Page 1

Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji”

Medjunarodni sindikalni centar

Udruženje poslovnih žena “Žena danas”, SSSCG

Centar za preduzetništvo i ekonomski razvoj

Institut za strateške studije i prognoze


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Izdavanje ove brošure podržao je Medjunarodni sindikalni centar (Projekat Američkog centra za medjunarodnu radničku solidarnost, AFL-CIO i Medjunarodne konfederacije slobodnih sindikata).

2


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji”

Okrugli sto:”Žene u sivoj ekonomiji”

Podgorica, 21.02.2002. god.

3


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Sadržaj: Uvodna riječ: Laurence Clements, direktor Medjunarodnog sindikalnog centra Prva sesija: Definisanje problema Siva ekonomija – globalni aspekt - Dragana Radević, Centar za preduzetništvo i ekonomski razvoj žene u sivoj ekonomiji - radni i sindikalni aspekt - Jasna Tatar, Odjeljenje za medjunarodnu saradnju SSSCG Socijalni aspekti učešća žena u sivoj ekonomiji – Rosa Popović, Udruženje zaposlenih žena Crne Gore « žena danas » u SSSCG Druga sesija: Postojeći mehanizmi suzbijanja i kontrole sive ekonomije i nelegalnog zapošljavanja: Pravna zaštita nelegalno zaposlenih – Svetlana Jovović, SSCG Aktivnost Inspekcije rada na suzbijanju sive ekonomije i nelegalnog zaposlenja - Ljiljana Rakočević, Ministarstvo rada i socijalnog staranja Aktivnost Finansijske policije na suzbijanju sive ekonomije i nelegalnog zaposlenja – Ljubinka Nikolić, Finansijska policija Namjenski krediti za samozapošljavanje žena – Božidar Šišević, Nacionalna opservatorija, Zavod za zapošljavanje Crne Gore Suzbijanje sive ekonomije – studije slučaja: Kanada, Francuska i Meksiko – Michelle Stern, ISSP

4


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji”

Treća sesija: Predlozi i preporuke Zaključak: Laurence Clements

5


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji”

Summary This booklet describes the Round Table on Women in the Grey Economy, held on February 21st in Podgorica. Four organizations made an effort to organize that event: International Trade Union Center, Trade Union of Montenegro, Institute for Strategic Studies and Prognoses (ISSP) and Center for Entrepreneurship and Economic Development (CEED). The issue of women in the grey economy is one that has not been previously explored in Montenegro, even though according to certain estimates 30-40% of working age citizens are involved in the grey economy, and more then half of those are women. The goal of the event was: to explore the situation for women working as employees or employers in the grey economy in order to bring the issue into the public eye; to examine the existing legal environment and how it will change under new legislation; and to make recommendations on how to improve conditions for these women and to bring them into the real economy. The event can be considered as a first step in understanding the situation and determining how to improve it. Laurence Clements, Chief of Party for MSC, moderated the session. After his opening statement, Dragana Radevic from the Center for Entrepreneurship and Economic Development (CEED) made a presentation on the grey economy from a global perspective and then discussed the role of women in Montenegro’s economy. She explained that the informal economy is a problem in rich countries as well as poor ones, and then showed how working women in Montenegro, whether in the formal or informal economy, are at a disadvantage to their male counterparts. Jasna Tatar from the Trade Union was the second speaker. Her presentation was based on a survey conducted by the Trade Union in 2000 on the informal sector. This presentation was extremely useful as there is little accurate statistical information available on the topic. Ms. Tatar confirmed that the grey economy is a major problem in Montenegro, exacerbated by the war years, and that women are the most affected by it.

6


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” The third presentation by Stanica Dragas from the Trade Union was on the sociological aspect of women in the grey economy. According to research conducted by Rosa Popovic, women have traditionally been the first to lose their jobs in Montenegro. Women make up 60% of the total unemployed and 40% of the legally employed. Nevertheless, women in Montenegro are better educated than their male counterparts. Svetlana Jovovic from the Trade Union made the fourth presentation, on legal protection for illegal workers. According to Montenegrin law, once a contract is signed the employee is entitled to certain rights such as specific working hours, salary levels, days off, etc. However, workers often start their jobs without a contract, and even those who have contracts find that their rights are violated. Ljilijana Rakocevic from the Ministry of Labor and Social Welfare discussed the inspection activities for reducing the gray economy. She said the system now is inadequate for controlling the situation, and that better inspection and more serious penalties for employers are necessary to get a handle on the issue. The next speaker was Ljubinka Nikolic from the Financial Police. She pointed out that the gray economy involves not only illegal workers, but illegal goods, for which there is no accounting and no taxes paid into ZOP1. This affects the entire economy in a negative fashion. Bozidar Sisevic, Director of the National Observatory, talked about governmentsponsored credit programs available for women. He said that one of the major challenges in Montenegro is that although people would like to work in the formal economy, today there are not enough positions available. The government needs to work on job creation in order to entice the citizens out of the grey economy. The final speaker was Michelle Stern from ISSP. Ms. Stern looked at three case studies from other countries to see what steps their governments had taken to combat the grey economy. France and Canada passed new legislation in order to protect their workers, and in Mexico the state built new markets to house illegal street vendors, and acted as creditor to help them set up in the new location.

1

ZOP – Clearing House

7


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Mr. Clements closed the session by summing up the points that had been made and the solutions that had been suggested. He stressed that it is crucial to create an attractive labor market to persuade people to stay; otherwise Montenegro runs the risk of losing its young and well-educated human capital. Women in Montenegro have been pushed into working in the grey economy because of: the high tax burden; the complicated bureaucracy; the poor economic environment; and discrimination. The key recommendations were: • Better data is necessary in order to understand the problem more fully • Economic development, which will bring people into the formal sector rather than push them out into criminal activities • Lower taxes • Job creation • Government-generated incentives for employment opportunities • Easier access to credit-expand micro-credit to larger loans, offer special seed money for women, consider loan forgiveness for successful womenrun enterprises • High employment standards-legal system must be in line with international standards • Education and training strategy • Create an employment strategy for women of all ages • Expand the role of the trade unions by developing membership in the informal economy • Expansion of Small Business Association This list of action points will be used as a platform for future work on this topic. Mr. Clements was optimistic that adequate research and well-targeted advocacy will stimulate the process of moving women out of the informal sector into the formal one in Montenegro.

8


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji”

UVODNA RIJEČ:

Laurence Clements Moje ime je Laurence Clements i ja sam predstavnik Medjunarodnog sindikalnog centra ovdje u Podgorici. želim vam dobrodošlicu na okrugli sto u ime Medjunarodnog sindikalnog centra, organizacije “žena danas” SSSCG, Instituta za strateške studije i prognoze i Centra za preduzetništvo i ekonomski razvoj. Naš današnji sastanak je veoma značajan. Na današnjem okruglom stolu “žene u sivoj ekonomiji” prezentiraćemo veome značajne podatke i informacije o položaju žena u privredi i ekonomiji Crne Gore. Crna Gora nije unikatna po ovom problemu. Problem sive ekonomije je poznat u drugim zamljama čak i onim najrazvijenijim. Medjutim, neki podaci pokazuju da je nekih 30-40% bruto nacionalnog dohotka Crne Gore dolazi iz tih aktivnosti sive ekonomije. što se tiče neke demografske strukture zaposlenih u sivoj ekonomiji, pokazatelji kažu da je nekih 70% zaposlenih žena. Dakle siva ekonomija i način njenog funkcionisanja imaju veliki značajan uticaj na položaj žena u Crnoj Gori. To je vrlo često izvor prihoda kojima porodice finansiraju sopstvene potrebe u uslovima gdje nema posla u redovnim privrednim aktivnostima. Isto tako neki eksperti smataraju da je povećan broj ljudi koji su angažovani u sivoj ekonomiji zbog fiskalne politike koja ne ohrabruje ljude da se angažuju u formalnom sektoru. Danas ćemo čuti prezentacije eksperata iz ove oblasti koji će nam pokazati kako ovi problemi žena izgledaju iz različitih uglova. Prezentiraće nam socijalni, ekonomski, politički, pa i fiskalni aspekt ovog problema. Na kraju ovog stola očekujem diskusiju oko ovog problema i nadam se da ćemo uspjeti da napravimo jedan rezime u vidu preporuka koji će biti rezultat današnjeg rada. Predstavljam vam uvodnog izlagača Draganu Radević, iz Centra za preduzetništvo i ekonomski razvoj.

9


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji”

Prva sesija: Definisanje problema Dragana Radević Siva ekonomija bazično podrazumijeva dvije vrste aktivnosti i to: 1. Legalne aktivnosti koje se ne prijavljuju poreskim organima (na primjer, nije ilegalno pružati pomoć u kući, njegovati staru osobu, davati časove obuke, medjutim, protiv je zakona ne prijavljivanje prihoda od ovih aktivnosti i ne plaćanje poreza po osnovu toga. U većini razvijenih zemalja svijeta, ovakve aktivnosti su kažnjive zakonom, a kazna može biti i zatvorska.) 2. Ilegalne aktivnosti za koje nije ni potrebno napomenuti da se ne prijavljuju državi. Prema statistikama zemalja širom svijeta, siva ekonomija čini od 15% (u SAD i Njemačkoj) do 60% (u Rusiji) ukupne ekonomske aktivnosti (mjereno učešćem u GDP). Prema procjenama, učešće sive ekonomije u Crnoj Gori kreće se od 30 do 40%. Obično se radi o radno intenzivnim aktivnostima, sa manjim iznosima potrebnih investicija (izuzev gradjevinskih radova). Razlozi za razvoj sive ekonomije su brojni. Na prvom mjestu su komplikovana administracija i visoka poreska opterećenja, prvenstveno na zarade zaposlenih. Pored toga, zbog nedovoljnih primanja na redovnom poslu, većina je prinudjena da obavlja i dodatne poslove. U Crnoj Gori, najveći broj učesnika u sivoj ekonomiji u ovaj sektor uključivao se da bi preživjeo, dio je u njemu našao mehanizam za brzo i lako bogaćenje, a tolerišući sve ovo, svoj udio u procvatu sive ekonomije ima i država. Ono što karakteriše sivu ekonomiju u Crnoj Gori u odnosu na sivu ekonomiju u Latino Americi i SAD je: - motiv za uključivanje u sivu ekonomiju: kod nas je to egzistencija, a u tržišnim privredama izbjegavanje poreza radi povećanja profita; 10


-

-

Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” učesnici u sivoj ekonomiji: veliki broj učesnika u sivoj ekonomiji je stvarno ili fiktivno zaposlen u formalnom sektoru, dok ostatak čine nezaposleni, penzioneri i studenti; u razvijenim privredama, učesnici u sivoj ekonomiji su uglavnom nezaposleni. zarade: učesnici u sivoj ekonomiji u Crnoj Gori zaradjuju više nego što je to slučaj u drugim zemljama.

Pokazalo se da sektor sive ekonomije funkcioniše upravo onako kako bi trebalo da funkcioniše formalni sektor; naš cilj tada ne treba da bude suzbijanje ovih aktivnosti već njihovo uvodjenje u vode formalne ekonomije. Postavlja se pitanje kako one koji su aktivni u oblasti sive ekonomije uvesti u formalni sektor? Rješenja: - činjenica je da su mogućnosti rasta u sektoru sive ekonomije manje; - davanje kredita (aktivni u sivoj ekonomiji nemaju pristup kreditnim linijama prije nego se registruju). U julu 2001. godine, Vlada je pokrenula program sa ciljem suzbijanja sive ekonomije. Medjutim, zbog nedovoljne posvećenosti programu danas možemo reći da su stvari ponovo vraćene na staro. Prevodjenje sive ekonomije u formalni sektor, sem odlučnosti, zahtijeva i snažne reforme. U tom smislu, reforme podrazumijevaju ne samo donošenje zakona koji odgovaraju tržišnoj privredi već i njihovu primjenu. Kada govorimo o ženama koje učestvuju u ekonomskoj aktivnosti, neophodno je istaći da zvanična statistika raspolaže samo kumulativnim podacima, tako da iz ovog izvora ne možemo saznati koliko žena je uključeno u ekonomsku aktivnost, koliko njih vodi biznis. Centar za preduzetništvo i Institut za strateške studije i prognoze, sproveli su par istraživanja koja se direktno ne odnose na sivu ekonomiju, ali pružaju mogućnost dobijanja informacija o učešću žena u obavljanju ekonomske aktivnosti i problemima sa kojima se suočavaju. Istraživanje Barijere za razvoj biznisa u Crnoj Gori pokazuje da je oko 16% biznisa u vlasništvu žena. čak 2/3 firmi iz uzorka su priznale da imaju neprijavljenu radnu snagu.

11


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Istraživanje je pokazalo da žene nailaze na veće barijere za razvoj, manje su optimistične u vezi budućeg rasta i manje ambiciozne u vezi buduće ekspanzije biznisa. Ipak, najčešće isticane barijere za razvoj su iste za oba pola: nefer konkurencija, administrativna opterećenja, visoki porezi i takse, nedostatak pristupa kapitalu. Brojke govore da je sve veći broj žena u biznisu. Možemo zaključiti da su žene sve hrabrije da se upuste u vode biznisa, što može biti posljedica i sve teže situacije za život, ali i programa obuke i podrške žena koji su u medjuvremenu organizovani. Jedan takav program realizuje se i u Centru za preduzetništvo, gdje se organizuje posebna obuka na teme “Kako započeti sopstveni biznis”, “Kako upravljati sopstvenim biznisom” i sl. a koji je fokusiran na žene. Do sada, ove programe obuke pratilo je preko 200 žena u Podgorici, Nikšiću, Ulcinju, Kotoru i Beranama; jedan broj njih je zatražilo uslugu izrade biznis plana. Takodje, neke od žena koje su započele sopstveni biznis su i dalje u kontaktu sa nama i s vremena na vrijeme koriste konsalting usluge Centra za preduzetništvo. Najčešći oblik registrovanja biznisa od strane žena je oblik “samostalni preduzetnik”. Prosječan prihod muškaraca iznosi oko 375 DEM, dok je isti iznos kod žena 316 DEM. Sve ovo treba uporediti sa 208 DEM prosječnog prihoda, prema zvaničnim izvorima. Nezaposlenost muškog dijela populacije u julu mjesecu iznosila je 19,6%, dok je ista brojka važeća za žene u Crnoj Gori 24,6%. Zvanična stopa nezaposlenosti je mnogo veća čime se potrvdjuje postojanje neprijavljene radne snage: veliki broj onih koji se na birou vode kao nezaposleni je i tekako u poslu. Proračuni govore da je 43,1% žena poslodavaca ili samozaposlenih, u oblasti sive ekonomije. Generalno, žene zapošljavaju manje ljudi nego muškarci. žene najčešće osnivaju mikro preduzeća i to u oblasti pružanja usluga, odnosno u oblasti tipičnih ženskih poslova, kao što su proizvodnja i distribucija hrane, trgovina, čuvanje djece, šivenje i krojenje i sl. Većina žena ostaje sa svojim biznisom kod kuće kako bi bile bliže djeci i porodici. 12


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Najčešći motiv prilikom otpočinjanja sopstvenog biznisa je zarada, dok su ostali motivi bili: rješavanje problema nezaposlenosti, nezavisnost, lično zadovoljstvo, izazov, karijera. Glavna briga žena koje se upuštaju u biznis su finansije, a osnovna potreba edukativni seminari u oblasti upravljanja biznisom. Dodatni problem je pribavljanje kapitala za otpočinjanje biznisa: 46% žena je početni kapital dobilo od porodice, dok je svega 3% imalo podršku banke. Najveći problem je obezbjedjivanje hipoteke: naime, dok živi sa roditeljima, cijela imovina vodi se na oca ili brata, a kasnije na muža, tako da je ženi koja planira da podnese zahtjev za kreditiranje izuzetno teško da obezbijedi hipoteku kao garanciju. Zaključak: Iako se u Crnoj Gori govori o jednakim pravima žena i muškaraca, istraživanja pokazuju da je upravljanje biznisom aktivnost rezervisana za muškarce. Zbog kulturnih, praktičnih i finansijskih razloga, manji broj žena se odlučuje da započne sopstveni biznis. Kad se ipak upuste u tu avanturu, započinju sa manjim aktivnostima u oblasti tipično ženskih poslova, sa malim mogućnostima rasta i povećanja prihoda. U cilju razvoja ženskog biznisa u Crnoj Gori i prevodjenja njihove aktivnosti iz oblasti neformalne u formalnu ekonomiju, potrebno je kreirati poseban program podrške ženama. Taj program bi u osnovi podrazumijevao tri ključne stavke: •

istraživanje u cilju dobijanja pouzdanih podataka o ukupnom broju, aktivnostima, problemima sa kojima se suočavaju i potrebama koje imaju žene u sivoj ekonomiji;

edukativnu kampanju u pravcu ohrabrivanja žena, razvoja menadžerskih sposobnosti, samopouzdanja i odlučnosti kod žena;

posebnu kreditnu liniju pod povlašćenim uslovima i uz mjere bezbjednosti da isti kredit ne koristi niko drugi već isključivo žena kojoj je dodijeljen.

Vjerujemo da se jedino sveobuhvatnim programom, sa jasnim ciljem i aktivnostima, mogu postići dobri rezultati.

13


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Izvori: The Blessings of the Black Economy, by Dr. Sam Vaknin žene u biznisu u Crnoj Gori, istraživanje Centra za preduzetništvo, CIPE-a i STAR-a Barriers to doing business in Montenegro, istraživanje CEED & CIPE Monet 5, ISSP OCHA Survey Istraživanje o prihodima stanovništva u Crnoj Gori, septembar 2001, ISSP Siva ekonomija crno na belo, Ekonomist magazin

Jasna Tatar Htjela buh da pozdravim ovu inicijativu ispred organizatora SSSCG, i ženske sekcije SSSCG čiji sam član upravnog odbora. Takodje, lično i kao žena mislim da je ova inicijativa veoma važna. SSSCG će se baviti ovom tematikom u okviru svojih kampanja. Prva naša kampanja koja se dotiče ove tematike je naša kampanja za ostvarivanje i promociju sindikalnih prava i sloboda, kao dijela ljudskih prava koja su upravo ugrožena u domenu sive ekonomije i rada na crno. S druge strane, imamo kampanju za legalizaciju sive ekonomije, odnosno formalizaciju neformalnog sektora. Cilj sindikata u okviru ove kampanje je da radnici koji rade na crno dobiju legalni pravni status. Smatramo da bi ova kampanja bila interesantna i za udruženja preduzetnika, budući da oni imaju interesovanja da učlane mala preduzeća koja još uvijek rade u neformalnom sektoru. U okviru ove kampanje angažovaće se naša ženska sekcija i naša mreža mladih. Prezentiraću vam rezultate ankete “Radno pravni položaj zaposlenih žena u privatnoj trgovini, ugostiteljstvu i gradjevinarstvu”. Istraživanje je radjeno 2000. godine od strane našeg centra za Industrijsku demokratiju koji funkcioniše pri sindikatu. Prije nego što predjemo na pregled rezultata ankete, daću vam neke opšte informacije o sivoj ekonomiji koje se donekle približavaju informacijama koje je dala moja prethodnica. 14


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Pod sivom ekonomijom se podrazumijeva obavljanje ekonomske aktivnosti mimo ili protiv relevantnih pravnih propisa. To bi bila zvanična dafinicija. Zvanični termin koji se koristi u medjunarodnoj terminologiji je -neformalni sektor. Siva ekonomija je svuda prisutna, naročito u zemljama u tranziciji i nerazvijenim zemljama. Po procjenama Medjunarodne organizacije rada (MOR) 300 miliona ljudi u svijetu radi u neformalnom sektoru. Procjenjuje se da u SRJ u neformalnom sektoru radi 1.200.000 ljudi , a u Crnoj Gori je u tom sektoru aktivno 64.000 do 80.000 ljudi. Ono što nas, sa sindikalne tačke gledišta, interesuje je prije svega rad na crno koji je jedan od glavnih aspekata sive ekonomije. Možemo ga nazvati ilegalnim radom, faktičkim radom, faktičkim radnim odnosom, neformalnim radom (u smislu neprijavljenog rada) ili tajnim radom. Evo i definicije: rad na crno je rad koji lice obavlja za poslodavca, ali bez pravnog osnova, odnosno kada je pravni osnov nezakonit ili kada se obavljaju poslovi koji su nedopušteni. Siva ekonomija je nastala kod nas kao neka vrsta otpora protiv siromaštva. Uvijek je postojala, uvijek je kod nas bilo kućnih pomoćnica koje su radile na crno ili crnotravaca koji su gradili kuće. Od kraja osamdesetih godina dolazi do gubitka centralnog i istočnoevropskog tržišta, a sa ratovima na području bivše Jugoslavije dolazi do gubitka tržišta bivše Jugoslavije. Uz embargo Medjunarodne zajednice i sve one probleme koji su nam svima dobro poznati dolazi do gubitka radnih mjesta, povećanja stope nezaposlenosti, a samim tim i do povećanja stepena aktivnosti u domenu sive ekonomije. Istraživači kažu da je 1994. godine 63% gradjana Crne Gore bilo uključeno u sivu ekonomiju. Učešće sive ekonomije u društvenom bruto proizvodu Srbije i Crne Gore u 1985.godine bilo je 19,7%, a 1993. godine taj procenat je porastao na 35,3% . Ljudi koji rade u sivoj ekonomiji mogu se podijeliti na dva nivoa: u prvoj grupi su “krupni igrači” koji sve to organizuju i koje su na granici organizovanog kriminala, sa druge strane imamo nas, obične ljude, koji u tome učestvujemo zbog pukog preživljavanja. Nezaposleni to rade da bi uspjeli da prežive i obezbijede neku zaradu. Zaposleni i penzioneri to rade zato što su im postojeći zvanični prihodi nedovoljni. Po rezultatima ankete najčešći oblici aktivnosti u sivoj ekonomiji su : - neprijavljene i neregistrovane preduzetničke aktivnosti uz potpuno ili djelimično izbjegavanje plaćanja poreza i doprinosa za socijalno osiguranje

15


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” - proizvodnja dobara i pružanje usuga od strane samozaposlenih lica bez dodatnih radnika u okviru mikropreduzeća-jedan čovjek jedno preduzeće - neprijavljene aktivnosti razanih stručnih lica - ispomoć u kući - prodaja robe po stanovima - nelegalno iznajmljivanje stanova i kuća - rad van radnog vremena - drugi posao - dopunska aktivnost na selu i ispomoć u kući - popravke kućnih i drugih aparata i instalacija - preprodaja - vodjenje knjiga - obavljanje poslova kod kuće za račun drugog - pružanje savjetodavnih usluga - novinarski rad kod kuće i sl. U sivu ekonomiju spada i: - neprijavljeno zapošljavanje (rad na crno) - pomoć u kući i čuvanje djece - pomoćni poslovi bez prijave i potrebnih papira i dozvola - neprijavljen rad studenata i učenika - rad neprijavljenih radnika emigranata - drugi posao radnika koji je u redovnom radnom odnosu - neprijavljeni prihodi od kapitala - izdavanje soba i stanova - lihvarenje - neprijavljenje šedne zadruge i sl. Ono što nas kao Sindikat interesuje je položaj radnika u cijelom tom sistemu? Radnici ne mogu da ostvare radna i socijalna prava. Imaju slabu zaštitu na radu jer ne postoje akti koji to obezbjedjuju i na koje se oni mogu pozvati. Sam pojam rada je degradiran. Oni su socijalno obespravljeni i naravno, sindkalno neorganizovani. Kakav je odnos Sindikata prema svemu tome ?

16


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Veliki dio postojećih članova Sindikata koji rade u velikim državnim preduzećima će ostati bez posla zbog ukidanja radnih mjesta, privatizacije, treansformacije i svih promjena koje se dešavaju. Prisustvo sindikata u malom privatnom sektoru je veoma slabo i to je problem sindikata u cijelom svijetu. Dakle, ni tu nijesmo jedinstveni. To naročito važi za neformalni privatni sektor. Neophodna je strategija sindikata za privlačenje novih članova, jedna ciljna strategija koja upravo usmjerena na taj dio populacije. Prethodno je potrebno analizirati stanje u privatnom sektoru. Prelazimo na analizu rezultata ankete ”Radno pravni i socijalni status zaposlenih u malim novootvorenim privatnim preduzećima sektora trgovine, ugostiteljstva i gradjevinarstva”: Radjena je 2000. godine na uzorku od 701. gradjanina u gradovima: Podgorici, Nikšiću, Baru, Beranama, Bijelom Polju, Pljevljima, Herceg Novom i Cetinju. Po podacima iz 1997.godine učešće ova tri sektora u malom privatnom sektoru je 61,7%,. Kada se sve ove djelatnosti posmatraju kao jedna cjelina, kao 100%, onda je trgovina zastupljena sa 73% i ima najveći udio, ugostiteljstvo sa 22% a gradjevinarstvo sa 5%. Polna struktura anketiranih u ova tri sektora izgleda ovako: 69% žena, a 31% muškaraca. Eto zašto će naša ženska sekcija biti posebno aktivirana u borbi protiv sive ekonomije. Interesantna je i starosna struktura ispitanika: 52% ispitanika ima do 25 godina starosti, 32% ima izmedju 25 i 35 godina starosti. Znači preko 80 % ispitanika imaju ispod 35 godina i to opravdava angažovanje i učešće naše sekcije mladih. Kakav je radno pravni status zaposlenih u ovom sektoru? Veliki broj radnika bilo da su muškarci ili žene radi na neodredjeno vrijeme, tj. ima stalan radni odnos. Zabrainjavajući je podatak da se rad na crno, za žensku populaciju, približava cifri od 40 %. Dakle, žene su ugroženije od muškaraca kada je u pitanju rad na crno u ovim sektorima, a po našim podacima i u drugim sektorima. čak i ljudi koji rade na neodredjeno, nemaju uvijek ostvarena sva radna i socijalna prava koja su predvidjena zakonom, kolektivnim ugovorima i ostalim aktima.

17


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Pitali smo naše ispitanice, koje rade na crno, koliko dugo su u takvom radnom odnosu? Rezultati su sledeći: više od 25% žena radi na crno u periodu od 6 mjeseci do godinu dana, a skoro 25% radi preko dvije godine. Budući da je trgovina sektor koji je nejzastupljeniji od ova tri sektora isto smo pitali žene koje rade u trgovini. I dobili vrlo slične rezultate. Postavili smo pitanje i o načinu zapošljavanja. Više od 70% ispitanih zaposlilo se po preporuci. Svima nam je poznato da se u Crnoj Gori do posla dolazi preko veze. Veoma ja mali procenat ljudi koji su zaposleni preko oglasa, regularno. U našoj anketi nijesmo postavljali pitanje o eventualnoj ugroženosti i diskriminaciji žena pri zapošljavanju, ali mislim da bi to bila zanimljiva tema za istraživanje. Sledeće pitanje koje smo postavili je – Da li poslodavac redovno uplaćuje doprinos? Kao što vidite, oko 90 % žena i muškaraca je odgovorilo sa ne. Ista je situacija kada je u pitanju informisanost radnika o porezima i doprinosima na plate: - 46% ispitanih žena je odgovorilo sa NE - 10% sa NE ZNAM - 44% sa DA. Posebno su nas interesovala radna prava, pa smo postavili pitanje o trajanju radnog dana. U ovim sektorima muškarci su ugroženiji od žena jer 47,67% muškaraca radi duže od 8 sati dnevno. Procenat žena je oko 20%. Sledeće pitanje je da li imaju pravo na slobodan vikend ? žene su u ovdje u gorem polo1ožaju. 85,77% žena i 77,1% muškaraca nema slobodan vikend. To su sve one žene koje rade subotom i nedeljom u prodavnicama, buticima….i time bi se trebali pozabaviti kako sindikalni aktivisti tako i inspekcija rada. 18


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Po pitanju godišnjeg odmora taskodje postoji ugroženost i tu su muškarci u lošijoj situaciji. Više od 90% ispitanika, bilo da rade na crno ili ne, nemaju ostvarena radna prava tipa toplog obroka, prevoza i sl. Mi kao Sindikat pitali smo naše ispitanice -šta misle o poslodavcu? Rezultat je veoma interesantan, budući da je najveći broj žena ispitivan u odsustvu poslodavca: - veliki broj žena, 60% je odgovorio da je odnos poslodavca prema njima kao radnicima dobar, a nekih 50% da je taj odnos čak veoma dobar. O čemu nam to govori? O nekim našim socio-kulturološkim karakteristikama, o nekoj vrsti podaništva koja će još dugo da utiče na tranzicione tokove, o lošem informisanju po pitanju sindikalnih prava, o lošoj informisanosti o aktivnosti Sindikata uopšte. To sve pokazuja potrebu za jednom veoma važnom informativnom i obrazovnom kampanjom. Bili smo i samokritični, pa je naše sljedeće pitanje bilo: da li ste spremni da se sindikalno angažujete? -52% ispitanika je odgovorilo sa NE ZNAM, -16% sa DA, - 32% ispitanika sa NE To ponovo govori o lošoj informisanosti o Sindikatu. Prilikom postavljanja pitanja nijesmo predložili nikakve konkretne aktivnosti Sindikata za poboljšanje njihovog položaja. Ovo je veoma upozoravajući podatak kako za sindikalne organizacije, tako i za čitavo naše društvo, jer ne vidim drugi oblik organizovanja radnika i odbrane, osim putem Sindikata. Na kraju treba svi da se zapitamo – kako i što dalje? Evo naših predloga: -

Represijom i pritiscima problem sive ekonomije se do sada nigdje nije riješio.

19


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” - Trebe izvršiti detekciju, kvantifikaciju i kontrolu sive ekonomije radi lakšeg suočavanja sa problemima. - Pojednostavljivanje poreskog sistema, sa pojačanim stimulativnim stopama i odbitnim stavkama i, eventualno, donijeti odluku o fiskalnom moratorijumu za odredjena poreska opterećenja kako bi neformalni sektor i siva ekonomija lakše ispunjavali svoje zakonske obaveze. - Stimulisanje razvoja malih i srednjih preduzeća i davanje finansijske i fiskalne pomoći nezaposlenima. - Liberalizacija i fleksibilizacija rada. - Veće angažovanje inspekcije rada.

20


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Rosa Popović Poštovane koleginice, drage kolege, Uvaženi učesnici Okruglog stola na temu “žena u sivoj ekonomiji”, pozdravljam vas u ime članica udruženja, kojeg predstavljam. U svom izlaganju ja ću se koncentrisati na socijalni psihološki aspekt žena u sivoj ekonomiji. Ekonomski položaj svakog pojedinca, odražava se kroz njegov radni status pa i žene. Zakonski zasnovan radni odnos je danas prava privilegija, ako se zna da je sve manji broj radnih mjesta. U sferi tranzicije, odnosno promjene vlasničke strukture kapitala, sprovodjenjem privatizacije dolazi do gubljenja mnogih radnih mjesta, po pravilu žene češće ostaju bez posla, i to se ne smatra problemom, ni socijalnim ni društvenim, jer one i onako po patrijarhalnom shvatanju imaju mnogo posla u kući, kod podizanja djece, vodjenja domaćinstva i slično. Patrijarhalno shvatanje doprinosi da se žene slabije primaju u radni odnos što se najbolje vidi kod prijema radnika na odredjeno radno mjesto, radije se prima muškarac, jer on ne koristi bolovanje, navodno ne odsustvuje s posla i slično. Gledano u cjelini žene su obrazovanjije od muškaraca, ali to im ne daje prednost za zasnivanje radnog odnosa. Na osnovu zvaničnih podataka u Republici Crnoj Gori u ukupnoj strukturi nezaposlenih lica žene čine 60% (80.000 nezaposlenih), a u strukturi zaposlenih, odnosno u sferi, žensku populaciju čine 40% lica (od 114.000 radnika u društvenom sektoru). To je podatak koji ne daje pravo stanje radnog statusa zaposlenih žena. Mnoge su formalno u radnom odnosu, bez osnovnih prava na zaradu i slično. Znači na jednoj strani postoji jaka konkurencija radne snage na tržištu rada, a s druge strane jako malo radnih mjesta. To je glavni razlog da se jeftina radna snaga nalazi u privatnom sektoru, u sivoj ekonomiji ili radu na crno. Pojava nije istražena, a predpostavlja se da preko 60% radnika nalazi u takvom radnom statusu, a od njih je najviše žena. Siromaštvo, socijalna bijeda mnoge tjera da rade na crno da bi obezbijedili egzistencijalni minimum porodici i po cijenu izlaganja raznim rizicima uz to da bez osnovnih radnih, socijalnih prava, kao što je pravo na zdravstvenu zaštitu, penzijsko i invalidsko osiguranje i drugih vidova prava radnika. Mnogi poslodavci koriste takvo stanje da radnu snagu dobiju u bescenje. Nasuprot tome, dešava se da radnice rade u privatnom sektoru uz

21


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” minimalnu novčanu naknadu, a u praksi se sreće situacija da poslodavci i tako jeftinu radnu snagu redovno ne isplaćuju (to je slučaj rada na crno u buticima, kafićima, trgovinama, na pijacama). To se posebno odnosi na mlade radnicedjevojke, koje se češće obraćaju za pomoć zbog neisplaćene, dogovorene zarade od strane poslodavca. Tako rade po mjesec, dva, pa odlaze svojim kućama bez minimalne dogoverene novčane naknade, a poslodavac uzima druge nove radnice koristeći istu metodu i tehniku izrabljivanja, i pri tom ostaje nekažnjen. To je izuzetno težak položaj kako sa socijalnog tako i sa psihološkog aspekta žena radenica u sivoj ekonomiji. Izmadju radnica i poslodavca ne potpisuje se Ugovor o radu, već se taj prijem u takav radni odnos zasniva po pravilu na dogovoru radnica-poslodavac bez treće osobe, što u sebi krije velike rizike. Kod nas, rad na crno nastao je kao pokret otpora protiv socijalne ugroženosti i siromaštva. Zadnja desetogodišnja praksa je bio provjeren način za izbjegavanje plaćanja poreza, doprinosa na zarade, jeftine radne snage. Ta paksa će se nastaviti od strane poslodavaca ukoliko sa zakon o radnim odnosima ne uskladi sa Medjunaridnim radnim standardima, Konvencijama i preporukama. Ako je Crna Gora pedvidjela preduzetnišvo kao perpekstvni razvoj mora stvoriti povoljnu klimu za radne odnose. U periodu 1995. -1996. godine, prema nekim podacima dobijenim na osnovu istraživanja skoro 67% radno sposobnog stanovništva je bilo uključeno u sivu ekonomiju, a od toga 62% čine žene. Kakav je socijalni status tih radnica u sferi rada na crno- sive ekonomije, to je rad bez adekvatne zarade, neredovne isplate, bez radno socijalnog prava, bez odgovarajućih uslova rada, socijalne obespravljenosti, sindikalne neorganizovanosti, rad bez radnog dostojanstva, tajni rad, neformalni rad, rad bez zaštite na materinstvo, bez zdravstvene zaštite, socijalne zaštite, bez prava na bolovanje po osnovu njege djeteta, bez prava na porodiljsko otsustvo i niz drugih prava. To sve govori o socio-psihološkom statusu u sivoj ekonomiji. Prema podacima MOR-a 300 miliona ljudi u svijetu radi u sivoj ekonomiji, procjenjuje se da u Jugoslaviji ima 1.200.000 u sivoj ekonomijii a u Crnoj Gori prema toj procjeni 80.000.

22


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Ovi brojevi jesu veliki, a u prilog im je išlo i vrijeme embarga, blokade, kriza, privredne i političke nestabilnosti, lokalni i drugi ratovi, neregularna društvena stanja što sve snažno otvara nove mogućnosti za razvoj sive ekonomije. Posebno je značajno socijalno rasvjetljavanje položaja žena u sivoj ekonomiji. Socijalno pitanje kao što je poznato pojavljuje se u svoja dva osnovna oblika. Prvi oblik, kao pitanje osiguranja životnog minimuma, što znači da su u sivu ekonomiju odlazi da bi se preživjelo. Ovaj oblik je posebno izražen kod samozaposlenih iz formalnog sektora koji posao obavljaju na ulici, buvljacima i sličnim mjestima bez ragistrovane firme. Drugi koji je puno važniji, u kome se socijalno pitanje pojavljuje kao pitanje osiguranja socijalnog blagostanja, dakle, unapredjenja ekonomskog, kulturnog i duhovnog nivoa nekog društva. Da bi se moglo govoriti o socijalnom aspektu žena u sivoj ekonomiji ovo pitanje se mora učiniti transparentnijim, treba ga rasvijetliti sa svih aspekata, što znači da treba utvrditi njegove temeljne elemente (uzroke i posljedice). Ono što nas posebno zabrinjava kod ovog pitanja je vrlo površan pristup ovom problemu. Izuzetno su velike socio-psihološke posledice po svaku ženu koja ulazi u sferu sive ekonomije. To se posebno odražava na njeno zdravlje, posebno zdravlje žene za vrijeme trudnoće, jer često obavlja teške poslove koji često mogu biti opasni po njeno zdravlje i zdravlje djeteta. Nema nikakvu zaštitu za vrijeme materinstva, i prinudjena je sama da organizuje život. Nema porodiljskog plaćenog odsustva shodno Zakonu, niti pravo na njegu djeteta (plaćeno odsustvo). Država mora da preduzme odgovarajuće zakonske mjere da se proces sive ekonomije svede na najmanju mjeru, iz brojnih razloga. Taj problem treba učiniti poboljšivim kada su žene u pitanju, jer takvo stanje utiče na dezorganizaciju porodice, a znamo da je porodica osnovna društvena ćelija. Represivnim mjerama nije moguće suzbiti sivu ekonomiju. Ukoliko se takve mjere primijene pretvaraju se u svoju suprotnost. Najbolji način za suzbijanje sive ekonomije je povećanje privredne aktivnosti, otvaranje novih radnih mjesta, stimulisanje preduzetnika na otvaranje radnih mjesta i primanje novih radnika. Ta stimulacija može da bude učešće države u smislu plaćanja odredjenih poreza i doprinosa za novozaposlene radnike jedan vremenski period. Smanjenjem odredjenih poreza i slično, to je način da se smanji nezaposlenost, da se primaju kakve takve zarade, da radnice imaju sva radno-socijalna prava uključujući i specijalna prava po osnovu materinstva, a to je način da se poveća i opšti standard, i time se smanji siromaštvo. Zakonskim mjerama putem reforme

23


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” odredjenih zakonskih propisa prilagodjene medjunarodnim radnim standardima, njihovim primjenama učinićemo privlačnijim svodjenje sive ekonomije u legalne tokove. No, i pored svih negativnosti koje sa sobom nosi, siva ekonomija ima i pozitivnih strana i dejstava na ukupni život društva, a prije svega ona do izvjesne mjere djeluje pozitivno na dinamiziranje privrednih aktivnosti, u kriznim vremenima, smanjuje socijalne napetosti i tenzije jer omogućava nekim slojevima društva (radnici koji ostaju bez posla, stečajevi, prinudni odmor) da mogu da obezbijede život sebi i svojoj porodici, što olakšava i poziciju državi da lakše vodi i ostvaruje socijalnu politiku, utiče na prekvalifikaciju kadrova i sprečava pad profitne stope i drugo. Na kraju predlažem neke mjere koje mogu uticati na smanjenje sive ekonomije i bolji status žena u radnom procesu: -

-

24

Veća kontrola radne snage u sivoj ekonomiji od strane odgovornih službi (inspekcija rada i drugih inspekcija); Veće stimulisanje preduzetnika da primi radnike u radni odnos na neodredjeno vrijeme putem smanjenja poreza, doprinosa na zarade zaposlenog i slično; Dosljedna primjena zakonskih propisa( Zakona o zapošljavanju, Zakona o radnim odnosima i drugih zakona) Prekršajne mjere od strane poslodavaca prema radnicima- učiniti ih transparentnim i javnim; Izvršiti stvarno istraživanje u svim segmentima društva gdje se pojavljuje siva ekonomija i preduzeti odgovarajuće mjere; Za zaposlene u privatnom sektoru (kafićima, buticima, i sl.)osmisliti identifikacione kartice, da bi se zaista znalo ko redi na tim radnim mjestima, a ne kao što je do sada slučaj, prije podne rade stalno zaposleni, a posle podne rade na crno(smjenski rad); Predvidjeti i druge mjere na suzbijanju sive ekonomije u dijelu zajedničkog djelovanja Sindikata Crne Gore, Minstarstva rada i socijalnog staranja, Inspekcije rada, Finansijske i tržišne inspekcije i dr.; Udruženje zaposlenih žena “žena danas” je zainteresovana da se što više žena koje se nalaze u sferi sive ekonomije omogući radni odnos sa svim pravima i obavezama, kako radi njih samih, tako i radi njihovih porodica.


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji”

Svetlana Jovović Pitanje sigurnosti radnika uvijek je aktuelno, a pogotovo danas kada je nezaposlenost krupan ekonomski, socijalni i politički problem. U takvim uslovima sindikalne organizacije “zbijaju svoje redove” i preduzimaju organizovane aktivnosti kod poslodavca i države u cilju zaštite radnika po svim osnovama. Na tom planu su značajne aktivnosti MOR-a koja putem donijetih konvencija i preporuka vrši snažan uticaj na članice, da svojim nacionalnim zakonodavstvima pruže zaštitu radnika. članom 11., stav 1. i 3. Zakona o osnovama radnih odnosa predvidjena je obaveza poslodavca da sa licem koje zasniva radni odnos zaključi ugovor o radu prije početka rada i da ga prijavi organizacijama nadležnim za poslove zapošljavanja, i organizacijama za penzijsko- invalidsko i zdravstveno osiguranje, u skladu sa Zakonom. Ovakva odredba predvidjena je i u najavljenom Zakonu o radu RCG koji je još u proceduri usvajanja. U postojećem republičkom Zakonu o radnim odnosima predvidjeno je posebno donošenje odluke o prijemu, a posebno obaveza zaključivanja ugovora o zapošljavanju radnika kod poslodavca, kao preduzetnika koji se registruje kod nadležnog opštinskog organa uprave. Zaključni ugovor se nakon registracije dostavlja radniku, poslodavcu, odgovarajućim fondovima (penzijsko-invalidski, Fond zdravstvenog osiguranja) i poreskim organima. Naravno, prema postojećim i saveznim i republičkim propisima, svemu ovome predhodi javno oglašavanje. Znači, tek zaključenjem ugovora o radu, odnosno ugovora o zapošljavanju i i podnošenjem prijave, izmedju zaposlenog i poslodavca uspostavlja se pravni (obligacioni) odnos ispunjen pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa (zasnivanje, rasporedjivanje, radno vrijeme, odmor i odsustva, zarade, prestanak radnog odnosa i dr.), te pravima i obavezama povodom radnog odnosa; u korpus tih prava dolaze pravo na zdravstvo, penzijsko- invalidsko osiguranje, osiguranje od nezaposlenosti i drugi oblici socijalnog osiguranja. Medjutim, i pored pobrojanih zakonskih obaveza radnik često stupi na rad ne samo bez javnog oglašavanja, (van slučajeva koji zakon predvidja), već i bez zaključivanja ugovora, dakle bez pravnog osnova. To je faktički radni odnos – radnik stvarno vrši prava i ispunjava obaveze kao i radnik u formalno-pravnom

25


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” radnom odnosu, s tim što ovakav odnos može prestati u bilo koje vrijeme i ne uživa pravnu zaštitu; dovoljno je da se radniku saopšti da više ne dolazi na posao. Ovakva rješenja su odraz netržišnih uslova poslovanja u kojem se nalaze učesnici privrednog života. Težak ekonomski položaj doveo je do toga da radnici pristaju i na ovakvu vrstu radnog odnosa da bi obezbijedili i minimum egzistencije. Tako se stvaraju kompromisna rešanja, a sve na štetu radnika i društveno političke zajednice, neuplaćivanjem poreza, doprinosa i drugih davanja. Time se krše ne zakonske već i ustavne obaveze plaćanja poreza, kao i ustavna prava gradjanja na socijalno osiguranje, zdravstvenu zaštitu i druga posebna prava odredjenih kategorija lica. U otkrivanju i sprečavanju ovakvih pojava najvažniju ulogu imaju nadležne inspekcije rada koje će putem svojih širokih zakonskih ovlašćenja otkriti da li kontrolisani subjekt ima radnika u faktičkom radnom odnosu i druge nepravilnosti koje prate ovakav rad. Pored toga što vrše kontrolu primjene radnog zakonodavstva korisne su i aktivnosti inspekcije rada kao na primjer: dostavljanje tehničkih informacija i sasvjeta poslodavcima i radnicima, kao i dostavljanje nadležnim organima mišljenja o nedostacima u postojećem zakonodavstvu. Problem oko naplate poreza i doprinosa pojavljuje se i kod legalno zaposlenih, jer je postala masovna pojava da poslodavci ne uplaćuju doprinose, pa usled toga radnik ne može da ostvari prava iz tih osiguranja. Ovo se dešava i pored brojnih propisa koji nalažu poslodavcu da ispunjava ove obaveze; na pr. Zakon o osnovama penzijsko invalidskog osiguranja SRJ nalaže obavezu dostavljanja obrazca M4; u protivnom predvidjena je kazna ali samo ako Fond podnese prijavu, što se ne dešava tako često. Isto tako Zakon o porezima gradjana predvidja obavezu poslodavca da obavijesti nadležne organe – Direkciju za javne prihode – o ispunjavanju obaveze uplate poreza i doprinosa; zbog nepoštovanja tih obaveza Direkciju za javne prihode, preko svog organa-finansiujske policije, ima široka ovlašćenja. Ukoliko izostane reakcija ovih organa radnik ima pravo da pokrene radni spor, tužbom protiv poslodavca, s tim što je ovaj spor neobičan po tome što sud obavezuje poslodavca da doprinose uplati nadležnom Fondu penzijskoinvalidskog osiguranja. Uplaćivanje doprinosa mogli bi tražiti i nadležni organi fondova, što bi bilo logičnije, ali takvih tužbi nema s obzirom da fondovi nemaju pravni interes da od poslodavca prinudno naplaćuju doprinose jer automatski stvaraju obavezu prema radnicima, kao osiguranicima. 26


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” U uslovima još neriješenih društveno- političkih odnosa, gdje je narušeno jedinstveno tržište, otežano kretanje roba, kapitala i radne snage, nerealno je očekivati brzo rješenje problema i jedinstvene mjere i aktivnosti na tom planu. U svakom slučaju neophodno je : - opštim mjerama ekonomske politike Vlade postaći rast proizvodnje, što indirektno otvara potrebu za novim radnim mjestima; - formiranje tripartitnih odbora-fondova rada preko kojih će olakšati mobilnost radne snage i zapošljavanja; - stimulativnim i kreativnim programima aktivne politike zapošljavanja kao skupa mjera i sredstava usmjerenih u pravcu otvaranja novih radnih mjesta i davanja podsticaja poslodavcima da upošljavaju nove radnike. Ove mjere sadrže novi, tek usvojeni Zakon o zapošljavanju. Naročito su aktuelni i u cilju suzbijanja “rada na crno”, krediti za samozapošljavanje, jer svi koji na ovaj način riješe svoje zaposlenje imaju obavezu da registruju djelatnost i da se prijave na obavezno osiguranje.

Ljiljana Rakočević Pojava “rada na crno”, odnosno rada bez zaključenog ugovora o radu i prijave na obavezno socijalno osiguranje predstavlja u dužem periodu, posebno od prelaska našeg privrednog sistema na tržišnu privredu, veoma izražen problem, naročito u privatnim preduzećima i kod preduzetnika. Posledice “rada na crno” su višestruko štetne. Ovakvim nezakonitim ponašanjem poslodavca, povredjuju se propisi iz socijalnog osiguranja, radnih odnosa, poreskog sistema kao i pojedinačna prava iz radnog odnosa lica angažovanih po navedenom osnovu. Takodje, izbjegavanjem uplate doprinosa iz oblasti socijalnog osiguranja od strane poslodavca, smanjuje se ukupan fond sredstava kod odgovarajućeg organa i sužava se broj lica – obveznka uplate doprinosa. Takodje, licima angažovanim po ovom osnovu uskraćuje se ostvarivanje prava u slučaju nastupanja socijalnih rizika, povrede na radu, profesionalnog oboljenja, kao i ostvarivanja drugih prava koja bi trebalo da im pripadaju po osnovu radnog odnosa.

27


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Pored ove pojave, isto tako prisutna je i pojava, naročito u privatnim preduzećima i kod preduzetnika, izbjegavanja plaćanja doprinosa za radnike sa kojima je zaključen ugovor o radu i koji su prijavljeni na obavezno socijalno osiguranje. česti su slučajevi da poslodavac po više mjeseci ne uplaćuje doprinos za radnika sa kojim je zasnovan radni odnos u skladu sa zakonom, kao i da se zarade isplaćuju zaposlenim “na ruke “. Ova pojava je posebno prisutna u preduzećima i kod preduzetnika koji obavljaju trgovinsku i ugostiteljsku djelatnost, kao i kod poslodavaca koji su preuzeli radnike po osnovu zakupa poslovnog prostora. U cilju efikasnijeg otkrivanja i suzbijanja ovih negativnih pojava i njihovog svodjenja u realne okvire, potrebno je i neophodno: 1. Vršiti stalnu i pojačanu inspekcijsku kontrolu u privatnim preduzećima i kod preduzetnika radi blagovremenog otkrivanja “rada na crno”. 2. U svim slučajevima u kojima se utvrdi da je poslodavac angažovao lica bez zaključenog ugovora o radu i prijave na obavezno socijalno osiguranje, izricati jednu od mjera predvidjenih zakonom: a) novčanom kaznom na licu mjesta u trostrukom iznosu cijene rada u Republici, kazniti odgovorno lice u preduzeću, a novčanom kaznom u petostrukom iznosu, lice koje samostalno obavlja djelatnost b) zabraniti rad preduzeću ako je u objektu zatečen radnik da obavlja poslove iz osnovne djelatnosti, a nije zakonito zasnovao radni odnos.Zabrana rada se vrši prinudnim zatvaranjem, stvaranjem službenog pečata na vratima preduzeća. c) podnositi zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka protiv pravnog i odgovornog lica u preduzeću, ako se prilikom kontrole utvrdi da nije postupio po naredjenim mjerama inspektora 3. U vezi sa nepravilnostima i povredama propisa o radnim odnosima konstatovanih prilikom kontrole, inspektor je ovlašnjen da donosi rješenja kojim će narediti odgovornom licu da otkloni utvrdjenje nepravilnosti u roku koji utvrdi inspektor rada. 28


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” 4. Kada se utvri da poslodavac ne uplaćuje doprinose za socijalno osigurnje za radnike sa kojima je zasnovao radni odnos u skladu sa zzaakonom, inspektor je obavezan da o tome pismeno obavijesti finansijsku policiju sa imenima zaposlenih. 5. Inspektori su obavezni da u slučajevima kada u kontrolisanom objektu utvrde da poslodavac obavlja djelatnost bez odobrenja za rad nadležnog organa, pismeno obavijeste tržišnu inspekciju. 6. U vršenju kontrole inspektori su dužni da ostvaruju saradnju sa finansijskom policijom, tržišnom inspekcijom i drugim inspekcijama. 7. Takodje u desetodnevnim i mjesečnim izvještaima, inspektori su dužni posebno ikazati broj lica koja su prilikom inspekcijske kontrole zatečena kod poslodavca bez zaključenog ugovora o radu i prijave na obavezno socijalno osigurnje, kao i broj preduzetih mjera u ovim slučajevima. Inspekcija rada nema statističkih podataka o broju žena-radnika, zaposlenih na “crno”, ali iz svakodnevnih kontrola može se zaključiti da su žene najviše prisutne u trgovinskoj i ugostiteljskoj djelatnosti. Novim Zakonom o radu, koji je u proceduri, predvidjene su veće novčane kazne za prekršaje koje poslodavac učini ako sa radnikom ne zaključi ugovor o radu i ne prijavi ga na obavezno socijalno osiguranje. Raspon kazne se kreće od pedesetostrukog do dvjestostrukog iznosa cijene rada u Republici.To bi bilo u slučajevima kada inspektor rada podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv pravnog i odgovornog lica u preduzeću. Hvala.

Ljubinka Nikolić Ja sam Ljubinka Nikolić, glavni inspektor u Direkciji javnih prihoda Crne Gore. Ovdje sam umjesto i po ovlašćenju Obrenović Bojana, direktora Finansijske policije Crne Gore, a na osnovu toga što se neposredno bavim organizovanjem i koordiniranjem poslova na suzbijanju sive ekonomije na nivou Crne Gore. Mada je temom okruglog stola stavljen akcenat na nelegalno zapošljavanje i polažaj žena u sferi takvog zapošljavanja, kao jednog od pojavnih oblika sive ekonomije, ja bih opet sa aspekta Finansijske policije dala širi osvrt na pojavne oblike sive ekonomije. Ovo prije svega što je glavni motiv, a takodje i posledica svih oblika sive ekonomije izbjegavanje plaćanja javnih prihoda, pa prema tome i doprinosa za socijalno osiguranje, što se postiže upravo nelegalnim zapošljavanjem.

29


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Medjutim, Finansijska policija, čija je i glavna nadležnost kontrola i naplata javnih prihoda, se bavi suzbijanjem svih oblika sive ekonomije. Sad bih predstavila glavne pojavne oblike sive ekonomije: - To je obavljanje privredne djelatnosti, proizvodnja, trgovina i drugo, bez odobrenja nadležnog organa tkz “divlji rad” - Obavljanje poslova bez zasnivanja ugovora o radnom odnosu i prijave na obavezno socijalno osiguranje- “rad na crno” I tu su dva pojavna oblika sive ekonomije koja nijesu direktno vezana za učešće žene u sivoj ekonomiji, ali ipak imaju uticaja na to. To su : - neevidentiranje ostvarenih dnevnih prometa kod trgovina, ugostiteljskih radnji. Ovo se odnosi na registrovano obavljanje djelatnosti. Neevidentiranje ostvarenih dnevnih pazara i ne uplaćivanje na žiro račun. - Izbjegavanje zakonitog obavljanja platnog prometa i promet robe bez dokaza o porijeklu (ilegalna nabavka robe). U cilju suzbijanja ovih pojava, Finansijska policija u skolopu redovnih kontrola materijalno-finansijskog poslovanja poreskih obveznika i obračuna i uplate javnih prihoda, vrši kontrolu postojanja svih navedenih pojavnih oblika sive ekonomije. Ta aktivnost se sastoji od: -

-

-

30

Kontrola propisanog odobrenja za obavljanje djelatnosti te, ukoliko se djelatnost obavlja bez takvog odobrenja, donošanje rješenja kojim se zabranjuje obavljanje iste, oduzimanje robe i sredstava koje su predmet poslovanja i preduzimanje odgovarajućih kaznenih mjera. Kontrola zapošljavanja Povremenih rednika i kontrola isplate ličnih primanja, što podrazumijeva istovremenu kontrolu obračunavanja i plaćanja poreza na lična primanja i doprinosa za socijalno osiguranje. Slučaju utvrdjivanja nepravilnosti u ovoj oblasti, Finansijska policija zabranjuje rad poslodavcu do otkrivanja nepravilnosti i preduzima kaznene mjere. Kontrola evidentiranja ostvarenih dnevnih pazara i uplata istih na žiro račun.S obzirom da je ovo jedan od najčešćih pojavnih oblika izbjegavanja plaćanja javnih prihoda, a obaveza evidentiranja prometa preko poreske registar kase je propisana Zakonom o porezu na promet, Vlada RCG je donijela uredbu o upotrebi i tehničkim karakteristikama poreskih registar


-

Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” kasa (“S. list RCG”. Br. 15/01), a Direkcija javnioh prihoda je, u cilju efikasnije primjene ovih propisa, donijela Operativni plan za uvodjenje i fiskalizaciju ovih kasa, kojim su precizni rokovi za izvrašavanje ovih obaveza od tsrane poreskih obveznika, kao i intezivairanje kontrola i preduzimanje adekvatnih mjera. U ovoj oblasti su postignuti značajni rezultati. Direkcija javnih prihoda je takodje u cilju suzbijanja nezakonitog prometa roba (roba bez porijekla i dr.), preduzela značajne aktivnosti. Tu je prije svega uspostavljena kontrola prometa roba putem kontrolnih punktova, na kojima se vrši evidentiranje i kontrola prometa roba, koji podaci se poslije toga prosledjuju Dežurnom operativnom centru Finansijske policije i služe kao polazna osnova prilikom kontrole rada poreskih obveznika.

Pri tom se najveća pažnja poklanja kontroli prometa akciznih proizvoda (duvanske preradjevine, nafta i naftni derivati, alkoholna pića i alkohol i kafa), s obzirom da se radi o proizvodima čiji promet podliježe plaćanju najvećih javnih prihoda. Pored navedenih- stalnih aktivnosti, Finansijske policije je, zajedno sa Tržišnom inspekcijom, Inspekcijom rada, Komunaklnom inspekcijom i Ministarstvom unutršnjih poslova organizovala zajedničku akciju na suzbijanju sive ekonomije u oblasti prometa roba na pijacama i otvorenim prostorima. Kontrola prometa roba na pijacama sastoji se u kontroli poštovanja uredbe o vrstama roba koje se mogu staviti u promet na pijacama i drugim prodajnim mjestima (“Sl.list RCG”. Br. 51/01), kojom se odredjene vrste roba koje se na taj način mogu prometovati. Ove kontrole su vršene u toku novembra i decembra mjeseca 2001. godine i moze se dati ocjena da su sprovedene uspješno, tj. da je ovaj promet robe usaglašen sa navedenom Uredbom. U toku januara mjeseca i dalje se sprovode kontrole prometa roba na vanpijačnim prostorima – trotoarima i drugim javnim površinama, čiji promet je nedozvoljen. Ova akcija je dala takodje zadovoljavajuće rezultate. što se tiče položaja žene u sivoj ekonomiji, sa aspekta aktivnosti finansijske policije, nije vršena posebna analiza niti sumiranje podataka u tom pravcu. Medjutim, s obzirom na svakodnevno neposredno učešće i analizu poslova na suzbijanju sive ekonomije, osnovano se može izvesti zaključak da se kao krajni izvršioci aktivnosti kojima se prouzrokuje siva ekonomija pojavljuju zene u najvećem broju slučajeva. Ovdje se prije svega misli na obavljanje krajnjeg

31


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” prometa roba na pijacama. Na vanpijačnim prostorima, te obavljanje poslova kod poslodavca bez zaključenog ugovora o radu. Izvodi se zaključak da se zene ne pojavljuju kao akteri stvaranja sive ekonomije, nego se njihove aktivnosti pojavljuju kao posledice samog stvaranja sive ekonomije. To jasno govori o razlozima njihovog učešća u sivoj ekonomiji koji su obezbjedjenje elementarnih uslova za život, a ne u cilju nekog bogaćenja. Radi prevazilaženja ovog problema, restriktivne mjere koje inspekcije u okviru svoje nadležnosti obavljaju, a koje su svakako neophodne, možda djelimično rešavaju problem suzbijanja sive ekonomije. Ali ne i položaja žene u sivoj ekonomiji za što je potrebna neka mnogo šira i konstruktivnija aktivnost društva. Na kraju bih napomenula, da posmatrano iz suprotnog gledišta, žene imaju veoma aktivno i uspješno učešće u radnjama na suzbijanju sive ekonomije što je opet jedan od načina učešća žena u sivoj ekonomiji. Hvala.

Božidar šišević želim da pozdravim sve i da kažem da mi je posebno drago što sam u društvu ovako lijepih dama, i da pohvalim organizatora što je pokrenio ovu važnu temu. Ovo ističem zbog toga što sam i sam, organizujići dvomjesečni kurs: žene u biznisu, prije nekoliko godina, problematiku zapošljavanja žena želio staviti u žižu interesovanja naše javnosti. Imajući ovo u vidu i činjenicu da sam unutar Zavoda za zapošljavanje vodim instituciju koja blisko saradjuje sa Evropskom Unijom na promociji ljudskih resursa i povećanju zapošljavanja, to se moj interes za problematiku zapošljavanja u medjuvremenu još više povećao. Otuda, na današnjem

skupu, želim da se osvrnem na problematiku zapošljavanja žena, bolje reći na problematiku samozapošljavanja žena. Shodno ovom, suštinski posmatrano, pravi naziv mog priloga trebao bi da glasi: Povećavanje samozaposlenosti najbolji lijek protiv sive ekonomije. šta to znači? Ja podržavam većinu onog što je ovdje rečeno kada su u pitanju mjere kontrole i kanalisanje sive ekonomije pa i zapošljavanja u njoj u regularne tokove, medjutim ako ne budemo stvarali više radnih mjesta onda teško da će nam sve moguće policije i inspekcije značajnije pomoći da se na pravi način uhvatimo u koštac sa tim problemom. Da budem još precizniji: u situaciji kada u Crnoj Gori 32


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” na jedno slobodno radno mjesto u prosjeku dolazi šest prijava, onda teško da se može izvršiti značajnija kontrola sive ekonomije. Naime, u Crnoj Gori se u poslednjih nekoliko godina objavljuje oko 15.000 slobodnih radnih mjesta godišnje a na njih konkuriše preko 80.000 nezaposlenih. Na radna mjesta koja su dominantno ženska, pritisak je još veći. Imajući ovo u vidu, ovom prilikom apelujem na Sindikat i sve ženske organizacije da se paralelno sa mjerama suzbijanje sive ekonomije vrši pritisak na sve aktere u društvu, posebno kreatore ekonomske politike, da se u crnogorskom društvu stvara takav ambijent koji će voditi povećanju stvaranja novih radnih mjesta, tj. većoj tražnji za radnom snagom, čime će se povećati konkurencija na tržištu i poslodavci na taj način natjerati na nudjenje boljih uslova za radnu snagu koju angažuju pa i

njihovo prijavljivanje. Kada sam ovo rekao, da ne bi ostalo samo na proklamacijama, želim ukazati na koji način to treba raditi i koje prepreke-teškoće stvaranju takvom ambijentu postoje kod nas. Najbolji način da to uradim je da ilustrujem šta to rade zemlje koje imaju visoku stopu stvaranja novih radnih mjesta i nisku stopu nezaposlenosti u okviru Evropske Unije, kojoj i mi težimo, sa onim šta postoji i što se se (ne) radi kod nas. Na prvom mjestu je to što Evropska unija u cjelini, i svaka zemlja u njoj pojedinačno, povećenje zaposlenosti postaviljaju kao osnovni cilj i ključni prioritet u razvoju. Medjutim, to nije ostalo na generalnom opredjeljenju. Prije nekoliko godina Evropska unija je donijela strategiju zapošljavanja kao svoj strateški dokument, u kojoj se detaljno objašnjava šta to znači i kako stvarati uslove za brže kreiranje radnih mjesta. Pored toga, polazeći od ovog strateškog dokumenta, svaka zemlja je u obavezi da donese godišnji akcioni plan zapošljavanja u kojem se do detalja objašnjava koje mjere i programe svaka zemlja planira preduzeti i koje nosilac treba da realizuje. Jedna delegacija iz Crne Gore, u kojoj sam i ja bio, ovih dana se vratila sa studijskog putovanja u Portugal i ovdje je taj plan. Vidite kako je to ozbiljan dokument i ko želi da ga pogleda neka izvoli. No ne ostaje se samo na tome. U Evropskoj uniji postoji posebno tijelo koje provjerava šta je uradjeno od onoga što je zacrtano u akcionom planu zapošljavanja. Već nekoliko godina sve ovo su u obavezi raditi i zemje kandidati za ulazak u Evropsku uniju. Sada bi, u najkraćem, ukazao na čemu se zasniva strategija zapošljavanja Evropske unije. Strategija zapošljavanja počiva na četiri ključna elementa ili kako se obično kaže na četiri noseća stuba. To su: zapošljivost radne snage,

33


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” preduzetništvo adaptabilnost, i equity, što bi u slobodnom prevodu zanačilo stvaranje jednakih mogućnosti za zapošljavanje muškarca i žena i drugih ugroženih grupa. Za našu današnju raspravu posebno je interesantno prokomentarisati ovaj poslednji elemenat odnosno stub koji se odnosi na stvaranje uslova za povećanje zaposlenosti žena, premda i svi drugi elementi rade u tom pravcu. Naime, polazeći od činjenice da je nezaposlenost žena u Evropskoj uniji nadprosječna i da se žene teže zapošljavaju, donijet je poseban program mjera koji se isključivo odnosi na žene. Jenda od ključnih mjera u ovom elementu strategije odnosi na stvaranje uslova za povećanje broja žena koje pokreću svoj biznis, jer, uprkos činjenici da je stopa pokretanja sopstvenog biznisa od strane žena veća od one kod muškaraca, ipak, broj žena koje imaju sopstveni biznis i samozaposlenih je daleko manji nego kod muškaraca. To ću najbolje uraditi ako vam pokažem primjer škotske i to pokažem vam nekoliko grafika-slika. Na prvoj slici-grafiku vidi se koji su to vidovi pomoći koji stoje na raspolaganju ženama koje žele da pokrenu sopstveni biznis, a na ostalim graficima se vide raspložive vrste pomoći za svaki od ovih oblika i koje su sve institucije uključene i na kojim nivoima. Kao što se da zapaziti, pomoć se kreće u četiri smjera – priprema preduzetnika sa posebnim akcentom na obuci i osposobljavanju, finansijska pomoć, pomoć u informacijama i savjetodavna pomoć. Ono što valja istaći, a što se vidi jasno sa grafika, za podsticanje preduzetništva i pokretanje sopstvenog biznisa nije dovoljno obezbijediti pomoć, već se mora ići dalje na rasčlanjavanje i dizajniranje takvih oblika pomoći koji će zadovoljiti potrebe uže ciljne grupe. Uzmimo primjer pomoći u obuci za žene. Tako npr. ne posmatraju se žene u cjelini, već odredjene ciljne grupe koje se formiraju po starosnim grupama, po nivoima obrazovanja, iskustvu, osposobljenosti za počinjanje i vodjenja biznisa. Da bi se ovo radilo na pravi potrebna je dobra informaciona baza, adekvatna istraživanja i mnoštvo specijalizovanih institucija. Slično važi i za ostale oblike pomoći. Sada da se vratimo našoj zbilji – kakva je situacija kod nas. O stanju nezaposlenosti i težini socio-ekonomske situacije već je bilo riječi. Ipak da ponovim da se u poslednjih nekoliko godina registrovana nezaposlenost kreće oko 80.000, što, zavisno od metodologije računanja čini stopu nezaposlenosti od 20% do 34


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” 40 %. Od ovoga 60% nezaposlenih čine žene. Zbog čega je takva situacija ? - Ako poredjujemo ono što smo gore istakli sa onim što postoji kod nas, na žalost, tu postoje ogromne razlike. Uprkos ovako izraženom problemu, rješavanje nezaposlenosti i stvaranje novih radnim mjesta, na svim mjestima – od porodice do Vlade, nemaju ni približno mjesto koje po svom značaju zaslužuju. Uprkos činjenici što se u poslednje dvije godine vrše odredjeni pomaci, nema ni govora o postojanju razradjene strategije zapošljavanja koja bi bila dokument koji obavezuje. Projekat samozapošljavanja koji se realizuje u okviru Zavoda za zapošljavanje, je, praktično, jedini projekat aktivne politike zapošljavanja. Medjutim, sredstva koja se izdvajaju za njegovu realizaciju i način realizacije su daleko od onoga kako je on bio inicijalno zamišljen. Naime, inicijalni projekat koji sam uradio i kasnije razradjivan od posebne komisije imao je daleko veće ambicije. Njegova realizacija u punom opsegu predvidjala je kreiranje niza novih mjera i programa. Da bi se projekat nesmetano odvijao i razvijao bilo je predividjeno formiranje posebnog fonda za zapošljavanje i obuku koji bi imao stabilan izvor sredstava. Kao što vjerovatno znate, za program i ovaj način zapošljavanja postoji veliki interes. Na konkurs se prijavilo i predalo biznis plan preko 7.000 lica, od čega je preko 4.000 prošlo prvu provjeru regionalnih komisija i preko 2.000 Centralnu komisiju. Sigurno je da bi taj broj bio veći i kod Centralne komisije da je bilo više sredstava. Ono što je interesanto za ovaj skup i što treba posebno istaći je da postoji veliki interes žena za ovaj program – preko 40% svih zahtjeva podnijele su žene, a da nije nekih administrativnih poteškoća taj bi procenat bio i veći. I, drugo, saradnici u Zavodu za zapošljavanje koji prate ovaj projekat su mi rekli da je do sada samo sa jednom ženom raskinut ugovor o finansiranju zbog nepoštovanja pravila, što je za posebnu pohvalu. To znači, da uprkos nekim pretpostavkama prema kojima u tradicionalnom društvu i nerazvijenoj privredi postoji mali broj preduzetnika medju ženama, u Crnoj Gori, u ovom primjeru, to nije slučaj, što je jako pozitivno, i što su žene mnogo odgovornije od muškaraca. U ovo sam se ubijedio i kroz realizaciju seminara o kojem je bilo riječi. - Medjutim, u situaciji jako ograničenih sredstava, realizacija projekta samozapošljavanja svela se na dodjelu kredita. Da bi se povećao broj preduzetnika u Crnoj Gori i medju njima broj žena preduzetnika, nužno je

35


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” preduzimanje sličnih mjera i metoda podrške kao one koje smo prikazali u primjeru škotske. Lično sam, u tri navrata, učestovao u izradi studija u kojima je na detaljan način razradjivan i predlagan sistem i mjere podrške razvoju malih i srednjih preduzeća a samim tim povećanju (samo)zapošljavanja. To su dokumenti koji su od stručne i naučne javnosti širom predjašnje Jugoslavije dobili visoku ocjenu ali je, u najvećoj mjeri, izostala implementacija. Prošle godine, formirana je posebna agencija, ali još uvijek smo daleko od jednog integralnog koncepta podrške. Većina ograničenja i prepreka razvoju malih i srednjih preduzeća o kojima smo govorili prije 10 godina i dalje je prisutna. Ovdje ću ih taksativno nabrojati, i to ne sve. - mala porodična tradicija u biznisu, - slaba obučenost i osposobljenost radne snage, - komplikovana i skupa procedura osnivanja firme, - malo sredstava za samozapošljavanje, - malo sredstava za stručnu obuku, - neadekvatan obrazovni sistem, posebno stručno obrazovanje koje daje glavne preduzetnike, - nerazvijen sistem i slaba mogućnost za obrazovanje odraslih, posebno žena, - ne postoje predavači obučeni za biznis, - nedostatak informacija, - nedostatak obučenih konsultanata, - nepostojanje specijalnih programa za obuku i zapošljavanje kao što je razvijanje tradicionalnih zanata, - nedovoljna povezanost pojedinih aktera Sindikata, privrede, ženskog lobija, - nepristupačnost informacija vezanih za biznis, - nedostatak specijalnih programa i mjera za zapošljavanje žena i povećanje žena u biznisu. Na kraju da kažem da se nadam se da će ovaj skup pomoći aktualizaciji i rješavanju ove problematike i da daleko veći broj žena dobije adekvatno zaposlenje.

36


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Michelle Stern Pripremajući se za ovaj okrugli sto, smatrali smo da bi bila dobra ideja osvrnuti se na promjene učinjene u zakonskoj regulativi drugih zemlja koje su izvršene u cilju borbe sa sivom ekonomijom. Dva takva slučaja su bila u Francuskoj i Kanadi, za koje možda smatrate da su isuviše različite od crnogorske situacije. Medjutim, ako pogledate prvu prezentaciju, oko 15% GDP razvijenih ekonomija potiče iz sektora sive ekonomije. Iako se podaci ne odnose direktno na žene, može se pretpostaviti da većinu radne snage u sivoj ekonomiji zemlja na koje se ovi slučajevi odnose čine žene, dok taj procenat u trećem case study-iju (Meksiko) sigurno prelazi 50. Počnimo sa Francuskom. Ovo je iz studije koja će biti objavljena u 2002, o ne standardnim radnim angažmanima u Japanu, Evropi i SAD-u, koju je sačinio Upjohn Institute for Employment Research. Privremeni radnici su svi oni koji se zapošljavaju na odredjeno vrijeme sa ciljem da zamijene nekog ko stalno obavlja taj posao, a privremeno (zbog bolesti, trudnoće i sl.) nije u mogućnosti da to radi. Problem u Francuskoj se odnosio na privremene radnike čije angažovanje je postajalo sve češća praksa, kako je dodatno finansiranje postajalo popularniji i kako se povećavao broj radnika koji preferiraju alternativni način života ili broj onih koji se nalaze izmedju poslova i kojima je potreban dodatni novac. Medjutim, privremeni radnici su imali štete jer nisu uživali status radnika zapošljenih puno radno vrijeme, te su bilo predmet većeg broja zloupotreba, naročito onih koji se tiču plata i doprinosa. Ali i stalno zapošljeni su takodje trpjeli jer su se njhove kompanije sve više okretale ka jeftinijoj radnoj snazi – privremenim radnicima. Kasnih devedesetih usvojen je veći broj zakona koji su izjednačili uslove rade. Sada postoje propisi koji garantuju jednake plate i doprinose za one koji su zapošljeni puno radno vrijeme i imaju isti nivo znanja i vještina. Propisi, kolektivni ugovori i poslovne politike kompanija se sada kratkoročno odnose i na privremene i na stalno zapošljene. Ministarstvo rada objavljuje listu »opasnih« zanimanja za koje je privremeni rad zabranjen. Aktivnosti kompanija koje zapošljavaju privremenu radnu snagu se pažljivo prate kako bi se osiguralo da ne

37


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” zloupotrebljavaju radnike. Marginalne kompanije koje to pokušavaju bivaju iskorjenjene nemogućnošću da izdrže visoke troškove kazni. Ovi su koraci dali prilično dobre rezultate. Privremeno zapošljeni se ne stavljaju na isti nivo sa stalno zapošljenim, jer nemaju benefita od kompenzacija van plata, kao što su premije za produktivnost. Ali propisani paritet je u znatnoj mjeri smanjio povlastice onih koju pravili razliku u radnicima po nivou plata i pristupa raznim benefitima u ovom smislu. Naš drugi slučaj je Kanada, iz studije Women and Homework: The Canadian Legislative Framework2, u izdanju: Status of Women Canada, 2001 Definicija »rada u kući« u ovom tumačenju je svaki plaćeni rad koji se obavlja u privatnoj kući, sa izuzetkom kućne njege, samozaposlenih radnika i radnika u poljoprivrednom sektoru. U Kanadi je u 1995. godine 9.1% radnika radilo cio ili dio rada u kući, u 1991. taj procenat je iznosio 5.8%. žene predstavljaju tri četvrtine onih kojima je jedino radno mjesto dom. Neki zakoni bilo namjerno, greškom ili po interpretaciji, djelom ili ukupno isključuju dom kao radno mjesto i na taj način isključuju one koje rade u kući iz benefita koje ti zakoni pružaju. Pitanja koja se postavljaju su: Da li radnik u kući ima pravo na plaćeni prekovremeni rad iako poslodavac ne može da kontroliše njihovo radno vrijeme? šta se dešava kada zapošljeni doživi nesreću kod kuće u toku radnih časova? Da li poslodavac mora da obezbjedi tako zapošljene sa ergonomski prilagodjenom opremom i namještajem? Da li zaposleni može da odbije da radi u kući? Kako sindikat dopire do ovako zaposlenih i kako ih organizuje? Da li činjenica da neko radi u kući mjenja primjenu zakona i da li utiče na zakonsku zaštitu radnika? Jedno važno, preliminarno, pitanje koje se tiče primjene ovih zakona je da li se osoba koja radi u kući može smatrati samozaposlenom osobom ili ne? Kanada je istraživala načine kako da zaštite one koje rade u kući. U kasnim devedestim, usvojila je Home Work Convention and the Home Work 2

žene u kući: Kanadski zakonski okvir

38


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Recommendation of the ILO3. Konvencija je ratifikovana 2000. godine, i sada Kanada mora preduzeti korake da omogući realizaciju iste. Pitanja koja su pokrivena ovom konvencijom uključuju: nadzor, minimalan broj godina za početak rada, prava na organizaciju i na kolektivno pregovaranje, plaćanje, sigurnost i zdravstvenu zaštitu, radne časove nedeljno, prirode odmora i odsustva, socijalno osiguranje i materijalnu zaštitu, zaštitu u slučaju otkaza, rješenje sporova. Rezultat: napredak je spor i regulacija varira od države do države. Na primjer, u državama: Ontario, British Columbia, New Brunswick proces da radnik podnese žalbu je relativno jednostavan dok je u Quebec-u to veoma komplikovano. Može se očekivati da će situacija nastaviti da se poboljšava kako se konvencije nastavljaju usvajati. Naš konačni slučaj je iz članka kojeg je 1995. godine objavio John Cross naslovljen: “Formalizing the Informal Economy: the case of street vendors in Mexico city«4. Počev od ekonomske krize 1980. godine, Mexico se suočio sa značajnim povećanjem u broju uličnih prodavaca, oko 200,000 od 1992. godine. Interesanto, Vlada je oklijevala da riješi ovaj problem zato jer je i ona imala udjela u njegovom kreiranju. U prošlosti vlada je izbjegavala glasanje po ovom pitanju i nastojala da zadovolji prodavce, ali stvari su se izmjenile. Meksiko je morao da ispuni modernu sliku o sebi, a legalne poslovne asocijacije su postajale sve jače. Projektom je bilo predvidjeno da se 10,000 uličnih prodavaca izmjesti iz Istorijskog Centra u turističko naselje. Legalni prodavci su se žalili na nelojalnu konkurenciju, vlada na izgubljene prihode od poreza, a zdravstveni radnici na nedostatak sanitarnih uslova i nadzora tezgi sa hranom. U planu je bila izgradnja zatvorenih tržnica kao i da se ulični prodavci presele u njih, kako bi se u isto vrijeme njihove aktivnosti prevele u formalni dio ekonomije. Vlada je morala da pregovara sa dvadesetak prodavaca koji 3

Konvencija za rad u kući i prepruke za rad u kući, Međunardne Organizacije za radnu snagu (Interntional Labor Organization) 4 formalizovanje neformalne ekonomije: primjer uličnih prodavaca u Meksiko sitiju

39


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” predstavljaju 10,000 drugih trgovaca. Oni su zapravo bili organizovani godinama ranije, a organizovala ih je jedna od političkih partija tokom izborne kampanje. Desilo se puno interesantih stvari koje nemamo vremena da detaljnije istražujemo, uključujući i »crveni ponedeljak«, kada je grupa prodavaca gadjala političare paradajzom; na kraju formirane su različite agencije, sa znatno ograničenim mandatom, kako bi rješile ove probleme. Ovo je pitanja učinilo manje političkim. Agencije su finansirale nove tržnice i takodje su bile prinudjene da djeluju kao kreditori prodavcima, koji su zahtejvali da im se odobri kredit od $5,000-$10,000 za njihove nove tezge. Izgledalo je gotovo uspješno, svi su trgovci nestali iz Istorijskog Centra, i oni na novim tržnicima su plaćali poreze i bili su dio zvanične statistike. Ali mnoge od tržnica su imale problema da opstanu. Mnogo tezgi je ostalo prazno – izgleda da su mnogi trgovci morali da se presele u druge djelove grada. Ili su nastavili da ilegalno prodaju na ulici i da bježe na prvi znak predstavnika vlasti. Treća sesija: Predlozi i preporuke Vesna šarbajić Ako su vršena istraživanja na 80% žena mladjih od 35. godina, pošto se ja ne nalazim u toj grupi, a vjerovatno ima dosta i žena starijih od mene koji su ostali bez posla, koji su direktno bili vezani i sa sivom ekonomijom, htjela bih da predložim da se i tih 20% uključi u razmatranje. Bez obzira što nijesu mladi imaju pravo da žive dalje, a nemaju mogućnosti da se zapošljavaju. Ja sam bila radnik firme “Atex”dvadesettri godine, i s obzirom na situaciju koja je bila u zemlji ostala sam bez posla i bila na Zavodu šest godina. Sve do prošle godine kad sam pivremeno dobila posao trgovca. Mora se voditi računa i o tim radnicima, jer se 70% zapošljava preko veze. Ne znam gdje da se svrstamo mi? Nije pohvalan podatak da je 70% gradjana uključeno u sivu ekonomiju, ali sve su okolnosti išle na ruku tome i dovele nas do toga da smo radnici bez dostojanstva. Krediti za samozapošljavanje su dobra osnova za suzbijanje ove situacije. Ali u odnosu na ponudu i potražnju mislim da nemaju mnogo perspektive. S obzirom da imamo i gradjane koji dolaze sa strane, Kinezi, Japanci i ugrožavaju naše pozicije, da smo zemlja sa boljom ekonomijom pa i da toliki broj ne smeta. Ali s 40


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” obzirom na naše stanje i strukuru, treba se pozabaviti našim radniocima koji su ostali bez posla i koji s pravom zaslužuju ta mjesta i na taj način bi se broj smanjio. Rekla bih samo da je zapošljavanje lijek za ekonomiju i da će se akcijama samozapošljavanja angažovati intenzivnije. Ovo je jedna neiscrpna tema na koju bi se moglo mnogo toga reći. Hvala. Jasna Tatar Ja bih samo pojasnila rezultate ankete: radjen je reprezentativni uzorak od 700 ljudi iz pomenutih sektora i na osnovu tog uzorka mi smo ustanovili da više od 80% te populacije koja radi u tim sektorima ima ispod 35. godina. Ja se potpuno slažem sa primjedbom. Možda bi bilo interesantno uraditi anketu o izvjesnoj diskriminaciji, kako polnoj tako i starosnoj pri zapošljavanju. Mi svi znamo bez ikakve ankete da kod nas u buticima rade mlade djevojke odredjenog fizičkog izgleda. Postoji ne samo seksualno uznemiravanje, već i odredjena seksualna i starosna diskriminacija pri zapošljavanju. Vesna šarbajić Htjela sam upravo da naglasim ljude te starosne strukture i njihove probleme, i treba voditi računa i o njima. Nada Drobnjak Ja sam Nada Drobnjak i ovdje sam ispred Skupštine Crne Gore, ispred Odbora za ravnopravnost polova i želim da vam se zahvalim što ste mi omogućili da budem danas ovdje, da se zahvalim organizatoru što je napravio ovaj skup i što je problem sive ekonomije i žena u sivoj ekonomiji pokušao i po meni uspio da se osvijetli sa svih aspekata i sa tog zakonodavnog, sindikalnog i radnog, tako da je kompletna slika sive ekonomije predstavljena i naročito, što je interesantno za nas, žena u sivoj ekonomiji. Nekih deset mračnih godina tranzicije koje su najviše istrpjele žene na svojim plećima, žene koje su osim, ako su imale sreće da rade, u stalnom radnom odnosu ili nekom dobro plaćenom radnom mjestu, uvijek ostajale na onom tradicionalnom radnom mjestu u kuhinji, gdje su bile dvostruko opterećene i neplaćenje za taj, u ovom periodu i teži period rada. Jer imam običaj da kažem da su žene u poslednjih deset godina bile savršeni premijeri u svojim domaćinstvima i uspjele su da tu kućnu ekonomiju da vode. Nakon svih tih deset godina meni je svjetlost poslije mračnog tunela, priča koju nam je gospodin šišević ispričao i koja se mora dopuniti informacijom da je počela sa radom Agencija za mala i srednja preduzeća koja će zajedno sa Zavodom za

41


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” zapošljavanje pomoći da se otvore nova radna mjesta u Crnoj Gori. Koliko ja znam postoje neke linije za kreditiranje žena u Zavodu za zapošljavanje ili se barem pričalo o njima, pa očekujem realizaciju. Donešen je novi zakon o zapošljavanju koji će uz Zakon o radnim odnosima, koji je vraćen u proceduru, ali se o njemu uvelike priča, vjerujem brzih dana sivu ekonomiju pretvoriti u bijelu. I želim na kraju da vam kažem da Odbor za ravnopravnost polova je svojom odlukom o osnivanju na Skupštini rekao da će on podsticati i pratiti realizaciju zakonodavstva koje se tiče ravnopravnosti polova ali u svim segmentima društva, tu je i zapošljavanje, porodica i obrazovanje. I želim da vam kažem da smo mi spremni u Odboru da reagujemo na sve što do nas dodje, tako da i ako se dogovorimo danas da na neki zakon treba uticati odmah, ne mora se kupiti 6.000 potpisa, dovoljno je zahtjev dostaviti Odboru jer kad jedan poslanik to potpiše to će ući u proceduru. Znači postoji brži način da ta ženska priča udje u proceduru i da se dodje do rješenja. Hvala. Božidar šišević Kad je u pitanju zapošljavanje i siva ekonomija ja bih volio i najsrećniji bih bio kad bih dijelio optimizam, ali indikacije i ono što imamo i preduzimamo nije ni približno tome. Nemojmo da sijemo iluzije da smo mi napravili iole značajniji korak u tom pravcu. Možemo da očekujemo da će nezaposlenost da raste u Crnoj Gori narednih 3-4 godine, i treba Skupština da izvrši pritisak na Vladu. U protivnom će to biti jedna prazna priča i nažalost sve ćemo dublje zapadati u teškoće kao društvo u cjelini. Koristim ovu priliku da apelujem na Skupštinu da se mnogo više pozabavi ovim pitanjem, jer recimo da u poslednjih deset godina stopa nezaposlenosti je oko 40% je zaista zvono za alarm i skupština bi trebala ozbiljno time da se pozabavi. Nada Drobnjak Ja sam izrazila spremnost da sve inicijative koje dodju u Skupštinu brzo prodju proceduru i dodju na razmatranje. Dragana Radević Htjela bih da se nadovežem na već rečeno i da pokušam da svemu dam jednu dozu optimizma. Pomenuli ste da je osnovana državna Agencija za mala i srednja preduzeća. Nama u Centru za preduzetništvo je to veoma drago. Ono što Agencija radi u poslednjih godinu dana, Centar za preduzetništvo radi već osam 42


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” godina. Drago nam je da su napori koje mi ulažemo sada pojačani i od strane države. Ipak, ono što mi očekujemo od države je da definiše pravila igre i preposti privatnim preduzetnicima je da, rukovodjeni sopstvenim interesom, nastave dalje. Onaj optimizam koji sam pomenula vezan je konkretno za novi zakon o preduzećima. Ovaj zakon pojednostavljuje proceduru osnivanja preduzeća za koju smo svi primijetili da predstavlja barijeru razvoju. Istovremeno, novi zakon smanjuje iznos potrebnog osnivačkog kapitala na 1 EUR. Dakle, osnivački kapital je bio pet hiljada dolara, sada je 1 EUR. Ako bi se paralelno sa tim smanjile poreske stope na zarade, sigurna sam da bi svi ili bar većina onih koji su sada u sivoj ekonomiji, registrovali svoje biznise. Visina stope koju bi preduzetnici bili spremni da prihvate, prema našim istraživanjima je na nivou izmedju 15% i 20%. Sa poreskim opterećenjima na ovom nivou, preduzetnici ne žele da preuzmu rizik i “suprostave” se državi tako što će i dalje raditi u oblasti sive ekonomije. Ono što država treba da uradi je da definiše pravni okvir i da ostane po strani. Privatni preduzetnici će učiniti sve da postanu partner državi u razvoju zajedničke privrede, privrede Crne Gore.

Zaključna riječ Laurence Clements Došli smo do faze kada treba sumirati sve rečeno i donijeti neke zaključke. Ja sam puno zapisivao o svemu što ste govorili i nadam se da će moji komentari biti vrlo precizna i tačna forma onog što ste rekli. Ja bih ipak počeo izražavajući optimizam. Postoji jedna indijanska izreka “Neka vam oči budu usmjerene ka mjesecu,a stopala u blatu”. Očigledno na osnovu komentara koje smo čuli vidimo da je siva ekonomija mehanizam koji omogućava opstanak za veliki broj ljudi. Ono što se time želi reći je da je siromaštvo jedan važan faktor koji utiče na aktivnosti u sivoj ekonomiji. Siva ekonomija je u značajnoj mjeri odgovor na problem siromaštva. Ja mislim da je ono što smo danas čuli kroz ove prezentacije jedan važan početak, jedna osnova,ali definitivno mislim da nam trebaju detaljniji podaci. Ja se zaista nadam da ćete vi propratiti i dalje sprovesti ove aktivnosti o kojima ste govorili jer je istraživanje značajno za ovaj problem. Na kraju krajeva ekonomski razvitak je od presudnog značaja. I mi moramo formalizovati ekonomske aktivnosti u zemlji tako da se siva ekonomija postupno prevede u formalne, zakonski dozvoljene aktivnosti, umjesto da poguramo sivu ekonomiju u neke kriminalne aktivnosti.

43


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” Ono što bih želio da istaknem, a to je ono što smo čuli u diskusijama svih vas, je stvaranje zdravih radnih mjesta koja su osnov za prevazilaženje ovog problema, i da je to ulazak na velika a ne na mala vrata u formalnu ekonomiju. Prije svega mislim da su značajni standardi kod zapošljavanja, značajno je znati i ispoštovati konvencije MOR-a prilikom zapošljavanja, da bi se ispoštovali pri zapošljavanju. šanse da se krše prava i slobode radnika su mnogo veće u neformalnom sektoru nego u formalnom. I uticaj na žene je mnogo veći nego na muškarce. Ali isto tako, potrebna je i fleksibilnost tržišta rada u odredjenoj mjeri. Nažalost, sa aspekta mladih ljudi, ono što se dešava u Crnoj Gori je da se puno investira u ljude kao resurs, oni stiču visoko obrazovanje ali na žalost tržište rada im ne stvara uslove za njihovo dugoročno zaposlenje, tako da ovo tržište postaje neatraktivno za njih i rezultira njihovim odlaskom iz zemlje. To je nešto što Crna Gora sebi ne može da dozvoli. Isto tako postoji potreba da se podstaknu preduzetničke aktivnosti smanjenjem poreskih stopa u slučaju zapošljenja novih radnika. Isto tako to treba izbalansirati sa pravima i slobodama radnika. Postavlja se pitanje kako poboljšati pristup kapitalu, jer je to istovremeno način da se poboljša pristup legalnom radu. Odgovornost Vlade je u svemu tome poprilična. Treba napraviti balans izmedju fiskalne politike sa jedne strane i Zakona o radu sa druge strane. Treba izbalansirati prava i obaveze socijalnih partnera u Crnoj Gori. U vezi sa tim je Zakon o radu, Zakon o samozapošljavanju i Zakon o preduzećima. Mislim da je uloga Vlade u svemu tome, da stvori odredjenu motivaciju ljudima, da se poslovno angažuju. I da se proširi osnova kod mikrokreditiranja, da se obezbijede malo veći zajmovi. I ako do toga dodje, i ako ta poslovna aktivnost uspije onda treba razmotriti mogućnost opraštanja tog duga tom preduzeću, naročito ako se radi o poslovnoj aktivnosti neke žene. Jedan nivo u svemu tome je faktor 22, a to je pitnje radnih mjesta, stvaranja radnih mjesta i obuke. To je ono pitanje da li treba prvo sprovesti obuku, pa obezbijediti radno mjesto ili obrnuto. Ja bih predložio da se napravi takva strategija obrazovanja i obuke koja će odgovarati potrebama privrede. I u tom smislu je za Crnu Goru važno da razvije jedan strateški plan vezano za privredne aktivnosti. Jer time se postavlja pitanje kako treba da bude struktuirana privreda Crne Gore. Mislim da bi trebalo razviti strateški plan za posebne sektore u privredi koji su identifikovani kao najvažniji. Isto tako bih predložio da se proširi administracija 44


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji” za mala preduzeća kako bi se povećao kapacitet kod mikrokreditiranja. I da se oforme informativna i savjetodavna tijela koja će pružati savjete onim novim preduzećima. Ne samo za tehnička pitanja, već i za finansijsku isplativost poslovanja u odredjenoj oblasti. Na osnovu svega što smo čuli ovdje danas, mislim da zaista postoje uslovi da se potraže sredstva za inicijative žena koje žele da započnu svoje biznise. S obzirom da u Crnoj Gori prolazimo kroz proces tranzicije ja bih se vratio na intervenciju koju smo čuli ovdje, to je da su jednako pogodjene i starije kao i one mladje žene i da treba napraviti jednu sveobuhvatnu strategiju koja će obuhvatiti žene svih starosnih dobi. I Sindikati treba da odigraju značajnu ulogu u smislu sindikalnog organizovanja i povećavanja članstva sindikata iz sektora neformalne ekonomije. želim da podržim ovu inicijativu SSSCG i ženske organizacije i organizacije mladih, da sprovedu ove inicijative. Uz svo dužno poštovanje Vladinim agencijama i drugim organizacijama, vrlo je značajna uloga Sindikata u svemu ovome i jedna dobro utvrdjena aktivnost u okviru Sindikata je od presudnog značaja. Ovdje se definitivno radi o višestrukom problemu. Rješenje zahtijeva puno različitih elemenata od svih socijalnih partnera. Vlada, preduzetnici, poslodavci i Sindikat moraju biti uključeni u ovaj proces. Jer jednostavno govoreći, ako se poveća broj legalno zaposlenih, tim se povećavaju prihodi od poreza, a i budžet države. Na kraju želio bih da kažem da treba učiniti sve napore da se kroz sve ove aktivnosti prepozna ravnopravnost polova, a to je ključni element ekonomskog rasta i razvoja koji mi očekujemo u Crnoj Gori veoma brzo. U ime organizatora želim da se svima zahvalim na učešću i da vam poželim uspjeh u vašim naporima da riješite ovo važno pitanje. Hvala.

45


Okrugli sto “Žene u sivoj ekonomiji”

Učesnici:

1. Laurence Clements, Medjunarodni sindikalni centar 2. Sonja Elezović, Medjunarodni sindikalni centar 3. Aleksandra Višnjić, Medjunarodni sindikalni centar 4. Stanica Dragaš, Sekretarijat “žena danas” 5. Jasna Tatar, Odjeljenje za medjunarodnu saradnju SSSCG 6. Svetlana Jovović, SSSCG 7. Michelle Stern, ISSP 8. Dragana Radević, CEED 9. Jelena Peruničić, CEED 10. Lisa C. Mc Lean , NDI 11. Nada Drobnjak, Predsjednica Odbora za jednakost polova 12. Ljiljana Rakočević, Ministarstvo rada i socijalnog staranja 13. Ljubinka Nikolić, Direkcija javnih prihoda 14. Dr Božidar Šišević, Nacionalna opservatorija Crne Gora (Zavod za zapošljavanje) 15. Edita Klajn, Montenegro Business Alliance 16. Sonja Prelević, TESSUTO 17. Blaženka Orlandić, TESSUTO 18. Snežana Jovanović, privatna preduzetnica 19. Vesna Šarbajić, privatna preduzetnica

46

Okrugli sto Žene u sivoj ekonomiji_MNE  
Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you