Dobroslav Petričević
Grijeh pijanca Noćima sanjam voljeni grad u mašti domuu se vraćam prelazim planinu, kućni prag osjećaj koji životom plaćam. Jutro donosi pustoš-prazninu maštom bruje sjećanja daga kipe, prelijeva se puna čaša u snovima pružašmi ruke pijancu se svaki grijeh prašta. Prazne stranice činile su knjigu pjesme čudne, buntovne i smjele vječno u sukobu sa životom uzaludno pravdu žele. Sudaraju se misli, psovke, nevrijeme život ljude ogrubio sviko na probleme. Tek u društvu srodne duše lice prekri sjena srama ispod maske buntovnika pojavi se dama život je čudna drama. 200