Haji Amirudin Abdul Wahab

DR. HAJI AMIRUDIN ABDUL WAHAB JE DIREKTOR AGENCIJE CYBERSECURITY MALAYSIA, KROVNE ORGANIZACIJE ZA CYBER SIGURNOST I ELEKTRONSKI SUVERENITET MALEZIJE. GLOBALNO JE PREPOZNAT KAO KLJUČNI EKSPERT KOJI STOJI IZA PLASMANA MALEZIJE MEĐU DESET NAJBOLJE RANGIRANIH ZEMALJA PREMA INDEKSU GLOBALNE INFORMATIČKE SIGURNOSTI. PIONIR JE KONCEPTA KOLABORATIVNE ISTRAGE, KOJI RAZVIJA ZA POTREBE INTERPOLA, A SMATRA GA OKOSNICOM BUDUĆEG GLOBALNO UVEZANOG SISTEMA CYBER SIGURNOSTI U AGENCIJAMA ZA PROVEDBU ZAKONA.

n Razgovarao: Damir Muharemović redakcija@asadria.com

a&s Adria: Koji su, po vama, ključni problemi u savremenoj cyber sigurnosti? Abdul Wahab: Sa sve većom konvergencijom tehnologija, bit će i više prijetnji. Neki od savremenih trendova koje vidimo na djelu uključuju ransomware i curenje podataka. I prevare su jedan od većih incidenata koji se stalno prijavljuju i vezane su za kupovinu na mreži i krađu identiteta. Tu su i upadi u sisteme, odnosno hakiranje. Konačno, imamo incidente koji su povezani sa sadržajima, kao što su lažne vijesti, pornografija i cyber uznemiravanje. Ovo su neke od tehničkih i netehničkih prijetnji ne samo na globalnom nego i na nacionalnom nivou. U Maleziji imamo Centar za cyber sigurnost, u kojem dobijamo informacije o incidentima od raznih pojedinaca i organizacija iz javnog ili privatnog sektora. Klasificiramo ih u različite kategorije. Kao specijalizirana nacionalna agencija, pokrivamo sve navedene oblasti kako bismo pomogli u provedbi zakona. Naprimjer, prevara je više tema koja se tiče policije, ali mi im pružamo neophodnu tehničku pomoć u vođenju istrage i drugim stvarima u koje se bolje razumijemo.

a&s Adria: Kako vi pristupate spomenutim prijetnjama? Abdul Wahab: Ključna stvar je sagledati pitanje cyber sigurnosti iz holističke perspektive. To uključuje tri elementa: ljude, procese i tehnologiju. Kada govorimo o ljudima, svi ovi incidenti se dešavaju jer ljudi koriste određene tehnologije. Oni, pri tome, imaju ograničenu svijest o sigurnosti kada se služe njima. Često im nedostaje svijest i razumijevanje scenarija u ekosistemu cyber sigurnosti jer i vi dobro znate da se tehnologija kontinuirano mijenja. Potrebno je neko vrijeme da se izgrade sposobnosti, kompetencije i iskustva. Dakle, uprkos tome što stalno nadograđujete svoje mogućnosti, možda to i ne ide dovoljno brzo koliko bi trebalo ići. Zatim, tu je komponenta procesa. Ne postoji 100% sigurnost, ali rizike moramo svesti na minimum. Dakle, moramo imati odgovarajuće procese koji uključuju politike, smjernice i preventivne mjere. Za one koji nemaju dovoljno razumijevanja za ovu materiju, izloženost prijetnjama je vrlo visoka, a kad se incident već dogodi, oni tek tada shvate da su sigurnost tretirali kao “naknadnu pamet”.

a&s Adria: Zato što djeluju reaktivno, a ne proaktivno? Abdul Wahab: Da, oni odgovaraju na dešavanja umjesto da minimiziraju prijetnju kroz preventivne mjere. Zato stalno imamo probleme u segmentu procesa. Tu je i tehnološka strana. Očigledno je da su uz sve brže promjene nama potrebni alati koji se mogu nositi s prijetnjama i, jednako važno, s tehnološkim promjenama. Kada je u pitanju tehnologija, moramo imati alate koji tretiraju element onoga što nazivam adaptivnom sigurnošću. Ona podrazumijeva tehnologiju koja nam pomaže da odgovorimo na incidente, ali i da smanjimo mogućnost napada kroz preventivne, pa čak i detektivske prakse. Analizirajući prijetnju kroz prizmu trendova, obrazaca i anomalija, vi možete razviti sposobnost predviđanja. To su stvari koje nedostaju mnogim organizacijama u javnom ili privatnom sektoru, ne samo u Maleziji nego i na globalnom nivou. Samo kroz ova tri elementa i holistički pristup uslugama možemo smanjiti, ali ne i potpuno riješiti problem cyber sigurnosti.

a&s Adria: Zna li policija kako zaplijeniti kriptovalute? Kako tome pristupate? Abdul Wahab: Ponekad viši nivo složenosti cyber kriminala (drugi, treći ili četvrti) zahtijeva posebne tehničke vještine, alate i procese koji možda nisu dostupni organima gonjenja. Dakle, njihova osnovna dje-

a&s Adria: Šta mislite pod time da se neće moći potpuno riješiti problem cyber sigurnosti? Abdul Wahab: Uz pojačane aktivnosti digitalizacije i digitalne transformacije, više ljudi će biti izloženo napadima i zato se svi ovi problemi stalno vraćaju na scenu. Ranjivost ne leži samo u alatima i sistemima već i u ljudima. Zato i dalje imamo probleme. Ovi incidenti se i dalje dešavaju, a to će se samo nastaviti jer će se u budućnosti povećati i broj i složenost aktivnosti u okviru cyber kriminala. Sada su napadači prešli iz tradicionalnog prostora u novu sferu koju zovemo cyber prostor.

latnost nije fokus na tehnologiju. Njihova osnovna djelatnost je da budu agencija za provedbu zakona, a ne da rade kao tehnički specijalisti ili odjeli za istraživanje i razvoj. To je ono što se tiče ljudskog faktora. Mi im možemo pružiti obuku za slučajeve cyber kriminala osnovnog nivoa. Drugi dio se bavi procesima jer, kada je u pitanju istraga, slučajevi mogu biti prilično složeni. Uzmite u obzir samo pojavu novih tehnologija, naprimjer potrebu da se istraže kriptovalute. Dakle, oni moraju raditi s ljudima poput nas, a to se i dešava na području Malezije. Mi, naprimjer, radimo s nacionalnom finansijskom policijom kako bismo im pomogli da zaplijene kriptovalute.

a&s Adria: Imate li primjer iz prakse? Abdul Wahab: U praksi, agencije za provedbu zakona prvo daju neophodne inpute nama kao partneru. Nakon toga radimo na izradi standardne operativne procedure potrebne za vođenje zajedničkih istraga. Naprimjer, mi smo 2019. godine pomogli Interpolu da razvije prve globalne smjernice za digitalne forenzičke prijetnje. Obavijestili su nas o čemu je riječ i mi smo pružili pomoć od koje je imalo korist više od 190 zemalja članica Interpola. Tako dolazimo do trećeg segmenta – alata i tehnologija za rješavanje problema cyber sigurnosti, a koji su namijenjeni agencijama za provedbu zakona kao što je policija. Oni ponekad moraju riješiti neki slučaj za koji nemaju odgovarajuće alate. Problem nastaje ako je potrebno kupiti alat za samo jedan konkretan slučaj. Imajte na umu da su ovi alati često veoma skupi. Dakle, umjesto toga možete raditi s tijelima kao što je naša tehnička specijalizirana agencija. Mi posjedujemo različite alate tako da nam oni mogu samo proslijediti tehnički problem i pustiti nas kao njihovog partnera da ga riješimo. Mi možemo razviti i alate prilagođene njihovim potrebama. Organi reda na taj način ne moraju ulagati u infrastrukturu, sistem, alate, tehnologiju. Trebaju samo podijeliti s nama slučajeve na kojima rade.

a&s Adria: Model kolaborativne istrage, dakle, nije samo nacionalnog već i međunarodnog karaktera? Abdul Wahab: Da, on se može primijeniti i na međunarodnom nivou u borbi protiv cyber kriminala, uz angažman agencija za provedbu zakona. Sada pokušavamo nastaviti sa saradnjom s međunarodnim tijelima kao što je Interpol. Ne možete raditi sami, nijedan organ ne može. Moramo to imati na umu u ovoj digitalnoj eri – eri cyber prostora. Važnost saradnje nije samo u razmjeni informacija i znanja već i u njihovoj primjeni u smislu vođenja istražnih aktivnosti. U Maleziji ne radimo samo s policijom već i sa skoro svim agencijama za provedbu zakona, bilo da su to one iz finansijskog sektora, kao što je naša Centralna banka, nacionalno tijelo za borbu protiv korupcije ili regulatorne institucije. Isto tako se može upravljati globalnim finansijskim cyber kriminalom i na međunarodnom nivou.

a&s Adria: Radite li i s privatnim organizacijama i kompanijama? Abdul Wahab: Imamo program saradnje u oblasti cyber sigurnosti s lokalnim tržišnim igračima i industrijama. Radimo i s raznim akademskim institucijama i visokoškolskim ustanovama. Imamo laboratorije koje smo uspostavili u okviru centara za izvrsnost na nekim od lokalnih univerziteta. Ova saradnja s univerzitetima također je važna jer nam oni mogu pomoći da razvijemo alate koji su potrebni organima za provedbu zakona i policiji. Pomažući nam u oblasti istraživanja i inovacija, oni podržavaju razvoj alata za borbu protiv cyber kriminala. Ista stvar se tiče i industrije jer su oni u mogućnosti da s nama podijele stvari koje imaju. To su, naprimjer, proizvodi ili rješenja koja mogu biti relevantna za korištenje ili prilagođavanje potrebama organa reda. Radeći sa svima, s akademskom zajednicom, državom, regulatornim tijelima i privatnim sektorom, mi postajemo most koji pomaže agencijama za provedbu zakona u različitim zemljama. Do sada smo pružili pomoć zemljama kao što su Bruneji, Indonezija, Tajland, Maldivi i Oman. Dakle, to je dokaz moći znanja. Ono ne dolazi samo od nas nego proizlazi iz našeg iskustva i saradnje s različitim sektorima. Sve to nam omogućava da izgradimo neophodne sposobnosti za zajednički rad i rješavanje problema cyber kriminala i sigurnosti. t

a&s Adria: Koje su strategije i alati potrebni za borbu protiv međunarodnog cyber kriminala? Abdul Wahab: Vrlo je važno početi od onog što nazivamo projektovanom sigurnošću. Moramo minimizirati mogućnost da se prijetnje i zločini uopće i dogode. To znači da morate dizajnirati stvari uz svijest da prijetnje postoje. Ove stavke morate ne samo uključiti već i pokušati da upravljate problemom cyber kriminala na međunarodnom nivou kroz zajednički rad. Navest ću jedan primjer. Mi moramo riješiti probleme s kojima se suočavaju agencije za provedbu zakona na nacionalnom i međunarodnom nivou. Njihova osnovna funkcija je da istražuju, štite i provode zakon, odnosno osiguraju da svi cyber kriminalci budu privedeni. Ali, za to su potrebne kompetencije. To zahtijeva istraživanje i razvoj. Agencije za provedbu zakona moraju raditi s drugim tijelima zbog same prirode cyber prostora u kojem nijedan akter ne može sam riješiti sve probleme. Organi za provedbu zakona, poput policije, moraju raditi s tijelima kao što su naša agencija, tehničke zajednice, industrijski igrači, pa čak i akademska zajednica. Pri tome se mora obratiti pažnja na sva tri elementa koja sam gore opisao. To je ono što ja zovem kolaborativnom istragom. Važno je razumjeti ovaj koncept jer se danas istragama ne mogu baviti samo organi za provedbu zakona. U Maleziji naše policijske snage imaju ljude koji se bave istragom kriminalnih aktivnosti u cyber prostoru. Međutim, oni se bave samo onim što nazivamo istragama prvog nivoa. Ali, kada su u pitanju složeniji slučajevi, odnosno drugi, treći i četvrti nivo, oni rade s nama kao tehničko-specijalističkom agencijom i mi im pružamo tehničku pomoć.

n Izvor: asmag.com redakcija@asadria.com

Već hiljadama godina, mnogo prije rudarenja podataka i bitcoina, pronalaženje i eksploatacija mineralnih sirovina glavni je ekonomski pokretač. Međunarodni organizacijski odbor Svjetskog rudarskog kongresa izdaje godišnji izvještaj “World Mining Data”. Izvještaj za 2021. navodi da se u 2019. na svjetskom nivou eksploatiralo 17,9 milijardi metričkih tona ruda, što je otprilike težina 96.000 Boeing 747 Jumbo mlaznjaka. Najveći dio proizvodnje (58,9%) bio je u Aziji, a zatim u Sjevernoj Americi (15,8%), dok su među državama Kina, SAD, Rusija i Australija četiri najveće rudarske zemlje. U posljednjih nekoliko godina Australija i Kina su zabilježile najveći rast, posebno u proizvodnji minerala poput litija, galija i niobija potrebnih za industriju baterija, za kojima se potražnja udvostručila od 2015. godine.

Rudarstvo se suočava s višestrukim izazovima u pogledu sigurnosti i zaštite. Ključna briga menadžera sigurnosti u rudnicima je sigurnost zaposlenih. Međutim, oni su također zaduženi da spriječe krađu vrijednih sirovina i opreme, odaberu opremu koja može raditi u ekstremnim uslovima te vode brigu o usklađenosti sa zdravstvenim, sigurnosnim i ekološkim propisima, sve to često radeći u politički nestabilnim zemljama.

Sigurnost u rudarstvu suočava se s tri glavna izazova: teškim uslovima, velikim površinama i visokim troškovima za instaliranje sveobuhvatnih rješenja. U poređenju s onima za komercijalnu upotrebu, sigurnosni sistemi u rudnicima moraju funkcionisati u teškim okruženjima. Prašina, vlaga, magla, slabo osvjetljenje, podzemne vode, zapaljivi gasovi i ekstremne temperature su svakodnevica. U dubinama rudnika temperature mogu dostići i preko 45 stepeni, a okolina je stalno vlažna i sparna. Klima u zemljama poput Australije, Južne Afrike ili Rusije također može biti izazovna s niskim temperaturama zimi ili velikom vrućinom ljeti. “Kada se uzmu u obzir ovi uslovi, oprema treba biti testirana i certificirana s odgovarajućim ocjenama na udar i prodiranje čestica, a to bi proizvođač trebao dodatno potvrditi dugom garancijom za proizvode. Pouzdana oprema osigurava da sistem nastavlja raditi svoj posao te da kompanija posluje pozitivno, istovremeno štiteći svoje radnike”, rekao je Mike Margrain, menadžer za tehničku podršku kompanije Gallagher u Australiji.

Oprema stoga mora biti robusna i prilagođena rudarskim poslovima. Operaterima su potrebne zatvorene, vodootporne jedinice s prigušivačima vibracija, koje mogu funkcionisati u širokom temperaturnom rasponu. Svi kablovi moraju biti učvršćeni u hermetički ili vodootporni materijal, koji sprečava da ih prašina i druge čestice oštete. Uređaji sa zaštitom od eksplozija moraju biti instalirani s odgovarajućim sistemima za upravljanje kablovima. Tehnika kabliranja je, naprimjer, drugačija za rudnike, budući da bušenje ili pričvršćivanje kablova na stijenu mogu obavljati samo inžinjeri. Rješenje se ogleda u unaprijed postavljenom infrastrukturnom kabliranju koje pruža napajanje i komunikaciju za transportne sisteme ili vozila do većine podzemnih tačaka.

Sigurnost zaposlenih primarna je briga u teškim radnim okruženjima, a provjera ovlaštenog osoblja je prvi korak ka tome. Kontrola pristupa u rudnicima služi da se propusti samo osoblje koje je prošlo obuku iz zaštite na radu, medicinske preglede i ostale potrebne edukacije. Dodatne funkcije uključuju obnavljanje licence i obavještenja o njenom isteku. Uprave rudnika svjesne su troškova povezanih sa sigurnosnim propustima radnika te gubitkom života, materijala i opreme. Osim usvajanja propisa na državnom nivou, povećanje nivoa sigurnosti i zaštite moglo bi uštedjeti novac, povećati produktivnost, smanjiti gubitke u infrastrukturi i smanjiti zastoje u proizvodnji. “U podzemnim operacijama najvažnije je da lokacija radnika bude poznata zbog povišenog rizika u takvim okruženjima. Lokacija korisnika kartice se prati kako bi se znalo gdje su radnici u slučaju nesreće ili da bi se sigurno izvodilo podzemno miniranje”, objasnio je Margrain i opisao kako to izgleda na terenu: “Postavljanje elektronskih stanica za tagovanje i praćenje osoblja na veliku udaljenost osigurava da operateri u kontrolnoj sobi ne samo da znaju koliko je ljudi pod zemljom već i gdje je tačno svaki radnik. Integrisanje ovih podataka u procedure prilikom miniranja osigurava da se eksplozivi ne mogu

Osim kontrole pristupa, nadzor radne zone od suštinskog je značaja za zaštitu zaposlenih. Korištenje videonadzora pod zemljom pomaže u zaštiti rudara nadziranjem odranjanja kamenja ili nesreća u realnom vremenu, ubrzava vrijeme potrage i spašavanja te pomaže u suzbijanju ilegalnih aktivnosti kao što su krađe ili ilegalno rudarenje. Za velika područja radar integrisan s videom otkriva da li se radnik nalazi u opasnom području ili je u blizini opasnih materijala ili plinova. Također osigurava transport i skladištenje amonijevog nitrata, eksploziva i drugih opasnih materijala. Ukoliko dođe do nesreće, rješenje za zdravlje i sigurnost na radu mora pratiti rudare putem kontrole pristupa, senzora i RFID sistema. Takvo bi rješenje, na osnovu prikupljenih podataka, osoblju u kontrolnoj sobi trebalo brzo, u bilo kom trenutku, generisati izvještaje o tačnom broju pojedinaca u određenoj oblasti.

aktivirati dok se cjelokupno osoblje ne premjesti na sigurnu udaljenost. Portali za tagovanje, koji radniku daju povratnu informaciju da su njegovi lični podaci (i slike) zabilježeni, služe kao potvrda da je sistem zaista zabilježio njihovu lokaciju dok idu u različita područja dok su u smjeni. Osim toga, daljinsko praćenje radnika na velike udaljenosti može se koristiti u podzemnim operacijama u kojima je potreban prijevoz autobusima, lakim vozilima ili mašinama. Ovo pruža podatke o lokaciji bez potrebe da radnici izlaze iz vozila na opasnim lokacijama kako bi se skenirali na određenoj pristupnoj tački. Metoda potvrde pristupnih akreditiva izuzetno je važna jer rizik od propuštenih ili pogrešnih koraka pri

dolasku na lokaciju može imati stvarne posljedice na zdravlje i sigurnost osoblja.”

Kontrola pristupa u rudarstvu općenito se manje koristi za sigurnost, a više za upravljanje lokacijom, rizikom i usklađenošću s propisima. “Suština je u zaštiti radnika i osiguravanju kontinuiteta poslovanja”, rekao je Gallagherov menadžer Margrain. “Ovo uključuje upravljanje kompetencijama osoblja kako bi se omogućio pristup samo onima koji imaju aktivne kvalifikacije i koji su prošli obuku za gradilište ili određeno područje unutar gradilišta. Izvođači također mogu ući samo ako imaju osiguranje i aktivan radni nalog. U mnogim zemljama postoje licence koje izdaje država ili vlada, a koje osoba mora imati prije nego što može raditi na iskopini. Ova kontrola nivoa kompetencija će se razlikovati ovisno o tome koju ulogu radnik ima i gdje radi; naprimjer, postojat će različita pravila za nekoga ko radi pod zemljom u odnosu na

one koji rade samo na površini rudnika”, dodao je on. “Umor je priličan rizik za radnike u preduzeću koje radi 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, a posebno za one koji rade noćne smjene ili u opasnim okruženjima. Vidimo kako se ova pravila strožije primjenjuju kako bi se radnika spriječilo da tokom smjene prekrši propise vezane za zamor. Sistem kontrole pristupa omogućava brzo lociranje radnika radi procjene rizika i potencijalnu promjenu osoblja, što ne samo štedi vrijeme već i sprečava remećenje rada na lokaciji. Ovaj tip upravljanja (s odgovarajućom primjenom i proaktivnom dinamikom obavještenja) stoga postaje još važniji za osoblje koje radi pod zemljom”, objasnio je Margrain. Također, u sprečavanju krađa najviše se očekuje od sistema kontrole pristupa i detekcije upada u skladišne prostore i područja u kojima je teška mehanizacija. Iako je biometrijska kontrola pristupa dobila na popularnosti u posljednjih nekoliko godina, njeno usvajanje u rudarstvu ide sporo. Primarni razlog je to što svakodnevna radna sredina može utjecati na pouzdanost prepoznavanja radnika putem biometrijskih karakteristika budući da se radnici često uprljaju ili nose ličnu zaštitnu opremu.

Sigurnosni zahtjevi se razlikuju u zavisnosti od vrste rudnika. Fokus na površinskim kopovima je na davanju ovlaštenja i nivoima rizika i zato u tome važnu ulogu igra kontrola pristupa, dok se ispod zemlje – s višim sigurnosnim zahtjevima – naglasak stavlja na upravljanje lokacijama ljudi. Velika površina na kojoj se iskopavaju rude

predstavlja sigurnosni izazov. Ograda i rasvjeta mogu biti vrlo skupi, a čak i uz najsveobuhvatnije sigurnosno rješenje videonadzor se ne smatra održivom opcijom za mnoge podzemne rudnike zbog teških uslova i dužine tunela. Veliki rudnici mogu imati stotine kilometara tunela, koje kamere jednostavno ne mogu efikasno nadzirati.

Neka vozila za iskopavanje i prijevoz ruda vrijede milione dolara i skupa su za popravke i koštaju kada ne rade, tako da su nadzor i osiguravanje opreme važni. Osim označavanja imovine, senzorska rješenja kao što je tehnologija za upozoravanje na sudar također pomažu u zaštiti. Sistem za sprečavanje sudara otkriva opasnosti na trasi vozila i upozorava vozače na potencijalne sudare, sprečavajući oštećenje vozila i štiteći radnike. Ovakva rješenja pružaju neprocjenjive povratne informacije u teško dostupnim područjima. Kada se integrišu s kontrolom pristupa, rudarske kompanije mogu osigurati da samo ovlašteno osoblje može upravljati vozilom. Opcija kombinovane identifikacije vozača i vozila povećava sigurnost jer tačno znate ko je vozio koje vozilo. Automatska identifikacija vozila i vozača (AVI) osigurava da vozilo nikada ne može napustiti ili dobiti pristup zaštićenom području osim ako ga vozi ovlaštena osoba. Davanje pristupa vozilu i osobi tradicionalno zahtijeva od vozača da stane i označi ili pokaže svoju pristupnu karticu. Ovo može dovesti do zagušenja saobraćaja oko pristupnih tačaka / kapija. Trenutna rješenja omogućavaju vozilima da aktiviraju kapije na dovoljnoj udaljenosti (do 10 m, pri brzinama do 200 km/h), čime se eliminiše potreba za zaustavljanjem vozila, što osigurava nesmetan tok saobraćaja. Ovo je značajna funkcionalnost za iskopine na kojima rad remeti zaustavljanje i pokretanje teške mašinerije.

Američka Uprava za sigurnost i zdravlje u rudnicima (MSHA) održava bazu podataka o svim nesrećama i smrtnim slučajevima u rudnicima. U izvještajima te agencije primjetno je da se videonadzorni snimci često koriste u forenzičkoj istrazi nesreća. Rodger A. Zimmerman, 56-godišnji operater prednjeg utovarivača, umro je 2. maja 2020. kada ga je zatrpao materijal unutar spremnika za materijal u rudniku pijeska i šljunka Enon. Zimmerman je ušao u spremnik kako bi očistio blokadu uzrokovanu nakupljenim materijalom, no velika količina materijala se pomjerila i

zatrpala ga. Videosnimci su potvrdili da je ulazak u rezervoar radi uklanjanja blokade odozdo bio uobičajena praksa i ponavljao se danima prije incidenta. Na snimku se vide rudari na konstrukciji i/ili unutar rezervoara koji ne nose sigurnosne pojaseve ili uprtače i nisu opremljeni užadima za spašavanje, iako je pojas bio u funkciji i bez pokretanja “zaključak i označi” (lockout/tagout) procedure. Današnja videoanalitika može se koristiti za otkrivanje i zaustavljanje ovakvih vrsta nesreća prije nego što se dogode. Videoanalitika može aktivirati upozorenje kada se zaposlenici previše približe opasnoj opremi ili ako ne nose odgovarajuću sigurnosnu opremu poput kaciga ili sigurnosnog pojasa. Hikvision je, naprimjer, instalirao sistem u rudniku uglja u Kini koji je povećao sigurnost radnika praćenjem područja oko vitla i druge opreme te slanjem upozorenja ako joj se zaposlenici previše približe. To rješenje također je konfigurisano tako da podržava specifične primjene za zaštitu rudara, kao što je stalno praćenje nivoa površinske vode u različitim područjima rudnika. Konstantno curenje iz stijenskih formacija znači da se voda može akumulirati u različitim područjima rudnika, što predstavlja problem u smislu potencijalnih poplava, oštećenja infrastrukture i rizika po sigurnost radnika. Hikvisionov sistem konstantno prati nivo vode i omogućava osoblju rudnika da rješava probleme koji se pojave prije nego što nivoi vode pređu sigurne granice. Videoanalitika pogonjena vještačkom inteligencijom postaje sve popularnija kao sredstvo za smanjenje broja lažnih alarma. Avigilonova H4 termalna kamera, naprimjer, posjeduje samoučeću videoanalitiku kako bi se zaštitio perimetar na velikim udaljenostima i koristi termovizijsku tehnologiju za rad u izazovnim uslovima uz minimiziranje broja lažnih alarma. Ona detektuje kretanje ljudi, vozila i djelimično kamufliranih objekata u potpunom mraku ili područjima s izazovnim svjetlosnim uslovima. Sigurnosni sistemi također se koriste za usklađivanje s propisima za zdravlje i sigurnost na radu. Proizvođač sistema kontrole pristupa Gallagher dozvoljava da

Iako prioritetne oblasti zavise od lokacije, sigurnosni profil rudnika inače se kreira svana ka unutra, pri čemu je sigurnost perimetra prvi korak. Međutim, iako je postavljanje ograde važno, često je nepraktično zbog velikog i teškog pejzaža rudnika. Videonadzor stoga može otkriti upad u perimetar. Kamere koje mogu snimati i danju i noću pogodne su za otvorene prostore s dobrim osvjetljenjem na velikim udaljenostima. Infracrvene kamere mogu vršiti nadzor na kraćim udaljenostima na ulaznim i izlaznim tačkama pri slabom osvjetljenju, a za tamne vanjske prostore koriste se termalne kamere za detekciju uljeza.

se podaci o korisniku kartice zabilježe u njegovom sistemu i dijele dvosmjerno sa sistemima za upravljanje ljudskim resursima/ljudima radi precizne upotrebe u realnom vremenu. Podaci o osoblju pružaju potpunu evidenciju korištenja kako bi se osigurala obavezna obuka i testiranje. Ovo smanjuje korporativnu odgovornost i omogućava organizacijama da ispune zakonsku obavezu brige o radnicima. Mobilni pametni uređaji obično se koriste za provjeru radnika na licu mjesta (tj. da bi se potvrdilo da su educirani da budu tamo gdje jesu ili da obavljaju trenutni zadatak), ali i za mobilne procedure evakuacije i kontrolu pristupa.

S obzirom na rizike povezane s rudarenjem, zakonodavstvo može biti strogo, ali se i znatno razlikuje u različitim dijelovima

svijeta. “Primijetili smo rast zabrinutosti u vezi s pitanjem umora i izloženosti radnika te potrebu za izvještavanjem kako bi se pomoglo u proračunavanju državnih ulaganja. Slučajevi korporativnog ubistva iz nehata protiv nesavjesne uprave svakako su izazvali veći interes za sisteme koji mogu poslužiti za ispunjavanje zakonske obaveze brige o radnicima i zaštititi radnu snagu”, rekao je Margrain. U mnogim slučajevima ne samo da takvi sistemi ispunjavaju te ciljeve, istovremeno osiguravajući kontinuitet poslovanja, već smanjuju operativne troškove povećavajući efikasnost. Margrain je preporučio da se ovo uzme u obzir pri odabiru dobavljača: “Posjedovanje sistema s mogućnosti upravljanja, procjene rizika i usklađivanja s propisima, koji se može prilagoditi promjenjivim zahtjevima bez znatnog ponovnog ulaganja, treba uzeti u obzir pri odabiru dobavljačā. Radeći s njima, upravitelji lokacija na kojima radnici rade u jedinstvenim uslovima, kao što su rudnici, mogu osmisliti sistem koji je prilagođen njihovim specifičnim potrebama i osigurati da su zdravstveni i sigurnosni zahtjevi ispunjeni na zadovoljavajućem nivou.” t

Partnerima nudimo pristup najnovijim tehnologijama, Cloud uslugama, komunikacijskim i kolaboracijskim alatima te infrastrukturnim i sigurnosnim rješenjima. Uspješno razvijajte svoje poslovanje bez obzira na kojem tržištu poslujete. Također, nudimo logističku podršku i tehnološku ekspertizu kako bi ste iskoristili sve što vam tehnološki ekosistem pruža u vidu unapređenja poslovanja i povećanja profitabilnosti.

Axis je lider na svjetskom tržištu IP CCTV-a koji nudi mrežna video rješenja za profesionalne instalacije kreirajući proizvode i rješenja koja su zasnovana na inovativnim i otvorenim tehničkim platformama.

HRVATSKA Ingram Micro d.o.o. Zagreb Štefanovečka cesta 10, 10000 Zagreb │ Tel: +385 1 3000 465 │Email: marko.peica@ingrammicro.com │ https://hr.ingrammicro.eu

SLOVENIJA Ingram Micro Ljubljana d.o.o. Verovškova ulica 55, 1000 Ljubljana │ Tel: +386 1 600 25 80 │Email: tadej.peternelj@ingrammicro.com │ https://si.ingrammicro.eu