• Pojam porodica, koji nije definisan u međunarodnom pravu, ovdje se koristi kao koncept koji se odnosi na društvenu praksu u određenom kontekstu.8 U svrhu ovog protokola, pripadnost porodici je važno za određivanje, na primjer, najbliže rodbine9, odgovarajućeg primaoca posmrtnih ostataka i izdavanja dokumentacije o pravnom statusu u vezi s nestalim licem. Pripadnost porodici bi trebalo odrediti prema lokalnim zakonima, običajima i/ili praksama. • Forenzika (vjerna doslovnom značenju „na otvorenom sudu“ ili „javnosti“) podrazumijeva naučnu, pravnu i društvenu oblast pokretanjem predmeta na i pred sudove i/ili druge sudske mehanizme (kao što je mrtvozornik). Format protokola Dokument obuhvata različite hronološke procese koji se primjenjuju na zaštitu i istraživanje masovnih grobnica, slijedeći normativni pristup, a samim tim i sadržaj protokola ima izričit temelj u međunarodnim pravnim okvirima i principima. Svaki će odjeljak stoga započeti plavim okvirom u kojem su navedene osnovne normativne odredbe proizašle iz međunarodnog prava10 (međunarodne norme), čime se osigurava pravna podloga za predloženi sadržaj protokola. Pravni osnov Polazišna tačka protokola u cjelini je obaveza država da vrše pretrage i istražuju. Međunarodne norme Dužnost vršenja pretrage i istraživanja Prema zakonu o ljudskim pravima, države su dužne da vrše pretrage i istražuju kada je povrijeđeno pravo pojedinca i njegova zaštita. Pravo na život i zabrana mučenja ili drugog okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja uključuju proceduralne dijelove koji zahtijevaju efikasno istraživanje (ICCPR11, članovi 6. i 7). Prema regionalnom zakonu o ljudskim pravima, istraživanje mora biti brzo, nezavisno, temeljno, nepristrasno i transparentno. Njegovi nalazi se moraju „zasnivati na temeljnoj, objektivnoj i nepristrasnoj analizi svih relevantnih elemenata.“12
Član 24(3) međunarodne konvencije za zaštitu svih lica od prisilnog nestanka (CED13) zahtijeva od država stranaka da „preduzmu sve odgovarajuće mjere za traženje, pronalaženje lokacije i oslobađanje nestalih lica, a u slučaju smrti, pronalaženje lokacije, poštovanje i vraćanje njihovih posmrtnih ostataka“. To je trajna obaveza dok se ne utvrdi sudbina i/ili boravište nestalih leca (CED-vodeći principi14, princip 7). Uopšteno, dužnost sprovođenja efikasnog istraživanja obaveza je sredstava, a ne rezultata.15 Međunarodno humanitarno pravo zahtijeva potragu za mrtvima (na primjer, GC I, član 15; GC II, član 18 i 21; GC IV, član 16; Dodatni protokol I, član 17(2)) i nestalima (Dodatni protokol I,član 33(2)16. Prema običajnom međunarodnom humanitarnom pravu, svaka strana u sukobu, bilo međunarodna ili unutrašnja, dužna je „poduzeti sve izvedive mjere kako bi se uzela u obzir lica prijavljena kao nestala uslijed oružanog sukoba“ (CIHL17 pravila 2006, pravilo 117).
Uzimajući u obzir da se masovne grobnice mogu nalaziti u kontekstima s loše opremljenim ili nepostojećim mehanizmima, preopterećenim pravosuđem, nesigurnošću i mnoštvom konkurentskih, istodobnih potreba, postoji izričiti zahtjev za domaćim zakonodavstvom i uspostavom posebnih institucija. Takvo zakonodavstvo i institucije se smatraju preduslovima za djelotvoran odgovor na sve slučajeve nestalih osoba. Međunarodne norme: Zakonodavstvo o nestalim osobama i posebno nadležno tijelo za nestale osobe CED zahtijeva da nadležna tijela posjeduju službene evidencije i registre svih lica koja su lišena slobode (član 17(3)). Registri i upravljanje bazama podataka moraju poštovati privatnost žrtava i povjerljivost podataka (CED - vodeći princip, 11(8)).
ICRC Nacrt zakona o nestalim osobama koristi pojam „srodnik nestalih osoba“ koji upućuje na odredbe primjenljivog domaćeg zakonodavstva i u skladu s njima (Međunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC) (2009), Vodeći principi/Nacrt zakona o nestalim osobama, član 2(2) (skraćeno ICRC Nacrt zakona o nestalim osobama). 9 Uključujući genetski srodne i neposredno najbliže rodbine (masakr u zajednici Pueblo Bello u Kolumbiji, presuda o meritumu, reparacijama i troškovima, Međuamerički sud za ljudska prava, serija C br. 140 (31. januara 2006.), stav 273. i 274. 10 Popis normativnih odredbi stoga može biti samo indikativan. 11 Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (usvojen 19. decembra 1966., stupio na snagu 23. marta 1976.) 999 UNTS 171 (skraćeno ICCPR). Vidjeti takođe Komitet UN-a za ljudska prava (HRC), opšta napomena br. 36, član 6. (pravo na život) CCPR/C/GC/35 (3. septembra 2019.), stav 58. 12 Kukhalashvili i drugi protiv Gruzije, presuda, ECtHR predstavka br. 8938/07 i 41891/07 (2. maj 2020.) stav 130. 13 Međunarodna konvencija o zaštiti svih lica od prisilnog nestanka (usvojena 12. januara 2007. stupila na snagu 23. decembra 2010.)) UN Dok. A/ RES/61/177 (20. decembar 2006.) (skraćeno CED). 14 Komitet Ujedinjenih nacija za prisilni nestanak, vodeći principi za traženje nestalih osoba (8. maj 2019.) UN Dok. CED/C/7, princip 7 (dalje u tekstu CED-vodeći principi). 15 Da Silva protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda Velikog vijeća, ECtHR predstavka br. 5878/08 (30. mart 2016.) stav 231–238, u kojem je dat sažetak zahtjeva Velikog vijeća za efikasnu istragu. 16 Ženevska konvencija (I) o poboljšanju stanja ranjenih i bolesnih u oružanim snagama na terenu (usvojena 12. avgusta 1949.) 75 UNTS 31 (skraćeno GC I); Ženevska konvencija (II) o poboljšanju stanja ranjenih, bolesnih i brodolomaca oružanih snaga na moru (usvojena 12. avgusta 1949.) 75 UNTS 85 (skraćeno GC II); Ženevska konvencija (IV) o zaštiti civilnih lica za vrijeme rata (usvojena 12. avgusta 1949.) 75 UNTS 288 (skraćeno GC IV); i Protokol dodat Ženevskoj konvenciji od 12. avgusta 1949., i koji se odnosi na zaštitu žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) (usvojen 8. juna 1977., stupio na snagu 7. decembra 1979.) 1125 UNTS 17512 (skraćeno Dodatni protokol). 17 Henckaerts J-M. i Doswald-Beck L., (2006) Običajno međunarodno humanitarno pravo, knjiga I: Pravila (skraćeno CIHL pravila). 8
5
