ovaj život živim… Imam dve želje, imam jednu ljubavnicu, imam konja s krilima, ali nemam vremena i volje da im posvetim ni stih na glas.

pušmipulmi

pušmipulmi

170

Čega da se plašimo dok ičemu stremimo, sve se dokotrlja bežeći od nesuđenog. Postoje tajne koje svi znaju, kao što sam živ a da svestan nisam, jer ovaj život živim… Imam dve želje, imam jednu ljubavnicu, imam konja s krilima, ali nemam vremena i volje da im posvetim ni stih na glas.

+

Verujem u sebemestu onoliko koliko moram, snaga je velika Na pogrešnom otaljavam snove sa kojima sam sama poalisebi, nemam strah, ja vreme nemamdeterminisalo predah, ja rođen, nije ja mesto krivo što je nemamusumnju, greške ostanku.ja nemam reči koje će da spreče išta od onog što želim da mi se desi, ili da pomognu da patim Genijalna je misao koja se prepriča bar jednom koliko je moj život,sutrašnjicu sa mnom unaših sebi,poraza, zaslužio još ionoliko koja bar jednom odnemi onda… koji se zovu jednim imenom koje se ne pominje...

Usudio se daonoliko zaplačem, Verujemsam u sebe koliko moram, snaga je velika potpuno istijaosećaj kaostrah, kad ne sama po je sebi, nemam ja plačem. nemam predah, ja Da li si stvarno da reči je moguće promeniš? nemam sumnju,osmislila ja nemam koje ćeda daišta spreče išta od Mnogo ježelim svegada za mi svasevremena. onog što desi, ili da pomognu da patim Još jednom sam rečima tebi, u sebi, zaslužio još onoliko koliko je mojim moj život, sa mnom pomerio onda… ništa…

Na pogrešnom mestu otaljavam snove sa učini kojima sam Svako ima pravo da pamti ono što mu se rođen, ali baš nijeto. mesto krivo što će je vreme determinisalo da je bilo Celom svetu posle svega biti bolje greške ukoliko ostanku. onoliko je sve za njega nešto. Genijalna misao koja se prepričajer barnećeš jednom Ne očekuj je ono što se podrazumeva znati šta sa i koja bar jednom odnemi sutrašnjicu naših poraza, neočekivanim. Umorna i osetljiva, tužan i bezvoljan, koji se imenom koje se ne pominje... nisu onizovu koji jednim ikom nedostaju.

Usudio sam se da zaplačem, potpuno je isti osećaj kao kad ne plačem. Da li si stvarno osmislila da je moguće da išta promeniš? Mnogo je svega za sva vremena. Još jednom sam mojim rečima tebi, pomerio ništa…

a da svestan nisam, jer ovaj život živim… Imam dve želje, imam jednu ljubavnicu, imam konja s krilima, ali nemam vremena i volje da im posvetim ni stih na glas. Čega da se plašimo dok ičemu stremimo, Svako pravo bežeći da pamti što mu se učini sve se ima dokotrlja od ono nesuđenog. da je bilo baš koje to. Celom svetukao će što posle svega Postoje tajne svi znaju, sam živ biti bolje onoliko kolikonisam, je svejer za ovaj njegaživot nešto. a da svestan živim… Ne očekuj ono štoimam se podrazumeva jer nećeš znati šta sa Imam dve želje, jednu ljubavnicu, neočekivanim. Umornaali i osetljiva, tužan i bezvoljan, imam konja s krilima, nemam vremena i volje nisuimoni koji ikom da posvetim ni nedostaju. stih na glas.

ušmipulmi pušmipulmi

Usudio sam se daonoliko zaplačem, Verujem u sebe koliko moram, snaga je velika potpuno istijaosećaj kaostrah, kad ne sama po je sebi, nemam ja plačem. nemam predah, ja Da li si stvarno da reči je moguće promeniš? nemam sumnju,osmislila ja nemam koje ćeda daišta spreče išta od Mnogošto ježelim svegada za mi svasevremena. onog desi, ili da pomognu da patim Još jednom sam rečima tebi, u sebi, zaslužio još onoliko koliko je mojim moj život, sa mnom pomerio ništa… onda…

Verujem u sebemestu onoliko koliko moram, snaga je velika Na pogrešnom otaljavam snove sa kojima sam sama nemam strah, ja vreme nemamdeterminisalo predah, ja rođen,poalisebi, nije ja mesto krivo što je nemam greške usumnju, ostanku.ja nemam reči koje će da spreče išta od onog što želim da mi se desi, ili da pomognu da patim Genijalna je misao koja se prepriča bar jednom onoliko koliko je moj život,sutrašnjicu sa mnom unaših sebi,poraza, zaslužio još i koja bar jednom odnemi onda… koji se zovu jednim imenom koje se ne pominje...

170

Na pogrešnom mestu otaljavam snove sa učini kojima sam Svako ima pravo da pamti ono što mu se rođen, ali baš nijeto. mesto krivo što će je vreme determinisalo da je bilo Celom svetu posle svega biti bolje greške ostanku. onolikoukoliko je sve za njega nešto. Genijalna misao koja se prepričajer barnećeš jednom Ne očekuj je ono što se podrazumeva znati šta sa ineočekivanim. koja bar jednom odnemi sutrašnjicu naših poraza, Umorna i osetljiva, tužan i bezvoljan, koji imenom koje se ne pominje... nisu se onizovu koji jednim ikom nedostaju.

170

Usudio sam se da zaplačem, potpuno je isti osećaj kao kad ne plačem. Da li si stvarno osmislila da je moguće da išta promeniš? Mnogo je svega za sva vremena. Još jednom sam mojim rečima tebi, pomerio ništa…

170

pušmipulmi pušmipulmi

170

Čega da se plašimo dok ičemu stremimo, sve se dokotrlja bežeći od nesuđenog. Postoje tajne koje svi znaju, kao što sam živ a da svestan nisam, jer ovaj život živim… Imam dve želje, imam jednu ljubavnicu, imam konja s krilima, ali nemam vremena i volje da im posvetim ni stih na glas. Čega da se plašimo dok ičemu stremimo, Svako pravo bežeći da pamti što mu se učini sve se ima dokotrlja od ono nesuđenog. da je bilo baš koje to. Celom svetukao će što posle svega Postoje tajne svi znaju, sam živ biti bolje onoliko kolikonisam, je svejer za ovaj njegaživot nešto. a da svestan živim… Ne očekuj ono štoimam se podrazumeva jer nećeš znati šta sa Imam dve želje, jednu ljubavnicu, neočekivanim. Umornaali i osetljiva, tužan i bezvoljan, imam konja s krilima, nemam vremena i volje nisu koji ikom da imoni posvetim ni nedostaju. stih na glas.


sam ti

Prestao sam da volim tvoje telo jer ga drugi greje, i tvoja kosa i tvoj glas nisu himna i zastava više, da li i u otkucaje tvoga srca smem da se kunem kao što je tvoj dodir bio zakletva nekad.

171

Ničeg nema zbog čega sam živ, budi sigurna bar u to, svakim mojim porazom samo ti gubiš, i svetovi kojima nećemo skupa vladati. Bauljam, tumaram, beznadim, strepim, preklinjem, sumnjam, proklinjem, kobeljam, iziskujem, trpim, glumim, krijem, mrem… Postao sam ti. Umišljam kako smo dve providne tvari koje lebde u prostoru večnosti, bezbrižno i srećno, a ja da sam jedini koji će skončati, jer želim, da to mi se desi, pored tebe.

Umišljam kako smo dve providne tvari koje lebde u prostoru večnosti, bezbrižno i srećno, a ja da sam jedini koji će skončati, jer želim, da to mi se desi, pored tebe. Bauljam, tumaram, beznadim, strepim, preklinjem, sumnjam, proklinjem, kobeljam, iziskujem, trpim, glumim, krijem, mrem… Postao sam ti.

sam ti

171

Ničeg nema zbog čega sam živ, budi sigurna bar u to, svakim mojim porazom samo ti gubiš, i svetovi kojima nećemo skupa vladati. Prestao sam da volim tvoje telo jer ga drugi greje, i tvoja kosa i tvoj glas nisu himna i zastava više, da li i u otkucaje tvoga srca smem da se kunem kao što je tvoj dodir bio zakletva nekad.

+

sam ti

Prestao sam da volim tvoje telo jer ga drugi greje, i tvoja kosa i tvoj glas nisu himna i zastava više, da li i u otkucaje tvoga srca smem da se kunem kao što je tvoj dodir bio zakletva nekad.

171

sam ti

171

Ničeg nema čegatvoje sam živ, Prestao sam zbog da volim telo budi bar u to, jer gasigurna drugi greje, svakim mojim porazom i tvoja kosa i tvoj glas samo ti gubiš, inisu svetovi kojima nećemo himna i zastava više,skupa vladati. da li i u otkucaje tvoga srca smem da se kunem Bauljam, kao što jetumaram, tvoj dodirbeznadim, bio zakletva nekad. strepim, preklinjem, sumnjam, proklinjem, kobeljam, iziskujem, Ničeg nema zbog čega sam živ, trpim, glumim, budi sigurna barkrijem, u to, mrem… Postao ti. porazom samo ti gubiš, svakim sam mojim i svetovi kojima nećemo skupa vladati. Umišljam kako smo dve providne tvari koje lebdetumaram, u prostoru večnosti, Bauljam, beznadim, bezbrižno i srećno, sumnjam, strepim, preklinjem, a ja da sam jedini koji će skončati, proklinjem, kobeljam, iziskujem, jer želim, da to krijem, mi se desi, pored tebe. trpim, glumim, mrem… Postao sam ti.

Umišljam kako smo dve providne tvari koje lebde u prostoru večnosti, bezbrižno i srećno, a ja da sam jedini koji će skončati, jer želim, da to mi se desi, pored tebe.

am ti

sam ti

Umišljam kako smo dve providne tvari koje lebde u prostoru večnosti, bezbrižno i srećno, a ja da sam jedini koji će skončati, jer želim, da to mi se desi, pored tebe.

171 171

Ničeg nema čegatvoje sam živ, Prestao sam zbog da volim telo budigasigurna bar u to, jer drugi greje, mojim porazom isvakim tvoja kosa i tvoj glas samo ti gubiš, i svetovi kojima nećemo nisu himna i zastava više,skupa vladati. da li i u otkucaje tvoga srca smem da se kunem Bauljam, kao što jetumaram, tvoj dodirbeznadim, bio zakletva nekad. strepim, preklinjem, sumnjam, proklinjem, kobeljam, iziskujem, Ničeg nema zbog čega sam živ, trpim, glumim, budi sigurna barkrijem, u to, mrem… Postao sam ti. porazom samo ti gubiš, svakim mojim i svetovi kojima nećemo skupa vladati. Umišljam kako smo dve providne tvari koje lebdetumaram, u prostoru večnosti, Bauljam, beznadim, bezbrižnopreklinjem, i srećno, sumnjam, strepim, a ja da sam jedini koji će skončati, proklinjem, kobeljam, iziskujem, jer želim, da to krijem, mi se desi, pored tebe. trpim, glumim, mrem… Postao sam ti. nisu himna i zastava više, da li i u otkucaje tvoga srca smem da se kunem kao što je tvoj dodir bio zakletva nekad.


Usta horoz jutros i zakukurika, ne kao obično, nekako svečanije, kao da sluti da je danas na meniju. Jutro se nasmejalo ovom događaju, kladilo se sa horizontom da mu danas ode glava. Baba je uranila, sve je spremno za taj događaj, gosti samo što nisu stigli, raduje se baba, dugo joj nije bilo radosti u životu. Komšinica preko puta pita, dobacuje, stric bi rekao šali se…ali je ustvari zavidna. A babu to raduje pa joj je dan još srećniji. Kuda će sve to stići kad ja dođem u godine?

sindezmologija

Na drugom kontinentu živi ona. Da bi se ovo shvatilo treba pomisliti da sam ja na prvom kontinentu. Ali nisam, jer ona je neka druga. Učili su nas da je ispravno ono učenje koje su oni koji nas uče naučili tako što su spoznali gore pa se odredili ka boljem. I sad nam je bolje. Satanizam funkcioniše potpuno isto. Šta nije satanizam za onoga ko je suprotan? Dva kontinenta, dva pola, dva života, dva nadanja, dva pitanja, dva neodgovora, dva, dva, dva… Ljudi su dva!

Danas je dvorište nekako pusto, moje rođenje je bilo davno, tragam za uspomenama koje mi se nisu ni dogodile. Zapostavljanjem dvorišta vreme nam pokazuje kako je zapostavljanje bolno. Čini nam se da na trenutak osetimo da bi ga trebalo srediti, travu pokositi, korov počupati, smeće izneti, cveće posaditi, kućicu za ptice spraviti, kuče usvojiti i uvesti, sto i stolice izneti, nadstrešnicu prikucati, i ko zna šta još naš nesputan duh u trenu jednom može, ali nedostajali bi glasovi, glasovi, glasovi… Ljudi su glasovi!

172

Danas je dvorište nekako pusto, moje rođenje je bilo davno, tragam za uspomenama koje mi se nisu ni dogodile. Zapostavljanjem dvorišta vreme nam pokazuje kako je zapostavljanje bolno. Čini nam se da na trenutak osetimo da bi ga trebalo srediti, travu pokositi, korov počupati, smeće izneti, cveće posaditi, kućicu za ptice spraviti, kuče usvojiti i uvesti, sto i stolice izneti, nadstrešnicu prikucati, i ko zna šta još naš nesputan duh u trenu jednom može, ali nedostajali bi glasovi, glasovi, glasovi… Ljudi su glasovi!

Na drugom kontinentu živi ona. Da bi se ovo shvatilo treba pomisliti da sam ja na prvom kontinentu. Ali nisam, jer ona je neka druga. Učili su nas da je ispravno ono učenje koje su oni koji nas uče naučili tako što su spoznali gore pa se odredili ka boljem. I sad nam je bolje. Satanizam funkcioniše potpuno isto. Šta nije satanizam za onoga ko je suprotan? Dva kontinenta, dva pola, dva života, dva nadanja, dva pitanja, dva neodgovora, dva, dva, dva… Ljudi su dva!

sindezmologija

172

Usta horoz jutros i zakukurika, ne kao obično, nekako svečanije, kao da sluti da je danas na meniju. Jutro se nasmejalo ovom događaju, kladilo se sa horizontom da mu danas ode glava. Baba je uranila, sve je spremno za taj događaj, gosti samo što nisu stigli, raduje se baba, dugo joj nije bilo radosti u životu. Komšinica preko puta pita, dobacuje, stric bi rekao šali se…ali je ustvari zavidna. A babu to raduje pa joj je dan još srećniji. Kuda će sve to stići kad ja dođem u godine?

+

172

indezmologija sindezmologija

172

Jutro se nasmejalo ovom događaju, kladilo se sa horizontom da mu danas ode glava. Baba je uranila, sve jehoroz spremno zai taj događaj, Usta jutros zakukurika, gosti samo što nisu stigli, ne kao obično, nekako svečanije, raduje baba, kao da se sluti da je danas na meniju. dugo joj nije bilo radosti životu. Jutro se nasmejalo ovom u događaju, Komšinica preko puta pita, dobacuje, kladilo se sa horizontom stric rekaoode šali glava. se…ali je ustvari zavidna. da mubidanas A babu raduje pa joj je dan još srećniji. Baba jeto uranila, Kudajeće sve to stići kad ja dođem u godine? sve spremno za taj događaj, gosti samo što nisu stigli, Na drugom kontinentu živi ona. raduje se baba, Da bi joj se ovo trebau pomisliti dugo nijeshvatilo bilo radosti životu. da sam ja na prvom Komšinica preko putakontinentu. pita, dobacuje, Ali nisam, jer šali ona se…ali je nekajedruga. stric bi rekao ustvari zavidna. Učili su to nasraduje da je pa ispravno ono još učenje A babu joj je dan srećniji. koje su nas uče Kuda ćeoni svekoji to stići kad naučili ja dođem u godine? tako što su spoznali gore pa se odredili ka boljem. Na drugom kontinentu živi ona. I sad je shvatilo bolje. treba pomisliti Da bi nam se ovo Satanizam funkcioniše potpuno isto. da sam ja na prvom kontinentu. Šta nisam, nije satanizam zaneka onoga ko je suprotan? Ali jer ona je druga. Dva kontinenta, pola, dva Učili su nas da jedva ispravno ono života, učenje dva nadanja, dva pitanja, dvanas neodgovora, koje su oni koji uče naučilidva, dva, dva… Ljudišto su dva! tako su spoznali gore pa se odredili ka boljem. je dvorište IDanas sad nam je bolje.nekako pusto, moje rođenje je bilo davno, tragam za uspomenama koje mi se nisu ni Satanizam funkcioniše potpuno isto. dogodile. Zapostavljanjem vreme nam pokazuje Šta nije satanizam za onogadvorišta ko je suprotan? kakokontinenta, je zapostavljanje bolno. Dva dva pola, dva života, dva nadanja, Čini pitanja, nam se da trenutak osetimo da bi ga trebalo dva dvananeodgovora, dva, dva, dva… srediti, Ljudi sutravu dva! pokositi, korov počupati, smeće izneti, cveće posaditi, kućicu za ptice spraviti, kuče usvojiti i uvesti,jesto i stolicenekako izneti,pusto, nadstrešnicu prikucati, i ko Danas dvorište moje rođenje je bilo zna šta tragam još naš za nesputan duh u trenu jednom može, davno, uspomenama koje mi se nisu ni ali nedostajaliZapostavljanjem bi glasovi, glasovi, glasovi… dogodile. dvorišta vreme nam pokazuje Ljudi je su zapostavljanje glasovi! kako bolno. Čini nam se da na trenutak osetimo da bi ga trebalo srediti, travu pokositi, korov počupati, smeće izneti, cveće posaditi, kućicu za ptice spraviti, kuče usvojiti i uvesti, sto i stolice izneti, nadstrešnicu prikucati, i ko zna šta još naš nesputan duh u trenu jednom može, ali nedostajali bi glasovi, glasovi, glasovi… Ljudi su glasovi!

172

sindezmologija sindezmologija

172

Usta horoz jutros i zakukurika, ne kao obično, nekako svečanije, kao da sluti da je danas na meniju. Jutro se nasmejalo ovom događaju, kladilo se sa horizontom da mu danas ode glava. Baba je uranila, sve spremno zai taj događaj, Ustajehoroz jutros zakukurika, gosti samo što nisu stigli, ne kao obično, nekako svečanije, raduje baba, kao da se sluti da je danas na meniju. dugo nije bilo radosti životu. Jutro joj se nasmejalo ovom u događaju, Komšinica preko puta pita, dobacuje, kladilo se sa horizontom stric rekaoode šali glava. se…ali je ustvari zavidna. da mubidanas A babu raduje pa joj je dan još srećniji. Baba jeto uranila, Kuda sve to stići kad ja dođem u godine? sve jeće spremno za taj događaj, gosti samo što nisu stigli, Na drugom kontinentu živi ona. raduje se baba, Da bi joj se ovo trebau pomisliti dugo nijeshvatilo bilo radosti životu. da sam ja na prvom Komšinica preko putakontinentu. pita, dobacuje, Ali jer šali ona se…ali je nekajedruga. stricnisam, bi rekao ustvari zavidna. Učili su to nasraduje da je pa ispravno ono još učenje A babu joj je dan srećniji. koje nas uče Kuda su ćeoni svekoji to stići kad naučili ja dođem u godine? tako što su spoznali gore pa odredili ka boljem. Na se drugom kontinentu živi ona. IDa sad je shvatilo bolje. treba pomisliti bi nam se ovo Satanizam funkcioniše potpuno isto. da sam ja na prvom kontinentu. Šta nije satanizam zaneka onoga ko je suprotan? Ali nisam, jer ona je druga. Dva pola, dva Učilikontinenta, su nas da jedva ispravno ono života, učenje dva nadanja, dva dvanas neodgovora, kojepitanja, su oni koji uče naučilidva, dva, dva… Ljudi su dva! tako što su spoznali gore pa se odredili ka boljem. Danas je dvorište I sad nam je bolje.nekako pusto, moje rođenje je bilo davno, tragam za uspomenama koje mi se nisu ni Satanizam funkcioniše potpuno isto. dogodile. Zapostavljanjem vreme nam pokazuje Šta nije satanizam za onogadvorišta ko je suprotan? kako je zapostavljanje bolno. Dva kontinenta, dva pola, dva života, dva nadanja, Čini nam se da trenutak osetimo da bi ga trebalo dva pitanja, dvananeodgovora, dva, dva, dva… srediti, Ljudi sutravu dva! pokositi, korov počupati, smeće izneti, cveće posaditi, kućicu za ptice spraviti, kuče usvojiti i uvesti, i stolicenekako izneti,pusto, nadstrešnicu prikucati, i ko Danas jesto dvorište moje rođenje je bilo zna šta tragam još naš za nesputan duh u trenu jednom može, davno, uspomenama koje mi se nisu ni ali nedostajali bi glasovi, glasovi, glasovi… dogodile. Zapostavljanjem dvorišta vreme nam pokazuje Ljudi su zapostavljanje glasovi! kako je bolno. Čini nam se da na trenutak osetimo da bi ga trebalo srediti, travu pokositi, korov počupati, smeće izneti, cveće posaditi, kućicu za ptice spraviti, kuče usvojiti i uvesti, sto i stolice izneti, nadstrešnicu prikucati, i ko zna šta još naš nesputan duh u trenu jednom može, ali


Na nebu je zvezda, crna mačka prelazi sokakom, bezbrižno, nesvesno, nesamospoznato, list opade, za njim i jabuka, zaškripa stara kapija, na ne baš nešto posebnom vetru al' dovoljnom da zaškripi, hrizanteme su u prozoru, lavež psa, poput vuka s brda, odjeknu u nama kao izdah, kiša predvodnik orosi naše lice zagledano u beskrajno crnilo mlečnog puta kao kada mi je ispao prvi mlečni zub, tako važan i tako zaboravljen, ja vidim, vidim sebe nekad od nekad, vidim sutra kao kotrljajuću tvar koja se poput tepiha prostire preko onog što smo bili juče, to su znakovi, znakovi, znakovi… Ljudi su znakovi!

Orgazam, vaćarenje, drkanje, vezivanje, čupanje za kosu, kurac, bradavice, pička, bradavice, nasvršavan pupak, ogrebotine od jebenih noktiju, bes u službi sladostrašća, reči, Uzmi pištolj, pucaj! Ako ti nećes ja ću. Ne teraj me, meni ne treba poticaj, ja samo udahnem… i odbrojim do tri. Suviše dugo ovaj trenutak priželjkivah da bih ga se sada uplašio. Tvoj sam, nije ti lako! Koliko si u to sigurna?

Uzmi pištolj, pucaj! Ako ti nećes ja ću. Ne teraj me, meni ne treba poticaj, ja samo udahnem… i odbrojim do tri. Suviše dugo ovaj trenutak priželjkivah da bih ga se sada uplašio. Tvoj sam, nije ti lako! Koliko si u to sigurna?

Na nebu je zvezda, crna mačka prelazi sokakom, bezbrižno, nesvesno, nesamospoznato, list opade, za njim i jabuka, zaškripa stara kapija, na ne baš nešto posebnom vetru al' dovoljnom da zaškripi, hrizanteme su u prozoru, lavež psa, poput vuka s brda, odjeknu u nama kao izdah, kiša predvodnik orosi naše lice zagledano u beskrajno crnilo mlečnog puta kao kada mi je ispao prvi mlečni zub, tako važan i tako zaboravljen, ja vidim, vidim sebe nekad od nekad, vidim sutra kao kotrljajuću tvar koja se poput tepiha prostire preko onog što smo bili juče, to su znakovi, znakovi, znakovi… Ljudi su znakovi!

Orgazam, vaćarenje, drkanje, vezivanje, čupanje za kosu, kurac, bradavice, pička, bradavice, nasvršavan pupak, ogrebotine od jebenih noktiju, bes u službi sladostrašća, reči,

+

Na nebu je zvezda, crna mačka prelazi sokakom, bezbrižno, nesvesno, nesamospoznato, list opade, za njim i jabuka, zaškripa stara kapija, na ne baš nešto posebnom vetru al' dovoljnom da zaškripi, hrizanteme su u prozoru, Na nebu je zvezda, lavež psa, poput vuka s brda, crna mačka prelazi sokakom, odjeknu u nama kao izdah, bezbrižno, nesvesno, nesamospoznato, kiša predvodnik orosi naše lice list opade, za njim i jabuka, zagledano u beskrajno zaškripa stara kapija, crnilo mlečnog puta kao kada je ispao prvi mlečni na ne bašmi nešto posebnom vetru zub, tako važan i tako zaboravljen, al' dovoljnom da zaškripi, ja vidim, vidim nekad od nekad, hrizanteme su usebe prozoru, vidim sutrapoput kao kotrljajuću tvar lavež psa, vuka s brda, koja se poput tepiha prostire odjeknu u nama kao izdah, preko onog što smo juče, kiša predvodnik orosibili naše lice to su znakovi, znakovi, crnilo znakovi… zagledano u beskrajno mlečnog puta Ljudi su znakovi! kao kada mi je ispao prvi mlečni zub, tako važan i tako zaboravljen, Uzmi pištolj, pucaj! ja vidim, vidim sebe nekad od nekad, Ako ti sutra nećeskao ja ću. vidim kotrljajuću tvar Ne me, meni neprostire treba poticaj, ja samo udahnem… kojateraj se poput tepiha ipreko odbrojim onogdo štotri. smo bili juče, Suviše dugo ovaj trenutak priželjkivah to su znakovi, znakovi, znakovi… da bihsugaznakovi! se sada uplašio. Ljudi Tvoj sam, nije ti lako! Koliko si u to sigurna? Uzmi pištolj, pucaj! Orgazam, Ako ti nećes ja ću. vaćarenje, Ne teraj me, meni ne treba poticaj, ja samo udahnem… drkanje, i odbrojim do tri. vezivanje, Suviše dugo ovaj trenutak priželjkivah čupanje da bih gazasekosu, sada uplašio. kurac, Tvoj sam, nije ti lako! Koliko si u to sigurna? bradavice, pička, Orgazam, bradavice, vaćarenje, nasvršavan drkanje, pupak, ogrebotine vezivanje, od jebenih noktiju, bes u službi sladostrašća, čupanje za kosu, reči, kurac, bradavice, pička, bradavice, nasvršavan pupak, ogrebotine od jebenih noktiju,

list opade, za njim i jabuka, zaškripa stara kapija, na ne baš nešto posebnom vetru al' dovoljnom da zaškripi, hrizanteme su u prozoru, Na nebu je zvezda, lavežmačka psa, poput vuka s brda, crna prelazi sokakom, odjeknu u nama kao izdah, bezbrižno, nesvesno, nesamospoznato, kišaopade, predvodnik orosi naše lice list za njim i jabuka, zagledano u beskrajno zaškripa stara kapija, crnilo mlečnog puta kaone kada je ispao prvi mlečni na bašmi nešto posebnom vetru zub, tako važan i tako zaboravljen, al' dovoljnom da zaškripi, ja vidim, vidim nekad od nekad, hrizanteme su usebe prozoru, vidim psa, sutrapoput kao kotrljajuću tvar lavež vuka s brda, koja se poput tepiha prostire odjeknu u nama kao izdah, preko onog što smo juče, kiša predvodnik orosibili naše lice to su znakovi, znakovi, crnilo znakovi… zagledano u beskrajno mlečnog puta Ljudikada su znakovi! kao mi je ispao prvi mlečni zub, tako važan i tako zaboravljen, Uzmi pištolj, pucaj! ja vidim, vidim sebe nekad od nekad, Ako ti sutra nećeskao ja ću. vidim kotrljajuću tvar Ne teraj me, meni neprostire treba poticaj, ja samo udahnem… koja se poput tepiha i odbrojim preko onogdo štotri. smo bili juče, Suviše dugo ovaj trenutak priželjkivah to su znakovi, znakovi, znakovi… da bihsugaznakovi! se sada uplašio. Ljudi Tvoj sam, nije ti lako! Koliko si u to sigurna? Uzmi pištolj, pucaj! Orgazam, Ako ti nećes ja ću. vaćarenje, Ne teraj me, meni ne treba poticaj, ja samo udahnem… idrkanje, odbrojim do tri. vezivanje, Suviše dugo ovaj trenutak priželjkivah čupanje da bih gazasekosu, sada uplašio. kurac, Tvoj sam, nije ti lako! Koliko si u to sigurna? bradavice, pička, Orgazam, bradavice, vaćarenje, nasvršavan pupak, drkanje, ogrebotine od jebenih noktiju, vezivanje, bes u službi sladostrašća, čupanje za kosu, reči, kurac, bradavice, pička, bradavice, nasvršavan pupak, ogrebotine od jebenih noktiju, bes u službi sladostrašća, reči,


reči koje mržnja izgovara. A sve to nazivah nekad maženje, strast, želja, vrhunac, naše, ovim, ovako, ovuda… Sve to nazivah i… ljubav, ljubav, ljubav… Ljudi su ljubav!

Nadograđujem bezizlaz onoliko dugo koliko bezizlaz može rasti. Znam, mi smo isto, umeš i ti sve to. I kome je onda to potrebno? Drugima? Nama? Nama? Drugima? Pucaj! Prošli put ti je bilo lako, jeste u noge, preživeo sam, malo je bolelo, zaraslo je, opomena, lekcija, nauk. Ovaj put pucaj u srce. Ne možeš? Šta se promenilo? Ti? Koliko puta to možeš? Tebi da prinosim žrtvu? Ko si ustvari ti?

Ja volim da se vratim onamo odakle sam krenuo. Odatle najbolje vidim dokle sam stigao. Ja sebe umem i slagati, ta moć nije samoblagonaklona, stoga i ti to možeš. Umem izraz sreće prikazati osmehom i častiti se samozadovoljavanjem koje uvek stvarnost adaktira do donekle. Umem reći više od onog što neko očekuje da slažem da bi poverovao da ne sme da posumnja u ono što sam ja posumnjao.

Ja volim da se vratim onamo odakle sam krenuo. Odatle najbolje vidim dokle sam stigao. Ja sebe umem i slagati, ta moć nije samoblagonaklona, stoga i ti to možeš. Umem izraz sreće prikazati osmehom i častiti se samozadovoljavanjem koje uvek stvarnost adaktira do donekle. Umem reći više od onog što neko očekuje da slažem da bi poverovao da ne sme da posumnja u ono što sam ja posumnjao.

Nadograđujem bezizlaz onoliko dugo koliko bezizlaz može rasti. Znam, mi smo isto, umeš i ti sve to. I kome je onda to potrebno? Drugima? Nama? Nama? Drugima? Pucaj! Prošli put ti je bilo lako, jeste u noge, preživeo sam, malo je bolelo, zaraslo je, opomena, lekcija, nauk. Ovaj put pucaj u srce. Ne možeš? Šta se promenilo? Ti? Koliko puta to možeš? Tebi da prinosim žrtvu? Ko si ustvari ti?

reči koje mržnja izgovara. A sve to nazivah nekad maženje, strast, želja, vrhunac, naše, ovim, ovako, ovuda… Sve to nazivah i… ljubav, ljubav, ljubav… Ljudi su ljubav! +

strast, želja, vrhunac, naše, ovim,koje ovako, ovuda… reči mržnja izgovara. Sve A svetotonazivah nazivahi…nekad ljubav, maženje, ljubav, strast, ljubav… želja, Ljudi su ljubav! vrhunac, naše, Ja volim da seovuda… vratim onamo odakle sam krenuo. ovim, ovako, Odatle najboljei…vidim dokle sam stigao. Sve to nazivah Ja sebe umem i slagati, ta moć nije samoblagonaklona, ljubav, stoga i ti to možeš. ljubav, Umem izraz sreće prikazati osmehom ljubav… i častiti samozadovoljavanjem Ljudi su se ljubav! koje uvek stvarnost adaktira do donekle. Umem reći od onog što neko očekuje da slažem Ja volim da više se vratim onamo odakle sam krenuo. da bi poverovao da ne dokle sme da posumnja Odatle najbolje vidim sam stigao. u ono štoumem sam ja posumnjao. Ja sebe i slagati, ta moć nije samoblagonaklona, stoga i ti to možeš. Nadograđujem bezizlaz onoliko dugo Umem izraz sreće prikazati osmehom može rasti. ikoliko častitibezizlaz se samozadovoljavanjem Znam, mi smo isto, umeš i ti do svedonekle. to. koje uvek stvarnost adaktira I kome reći je onda Umem više to odpotrebno? onog što neko očekuje da slažem Drugima? Nama? da ne sme da posumnja da bi poverovao Nama? Drugima? u ono što sam ja posumnjao. Pucaj! Prošli put ti je bilo lako,onoliko jeste udugo noge, Nadograđujem bezizlaz preživeo sam, može rasti. koliko bezizlaz malo jemi bolelo, zaraslo je,i ti sve to. Znam, smo isto, umeš lekcija, nauk. Iopomena, kome je onda to potrebno? Ovaj put pucaj Drugima? Nama?u srce. Ne možeš? Nama? Drugima? Šta se promenilo? Pucaj! Ti? Koliko to možeš? Prošli put puta ti je bilo lako, jeste u noge, Tebi da prinosim preživeo sam, žrtvu? Ko si ustvari ti? zaraslo je, malo je bolelo, opomena, lekcija, nauk. Ovaj put pucaj u srce. Ne možeš? Šta se promenilo? Ti? Koliko puta to možeš? Tebi da prinosim žrtvu? Ko si ustvari ti?

reči koje mržnja izgovara. A sve to nazivah nekad maženje, strast, želja, vrhunac, naše, ovim, ovako, ovuda… reči koje mržnja izgovara. Sve A svetotonazivah nazivahi…nekad ljubav, maženje, ljubav, strast, ljubav… želja, Ljudi su ljubav! vrhunac, naše, Ja volim da seovuda… vratim onamo odakle sam krenuo. ovim, ovako, Odatle najboljei…vidim dokle sam stigao. Sve to nazivah Ja sebe umem i slagati, ta moć nije samoblagonaklona, ljubav, stoga ljubav,i ti to možeš. Umem ljubav…izraz sreće prikazati osmehom iLjudi častiti samozadovoljavanjem su se ljubav! koje uvek stvarnost adaktira do donekle. Umem reći od onog što neko očekuje da slažem Ja volim da više se vratim onamo odakle sam krenuo. da bi poverovao da ne dokle sme da posumnja Odatle najbolje vidim sam stigao. u štoumem sam ja posumnjao. Jaono sebe i slagati, ta moć nije samoblagonaklona, stoga i ti to možeš. Nadograđujem bezizlaz onoliko dugo Umem izraz sreće prikazati osmehom koliko može rasti. i častitibezizlaz se samozadovoljavanjem Znam, mi smo isto, umeš i ti do svedonekle. to. koje uvek stvarnost adaktira IUmem kome reći je onda više to odpotrebno? onog što neko očekuje da slažem Drugima? Nama? da ne sme da posumnja da bi poverovao Nama? Drugima? u ono što sam ja posumnjao. Pucaj! Prošli put ti je bilo lako,onoliko jeste udugo noge, Nadograđujem bezizlaz preživeo sam, može rasti. koliko bezizlaz malo bolelo, zaraslo je,i ti sve to. Znam,jemi smo isto, umeš opomena, lekcija, nauk. I kome je onda to potrebno? Ovaj put pucaj Drugima? Nama?u srce. Ne možeš? Nama? Drugima? Šta se promenilo? Pucaj! Ti? Koliko to možeš? Prošli put puta ti je bilo lako, jeste u noge, Tebi da prinosim preživeo sam, žrtvu? Ko si ustvari ti? zaraslo je, malo je bolelo, opomena, lekcija, nauk. Ovaj put pucaj u srce. Ne možeš? Šta se promenilo? Ti? Koliko puta to možeš?


Omirisao sam je. Omirisao? Ma liznuo je, gorku, tešku, bljutavu, isparivu. Držao sam je i u rukama, grlio sam je. Želeo sam i da je jebem. Žestoko, najstrastvenije, najvoljenije, najmojije. I izmače mi u predahu između izdaha i daha. Ode u nepovrat, naizgled. A bila je tu, moja, ona jedina, prava. Smrt, smrt, smrt… Ljudi su smrt!

Omirisao sam je. Omirisao? Ma liznuo je, gorku, tešku, bljutavu, isparivu. Držao sam je i u rukama, grlio sam je. Želeo sam i da je jebem. Žestoko, najstrastvenije, najvoljenije, najmojije. I izmače mi u predahu između izdaha i daha. Ode u nepovrat, naizgled. A bila je tu, moja, ona jedina, prava. Smrt, smrt, smrt… Ljudi su smrt! +

Omirisao sam je. Omirisao? Ma liznuo je, gorku, tešku, bljutavu, isparivu. Držao sam je i u rukama, grlio sam je. Želeo sam i da je jebem. Žestoko, najstrastvenije, najvoljenije, najmojije. I izmače mi u predahu između izdaha i daha. Ode u nepovrat, naizgled. A bila je tu, Omirisao sam je. Omirisao? moja, Ma liznuo je, gorku, tešku, bljutavu, isparivu. ona jedina, Držao sam je i u rukama, grlio sam je. prava. Želeo sam i da je jebem. Smrt, smrt, smrt… Žestoko, najstrastvenije, najvoljenije, najmojije. Ljudi su smrt! I izmače mi u predahu između izdaha i daha. Ode u nepovrat, naizgled. A bila je tu, moja, ona jedina, prava. Smrt, smrt, smrt… Ljudi su smrt!

Želeo sam i da je jebem. Žestoko, najstrastvenije, najvoljenije, najmojije. I izmače mi u predahu između izdaha i daha. Ode u nepovrat, naizgled. A bila je tu, Omirisao sam je. Omirisao? moja, Ma liznuo je, gorku, tešku, bljutavu, isparivu. ona jedina, Držao sam je i u rukama, grlio sam je. prava.sam i da je jebem. Želeo Smrt, smrt, smrt… Žestoko, najstrastvenije, najvoljenije, najmojije. su smrt! ILjudi izmače mi u predahu između izdaha i daha. Ode u nepovrat, naizgled. A bila je tu, moja, ona jedina, prava. Smrt, smrt, smrt… Ljudi su smrt!


sled Preponosni dozvoljavamo horoskopu da bude u pravu… Jedini!

Izvitoperen je sled događaja. Šta sad sledi? Uvertira? Koji od ponuđenih putokaza slediti? Sledio sam se sav od pomisli na sledeći backup.

Pravednost je nepravedna prema onom ko od nje strada, zato se ni ljubav ne ljubi sa onim ko je s pravom osudi, pa mi nije žao ako ostatak života proživim bez tebe, ostatak je tek, žao mi je što moram da ga živim, život je već…

Neslućene visine sam dotakao, razgraničio sa smrću do daljnjeg, pitao sebe i odgovorio potvrdno, usprotivio se padu levitiranjem misli… Ako zaključim da ništa ne mogu, mogu bar to, da zaključim, tako mogu i da odživim to da mi bez tebe nema života…

Neslućene visine sam dotakao, razgraničio sa smrću do daljnjeg, pitao sebe i odgovorio potvrdno, usprotivio se padu levitiranjem misli… Ako zaključim da ništa ne mogu, mogu bar to, da zaključim, tako mogu i da odživim to da mi bez tebe nema života…

Pravednost je nepravedna prema onom ko od nje strada, zato se ni ljubav ne ljubi sa onim ko je s pravom osudi, pa mi nije žao ako ostatak života proživim bez tebe, ostatak je tek, žao mi je što moram da ga živim, život je već…

Izvitoperen je sled događaja. Šta sad sledi? Uvertira? Koji od ponuđenih putokaza slediti? Sledio sam se sav od pomisli na sledeći backup.

Preponosni dozvoljavamo horoskopu da bude u pravu… Jedini!

Devet sati puta zbog devet minuta, vredelo je svake sekunde… Dođoh, videh, pobegoh, to je onaj trenutak kad ne možeš ništa reći a moraš izneti sve što je očigledno. Nismo naši ali znam da smo mi, tako malo nam treba tako malo potrebnog.

sled

176

176

Devet sati puta zbog devet minuta, vredelo je svake sekunde… Dođoh, videh, pobegoh, to je onaj trenutak kad ne možeš ništa reći a moraš izneti sve što je očigledno. Nismo naši ali znam da smo mi, tako malo nam treba tako malo potrebnog.

+

176

sled

to je onaj trenutak kad ne možeš ništa reći a moraš izneti sve što je očigledno. Nismo naši ali znam da smo mi, tako malo nam treba tako malo potrebnog. Devet sati puta zbog devet minuta, Izvitoperen je sled događaja. vredelo je svake sekunde… Šta sad videh, sledi? Uvertira? Dođoh, pobegoh, Kojijeod ponuđenih slediti? to onaj trenutakputokaza kad ne možeš ništa reći Sledio sam se sav a moraš izneti sveod štopomisli je očigledno. na sledeći Nismo naši backup. ali znam da smo mi, tako malo nam treba tako malo potrebnog. Neslućene visine sam dotakao, razgraničio sa do daljnjeg, Izvitoperen je smrću sled događaja. pitao sebe i odgovorio Šta sad sledi? Uvertira?potvrdno, usprotivio se padu putokaza levitiranjem misli… Koji od ponuđenih slediti? Ako zaključim da ništa ne mogu, Sledio sam se sav od pomisli mogu bar to, da zaključim, na sledeći backup. tako mogu i da odživim to da mi bez tebe Neslućene visinenema sam života… dotakao, razgraničio sa smrću do daljnjeg, Pravednost nepravedna pitao sebe ije odgovorio potvrdno, prema onom od levitiranjem nje strada, misli… usprotivio se ko padu zatozaključim se ni ljubav ljubi Ako da ne ništa ne mogu, sa onim je da s pravom osudi, mogu barkoto, zaključim, pa mimogu nije žao ostatak tako i da ako odživim to života proživim tebe, ostatak je tek, da mi bezbez tebe nema života… žao mi je što moram da ga živim, život je već… Pravednost je nepravedna prema onom ko od nje strada, Preponosni dozvoljavamo zato se ni ljubav ne ljubi horoskopu da onim bude ko u pravu… sa je s pravom osudi, Jedini! pa mi nije žao ako ostatak života proživim bez tebe, ostatak je tek, žao mi je što moram da ga živim, život je već…

led

176

Preponosni dozvoljavamo horoskopu da bude u pravu… Jedini!

Preponosni dozvoljavamo horoskopu da bude u pravu… Jedini!

sled

176

sled

176

Devet sati puta zbog devet minuta, vredelo je svake sekunde… Dođoh, videh, pobegoh, to je onaj trenutak kad ne možeš ništa reći a moraš izneti sve što je očigledno. Nismo naši ali znam da smo mi, tako malo nam treba tako malo potrebnog. Devet sati puta zbog devet minuta, Izvitoperen je sled događaja. vredelo je svake sekunde… Šta sad videh, sledi? Uvertira? Dođoh, pobegoh, Koji ponuđenih slediti? to jeod onaj trenutakputokaza kad ne možeš ništa reći Sledio sam se sav a moraš izneti sveod štopomisli je očigledno. na sledeći Nismo naši backup. ali znam da smo mi, tako malo nam treba tako malo potrebnog. Neslućene visine sam dotakao, razgraničio do daljnjeg, Izvitoperen sa je smrću sled događaja. pitao sebe i odgovorio Šta sad sledi? Uvertira?potvrdno, usprotivio se padu putokaza levitiranjem misli… Koji od ponuđenih slediti? Ako zaključim da ništa ne mogu, Sledio sam se sav od pomisli mogu bar to, da zaključim, na sledeći backup. tako mogu i da odživim to da mi bez tebe Neslućene visinenema sam života… dotakao, razgraničio sa smrću do daljnjeg, Pravednost nepravedna pitao sebe ije odgovorio potvrdno, prema onom od levitiranjem nje strada, misli… usprotivio se ko padu zato se ni ljubav ljubi Ako zaključim da ne ništa ne mogu, sa onim je da s pravom osudi, mogu barkoto, zaključim, pa mimogu nije žao ostatak tako i da ako odživim to života proživim tebe, ostatak je tek, da mi bezbez tebe nema života… žao mi je što moram da ga živim, život je već… Pravednost je nepravedna prema onom ko od nje strada, Preponosni dozvoljavamo zato se ni ljubav ne ljubi horoskopu da bude ko u pravu… sa onim je s pravom osudi, Jedini! pa mi nije žao ako ostatak života proživim bez tebe, ostatak je tek, žao mi je što moram da ga živim, život je već…


retrovizor

Na kraju ovog života postoji drvo, tu su me obesili, jedared. Ne poljubih te…onako…tebe. To je kao kad crnac nikad ne ugleda lava. Sad mi je lako smatrati, ova praznovečnost nije oglavu.

177

Ti na moje zašto mene pitaš zašto. Da li ćemo kad nađemo pravi početak zla nešto rešiti ili ćemo biti na početku. Posustaješ, počinješ da ličiš na mene. Znam kako ti je, znam po sebi. Ovde počiva Hercule Savinien Cyrano de Bergerac koji je bio sve i nije bio ništa.

Bitak? Ceo život u tri sekunde, unazad. Težak je put od sreće do presreće. Nije lako bdeti nad krhkim snom dok odživljavamo dosmrt. Osećanja se patnjom jačaju a samo nesmeran gugli. Dok uranjam u tvoj san, i pretumbavam tvoje misli, opažaš kako odlazim. Uljuljkana priželjkuješ domišljatost. Ko dominira u porazima, ko pretenduje beskorisnije? Ni vrela opeka na suncu, ni uglačana ivica trotoara, ni besprekorna zagasitost prohlada ne može ublažiti nadolazeći tropot smiraja koji vaspostavlja da bolje nije moglo.

Dok uranjam u tvoj san, i pretumbavam tvoje misli, opažaš kako odlazim. Uljuljkana priželjkuješ domišljatost. Ko dominira u porazima, ko pretenduje beskorisnije? Ni vrela opeka na suncu, ni uglačana ivica trotoara, ni besprekorna zagasitost prohlada ne može ublažiti nadolazeći tropot smiraja koji vaspostavlja da bolje nije moglo.

Ovde počiva Hercule Savinien Cyrano de Bergerac koji je bio sve i nije bio ništa.

retrovizor

Težak je put od sreće do presreće. Nije lako bdeti nad krhkim snom dok odživljavamo dosmrt. Osećanja se patnjom jačaju a samo nesmeran gugli. Bitak? Ceo život u tri sekunde, unazad.

177

Ti na moje zašto mene pitaš zašto. Da li ćemo kad nađemo pravi početak zla nešto rešiti ili ćemo biti na početku. Posustaješ, počinješ da ličiš na mene. Znam kako ti je, znam po sebi. Na kraju ovog života postoji drvo, tu su me obesili, jedared. Ne poljubih te…onako…tebe. To je kao kad crnac nikad ne ugleda lava. Sad mi je lako smatrati, ova praznovečnost nije oglavu.

+

177

177

etrovizorretrovizor

retrovizorretrovizor

Na kraju ovog života postoji drvo, tu su me obesili, jedared. Ne poljubih te…onako…tebe. To je kao kad crnac nikad ne ugleda lava. Sad mi je lako smatrati, ova praznovečnost nije oglavu. Ti moje zašto mene pitaš drvo, zašto. Nana kraju ovog života postoji Da li ćemo kad nađemo pravi početak zla tu su me obesili, jedared. nešto rešiti ili ćemo biti na početku. Ne poljubih te…onako…tebe. Posustaješ, počinješ da ličiš mene. To je kao kad crnac nikad nena ugleda lava. Znam ti je, znam po sebi. Sad mikako je lako smatrati, ova praznovečnost nije oglavu. Ovde počiva Hercule Savinien Cyrano de Bergerac koji bio sve i nije biopitaš ništa. Ti najemoje zašto mene zašto. Da li ćemo kad nađemo pravi početak zla Dok tvoj san, neštouranjam rešiti iliućemo biti na početku. iPosustaješ, pretumbavam tvojeda misli, počinješ ličiš na mene. opažaš kakotiodlazim. Znam kako je, znam po sebi. Uljuljkana priželjkuješ domišljatost. Ko dominira porazima, Ovde počiva uHercule Savinien Cyrano de Bergerac ko kojipretenduje je bio sve ibeskorisnije? nije bio ništa. Ni vrela opeka na suncu, ni uglačana trotoara, Dok uranjamivica u tvoj san, ni besprekorna zagasitost i pretumbavam tvoje misli,prohlada ne možekako ublažiti nadolazeći tropot smiraja opažaš odlazim. koji vaspostavlja da bolje nije moglo. Uljuljkana priželjkuješ domišljatost. Ko dominira u porazima, Težak je put odbeskorisnije? sreće do presreće. ko pretenduje Nije lakoopeka bdeti na nadsuncu, krhkim snom Ni vrela dok odživljavamo dosmrt. ni uglačana ivica trotoara, Osećanja se patnjom jačaju ni besprekorna zagasitost prohlada a gugli. nesamo moženesmeran ublažiti nadolazeći tropot smiraja koji vaspostavlja da bolje nije moglo. Bitak? Ceo život u tri Težak je put odsekunde, sreće dounazad. presreće. Nije lako bdeti nad krhkim snom dok odživljavamo dosmrt. Osećanja se patnjom jačaju a samo nesmeran gugli. Bitak? Ceo život u tri sekunde, unazad.

177 177

Bitak? Ceo život u tri sekunde, unazad. Ti na moje zašto mene pitaš drvo, zašto. Na kraju ovog života postoji Da su li ćemo kad nađemo pravi početak zla tu me obesili, jedared. nešto rešiti ili ćemo biti na početku. Ne poljubih te…onako…tebe. Posustaješ, počinješ da ličiš mene. To je kao kad crnac nikad nena ugleda lava. Znam ti je, znam po sebi. Sad mikako je lako smatrati, ova praznovečnost nije oglavu. Ovde počiva Hercule Savinien Cyrano de Bergerac koji bio sve i nije biopitaš ništa. Ti najemoje zašto mene zašto. Da li ćemo kad nađemo pravi početak zla Dok uranjam tvoj san, nešto rešiti iliućemo biti na početku. i pretumbavam tvojeda misli, Posustaješ, počinješ ličiš na mene. opažaškako kakotiodlazim. Znam je, znam po sebi. Uljuljkana priželjkuješ domišljatost. Ko dominira porazima, Ovde počiva uHercule Savinien Cyrano de Bergerac ko pretenduje koji je bio sve ibeskorisnije? nije bio ništa. Ni vrela opeka na suncu, ni uglačana trotoara, Dok uranjamivica u tvoj san, besprekorna zagasitost inipretumbavam tvoje misli,prohlada ne možekako ublažiti nadolazeći tropot smiraja opažaš odlazim. koji vaspostavlja da bolje nije moglo. Uljuljkana priželjkuješ domišljatost. Ko dominira u porazima, Težak je put odbeskorisnije? sreće do presreće. ko pretenduje Nije lakoopeka bdeti na nadsuncu, krhkim snom Ni vrela dokuglačana odživljavamo dosmrt. ni ivica trotoara, Osećanja se patnjom jačaju ni besprekorna zagasitost prohlada a samo gugli. ne moženesmeran ublažiti nadolazeći tropot smiraja koji vaspostavlja da bolje nije moglo. Bitak? Ceo život u tri Težak je put odsekunde, sreće dounazad. presreće. Nije lako bdeti nad krhkim snom dok odživljavamo dosmrt. Osećanja se patnjom jačaju a samo nesmeran gugli. To je kao kad crnac nikad ne ugleda lava. Sad mi je lako smatrati, ova praznovečnost nije oglavu.


Sećanja su ono najbolje od nas, tu živimo, oboje, bačeni pred noge kraja. Ustreptiš li katkad mimo ponosa? Okopniš li od tog potresa? Jedno pored drugoga, zatvoren krug, kraj puta, kao da ne umemo da se mimoiđemo. Sumnjamo li u oprost zarad mira, u stremnju zbog koje strepimo?

A ponovo sneg odagnava svaki pokušaj sete da ospe duh, vetar diriguje krošnjama ode, dugouzlazne očenaše, ni crno, ni sivo, ni oker, ni bež, od sutra će sve opet biti belo…

Pognimo glave, zaustavimo dah, brojmo do sedam i nazad, neka mimohod bude iskra ta, kraj svega je prapočetak.

Pognimo glave, zaustavimo dah, brojmo do sedam i nazad, neka mimohod bude iskra ta, kraj svega je prapočetak.

A ponovo sneg odagnava svaki pokušaj sete da ospe duh, vetar diriguje krošnjama ode, dugouzlazne očenaše, ni crno, ni sivo, ni oker, ni bež, od sutra će sve opet biti belo…

Jedno pored drugoga, zatvoren krug, kraj puta, kao da ne umemo da se mimoiđemo. Sumnjamo li u oprost zarad mira, u stremnju zbog koje strepimo? Sećanja su ono najbolje od nas, tu živimo, oboje, bačeni pred noge kraja. Ustreptiš li katkad mimo ponosa? Okopniš li od tog potresa?

pra

178

178

pra

Gledam, ponovo nadire sneg, pahulja je svaka topla koja na licu mom nađe konačište. Gde li si sad? Ko osmehom da pridoda ton ovoj slici, ako ne ti, Glečeru Ljubavi?

Gledam, ponovo nadire sneg, pahulja je svaka topla koja na licu mom nađe konačište. Gde li si sad? Ko osmehom da pridoda ton ovoj slici, ako ne ti, Glečeru Ljubavi? +

178

Gde li si sad? Ko osmehom da pridoda ton ovoj slici, ako ne ti, Glečeru Ljubavi?

pra ra

178

Sećanja su ono najbolje od nas, tu živimo,ponovo oboje,nadire sneg, Gledam, bačeni pred nogetopla kraja.koja pahulja je svaka Ustreptiš li katkad mimo ponosa? na licu mom nađe konačište. Okopniš od tog potresa? da pridoda Gde li si lisad? Ko osmehom ton ovoj slici, ako ne ti, Glečeru Ljubavi? Jedno pored drugoga, zatvoren krug, kraj puta, Sećanja su ono najbolje od nas, kaoživimo, da ne umemo tu oboje, da se mimoiđemo. Sumnjamo u oprost zarad mira, bačeni predli noge kraja. u stremnju koje strepimo? Ustreptiš li zbog katkad mimo ponosa? Okopniš li od tog potresa? Pognimo glave, zaustavimo dah, brojmopored do sedam i nazad, Jedno drugoga, zatvoren krug, nekaputa, mimohod bude iskra ta, kraj kraj da svega je prapočetak. kao ne umemo da se mimoiđemo. Sumnjamo li u oprost zarad mira, A ponovo sneg odagnava u stremnju zbog koje strepimo? svaki pokušaj sete da ospe duh, vetar diriguje ode, Pognimo glave,krošnjama zaustavimo dah, dugouzlazne očenaše, brojmo do sedam i nazad, ni crno, ni sivo,bude ni oker, nita, bež, neka mimohod iskra od sutra ćejesve opet biti belo… kraj svega prapočetak.

A ponovo sneg odagnava svaki pokušaj sete da ospe duh, vetar diriguje krošnjama ode, dugouzlazne očenaše, ni crno, ni sivo, ni oker, ni bež, od sutra će sve opet biti belo…

pra

178

A ponovo sneg odagnava svaki pokušaj sete da ospe duh, vetar diriguje krošnjama ode, dugouzlazne očenaše, ni crno, ni sivo, ni oker, ni bež, od sutra će sve opet biti belo…

178

Sećanja su ono najbolje od nas, tu živimo,ponovo oboje,nadire sneg, Gledam, bačeni nogetopla kraja.koja pahuljapred je svaka Ustreptiš li katkad mimo ponosa? na licu mom nađe konačište. Okopniš od tog potresa? da pridoda Gde li si lisad? Ko osmehom ton ovoj slici, ako ne ti, Glečeru Ljubavi? Jedno pored drugoga, zatvoren krug, kraj puta, Sećanja su ono najbolje od nas, kao da ne umemo tu živimo, oboje, da se mimoiđemo. Sumnjamo u oprost zarad mira, bačeni predli noge kraja. u stremnju koje strepimo? Ustreptiš li zbog katkad mimo ponosa? Okopniš li od tog potresa? Pognimo glave, zaustavimo dah, brojmo do sedam i nazad, Jedno pored drugoga, zatvoren krug, neka mimohod bude iskra ta, kraj puta, kraj svega je prapočetak. kao da ne umemo da se mimoiđemo. Sumnjamo li u oprost zarad mira, A sneg odagnava u ponovo stremnju zbog koje strepimo? svaki pokušaj sete da ospe duh, vetar diriguje ode, Pognimo glave,krošnjama zaustavimo dah, dugouzlazne očenaše, brojmo do sedam i nazad, ni crno, ni sivo,bude ni oker, nita, bež, neka mimohod iskra od ćejesve opet biti belo… krajsutra svega prapočetak.

pra

Gledam, ponovo nadire sneg, pahulja je svaka topla koja na licu mom nađe konačište. Gde li si sad? Ko osmehom da pridoda ton ovoj slici, ako ne ti, Glečeru Ljubavi?


pals 179

Nebo se napinjalo da zaplače, ali ništa, vreme je uzaludno utrošeno iščekivanjem koje nije predupredilo, zajedno dočekasmo bar da ne padne, zajedno, kako već godinama sve dočekujemo zajedno, jedno bez drugoga. To je pravo lice naličja. Toliko smo hteli da promenimo svet da smo i uspeli u tome, jer pustili smo ljubav da odleti, da ako nam se ne vrati znamo da nije ni bila naša. Ali umorni ne mogu pevati o umoru, tako ni mi ne pevamo o neostvarenoj stvarnosti, i o nama koji s kraja sveta nismo hteli da se vratimo.

Zato, čekam te, živote ljubavi vredan, odbrojavam od bezbroj svetlosnih godina ka unazad, i osmehujem se samouvereno dok se ne vratiš u naš svet, uskoro… Čekam te! Čekam te! Čekam te! Samosažaljevam drugosažaljevane. Pa možda je sve ovo poturena šansa da se izborimo za tobomdano, ljubavi na granici svetova, evo, i čitaoci očekuju da budemo zajedno. ( zaokruži: / očekujem / ne očekujem / ) A šta mi čekamo, da potrošimo i poslednje zalihe nepoverenja, uvreda, možda osvetoljublja? Da izmilimo?

Samosažaljevam drugosažaljevane. Pa možda je sve ovo poturena šansa da se izborimo za tobomdano, ljubavi na granici svetova, evo, i čitaoci očekuju da budemo zajedno. ( zaokruži: / očekujem / ne očekujem / ) A šta mi čekamo, da potrošimo i poslednje zalihe nepoverenja, uvreda, možda osvetoljublja? Da izmilimo?

Toliko smo hteli da promenimo svet da smo i uspeli u tome, jer pustili smo ljubav da odleti, da ako nam se ne vrati znamo da nije ni bila naša. Ali umorni ne mogu pevati o umoru, tako ni mi ne pevamo o neostvarenoj stvarnosti, i o nama koji s kraja sveta nismo hteli da se vratimo.

179

pals

Zato, čekam te, živote ljubavi vredan, odbrojavam od bezbroj svetlosnih godina ka unazad, i osmehujem se samouvereno dok se ne vratiš u naš svet, uskoro… Čekam te! Čekam te! Čekam te!

Nebo se napinjalo da zaplače, ali ništa, vreme je uzaludno utrošeno iščekivanjem koje nije predupredilo, zajedno dočekasmo bar da ne padne, zajedno, kako već godinama sve dočekujemo zajedno, jedno bez drugoga. To je pravo lice naličja.

+

pals 179

pals 179

pals

179 179

als

Nebo se napinjalo da zaplače, ali ništa, vreme je uzaludno utrošeno iščekivanjem koje nije predupredilo, zajedno dočekasmo bar da ne padne, zajedno, kako već godinama sve dočekujemo zajedno, jedno bez drugoga.da zaplače, Nebo se napinjalo To pravo lice naličja. ali je ništa, vreme je uzaludno utrošeno iščekivanjem Toliko smopredupredilo, hteli da promenimo svet koje nije da smo i dočekasmo uspeli u tome, zajedno bar da ne padne, jer pustili smo ljubav da odleti, zajedno, da ako nam se ne vrati kako već godinama sve dočekujemo zajedno, znamo da nije ni bila naša. jedno bez drugoga. Ali umorni mogu pevati o umoru, To je pravone lice naličja. tako ni mi ne pevamo o neostvarenoj stvarnosti, Toliko smo hteli da promenimo svet idao smo namai uspeli koji s kraja sveta u tome, nismo htelismo da se vratimo. jer pustili ljubav da odleti, da ako nam se ne vrati Samosažaljevam znamo da nije ni drugosažaljevane. bila naša. Pa ovopevati poturena šansa Ali možda umornije nesve mogu o umoru, da seniizborimo za tobomdano, tako mi ne pevamo o ljubavi na granici svetova, neostvarenoj stvarnosti, evo, i čitaoci da budemo zajedno. i o nama koji sočekuju kraja sveta (nismo zaokruži: / se očekujem hteli da vratimo. / ne očekujem / ) A šta mi čekamo, da potrošimo i poslednje zalihe nepoverenja, Samosažaljevam drugosažaljevane. uvreda, možda Pa možda je sveosvetoljublja? ovo poturena šansa Da izmilimo? da se izborimo za tobomdano, ljubavi na granici svetova, Zato, evo, i čekam čitaoci te, očekuju da budemo zajedno. živote ljubavi ( zaokruži: / vredan, očekujem / ne očekujem / ) odbrojavam od bezbroj svetlosnih godina A šta mi čekamo, ka da unazad, potrošimo i poslednje zalihe nepoverenja, iuvreda, osmehujem seosvetoljublja? samouvereno možda dok se ne vratiš u naš svet, Da izmilimo? uskoro… Čekam te! te, Zato, čekam Čekam te! živote ljubavi vredan, Čekam te! od bezbroj svetlosnih godina odbrojavam ka unazad, i osmehujem se samouvereno dok se ne vratiš u naš svet, uskoro… Čekam te!

koje nije predupredilo, zajedno dočekasmo bar da ne padne, zajedno, kako već godinama sve dočekujemo zajedno, jednose bez drugoga.da zaplače, Nebo napinjalo To je pravo lice naličja. ali ništa, vreme je uzaludno utrošeno iščekivanjem Tolikonije smopredupredilo, hteli da promenimo svet koje da smo i dočekasmo uspeli u tome, zajedno bar da ne padne, jer pustili smo ljubav da odleti, zajedno, da ako nam se ne vrati kako već godinama sve dočekujemo zajedno, znamobez da nije ni bila naša. jedno drugoga. Ali je umorni mogu pevati o umoru, To pravone lice naličja. tako ni mi ne pevamo o neostvarenoj stvarnosti, Toliko smo hteli da promenimo svet i o smo namai uspeli koji s kraja sveta da u tome, nismo htelismo da se vratimo. jer pustili ljubav da odleti, da ako nam se ne vrati Samosažaljevam znamo da nije ni drugosažaljevane. bila naša. Pa možda ovopevati poturena šansa Ali umornije nesve mogu o umoru, da seniizborimo za tobomdano, tako mi ne pevamo o ljubavi na granici svetova, neostvarenoj stvarnosti, i čitaoci da budemo zajedno. ievo, o nama koji očekuju s kraja sveta ( zaokruži: / se očekujem nismo hteli da vratimo. / ne očekujem / ) A šta mi čekamo, da potrošimo i poslednje zalihe nepoverenja, Samosažaljevam drugosažaljevane. uvreda, možda Pa možda je sveosvetoljublja? ovo poturena šansa Da se izmilimo? da izborimo za tobomdano, ljubavi na granici svetova, Zato,i čekam evo, čitaoci te, očekuju da budemo zajedno. ljubavi (živote zaokruži: / vredan, očekujem / ne očekujem / ) odbrojavam od bezbroj svetlosnih godina A šta mi čekamo, ka unazad, da potrošimo i poslednje zalihe nepoverenja, i osmehujem seosvetoljublja? samouvereno uvreda, možda dokizmilimo? se ne vratiš u naš svet, Da uskoro… Čekamčekam te! te, Zato, Čekamljubavi te! živote vredan, Čekam te! od bezbroj svetlosnih godina odbrojavam ka unazad, i osmehujem se samouvereno dok se ne vratiš u naš svet, uskoro… Čekam te! Čekam te! Čekam te!


pogovor

Ovaj komad se više nikada neće igrati. Čemu potreba za dvema patnjama? Ko je pažljivo gledao shvatio je sve od čega je satkan budući život. Ima li tragedije bez komedije, i obratno? ''Smisao devojka'' i ''Tvorac'' su samo plod nečije mašte. Život boli temeljnije. Ima li pročišćenja za onog kome su želje slabije od njega samog?

Da li je strah dovoljno velik da prevari mene? Da li je bes dovoljno jak da prevari tebe? Da li je kraj dovoljno vešt da prevari nas? Zbogom moj Živote. Neću te više pisati da nekom drugom ne donesem patnju vrednu kajanja. Lako je biti jak, teško je biti odlučan. Ovo je omaž mojoj ljubavi koje nikad nije ni bilo, zato Vi, draga publiko, nikada nećete ni saznati zašto sam vas prokleo. Završavam knjigu koja je već odglumljena, spuštam zavesu pre premijere, takav sam ja, bez pogovora.

Dok glumci brišu maske jedini znaju da li su glumili. Predstava je za druge a kraj je za njih. Kako li oni shvataju aplauze? Noć u koju odlazite je večeras tamnija, jutro će biti nikad stvarnije. Zbogom moj Živote. Neću te više pisati da nekom drugom ne donesem patnju vrednu kajanja. Lako je biti jak, teško je biti odlučan. Ovo je omaž mojoj ljubavi koje nikad nije ni bilo, zato Vi, draga publiko, nikada nećete ni saznati zašto sam vas prokleo. Završavam knjigu koja je već odglumljena, spuštam zavesu pre premijere, takav sam ja, bez pogovora.

Dok glumci brišu maske jedini znaju da li su glumili. Predstava je za druge a kraj je za njih. Kako li oni shvataju aplauze? Noć u koju odlazite je večeras tamnija, jutro će biti nikad stvarnije. Ovaj komad se više nikada neće igrati. Čemu potreba za dvema patnjama? Ko je pažljivo gledao shvatio je sve od čega je satkan budući život. Ima li tragedije bez komedije, i obratno? ''Smisao devojka'' i ''Tvorac'' su samo plod nečije mašte. Život boli temeljnije. Ima li pročišćenja za onog kome su želje slabije od njega samog?

pogovor

Da li je strah dovoljno velik da prevari mene? Da li je bes dovoljno jak da prevari tebe? Da li je kraj dovoljno vešt da prevari nas?

180

180

I tako reč po reč dođosmo do kraja ove priče. Ko je bio u pravu a ko je pogrešio, ko je srećan a ko će tragati, čija sudbina je karmička a čija njegova? Nikad nećemo saznati… Nadam se da ste uživali i da ćete poneti lepe utiske sa ove predstave. Kada se zavesa spusti počinje surova realnost. Ne brinite da li je pisac ovog dela voleo, ni on o vama nije brinuo, gubi samo onaj ko je toliko slab da oseti gubitak.

I tako reč po reč dođosmo do kraja ove priče. Ko je bio u pravu a ko je pogrešio, ko je srećan a ko će tragati, čija sudbina je karmička a čija njegova? Nikad nećemo saznati… Nadam se da ste uživali i da ćete poneti lepe utiske sa ove predstave. Kada se zavesa spusti počinje surova realnost. Ne brinite da li je pisac ovog dela voleo, ni on o vama nije brinuo, gubi samo onaj ko je toliko slab da oseti gubitak. +

180

Nikad nećemo saznati… Nadam se da ste uživali i da ćete poneti lepe utiske sa ove predstave. Kada se zavesa spusti počinje surova realnost. Ne brinite da li je pisac ovog dela voleo, ni on o vama nije gubi onaj ko je slab priče. da oseti Ibrinuo, tako reč po samo reč dođosmo do toliko kraja ove Ko gubitak. je bio u pravu a ko je pogrešio, ko je srećan a ko će tragati, čija Ovaj komad se više nikada neće igrati. Čemu potreba za sudbina je karmička a čija njegova? dvemanećemo patnjama? Ko je pažljivo gledao shvatio je sve Nikad saznati… od čegase jeda satkan budućii da život. li tragedije bez sa ove Nadam ste uživali ćeteIma poneti lepe utiske komedije, iKada obratno? ''Smisao devojka'' i ''Tvorac'' su predstave. se zavesa spusti počinje surova realnost. samo plod da nečije Životdela bolivoleo, temeljnije. li nije Ne brinite li jemašte. pisac ovog ni on oIma vama pročišćenja onog kome njega samog? brinuo, gubiza samo onaj ko su je želje tolikoslabije slab daod oseti gubitak.

ogovor pogovor

180

Da li je strah dovoljno velik da prevari mene? Da li je bes dovoljno jak da prevari tebe? Da li je kraj dovoljno vešt da prevari nas?

Dok glumci maske jedini znaju da Čemu li su glumili. Ovaj komadbrišu se više nikada neće igrati. potreba za Predstava je za druge kraj je za njih. Kako li oni dvema patnjama? Ko jea pažljivo gledao shvatio je sve shvataju aplauze? Noć u koju odlazite je večerasbez tamnija, od čega je satkan budući život. Ima li tragedije jutro će biti nikad stvarnije. komedije, i obratno? ''Smisao devojka'' i ''Tvorac'' su samo plod nečije mašte. Život boli temeljnije. Ima li Zbogom mojza Živote. Neću te daod nekom pročišćenja onog kome su više željepisati slabije njegadrugom samog? ne donesem patnju vrednu kajanja. Lako je biti jak, teško je biti odlučan. je omaž nikad nije Dok glumci brišuOvo maske jedinimojoj znajuljubavi da li sukoje glumili. ni bilo, zato draga apubliko, saznati Predstava je Vi, za druge kraj je nikada za njih.nećete Kako linioni zašto samaplauze? vas prokleo. knjigu koja je već shvataju Noć uZavršavam koju odlazite je večeras tamnija, odglumljena, spuštam zavesu pre premijere, takav sam jutro će biti nikad stvarnije. ja, bez pogovora. Zbogom moj Živote. Neću te više pisati da nekom drugom Da donesem li je strahpatnju dovoljno velikkajanja. da prevari mene? ne vrednu Lako je biti jak, teško Da biti li jeodlučan. bes dovoljno jakomaž da prevari tebe? koje nikad nije je Ovo je mojoj ljubavi Dabilo, li je zato kraj dovoljno da prevari ni Vi, draga vešt publiko, nikadanas? nećete ni saznati zašto sam vas prokleo. Završavam knjigu koja je već odglumljena, spuštam zavesu pre premijere, takav sam ja, bez pogovora.

Dok maske jedini znaju da Čemu li su glumili. Ovajglumci komadbrišu se više nikada neće igrati. potreba za Predstava je za druge kraj je za njih. Kako li oni dvema patnjama? Ko jea pažljivo gledao shvatio je sve shvataju aplauze? Noć u koju odlazite je večerasbez tamnija, od čega je satkan budući život. Ima li tragedije jutro će biti nikad stvarnije. komedije, i obratno? ''Smisao devojka'' i ''Tvorac'' su samo plod nečije mašte. Život boli temeljnije. Ima li Zbogom mojza Živote. Neću te daod nekom pročišćenja onog kome su više željepisati slabije njegadrugom samog? ne donesem patnju vrednu kajanja. Lako je biti jak, teško je odlučan. je omaž nikad nije Dokbiti glumci brišuOvo maske jedinimojoj znajuljubavi da li sukoje glumili. ni bilo, zato draga apubliko, saznati Predstava je Vi, za druge kraj je nikada za njih.nećete Kako linioni zašto samaplauze? vas prokleo. knjigu koja je već shvataju Noć uZavršavam koju odlazite je večeras tamnija, odglumljena, spuštam zavesu pre premijere, takav sam jutro će biti nikad stvarnije. ja, bez pogovora. Zbogom moj Živote. Neću te više pisati da nekom drugom Da li je strahpatnju dovoljno velikkajanja. da prevari mene? ne donesem vrednu Lako je biti jak, teško Da li jeodlučan. bes dovoljno jakomaž da prevari tebe? koje nikad nije je biti Ovo je mojoj ljubavi Da li je zato kraj dovoljno da prevari ni bilo, Vi, draga vešt publiko, nikadanas? nećete ni saznati zašto sam vas prokleo. Završavam knjigu koja je već odglumljena, spuštam zavesu pre premijere, takav sam ja, bez pogovora.

Da li je strah dovoljno velik da prevari mene? Da li je bes dovoljno jak da prevari tebe? Da li je kraj dovoljno vešt da prevari nas?

180

pogovor pogovor

180

I tako reč po reč dođosmo do kraja ove priče. Ko je bio u pravu a ko je pogrešio, ko je srećan a ko će tragati, čija sudbina je karmička a čija njegova? Nikad nećemo saznati… Nadam se da ste uživali i da ćete poneti lepe utiske sa ove predstave. Kada se zavesa spusti počinje surova realnost. Ne brinite da li je pisac ovog dela voleo, ni on o vama nije brinuo, gubi onaj ko je slab priče. da oseti I tako reč po samo reč dođosmo do toliko kraja ove Ko gubitak. je bio u pravu a ko je pogrešio, ko je srećan a ko će tragati, čija Ovaj komad se više nikada neće igrati. Čemu potreba za sudbina je karmička a čija njegova? dvema patnjama? Ko je pažljivo gledao shvatio je sve Nikad nećemo saznati… od čegase jeda satkan budućii da život. li tragedije bez sa ove Nadam ste uživali ćeteIma poneti lepe utiske komedije, obratno? ''Smisao devojka'' i ''Tvorac'' su predstave. iKada se zavesa spusti počinje surova realnost. samo plod da nečije Životdela bolivoleo, temeljnije. li nije Ne brinite li jemašte. pisac ovog ni on oIma vama pročišćenja onog kome njega samog? brinuo, gubiza samo onaj ko su je želje tolikoslabije slab daod oseti gubitak.


Nastaviće se... Nastaviće se...

Nastaviće se...

+

Nastaviće se... Nastaviće se...


Goran Šobić Sirano 22.09.1969. Drvar ekonomista pesnik gitarista Goran Šobić Sirano 22.09.1969. Drvar ekonomista pesnik gitarista BIOS GRAFOS Prvu pesmu sam napisao u drugom razredu OŠ na pismenom iz srpskohrvatskog jezika a na temu proleća. Obzirom da je čas odmicao, a ja nisam uspeo da izrazim nijednu proznu impresiju, domišljato sam posegao sa kratkom formom. I dobio 5. Dugo sam bio samozadovoljan ovim poduhvatom. BIOS GRAFOS Moj talenat za pisanje pesama je prepoznao moj najbolji drug pa smo zajedno pisalisam pesme, ja poeziju a onrazredu deseterce, i uzpismenom pomoć karikaturiste Prvu pesmu napisao u drugom OŠ na iz srpskopravili smojezika sopstveni časopis (tuckovo udruženje za zaštitu blesavih hrvatskog a na temuTUZZBF proleća. Obzirom da je čas odmicao, a ja faca) koji smodafotokopirali i prodavali zaimpresiju, 5,00 dinara. Ja nisam sam imaoposegao zaradu nisam uspeo izrazim nijednu proznu domišljato od tiraža ali formom. sam kasnije bio zadovoljan saznanjem da su kasnije ovim tako sa kratkom I dobio 5. Dugo sam bio samozadovoljan nastali fanzini, što sam smatrao svojim intimnim profitom. poduhvatom. Isti drugar jednom prilikom zamolio damoj napišem pesmu Moj talenatme za je pisanje pesama je prepoznao najbolji drug izvesnoj pa smo Maji, dapisali je pesme, prepišem mojim alepšim rukopisom cedulju veličine zajedno ja poeziju on deseterce, i uz u pomoć karikaturiste izsredinepanapolapanapola, pored zalepljene sličice Sare Verujte mi, pravili smo sopstveni časopis TUZZBF (tuckovo udruženje zaKej. zaštitu blesavih to je koji tadasmo bilafotokopirali avangarda.i prodavali Moj zadatak je bio i daJa uručim letter'' faca) za 5,00 dinara. nisam ''love imao zaradu dotičnoj i dasam vratim odporuku. Kao povratnu informaciju isčitavanja od tiražaaliali kasnije bio zadovoljan saznanjem danakon su kasnije tako sam dobio šamar usled šokasvojim nisam intimnim uspeo daprofitom. mu poruku prenesem u nastali fanzini, štoali sam smatrao potpunosti. Kao da sam nazirao još ne nastao siranizam u sebi. Isti drugar me je jednom prilikom zamolio da napišem pesmu izvesnoj Maji, da je prepišem mojim lepšim rukopisom u cedulju veličine izsredinepanapolapanapola, pored zalepljene sličice Sare Kej. Verujte mi, to je tada bila avangarda. Moj zadatak je bio i da uručim ''love letter'' dotičnoj ali i da vratim odporuku. Kao povratnu informaciju nakon isčitavanja sam dobio šamar ali usled šoka nisam uspeo da mu poruku prenesem u potpunosti. Kao da sam nazirao još ne nastao siranizam u sebi.

Isti jednom prilikom zamolio damoj napišem pesmu Moj drugar talenatme za je pisanje pesama je prepoznao najbolji drug izvesnoj pa smo Maji, je pesme, prepišem mojim alepšim rukopisom cedulju veličine zajednodapisali ja poeziju on deseterce, i uz u pomoć karikaturiste izsredinepanapolapanapola, pored zalepljene sličice Sare Verujte mi, pravili smo sopstveni časopis TUZZBF (tuckovo udruženje zaKej. zaštitu blesavih to je koji tadasmo bilafotokopirali avangarda.i prodavali Moj zadatak je bio i daJa uručim letter'' faca) za 5,00 dinara. nisam ''love imao zaradu dotičnoj i dasam vratim odporuku. Kao povratnu informaciju isčitavanja od tiražaaliali kasnije bio zadovoljan saznanjem danakon su kasnije tako sam dobio šamar usled šokasvojim nisam intimnim uspeo daprofitom. mu poruku prenesem u nastali fanzini, štoali sam smatrao potpunosti. Kao da sam nazirao još ne nastao siranizam u sebi. Isti drugar me je jednom prilikom zamolio da napišem pesmu izvesnoj Maji, da je prepišem mojim lepšim rukopisom u cedulju veličine izsredinepanapolapanapola, pored zalepljene sličice Sare Kej. Verujte mi, to je tada bila avangarda. Moj zadatak je bio i da uručim ''love letter'' dotičnoj ali i da vratim odporuku. Kao povratnu informaciju nakon isčitavanja Moj talenat za pisanje pesama je prepoznao moj najbolji drug pa smo zajedno pisalisam pesme, ja poeziju a onrazredu deseterce, i uzpismenom pomoć karikaturiste Prvu pesmu napisao u drugom OŠ na iz srpskopravili smojezika sopstveni časopis (tuckovo udruženje za zaštitu blesavih hrvatskog a na temuTUZZBF proleća. Obzirom da je čas odmicao, a ja faca) smodafotokopirali i prodavali zaimpresiju, 5,00 dinara. Ja nisam sam imaoposegao zaradu nisamkoji uspeo izrazim nijednu proznu domišljato od ali formom. sam kasnije bio zadovoljan saznanjem da su kasnije ovim tako sa tiraža kratkom I dobio 5. Dugo sam bio samozadovoljan nastali fanzini, što sam smatrao svojim intimnim profitom. poduhvatom. Prvu pesmu sam napisao u drugom razredu OŠ na pismenom iz srpskohrvatskog jezika a na temu proleća. Obzirom da je čas odmicao, a ja nisam uspeo da izrazim nijednu proznu impresiju, domišljato sam posegao sa kratkom formom. I dobio 5. Dugo sam bio samozadovoljan ovim poduhvatom. BIOS GRAFOS BIOS GRAFOS ekonomista pesnik gitarista Goran Šobić Sirano 22.09.1969. Drvar ekonomista pesnik gitarista Goran Šobić Sirano 22.09.1969. Drvar +

Isti drugar me je jednom prilikom zamolio da napišem pesmu izvesnoj Maji, da je prepišem mojim lepšim rukopisom u cedulju veličine izsredinepanapolapanapola, pored zalepljene sličice Sare Kej. Verujte mi, to je tada bila avangarda. Moj zadatak je bio i da uručim ''love letter'' dotičnoj ali i da vratim odporuku. Kao povratnu informaciju nakon isčitavanja sam dobio šamar ali usled šoka nisam uspeo da mu poruku prenesem u potpunosti. Kao da sam nazirao još ne nastao siranizam u sebi.

Goran Šobić Sirano 22.09.1969. Drvar ekonomista pesnik gitarista

Moj talenat za pisanje pesama je prepoznao moj najbolji drug pa smo zajedno pisali pesme, ja poeziju a on deseterce, i uz pomoć karikaturiste pravili smo sopstveni časopis TUZZBF (tuckovo udruženje za zaštitu blesavih faca) koji smo fotokopirali i prodavali za 5,00 dinara. Ja nisam imao zaradu od tiraža ali sam kasnije bio zadovoljan saznanjem da su kasnije tako nastali fanzini, što sam smatrao svojim intimnim profitom. Prvu pesmu sam napisao u drugom razredu OŠ na pismenom iz srpskohrvatskog jezika a na temu proleća. Obzirom da je čas odmicao, a ja nisam uspeo da izrazim nijednu proznu impresiju, domišljato sam posegao sa kratkom formom. I dobio 5. Dugo sam bio samozadovoljan ovim poduhvatom.

BIOS GRAFOS Prvu pesmu sam napisao u drugom razredu OŠ na pismenom iz srpskohrvatskog jezika a na temu proleća. Obzirom da je čas odmicao, a ja nisam uspeo da izrazim nijednu proznu impresiju, domišljato sam posegao sa kratkom formom. I dobio 5. Dugo sam bio samozadovoljan ovim poduhvatom.

BIOS GRAFOS

Moj talenat za pisanje pesama je prepoznao moj najbolji drug pa smo zajedno pisali pesme, ja poeziju a on deseterce, i uz pomoć karikaturiste pravili smo sopstveni časopis TUZZBF (tuckovo udruženje za zaštitu blesavih faca) koji smo fotokopirali i prodavali za 5,00 dinara. Ja nisam imao zaradu od tiraža ali sam kasnije bio zadovoljan saznanjem da su kasnije tako nastali fanzini, što sam smatrao svojim intimnim profitom.

ekonomista pesnik gitarista

Isti drugar me je jednom prilikom zamolio da napišem pesmu izvesnoj Maji, da je prepišem mojim lepšim rukopisom u cedulju veličine izsredinepanapolapanapola, pored zalepljene sličice Sare Kej. Verujte mi, to je tada bila avangarda. Moj zadatak je bio i da uručim ''love letter'' dotičnoj ali i da vratim odporuku. Kao povratnu informaciju nakon isčitavanja sam dobio šamar ali usled šoka nisam uspeo da mu poruku prenesem u potpunosti. Kao da sam nazirao još ne nastao siranizam u sebi.

Goran Šobić Sirano 22.09.1969. Drvar


Ali nisu to jedine batine zbog poezije. Napisavši ljubavnu pesmu-poruku na cedulji, sa namernom sličnošću sa stvarnim jačim momcima iz razreda a o njihovim afinitetima prema, određenoj novopridošloj u razred Mileni, poslao sam je kroz razred. Kad je cedulja došla do njih Saša P. mi je zapretio ako još jednom nešto napišem da će… Našalio sam se i pantomimizirajući pisanje poslao prazan papir po razredu, što sam tada smatrao vrlo duhovitim. Saša P. nije spoznao moj ''benihilovski'' stil jer je zazvonilo, pa se stvorio iza mene dok sam kačio torbu na čiviluk ispred sledećeg kabineta. Snažan udarac u pleksus je izazvao gubitak vazduha kod mene i pad na kolena, a kod alapače Sneže A. potrebu da o nemilom događaju obavesti razrednu Aleksandru Ž. koja se stvorila za tili čas. Na pitanje zašto, Saša P. odgovara sa ''Goran je pisao pesmu… '' …Kvaka! Pošto je razredna predavala maternji jezik pomilova me po glavi i rekla: ''Neka piše dečko ako ima talenta''!

Bio sam mobilisan. Oficir bez ruže, razoružan, na mestu gde mi nije mesto pokušavam da napustim poprište na kom sam se našao, za mene očiglednom greškom, a na sebi svojstven način. Nadređenom koji je držao moju vojnu knjižicu, kruto razmišljajući kuda da me deportuje, sam recitovao svoje antiratne pesme. Vera u blagotvornu snagu reči me je bodrila da istrajavam. Pisao sam pesme svojim devojkama. Trudio sam se da budu posebne, specifične, lične, samo njihove. Pesme. A onda doživim da u novčaniku, jedna od njih, nosi cedulju koju je dobila od nekog tipa sa par ispisanih meni poznatih stihova ''Električnog orgazma'', ali izgleda ne poznatih i njoj. Tada mi nije bilo jasno da pored mojih deset ličnih-originalnih pesama ona nosi plagijat. Tada nije, ali sada i ja shvatam istinsku snagu orgazma. U vojsci je postojao momak koji je pravio 3D čestitke za pare i bio je veoma omiljen kod redovnih dopisničara. Ali svako to pismo je zahtevalo neku prateću nežnu reč. Baš takve sam im ja pisao. Besplatno. Predivne kratke ljubavne pesmice. Koliko li se devojaka nad njima nauzdisalo? Ima li veće nagrade od ženskih uzdaha? Siranizam je napokon sazreo.

Taj moj talenat su najteže prihvatali najbliži drugari. Nekima sam morao da obećam da ću im oprati kola, ili da ću ćutati pola sata nakon što mi dozvole da uz gitaru odrecitujem jednu svoju poemu na sedeljka-žurci tog doba. Jednom od njih sam obećao i autorska prava, ne znajući tada ni šta to stvarno znači, ali mi je delovalo dovoljno ubedljivo. Nedugo zatim mi ovaj potonji nekom drugom sličnom prilikom otima gitaru iz ruku da ne recitujem tu pesmu javno, kasnije mi objasnivši da ju je recitovao prethodnih noći prisutnoj Natašici rekavši joj da ju je za nju napisao. Šta ću, obećao sam mu.

Taj moj talenat su najteže prihvatali najbliži drugari. Nekima sam morao da obećam da ću im oprati kola, ili da ću ćutati pola sata nakon što mi dozvole da uz gitaru odrecitujem jednu svoju poemu na sedeljka-žurci tog doba. Jednom od njih sam obećao i autorska prava, ne znajući tada ni šta to stvarno znači, ali mi je delovalo dovoljno ubedljivo. Nedugo zatim mi ovaj potonji nekom drugom sličnom prilikom otima gitaru iz ruku da ne recitujem tu pesmu javno, kasnije mi objasnivši da ju je recitovao prethodnih noći prisutnoj Natašici rekavši joj da ju je za nju napisao. Šta ću, obećao sam mu.

U vojsci je postojao momak koji je pravio 3D čestitke za pare i bio je veoma omiljen kod redovnih dopisničara. Ali svako to pismo je zahtevalo neku prateću nežnu reč. Baš takve sam im ja pisao. Besplatno. Predivne kratke ljubavne pesmice. Koliko li se devojaka nad njima nauzdisalo? Ima li veće nagrade od ženskih uzdaha? Siranizam je napokon sazreo.

Ali nisu to jedine batine zbog poezije. Napisavši ljubavnu pesmu-poruku na cedulji, sa namernom sličnošću sa stvarnim jačim momcima iz razreda a o njihovim afinitetima prema, određenoj novopridošloj u razred Mileni, poslao sam je kroz razred. Kad je cedulja došla do njih Saša P. mi je zapretio ako još jednom nešto napišem da će… Našalio sam se i pantomimizirajući pisanje poslao prazan papir po razredu, što sam tada smatrao vrlo duhovitim. Saša P. nije spoznao moj ''benihilovski'' stil jer je zazvonilo, pa se stvorio iza mene dok sam kačio torbu na čiviluk ispred sledećeg kabineta. Snažan udarac u pleksus je izazvao gubitak vazduha kod mene i pad na kolena, a kod alapače Sneže A. potrebu da o nemilom događaju obavesti razrednu Aleksandru Ž. koja se stvorila za tili čas. Na pitanje zašto, Saša P. odgovara sa ''Goran je pisao pesmu… '' …Kvaka! Pošto je razredna predavala maternji jezik pomilova me po glavi i rekla: ''Neka piše dečko ako ima talenta''!

Pisao sam pesme svojim devojkama. Trudio sam se da budu posebne, specifične, lične, samo njihove. Pesme. A onda doživim da u novčaniku, jedna od njih, nosi cedulju koju je dobila od nekog tipa sa par ispisanih meni poznatih stihova ''Električnog orgazma'', ali izgleda ne poznatih i njoj. Tada mi nije bilo jasno da pored mojih deset ličnih-originalnih pesama ona nosi plagijat. Tada nije, ali sada i ja shvatam istinsku snagu orgazma. Bio sam mobilisan. Oficir bez ruže, razoružan, na mestu gde mi nije mesto pokušavam da napustim poprište na kom sam se našao, za mene očiglednom greškom, a na sebi svojstven način. Nadređenom koji je držao moju vojnu knjižicu, kruto razmišljajući kuda da me deportuje, sam recitovao svoje antiratne pesme. Vera u blagotvornu snagu reči me je bodrila da istrajavam.

+

Ali nisu to jedine batine zbog poezije. Napisavši ljubavnu pesmu-poruku na cedulji, sa namernom sličnošću sa stvarnim jačim momcima iz razreda a o njihovim afinitetima prema, određenoj novopridošloj u razred Mileni, poslao sam je kroz razred. Kad je cedulja došla do njih Saša P. mi je zapretio ako još jednom nešto napišem da će… Našalio sam se i pantomimizirajući pisanje poslao prazan papir po razredu, što sam tada smatrao vrlo duhovitim. Saša P. nije spoznao moj ''benihilovski'' stil jer je zazvonilo, pa se stvorio iza menetodok sam batine kačio torbu čiviluk Napisavši ispred sledećeg kabineta. Snažan Ali nisu jedine zbog na poezije. ljubavnu pesmu-poruku udarac u pleksus je izazvao gubitaksavazduha kod mene i pad naizkolena, a na cedulji, sa namernom sličnošću stvarnim jačim momcima razreda kod alapače Sneže A. potrebu o nemilom događaju obavesti razrednu a o njihovim afinitetima prema,daodređenoj novopridošloj u razred Mileni, Aleksandru Ž. kroz kojarazred. se stvorila čas. Na pitanje zašto, poslao sam je Kadza je tili cedulja došla do njih Saša Saša P. miP. jeodgovara zapretio sa je pisao pesmu… '' …Kvaka! Pošto je razredna maternji ako''Goran još jednom nešto napišem da će… Našalio sam se ipredavala pantomimizirajući jezik pomilova me popapir glavi po i rekla: ''Neka ako imavrlo talenta''! pisanje poslao prazan razredu, štopiše sam dečko tada smatrao duhovitim. Saša P. nije spoznao moj ''benihilovski'' stil jer je zazvonilo, pa se stvorio Taj moj talenat su kačio najteže prihvatali najbliži Nekima sam Snažan morao iza mene dok sam torbu na čiviluk ispreddrugari. sledećeg kabineta. da obećam da ćujeimizazvao oprati gubitak kola, ilivazduha da ću ćutati pola isata što mi udarac u pleksus kod mene padnakon na kolena, a dozvole da uz gitaru svoju poemu obavesti na sedeljka-žurci kod alapače Sneže A. odrecitujem potrebu da o jednu nemilom događaju razrednu tog doba. Jednom odstvorila njih sam autorska ne znajući tada Aleksandru Ž. koja se za obećao tili čas. iNa pitanje prava, zašto, Saša P. odgovara ni šta to je stvarno znači, ali'' …Kvaka! mi je delovalo dovoljno predavala ubedljivo.maternji Nedugo sa ''Goran pisao pesmu… Pošto je razredna zatim mi ovaj potonji nekom drugom sličnom otima iz ruku jezik pomilova me po glavi i rekla: ''Neka piše prilikom dečko ako ima gitaru talenta''! da ne recitujem tu pesmu javno, kasnije mi objasnivši da ju je recitovao prethodnih noći su prisutnoj rekavši joj da ju je za nju napisao. Šta Taj moj talenat najtežeNatašici prihvatali najbliži drugari. Nekima sam morao ću, obećao sam mu. da obećam da ću im oprati kola, ili da ću ćutati pola sata nakon što mi dozvole da uz gitaru odrecitujem jednu svoju poemu na sedeljka-žurci U postojao koji je pravio 3D čestitke i bio je togvojsci doba.jeJednom od momak njih sam obećao i autorska prava, za ne pare znajući tada veoma omiljen kodznači, redovnih dopisničara. Ali svako to pismo je zahtevalo ni šta to stvarno ali mi je delovalo dovoljno ubedljivo. Nedugo neku Baš drugom takve sam im japrilikom pisao. Besplatno. Predivne zatimprateću mi ovaj nežnu potonjireč. nekom sličnom otima gitaru iz ruku kratke ljubavne pesmice. li se devojaka nad njimada nauzdisalo? Ima li da ne recitujem tu pesmuKoliko javno, kasnije mi objasnivši ju je recitovao veće nagrade od prisutnoj ženskih uzdaha? je da napokon sazreo. prethodnih noći NatašiciSiranizam rekavši joj ju je za nju napisao. Šta ću, obećao sam mu. Pisao sam pesme svojim devojkama. Trudio sam se da budu posebne, specifične, samo njihove. A onda doživim za da pare u novčaniku, U vojsci je lične, postojao momak kojiPesme. je pravio 3D čestitke i bio je jedna njih, nosi cedulju koju je dobilaAli odsvako nekogtotipa sa par ispisanih veomaod omiljen kod redovnih dopisničara. pismo je zahtevalo meni stihovareč. ''Električnog alipisao. izgleda ne poznatih i njoj. neku poznatih prateću nežnu Baš takveorgazma'', sam im ja Besplatno. Predivne Tada miljubavne nije bilopesmice. jasno da Koliko pored limojih deset ličnih-originalnih pesama ona kratke se devojaka nad njima nauzdisalo? Ima li nosi nije, ali sada i Siranizam ja shvatamjeistinsku snagu orgazma. većeplagijat. nagrade Tada od ženskih uzdaha? napokon sazreo. Bio sam mobilisan. Oficir bez ruže, razoružan, mestu gdebudu mi nije mesto Pisao sam pesme svojim devojkama. Trudio na sam se da posebne, pokušavam napustim kom sam se našao, za mene specifične, da lične, samo poprište njihove. na Pesme. A onda doživim da u očiglednom novčaniku, greškom, na sebi način. koji tipa je držao moju vojnu jedna od anjih, nosisvojstven cedulju koju je Nadređenom dobila od nekog sa par ispisanih knjižicu, krutostihova razmišljajući kuda orgazma'', da me deportuje, sam meni poznatih ''Električnog ali izgleda ne recitovao poznatih i svoje njoj. antiratne pesme. Vera uda blagotvornu snagu rečiličnih-originalnih me je bodrila dapesama istrajavam. Tada mi nije bilo jasno pored mojih deset ona nosi plagijat. Tada nije, ali sada i ja shvatam istinsku snagu orgazma. Bio sam mobilisan. Oficir bez ruže, razoružan, na mestu gde mi nije mesto pokušavam da napustim poprište na kom sam se našao, za mene očiglednom greškom, a na sebi svojstven način. Nadređenom koji je držao moju vojnu

Bio sam mobilisan. Oficir bez ruže, razoružan, na mestu gde mi nije mesto pokušavam da napustim poprište na kom sam se našao, za mene očiglednom greškom, a na sebi svojstven način. Nadređenom koji je držao moju vojnu knjižicu, kruto razmišljajući kuda da me deportuje, sam recitovao svoje antiratne pesme. Vera u blagotvornu snagu reči me je bodrila da istrajavam. Bio sam mobilisan. Oficir bez ruže, razoružan, mestu gdebudu mi nije mesto Pisao sam pesme svojim devojkama. Trudio na sam se da posebne, pokušavam da napustim kom sam se našao, za mene specifične, lične, samo poprište njihove. na Pesme. A onda doživim da u očiglednom novčaniku, greškom, na sebi način. koji tipa je držao moju vojnu jedna od anjih, nosisvojstven cedulju koju je Nadređenom dobila od nekog sa par ispisanih knjižicu, krutostihova razmišljajući kuda orgazma'', da me deportuje, sam meni poznatih ''Električnog ali izgleda ne recitovao poznatih i svoje njoj. antiratne pesme. Vera uda blagotvornu snagu rečiličnih-originalnih me je bodrila dapesama istrajavam. Tada mi nije bilo jasno pored mojih deset ona nosi plagijat. Tada nije, ali sada i ja shvatam istinsku snagu orgazma. poslao sam je kroz razred. Kad je cedulja došla do njih Saša P. mi je zapretio ako još jednom nešto napišem da će… Našalio sam se i pantomimizirajući pisanje poslao prazan papir po razredu, što sam tada smatrao vrlo duhovitim. Saša P. nije spoznao moj ''benihilovski'' stil jer je zazvonilo, pa se stvorio iza nisu menetodok sam batine kačio torbu čiviluk Napisavši ispred sledećeg kabineta. Snažan Ali jedine zbog na poezije. ljubavnu pesmu-poruku udarac u pleksus je izazvao gubitaksavazduha kod mene i pad naizkolena, a na cedulji, sa namernom sličnošću stvarnim jačim momcima razreda kod alapače Sneže A. potrebu o nemilom događaju obavesti razrednu a o njihovim afinitetima prema,daodređenoj novopridošloj u razred Mileni, Aleksandru Ž. kroz kojarazred. se stvorila čas. Na pitanje zašto, poslao sam je Kadza je tili cedulja došla do njih Saša Saša P. miP. jeodgovara zapretio sa ''Goran je pisao pesmu… '' …Kvaka! Pošto je razredna maternji ako još jednom nešto napišem da će… Našalio sam se ipredavala pantomimizirajući jezik pomilova me popapir glavi po i rekla: ''Neka ako imavrlo talenta''! pisanje poslao prazan razredu, štopiše sam dečko tada smatrao duhovitim. Saša P. nije spoznao moj ''benihilovski'' stil jer je zazvonilo, pa se stvorio Taj mene moj talenat su kačio najteže prihvatali najbliži Nekima sam Snažan morao iza dok sam torbu na čiviluk ispreddrugari. sledećeg kabineta. da obećam da ćujeimizazvao oprati gubitak kola, ilivazduha da ću ćutati pola isata što mi udarac u pleksus kod mene padnakon na kolena, a dozvole da uz gitaru svoju poemu obavesti na sedeljka-žurci kod alapače Sneže A. odrecitujem potrebu da o jednu nemilom događaju razrednu tog doba. Jednom odstvorila njih sam autorska ne znajući tada Aleksandru Ž. koja se za obećao tili čas. iNa pitanje prava, zašto, Saša P. odgovara ni ''Goran šta to je stvarno znači, ali'' …Kvaka! mi je delovalo dovoljno predavala ubedljivo.maternji Nedugo sa pisao pesmu… Pošto je razredna zatimpomilova mi ovaj potonji nekom drugom sličnom otima iz ruku jezik me po glavi i rekla: ''Neka piše prilikom dečko ako ima gitaru talenta''! da ne recitujem tu pesmu javno, kasnije mi objasnivši da ju je recitovao prethodnih noći su prisutnoj rekavši joj da ju je za nju napisao. Šta Taj moj talenat najtežeNatašici prihvatali najbliži drugari. Nekima sam morao ću, obećam obećao sam mu. da da ću im oprati kola, ili da ću ćutati pola sata nakon što mi dozvole da uz gitaru odrecitujem jednu svoju poemu na sedeljka-žurci U vojsci postojao koji je pravio 3D čestitke i bio je tog doba.jeJednom od momak njih sam obećao i autorska prava, za ne pare znajući tada veoma omiljen kodznači, redovnih dopisničara. Ali svako to pismo je zahtevalo ni šta to stvarno ali mi je delovalo dovoljno ubedljivo. Nedugo neku prateću Baš drugom takve sam im japrilikom pisao. Besplatno. Predivne zatim mi ovaj nežnu potonjireč. nekom sličnom otima gitaru iz ruku kratke ljubavne pesmice. li se devojaka nad njimada nauzdisalo? Ima li da ne recitujem tu pesmuKoliko javno, kasnije mi objasnivši ju je recitovao veće nagrade od prisutnoj ženskih uzdaha? je da napokon sazreo. prethodnih noći NatašiciSiranizam rekavši joj ju je za nju napisao. Šta ću, obećao sam mu. Pisao sam pesme svojim devojkama. Trudio sam se da budu posebne, specifične, samo njihove. A onda doživim za da pare u novčaniku, U vojsci je lične, postojao momak kojiPesme. je pravio 3D čestitke i bio je jedna od njih, nosi cedulju koju je dobilaAli odsvako nekogtotipa sa par ispisanih veoma omiljen kod redovnih dopisničara. pismo je zahtevalo meni poznatih stihovareč. ''Električnog alipisao. izgleda ne poznatih i njoj. neku prateću nežnu Baš takveorgazma'', sam im ja Besplatno. Predivne Tada miljubavne nije bilopesmice. jasno da Koliko pored limojih deset ličnih-originalnih pesama ona kratke se devojaka nad njima nauzdisalo? Ima li nosi plagijat. nije, ali sada i Siranizam ja shvatamjeistinsku snagu orgazma. veće nagrade Tada od ženskih uzdaha? napokon sazreo.


Recitovao sam kao najmilitantniji pacifista. Dodao mi je knjižicu i rekao da idem za Beograd jer mi tu stvarno nije bilo mesto. Prvi i jedini put sam zaradio honorar od pesme, najveći mogući - sopstvenu glavu. U radio emisiji koju sam uređivao i vodio čitao sam dosta poezije, kako svoje tako i one za koju bih želeo da je moja. Pripremao sam se za javne nastupe na kojima ću recitovati ono što mislim da bi nekom moglo zatrebati, da prenesem neku poruku koju osećam da mora biti prenešena, da od tih nastupa zavredim nečiju pažnju, možda da mi neko opera kola ili se odrekne autorskih prava. Ili… Na jednoj od tih egzibicionističkih seansi dok sam silazio sa bine, tapšali su me po ramenu klinci a jedan od njih mi dobaci: ''Svaka ti se dala''! Znaju klinci zašto se najčešće pišu i recituju pesme. Neke pesme sam napisao tako što sam slao ''e-mail''-ove pišući kratke misli jedne ispod drugih, a onda ih reciklirao i udenuo u knjigu ili napev. Stoga sam danas ponosni pesnik koji veruje u ostvarenje proročanstva: Svi će jednoga dana pisati poeziju!

Neke pesme sam pisao kao odu božanstvu a odnosile su se na devojke koje su se pokazale kao žene sumnjivog morala, u nekim pesmama nisam uspeo da dotaknem te visine, neke sam pisao zato što je trebalo ovekovečiti vredan trenutak, neke zato što sam se ubedio da iza mene nešto mora da ostane, neke zato što sam verovao da mogu da promenim svet, neke zato što sam baš ja glasno rekao ono što svi osećamo, a neke zato što sam jednostavno morao. Ja sam svoja pesma. Kada sam tinjao tinjale su i one, kada sam goreo gorele su i one - sa mnom. Kada sam spalio svoju prvu, rukom ispisanu u sveščici zelenih korica, zbirku pesama naučio sam i to da NIKO (pa ni ja!) nije vredan žrtvovanja onog što nije ni zaslužio.

Neke pesme sam pisao kao odu božanstvu a odnosile su se na devojke koje su se pokazale kao žene sumnjivog morala, u nekim pesmama nisam uspeo da dotaknem te visine, neke sam pisao zato što je trebalo ovekovečiti vredan trenutak, neke zato što sam se ubedio da iza mene nešto mora da ostane, neke zato što sam verovao da mogu da promenim svet, neke zato što sam baš ja glasno rekao ono što svi osećamo, a neke zato što sam jednostavno morao. Ja sam svoja pesma. Kada sam tinjao tinjale su i one, kada sam goreo gorele su i one - sa mnom. Kada sam spalio svoju prvu, rukom ispisanu u sveščici zelenih korica, zbirku pesama naučio sam i to da NIKO (pa ni ja!) nije vredan žrtvovanja onog što nije ni zaslužio.

Neke pesme sam napisao tako što sam slao ''e-mail''-ove pišući kratke misli jedne ispod drugih, a onda ih reciklirao i udenuo u knjigu ili napev. Stoga sam danas ponosni pesnik koji veruje u ostvarenje proročanstva: Svi će jednoga dana pisati poeziju!

U radio emisiji koju sam uređivao i vodio čitao sam dosta poezije, kako svoje tako i one za koju bih želeo da je moja. Pripremao sam se za javne nastupe na kojima ću recitovati ono što mislim da bi nekom moglo zatrebati, da prenesem neku poruku koju osećam da mora biti prenešena, da od tih nastupa zavredim nečiju pažnju, možda da mi neko opera kola ili se odrekne autorskih prava. Ili… Na jednoj od tih egzibicionističkih seansi dok sam silazio sa bine, tapšali su me po ramenu klinci a jedan od njih mi dobaci: ''Svaka ti se dala''! Znaju klinci zašto se najčešće pišu i recituju pesme. Recitovao sam kao najmilitantniji pacifista. Dodao mi je knjižicu i rekao da idem za Beograd jer mi tu stvarno nije bilo mesto. Prvi i jedini put sam zaradio honorar od pesme, najveći mogući - sopstvenu glavu. +

Recitovao sam kao najmilitantniji pacifista. Dodao mi je knjižicu i rekao da idem za Beograd jer mi tu stvarno nije bilo mesto. Prvi i jedini put sam zaradio honorar od pesme, najveći mogući - sopstvenu glavu.

U radio emisiji koju sam uređivao i vodio čitao sam dosta poezije, kako svoje tako i one za koju bih želeo da je moja. Pripremao sam se za javne nastupe na kojima ću recitovati ono što mislim da bi nekom moglo zatrebati, sam da prenesem neku poruku koju osećam biti prenešena, Recitovao kao najmilitantniji pacifista. Dodaoda mimora je knjižicu i rekao da da od za tihBeograd nastupa zavredim pažnju, možda da mi neko operaput kola ili idem jer mi tunečiju stvarno nije bilo mesto. Prvi i jedini sam se odrekne autorskih prava.najveći Ili… Namogući jednoj -od tih egzibicionističkih seansi zaradio honorar od pesme, sopstvenu glavu. dok sam silazio sa bine, tapšali su me po ramenu klinci a jedan od njih mi dobaci: se dala''! U radio ''Svaka emisijitikoju sam uređivao i vodio čitao sam dosta poezije, kako Znaju klinci i recituju svoje tako izašto one se za najčešće koju bihpišu želeo da je pesme. moja. Pripremao sam se za javne nastupe na kojima ću recitovati ono što mislim da bi nekom moglo Neke pesme pisao kao odu božanstvu a odnosile se na koje zatrebati, dasam prenesem neku poruku koju osećam da su mora bitidevojke prenešena, su se kaozavredim žene sumnjivog morala,možda u nekim nisamkola uspeo da od pokazale tih nastupa nečiju pažnju, dapesmama mi neko opera ili da odrekne dotaknem te visine, neke sam štoegzibicionističkih je trebalo ovekovečiti se autorskih prava. Ili… Na pisao jednojzato od tih seansi vredan štosusam iza amene mora dok samtrenutak, silazio sa neke bine, zato tapšali me se po ubedio ramenuda klinci jedannešto od njih mi da ostane, neke zato što sam verovao da mogu da promenim svet, neke dobaci: ''Svaka ti se dala''! zato što samzašto baš jaseglasno rekao ono što svi osećamo, Znaju klinci najčešće pišu i recituju pesme. a neke zato što sam jednostavno morao. Ja sam svoja pesma. Kada sam tinjao tinjale su i one, kada sam goreo su iodu onebožanstvu - sa mnom. Kada sam spalio svoju prvu, Neke pesme sam gorele pisao kao a odnosile su se na devojke koje rukom ispisanu kao u sveščici zelenih korica, zbirku pesama naučionisam sam i uspeo to da su se pokazale žene sumnjivog morala, u nekim pesmama NIKO (pa ni ja!)tenije vredan žrtvovanja onog štošto nijejenitrebalo zaslužio. da dotaknem visine, neke sam pisao zato ovekovečiti vredan trenutak, neke zato što sam se ubedio da iza mene nešto mora Neke pesmeneke sam zato napisao sam slao ''e-mail''-ove pišući kratke misli da ostane, što tako sam što verovao da mogu da promenim svet, neke jednešto ispod a ondarekao ih reciklirao udenuo u knjigu ili napev. zato samdrugih, baš ja glasno ono što isvi osećamo, a neke zato štoStoga sam sam danas ponosni koji veruje u ostvarenje jednostavno morao.pesnik Ja sam svoja pesma. Kada samproročanstva: tinjao tinjale su i one, Svi ćesam jednoga pisati kada goreodana gorele su poeziju! i one - sa mnom. Kada sam spalio svoju prvu, rukom ispisanu u sveščici zelenih korica, zbirku pesama naučio sam i to da NIKO (pa ni ja!) nije vredan žrtvovanja onog što nije ni zaslužio.

Neke pesme sam napisao tako što sam slao ''e-mail''-ove pišući kratke misli jedne ispod drugih, a onda ih reciklirao i udenuo u knjigu ili napev. Stoga sam danas ponosni pesnik koji veruje u ostvarenje proročanstva: Svi će jednoga dana pisati poeziju!

Neke pesme sam napisao tako što sam slao ''e-mail''-ove pišući kratke misli jedne ispod drugih, a onda ih reciklirao i udenuo u knjigu ili napev. Stoga sam danas ponosni pesnik koji veruje u ostvarenje proročanstva: Svi će jednoga dana pisati poeziju!

U radio emisiji koju sam uređivao i vodio čitao sam dosta poezije, kako svoje tako i one za koju bih želeo da je moja. Pripremao sam se za javne nastupe na kojima ću recitovati ono što mislim da bi nekom moglo zatrebati, da prenesem neku poruku koju osećam biti prenešena, Recitovao sam kao najmilitantniji pacifista. Dodaoda mimora je knjižicu i rekao da da od za tihBeograd nastupa zavredim pažnju, možda da mi neko operaput kola ili idem jer mi tunečiju stvarno nije bilo mesto. Prvi i jedini sam se odrekne autorskih prava.najveći Ili… Namogući jednoj -od tih egzibicionističkih seansi zaradio honorar od pesme, sopstvenu glavu. dok sam silazio sa bine, tapšali su me po ramenu klinci a jedan od njih mi dobaci: se dala''! U radio ''Svaka emisijitikoju sam uređivao i vodio čitao sam dosta poezije, kako Znaju i recituju svoje klinci tako izašto one se za najčešće koju bihpišu želeo da je pesme. moja. Pripremao sam se za javne nastupe na kojima ću recitovati ono što mislim da bi nekom moglo Neke pesme pisao kao odu božanstvu a odnosile se na koje zatrebati, dasam prenesem neku poruku koju osećam da su mora bitidevojke prenešena, su kaozavredim žene sumnjivog morala,možda u nekim nisamkola uspeo da se od pokazale tih nastupa nečiju pažnju, dapesmama mi neko opera ili da dotaknem te visine, neke sam štoegzibicionističkih je trebalo ovekovečiti se odrekne autorskih prava. Ili… Na pisao jednojzato od tih seansi vredan štosusam iza amene mora dok samtrenutak, silazio sa neke bine, zato tapšali me se po ubedio ramenuda klinci jedannešto od njih mi da ostane, neke zato što sam verovao da mogu da promenim svet, neke dobaci: ''Svaka ti se dala''! zato samzašto baš jaseglasno rekao ono što svi osećamo, Znajušto klinci najčešće pišu i recituju pesme. a neke zato što sam jednostavno morao. Ja sam svoja pesma. Kada sam tinjao tinjale su i one, kada goreo su iodu onebožanstvu - sa mnom. Kada sam spalio svoju prvu, Neke sam pesme sam gorele pisao kao a odnosile su se na devojke koje rukom ispisanu kao u sveščici zelenih korica, zbirku pesama naučionisam sam i uspeo to da su se pokazale žene sumnjivog morala, u nekim pesmama NIKO (pa ni ja!)tenije vredan žrtvovanja onog štošto nijejenitrebalo zaslužio. da dotaknem visine, neke sam pisao zato ovekovečiti vredan trenutak, neke zato što sam se ubedio da iza mene nešto mora Neke pesmeneke sam zato napisao sam slao ''e-mail''-ove pišući kratke misli da ostane, što tako sam što verovao da mogu da promenim svet, neke jedne ispod a ondarekao ih reciklirao udenuo u knjigu ili napev. zato što samdrugih, baš ja glasno ono što isvi osećamo, a neke zato štoStoga sam sam danas ponosni koji veruje u ostvarenje jednostavno morao.pesnik Ja sam svoja pesma. Kada samproročanstva: tinjao tinjale su i one, Svi ćesam jednoga pisati kada goreodana gorele su poeziju! i one - sa mnom. Kada sam spalio svoju prvu, rukom ispisanu u sveščici zelenih korica, zbirku pesama naučio sam i to da NIKO (pa ni ja!) nije vredan žrtvovanja onog što nije ni zaslužio.


Beleške

Beleške +

Beleške

Beleške

Beleške


ZID MORTAL Iskon ITMM, 2001.

ZID MORTAL Iskon ITMM, 2001.

NEKI ROK Kompilacija NEKI ROK, 2001.

NEKI ROK Kompilacija NEKI ROK, 2001.

ZID MORTAL Svemir i ljudska glupost ONE RECORDS, 2005.

ZID MORTAL ZID MORTAL Svemir i ljudska glupost ONE RECORDS, 2005. NEKI ROK Kompilacija NEKI ROK, 2001. NEKI ROK Kompilacija NEKI ROK, 2001. ZID MORTAL Iskon ITMM, 2001. ZID MORTAL Iskon ITMM, 2001.

ZID MORTAL Svemir i ljudska glupost ONE RECORDS, 2005.

+

ZID MORTAL Svemir i ljudska glupost ONE RECORDS, 2005. ZID MORTAL Iskon ITMM, 2001.

NEKI ROK Kompilacija NEKI ROK, 2001. NEKI ROK Kompilacija NEKI ROK, 2001.

ZID MORTAL Iskon ITMM, 2001. ZID MORTAL Svemir i ljudska glupost ONE RECORDS, 2005.


GORAN ŠOBIĆ Ovde ko uđe ne izlazi živ FAMILET, 2006.

www.nekirok.com www.zidmortal.com

www.nekirok.com www.zidmortal.com

GORAN ŠOBIĆ Ovde ko uđe ne izlazi živ FAMILET, 2006. +

www.nekirok.com www.zidmortal.com

GORAN ŠOBIĆ Ovde ko uđe ne izlazi živ FAMILET, 2006.

Ovde ko uđe ne izlazi živ www.nekirok.com FAMILET, 2006. www.zidmortal.com

GORAN ŠOBIĆ Ovde ko uđe ne izlazi živ www.nekirok.com FAMILET, 2006. www.zidmortal.com

GORAN ŠOBIĆ

www.nekirok.com www.zidmortal.com

GORAN ŠOBIĆ Ovde ko uđe ne izlazi živ FAMILET, 2006.


188

188

.......... Papirus .......... Strana naslova .......... Krotka priča .......... Vrt .......... Plament .......... Sudbina .......... Zbir Sin .......... Papirus Zadovoljstvo .......... Strana naslova Maska priča .......... Krotka Recenzija 1 .......... Vrt Otpor .......... Plament Svet koji je prodao čoveka .......... Sudbina Rock'n'roll .......... Zbir Čitaj naglas .......... Sin Moć .......... Zadovoljstvo Ljudi .......... Maska Pokorni omaž .......... Recenzija 1 Paris .......... Otpor Kuća koji duhova .......... Svet je prodao čoveka Muzika .......... Rock'n'roll Običaji .......... Čitaj naglas Školjka .......... Moć SFRJ .......... Ljudi Stepenice .......... Pokorni omaž Prijatelj .......... Paris Pisci duhova .......... Kuća Čin .......... Muzika Slobodan/na .......... Običaji Litica .......... Školjka .......... Teov SFRJ kum Globalizam .......... Stepenice Javnost .......... Prijatelj Magla .......... Pisci Book war .......... Čin New work .......... Slobodan/na Nobel .......... Litica Zaštokum .......... Teov Iberund .......... Globalizam .......... Javnost .......... Magla .......... Book war .......... New work .......... Nobel .......... Zašto .......... Iberund

.......... Papirus .......... Strana naslova .......... Krotka priča .......... Vrt .......... Plament .......... Sudbina .......... Zbir .......... Sin Papirus .......... Zadovoljstvo Strana naslova .......... Maska Krotka priča .......... Recenzija 1 Vrt .......... Otpor Plament .......... Svet koji je prodao čoveka Sudbina .......... Rock'n'roll Zbir .......... Čitaj Sin naglas .......... Moć Zadovoljstvo .......... Ljudi Maska .......... Pokorni omaž Recenzija 1 .......... Paris Otpor .......... Kuća duhova Svet koji je prodao čoveka .......... Muzika Rock'n'roll .......... Običaji Čitaj naglas .......... Školjka Moć .......... SFRJ Ljudi .......... Stepenice Pokorni omaž .......... Prijatelj Paris .......... Pisci Kuća duhova .......... Čin Muzika .......... Slobodan/na Običaji .......... Litica Školjka .......... Teov SFRJ kum .......... Globalizam Stepenice .......... Javnost Prijatelj .......... Magla Pisci .......... Book Čin war .......... New work Slobodan/na .......... Nobel Litica .......... Teov Zaštokum .......... Iberund Globalizam .......... Javnost .......... Magla .......... Book war .......... New work .......... Nobel

15 16 17 18 19 20 21 22 15 23 16 24 17 29 18 30 19 31 20 32 21 33 22 34 23 36 24 37 29 38 30 39 31 40 32 41 33 42 34 44 36 45 37 46 38 47 39 48 40 49 41 50 42 51 44 52 45 53 46 54 47 55 48 56 49 57 50 58 51 59 52 53 54 55 56 57 58 59

15 16 17 18 19 20 21 22 15 23 16 24 17 29 18 30 19 31 20 32 21 33 22 34 23 36 24 37 29 38 30 39 31 40 32 41 33 42 34 44 36 45 37 46 38 47 39 48 40 49 41 50 42 51 44 52 45 53 46 54 47 55 48 56 49 57 50 58 51 59 52 53 54 55 56 57

BELEG

188 188

BELEG BELEG

+

BELEG

188

.......... Papirus .......... Strana naslova .......... Krotka priča .......... Vrt .......... Plament .......... Sudbina .......... Zbir .......... Sin .......... Zadovoljstvo .......... Maska .......... Recenzija 1 .......... Otpor .......... Svet koji je prodao čoveka .......... Rock'n'roll .......... Čitaj naglas .......... Moć .......... Ljudi .......... Pokorni omaž .......... Paris .......... Kuća duhova .......... Muzika .......... Običaji .......... Školjka .......... SFRJ .......... Stepenice .......... Prijatelj .......... Pisci .......... Čin .......... Slobodan/na .......... Litica .......... Teov kum .......... Globalizam .......... Javnost .......... Magla .......... Book war .......... New work .......... Nobel .......... Zašto .......... Iberund

15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 29 30 31 32 33 34 36 37 38 39 40 41 42 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59

.......... Papirus .......... Strana naslova .......... Krotka priča .......... Vrt .......... Plament .......... Sudbina .......... Zbir .......... Sin .......... Zadovoljstvo .......... Maska .......... Recenzija 1 .......... Otpor .......... Svet koji je prodao čoveka .......... Rock'n'roll .......... Čitaj naglas .......... Moć .......... Ljudi .......... Pokorni omaž .......... Paris .......... Kuća duhova .......... Muzika .......... Običaji .......... Školjka .......... SFRJ .......... Stepenice .......... Prijatelj .......... Pisci .......... Čin .......... Slobodan/na .......... Litica .......... Teov kum .......... Globalizam .......... Javnost .......... Magla .......... Book war .......... New work .......... Nobel .......... Zašto .......... Iberund

15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 29 30 31 32 33 34 36 37 38 39 40 41 42 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59

188

BELEG


60 61 62 63 64 65 66 67 68

.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ..........

Muškarac Inat Život Odbrojavanje Zemlja Finale Devica Bajpas Posledice

60 61 62 63 64 65 66 67 60 68 61 62 63 64 65 66 67 68

.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ..........

Muškarac Inat Život Odbrojavanje Zemlja Finale Devica Bajpas Muškarac Posledice Inat Život Odbrojavanje Zemlja Finale Devica Bajpas Posledice

60 61 62 63 64 65 66 67 68

.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ..........

Muškarac Inat Život Odbrojavanje Zemlja Finale Devica Bajpas Posledice

+

63 64 65 66 67 60 68 61 62 63 64 65 66 67 68

.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ..........

Odbrojavanje Zemlja Finale Devica Bajpas Muškarac Posledice Inat Život Odbrojavanje Zemlja Finale Devica Bajpas Posledice


73 .......... Sećanje 74 .......... Proba 76 .......... Versus 77 .......... Bitka 78 .......... Uzdah FANTOMSKI BOL 79 .......... Stadijumi 80 .......... Izbor 85 .......... Sećanje Recenzija 2 73 86 .......... Proba Izgubljeni u prevodu 74 88 .......... Versus Poema muzi 76 89 .......... Bitka Pogledalo 77 90 .......... Uzdah Zlozlu 78 91 .......... Ali noćas 79 Stadijumi 92 .......... Izbor Lajka 80 93 .......... Recenzija Stena 85 2 94 .......... Izgubljeni Prapočetaku prevodu 86 96 .......... Ta suza muzi 88 Poema 98 .......... Trenutak 89 Pogledalo 99 .......... Zlozlu Svet lost 90 100.......... ......... Ali Reinka 91 noćas 101.......... ......... Lajka Sveta tajna 92 102.......... ......... Stena Scena 93 104.......... ......... Prapočetak Lud ponos 94 105.......... ......... Ta Oset 96 suza 106.......... ......... Trenutak Pismo 98 107.......... ......... Svet Rabalost 99 108 ......... Reinka Obala 100 110 ......... Arogancija 101 Sveta tajna 111 ......... Scena Erothahip 102 112 ......... Lud Noćguba 104 ponos 113 ......... Oset Lutak 105 114 ......... Pismo Ne ego 106 115 ......... Raba Romantra 107 116 ......... Obala Istina 108 117 ......... Arogancija Snaga 110 118 ......... Erothahip Zaratsutra 111 119 ......... Noćguba Zavera 112 120 ......... Lutak Iz strasti 113 121 ......... Ne Pehego 114 115 ......... Romantra 116 ......... Istina 117 ......... Snaga 118 ......... Zaratsutra 119 ......... Zavera 120 ......... Iz strasti 121 ......... Peh

73 .......... Sećanje 74 .......... Proba 76 .......... Versus 77 .......... Bitka FANTOMSKI 78 .......... Uzdah BOL 79 .......... Stadijumi 80 .......... Izbor 85 73 .......... Recenzija Sećanje 2 86 u prevodu 74 .......... Izgubljeni Proba 88 76 .......... Poema Versus muzi 89 77 .......... Pogledalo Bitka 90 78 .......... Zlozlu Uzdah 91 noćas 79 .......... Ali Stadijumi 92 80 .......... Lajka Izbor 93 85 .......... Stena Recenzija 2 94 86 .......... Prapočetak Izgubljeni u prevodu 96 suza muzi 88 .......... Ta Poema 98 89 .......... Trenutak Pogledalo 99 90 .......... Svet Zlozlulost 100 ......... Ali Reinka 91 .......... noćas 101 ......... Lajka Sveta tajna 92 .......... 102 ......... Stena Scena 93 .......... 104 ......... Prapočetak Lud ponos 94 .......... 105 ......... Ta Oset 96 .......... suza 106 ......... Trenutak Pismo 98 .......... 107 ......... Svet Rabalost 99 .......... 108 100 ......... Obala Reinka 110 101 ......... Arogancija Sveta tajna 111 102 ......... Erothahip Scena 112 104 ......... Noćguba Lud ponos 113 105 ......... Lutak Oset 114 ego 106 ......... Ne Pismo 115 107 ......... Romantra Raba 116 108 ......... Istina Obala 117 Snaga 110 ......... Arogancija 118 111 ......... Zaratsutra Erothahip 119 112 ......... Zavera Noćguba 120 strasti 113 ......... Iz Lutak 121 114 ......... Peh Ne ego 115 ......... Romantra 116 ......... Istina 117 ......... Snaga 118 ......... Zaratsutra 119 ......... Zavera FANTOMSKI BOL +

FANTOMSKI BOL

73 .......... Sećanje 74 .......... Proba 76 .......... Versus 77 .......... Bitka 78 .......... Uzdah 79 .......... Stadijumi 80 .......... Izbor 85 .......... Recenzija 2 86 .......... Izgubljeni u prevodu 88 .......... Poema muzi 89 .......... Pogledalo 90 .......... Zlozlu 91 .......... Ali noćas 92 .......... Lajka 93 .......... Stena 94 .......... Prapočetak 96 .......... Ta suza 98 .......... Trenutak 99 .......... Svet lost 100 ......... Reinka 101 ......... Sveta tajna 102 ......... Scena 104 ......... Lud ponos 105 ......... Oset 106 ......... Pismo 107 ......... Raba 108 ......... Obala 110 ......... Arogancija 111 ......... Erothahip 112 ......... Noćguba 113 ......... Lutak 114 ......... Ne ego 115 ......... Romantra 116 ......... Istina 117 ......... Snaga 118 ......... Zaratsutra 119 ......... Zavera 120 ......... Iz strasti 121 ......... Peh

73 .......... Sećanje 74 .......... Proba 76 .......... Versus 77 .......... Bitka 78 .......... Uzdah 79 .......... Stadijumi 80 .......... Izbor 85 .......... Recenzija 2 86 .......... Izgubljeni u prevodu 88 .......... Poema muzi 89 .......... Pogledalo 90 .......... Zlozlu 91 .......... Ali noćas 92 .......... Lajka 93 .......... Stena 94 .......... Prapočetak 96 .......... Ta suza 98 .......... Trenutak 99 .......... Svet lost 100 ......... Reinka 101 ......... Sveta tajna 102 ......... Scena 104 ......... Lud ponos 105 ......... Oset 106 ......... Pismo 107 ......... Raba 108 ......... Obala 110 ......... Arogancija 111 ......... Erothahip 112 ......... Noćguba 113 ......... Lutak 114 ......... Ne ego 115 ......... Romantra 116 ......... Istina 117 ......... Snaga 118 ......... Zaratsutra 119 ......... Zavera 120 ......... Iz strasti 121 ......... Peh

FANTOMSKI BOL


122 124 125 126 128 129 130 131 132 133 134 136

......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... .........

Sveta smak Dambo Oba pitanja Krajičak Hram Dan B Epilog S.O.S. Milk fejk Ulice Molyjer Vreme

122 124 125 126 128 129 130 131 122 132 124 133 125 134 126 136 128 129 130 131 132 133 134 136

......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... .........

Sveta smak Dambo Oba pitanja Krajičak Hram Dan B Epilog S.O.S. Sveta smak Milk fejk Dambo Ulice Oba pitanja Molyjer Krajičak Vreme Hram Dan B Epilog S.O.S. Milk fejk Ulice Molyjer Vreme

122 124 125 126 128 129 130 131 132 133 134 136

......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... .........

Sveta smak Dambo Oba pitanja Krajičak Hram Dan B Epilog S.O.S. Milk fejk Ulice Molyjer Vreme

+

126 128 129 130 131 122 132 124 133 125 134 126 136 128 129 130 131 132 133 134 136

......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... ......... .........

Krajičak Hram Dan B Epilog S.O.S.smak Sveta Milk fejk Dambo Ulicepitanja Oba Molyjer Krajičak Vreme Hram Dan B Epilog S.O.S. Milk fejk Ulice Molyjer Vreme


PLAVETNILO

......... Drvo ......... Represija ......... Aruba ......... Amanet ......... Crv ......... Asasini ......... Čulo ......... Utočište ......... Dodir ......... Gabarit ......... Ja dno ......... K,l,i,k. ......... Kri vo ......... Lako zauvek ......... Po sveta ......... Mondegrin ......... N.N. ......... Prosto među ......... Porota ......... Recenzija 3 ......... Pušmipulmi ......... Sam ti ......... Sindezmologija ......... Sled ......... Retrovizor ......... Pra ......... Pals ......... Pogovor

182 ......... Bios grafos 188 ......... Sadržaj 198 ......... Impresum

141 142 143 144 147 148 149 150 152 153 154 155 156 158 159 160 161 162 164 169 170 171 172 176 177 178 179 180

......... Drvo ......... Represija ......... Aruba ......... Amanet ......... Crv ......... Asasini ......... Čulo ......... Utočište ......... Dodir ......... Gabarit ......... Ja dno ......... K,l,i,k. ......... Kri vo ......... Lako zauvek ......... Po sveta ......... Mondegrin ......... N.N. ......... Prosto među ......... Porota ......... Recenzija 3 ......... Pušmipulmi ......... Sam ti ......... Sindezmologija ......... Sled ......... Retrovizor ......... Pra ......... Pals ......... Pogovor

182 ......... Bios grafos 188 ......... Sadržaj 198 ......... Impresum

141 142 143 144 147 148 149 150 152 153 154 155 156 158 159 160 161 162 164 169 170 171 172 176 177 178 179 180

PLAVETNILO +

PLAVETNILO

141 ......... Drvo 142 ......... Represija 143 ......... Aruba 144 ......... Amanet 147 ......... Crv PLAVETNILO 148 ......... Asasini 149 ......... Čulo 150 ......... Drvo Utočište 141 152 ......... Represija Dodir 142 153 ......... Aruba Gabarit 143 154 ......... Amanet Ja dno 144 155 ......... Crv K,l,i,k. 147 156 ......... Asasini Kri vo 148 158 ......... Čulo Lako zauvek 149 159 ......... Utočište Po sveta 150 160 ......... Dodir Mondegrin 152 161 ......... Gabarit N.N. 153 162 ......... Ja Prosto 154 dno među 164 ......... K,l,i,k. Porota 155 169 ......... Kri Recenzija 3 156 vo 170 ......... Lako Pušmipulmi 158 zauvek 171 ......... Po Samsveta ti 159 172 ......... Mondegrin Sindezmologija 160 176 ......... N.N. Sled 161 177 ......... Prosto Retrovizor 162 među 178 ......... Porota Pra 164 179 ......... Recenzija Pals 169 3 180 ......... Pušmipulmi Pogovor 170 171 ......... Sam ti 182 ......... Sindezmologija Bios grafos 172 188 ......... Sled Sadržaj 176 198 ......... Retrovizor Impresum 177 178 ......... Pra 179 ......... Pals 180 ......... Pogovor

182 ......... Bios grafos 188 ......... Sadržaj 198 ......... Impresum

182 ......... Bios grafos 188 ......... Sadržaj 198 ......... Impresum

141 ......... Drvo 142 ......... Represija 143 ......... Aruba 144 ......... Amanet PLAVETNILO 147 ......... Crv 148 ......... Asasini 149 ......... Čulo 150 141 ......... Utočište Drvo 152 142 ......... Dodir Represija 153 Gabarit 143 ......... Aruba 154 Ja dno 144 ......... Amanet 155 147 ......... K,l,i,k. Crv 156 Kri vo 148 ......... Asasini 158 149 ......... Lako Čulo zauvek 159 sveta 150 ......... Po Utočište 160 152 ......... Mondegrin Dodir 161 153 ......... N.N. Gabarit 162 154 ......... Prosto Ja dno među 164 155 ......... Porota K,l,i,k. 169 3 156 ......... Recenzija Kri vo 170 158 ......... Pušmipulmi Lako zauvek 171 ti 159 ......... Sam Po sveta 172 160 ......... Sindezmologija Mondegrin 176 161 ......... Sled N.N. 177 162 ......... Retrovizor Prosto među 178 164 ......... Pra Porota 179 169 ......... Pals Recenzija 3 180 170 ......... Pogovor Pušmipulmi 171 ......... Sam ti 182 grafos 172 ......... Bios Sindezmologija 188 176 ......... Sadržaj Sled 198 177 ......... Impresum Retrovizor 178 ......... Pra 179 ......... Pals 180 ......... Pogovor


Moje omiljene pesme NAZIV

BROJ STRANE

NAPOMENA

NAZIV

BROJ STRANE

NAPOMENA

Moje omiljene pesme +

Moje omiljene pesme NAZIV

BROJ STRANE

NAPOMENA

Moje omiljene pesme NAZIV

BROJ STRANE

NAPOMENA

NAZIV

BROJ STRANE

NAPOMENA

Moje omiljene pesme NAZIV

BROJ STRANE

NAPOMENA


Moje omiljene pesme NAPOMENA

NAZIV

BROJ STRANE

BROJ STRANE

NAZIV

NAPOMENA

Moje omiljene pesme +

Moje omiljene pesme NAZIV

BROJ STRANE

NAPOMENA

Moje omiljene pesme NAPOMENA

BROJ STRANE

NAPOMENA

Moje omiljene pesme NAZIV

BROJ STRANE

NAPOMENA

BROJ STRANE

NAZIV

NAZIV


Izbor misli

Izbor misli +

Izbor misli

Izbor misli

Izbor misli


Izbor misli

Izbor misli +

Izbor misli

Izbor misli

Izbor misli


Izbor misli

Izbor misli +

Izbor misli

Izbor misli

Izbor misli


Goran Šobić Sirano BERGER JE KRIV (poetski roman) 1. izdanje Beograd, 2008.

Tiraž 500 komada

Izdavač Goran Šobić, Beograd soba@eunet.rs 065/6354765 (NEKIROK) Copyright © G.Š. Sirano

Štampa Greenfield, Beograd www.greenfield.rs Fotografija Milan Radovanović www.eurostudio.us

Pokrovitelj izdanja NEKI ROK Beograd

Tehnička obrada Predrag Bijelić

Urednik izdanja Goran Šobić

Recenzent (str. 29, 85, 169) Igor Jakovčevski

Lektura i korektura Slaven Stevanovski

Lektura i korektura Slaven Stevanovski

Recenzent (str. 29, 85, 169) Igor Jakovčevski

Urednik izdanja Goran Šobić

Tehnička obrada Predrag Bijelić

Pokrovitelj izdanja NEKI ROK Beograd

Fotografija Milan Radovanović www.eurostudio.us

Izdavač Goran Šobić, Beograd soba@eunet.rs 065/6354765 (NEKIROK) Copyright © G.Š. Sirano

Štampa Greenfield, Beograd www.greenfield.rs Tiraž 500 komada

Goran Šobić Sirano BERGER JE KRIV (poetski roman) 1. izdanje Beograd, 2008. +

1. izdanje Beograd, 2008.

Tiraž 500 komada

Izdavač Šobić,Sirano Beograd Goran Šobić soba@eunet.rs BERGER JE KRIV 065/6354765 (NEKIROK) (poetski roman) 1. izdanje © G.Š. Sirano Copyright Beograd, 2008. Pokrovitelj izdanja Izdavač NEKI ROK Goran Šobić, Beograd Beograd soba@eunet.rs 065/6354765 (NEKIROK) Urednik izdanja Goran Šobić Copyright © G.Š. Sirano

Štampa Greenfield, Beograd www.greenfield.rs

Lektura i korektura Pokrovitelj izdanja Slaven Stevanovski NEKI ROK Beograd Recenzent (str. 29, 85, 169) Igor Jakovčevski Urednik izdanja Goran Šobić Tehnička obrada Predrag iBijelić Lektura korektura Slaven Stevanovski Fotografija Milan Radovanović Recenzent (str. 29, 85, 169) www.eurostudio.us Igor Jakovčevski

Štampa Tehnička obrada Greenfield, Beograd Predrag Bijelić www.greenfield.rs Fotografija Tiraž Milan Radovanović 500 komada www.eurostudio.us

Štampa obrada Tehnička Greenfield, Beograd Predrag Bijelić www.greenfield.rs Fotografija Tiraž Radovanović Milan 500 komada www.eurostudio.us

Lektura i korektura Pokrovitelj izdanja Slaven Stevanovski NEKI ROK Beograd Recenzent (str. 29, 85, 169) Igor Jakovčevski Urednik izdanja Goran Šobić Tehnička obrada Predrag Lektura iBijelić korektura Slaven Stevanovski Fotografija Milan Radovanović Recenzent (str. 29, 85, 169) www.eurostudio.us Igor Jakovčevski

Štampa Greenfield, Beograd www.greenfield.rs

Izdavač Goran Šobić, Beograd Šobić Sirano soba@eunet.rs BERGER JE KRIV 065/6354765 (NEKIROK) (poetski roman) 1. izdanje Copyright © G.Š. Sirano Beograd, 2008. Pokrovitelj izdanja Izdavač NEKI ROK Goran Šobić, Beograd Beograd soba@eunet.rs 065/6354765 (NEKIROK) Urednik izdanja Goran Šobić Copyright © G.Š. Sirano

Tiraž 500 komada

Goran Šobić Sirano BERGER JE KRIV (poetski roman) 1. izdanje Beograd, 2008.


CIP – Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд 821.163.41-1 ШОБИЋ, Горан Berger je kriv ; [poetski roman] / Goran Šobić-Sirano ; [fotografija Milan Radovanović]. - 1. izd. - Beograd : G. Šobić, 2008 (Beograd : Greenfield). - 187 str. : fotogr. ; 21 cm Autorova slika. - Tiraž 500. ISBN 978-86-911969-0-5 COBISS.SR-ID 154391564

COBISS.SR-ID 154391564 ISBN 978-86-911969-0-5 Autorova slika. - Tiraž 500. ШОБИЋ, Горан Berger je kriv ; [poetski roman] / Goran Šobić-Sirano ; [fotografija Milan Radovanović]. - 1. izd. - Beograd : G. Šobić, 2008 (Beograd : Greenfield). - 187 str. : fotogr. ; 21 cm 821.163.41-1 CIP – Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд +

CIP – Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд 821.163.41-1 ШОБИЋ, Горан Berger je kriv ; [poetski roman] / Goran Šobić-Sirano ; [fotografija Milan CIP – Каталогизација у публикацији Radovanović]. - 1. izd.Србије, - Beograd : G. Šobić, Народна библиотека Београд 2008 (Beograd : Greenfield). - 187 str. : fotogr. ; 21 cm 821.163.41-1 Autorova ШОБИЋ, slika. Горан- Tiraž 500. Berger je kriv ; [poetski roman] / Goran ISBN 978-86-911969-0-5 Šobić-Sirano ; [fotografija Milan Radovanović]. - 1. izd. - Beograd : G. Šobić, COBISS.SR-ID 2008 (Beograd154391564 : Greenfield). - 187 str. : fotogr. ; 21 cm Autorova slika. - Tiraž 500. ISBN 978-86-911969-0-5 COBISS.SR-ID 154391564 COBISS.SR-ID 154391564 ISBN 978-86-911969-0-5 Autorova slika. - Tiraž 500. Autorova slika. ШОБИЋ, Горан- Tiraž 500. Berger je kriv ; [poetski roman] / Goran ISBN 978-86-911969-0-5 Šobić-Sirano ; [fotografija Milan Radovanović]. - 1. izd. - Beograd : G. Šobić, COBISS.SR-ID 2008 (Beograd154391564 : Greenfield). - 187 str. : fotogr. ; 21 cm ШОБИЋ, Горан Berger je kriv ; [poetski roman] / Goran Šobić-Sirano ; [fotografija Milan CIP – Каталогизација у публикацији Radovanović]. - 1. izd.Србије, - Beograd : G. Šobić, Народна библиотека Београд 2008 (Beograd : Greenfield). - 187 str. : fotogr. ; 21 cm 821.163.41-1 821.163.41-1


+


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.