VI. TRINAEST TEZA SA ZAKLJUČKOM
665
ZAKLJUČAK 1. Politika Niti prije rata niti tijekom rata Hrvatska nije imala jedinstvenu, cjelovitu, principijelnu, i dosljednu politiku prema Bosanskoj Posavini. A ako i jeste, to ni domaćoj ni međunarodnoj javnosti nije obznanila. Danas u svoj svojoj punini vidljiva, ondašnja politika nije niti mogla biti obznanjena, jer, po svim pozitivnim međunarodnim propisima i civilizacijskim dosezima bila je nelegalna, nelegitimna i necivilizirana. Po sadržaju je bila arhaična, a po formi - protuzakonita. Do priznanja BiH, velikohrvatska i velikosrpska politika su se udružile u namjeri da tu jugoslavensku republiku „rasture“. Poslije priznanja BiH, velikosrbi i njihovi hrvatski plagijatori, zajednički su odlučili to rasturanje odložiti - stvaranjem „država u državi“. Kada se ne obznani politički stav oko nekog pitanja, onda je (javni) politički stav ono što ad hoc odluči „učitelj i vođa“ odnosno, još gore, njegovi „pobočnici“. Naknadno je uvijek moguće glorificirati rezultate „te i takve“ politike, jer nisu mjerljivi, odnosno usporedivi. Kako je politika zanimanje u kojem pojedinac može zapovjediti neka se nekome oduzme život, što više, za to izvršitelja i odlikovati, sasvim je sigurno da su, u nedostatku jasne i svima poznate politike, neki ljudi tijekom rata bili mali „bogovi.“ Imali su moć drugima razoriti dom i oduzeti život, predstavljajući svoje postupke neminovnim, jer su, ko biva, u funkciji oživotvorenja nacionalnih, odnosno ideoloških interesa. Njihove ratne ovlasti su uglavnom konzumirane po principu obrnute proporcionalnosti - što primitivniji, gluplji i vlastohlepniji vođa, to veće i nepotrebnije ljudske žrtve i razaranja, i obrnuto. Da je Hrvatska imala razumnu, u skladu s civilizacijskim dosezima prihvatljivu i javno obznanjenu politiku prema Bosanskoj Posavini, ona nikada ne bi pala u ruke velikosrpskim ekspanzionistima. Tlapnje o tome kako je bio rat, te kako se ništa nije znalo, kako niti međunarodna zajednica nije imala jedinstvenu, jasnu i principijelnu politiku prema BiH, pa kako da ju ima Hrvatska, ni za vrijeme rata nisu bile kredibilne, a pogotovo ne danas. Naime, Hrvatska državotvorna politika je morala imati kristalno jasan i javno obznanjen stav o svakoj varijanti raspleta u BiH. Morala je imati jedinstven, cjelovit i konzistentan, a ne nejedinstven, necjelovit i nekonzistentan odnos prema BiH. Prema mom mišljenju, temeljni, nedvojbeni hrvatski politički postulati su svoje izvorište trebali imati u sljedećim političkim stavovima: •
Prvo, Bosna i Hercegovina je Hrvatskoj susjedna i prijateljska, samostalna, neovisna, demokratska, višenacionalna etc. država triju konstitutivnih i jednakopravnih naroda (i drugih dakako), koji će odnose u državi rješavati demokratskim putem, nakon što se zajedničkim snagama (napadnute RH i