Bliska zaštita ličnosti

MNOŠTVOM USLUGA, VELIKI PROBLEM U ZAŠTITI LIČNOSTI PREDSTAVLJAJU ZAUSTAVLJANJA NA NEPOZNATIM ŽELJEZNIČKIM STANICAMA. ZATO, UKOLIKO JE TO MOGUĆE, PUTOVANJA U PUTNIČKIM AUTOBUSIMA I REDOVNIM LINIJAMA TREBA IZBJEGAVATI

n Piše: Nermin Kabahija redakcija@asadria.com

Voz je udobno i pouzdano sredstvo za putovanje, ali kada su u pitanju moguće aktivnosti protivničke strane, moglo bi se reći da nas očekuje praksa veoma slična onoj u avionu. Mobilnost nam je i u ovom slučaju prilično ograničena, a bijeg teško izvodiv. Zato su pred nama uvijek ista bitna pitanja zašto, ko i kako će se putovati? Ukoliko je riječ o delegaciji, u vozovima se u većini slučajeva može zahtijevati poseban prijevoz u specijalnim oklopnim vagonima koji se mogu kontrolisati.

Prilikom vožnji u vozovima koji saobraćaju redovnim linijama moraju se, ukoliko je to moguće, prethodno rezervisati sjedišta. Ovisno o situaciji, mogu se rezervisati cijeli kupei i vagoni ekskluzivno za štićenu osobu i njenu pratnju. Ako se štićena osoba ili njeni pratioci kreću unutar voza, onda se pribjegava praksi diskretne pratnje s jednim ili dva tjelohranitelja. Toaleti se moraju nadgledati, a logistika za opskrbu mora biti potpuno sigurna. Željeznička stanica također predstavlja poseban izazov. U zavisnosti od njene veličine, često ćemo biti u prilici pješke prelaziti velike dionice od vagona do našeg vozila ispred stanice. Tu ćemo se miješati s velikim brojem ljudi s prtljagom, što će nam otežati kretanje. Naš prtljag također mora biti posebno osiguran. Iako na većini željezničkih stanica postoje specijalni VIP servisi sa mnoštvom usluga, veliki problem predstavljaju zaustavljanja na nepoznatim željezničkim stanicama na kojima ulaze novi putnici i gdje će, ovisno o situaciji, biti neophod-

na najmanje jedna diskretna kontrola. Unaprijed se mora razmišljati i o mogućoj upotrebi biber-spreja ili čak vatrenog oružja.

Već smo govorili da putovanja putničkim autobusima i redovnim linijama treba izbjegavati koliko god je moguće. Putovanje sa dvadeset ili četrdeset nepoznatih putnika predstavlja preveliku opasnost budući da našu fleksibilnost svodi na minimum. No, ukoliko autobuse već koriste neke delegacije, muzičke grupe ili veće porodice, onda ovo prijevozno sredstvo može biti i prikladno za potrebe transporta štićene osobe. Prostor unutar autobusa koliko-toliko omogućava kretanje i

Zaštitnu pratnju u hotelu u većini slučajeva organiziramo kao i pratnju pješke. Pomjeramo se od vozila i mjesta parkiranja prema ulazu i trijemu, zatim idemo liftom do soba u mirnom krilu hotela i opet nazad u vozilo ili druge prostorije u hotelu. Preporučuje se odabir soba na najvišim spratovima jer tamo u startu postajemo teža meta za potencijalnog napadača. Zbog visine treba računati da nam, u slučaju nužde, u ispomoć može priteći i lokalna vatrogasna služba ili helikopter na krov objekta. Napadači na to ne mogu računati. Najmanje jedna osoba iz našeg tima mora se nalaziti pokraj prostorija štićene osobe, tako da smo u neposrednoj blizini i da u svako doba možemo djelovati. Također, moramo poznavati i rute za eventualni bijeg, druge alternativne puteve kroz hotel i njegovu okolinu te znati kako reagovati u slučaju izbijanja požara.

međusobnu komunikaciju, tu su i toaleti ili opskrba te sasvim dovoljno mjesta za prtljag. Pogotovo su zanimljivi moderni VIP autobusi, koji su elegantno opremljeni kožnim sjedištima, stolovima i svom mogućom multimedijom. Ipak, putničke autobuse treba izbjegavati. Kreću se relativno sporo (maksimalno 100 km/h), a sa njim se ne može, ukoliko se ukaže potreba, bježati niti neprimijećeno putovati. Autobus se lahko primjećuje te nudi, u pravom smislu riječi, veliku površinu za napad. Tome se dodaju i opasnosti u cestovnom saobraćaju i sigurnosni pojasevi koji nedostaju te mogućnosti tehničkog kvara koje su velike. Možemo pratiti autobus jednim do dva prateća vozila i ukloniti opasnosti koje prijete od drugih učesnika u saobraćaju, ali unutar autobusa uvijek moramo imati najmanje jednog, a najbolje i više tjelohranitelja.

Helikopteri su veoma značajna prijevozna sredstva za štićene osobe zato što omogućavaju veliku mobilnost. Mogu se na više načina koristiti, bilo za transport štićene osobe ili nadziranje i osiguranje iz zraka. Međutim, i oni zavise od vremenskih uslova, specifičnih termina, a ograničeni su tehničkim karakteristikama pojedinačnih mašina te relativno visokom cijenom prijevoza. Kod mjera službene zaštite VIP lica (npr. predsjednika zemalja), helikopteri se višestruko koriste, a u slučaju ekstremne opasnosti u upotrebi su i do četiri mašine istovremeno: jedan helikopter desetak kilometara ispred, drugi cca. 500 m iznad kolone vozila ili voza, treći nedaleko iza, a četvrti s timom za intervenciju otprilike kilometar iza kolone. U privatnom sektoru ovi resursi nam neće često biti na raspolaganju, a pogotovo se to odnosi na situaciju gdje bi se istovremeno koristile četiri letjelice. Trebali bismo biti i više nego zahvalni ukoliko nam budžet dozvoli jedan prateći helikopter, što se u većini slučajeva u praksi i preporučuje. Polazak i dolazak helikoptera predstavlja pravi problem s obzirom na to da se najviše vremena izgubi na čekanje u mjestu dok se rotor i elise helikoptera ne pokrenu ili dok se ne isključe. U ovom periodu potrebna nam je izuzetno dobro organizirana zaštita na tlu. Prije poletanja preporučuje se kratki ali temeljni sastanak s pilotima kako bi se ispunila očekivanja svih strana. Za vrijeme leta mora se osigurati komunikacija pomoću slušalica, a najmanje jedan tjelohranitelj mora sjesti u letjelicu u kojoj se nalazi štićena osoba. Također, unaprijed postavljamo najmanje jednog tjelohranitelja na odredište, odnosno mjesto slijetanja, kako bi ono bilo osigurano ili kako bi se u slučaju nužde osigurao rezervni helikopter za bijeg. t