Lignje kišu u pravilu ne vole, uglavnom sam ih loše i užasno lovio. Dupli mrak. Teški tamni oblaci sakrili su i ono malo svitla što bacaju zvizde. Živčani levant iz njih čupa hladne kapljice kiše. Lignje su zasad sigurne u svojoj bezvoljnosti da jedu. Odvezli smo se po tom pljusku do velike sigurne uvale, ismjestili se na 8 metara dubine. Mogli smo i dosta pliće, ali ovdje je dobro jer ćemo moći loviti lignje. Kiša je stala, još samo sitne kapi podsjećaju na stolitar kiše koji nas je oprao. Uzimam svoju najdražu skosavicu za lov s kraja i počinjem zabacivati okolo broda. U onom trenu kada je kiša stala, zgrabila mi je prva lignja. Klasična zimska veličina, lipo pumpa. Pospremio sam je u bazen i zabacio na isto misto, naivno misleći da ću štogod postići time. Još sam uokolo zabacivao, svaki put na drugo misto. Optimistično sam cimao, skosao i vukao, da bi 10 minuta posli prve lignje ulovio i drugu na istom mistu, u metar. Ova je bila prava šlapa, vukla je k’o luda, al’ iglice su se čvrsto usidrile u debele mesnate krakove. Komad od 70 deka je jedva stao u bazen. E sad mogu mirne duše leći! Dižemo se uru ipo prije dana, da iskoristimo vedru misečinu i prorapalmo okolo. Uvjeti su idealni, misečina i bonaca, pomislia bi čovik da ćemo se sad naloviti. Prva pošta od rapale ne daje ništa. Druga na skosavicu ništa. Treća, izvrsna za rapalu, a inače uvijek da, sad ne daje ništa. Na četvrtoj u nekoliko krugova sa skosavicom jedva dižemo jednu. Na petoj dižemo odmah jednu malu najslađu, a posli toga pola sata tuda rapalivajući ništa. Na zadnjoj pošti na skosavicu dižemo još dvi.
Ludi brak Tada je trebao početi najbolji dio, svitanje, ali nas čeka pola sata vožnje do zamišljenih pozicija pa ćemo preskočiti lignjolov tako da odmah u zoru budemo s panulom u moru. Putem namjerno skrećem par stupnjeva i prolazim preko
39