Issuu on Google+

SVA LICA BETONA TEHNIČKI I ESTETSKI ASPEKTI SAMOZBIJAJUĆEG BETONA


SVA LICA BETONA TEHNIČKI I ESTETSKI ASPEKTI SAMOZBIJAJUĆEG BETONA


Autori: Sergio García-Gasco Lominchar Vicente Mas Llorens Eduardo Sáez-Bravo Picón Koordinacija izdanja: Sergio García-Gasco Lominchar Prijevod na hrvatski: Lingua-Soft d.o.o. Pod pokroviteljstvom: CEMEX ESPAÑA Dizajn i izvedba: Suite 347 – Eva Gayo www.suite347.com Grafička obrada: Studio Pet do Dvanaest d.o.o. © tekstova: autori © slika: autori © ovog izdanja: CEMEX Hrvatska d.d. Izdavač: CEMEX Hrvatska d.d. F. Tuđmana 45, Kaštel Sućurac, Hrvatska www.cemex.hr Sva prava pridržana


5 UVOD 7 SAMOZBIJAJUĆI BETON. OPĆI KONCEPT 8 IZRADA OBLIKA MJERE OPREZA PRI UPORABI SAMOZBIJAJUĆEG BETONA 12 ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA POVRŠINSKU TEKSTURU SAMOZBIJAJUĆEG BETONA 15 TEHNIČKI ASPEKTI SAMOZBIJAJUĆEG BETONA 20 TEHNIČKE POSEBNOSTI ZAŠTITE SAMOZBIJAJUĆEG BETONA I ODRŽAVANJA FASADA 22 POSEBNI SAMOZBIJAJUĆI BETONI ARHITEKTONSKA OSTVARENJA 26 CRKVA SVETOG PETRA (SAINT PIERRE) U FIRMINYJU Le Corbusier - José Oubrerie 38 TEA, ART GALERIJA I KULTURNI CENTAR TENERIFA Herzog & de Meuron - Virgilio Gutiérrez 54 SJEDIŠTE DRUŠTVA MARCHESINI FRANCE LAN architecture 62 DJEČJA IGRAONICA U BONNEUIL SUR MARNEU LAN architecture 70 ‘THE COLLECTION’. CITY AND COUNTY MUSEUM. LINCOLN Arhitekti Panter Hudspith 84 MOST-PAVILJON Arhitekti Zaha Hadid 92 TORANJ TORRE DEL AGUA Arhitektonski ured Enrique de Teresa 108 SPORTSKI KOMPLEKS GOBELA Arhitekti JAAM 120 UMJETNIČKI CENTAR U LA CORUÑI Arhitekti Acebo x Alonso 134 VILA NAVARRA Arhitekt Rudy Ricciotti 146 NACIONALNI CENTAR ZA DRAMSKU UMJETNOST U MONTREUILU Arhitekt Dominique Coulon


SVA LICA BETONA

UVOD Iako je prošlo već više tisućljeća od prve uporabe betona u gradnji, arhitekti sve do početka 20. stoljeća nisu vjerovali da pomoću betona mogu izraditi željene ukrase na svojim zdanjima. Tek je udruživanje betona i čelika armiranom betonu dalo strukturne značajke potrebne da bi postao čvrst građevinski materijal u velikoj mjeri prilagođen funkcionalnim i ekspresivnim potrebama arhitekture. Ali, iako ga njegova sposobnost da se odupre vlačnoj sili približava samom čeliku, zahvaljujući vanjskom izgledu, osjetu na dodir, teksturi, sjaju i paleti boja koje je moguće postići pomoću sirovina, arhitekti su počeli raditi na betonu te su ga formalno i ekspresivno približili kamenu. Tako, poput umjetnog kamena koji je stvorio čovjek, armirani beton obrađivan je već u prvim građevinama u kojima se koristio u većoj mjeri, poput paviljona Jahrhunderthalle koji je Max Berg izgradio u Breslau (Wrocławu) 1911. g. ili tvornice Ligetfalu koju je izgradio Heinrich Zieger 1912. g. U oba slučaja ugrađivanje luka kao osnovne strukturne forme opravdano je željom da se smanji vjerojatnost nastanka vlačne sile i pukotina, ali prisutnost vidljivog betona mogli bismo protumačiti kao logičnu posljedicu njegove primjene kao zamjene za kamen. Skromno poznavanje doziranja sastavnih materijala i netočnost sustava za izračunavanje omjera istih, rezultirali su betonom kratke trajnosti, sa značajnim površinskim nesavršenostima i vrlo podložnim djelovanju atmosferilija. Nasuprot nastalom problemu postojala su tri rješenja: stavljanje pokrovnog sloja na betonsku površinu, prihvaćanje nesavršenosti kao nečeg uobičajenog i svojstvenog svakom prirodnom materijalu te razvijanje novih tehnika kako bi se postiglo savršena završna obrada. Najčešće se primjenjuje prvo rješenje – prekrivanje betonskih površina. Na većini građevina koje su izrađene od betonskih struktura, pa čak ni na njihovim zidovima, beton nije vidljiv. Ovaj arhitektonski stil temelji se na dojmu apstrakcije i nematerijalnosti koji se postiže primjenom pokrovnog sloja koji ne podsjeća na neki građevinski materijal. Prihvaćanje nesavršenosti u betonu kao značajki koje su svojstvene tom materijalu i time ga približavaju prirodnim materijalima poput kamena i drva prisutno je već u prvim konstrukcijama Le Corbusiera s vidljivim betonom. Za njega materijalne nesavršenosti i nepravilnosti preslikane s oplata koje su prisutne u konačnom izgledu betona predstavljaju umjetnički izričaj primordijalne vrijednosti te se u njegovu slučaju vidljivi beton smatra kamenom s niskokvalitetnom površinom koji unatoč tome može biti nositelj osnovne ekspresivnosti zahvaljujući lakoći kojom se oblikuje. Glatki beton Miguela Fisaca ili tankoćutne i pomno proučavane nesavršenosti na površini betona Tadaoa Andoa mogu se protumačiti na isti način na koji se tumači njegova ugradnja kod Le Corbusiera, unatoč tome što se s vremenom razvila mogućnost kontroliranja tih nesavršenosti. Iz suvremene arhitekture ne mogu se isključiti tendencije ka korištenju vidljivog betona ili pokazivanju nesavršenosti materijala i oplata, ali svakim danom arhitekti u sve većoj mjeri u žele potpunosti kontrolirati konačni izgled betona kojim će se koristiti u svojim zdanjima, a koji samim time poprima industrijski karakter, i to čak i u zdanjima izrađenim od betona in situ. Kontroliranje oblikovnih uvjeta betona odnosi se na teksturu njegove površine, ali i na boju mase. Iz toga proizlazi potreba za betonima koji će pružati mogućnost izrade velikih glatkih površina, bez pukotina, ili reprodukcije velikog broja različitih oblika, čak i onih koji se ne koriste u građevinskom procesu, a da pritom ne nastanu nepredviđene ili neželjene nesavršenosti, poput onog ugrađenog u kongresnoj dvorani Palacio de Congresos u Méridi, djelu arhitekata Fuensanta Nieta i Enriquea Sobejana, ili Sveučilišnoj knjižnici u Utrechtu, djelu Wiela Aretsa. Na taj način, zahvaljujući prije svega primjeni samozbijajućeg betona, beton se može početi smatrati industrijskim materijalom sa svim konotacijama savršenosti, homogenosti i predvidljivosti, te ga se može tretirati kao takvoga kada mu se dodjeljuje atributivno značenje u arhitektonskoj izvedbi.

5


SVA LICA BETONA

SAMOZBIJAJUĆI BETON. OPĆI KONCEPT Posljednjih godina beton je doživio značajan tehnološki razvoj u vidu prilagodbe zahtjevima arhitekata i uvođenja novih svojstava sastavnih materijala, što je dovelo do bolje završne obrade ili novih mehaničkih performansi. Zahvaljujući ovom razvoju, beton se u tolikoj mjeri specijalizirao da se više ne može govoriti o betonu samo navođenjem njegovog razreda. Naime, trenutačno postojeći razredi betona, koji posjeduju vlastitu nomenklaturu i svojstva, ovisno o svojim značajkama namijenjeni su za određenu konkretnu uporabu. Samozbijajući beton inovativan je proizvod koji u svježem stanju ima sposobnost slobodnog tečenja i ne zahtijeva nikakav način zbijanja prilikom ugradnje. S obzirom na to da se kod takvog betona zbijanje odvija pod utjecajem vlastite težine, sposoban je prodrijeti u sve zakutke oplate, čak i u horizontalnim segmentima, čime se osigurava homogenost i dobra kvaliteta strukture. Tehnologija samozbijajućeg betona moguća je zahvaljujući razvoju superplastifikatora tijekom proteklih godina. Iako se u Europi već od sedamdesetih godina prošlog stoljeća eksperimentiralo s aditivima te vrste, samozbijajući beton koji danas poznajemo nastao je osamdesetih godina prošlog stoljeća u Japanu. Razvio ga je 1986. g. profesor Hajima Okamura na Odsjeku za građevinarstvo Sveučilišta u Tokiju. Općenito govoreći, činjenica da samozbijajući beton pri ugradnji ne zahtijeva vibriranje daje mu veliku prednost u odnosu na konvencionalni beton: - Unatoč većim troškovima materijala, troškovi radne snage i opreme potrebne za zbijanje manji su u odnosu na konvencionalni beton te se zahvaljujući brzini betoniranja skraćuje rok izvedbe. Mnogobrojne studije dokazale su da se uštedom radne snage, vremena i opreme, bržom izvedbom elemenata i uštedom u kasnijoj završnoj obradi nadoknađuje razlika u cijeni. - Unaprjeđenje kvalitete rada radnika koji rukuju betonom. Zahvaljujući činjenici da više ne trebaju odlaziti na nepristupačna mjesta kako bi vibrirali beton, smanjuje se rizik od nesreće na radu vezan uz te poslove. - S druge strane, smanjuje se utjecaj zdanja na okoliš (posebno u urbanim sredinama) zahvaljujući smanjenju buke uzrokovane vibriranjem koja u nekim slučajevima može biti veća od 80 dB. - Smanjeni su rizici postizanja kvalitetnog arhitektonskog betona jer postizanje željene završne obrade više ne ovisi u tolikoj mjeri o kvalitetnoj radnoj snazi. Kako bi se postigle maksimalne performanse, samozbijajući betoni mora imati odgovarajuće ponašanje u svježem stanju. Njegovo ponašanje uvjetovano je odgovarajućim doziranjem njegovih sastojaka. U njegov sastav ulaze velike doze pijeska i sitnih čestica te je unatoč manjem udjelu vode u odnosu na normalni beton (u kojem udio vode može iznositi i do 40%) puno tečniji. Među najbitnijim svojstvima koja samozbijajući beton nudi nalaze se: - Trajnost: trajnost betona usko je povezana s propusnošću njegove površine koja mora ograničiti prodor tvari koje bi mogle uzrokovati propadanje armatura. Zahvaljujući tome što ne zahtijeva vibriranje i što sadrži veći udio kvalitetnih sitnih čestica, posjeduje veću kompaktnost granularne strukture. S obzirom na to da je manje porozan, samozbijajući beton armaturi u svojoj unutrašnjosti pruža veću zaštitu od vanjskih agensa poput klorida i sulfata koji uzrokuju njezino propadanje i nastanak oksidacijskih mrlja te eventualnih pukotina na površinskom sloju uslijed povećanja volumena zahrđalog čelika. Ovo svojstvo daje mu posebnu važnost u agresivnom okolišu. Nadalje, odgovarajuće vrste cementa, SR ili MR, mogu mu pružiti još veću zaštitu od agresivnog djelovanja vanjskih čimbenika. - Tečnost i homogenost: kao što smo već naveli, tečnost ovog betona omogućuje mu da se djelotvorno širi unutar oplate, i to bez potrebe za ljudskom intervencijom, te je sposoban ispuniti oplate vrlo složenog

7


geometrijskog oblika i one oplate koje zahtijevaju posebnu završnu obradu. - Gusto složena armatura: samozbijajući beton sposoban je ispuniti praznine u gusto složenoj armaturi bez opasnosti da dođe do opstrukcije ili nemogućnosti vibriranja nakon ulijevanja. Ovo svojstvo omogućuje izvedbu visokosloženih betonskih dijelova poput betonskih ploča velikog raspona, rasterskih armiranih betonskih stropova, podložnog betona velikih mostova ili visokih građevina. - Predgotovljeni betonski elementi: uporaba predgotovljenih betonskih elemenata u arhitektonskim projektima sve je češća zahvaljujući visokokvalitetnoj završnoj obradi i mogućnosti da se elementi izrade u tvornici i tamo podvrgnu raznim oblicima tretiranja teško izvedivima na gradilištu (poliranje, kiselo tretiranje itd.). U ovom slučaju samozbijajući beton, poput betoniranja in situ, omogućuje postizanje savršene završne obrade i ispravnih strukturnih performansi. - Oplata velikih zidova: moguće je betonirati zidove do 10 m dužine i 3-4 m visine kroz samo jedan otvor za betoniranje postavljen na donjem dijelu oplate. Ova tehnika, koju je moguće primijeniti samo u slučaju tekućeg betona, sprječava uvlačenje mjehurića zraka u beton jer smjer betoniranja ide odozdo prema gore, a beton postupno ispunjava prostor oplate. Time se sprječava i segregacija betona uslijed slobodnog pada s gornje strane oplate.

IZRADA OBLIKA

8

MJERE OPREZA PRI UPORABI SAMOZBIJAJUĆEG BETONA Samozbijajući beton posebno je namijenjen za izradu vidljivog betona, pri čemu izgled i završna obrada betona imaju veliku važnost. U skladu s Europskim smjernicama za samozbijajući beton, potrebno je poštovati sljedeće preporuke prilikom ugrađivanja samozbijajućeg betona: MJESTO BETONIRANJA I PRIPREMA OPLATE S obzirom na to da je riječ o betonu s posebnim značajkama, od ključne je važnosti da se raspolaže osobljem koje je osposobljeno za njegovu primjenu i posjeduje potrebna znanja. Kao i kod ostalih betona, ne preporučuje se priprema betonske mješavine na gradilištu. Ipak, pod posebnim okolnostima moguće ju je promijeniti (to smije činiti isključivo stručno osoblje) kako bi je se prilagodilo oplati i kako bi se optimizirala završna obrada površine. Drugi čimbenik o kojem je potrebno voditi računa jest tlak betona na oplatu koji ovisi o tečnosti betona, visini oplate i metodi oplačivanja. Tako projektirane oplate, potporni dijelovi i sustavi pričvršćivanja trebaju moći izdržati tlak koji beton vrši na njih. U slučaju betoniranja odozdo, najveći tlak nastaje na području ulaza betona, posebice ako dođe do prekida tijekom postupka betoniranja. Značajke samozbijajućeg betona omogućuju mu da vjerno reproducira sve detalje na površini kalupa. Zahvaljujući ovom svojstvu moguće je znatno poboljšati završnu obradu fasada. Nadalje, činjenica da nije potrebno vibriranje omogućila je da se razviju nove vrste oplata poput onih koje koriste magnetske dijelove pričvršćene na metalne stijenke oplate kako bi formirala razne oblike i teksture: da je potrebno vibrirati, došlo bi do pomicanja tih dijelova. S druge strane tečnost samozbijajućeg betona ima jedan nedostatak, a to je da neki materijali, poput ekspandiranog polistirena koji se također koristi u formiranju teksture betona, imaju visoku tendenciju plutanja u smjesi. Stoga je potrebno posebno paziti da se taj materijal i druge vrste materijala, koji bi se zbog visoke sposobnosti plutanja mogli kretati, ispravno fiksiraju.


SVA LICA BETONA

Spojeve oplate potrebno je čvrsto zabrtviti kako kroz njih ne bi istjecao dio betonskog mlijeka, što bi moglo utjecati na završnu obradu betona i uzrokovati oštećenja na njegovoj površini. Unatoč uvriježenom mišljenju, samozbijajući beton gubi manje mlijeka nego konvencionalni beton budući da do tog gubitka dolazi prvenstveno za vrijeme vibriranja. Zahvaljujući tečnosti samozbijajućeg betona, nakon ulijevanja u oplate dolazi do otpuštanja mjehurića zraka koji bivaju zahvaćeni između betona i oplate. Ipak, potrebno je imati u vidu da određena sredstva za odvajanje oplate od betona u kombinaciji s nepropusnom oplatom postaju previše viskozna te ne dopuštaju prolazak zraka koji može ostati zarobljen na površini betona i ostaviti površinske tragove u obliku malenih mjehurića. Većina oplata koje se koriste za samozbijajući beton izrađena je od čelika ili ploča od fenolne smole. Niti jedna od dviju vrsta ploča nema apsorptivna svojstva, a posjeduju vrlo nisku propusnost. Upravo iz tog razloga prevelika količina sredstava za odvajanje oplate od betona može uzrokovati mrlje, zadržavanje mjehurića zraka ili ostale nesavršenosti. Organska ili mineralna sredstva za odvajanje oplate od betona, kao i ona na vodenoj bazi, potrebno je nanositi u vrlo tankim slojevima i to pomoću vlažne tkanine. Što se tiče armature, sila prianjanja između šipki armature i betona veće je u slučaju samozbijajućeg betona nego kod konvencionalnog betona sličnih mehaničkih svojstava, uzimajući u obzir propisanu čvrstoću prianjanja. Kako bi se izbjegli estetski nedostaci uzrokovani armaturom, potrebno je posebno obratiti pažnju prilikom postavljanja armature kako na njima ne bi došlo do oksidacije i prijenosa oksidacijskih mrlja na svježe betonsko mlijeko, što bi uzrokovalo vidljiv nedostatak na završnom proizvodu. 9


UGRAĐIVANJE

10

Prije ulijevanja betona treba osigurati da je površina oplate ispravno obrađena i očišćena te da na istoj nema vode niti čestica prljavštine. Tijekom ugrađivanja beton treba formirati pastu koja će se samostalno raspoređivati i prekriti svu armaturu, pri čemu neće dolaziti do nastanka šupljina unutar paste. Nadalje, kako bi se postigao izvrstan rezultat na vidljivoj površini, beton treba biti dobro doziran i visokokvalitetan, oplata treba biti u savršenom stanju i najviše kvalitete, treba odabrati odgovarajuće sredstvo za odvajanje oplate od betona te osoblje treba biti osposobljeno za ugrađivanje samozbijajućeg betona. Ulijevanje je moguće izvesti iz jedne točke, ali se ne smiju projektirati oplate u kojima bi se beton rasprostirao na dužini većoj od 10 m jer to sprječava segregaciju betona i uzrokuje nastanak šupljina u betonu. Ugradnja betona pumpanjem najčešća je metoda ugrađivanja samozbijajućeg betona. Većinom se izvodi ugradnjom betona odozdo, kroz otvor s nepovratnim ventilom. Na taj način postiže se glatka i čista površina bez obzira na to je li riječ o izradi novih betonskih zidova ili pojačavanju postojećih zidova. Za razliku od ugradnje betona s gornje strane, pumpanje s donje strane omogućuje smanjivanje udjela zahvaćenog zraka i ubrzavanje ugradnje. Važno je da lijevak i crijevo za betoniranje budu u potpunosti ispunjeni betonom za vrijeme cjelokupnog postupka kako bi se izbjegao prodor zraka u donji dio zida jer nakon što se dosegne određena visina više nije moguće evakuirati zrak koji ostaje zarobljen u njegovoj unutrašnjosti. U slučaju ugradnje betona odozgo, kao i u slučajevima kada je važna završna obrada, koristi se cijev za betoniranje koja je uronjena ispod površine mase koja se puni kako bi se spriječio prodor zraka prilikom istresanja betona. Izlijevanje treba započeti s najniže strane, tamo gdje se cijev može postaviti u najdublju moguću točku. Ako je potrebno promijeniti lokaciju za vrijeme punjenja oplate, treba paziti na to da se cijev ne izvuče iz svježeg betona. Naposljetku, izlijevanje se po mogućnosti treba izvoditi kontinuirano, bez prekida, kako ne bi došlo do nastanka mrlja ili promjena u boji. Iako se najčešće koristi ugradnja betona pumpanjem, beton je također moguće ugraditi direktnim ispuštanjem ili pomoću posude za beton (kible), ali i u tim je slučajevima moguća bolja završna obrada od konvencionalnog betona. U slučaju ugradnje betona pomoću posude za beton treba voditi računa o sljedećem: - ova metoda ugradnje betona većinom se koristi na građevinama manjeg raspona, - posuda za beton (kibla) mora imati odgovarajući poklopac kako bi se spriječilo izlijevanje mlijeka za vrijeme prijevoza, - posudu za beton (kiblu) se ne smije pretjerano tresti ili pomicati kako bi se izbjeglo slučajno vibriranje betona, - pretjerano izlaganje betona unutar posude za beton (kible) zraku može uzrokovati njegovo stvrdnjavanje i poteškoće prilikom istovara, - pretjerano sporo ugrađivanje betona može uzrokovati vidljive tragove između slojeva, - prilikom betoniranja uskih i visokih zidova beton iz posude za beton (kible) ugrađuje se putem crijeva ili cijevi. Kao što smo već naveli, ne preporučuje se vibriranje samozbijajućeg betona. Ipak, postoje određeni slučajevi u kojima se preporučuje lagano vibriranje: - nakon prekida u ugrađivanju betona, ako se površina zadnjeg ugrađenog sloja donekle stvrdnula i postoji rizik od nastanka hladnog spoja, - u nekim strukturama oblik oplate može uzrokovati zahvaćanje zraka na određenim mjestima, a to je moguće spriječiti lokaliziranim vibriranjem, - na pločama, a posebno onima koje će biti vidljive, može biti potrebno lagano vibriranje površinskog sloja pomoću igličnog vibratora kako bi se postigla glatka završna obrada bez izbočina svojstvenih


SVA LICA BETONA

za krupni agregat. Uvjeti betoniranja pod ekstremnim temperaturama (visokim ili niskim) slični su uvjetima za ugrađivanje konvencionalnog betona. Zaštita treba biti izvedena na najdjelotvorniji način kako bi se izbjeglo površinsko isušivanje i povlačenje na koje je samozbijajući beton osjetljiviji od konvencionalnog betona zato što sadrži veći udio cementa i sitnih čestica. Zaštitu je potrebno primijeniti od prvog trenutka. Također je potrebno koristiti i sredstva za unutarnju zaštitu koja djeluju unutar samog betona u slučaju da je pasta bogata sitnim česticama, a beton se ugrađuje u nepovoljnim uvjetima. IZGLED I ZAVRŠNA OBRADA POVRŠINE Završna obrada površine samozbijajućeg betona ovisi o svim prethodno opisanim postupcima. Ako se primijene svi navedeni postupci i pritom posebno pazi, izgled ovog betona bolji je u usporedbi s konvencionalnim betonom: - boja je općenito ujednačenija, - lakše je izbjeći nepravilnosti na spojevima i svornjacima, - ako su oplate dobro dizajnirane, uglovi na rubovima i u kutovima mogu biti vrlo precizni, - pukotine su uvijek prisutne, ali kod samozbijajućeg betona moguće je znatno smanjiti njihovo pojavljivanje, - broj mjehurića zraka zahvaćenog ispod horizontalnih dijelova oplata, kao i njihova veličina, manji je ako se beton ugrađuje na odgovarajući način. S obzirom na navedeno, samozbijajući beton u znatnoj mjeri smanjuje sve nedostatke prisutne kod konvencionalnog betona te bitno poboljšava konačni izgled i trajnost materijala. OSNOVNI POVRŠINSKI NEDOSTACI I ANALIZA NJIHOVIH UZROKA Nepažnja i nepreciznost u bilo kojem od postupaka proizvodnje i ugradnje betona može uzrokovati nastanak neželjenih površinskih nedostataka. Neki od tih nedostataka specifični su za samozbijajući beton, iako je u većini slučajeva riječ o nedostacima koji se javljaju i kod konvencionalnih betona. Pukotine i mjehurići Pukotine nastaju kada maleni mjehurići zraka, vode, ulja ili nekog sredstva za odvajanje oplate od betona bivaju uvučeni u beton u tijekom betoniranja. Ova pojava ovisi o koheziji betona, kvaliteti/vrsti oplate i vrsti sredstva za odvajanje oplate od betona. Zrak će se lakše odstraniti iz betona ako se beton polako izlijeva u oplate. Horizontalno pomicanje unutar dugih oplata do kojeg dolazi zbog ekspanzivnih svojstava samozbijajućeg betona također pomaže kod izvlačenja zraka. Šupljine Do nastanka šupljina može doći zbog istjecanja betonskog mlijeka iz oplate, ali one većinom nastaju zbog slabe sposobnosti betona za prolazak kroz uske prolaze ili zbog blokiranja zrna krupnog agregata u njima. Do toga dolazi u sljedećim slučajevima: - niskokvalitetna mješavina - visok stupanj viskoznosti - najveća zrna agregata prevelika su - nizak udio cementa ili previsok udio agregata.

11


Varijacije boje Vertikalne mrlje na samozbijajućem betonu nisu česte i obično su uzrokovane istjecanjem betonskog mlijeka. Betonsko mlijeko nakuplja se na vertikalnim stijenkama oplate i teče prema dolje ostavljajući za sobom vidljivi trag na stvrdnutom betonu. Uzroci toga različiti su: - visoki vodocementni omjer - niska viskoznost - niske temperature - neravnomjerno sušenje površine (primjerice u slučaju novih oplatnih ploča koje imaju veću sposobnost upijanja ili u slučaju plastičnih površina koje dolaze u dodir s površinom oplate tijekom postavljanja zaštite) - pretjerana količina ili loš odabir sredstva za odvajanje oplate od betona - razlike u doziranju između betona. Površinske pukotine uzrokovane skupljanjem betona Kao i u slučaju tradicionalnog betona koji se vibrira, i kod ovog betona moguć je nastanak pukotina uzrokovanih skupljanjem, koje mogu postati i podosta duge. U većini slučajeva one su ipak plitke i moguće ih je lako popraviti pomoću lopatice prije nego što se beton stvrdne. 12

Prekidi na područjima spajanja različitih slojeva Zbog prebrzog stvrdnjavanja površine gornjeg dijela koje sprječava međusobno stapanje slojeva. Loša završna površina zbog neravnosti i nepravilnosti: Između ostalog mogu nastati zbog deformacija na kalupima (oplatama), loše ugradnje ili prebrzog skidanja oplate. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA POVRŠINSKU TEKSTURU SAMOZBIJAJUĆEG BETONA Kao što smo prethodno naveli, aspekti poput sastava betona, postupka ugrađivanja, odabira sredstva za odvajanje oplate od betona ili iskustva rukovatelja ključne su točke za postizanje kvalitetne završne obrade. Osim tih čimbenika postoje i drugi koji izravno utječu na estetski izgled betonske površine: OPLATE Oplate igraju ključnu ulogu u formalnom izgledu vidljivog betona. Najvažniji je odabir vrste i materijala oplate, koji uvjetuje način ugrađivanja, ponovno korištenje kalupa, a ponajprije oblik koji je potrebno reproducirati. Prema standardu, oplata treba biti nepropusna kako bi se izbjeglo istjecanje betonskog mlijeka i posljedične nepravilnosti na zidovima, bilo zbog skupljanja betona, bilo zbog nastanka pukotina ili mrlja u obliku razlijevanja. Postoje mnogobrojne vrste oplata: za samozbijajući beton preporučuju se čvrste oplate kako bi se izbjegle bilo kakve deformacije zbog djelovanja hidrostatskog tlaka. U slučaju arhitektonskog betona najbolja završna obrada dobiva se uporabom oplata od sintetičkog materijala te polimernih ili fenolnih smola jer ne dolazi do prijenosa štetnih nečistoća, oksidacijskih mrlja ili sredstva za odvajanje zahvaljujući samoj prirodi


SVA LICA BETONA

materijala i činjenici da se mogu ponovno koristiti samo nekoliko puta. Općenito, najčešće se koriste sljedeći materijali: Drvo Drvo nije samo najstariji poznati materijal koji se koristio za oplate, nego je i izvrsno rješenje za oplate. Koristi se isključivo suho drvo jer se svježe drvo lako deformira. Prije ulijevanja betona drvo je potrebno navlažiti ili impregnirati kako bi se spriječilo da upija vodu iz betonske mase i tretirati za odvajanje oplate od betona sredstvom na bazi voska. Drvo od kojeg je napravljena oplata vjerno preslikava svoju teksturu i obilježja na beton. Ali u nekim slučajevima drvo također može prenijeti boju i nesavršenosti na završnu obradu betona. Šperploče i ploče od fenolne smole Visoko su otporne, posebice ploče obložene bakelitom i zaštitnim vodonepropusnim slojem. Prilikom njihove upotrebe potrebno je izračunati čvrstoću i opterećenje koje beton vrši na oplatu. Također je nužno premazati spojeve među pločama brtvom ili silikonom. Standardni je postupak koristiti ploče od fenolne smole kao bazu za vanjske oplate od drvenih pločica koje se zakucaju na te ploče jer je tako jednostavnije i brže. Sintetički materijali Sintetički materijali predstavljaju specijalizirane oplate projektirane isključivo kako bi se postigao određeni uzorak ili tekstura od samozbijajućeg betona koji će vjerno reproducirati željene detalje. Ekspandirani polistiren pogodan je za crtanje raznih oblika i tekstura. Potrebno ga je obložiti plastičnim slojem kako bi se izbjeglo preslikavanje malenih kuglica od kojih se sastoji, ali i olakšalo skidanje oplate i primjena sredstva za odvajanje oplate od betona. U slučajevima kada je betonski element projektiran na način da nije moguće izvući kalup, ovaj materijal može se naknadno ukloniti pomoću industrijskih otapala. Elastomeri, silikoni i smole najprikladniji su materijali za preslikavanje složenih tekstura i crteža: negativ crteža izradi se na kalupu koji se stavlja na stijenke oplate. Općenito je prikladniji za predgotovljenje nego za izvedbu in situ. BOJA Boju i nijansu betonu daju cement i najsitnije čestice pijeska. Pigmentirani beton u rasutom (svježem) je stanju kameni materijal koji, poput kamena koji se nalazi u prirodi, ima heterogenu boju koja ne samo da ne predstavlja nedostatak nego je ključno intrinzično bogatstvo svojstveno betonu. Ako želite postići savršeno jednoličnu obojenost, možda nije najbolje rješenje pokušavati to postići samom bojom betona nego završnom obradom, pomoću boja ili lakova. Ipak, primjenom tih premaza beton gubi svoj kameni izgled te se izobličuje njegov prirodan izgled i bogatstvo koje on pruža. Bojila na bazi pigmenta sadrže vrlo sitne čestice (10-15 µm) te moraju imati vrlo konkretna svojstva: - inertnost s obzirom na ostale sastojke betona - stabilnost izvorne boje - otpornost na djelovanje svjetlosti i vremenske nepogode - pH stabilnost

13


- netopljivost u vodi i odsutnost slanih i kiselih sastojaka - mogućnost lakog disperziranja s cementom i sitnim česticama u betonskoj mješavini.

14

Stabilnost boje u pigmentiranom betonu uvelike ovisi o njegovom očuvanju. Upravo iz tog razloga mjere predostrožnosti koje se primjenjuju za izradu kvalitetnog vidljivog betona (niski vodocementni omjer, smanjena poroznost, odgovarajući odabir agregata, djelotvorno zbijanje ili odgovarajuća zaštita) također će osigurati i stabilnost boje tijekom vremena. Upravo ta svojstva samozbijajući beton čine savršenim materijalom za izradu betona u boji. Bez obzira na to je li riječ o sivim ili bijelim betonima, dodavanjem pigmenata boje dodaje se dodatna vrijednost proizvodu koji time postaje versatilan. Općenito, stabilnije su one boje koje sadrže derivate željeznog oksida (crveni, žuti i crni). Preporučuje se primjena anorganskih pigmenata jer je dokazano da bolje ispunjavaju prethodno navedene zahtjeve. Eflorescencije na pigmentiranom betonu nisu veće nego li na konvencionalnom betonu, ali su utoliko uočljivije ukoliko je tamnija boja podloge. Kako bi se eliminirale, preporučuje se lagano ih izbrusiti čeličnom vunom, pri čemu moraju biti suhe. Bitno je prethodno provjeriti jesu li sredstvo za odvajanje oplate od betona koje će se koristiti i materijal za brtvljenje spojeva oplata kemijski stabilni i stvaraju li mrlje na pigmentiranom betonu. Dodavanjem specifičnog pigmenta u cementnoj pasti moguće je izmijeniti uvjete obradivosti betona. U određenim slučajevima, ako se dodaju pigmenti, moguće je koristiti manje punila jer sami pigmenti doprinose svojstvu samozbijanja. U drugim slučajevima uočeno je da dodavanje žutog i crvenog pigmenta povećava plastičnu viskoznost. Isto tako, betoni na bazi bijelog cementa pokazuju veću koheziju i umanjuju konačna reološka svojstva mješavine te je u velikom broju slučajeva potrebno dodati veću količinu plastifikatora ili jače superplastifikatore. Stoga je kod projektiranja pigmentiranih betona bitno izvršiti laboratorijska ispitivanja nad samim betonom kako bi se u najboljoj mogućoj mjeri prilagodio udio sitnih čestica i aditiva radi održavanja sličnih reoloških svojstava, fluidnosti, konzistencije i viskoznosti sličnih onima koja su određena na početku projekta. POVRŠINSKA OBRADA I TEKSTURA Beton je podložan obradi nakon stvrdnjavanja i/ili zbijanja. Na samozbijajući beton mogu se primijeniti isti postupci kao i na konvencionalni beton. VREMENSKI ČIMBENIK Kao i svi drugi materijali, samozbijajući beton osjetljiv je na agresivno djelovanje atmosferilija. Njegovo očuvanje ovisi o mnogobrojnim čimbenicima kao što su klima, vjetar, položaj, osunčanost, temperatura, mraz itd. Zahvaljujući većoj kompaktnosti, samozbijajući beton otporniji je na te čimbenike, a ona mu omogućuje i veću trajnost. Ipak, postoje drugi čimbenici koji utječu na kvalitetu arhitektonskog projekta i pomažu da se beton održava u najboljem mogućem stanju te da ne počne prerano starjeti: ispravno izvedeni spojevi kod betoniranja, prikupljanje vode kako bi se izbjegle mrlje od kiše na fasadama ili adekvatna tekstura koja omogućuje da se nesavršenosti koje s vremenom nastaju na betonu prikriju na najbolji mogući način.


SVA LICA BETONA

TEHNIČKI ASPEKTI SAMOZBIJAJUĆEG BETONA Značajke koje samozbijajućem betonu daju specifična svojstva također zahtijevaju i nove načine kontrole s obzirom na činjenicu da priroda samozbijajućeg betona u svježem stanju onemogućuje primjenu metoda koje su uspostavljene za konvencionalni beton. Samozbijajući beton stoga nije moguće kontrolirati tradicionalnim metodama poput Abramsovog konusa. Ipak, njegovo ponašanje po pitanju čvrstoće, trajnosti i ostalih performansi u stvrdnutom stanju može se smatrati jednakim kao i kod ostalih betona izrađenih od istih sastojaka i s istim vodocementnim omjerom. U tom slučaju mogu se koristiti iste metode kontrole stvrdnutog betona kao i kod konvencionalnog betona. Ponašanje betona s obzirom na cikluse smrzavanja-otapanja slično je ponašanju konvencionalnog betona, a po pitanju vatrootpornosti, zahvaljujući većoj gustoći i dodacima poput amorfne prašine silicijevog dioksida, pomoću ove vrste betona moguće je riješiti problem eksplozivnog pucanja. Način provođenja ispitivanja čvrstoće prema normi UNE 83301 podrazumijeva da se uzorci izrađuju jednostavnim jednokratnim izlijevanjem bez primjene bilo kakve vrste zbijanja. Jedino je dopušteno površinsko ravnanje uzorka pomoću lopatice. S obzirom na ponašanje ove vrste betona u svježem stanju, moguće je da u slučaju uporabe veće količine sitnih čestica i aditiva dođe do varijacija u svojstvima skupljanja i promjene vremena zbijanja u ranoj fazi. Kao što smo već naveli, sposobnost samozbijanja zahtijeva provođenje drugačijih ispitivanja betona u svježem stanju od uobičajenih, stoga je uspostavljen niz metoda na temelju čijih smo rezultata dobili nove parametre koji se kod konvencionalnog betona ne ispituju, poput tečenja, sposobnosti zaobilaženja armature i otpornosti segregaciji: SVOJSTVA Fluidnost Otpornost na blokiranje Dinamična i estetska stabilnost

ISPITIVANJE

NORMA

Tečenje

UNE 83361

V-lijevak

UNE 83364

J-prsten

UNE 83362

L-posuda

UNE 83363

Otpornost segregaciji

Ovisno o rezultatima tih ispitivanja izrađena je klasifikacija ovog proizvoda koja je navedena u DODATKU 17 Uputa EHE 08. U sljedećoj tabeli navedeni su prihvatljivi rasponi parametara za samozbijanje koje je potrebno u svim slučajevima istodobno zadovoljiti u skladu s različitim metodama ispitivanja: ISPITIVANJE Tečenje

MJERENI PARAMETAR GRANICE PRIHVATLJIVOSTI T 50

T 50 ≤ 8 Seg.

df

550 mm ≤ df ≤ 850 mm

V-lijevak

Tv

4 seg ≤ Tv ≤. 20 seg

L-posuda

C bL

0,75 ≤ CbL ≤ 1,00

J-prsten

djf

djf ≥ df--50 mm

15


TIPIZACIJA I RAZREDI Samozbijajući beton tipiziran je u novoj Uputi EHE 08 na jednak način kao i konvencionalni beton, uz navođenje kratice AC kao oznake za konzistenciju C, a prema sljedećem modelu: T-R/AC/TM/A

gdje je: T, vrsta betona: armirani, u rasutom stanju ili prenapregnuti R, otpornost TM, veličina zrna agregata A, vrsta okoline u kojoj se beton nalazi Osim toga, samozbijanje je moguće definirati kroz kombinaciju odgovarajućih razreda tečenja (AC-E), viskoznosti (AC-V) i otpornosti na blokiranje (AC-RB), prema sljedećem modelu koji je propisan važećom normom: T-R/(AC-E+AC-V+AC-RB)/TM/A

AC-E, AC-V i AC-RB predstavljaju razrede koji odgovaraju klasifikaciji ispitivanja: a. Ispitivanje tečenja AC-E 16

CLASE

Kriterij, prema normi UNE 83361

AC-E1

550 mm ≤ df ≤ 650 mm

AC-E2

650 mm < df ≤ 750 mm

AC-E3

750 mm < df ≤ 850 mm

Mjeri se u vidu ispitivanja rasprostiranja slijeganjem prema normi UNE 83361 ili ispitivanja V-lijevkom prema normi UNE 83364. U prvom slučaju postavlja se Abramsov konus nad metalnom pločom koja je savršeno izravnana te se mjeri promjer nakupine koji se formira nakon izlijevanja betona. Ovisno o dobivenim vrijednostima beton se raspoređuje u jedan od razreda od E1 do E3. Razred samozbijanja AC-E1 općenito se smatra najprikladnijim za većinu strukturnih elemenata koji se primjenjuju u gradnji te se njegova upotreba preporučuje u: - slabo armiranim strukturama, - strukturama kod kojih je lijevanje u oplatu jednostavno: beton prolazi kroz velike otvore te zbog položaja točke lijevanja ne zahtijevaju veliko horizontalno tečenje betona unutar oplate, - strukturnim elementima kod kojih se površina izvan oplate lagano odvaja od horizontalne površine.


SVA LICA BETONA

Razred samozbijanja AC-E3 preporučuje se za najzahtjevniju primjenu poput: - struktura s gusto složenom armaturom, - struktura kod kojih je lijevanje u oplatu iznimno teško jer beton mora prolaziti kroz vrlo male otvore i zbog položaja točke lijevanja zahtijevaju veliko horizontalno tečenje betona unutar oplate, - horizontalnih strukturnih elemenata u kojima je vrlo važno postići autonivelaciju samog betona, - strukturalnih elemenata koji su vrlo visoki, tanki i gusto armirani. b. Ispitivanje viskoznosti AC-V RAZRED

Kriterij za ispitivanje tečenja prema normi UNE 83361

Alternativni kriterij za ispitivanje V-lijevkom prema normi UNE 83364

AC-V1

2’5 < T50 ≤ 8

10 ≤Tv ≤ 20

AC-V2

2 < T50 ≤ 8

6 ≤Tv ≤ 10

AC-V3

T50 ≤ 2

4 ≤Tv ≤ 6

17

Mjeri se pomoću dva kriterija: - na temelju prethodnog ispitivanja tečenja, mjeri se vrijeme potrebno da nakupina betona dostigne promjer od 50 cm, - alternativno, mjeri se ispitivanjem konzistencije V-lijevkom. Ovim ispitivanjima mjerimo vrijeme za koje beton izlazi iz otvora lijevka koji je dizajniran posebno za tu svrhu. Na temelju tog vremena beton se razvrstava u razred od V1 s visokom viskoznošću i za normalnu uporabu do V3 s nižom viskoznošću i za zahtjevniju uporabu, kao u prethodnom slučaju. c. Ispitivanje otpornosti na blokiranje AC-RB Kod ovog svojstva mjerimo sposobnost betona da prolazi kroz šipke armature. Većinom se provode dvije vrste ispitivanja. Najčešće se koristi ispitivanje J-prstenom jer se pritom primjenjuje ista aparatura kao i za ispitivanje tečenja. Kod ove metode na središnji dio ploče na kojoj se ispituje tečenje postavlja se prsten sa šipkama te se izvodi novo ispitivanje kojim se mjeri razlika između nove nakupine u odnosu na promjer nakupine u prvom ispitivanju. Druga metoda jest mjerenje L-posudom u kojoj se poznata količina betona izlije kroz 2 ili 3 metalne šipke koje simuliraju armature, a pritom se mjeri razlika u visini između početne točke i krajnje točke kutije.


Kriterij ispitivanja J-prstenom prema normi UNE 83362 (*)

RAZRED Zahtjevi za svojstva

Primjenjuje se kada je najveća

AC-RB1 veličina zrna agregata veća od 20

djf≥ df-50 mm, s prstenom s 12 šipki

≥ 0,80, s 2 šipke

Primjenjuje se kada je najveća veličina zrna agregata veća od 20 mm ili je širina otvora kroz koje beton prolazi između 60 i 80 mm

djf≥ df-50 mm, s prstenom s 20 šipki

≥ 0,80, s 3 šipke

mm ili je širina otvora kroz koje beton prolazi između 80 i 100 mm

(*) gdje df predstavlja tečenje tijekom ispitivanja prema normi UNE 83361 i djf predstavlja tečenje tijekom ispitivanja J-prstenom prema normi UNE 83362

Kriterij ispitivanja L-posudom prema normi UNE 83363

AC-RB2

18

1

2

SASTAV SAMOZBIJAJUĆEG BETONA Sastav ove vrste betona ne razlikuje se od sastava definiranog u uputama EHE za konvencionalne betone. Dopušta se korištenje posebnih sastojaka, a zahtjeve za njihovu primjenu obradit ćemo dalje u tekstu. Kada bismo morali istaknuti posebnost tih materijala, rekli bismo da moraju biti ispravni, posebno odabrani i da ih se treba moći kontrolirati u svakoj fazi postupka kako bi se poboljšala sukladnost završnog proizvoda. S obzirom na to da ovi betoni sadrže veći udio sitnih čestica, preporučuje se primjena cemenata tipa CEM I i dodavanje inertnog punila kako bi se korigirala svojstva sitnih čestica čija ukupna masa ne smije prelaziti 250 g, a veličina čestica mora biti takva da prolaze kroz sito od 0,063 mm. Pritom se preporučuje da se udio sitnih čestica koje prolaze kroz sito od 0,125 mm kreće oko 23% ukupne mase betonske mješavine. Od posebnog je interesa uvođenje novih sastojaka čija je uporaba dopuštena u uputama, poput reciklirane vode za ispiranje betona, pigmenata, posebnih aditiva i vlakana. Također su zanimljiva iskustva s lakim agregatima i obnovljenim agregatima dobivenim mljevenjem kvalitetnog stvrdnutog betona u skladu s Uputom EHE 08. Cementi: cementi se trebaju koristiti u skladu s važećim propisima. Uvijek kada je to moguće trebali bi se koristiti cementi Cem I. Kako je navedeno u Dodatku 17 Upute EHE 08, kada se u proizvodnji


SVA LICA BETONA

samozbijajućeg betona koriste cementi za posebne namjene koji sadrže određenu količinu dodataka čija je svrha osigurati samozbijajućem betonu potrebnu količinu sitnih čestica (čestica koje prolaze kroz sito od 0,125 mm), minimalna količina tih cemenata mora biti takva da nakon oduzimanja količine dodataka ispunjavaju zahtjeve propisane za minimalne udjele i trajnost. Parametar doziranja

Vrsta betona masa

Najveći vodocementni armirani omjer prenapreg-

nuti

masa

Minimalni udio armirani cementa prenapreg(kg/m3)

nuti

Parametar doziranja

Najmanja otpornost (N/mm ) 2

Vrsta betona

RAZRED IZLOŽENOSTI I 0,65

IIa

IIb

IIIa

IIIb

IIIc

-

-

-

-

-

IV -

Qa

Qb

Qc

H

F

E

0,50 0,50 0,45 0,55 0,50 0,50

0,65 0,60 0,55 0,50 0,50 0,45 0,50 0,50 0,50 0,45 0,55 0,50 0,50 0,60 0,60 0,55 0,45 0,45 0,45 0,45 0,50 0,45 0,45 0,55 0,50 0,50 200

-

-

-

-

-

-

275

300

325

275

300

275

250

275

300

300

325

350

325

325

350

350

300

325

300

275

300

300

300

325

350

325

325

350

350

300

325

300

RAZRED IZLOŽENOSTI I

IIa

IIb

IIIa

IIIb

IIIc

IV

Qa

Qb

Qc

H

F

E

masa

20

-

-

-

-

-

-

30

30

35

30

30

30

armirani

25

25

30

30

30

35

30

30

30

35

30

30

30

prenapregnuti

25

25

30

30

35

35

35

30

35

35

30

30

30

Nadalje, količina dodataka ne uzima se u obzir prilikom izračunavanja vodocementnog omjera i najveće količine cementa. Najveća vrijednost vodocementnog omjera i najveća količina cementa trebaju ispunjavati specifikacije propisane navedenom uputom. Agregat: unatoč tome što je dopuštena uporaba agregata s najvećom veličinom zrna od 25 mm, preporučuje se primjena agregata čija je veličina zrna manja od 20 mm i 12 mm, ovisno o rasporedu armatura. Punilo je agregat koji većim dijelom (+ 70%) prolazi kroz sito od 0,063 mm, a moguća je uporaba samo onih koji su u skladu sa specifikacijama iz članka 28. Upute EHE. Kao što je prethodno navedeno, preporučuje se da zbroj udjela sitnog agregata koji prolazi kroz sito od 0,063 mm i vapnenca (ako se koristi) u cementu ne prelazi 250 kg/m3. Kako bi se zajamčila trajnost, potrebno je nadoknaditi veću potražnju za vodom uzrokovanu primjenom punila uvođenjem superfluidifikatora. Aditivi: Trebaju ispunjavati zahtjeve iz tabele u normi UNE En 934-2. Nadalje, umjesto uporabe superplastifikatora možda je bolja uporaba modulatora viskoznosti koji smanjuje učinak promjena u sadržaju vlage i sitnih čestica te granulometrijskoj raspodjeli, a samozbijajući beton čini manje osjetljivim na varijacije u kvaliteti sirovina i njihovom doziranju. To su nedvojbeno najbitniji sastojci u ovoj vrsti betona te predstavljaju područje koje se najviše razvija. Zajedno s aditivima za moduliranje viskoznosti čija se uporaba često preporučuje u mješavinama u kojima mogu postojati eventualne nepravilnosti u sirovinama ili općenito u mješavinama s niskim udjelom sitnih

19


čestica, najčešće se koriste aditivi na bazi polikarboksilnih kiselina ili polikarboksilata koji se sastoje od dugih i razgranatih lanaca te materijale čine otpornima na segregaciju, a također omogućuju njihovu fluidifikaciju i samozbijanje. S druge strane, ti su aditivi prilično osjetljivi na određene vrste sitnih čestica iz pijeska ili vapnenačkih punila s kojima reagiraju. Stoga je vrlo važno dobro ispitati proizvod prije njegove isporuke naručitelju sa svim jamstvima. U određenim slučajevima manje varijacije u vodocementnom omjeru ili u masi tih aditiva (koji se doziraju u % u masi cementa) mogu uzrokovati pretjeranu fluidifikaciju betona, pri čemu on prestaje biti otporan segregaciji i gubi svoju sposobnost samozbijanja. Dodaci: Oni dopušteni Uputom EHE 08. Općenito mogu se koristiti amorfna prašina silicijeva dioksida za postizanje veće čvrstoće i trajnosti, polipropilenska vlakna radi kontrole faktora površinskog skupljanja, metalna vlakna, pigmenti itd.

TEHNIČKE ZNAČAJKE ZAŠTITE SAMOZBIJAJUĆEG BETONA I ODRŽAVANJE FASADA UNUTARNJA ZAŠTITA

20

Ranije smo govorili o zaštitnim proizvodima koji ulaze u sastav betonske mješavine. Druga vrsta zaštitnih elemenata polipropilenska su vlakna. Njihova primjena ne podrazumijeva poboljšanje mehaničkih svojstava stvrdnutog betona u odnosu na tlačnu čvrstoću, ali pomažu poboljšati njegovu savojnu čvrstoću. U osnovi služe kao spojna točka između materijala koji ulaze u sastav betonske mješavine te sprječavaju nastanak pukotina uslijed skupljanja i daju elastična svojstva koja pomažu prilikom naprezanja pri savijanju. Još jedan su novi proizvod ANTIBAKTERIJSKA VLAKNA koja osim svih navedenih prednosti imaju i antifugalna i antibakterijska svojstva, djelujući protiv 99% uobičajenih bakterija i gljivica koje žive na površini betona te inhibiraju rast mikrobiološke flore. Konvencionalni je beton porozan, a samozbijajući beton, unatoč većoj kompaktnosti na mikroskopskoj razini, također može biti dom kolonijama mikroorganizama iz vlastitog okoliša (to se događa kod većine materijala). Preporučuje se za životinjske staje, bolnice te prostore u kojima se skladište velike količine prehrambenih namirnica ili u kojima boravi velik broj ljudi, poput školskih blagovaonica, restorana, zatvora i kaznionica, velikih površina itd. POPRAVCI Ako je beton iz bilo kojeg razloga nagrizen ili oštećen, potrebno ga je pažljivo popraviti. Pri tome je teško ponovno postići jednaku nijansu. U svakom slučaju, popravci se vrše na način da se napravi mort s jednakim vodocementnim omjerom i od istih materijala od kojih je proizveden određen betonski element. Površinu koja će se tretirati potrebno je dobro očistiti, navlažiti je i, ako oštećenje zahvaća veću površinu, prethodno procijeniti je li potrebno tretiranje nekom vrstom smole koja bi djelovala kao vezivo. Kako bi se nadoknadila razlika u nijansi, površina se može izbrusiti brusnim papirom, pri čemu treba biti mokra, ili nekim drugim blagim mehaničkim sredstvom ako betonski element to dopušta s obzirom na svoju veličinu i dostupnost. Ako je površina prvotno tretirana nekim sredstvom (vodootporni sloj, glazura, zaštitne boje, impregnacije protiv prašine i grafita itd.) također je na početku potrebno lagano izbrusiti površinu kako bi se mogla ponovno tretirati istim sredstvima. Na tržištu postoji bezbroj industrijskih proizvoda glavnih dobavljača aditiva na bazi polimernih i cementnih smola i sličnih pripravaka koji omogućuju savršen popravak oštećenja vezanih uz mehanička svojstva betonskog elementa. Problem kod tih proizvoda jest to što se u većini slučajeva nijansa koju daju popravljenom području uve-


SVA LICA BETONA

like razlikuje od boje izvornog betona. Izvođač treba na temelju svih dostupnih podataka procijeniti je li potrebno primijeniti takva sredstva na štetu estetske završne obrade ili se, nasuprot tome, može koristiti mort od istih sitnih čestica i s istim pigmentom koji je korišten u izvornom betonu, čija će primjena dati jednak rezultat kao i kod samog betonskog elementa. Naposljetku, ti elementi također mogu biti elastični i u određenim slučajevima dopuštati nastanak blagih plastičnih deformacija i koristiti se na području spojeva, ekspanzijskih zglobova itd. ODRŽAVANJE FASADA OD SAMOZBIJAJUĆEG BETONA Održavanje fasada od samozbijajućeg betona ne zahtijeva posebno tretiranje u odnosu na one od konvencionalnog betona. Istina je da se u mnogobrojnim slučajevima koriste za izradu vidljivih betonskih površina te ih je češće potrebno zaštititi ili tretirati asortimanom proizvoda koji su trenutno dostupni na tržištu kako bi zadržali svoj izgled što je duže moguće. U tu svrhu stvrdnuti beton moguće je tretirati primjenom raznih vrsta proizvoda: - hidroizolacijskih proizvoda za završnu obradu fasada, svih vrsta vanjskih zidova, podruma, bazena itd. Na betonski element nanose se u tankom prozirnom sloju, čime se postiže vodoodbojnost vanjskih površina i njihova zaštita. Mogu biti na akrilnoj ili cementnoj bazi, ovisno o važnosti završne obrade - vodoodbojnih zaštitnih sredstava na silikonskoj ili akrilnoj bazi kako bi se spriječilo djelovanje kapilarne vlage - prozirnih mat zaštitnih sredstava za hrapave, agregatne, vidljive, utisnute ili predgotovljene betonske elemente. Kako bi se izbjegla inkrustacija čestica prašine, kemikalija, organskih tvari itd., mogu se primijeniti: - Proizvodi protiv grafita koji na betonu djeluju kao zaštitna sredstva protiv blagih vanjskih agresivnih čimbenika i omogućuju da se lako očisti od boje i mrlja uzrokovanih grafitima ili drugim vidovima nedopuštenog djelovanja. - S obzirom na to da su na bazi vodene otopine silana, u osnovi zahtijevaju prethodnu impregnaciju ako beton ne sadrži silicijev dioksid. Ispunjavaju sve navedene zahtjeve jer, uz to što štite od vode, ulja i boja, imaju i izraženu vodoodbojnu funkciju te štite strukturu od djelovanja onečišćenja. Strukturi ne dodaju boju, iako je moguće da daju bezbojni mat izgled. - Sredstva za njegu koja u okviru zaštite od pukotina nastalih stezanjem daju betonu sjajan završni izgled i štite ga od prašine, što je posebno zanimljivo. S druge strane, nakon skidanja oplate s betonskog elementa može se primijeniti bilo koji proizvod dostupan na tržištu koji poroznim površinama daje zaštitni sloj i sjajan izgled. - Sredstva za ravnanje betonskih površina: koriste se proizvodi na bazi epoksi smole kako bi se postigle glatke površine bez nepravilnosti i ispunile pore, pukotine i mikropukotine nastale na betonu te mogu blago nivelirati površinu (većinom razlike manje od 2 mm). Preporučuju se za ravnanje unutarnjih površina stijenki umjetnih jezeraca i cisterni te zidova sanitarnih prostorija i stanova. Nakon njihove primjene najčešće se nanosi boja koja je također na bazi epoksi smole. - Ekološki premazi protiv onečišćenja: na tržištu mogu se pronaći razni sastojci koji betonu pružaju zaštitu od prirodnog onečišćenja i omogućuju uklanjanje mrlja i nakupina onečišćujućih tvari pomoću fotokatalize. Ti se sastojci mogu uključiti u betonsku mješavinu ili nanijeti a posteriori u obliku fotokatalitičke boje na cementnoj bazi. Njihova primjena omogućuje odvijanje procesa samočišćenja, uklanjanja onečišćenja i antibakterijskih procesa. Mogu se koristiti uz sve nijanse boja jer se mogu pomiješati s pigmentima i bojilima za nijansiranje betona. Njihova uporaba od velike je koristi za urbane arhitektonske elemente u gradovima s visokom razinom onečišćenja, bez obzira na to jesu li betonski elementi ugrađivani in situ ili predgotovljeni. U kombinaciji s antibakterijskim vlaknima pružaju izvrsnu zaštitu od agresivnog djelovanja organskih i anorganskih tvari.

21


POSEBNI SAMOZBIJAJUĆI BETONI SAMOZBIJAJUĆI LAGANI BETON Trenutačno je jedna od posebnih namjena koja se najuspješnije razvija primjena laganih agregata. Postoje dvije vrste laganih agregata koje se razlikuju po svojem porijeklu: sintetički agregati, poput letećeg pepela, i prirodni agregati, poput ekspandirane gline, škriljevca, ekspandiranog škriljevca i plavca, koji se najčešće koriste. Iako se ne preporučuje njihova uporaba u bijelim betonima, prikladna je u sivim ili nijansiranim betonima.

22

Primjenom navedenih materijala smanjuje se gustoća samozbijajućeg betona na 1,9-1,8 Tm/m3, pritom zadržavajući njegovu čvrstoću (do 30 N/mm2). Ova vrsta proizvoda može se koristiti u proširenju betonskih elemenata koji ne smiju biti jako teški. Nadalje, mogu se koristiti u betonima za popunjavanje predgotovljenih strukturnih betonskih elemenata, kuća itd. Primjena ovih glina daje elementu osim manje gustoće i dobra zvučnoizolacijska i termoizolacijska svojstva. Trenutačno se u akreditiranim laboratorijima izrađuju tehnički listovi kako bi dobili službeni certifikat za primjenu u tu svrhu. Loša je strana to što je komplicirano zadržati ovu vrstu agregata uronjenu ispod površine betona jer zbog manje gustoće često počne plutati u mješavini, tako da beton izgleda kao da se raspada. Nadalje, potrebno je voditi računa o tome da se voda kojom je ta glina zasićena ne ubraja u vodocementni omjer mješavine. SAMOZBIJAJUĆI BETON S OBNOVLJENIM AGREGATOM Iz točke gledišta održivosti, proizvodnja samozbijajućeg betona s obnovljenim agregatom koji je dobiven od betona visoke kvalitete iz građevinskog otpada smatra se održivom. Ovaj agregat primjenjuje se u skladu s normom za betone s obnovljenim agregatom, pri čemu omjer krupnog agregata ne smije biti veći od 20% od ukupne mase agregata. Tako dobiveni beton jednako se ponaša, samo što malo više upija vodu zbog navedenih specifičnih sastojaka, osim toga nema značajki koje bi umanjivale njegovu uporabu. VISOKOOTPORNI SAMOZBIJAJUĆI BETON Vrlo je lako postići da naši visokootporni betoni postanu i samozbijajući. Drastičnim smanjenjem udjela vode u mješavini, dodavanjem superfluidifikatora i visokim udjelom sitnih čestica u velikoj količini cementa (u većini slučajeva cementa oznake CEM I) djelomično se ispunjavaju zahtjevi za njegovu pripremu. Kako bi se postigla svojstva visoke otpornosti i samozbijanja, također može biti potrebna primjena amorfne prašine silicijeva dioksida, zgure iz visokih peći i polikarboksilatnih aditiva.


SVA LICA BETONA

SAMOZBIJAJUĆI MIKROBETON U SUHOM STANJU Kao rješenje za male narudžbe ili one narudžbe koje nije moguće dopremiti iz betonare u održivom stanju, razni proizvođači razvili su mikrobeton najveće veličine između 8 i 10 mm sa samozbijajućim svojstvima koji se proizvodi u suhom stanju. On se također prevozi u suhom stanju, u obliku vreća, big-baga ili u rasutom stanju. Ugrađuje se na jednak način kao i mort, dodavanjem vode sve dok se ne postigne optimalna konzistencija. Također se može pripremiti i u silosima posebno projektiranima za njegovo odgovarajuće miješanje i izdavanje u konzistenciji samozbijajućeg betona. Moguće je postići čvrstoću do 40 N/mm2, a dolazi u bijeloj boji, nijansiran ili u uobičajenoj sivoj boji. SAMOZBIJAJUĆI BETON S UMJERENIM I NISKIM UDJELOM CEMENTA U mnogim slučajevima moguće je postići i bolje značajke od onih propisanih u projektnoj dokumentaciji jer je radi postizanja očekivane konzistencije, reologije i samozbijajućih svojstava potreban veliki udio cementa. U ovim slučajevima, koji su i najčešći, primjena modulatora viskoznosti zajedno s dodavanjem vapnenačkih punila i polikarboksilatnih aditiva betonu daje sva tražena svojstva, ali s umjerenijim udjelom cementnog materijala. Ako su vam potrebni samozbijajući betoni s niskim mehaničkim performansama po pitanju čvrstoće, moguće je proizvesti betone s niskim udjelom cementa, bogate sitnim česticama i aditivima, koji se mogu koristiti za popunjavanje teško dostupnih područja, rupa i kanalizacija, kao i za ostale slučajeve gdje su potrebna takva svojstva. U većini slučajeva mogu se koristiti kao iskopni betoni koji se nakon stvrdnjavanja mogu upotrebljavati i u druge svrhe. SAMOZBIJAJUĆI BETON S VLAKNIMA Ovoj vrsti betona metalna vlakna daju osnovna mehanička svojstva poput vlačne i savojne čvrstoće te bolje otpornosti na nastanak pukotina zbog površinskog skupljanja. Treba imati na umu da je zbog dodavanja ovih vlakana potrebno postići da dio betonskog mlijeka prekrije specifičnu površinu vlakana. Zbog toga trebamo razviti mješavine s većim udjelom vode i finog cementa te, naravno, aditiva. Nadalje, potrebno je posebno paziti da ne nastanu nakupine vlakana jer pasta samozbijajućeg betona općenito više potiče njihovo nakupljanje. Ako su polipropilenska vlakna koja služe za kontroliranje skupljanja dobro dozirana, sa samozbijajućim betonom neće biti nikakvih problema, osim niže konzistencije koja se treba zbrinuti kontroliranim povećanjem doze.

23


24


ARHITEKTONSKA OSTVARENJA CRKVA SVETOG PETRA (SAINT PIERRE) U FIRMINYJU Le Corbusier - José Oubrerie TEA, UMJETNIČKA GALERIJA I KULTURNI CENTAR TENERIFA Herzog & de Meuron - Virgilio Gutiérrez SJEDIŠTE DRUŠTVA MARCHESINI FRANCE LAN architecture DJEČJA IGRAONICA U BONNEUIL-SUR-MARNEU LAN architecture „THE COLLECTION“. CITY AND COUNTY MUSEUM IN LINCOLN Arhitekti Panter Hudspith MOST-PAVILJON Arhitekti Zaha Hadid TORANJ TORRE DEL AGUA Arhitektonski ured Enrique de Teresa SPORTSKI KOMPLEKS GOBELA Arhitekti JAAM UMJETNIČKI CENTAR U LA CORUÑI. Arhitekti Acebo x Alonso VILA NAVARRA Arhitekt Rudy Ricciotti NACIONALNI CENTAR ZA DRAMSKU UMJETNOST U MONTREUILU Arhitekt Dominique Coulon

25


26


27

CRKVA SVETOG PETRA (SAINT PIERRE) U FIRMINYJU Arhitekt: arhitekt Le Corbusier (1960.-1964.) Suradnik: José Oubrerie Izvedba: José Oubrerie (1970-2006) Arhitektonski tim: José Oubrerie (glavni arhitekt), Romain Chazalon (arhitekt projekta), Yves Perret i Aline Duverger (građevinski arhitekt) Projektiranje struktura: Andre Accetta i BET Rabeisen Inženjerstvo fluida: SETCI Ekonomist: Massardier Graditelji: Chazelle SA i Blanchet. Fotografíja: Luis Burriel Bielza. Arhitekt ETSA-e u Madridu (2002.) izradio je Doktorski rad o župnoj crkvi Sv. Petra (Saint-Pierre) u Firminy-Vertu. Tim radom sudjelovao je u izložbi Joséa Oubrerie pod nazivom „Architecture Interruptus“ održanoj u Columbusu, Ohio, SAD (od siječnja do travnja 2006.) te je napisao nekoliko članaka za razne nacionalne i međunarodne publikacije.

Fotografija građevine: José Oubrerie


Crkva Svetog Petra

28

Crkva je danas dovršena, no prije nego li je eventualno sruši divovski duh Le Corbusiera, kao što neki priželjkuju, želio bih još jednom izraziti svoje mišljenje.

arhitektonske suvremene problematike koju rijetki kritičari doživljavaju, barem u Francuskoj, jer ne razumiju njezinu važnost. Ipak, evolucija se odvija bez njih.

Prije svega, želim podsjetiti da je njezin dovršetak sretan ishod jedne duge avanture s tisuću peripetija.

Unatoč tome, ovo ostvarenje nalazi svoje opravdanje upravo u svom doprinosu ovoj problematici, kao djelo koje je vizionarsko po svojem projektu, a suvremeno po svojem prostornom rasporedu.

Tijekom skoro četrdeset godina radio sam za niz ličnosti, jednako ustrajnih i smionih kao i ja: na prvom mjestu, naravno, za Le Corbusiera kojem sam na izvedbi projekta počeo pomagati 1960. g., zatim za Eugènea Claudiusa Petita, inicijatora projekta, a kasnije za Dominiquea, njegovog sina, za Luisa Miguela i Rogera Aujamea, arhitekte koji su u različitim razdobljima radili s Le Corbusierom, potom s Andréom Arcettaom, našim građevinskim inženjerom i u novije vrijeme s Dinom Cinieriem, gradonačelnikom Firminyja, koji je bio posljednji, a ujedno i presudni faktor za dovršetak projekta. I mnogi su drugi vjerojatno zaslužili da ih se navede, jer svi su nas podržavali kad nam je to bilo potrebno za vrijeme dugotrajne izvedbe projekta koja je naposljetku dovršen, iako je u više navrata bio prekinut. Le Corbusierova veličina i dimenzija njegovog sada dovršenog djela kritičarima i povjesničarima arhitekture nude novu temu za raspravljanje. Pred očima povijesti, bolje rečeno njegove „povijesti“, možda se u najboljem slučaju, pretvorim u neku vrstu Scamozzija ili de Salierija, koje su često kritizirali jer su se „usudili“ nešto poduzeti kao što sam i ja poduzeo ovaj pothvat poštujući pritom sljedeće Le Corbusierove riječi: „Postoje oni koji stvaraju, i oni koji ne stvaraju“. One koji stvaraju očekuje „ili zvijezda ili mač“ - Damoklov mač - odnosno, slava ili propast... ovisno o tome jesu li uspjeli ili ne. Naši stručnjaci ne stvaraju već sude. Poneki, posebno s francuske strane, osporavaju njezinu autentičnost ili preispituju legitimnost izgradnje ovog posthumnog zdanja u kojoj sam osobno sudjelovao nekoliko godina nakon smrti Le Corbusiera. S obzirom na moju suradnju s njime koja je trajala od 1960. g. nadalje, logično su me odabrali za ovaj projekt. To je danas moje povijesno opravdanje. Začudo, malo je tko od njih odlučio promatrati ovaj arhitektonski objekt u kontekstu Le Corbusierovog opusa. Također su malobrojni oni koji ga nastoje smjestiti u funkciju

Po mom mišljenju nije se radilo o stvaranju posthumnog zdanja niti o povijesnoj obnovi, već o stvaranju živog djela na kojem sam radio kao izvođač partiture, doduše nepotpune, ali one koju je prvotno napisao Le Corbusier: partiture koja se sastoji od niza stanja, zabilježaka, varirajućih predodžbi s kojima sam osobno bio usko povezan. Ova je crkva poput kristalizacije: ona je rezultat cjeline koju čine dokumenti kojima su ocrtani njezino osmišljavanje i njezina materijalizacija. To je jedna nerazdvojna cjelina poput cjeline koju tvore partitura, glazba i glazbenici. Nitko ne može reći što bi crkva bila da je Le Corbusier poživio. Međutim, on je u potpunosti prisutan u njoj, isto kao što smo i mi prisutni. Nitko nam ne može osporiti udio kojim smo doprinijeli mi, odani nasljednici, ali i nepoštovatelji u smislu dijaloga koje je Jacques Derrida vodio s Elisabeth Roudinesco i u kojima definira nasljeđe: „Prije svega potrebno je poznavati i znati vrednovati ono što nam je prethodilo i što smo primili, a da to nismo odabrali. Potom to moramo relativizirati poput slobodnih osoba“. Dalje navodi: „To isto nasljeđe nameće nam (kako bi se život spasio u konačnosti) aktivnu intervenciju kako bi došlo do transformacije dostojne tog imena: kako bi se desilo nešto: neki događaj, povijest, nešto nepredvidivo...“ Dakle, to je ono što smo pokušali mi, nasljednici sa zadaćom da stvorimo taj stvarni efekt koji je Roland Barthes toliko volio, a to je da izradimo tu zadnju predodžbu nečeg mogućeg koje nas odvaja od banalnosti i neoriginalnosti te da ostvarimo naposljetku tu čarobnu metamorfozu jednog tridesetogodišnjeg „blockhausa“ u arhitektonski objekt. Sada znam da smo uspjeli.


José Oubrerie

José Oubrerie, arhitekt, voditelj projekta i Aurelio Fernández, građevinski inženjer Zbog kojih ste razloga odabrali samozbijajući beton za ovaj projekt? Jesu li bili relevantni građevinski aspekti uporabe ovog betona poput lakše ugradnje i kraćeg trajanja betoniranja? Odabrali smo ga iz slijedećih razloga: - zato jer nije potrebno vibriranje prilikom ugradnje, - zato jer se beton upumpava u oplate iz jedne točke te potrebna dizalica niti posuda za beton - zato jer je vrijeme betoniranja i sušenja kraće: u jednom prijepodnevu završili smo betoniranje prstena promjera 75m, visine 3 m i debljine 25 cm, odnosno, izbetonirali smo volumen od 56 m3 u tri sata, a oplate smo skinuli već slijedeći dan. - zato jer se beton ulijeva kroz donji dio oplate i uzdiže odozdo prema gore, tako da nakon sušenja nema mjehurića na površini zida -zato jer je nijansa betona ujednačena te je bolje kvalitete od konvencionalnog betona Koji je odnos između ovog novog betona i postojećeg betona na zdanju čija je izgradnja obustavljena sedamdesetih? Beton od kojih su izrađeni postojeći zidovi ima dobra mehanička svojstva te je dao vrlo zadovoljavajuće rezultate na ispitivanju tvrdoće. S druge strane, zbog loše prekrivene armature došlo je do nastanka brojnih pukotina uslijed oksidacije čelika. Sve zidove postojećih pročelja premazali smo bojom najsličnijom boji betona od kojih su izrađeni novi zidovi. Kako bismo poboljšali vezivnost između novih i starih zidova, postojeće okolne zidove srušili smo do visine od 60 cm, pazeći pritom da ne oštetimo postojeću armaturu. To nam je omogućilo postići znatno preklapanje stare i nove armature. Potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da je armatura postojećeg zida bila izložena koroziji tijekom 30 godina te je izgubila dio svoje čvrstoće. Smatrate li da su nove građevinske tehnike i građevinski materijali pozitivno utjecali na arhitektonsko djelo koje je trebalo biti završeno sedamdesetih godina? U kojem smislu je mogao varirati estetski aspekt arhitektonskog djela?

Vizualni i formalni aspekt.

Le Corbusier uvijek se prilagođavao mogućnostima tehnike kojom je raspolagao, počevši od oplatnih ploča pomoću kojih je izradio svoj slavni „ béton brut“ („sirovi, vidljivi beton“) koji je karakterizirao određeno razdoblje njegovog stvaranja. Stoga je prihvatio deformacije na betonskim zidovima u Chandigarhu kao „teksture“, te ih je isto tako izveo i na zidovima sudova pomoću metalnih, tankih oplata koje su se deformirale pod opterećenjem betona. Međutim, Centar za vizualne umjetnosti u Bostonu izgrađen je pomoću kvalitetnih oplata tako da se dobiveni beton približio savršenstvu. Na samom početku odlučio sam projekt crkve realizirati na tradicionalan način, s oplatama od šperploče u prve dvije faze, no između 1972. i 1979. tehnika se promijenila i ja sam to usvojio. Tako sam crkvi dao čisti i estetski oblik koji nije rezultat konstrukcijskih nezgoda, već vlastite geometrije i zbog materijala koji je upotrjebljen na najbolji mogući način. José Oubrerie, arhitekt.

Današnje građevinske tehnike omogućuju nam uporabu informatike za projektiranje nacrta zakrivljenih oplatnih kalupa. Osim toga, tvrtka koja ih je izvela koristila je digitalni stroj za rezanje. Time su se postigle oplate milimetarske preciznosti što objašnjava vrhunsku izvedbu zakrivljenih dijelova i čiste spojeve na betonu. Je li se morala poduzeti neka posebna mjera opreza u samom početku izgradnje? Uporaba samozbijajućeg betona zahtijeva savršeno zabrtvljenu oplatu. Pritom je odlučujuća bila uporaba informatičkih postupaka u projektiranju oplata. Svaka zakrivljena oplatna ploča samo se jednom koristila jer je zakrivljenost varirala. Izrađeno je približno 80 oplata: to je bio najsloženiji dio izvedbe. Je li nakon skidanja oplata primijenjena neka dodatna obrada? Dva mjeseca nakon betoniranja na vanjsku površinu svih zidova pročelja nanesena su dva sloja BRZOVEZUJUĆEG, VODOODBOJNOG MINERALNOG PREMAZA Labo Stop. Radi se o hidroizolirajućem dodatku, a ne o samoj hidroizolaciji. Ovaj se proizvod visoke gustoće kristalizira, mineralizira i steže pomoću vode. Kristalizacija očvršćava površinu, a nanošenje debljeg sloja (3-4 mm) dovodi do hidroizolacije te je beton vizualno homogeniji. Naposljetku, ovakva obrada također sprečava nastanak eflorescencija.

29


Crkva Svetog Petra

30


JosĂŠ Oubrerie

31

Nacrt


Crkva Svetog Petra

32

Presjek AA


JosĂŠ Oubrerie

33


Crkva Svetog Petra

34

ProÄ?elje zapad


JosĂŠ Oubrerie

35


Crkva Svetog Petra

36


JosĂŠ Oubrerie

37


38


39

TEA, UMJETNIČKA GALERIJA I KULTURNI CENTAR TENERIFA PROJEKTNI TIM Partneri: Jacques Herzog, Pierre de Meuron, David Konh Arhitektonski ured: Virgilio Gutiérrez Herreros Arhitekti projekta: Astrid Peissard (2006.), Alexander Franz, Benito Blanco Avellano, Luis Játiva Quiroga. Projektni tim: José Luis Berrueta, Gustavo García, Nicolas Grosmond, Sara Jacinto, Diego Martínez Navarro, Mónica Ors Romagos, Lara Semler, Lys Villalba Rubio, Benjamín Wiederock. 1999.-2003.: Eladio Arteaga Hernández, Carlos Alonso Labrador, Pedro Alonso Quecuty, Fátima Diego Luna, María Caballero Arellano, Juan Carlos Chico Padrón, Carlos Guigoú Fernández, Miguel A. Hernández de León Perdomo, Blas Pérez Ojeda. Pokrovitelj: Upravno vijeće otoka Tenerifea, Santa Cruz de Tenerife, Španjolska RAZVOJ PROJEKTA Koordinator projekta: Herzog & de Meuron. Arhitektonski projekt: Herzog & de Meuron i Virgilio Gutiérrez Herrero Voditelj radova: UTE Herzog & de Meuron SL. Projektiranje struktura: Dionisio Castro Pérez, Martínez Segovia Pallas i Asociaciados, Ingeniería i Arquitectura S.A. Projektiranja mehaničkih i električnih instalacija: Techne Ingeniería STRUČNJACI/KONZULTANTI/PODIZVOĐAČI Konzultant za osvjetljenje: Ove Arup. Akustika: Estudi Acústic Higini Arau. Graditelj: OHL S.A. Završeno: 2008. Fotografija: Juan Carlos Bolańos


TEA, art galerija i kulturni centar Tenerifa

Novi život grada

stropa na objema etažama doseže 6 metara i više.

Centar TEA pretvorit će se u novo, živahno mjesto za ljude svih dobi i svih interesa.

Galerije Centra za fotografiju smještene na donjoj etaži, djeluju intimnije po pitanju veličine te se mogu povezati s prostorom za privremene izložbe.

Kako bi to postigli, izradili smo arhitektonski projekt u kojem se različite aktivnosti i različiti prostori centra stapaju i slijevaju jedno u drugo.

Kad prođu trgom posjetitelje će iznenaditi otočka knjižnica s prostorima preplavljenima svjetlošću.

Trg

Prostranost otočke knjižnice oživjet će noćni pogled na cijeli Barranco de Santos i pretvorit će se u novi amblem grada Santa Cruza.

Ovaj jedinstveni trokutasti prostor jest novi javni trg otvoren i pristupačan svima. Novi gradski život zaživjet će s kafićem Café del museo i restoranom koji će posluživati hranu i piće ne samo unutar zgrade već i na trgu te u hladovini velikog šumskog paviljona u kotlini Barranco. Noću će trg služiti kao ljetno kino za projekciju filmova i video zapisa u suradnji s centrom TEA. Galerije avangardne umjetnosti Glavna funkcija trga zapravo jest dovesti publiku do unutrašnjosti zgrade i dobro orijentirati sve posjetitelje. Ulazno predvorje osmišljeno je kao prostorni nastavak trga. Široko obujmljuje kafić, prodavaonicu i blagajne za prodaju ulaznica. Kad prođete blagajne, doći ćete do širokog spiralnog stubišta koje povezuje gornju i donju nadzemnu etažu muzeja.

40

Novi amblem grada Santa Cruz

Pristup je omogućen sa svih strana. Nova javna cesta dijagonalno presijeca zgradu povezujući viši dio mosta General Serrador s obalom kotline Barranco de Santos. Ovaj pristupni put postupno se širi i pretvara u trokutasti polunatkriveni prostor u samom srcu kulturnog centra.

Na gornjoj etaži nalaze se prostorije raznih veličina prožete dnevnim svjetlom koje su prilagođene prostornim zahtjevima zbirke Oscara Domingueza; Donja etaža obuhvaća veliku površinu koja se može podijeliti na manje dijelove i prilagoditi potrebama privremenih međunarodnih izložbi. Svi prostori muzeja klimatizirani su i opremljeni najmodernijom opremom. Visina

Javni trg doslovno presijeca veliku čitaonicu knjižnice, a velike staklene površine omogućuju pogled na unutrašnjost i vanjštinu njezinog velikog i otvorenog prostora.

Oblik zgrade projektirane za kulturni centar TEA temelji se na dvorištima. Duži atriji važni su iz više aspekata: pružaju dnevno svjetlo, pogled i orijentaciju posjetiteljima i korisnicima muzejskog i knjižničnog prostora. U jednom od atrija koji se nalazi između prostorija uprave i krila muzeja posađene su tipične otočke biljke. Od početka projektiranja radili smo na dvorištima jer smo htjeli novi centar tipološki povezati sa susjednom zgradom, bivšom javnom bolnicom, koja je nedavno preuređena u Muzej prirode i čovjeka. Međutim, trebalo nam je vremena da shvatimo kako je različite aktivnosti i funkcije centra potrebno okupiti pod zajedničku, kontinuiranu krovnu konstrukciju, a ne podijeliti ih na individualna krila. To je ujedno jedan od razloga zašto izdužena dvorišta ne izgledaju kao vanjski prostori koji su uklopljeni u građevinu već kao unutarnji prostori koji su ostali otvoreni. Prostorno međudjelovanje interijera i eksterijera objedinjuje više negoli razdvaja raznolike urbane pejzaže Santa Cruza koji su toliko fascinantni. Novi kulturni centar stoga nije samo mjesto okupljanja ljudi, nego i stjecište pejzaža suvremenog grada, starogradske jezgre koja se proteže duž kotline i arhaične topografije same kotline.

Prizemlje: 2-pristupna rampa 3-multimedijalni prostor 4-knjižnica 5-restoran 6-izložbeni prostor 11-uprava 12-službe 13-dvorište


Herzog & de Meuron - Virgilio Gutiérrez

Prvi kat: 1-ulaz 2-pristupna rampa 6-izložbeni prostor 7-prijem 9-projektantski ured 11-uprava 12-službe 13-dvorište

41

Drugi kat: 1-ulaz 2-pristupna rampa 6-izložbeni prostor 8-dvorana 10-predvorje 11-uprava 12-službe 13-dvorište 14-trgovina


TEA, art galerija i kulturni centar Tenerifa

42


Herzog & de Meuron - Virgilio Gutiérrez

43

Projektantsko rješenje centra TEA u načelu polazi od završne obrade strukture centra. Različiti perimetralni zidovi od armiranog betona s otvorima, raznih debljina, određuju različite fasade i prijenos opterećenja krova. Armiranom betonu dodano je crno bojilo koje doprinosi njegovom karakterističnom bazaltnom aspektu. Armirani beton izvana je štokovan mehaničkim sredstvima. Iznutra ima glatku površinu nastalu skidanjem jednostavnih oplata: odluka o njihovoj uporabi donesena je na temelju klimatskih uvjeta lokacije jer ne zahtijeva uporabu složenih obloga. Različiti dijelovi koji oblikuju cjelinu prenaprežu se i oslanjaju na tri dvorišta okupana svjetlošću, a većinom su pokriveni rešetkastim krovnim nosačima skrivenima između dvije ploče od armiranog betona. Nabori su obrađeni bazaltnim šljunkom kako bi se postigla kontinuiranost završne obrade pročelja. Svečana dvorana nalazi se u prostoru sa stropom na visini od dvadeset sedam metara izvedenim pomoću prenapregnute stropne ploče od armiranog betona. Građevina izvana izgleda mračno što čini jaki kontrast sa svjetlošću i osvjetljenjem unutarnjih prostora koji su pregrađeni i povezani velikim staklenim površinama montiranim u aluminijske profile i spojenim strukturnim sintetičkim smolama.

U unutrašnjosti je upotrjebljen malen broj materijala: podne obloge pretežno su od reciklirane hrastovine, a površine izložene velikom prometu premazane su sintetičkim smolama s kvarcnim prahom. U podrumima i prostorijama za osoblje postavljen je pod od vidljivog betona i pločica, dok su tradicionalne stube od umjetnog granita. Strop se sastoji od vidljivog betona na donjim stropnim pločama i kontinuiranih sadrenih ploča, a u zonama, gdje je potrebna precizna zvučna izolacija, od celuloznih pahuljica koje dolaze u crnoj ili bijeloj varijanti, ovisno o slučaju. Zidovi u različitim izložbenim prostorijama izvedeni su od oslikanih sadrenih ploča. Na pet pomoćnih stubišta korištena je žbuka s vulkanskim prahom. Bijela i nebesko plava boja na dijelovima zidova čine kontrast sa sivim i crnim nijansama betonskih zidova koji ih okružuju. Toaleti svojim podovima, stropovima i zidovima u istom plavom tonu reflektiraju kreativno nadahnuće centra. Osim svjetiljaka u knjižnici koje je H&M dizajnirao isključivo za ovu građevinu, ostali serijski proizvedeni elementi odabrani za razne instalacije nastoje odisati što većom jednostavnošću s obzirom na svoj položaj i izgled. Sav namještaj kojim je centar u konačnosti opremljen dizajniralo je i odabralo društvo H&M.


TEA, art galerija i kulturni centar Tenerifa

Odjeljak S3: presjek knjiĹžnice

44

Longitudinalni odjeljak S1: unutarnji presjek dvoriĹĄta

Odjeljak S1: presjek izloĹžbenog prostora


Herzog & de Meuron - Virgilio GutiĂŠrrez

45


TEA, art galerija i kulturni centar Tenerifa

46


Herzog & de Meuron - Virgilio GutiĂŠrrez

47


TEA, art galerija i kulturni centar Tenerifa

48


Herzog & de Meuron - Virgilio GutiĂŠrrez

49


TEA, art galerija i kulturni centar Tenerifa

50


Herzog & de Meuron - Virgilio GutiĂŠrrez

51


TEA, art galerija i kulturni centar Tenerifa

52


Herzog & de Meuron - Virgilio GutiĂŠrrez

53


54


55

SJEDIŠTE DRUŠTVA MARCHESINI FRANCE Plan: Projektiranje i izgradnja sjedišta društva Pokrovitelj: Marchesini France Lokacija: rue Royale, Saint Mesmes (77). Marchesini. Francuska Arhitekti: LAN Architecture (ovlašteni arhitekt) Suradnici: Batiserf Ingénierie (strukture), Choulet (fluidi), Dutheuil Construction (izgradnja) Površina: 1.000 m2 Završetak: prosinac 2008. Fotografija: Jean Marie Monthiers


Sjedište društva Marchesini France

56

Glavni razlog odabira ove lokacije (smještene između Roissya i Meauxa u departmanu Seine-et-Marne) jest njegova morfologija i položaj. Razina tla slijedi kosinu čija razlika u visini iznosi 3 m, a u smjeru zapada pruža se izniman pogled na okolna brda. Proučili smo odnos između zdanja i njegove okoline te između osoba koje će ga koristiti i krajolika. Objekt promatran iz krajolika, također je prostor odakle se promatra krajolik... U ovoj dihotomiji sažete su namjere projekta: ostvariti radni prostor otvoren prema krajoliku kojim će se iskoristiti pogled koji pruža te svjetla i boje regije, pritom poštujući okolinu u koju će se novosagrađeni objekt inkorporirati. Idejno smo projekt zamislili kao neku vrstu linije koja istodobno slijedi horizont i kosinu terena. Projekt nam je dozvolio da iskoristimo tu logiku zahvaljujući tome što se prostor razdvaja na dva dijela: prvi u kojem se nalaze modularni uredi (strukture koje mogu biti individualne i kolektivne) te drugi u kojem se nalazi radionica, izložbeni prostor i skladište. To razdvajanje prostora odgovara različitim potrebama koje postoje kod jednog i drugog dijela po pitanju osvjetljenja, kvalitete prostora ili završne obrade. Radni prostor nalazi se na najvišoj razini i djeluje prozračno. Svi uredi obdareni su pogledom na krajolik koji upotpunjuje i pogoduje organiziranoj poslovnoj aktivnosti. Prostor radionice masovniji je te djeluje kao da je usidren u teren.

Zdanje je sastavljeno od mješovite strukture od čelika i betona. Crna glazura objedinjuje sveukupnost betonskih pročelja. Čelični krov je poput petog pročelja te ostavlja dojam mračnog objekta jer je sličniji sjeni nego zgradi. Funkcija: Projekt se dijeli na dva volumena, ulaz je smješten između njih i otvara se u open space koji služi kao ulazno predvorje. Taj prostor funkcionira kao središnji dio projekta i povezuje razne uredske prostore, radionicu, dvorane za sastanke, kafić, terasu i prostorije pratećih službi. Uredi: Radni prostori potpuno su otvoreni prema krajoliku, a njihove dimenzije nadmašuju standarde radnih prostora povećavajući tako osjećaj udobnosti i ugodnosti. Visine unutarnjih zidova značajne su (3,5 m), a površine svakog osobnog prostora poprilično su velike: 24 m2 za jednu osobu, 30 m2 za dvije osobe i 34 m2 za tri osobe. Kretanje: igrajući se dvama geometrijskim elementima, pretvorili smo trokutasti prostor za kretanje u prostor ponovnog susreta. Osvjetljenje je postignuto pomoću velikog otvora 4x4 m koji pruža pogled na najrelevantniji arhitektonski element krajolika: seosku crkvu. Radionica se pruža longitudinalno. Njezina visina varira: niži dio služi kao prostor za sastanke, a viši kao showroom.


LAN Architecture

Uredi i prostorije za osoblje 01 Ulaz 02 Uredi 03 Dvorana za reprografiju 04 Terasa 05 Dvorana za sastanke 06 Blagovaonica Tehničke prostorije 07 Izložbeni prostor 08 Strojarnica 09 Skladište

57

Prizemlje


58


Presjek AA

Presjek EE

59

Presjek DD

Presjek BB

Presjek CC


Sjedište društva Marchesini France

Benoit Jallon i Umberto Napolitano. LAN Architecture Koji su Vas razlozi nagnali da izaberete samozbijajući beton za vanjski izgled zdanja? Smatrate li da ste nekim drugim materijalom mogli postići isti rezultat? Samozbijajući beton daje slobodne ruke kod projektiranja zgrada jer se njime mogu izvesti složeni oblici oplata i različite geometrijske značajke pročelja. U ovom slučaju granularna kompaktnost samozbijajućeg betona omogućila nam je dobiti homogeni proizvod koji smo premazali slojem satenske crne boje. Dobili smo materijal koji odražava sliku okolnog krajolika, koji dopušta razne igre svjetla i sjene, te koji prikriva prirodne nepravilnosti samog betona. U unutrašnjosti smo odlučili ostaviti vidljivi beton te ga nismo ničim tretirali, posebno u zonama kretanja. Što ste primjenom samozbijajućeg betona postigli s građevinskog gledišta, te s oblikovnog i vizualnog aspekta? Jeste li nekim drugim materijalom mogli postići isti rezultat? Što se tiče sjedišta društva, jednostavnim i ekonomičnim postupkom izveli smo betonske krovne ploče koje su izgledom identične pročeljima. Primjena samozbijajućeg betona omogućila nam je izvesti nakošene površine zidova i projektirati krovnu betonsku ploču koja prati kosinu terena. Također nam je omogućila postići vrlo glatku završnu površinu s manje pukotina i nepravilnosti nego kod konvencionalnog betona. 60

Možete li nam objasniti proces postavljanja oplata za zidove i razlike u odnosu na konvencionalni beton? Oplatni sustav za samozbijajući beton jednak je onome za konvencionalni beton. Međutim, samozbijajući beton u kombinaciji s metalnim oplatama omogućuje postizanje pravilnijih površina i kompaktnijeg aspekta materijala. S druge strane, zbog svog tekućeg stanja, on zahtijeva temeljito podešavanje i čišćenje panela prije izlijevanja. Vibriranje također nije potrebno tako da je zvučno onečišćenje na gradilištu manje. Koju ste vrstu oplata koristili? Koristili smo sustav metalnih ploča bez kopči UTINORD_B8000 EVOLUTION 2 i dizalicu. Na zdanju je vidljiva izvanredna kvaliteta završne površinske obrade, kao i jednolična i intenzivna obojenost. Možete li nam objasniti primijenjene postupke? Dobru kvalitetu krajnjeg rezultata i njegovu jednoličnu i gustu obojenost ostvarili smo postupkom mikropoliranja površine betona kako bismo skinuli sve nečistoće, zatim smo nanijeli jedan sloj premaza kako bi fiksirali površinu i nanijeli jedan sloj boje (valjkom, a ne raspršivačem).


LAN Architecture

61


62


63

DJEČJA IGRAONICA U BONNEUIL-SUR-MARNEU Plan: Preinaka uredske zgrade u općinsku igraonicu. Pokrovitelj: Lokalna samouprava Bonneuil-sur-Marne Lokacija: 14 rue Michel Goutier, Bonneuil-sur-Marne 94, Francuska Arhitekti: LAN Architecture Inženjeri: Cabinet MTC Proračun: 520,000 EUR Površina: 380 m2 Završetak: 2008. Fotografija: Jean Marie Monthiers


Dječja igraonica u Bonneuil Sur Marneu

ORADOUR SUR GLANE AVENIJA

1- Ulaz 2- Zona s autićima 3- Pješačka zona 4- Recepcija 5- Prostor za igranje 6- Pješačka zona 7- Skladište 8- WC 9- Tehnički prostor Nacrt prvog kata MICHEL GOUTIER ULICA

64

SJEVER

ORADOUR SUR GLANE AVENIJA

1- Ulaz 2- Prostor za igranje 3- Terasa 4- Informatička sala 5- Uredi 6- Skladište 7- Višenamjenski prostor 8- WC

Nacrt prizemlja

MICHEL GOUTIER ULICA


LAN Architecture

Rehabilitacija- transformacija Arhitektonske mutacije: prema strukturi oklopa U trenutku pristupanja projektu igraonice u Bonneuil-surMarneu bilo je potrebno duboko promišljanje jer su se u projektu isprepleli mnogobrojni parametri:

prijemosnica od cinka unutrašnjost i vanjština od laminiranog stakla aluminijski okviri

- promjena funkcije postojeće zgrade - osmišljavanje prostora namijenjenog djeci - stvaranje javnog objekta čija je veličina puno manja od okolnih zgrada na lokaciji - rad s ograničenim proračunom (tim proračunom predviđala se samo unutarnja obnova i malo vertikalno produženje) Stoga smo svoje napore ubrzo usmjerili na osmišljavanje zdanja bez ljudskog mjerila, koje će biti bezvremensko i masivno... neke vrste grubog oklopa koji štiti naše blago i koji će biti u očitom diskontinuitetu sa svojom okolinom.

termozvučna izolacija: 13mm + kamena vuna od gipsa

zid od armiranog betona, tip „Agilia“ posebno obojen

fiksna staklena ploča (prikazana u projekciji)

Ovo „slučajno“ izgrađeno zdanje ostavlja dojam da je oduvijek postojalo poput bunkera u Longues-sur-Meru, ili pak sardinijske pučke arhitekture. O izgradnji Umjesto da se slijedi logično prostiranje u visinu, naša se strategija inspirirala logikom liječničkih intervencija: stvaranje dodatnog samostojećeg stopala omogućilo nam je da ovladamo sučeljem između četvrti, samog zdanja i unutarnjeg prostora i da odgovorimo na potrebu dodatnog povećanja površine. Nova pročelja jukstaponirana pročeljima zgrade koja se prethodno koristila kao poslovni prostor omogućila su nam izvesti tu mutaciju i izgraditi novi simbolički ulaz, dvorište na etaži i dobiti dodatne kvadratne metre za prostorije uprave. Hermetički zatvoren eksterijer, suprotstavlja se unutarnjim osvijetljenim prostorima, čime projekt postaje zanimljiv i od presudnog je značenja za iščitavanje njegovih raznih kompozicija.

65 lažni strop (prikazan u projekciji)

pomaknuti dugi čavao

Čelična vrata: dvokrilna s unutarnjom izolacijom

Djeca se igraju u prostoru okupanom svjetlom, zaštićenom od vanjskih pogleda, bogatom volumetrijskim varijacijama, koji je ujedno tako jednostavan, funkcionalan i prisan. Obrada pročelja: Nemogućnost uporabe mehaničkih sredstava za podizanje i skromni proračun uvjetovali su nam odabir materijala za pročelja. Tako sam za oklop odabrao nijansirani béton brut (“vidljivi, sirovi beton”) koji je ulijevan u teksturizirane oplate kako bi se na betonu prikrio otisak drvene površine.

Rampa (prikazana u projekciji) Okvir vrata presvučen lakiranim aluminijem Ovješena vrata s blokadom

Podna obloga


DjeÄ?ja igraonica u Bonneuil Sur Marneu

66


LAN Architecture

67


Dječja igraonica u Bonneuil Sur Marneu

68

Presjek AA

1- Pješačka zona 2- Recepcija 3- Skladište 4- Informatička sala 5- Uredi

Presjek BB

1- Prostor za igranje 2- Pješačka zona 3- Ulaz 4- Prostor za igranje 5- Terasa 6- Višenamjenski prostor


LAN Architecture

69


70


71

‘The Collection’. City and County Museum. Lincoln Arhitekti: Panter Hudspith Arquitects Inspektor kvalitete: Burke Hunter Adams Projektant strukture: Price & Myers (Consulting Engineers) Projektant instalacija: Arup Glavni izvođač: Construcción Caddick


„The Collection“. City and County Museum Lincoln

Dizajn Na određeni način zdanje funkcionira kao arhitektonska građevina koja se podjednako nadahnjuje XXI stoljećem koliko i povijesnim kontekstom grada. Nalazi se na neki način u sintoniji s tipičnom arhitekturom Lincolna, preciznije rečeno, sa zidovima Biskupove palače. Također iznutra daje okvir pogledu na grad i okolicu stvarajući posebne poveznice. Zdanje je arhitektonski artikulirano putem manipulacije prostorom tj. kako čovjek postepeno ulazi u njega ono se na različite načine sužava ili otvara prema van. S druge strane, zdanje bi se također moglo protumačiti poput geološkog fenomena: 5 fragmenata stijena razbacani su po lokaciji i djeluju kao da su oduvijek bili tamo. Rubovi i izbrazdanost vanjskog kamena i njegova stratifikacija korišteni su kako bi se postigao taj efekt.

72

Cilj projekta Arhitektonski uredi Panter Hudspith i Price & Myers Consulting Engineers zajedno su dobili ovaj projekt na natječaju za izgradnju novog muzeja u Lincolnu u 2000. godini. Strukturni elementi dovršeni su 2004. g., a muzej je otvoren u ljetu 2005. g. Sastoji se od izložbenog prostora, kafića i prodavaonice. Osim toga, tamo se odvijaju školske radionice te se nalaze prostorije uprave i audiovizualno kazalište. Grad Lincoln ima značajno povijesno nasljeđe jer je jedan od najstarijih gradova Velike Britanije. Lokacija muzeja je sama po sebi zaštićeni spomenik što je u fazi projektiranja, kao i u fazi izgradnje, zahtijevalo posebnu pažnju i senzibilnost. Ciljevi projekta bili su sljedeći: - stvoriti prostor koji će udomiti arheološku zbirku i izloške povijesne zbirke - uklopiti građevinu u lokaciju - konfigurirati novi javni prostor u gradu - potaknuti povezivanja lokacije, Usher Galerije i Temple Gardensa Položajem je smješten u četvrti Flaxengate, između trgovačkog gradskog centra i starogradske jezgre gdje se nalaze katedrala, dvorac i Biskupova palača. Muzej se nalazi na mjestu prijašnjeg parkirališta iz 1960. g. gdje je izgrađen u okviru djelomične obnove zone urbanističkog plana grada na temelju ugovora sklopljenog između Gradske vijećnice grada Lincolna i okruga Lincoln.

Beton u unutrašnjosti zdanja djeluje poput nastavka kamena i prati isti efekt. Međutim, prozori, vrata i nadstrešnice u svojim oblicima ukazuju na ljudsku prirodu. Dvorište i predvorje u figurativnom smislu predstavljaju prostore konfigurirane među stijenama. Opravdanost uporabe betona Samozbijajući beton ima široku primjenu u većini unutarnjih područja, uključujući krov galerije i vertikalne zidove kafića, recepcije i prodavaonice. Osim toga, na velikom broju zidova nalaze se brojni otvori koji konfiguriraju fenestraciju. Prednosti uporabe samozbijajućeg betona su slijedeće: - ponajprije, beton je sam po sebi prikladan materijal za arheološki muzej zbog svojih svojstava termičke inercije - beton je kao materijal vrlo raznolik - njegovo svojstvo da teče u svježem stanju, a pritom ne izgubi čvrstoću niti trajnost - njegovo svojstvo da ispuni prostore skoro bilo koje vrste i oblika - stvaranje betonskih površina s manjim brojem spojeva - sloboda u stvaranju složenih oblika s puno zaobljenih horizontalnih i vertikalnih površina - manje onečišćenje bukom tijekom izgradnje (što je od velike važnosti kad se radi o izgradnji u gradskim centrima) - radnici kvalitetnije obavljaju svoj posao. S ciljem smanjenja troškova samozbijajući beton primjenjuje se samo u područjima javnog pristupa dok se u ostalim dijelovima koristio konvencionalni beton (za skladište i područje uprave).


Arhitekti Panter Hudspith

73


„The Collection“. City and County Museum Lincoln

Simon Hudspith. Panter Hudspith Architects Iz kojih ste razloga odabrali samozbijajući beton za osmišljavanje ovog projekta? Smatrate li da ste ga mogli osmisliti s drugom vrstom betona? Samozbijajući beton korišten je kako bi se postignula bolja završna obrada i izvedba složenih oblika s vrhunskom završnom obradom. Smatram da se drugom vrstom betona ne može postići ista razina kvalitete. Jeste li u trenutku betoniranja poduzeli neku posebnu mjeru opreza zbog tehničkih specifičnosti samozbijajućeg betona? Posebno smo vodili računa da pojačamo oplatu zbog povećanog pritiska uzrokovanog tekućom prirodom samozbijajućeg betona. Isto tako, pažljivo smo zatvorili sve spojeve kako bi izbjegli istjecanje betonskog mlijeka. Jesu li uporaba samozbijajućeg betona, visina izlijevanja i vrijeme betoniranja bili od posebne važnosti? Uspjeli smo izvesti puno šire zidove s manje spojeva, posebno što se tiče prozorskih otvora. Također treba istaknuti smanjenje buke na gradilištu i bolje sigurnosne i zdravstvene uvjete za vrijeme gradnje. 74

A s estetskog, odnosno formalnog gledišta? Uspjeli smo izvesti složenije oblike krovne ploče, vijugavosti te prozore uskih i složenih oblika. Koja je vrsta oplata primijenjena? Je li površina u završnici posebno tretirana? Izvana su korišteni standardni oplatni paneli Doka. Iznutra su postavljeni drveni ulošci od 75 mm, različitih debljina kako bismo postigli efekt vibriranja na površini. Kao završna obrada površine primijenjen je zaštitni premaz otporan na prašinu.


Arhitekti Panter Hudspith

75


„The Collection“. City and County Museum Lincoln

KUHINJA

ŠKOLSKE PROSTORIJE GALERIJA ZA PROJEKCIJE

76


Arhitekti Panter Hudspith

77


„The Collection“. City and County Museum Lincoln

78


Arhitekti Panter Hudspith

79


„The Collection“. City and County Museum Lincoln

80


Arhitekti Panter Hudspith

81


„The Collection“. City and County Museum Lincoln

82


Arhitekti Panter Hudspith

83


84


85

MOST-PAVILJON. Zaragoza Pokrovitelj: Expoagua Zaragoza 2008, S.A. Arhitekti: Zaha Hadid Limited i Ove Arup & Partners, S.A. Izvedba radova: Zaha Hadid Limited i Ove Arup & Partners, S.A. Voditelj radova: Carlos Merino Agüeros (ARUP). Graditelj: „Most-paviljon. Cementiranje“. Dragados, S.A. „Most-paviljon. Izvedbeni projekt strukture i fasade“. Most-paviljon U.T.E. (Dragados S.A.-URSSA, S. Coop.) „Završna obrada unutarnjih površina i instalacije Mosta-paviljona na Međunarodnoj izložbi u Zaragozi, 2008.“ Završna obrada Mosta-paviljona U.T.E. (Dragados S.A.-Urssa, S. Coop.) Voditelji projekta: Vicente Pérez Pérez i Álvaro Ruiz Ocańa. (Dragados). Proračun: „Most-paviljon. Cementiranje“. 1.933.324 EUR „Most-paviljon. Izvedbeni projekt strukture i fasade“. 33.163.344 EUR „Završna obrada unutarnjih površina i instalacije Mosta-paviljona na Međunarodnoj izložbi u Zaragozi, 2008.“ 17.329.634 EUR


Most-paviljon

na pilonima. Opterećenje se povećalo do 2000 tona i potvrdilo da je kapacitet veći od teorijskog. Dizajn ovog projekta bio je specifičan zbog mnogih aspekata koji su u više navrata zahtijevali specijalizirane i jedinstvene timove. Konačna izrada projekta Mosta-Paviljona ostvarila se u rekordnom vremenu zahvaljujući velikom naporu svih tih timova koji radili i na projektiranju i na realizaciji, savladavši tako ovaj inženjerski izazov. Osnovne značajke: - duboki temelji zahvaljujući pilotima promjera od 1,5 do 2 metra i dubine između 56 i 72,5 metara - kontinuirana struktura od dva raspona od 100 i 150 metara jednostavnog oblika - metalni sandučasti nosač širine koja varira između 12 i 29 metara i luk koji varira između 3,30 i 5,55 metara - sveukupna težina metalne strukture 5,824 t - sveukupna težina rasponskog sklopa 2,200 t - sveukupna longitudinalna dužina 132,17 m Kao rezultat bliske suradnje između arhitekata Zaha Hadid Arquitects i Ingeniería Arup nastao je pretprojekt koji je pobijedio na međunarodnom natječaju za Most-Paviljon na kojem je predstavljan 41 prijedlog prestižnih multidisciplinarnih ekipa inženjera i arhitekata nacionalnog i međunarodnog renomea. Projekt upadljivim dizajnom predstavlja fluidnu geometriju simulirajući vodu rijeke Ebro koja teče ispod mosta, s užim prilaznim krakom s desne obale rijeke te s više ramifikacija na izlazu s lijeve obale rijeke.

86

Iznutra se njegov funkcionalni raspored temelji na razlikovanju modula zvanih pods (kapsule na engleskom). Postoje četiri poda dva prvenstveno za pješački promet i dva kao prilazi izložbenim prostorima. Podsi se sjedinjuju u unutrašnjosti mosta i međusobno se povezuju između zajedničkih hodnika i rampa koji ih povezuju s višom etažom. Skoro 7000 kvadratnih metara namijenjeno je izložbenom prostoru i zonama koje su klimatizirane radi udobnosti posjetitelja. Osim dvojnosti funkcije mosta-šetališta i paviljona, glavni prolaz podova 2 i 4 dizajniran je kao izlaz za slučaj nužde za svjetsku izložbu Expo i vatrogasni prilaz. S jedne strane, Most-Paviljon pješačko je šetalište i glavni prilaz mjestu održavanja Expo Zaragoza te je osmišljen tako da dopusti protok od najmanje 10,000 osoba na sat. S druge strane, kao paviljon obuhvaća zone koje su poslužile za održavanje jednih od najoriginalnijih izložbi na temu vode za vrijeme međunarodne izložbe iz 2008. godine. Ta složena integracija dviju konstrukcija različitih funkcionalnosti pretpostavlja temelj projektantskog izazova za ovu strukturu. Od početka se problem nalazio u projektiranju građevine koja je trebala služiti i kao most, a sve to u složenoj 3D geometriji i u vrlo kratkim rokovima. U projektiranju temelja otkrivene su dubinske geološke specifičnosti zbog kojih je bila potrebna uporaba pilona promjera 1,5 do 2,0 m i dužine do 72,5 m, što predstavlja rekord po dubini u Španjolskoj. Temelji na središnjem otoku bili su od posebne važnosti, ne samo zbog uočenih varijabilnosti, već i zbog velikog opterećenja koje moraju nositi. Upravo se u toj zoni nalazi frenki pilot od 10 pilona velikog promjera koji je zbog svojih 11 slojeva armiranog betona zahtijevao uporabu samozbijajućeg betona. U ovoj fazi odlučilo se izvesti Osterbergov O-cell test kako bi se provjerilo opterećenje

- sveukupna transverzalna dužina 9 m - pročelje od GRC-a (Glass Reinforced Concrete - beton ojačan staklenim vlaknima) koje se sastoji od 8,836 panela veličine 1,50 x 0,50 - 5.411 m2 gipsanih kartonskih ploča za zakrivljeno unutarnje oblaganje


Arhitekti Zaha Hadid

Značajke upotrjebljenog betona: beton pumpan u metalne oplate Beton HAC-45/F/12/IIa+Qc Cement II/A-V 42,5N/SR Vodocementni omjer=0.3 Najveće zrno agregata 12 mm Vode 130 litara Pješčani vapnenac 0/4 25% Silikatni pijesak 0/4, 33% Agregat 6/12, 42% Aditivi Sikament 177 i Viscocrete 5-900

87


Most-paviljon

88


Arhitekti Zaha Hadid

Carlos Merino, voditelj projekta Iz kojih ste razloga odabrali samozbijajući beton za ovaj projekt? Geometrijski faktori ovog pilota nametnuli su visoke strukturalne zahtjeve i znatnu gustoću armatura. Na početku se razmatrala alternativna primjena prenapregnutog betona kako bi se poboljšala situacija, iako prednosti nisu bile toliko znakovite koliko se željelo, a uvjeti rada usred rijeke naveli su nas da zadržimo odsječak od armiranog betona i da primijenimo posebni beton koji se može prilagoditi tim uvjetima. Neke od naročitosti ove strukturalne jedinice jesu: masivni element visoke tlačne čvrstoće, izvanredne armaturne gustoće, radni uvjeti na privremenoj brani smještenoj usred rijeke, uvjeti dugoročnog izlaganja djelovanju vode i izloženost drugim faktorima kao što su potkopi, promjene vlage u slučaju suša itd. Neki drugi materijal ne bi bio sposoban postići slične rezultate. Koje su se odlike tražile od upotrjebljenog betona? Prvo, trebao je imati tlačnu čvrstoću od 45Mpa i biti prikladan za ambijent IIa+Qc sa sulfatno otpornim cementom SR. Drugo, trebao je imati adekvatni razred konzistencije kako bi uspješno pokrio armaturu u donjem dijelu pilota u kojem su šipke gusto postavljene (11 slojeva promjera od 32 do 10 mm), a nije bilo moguće pristupiti iglom vibratora. Izvedba betona i njegova propusnost trebali su garantirati dovoljan vijek trajanja zdanja. Je li na što trebalo obratiti posebnu pažnju kada se započelo s izvedbom? Da, na mnoge stvari. Zbog osobitosti ovog projekta, izvedene su razne faze prethodnih ispitivanja kako bi se odredila pogodnost samozbijajućeg betona za ovu specifičnu namjenu te kako bi se odredilo adekvatno doziranje. Za vrijeme izvedbe, praćenje je postalo intenzivnije, a kontrola dostavljenog proizvoda bila je stroga tako da su bile odbijene sve mješavine koje nisu zadovoljavale propisane zahtjeve. Jesu li bili relevantni rezultati uporabe samozbijajućeg betona u građevinskim aspektima, kao što su lakša ugradnja, visina izlijevanja ili vrijeme betoniranja? Nisu bili samo relevantni, već su i uvjetovali odabir samozbijajućeg betona. Trebalo je isplanirati kontinuirano betoniranje cijele ove jedinice i osigurati posebnu isporuku betona na gradilište tijekom cijelog jednog dana jer spojevi nisu bili mogući. A u vizualnom i formalnom aspektu? Vizualni aspekt nije bio jedan od ciljeva ove strukturne jedinice iako su dobra završna obrada bez nedostataka i visoka gustoća većinom povezani s većom trajnošću. Koja je vrsta oplata primijenjena? Je li beton dodatno tretiran nakon skidanja oplata? Korišteni su konvencionalni metalni kalupi kako bi se pilotu dao dijamantni oblik. Na površinu je nanesen samo proizvod za dodatno njegovanje betona, te se obavilo detaljno njegovanje kako bi se osigurala njegova trajnost. Na nekim se slikama na betonu mogu vidjeti obloge od metalnih ploča, koji su razlozi tog oblaganja? Ono zapravo nema veze sa samozbijajućim betonom. Proces izgradnje mosta pomicao je pod 4 na desnoj obali rijeke u prazan prostor sve dok ga nismo „uhvatili“ s pomoćnog tornja na području podova 1, 2 i 3 koji se oslanjaju na taj pilot. Ploče koje vidite služe kako bi se kompenzirala vuča tog tornja.

89


Most-paviljon

90


Arhitekti Zaha Hadid

91


92


93

TORANJ TORRE DEL AGUA. Zaragoza Arhitektura: arhitektonski ured Enrique de Teresa Arhitekt: Enrique de Teresa Trilla Arhitekt odgovoran za projekt / pomoćnik voditelja radova: Francisco Romero Glavni projekt / izvedbeni projekt: Francisco Romero, Pilar Albert, Sandra Hodgson Natječaj: Pilar Albert, Sandra Hodgson Tehnički tim: Jaime Montes, Israel Pablo Camps, Javier García Colis Suradnici: José María Sordo, Justo Benito, Mayte Arnaiz Izvođači radova: Santiago Hernán, Ricardo Arenal Struktura: MC2 – Julio Martínez Calzón Instalacije: JG Inženjeri Asociados. Óscar Martínez Posebno osvjetljenje: Artec Luminotecnia Voditelj radova: GERENS – INOCSA Pokrovitelj: Expoagua Zaragoza Graditelj: O.H.L. – CELSA Industrija: Augescon, Arińo, Schuco, La Casilla


Toranj Torre Del Agua

Toranj TORRE DEL AGUA nastoji svojim prostorima i oblikom odrazitu pojam tečnosti što je osnovna značajka koju povezujemo s vodom, tematskom odrednicom svjetske izložbe Expo Zaragoza u 2008. g. Tečnost ide uz svojstva transparentnosti, lakoće i kretanja. Počevši od zahtjeva natječaja, zdanje bi trebalo biti prepoznatljiv znak, hit i amblem izložbene cjeline uzdižući se poput paviljona u zrak te obnašajući određenu ulogu u okružju u koje je umetnut . Pažnja koja se daje terenu vidljiva je u osnovnoj projektnoj odluci: razlikovanje postolja koje omogućuje da građevina stabilno stoji na njemu nakon rješavanja raznih razina koje ga okružuju od kote 195,00 do kote 201,40 i prisutnosti velikog trupa koji čini sam toranj. Postolje građevine je masivno trapezoidno geometrijsko tijelo izrađeno od bijelog betona čiji se gornji dio (kota 207,85) produžuje pomoću širokog šetališta koji ga povezuje s glavnim trgom svjetske izložbe Expo. Trup je lagana konstrukcija vijugave geometrije presvučena staklenim „zidom zavjesom“ s vanjskom zaštitom od sunca koji postupno prelazi u figuru duple spirale. 94

Unutarnji prostor pravi je protagonist ovog zdanja jer obuhvaća dva velika prazna prostora. Velika dvorana od više od 3000 m2 zauzima gornju razinu postolja. To je prozračan prostor koji se pruža horizontalno, a ističe se svojim krovom: rebrastom pločom od bijelog betona koja je definirana trokutastom geometrijom koju ocrtavaju njezina rebra, a koju nose piloni stožastog trupa. Ta se ploča u svojem središnjem dijelu otvara pomoću zakrivljene figure koja otkriva gornji trup tornja. Na taj način prostor postiže vertikalnu napetost koja ga povezuje s gornjim prostorom i dostiže visinu od 21 m. Unutar tog prostora s otvorima dominiraju dvije velike jezgre od bijelog betona u kojima se nalazi stubište. Pratećim panoramskim dizalima i vidljivim instalacijskim cijevima naglašava se visina tornja koji se uzdiže. Te jezgre posjeduju glavnu ulogu u strukturnoj koncepciji zdanja jer služe kao potpornji metalnoj konstrukciji u sredini, dok odmorišta stubišta povezuju metalnu mrežu koja čini zakrivljeni perimetar trupa. Na srednjoj razini građevine koja dijeli trup na dva dijela počinje gornji prostor: prazan prostor visine 41 m što mu daje određenu dimenziju monumentalnosti. Toranj kao izložbeni paviljon koji se proteže u visinu želi iskoristiti tu svoju jedinstvenu značajku, a to postiže stvaranjem dvojnog itinerera - jednog penjanjem, drugog spuštanjem - putem duple spiralne rampe (kosina od 6%) koja okružuje cijeli vijugavi perimetar do svoje kulminacije u gornjem prostoru kafića s kojim toranj završava. Ovaj put, osim promatranja unutarnjeg prostora i izložbenih događanja koja se u njemu odvijaju, ima ulogu kontinuiranog vidikovca s pogle-


Arhitektonski ured Enrique de Teresa

dom prema van, bilo na šire područje svjetske izložbe Expo, bilo na povijesnu jezgru grada i okolno područje. U trupu se sva konstrukcijska napetost javlja u ovojnici. Konceptualno bogatstvo tornja definira se nizom slojeva koji prijelazu između interijera i eksterijera daju širinu. Strukturalna mreža s unutrašnje strane nosi dvije rampe, a s vanjske „zid zavjesu“, prolaz za održavanje i čistoću te metalnu, perforiranu i presavinutu zaštitu od sunca. Rampe funkcioniraju kao napete linije koje naglašavaju zakrivljenost prostora, pružajući tako posjetitelju pri kontinuiranom razgledavanju mnogobrojne točke promatranja. Na isti način zaštita od sunca linearno ističe oblik volumena. S obzirom na to da izvedba postolja zdanju osigurava dobro ležište, trup svojom konfiguracijom i visinom vlada okolnim prostorom. S volumetrijskog gledišta, toranj se doimlje definiranim svojim zakrivljenim oblikom koji alternira konkavnost i konveksnost, a njime svojom čvrstoćom kao osnovni materijal dominira „zid zavjesa“. Njegovi oblici odgovaraju značajkama mjesta. Cilindrični dio volumena ukazuje na centralni položaj koji toranj ima u odnosu na gradski riječni park dok usmjerenje s druge obale ukazuje na njegovo formalno stremljenje prema središnjem trgu svjetske izložbe Expo dok se vizualno zajedno sa šetalištem približava najreprezentativnijim građevinama gradske povijesne jezgre: tornjevima Bazilike del Pilar y de la Seo. Zajedno sa zakrivljenom okosnicom, „zid zavjesa“ definiran je dijagonalnim sustavom linija izvodnica koje temeljima daju izgled nakrivljenosti i rotacionalnosti. Pridružujući se zmijolikom kretanju zaštitnika od sunca, ističe se percepcijom dinamičnog volumena i ustupa mjesto višestrukoj formalnoj konfiguraciji koja se razlikuje ovisno o točki iz koje se promatra.

95


Toranj Torre Del Agua

96


Arhitektonski ured Enrique de Teresa

Enrique de Teresa Iz kojih ste razloga odabrali samozbijajući beton za unutrašnjost zdanja? Odabir samozbijajućeg betona temeljio se na sveukupnim prednostima koje pruža na različitim razinama. Najrelevantnije za projekt tornja bile su prednosti vezane za čvrstoću i trajnost, kao i one vezane za završnu obradu. U tom smislu fluidnost materijala kojom dobivamo jednoličnu završnu obradu i smanjujemo količinu pora bila je od najvećeg značaja za unutarnje naličje zdanja. Smatrate li da ste s nekim drugim materijalom mogli postići isti rezultat? Željena završna obrada nije nam dopuštala različita rješenja za beton. Primjena tradicionalnog betona zahtijevala bi vrlo visoku razinu mjera predostrožnosti i brige za detalje što bi dovelo do produženja rokova izvedbe, dok postizanje rezultata nije sigurno kao kod samozbijajućeg betona. Jeste li morali poduzeti neke posebne mjere na početku izgradnje? Postavile su se razne mehaničke zaštite na već izvedenim elementima kako bi se izbjegao mogući utjecaj strojeva koji su se kretali gradilištem. Jesu li bili relevantni rezultati uporabe samozbijajućeg betona s obzirom na građevinske aspekte poput lakše ugradnje, visine izlijevanja ili skraćenog vremena betoniranja? Što se tiče građevinskih kriterija, brzina izvedbe i stvrdnjavanja te lakoća ugradnje bili su glavni aspekti koje smo uzeli u obzir. S obzirom na to da se radilo o projektu koji je zahtijevao strogo poštivanje planiranih rokova, odlučili smo upotrijebiti materijale koji će nam dati brzo i sigurno rješenje u izgradnji koja je već sama po sebi bila složena. A u vizualnom i formalnom aspektu? U tornju projektirali su se određeni elementi od armiranog betona koji su podrazumijevali visok stupanj formalne složenosti. Istovremeno, njegova završna obrada trebala je zdanju osigurati najadekvatniji izgled te visoku reprezentativnost. Zbog toga su značajke samozbijajućeg betona omogućile optimizaciju usvojenih rješenja i završnu obradu željene kvalitete. Koje ste vrste oplata koristili? Koristili smo fenolne oplate zbog njegovih svojstava prilikom skidanja i kako bismo dobili kontinuirane modularne linije. Jeste li nakon skidanja oplata morali beton dodatno tretirati? Kao završnu obradu nanijeli smo glazuru Keim kako bismo istaknuli i zaštitili teksturu i obojenost betona.

97


Toranj Torre Del Agua

98 Nacrt, kota 201,49

Situacija


Arhitektonski ured Enrique de Teresa

Nacrt, kota 207,99

99

Nacrt, kota 216,39


Toranj Torre Del Agua

100


Arhitektonski ured Enrique de Teresa

101


Toranj Torre Del Agua

102


Arhitektonski ured Enrique de Teresa

103


Toranj Torre Del Agua

104


Arhitektonski ured Enrique de Teresa

105 ProÄ?elje sjeverozapad

PopreÄ?ni presjek


Toranj Torre Del Agua

Presjek rampe

106

OdsjeÄ?ak rampe

Nacrt rampe


Arhitektonski ured Enrique de Teresa

107


108


109

SPORTSKI KOMPLEKS GOBELA Pokrovitelj: Općina Getxo Lokacija: Guecho (Getxo) Vizcaya. Arhitekt: Ander Marquet Ryan. Arhitekti suradnici: Ińaki Estefanía, Laura Monasterio. Izvođač radova: Juncal Aldamizechevarría, MŞ Paz Barrio Strukture: Javier Eskubi, José Luis Corcuera. Instalacije: Luis González, Jon Zubiaurre, María Azpiroz, Diego Zarranz, Patxi Sanchez, Arturo Cabo. Suradnici: Ińaki Zabala, José Ramón López, Hipólito Bilbao, Blanca Ugarte, Sonia López Inženjerstvo: Idom Graditelj: UTE Balzola – Dragados. Godina projekta: 2003. Završetak radova: 2005. Izgrađena površina: 31.983 m2 Proračun: 15 milijuna EUR


Sportski Kompleks Gobela

110

Parcela se nalazi u općini Getxo i ima površinu od 15,088 m2. Planom zahtjeva propisana je izgrađena površina veličine 31,983 m2 što u potpunosti prekriva gradivu površinu, pri čemu se čak i rub parcele pretvara u izgrađeni perimetar. Plan zahtjeva organiziran je u tri područja: 1. Nogometno igralište, tribina za 1300 osoba, trgovine i manje podzemne garaže kapaciteta 300 mjesta. 2. Sportski paviljon za 360 osoba, kafić (koji se dijeli s nogometnim igralištem) i uredski prostor lokalnih klubova. 3. Sportski centar: bazeni (bazen za tečajeve plivanja, plitki bazen, olimpijski bazen od 25 m), 2 teniska igrališta, 2 igrališta za paddle, polivalentne dvorane (za body building, aerobik, borilačke vještine, gimnastiku, ples i psihomotoriku) i uredi uprave. Cilj je bio iskoristiti nepravilnosti granica parcele kao izgrađeni rub, formalnim i konstrukcijskim povezivanjem prostora riješiti veliki broj sportskih sadržaja različitih geometrijskih oblika: bazena, igrališta za nogomet, tenis, paddle, sportskih paviljona, ureda itd. Rezultat je postignut pomoću zajedničkog ovoja od bijelog betona u obliku valovitih panela kojima se želi postići ritmičnost betonskog ovoja, a da se pritom ne utječe na njegovu cjelinu, i odterećenje njegovog prostora velikih dimenzija. Silueta stvorena od valovitog ovoja od panela slama se, raste i smanjuje prilagođavajući se zahtjevima plana. U njegovoj unutrašnjosti nalaze se unutarnja i vanjska igrališta, odvojena fasadama od perforiranog čelika ili prozirnog polikarbonata koji svojom transparentnošću ocrtavaju povezanost svih terena.


Arhitekti JAAM

Ander Marquet. Arhitektonski ured JAAM Iz kojih ste razloga odabrali samozbijajući beton za vanjski izgled ovog projekta? Smatrate li da ste isti rezultat mogli postići s nekim drugim materijalom? Nakon što smo se odlučili za beton kako bismo istakli težinu obješenih pročelja, samozbijajući beton se nametnuo zbog toga jer je jamčio brzu izvedbu predgotovljenih elemenata i čvrstoću prianjanja uz zakrivljene površine oplata i njihovih tekstura. Drugi materijali nam možda ne bi pružali kontinuiranost dijelova (do 12 metara), niti traženi osjećaj težine za obješena pročelja. Vjerojatno se radilo o prvom projektu u kojem je ta vrsta betona primijenjena u Španjolskoj. Na koje ste dodatne poteškoće naišli u usporedbi s radovima koje trenutno izvodite? S obzirom na to da se radi o predgotovljenim panelima u kojima se samozbijajući beton već duže vrijeme koristi, nismo imali većih problema. S druge strane, ako neki element nije savršen, može se ukloniti. Ne dolazi do traumatičnih situacija rušenja. Trenutno gradimo baskijsku Sveučilišnu knjižnicu sa samozbijajućim betonom pripremljenim in situ. Ta primjena betona predstavlja probleme koje je teško riješiti, poput mjehurića zraka vidljivih na površini kao posljedica djelovanja plastifikatora. Koja ste svojstva očekivali od upotrijebljenog betona? Brzu izvedbu bez vibriranja nakon ispunjavanja kalupa i vjerno preslikavanje teksture odabrane za završnu površinu. Jeste li morali poduzeti neke posebne mjere na početku izgradnje? Jedino smo trebali paziti na adekvatno doziranje kako bi se izbjegla segregacija betona i postigla dobra završna obrada. Jesu li bili relevantni rezultati uporabe samozbijajućeg betona s obzirom na građevinske aspekte poput lakše ugradnje, visine izlijevanja ili skraćenog vremena betoniranja? Da. Prilagodljivost ovog betona omogućava lakšu ugradnja i izvedbu. Izlijevanje betona u kalupe izvodi se horizontalno, a vrijeme betoniranja kraće je zbog brzine mase i zbog toga što zbijanje nije potrebno. A u vizualnom i formalnom aspektu? S obzirom na to da su od iznimne važnosti, paneli su na određenim mjestima trebali biti obostrano vidljivi, zakrivljeni s teksturom s jedne strane, a ravni i glatki s druge. Donji dio kalupa nije stvarao probleme: preslikavao je zakrivljenosti i teksture, a završna obrada gornje strane rezultirala je boljom ravnoćom i finiširanjem zahvaljujući samozbijajućem betonu odgovarajuće viskoznosti. Koju ste vrstu oplata koristili? Jeste li nakon skidanja oplata morali beton dodatno tretirati? Metalni paneli i plastične poliuretanske matrice. Nije bilo nikakvog naknadnog tretiranja. Kako bi se postigla homogenost boje važno je skidanje oplata i način njihove primjene.

111


Sportski Kompleks Gobela

112

Za realizaciju Centra osmišljena su dva kalupa s undulacijama u suprotnom smjeru: jedne su bile konkavne, a druge konveksne. Oba su na krajevima imali jednaki rub tako da se nakon postavljanja ne primjećuje prijelaz među njima. Ta dva kalupa postavljala su se jedan za drugim uzastopce sve dok se nije postigla završna dužina svakog panela. Između prvog i slijedećeg panela kalupi su se okretali kako bi rezultat na dodirnim panelima bio obrnut. Gotovi paneli širinu od jednog metra, a najduži panel ima dužinu od 11,70 metara.

Beton: 400 kg. Bijeli cement, Tudela Veguín BLII / B-LL 52.5 R (Asturias) 565 kg. Drobljeni vapnenac, Asturcal (Hortiguero – Asturias) 420 kg. Mljeveni vapnenac, Asturcal (Hortiguero – Asturias) 840 kg. Pješčani vapnenac, Asturcal (Hortiguero – Asturias) Superfluidifikant (Basf - Glenium AC 325) Kalupi: Donja stijenka i bočne stijenke od metala valovitog oblika, s ugrađenim pneumatičkim vibratorima. 6x23 KN - 9.000 rpm. Površina kalupa: tekstura elastomera NOEplast – 563910 Trier


Arhitekti JAAM

113


Sportski Kompleks Gobela

Svlačionice za višenamjenske dvorane Evakuacijski izlaz

Parking

PLesna dvorana

Dvorana za borilačke vještine

Evakuacijski izlaz

Svlačionice za tenis i “padel” Dvorana za aerobic

Radionica

Svlačionice za teretanu

Evakuacijski izlaz

Dvorana teretana

114 Radionica

Svlačionice (nogomet) Instalacije za bazen Svlačionice paviljon

Sportski paviljon

Svlačionice za učenike

Svlačionice za nadzor

Podrum


Arhitekti JAAM

Ulaz u garažu Dvorana za “padel” tenis

Pristup na nogometni teren

Dvorana za “padel” tenis Trgovine (lokali)

Teniski teren

Pristup na nogometni teren

Trgovine (lokali) Nogometni teren

Pristup na nogometni teren

Teniski teren

Trgovine (lokali)

Pristup na nogometni teren

Instalacije

Sanitarije (paviljon)

Pristup (ulaz) u paviljon

Svlačionice bazen

Bazeni

Prizemlje

Kontrola pristupa

Ulaz

115


Sportski Kompleks Gobela

116

Planta primera


Arhitekti JAAM

117

Instalacije

Klupske prostorije

Nacrt drugog kata


Sportski Kompleks Gobela

118


Arhitekti JAAM

119


120


121

UMJETNIČKI CENTAR U LA CORUÑI. Arhitekti - redaktori i voditelj radova: Ángel Alonso i Victoria Acebo Suradnici na natječaju: Covadonga Martinez-Peńalver i Michael Krueger Suradnici na projektu: Carlos Jiménez, Alejandro Prieto, Malte Eglinger, Nuria Muruais (arhitekt) Alexandra Rebelo, Jacok Seyboth, Carlos Coscollano (tehnički arhitekt) Makete: Michael Rabold, Jens Rapp Projektiranje struktura: NB 35- Alejandro Bernabeu. Projektiranje instalacija: JG ingenieros Suradnici voditelja radova: Fernando Cebrián (arhitekt), José Yánez (tehnički arhitekt) Izgradnja: OHL Galicia. Arturo Lombera (voditelj radova). Ricardo Buján (voditelj područja) Klijent pokrovitelj: Uprava grada La Coruńa Fotografija: Juan Rodríguez, aceboxalonso


Umjetnički centar u La Coruñi

Postavka natječaja za pokrajinski muzej i plesni konzervatorij bila je izgradnja na istoj lokaciji dviju zgrada s različitim projektnim planom. Razmatrali smo mogućnost građenja dvaju zdanja u jednom i, naravno, kakav bi bio konačan izgled tog pokusa. Od samog početka postojala je ideja da se grad dogradi, da se naše zdanje poveže s onim dijelovima urbanog pejzaža La Coruñe koji čine kolektivnu memoriju. Postoji veliki broj referenci u njegovoj okolini, ali nas je najviše privlačio Herkulov toranj. Ideja svjetionika, znaka i infrastrukture koja predstavlja određenu situaciju i signal, činila nam se snažnom. Grad je izgrađen od homogenog tkiva, no obiluje heterogenostima. Homogenost je prisutna u naseljima, u kućama, dok je heterogenost u njegovim značajkama, granicama, simbolima i ustanovama. Zgrada javne ustanove koja sudjeluje u izgradnji grada mora funkcionirati na drugačijem mjerilu, mora se istaknuti na razini grada kao njegova posebnost. Njena obveza je poticati kolektivnu aktivnost, dati urbanistički smisao nudeći korisnicima nova iskustva iz njihove okoline. Na taj način, korisni objekt povećava svoju razmjensku ili simboličku vrijednost. To je prijelaz iz zgrade kao sredstva u zgradu kao aktivni društveni objekt. 122

Zahtijevali su da konzervatorij bude u potpunosti definiran normativom i projektnim planom, dok je projektni plan muzeja ostavljao više slobode tako da smo prvo radili na užem konceptu te smo ga otvorili i prilagodili kako bi se prožeo s ovim drugim idejnim projektom: nije bilo toliko bitno kako će oblik ispasti, već je bilo bitno oblikovati. Oblikovati razliku između rada s nečim čvrstim, konkretnim, zatvorenim i ograničenim i rada s nečim otvorenim, difuznim i nepredvidivim poput muzeja. Konzervatorij je trebao predstavljati oblik od betona, dok sve ostalo (okolni, gornji, donji i bočni prostor) trebao biti muzej: prostor ograničen virtualnim volumenom stakla. Puno toga bi se moglo ispričati o ovom projektu, ali naše odluke bazirale su se na toj dvojnosti između nečega što ima oblik i nečega što nema oblik. Najvažnije je bilo to što su, osim oblika, svi ostali detalji poput teksture građevine, morali biti heterogeni. Drugim riječima, oblik i dodir: način na koji zdanje komunicira s ljudima putem njihovih osjetila. Mnoga konstrukcijska rješenja na ovom zdanju vrlo su neobična: neka su uvjetovana skromnim sredstvima na koja nas je primorala situacija građevinskog sektora u našoj zemlji i koja je zahtijevala veliku domišljatost u primjeni ograničene palete proizvoda, dok su druga uvjetovana detaljnom analizom mogućnosti uobičajenih materijala da pokažu kvalitete koje će dati novi, ne toliko konvencionalan pogled na zdanje. Sažetak ove toliko ograničene situacije nije obeshrabrujući: drvo, beton, čelik, staklo, poletni radnici i dobro usmjereni umovi dovoljni su kako bi se postupalo po toj toliko važnoj kolektivnoj strategiji koju zovemo izgradnja grada.


Arhitekti Acebo x Alonso

Ángel Alonso. Arhitektonski ured Acebo x Alonso Iz kojih ste razloga odabrali samozbijajući beton za vanjski izgled ovog projekta? Smatrate li da ste isti rezultat mogli postići s nekim drugim materijalom? Nakon brojnih ispitivanja različitih betona, nakon što nismo dobili očekivane rezultate, odlučili smo se za samozbijajući beton. Društvo Prebetong Galicia ponudilo nam je eksperimentalni materijal koji je zahtijevao dodatni angažman, ali prva ispitivanja dala su dobre rezultate. Samozbijajući beton ima teksturu koja je vjerna preslika kalupa od prirodnog drveta, nevjerojatnu kompaktnost koja armaturu štiti u slanom okolišu te savršeno oblaganje armature, čak i kad su vrlo guste.

se koristio na uobičajen način i gornji za slučaj da donji zakaže, ali taj nam skoro nikad nije zatrebao. Jesu li bili relevantni rezultati uporabe samozbijajućeg betona s obzirom na građevinske aspekte poput lakše ugradnje, visine izlijevanja ili skraćenog vremena betoniranja? Zbog posebnih značajki zdanja trebalo je zabetonirati nosače na visini od 20m, pri čemu se beton izlijevao s visine od 4m kako bi se uredili spojevi i kako bi se u teškim uvjetima izveli detalji velike dimenzijske preciznosti.

Glavna prednost je to što se s njime lako radi, a završna obrada ne ovisi toliko o ugradnji, izlijevanju i vibriranju tako da su dobiveni rezultati homogeni.

U svemu tome samozbijajući beton pokazao se vrlo svestran, zahvaljujući ključnom postupku – ubrizgavanju, kraćem vremenu betoniranja te većoj sigurnosti za radnike koji nisu trebali micati oplate i vibrirati beton. Taj postupak omogućio nam je ispuniti zid dužine od 20 m i visine od 4 m ubrizgavanjem u jednoj središnjoj točci – eto koliko je ovaj beton tečan.

Iako bi tradicionalan beton u teoriji trebao dati isti rezultat, u stvarnoj primjeni samozbijajući beton pokazao se superiornijim.

A u svom vizualnom i formalnom aspektu?

Vjerojatno je ovaj projekt bio jedan od prvih u kojem je u Španjolskoj korištena ova vrsta betona. Koje ste dodatne poteškoće primijetili u uporabi betona koji do tada nije imao široku primjenu i nije bio normiziran? Nismo poznavali nijedno zdanje u Španjolskoj na kojem se koristio samozbijajući beton. Od inženjera i katedri zatražili smo informacije o materijalima: sastanci su bili vrlo zanimljivi, građevinski tehničari razmatrali su molekularno ponašanje i unutrašnje napetosti... Ali uobičajene kontrole ugradnje nisu se mogle primjenjivati na njega pa smo morali naučiti nove postupke. Postupak njegovanja i krivulja stvrdnjavanja ovog betona razlikuju se od ostalih. Najteže je bilo riješiti nesavršenosti samog materijala poput pojava mjehurića na površinama zidova na visini od otprilike 2 m visine što je dovodilo do erozije završne površine. Činilo se da je riječ o zraku koji je zarobljen za vrijeme betoniranja kao posljedica nedostatka vibriranja koje oslobađa mjehuriće. Nitko nije imao iskustva s time, a to nam je bilo važno jer se radilo o vidljivom betonu. Konzultirali smo bibliografiju centra EFNARC u Velikoj Britaniji i kongresa o samozbijajućem betonu koji su između 2002. i 2003. g. održani u Stockholmu, na Islandu i u Japanu o tim temama, tj. netom prije samog početka gradnje. U njima se preporučalo izlijevanje pumpanjem, odnosno ubrizgavanjem u najniži dio oplata putem ventila koji se prilagođavaju crijevu pumpe. Nakon toga trebali smo riješiti pitanje usklađivanja pritiska ubrizgavanja i svojstava mješavine. Naposljetku, osnovni problem samozbijajućeg betona bio je postići mješavinu dovoljno tekuću da se postigne njeno samozbijanje, ali dovoljno viskoznu da se izbjegne segregacija. Koje ste odlike tražili u primijenjenom betonu? Samozbijajući beton omogućio nam je bržu izvedbu, a povrh svega nestajanje pukotina u područjima s gustom armaturom i na spojevima između metalne strukture s betonom. Jeste li morali poduzeti neke posebne mjere prije ugradnje? Oplate su morale biti posebno ojačane jer je pritisak kod ove vrste betona veći. Nadalje, zbog visoke tečnosti spojevi su morali biti savršeno zabrtvljeni. Društvo OHL uspjelo je postići da ne dođe do istjecanja betonskog mlijeka na spojevima. Kod ubrizgavanja betona, kao mjera opreza, postavila su se dva ventila: donji koji

U tom aspektu samozbijajući beton je nenadmašiv. Vrlo je precizan na uglovima, čistih je tekstura, homogene boje, a površine su nevjerojatne. Moguće je vidjeti presliku cijele oplate na završnoj površini. Koju ste vrstu oplata koristili? Jeste li nakon skidanja oplata morali beton dodatno tretirati? Koristili smo sustav Doka - sustav pojačanih nosača s fenolnim pločama i metalnim kopčama. Na fenolnoj ploči, i to samo s vidljive strane, postavili smo uslojene ploče od prirodne borovine. S drvenim oplatama postigli smo bolje rezultate nego s fenolnim. Oplate su se postavljale na pod površine do 50 m2, a dizale su se i postavljale pomoću dizalice. Kako bi se postigla homogenost teksture, oplatne ploče postavljale su se kontinuirano, a spojevi između horizontalnih nosača i zidova izvođeni su u dvije faze kako bi se sakrila debljina nosača. Nije bilo nikakvog dodatnog tretiranja: njen završni izgled proizlazi isključivo iz pažljive izvedbe.

123


Umjetnički centar u La Coruñi

124


Arhitekti Acebo x Alonso

125

Tlocrt - pristupi


UmjetniÄ?ki centar u La CoruĂąi

126

Nacrt prvog kata

Nacrt drugog kata


Arhitekti Acebo x Alonso

127

Nacrt treÄ&#x2021;eg kata

Nacrt Ä?etvrtog kata


Umjetnički centar u La Coruñi

128


Arhitekti Acebo x Alonso

129


Umjetnički centar u La Coruñi

130

Izometrija


Arhitekti Acebo x Alonso

Presjek E2

Presjek N1

131


Umjetnički centar u La Coruñi

Pročelje istok

132

Pročelje zapad


Arhitekti Acebo x Alonso

ProÄ?elje sjever

133

ProÄ?elje jug


134


135

VILA NAVARRA Pokrovitelj: Enrico Navarra Arhitekt: Rudy Ricciotti Inženjer strukture: Romain Fabio Ricciotti Suradnici: Bonna Sabla, Vendargues (predgotovljenje) Površina: 240 m2 Fotografija: Romain Fabio Ricciotti


Vila Navarra

136

„Villa Navarra“ tanka je i rebrasta krovna ploča ostvarena zahvaljujući visokim performansama betona ojačanog staklenim vlaknima. Koncept vile, njezino dimenzioniranje i samostojeća konstrukcija predstavljaju novitet, a osmislili su je Rudy Ricciotti i inženjer Romain Fabio Ricciotti. Ta krovna ploča dužine od 40 m, sastoji se od 17 predgotovljenih elemenata od betona ojačanog vlaknima: svaki element ima dužinu 9,2 m, širinu 2,35 m i težinu 3 t. Cjelina predstavlja spektakularnu samostojeću strukturu visine 7,85 m i debljine 3 cm.

Zahvaljujući ovom novom tipu betona konstrukciju je moguće maksimalno sakriti i apstrahirati u krajoliku: produženi pravokutnik od jedne razine ugrađen je u teren te je s tri slobodne strane u potpunosti ostakljen. Svaki predgotovljeni element sastoji se od betonske ploče debljine 35 mm, a na svakom kraju nalazi se rebro varirajuće visine kako bi podnio savojno opterećenje. Na taj je način dio koji nosi opterećenje smješten upravo tamo gdje je potrebno.


Arhitekt Rudy Ricciotti

Pogled

137 Presjek 1-1

Aeronautička tehnologija i zanatska izvedba

„Samo jedan tehnički i arhitektonski potez“

Oplate za dijelove cjeline napravljene su od čelika te su izvršena brojna ispitivanja na prototipovima kako bi rezultati bili sigurni.

Uporaba betona ojačanog vlaknima s visokim performansama (kojeg je razvilo društvo Ductal) nije bila stvar hira, kao što nije bila ni izgradnja samostojeće strukture bez potpornja.

Za vrijeme izgradnje, svakim panelom rukovalo se samo jednom malom dizalicom. Paneli su se kasnije spajali betonom istog tipa kako bi se postigla savršena zabrtvljenost spojeva. Prema Ricciottijevom mišljenju najprivlačniji dio projekta jest primjena napredne tehnologije (povezane s aeronautičkom industrijom izrade oplata) s vrlo preciznim tehnikama primjene oplata kako bi se postiglo postavljanje metalnih vlakana na željeno mjesto unutar strukture i, naposljetku, ugradba betona koja veoma podsjeća na zanatsku izvedbu. Prema Ricciottijevom mišljenju, betoni vrhunskih performansi predstavljaju novu epopeju tvari.

Zahvaljujući dvama čimbenicima zdanje se utapa u krajolik: s jedne strane, dvije ravnine (bazen i staklena vrata) odražavaju krajolik duž 40 m, a s druge strane zgrada vizualno minimalno utječe na krajolik. Predgotovljenost i tankoća betona ojačanih vlaknima s visokim performansama pružaju više prednosti u jednom: nema više armatura u betonu (a samim time nema učinka oksidacije), presjek je smanjen, isporuka i ugradnja su brze, primarne i sekundarne strukture integrirane su i djeluju poput monolita, napetost je raspodijeljena, zabrtvljenost itd. Sve bi to bilo nemoguće realizirati s čelikom ili konvencionalnim betonom. Ploča predstavlja izostatsku strukturu, otporna je na klimatska opterećenja i namijenjena korištenju prema propisima. Termalni gradijent između interijera i eksterijera također je uzet u obzir zbog čega postoji mogućnost da se krajnji dio samostojećeg dijela digne ili spusti za 1 - 2 cm zbog razlike u temperaturi. U konačnici ovdje se radi se o mehaničkoj optimizaciji, rezultatu strukturnog proračuna, a ne projektiranju. U osnovi riječ je o matematičkom izričaju materijala.


Vila Navarra

138


Arhitekt Rudy Ricciotti

Rudy Ricciotti – Romain Ricciotti Iz kojih ste razloga odabrali beton vrhunskih performansi za osmišljavanje projekta? Ro. R. Cilj projekta bio je postići implantaciju zdanja u hrastovu šumu i njegovu integraciju. Odabranim rješenjem nastojala se postići kromatska cjelina dužine 40 m koju čine bazen i stakleni prostor bez ikakvog diskontinuiteta. S tehničke strane, najdjelotvornije rješenje bilo je stvoriti samostojeću krovnu ploču od 7,85 m te unutarnji i vanjski prostor osloboditi od nosećih elemenata. Stoga je bilo potrebno koristiti materijal velike strukturne snage koji je u isto vrijeme lagan i nepropustan. Beton visokih performansi, u usporedbi s čelikom, omogućuje jednim slojem i monolitskim oblikom riješiti sva ograničenja. Omogućuje istodobno ostvarenje primarne strukture, sekundarne strukture, vodonepropusnosti i arhitektonskog izgleda. Proces izgradnje se shodno tome pojednostavnio, uvjeti rada dosta su se poboljšali, a vrijeme ugradnje bilo je vrlo kratko (tjedan dana) uključujući sve radove. Troškovi izgradnje u tom su se smislu smanjili. Koji su bili rezultati uporabe betona ojačanog vlaknima s visokim performansama u građevinskom te formalnom i vizualnom aspektu? Jeste li to mogli izvesti nekim drugim materijalom? Ru. R. Prvo, nije bila potrebna armatura. Zatim trebalo je primijeniti drugačiji način konstruktivnog razmišljanja u kojem se osmišljavanje oblika i oblikovanje dijelova približavaju poimanju mišićnog tijela. Koje ste performanse očekivali od postignutog betona? Ru. R. Tražili smo postizanje fizičke forme i smanjenje materije kako bi se objekt integrirao u krajolik. Možete li nam objasniti postupak postavljanja oplata i razlike u odnosu na konvencionalni beton? Ro. R. Krovna ploča sastoji se od 17 identičnih elemenata širine 2,4 m i dužine 9,2 m. Ti elementi napravljeni su pomoću metalnih kalupa izrađenih u aeronautičkoj industriji. Dva bočna rebra varirajuće inercije čine primarnu strukturu. Rebra se razdvajaju duž 2,4 m i povezana su na monolitski način pločom debljine 3 cm koja predstavlja kompresijsku ploču. S obzirom da se radi o samozbijajućem betonu ojačanom vlaknima oplate su odlučujuće za završnu obradu površine, raspodjelu napetosti itd. Koje se vrste vlakana nalaze u upotrijebljenom betonu? Je li moguće kontrolirati položaj vlakana unutar betona? Ro. R. Korištena su metalna vlakna. Njih je potrebno uzeti u obzir pri izračunu strukturnih napetosti. Dodaju se pri miješanju i a priori ostaju izotropski usmjerena. Međutim, smjer oplata i protok svježeg betona omogućuju ograničiti izotropiju vlakana. Koju ste vrstu oplata koristili? Jeste li nakon skidanja oplata morali beton dodatno tretirati? Ru. R. Samo čeli��ne oplate. Nije bilo dodatnog tretiranja.

139


Vila Navarra

140


Arhitekt Rudy Ricciotti

141


Vila Navarra

142


Arhitekt Rudy Ricciotti

143


Vila Navarra

144


Arhitekt Rudy Ricciotti

145


146


147

NACIONALNI CENTAR ZA DRAMSKU UMJETNOST U MONTREUILU Pokrovitelj: Gradska uprava Montreuila Arhitekt: Dominique Coulon Suradnici: Steve Letho Duclos (voditelj projekta), Sarah Brebbia, Arnaud Eloudyi, Olivier Nicollas (projektni arhitekti), Agence Bertrand Meurice Arhitekt (voditelj izgradnje), Philippe Clément, BATISERF (strukture), G. Jost (strojarstvo), E3 Economie (proračun) ESP (akustična studija) Površina: 2600 m2 Proračun: 9.030.000 EUR (bez PDV-a) Materijali: Vanjski: bijeli beton CALCIA TX MILLENIUM, Stolarija: čelik Unutarnji: drvene obloge: padouk i wenge. Podne obloge u hodniku: Portuguese pad. Ličenje: Le Corbusier - Tepisi: tai-ping. Fotografija: Jean Marie Monthiers


Nacionalni centar za dramsku umjetnost u Montreuilu

Projekt je smješten u središtu novog urbanističkog plana koji je Álvaro Siza izradio za centar grada Montreuila, sjeverozapadno od Pariza. Navedeni projekt temelji se na jasnoj ideji: građevine poput prstiju na ruci ističu kosine i naglašavaju perspektivu.

148

Kazalište nema pročelja niti začelja. Kao odgovor na djelovanje dvaju dijagonalnih područja vezanih uz zdanje, zgrada rotira oko svoje osi za 15 stupnjeva, oslanjajući se i istodobno otvarajući prema dvama javnim prostorima bez ikakve hijerarhije. Ova rotacija također rješava problem lokacije Gradske vijećnice čija fasada nije baš u skladu s idejom: bočna projekcija izvan glavnog volumena ublažava razliku svojim položajem pred monumentalnim ulazom zgrade iz 1935. g. Šetajući oko zdanja, ono nam se čini tajnovito zbog varijacija u mjerilu: ponekad je intimno, a ponekad monumentalno. Fasade su izrađene od bijelog samozbijajućeg betona pripremljenog in situ. Ovaj beton sadrži fotokatalitičke čestice koje oksidacijom razgrađuju štetne organske i anorganske tvari što mu daje besprijekornu estetsku kvalitetu i sjajniju površinu. Prostor je iznutra komprimiran, a ujedno nedohvatljiv te vizualno darežljiv. Volumen stubišta, ulaza i pjevaonice razmješteni su oko auditorija i znatne su veličine kako ih ne bi spljoštila masa pozornice i područja iza kulisa. Vanjski rezultat je skup savršenih dimenzija, dok unutarnji rezultat čine čudesni prazni prostori koji se mogu prestrukturirati, pa čak i oblikovati. Kao odgovor vanjskoj masi u obliku šake koja dominira nad ostalim oblicima prostora, čim zakoračimo preko praga u unutrašnjost nastupa niz sekvenci koje komprimiraju i šire prostor. Ova složenost istaknuta je i bojom koja odražava masivnosti, ili suprotno, čija odsutnost daje osjećaj lakoće. Boja staze koja vodi do auditorija, uključujući stubište i hodnik, prelazi od crvene do crne u svim mogućim nijansama. Kako se posjetitelj približava auditoriju također se mijenjaju i nijanse drvenog poda (padouk i wenge). Kontinuirane sekvence prostornog kretanja dovode posjetioca u drugi prostor. Prostor postupno priprema promatrača da uđe, utihne i uživa u kazališnoj predstavi...


Arhitekt Dominique Coulon

VolumetrĂ­a general

Pliegues

Inicio de vacĂ­os

Masas funcionales

Esquemas

149


Nacionalni centar za dramsku umjetnost u Montreuilu

150

Nacrt prvog kata


Arhitekt Dominique Coulon

151

Nacrt drugog kata


Nacionalni centar za dramsku umjetnost u Montreuilu

152

Nacrt treÄ&#x2021;eg kata


Arhitekt Dominique Coulon

153


Nacionalni centar za dramsku umjetnost u Montreuilu

Presjek 1

154

Presjek 2


Arhitekt Dominique Coulon

155



Sva lica betona