O tempora, o normes
173. Nije li istina da su na ovome svijetu već nekima otvorana vrata dženeta a nekima, kao usred džehenema, bilo dobro vruće? 172. Volim te, slobodo, iako počesto ne znam šta ću sa tobom! 171. Najopasnija situacija za sve velike vođe kao i za provincijski duh je uvijek bila da narod počne da misli! Jer misliti svojom glavom je početak pobune. 170. Svaka čast Marksu, ali čovjek je materijal pogodan za modeliranje.