Toldos - Čuvajte se navika koje postaju dijelom vaše prirode

Esav, sin Izaka i Rebeke, oženio je dvije poganske hititske žene, koje su bile izvor boli njegovim roditeljima jer su se odavale obožavanju idola.

Midraš kaže da su Izaka poganski rituali jače uznemiravali nego Rebeku, jer je Rebeka odrasla u domu njezina oca, Labana, koji je bio štovatelj idola. Pošto je u djetinjstvu bila izložena poganskim obredima, Rebeku to nije toliko uznemiravalo kao Izaka, koji je odrastao u Abrahamovu svetom domu.

Iako je Rebeka bila sveta i pobožna žena koja je prezirala poganstvo i obožavanje idola, nju to nije tako duboko pogađalo zbog toga što je tome već prije bila izložena. Osjećaj za ono što je odvratno možemo izgubiti ako smo tome izloženi.

Naša su djeca izložena mnoštvu nasilja na televiziji. Bez obzira na to što oni znaju da je nasilno ponašanje pogrešno, oni nisu emocionalno isključeni od toga.

Moramo biti pažljivi u vezi onoga na što se možemo naviknuti.

Milost je to B-žanska, da nismo sasvim uništeni, neiscrpno je milosrđe njegovo (Tužaljke 3,22)

Drugi način na koji se ovaj redak može prevesti je, "B-žanska je dobrota da mi nismo nikada gotovi."

Magid iz Koznitza je kao dijete bio iznimno krhak i boležljiv. Mislilo se da neće preživjeti djetinjstvo. Većinu svog života proveo je u krevetu, i bio je toliko slab da često nije mogao pravo ni sjesti kako bi pozdravio one koji su ga posjećivali. Ipak, poživio je do duboke starosti.

Magid je jednom otkrio tajnu svoje dugovječnosti. "Nikada si nisam dopustio da budem bez neke zadaće ili zadatka kojeg trebam izvršiti," rekao je. "Ljude se s ovoga svijeta uzima samo kada su njihove zadaće završene. Kadgod sam bio pri

Ljude se s ovoga svijeta “uzima” samo kada su njihove zadaće završene kraju jednog zadatka, započeo bih slijedeći; stoga, nisam mogao biti uzet sa ovoga svijeta kad moja zadaća nije bila završena."

Čak i s čisto psihološkog aspekta, Magidova je ideja ispravna. Neki misle da su za nas najzdraviji odmor i relaksacija. Nije točno. U stvar- nosti mišići koji se ne koriste skloni su atrofiji, dok oni mišići koje treniramo i stimuliramo postaju jači.

Isti princip vrijedi za čitavu osobu. Kada stalno sebe potičemo da ostvarujemo nove ciljeve, time izbjegavamo apatiju koja vodi k atrofiji.

Postavio sam B-ga pred sobom zauvijek. (Psalmi 16,8)

Kasno jedne noći, rabin Naftali iz Ropschitza otišao je prošetati periferijom grada, gdje je susreo noćnog čuvara i zapodjenuo s njime razgovor. Čuvar je pretpostavio da je rabin Naftali također čuvar i, pošto je primijetio da nije jedan od čuvara iz stalnog sastava, upitao ga je: "Za koga ti dežuraš?"

Rabin Naftali ostao je zapanjen. Shvatio je da su mu misli, dok je ćaskao s njime, u tom trenutku skrenule sa svjesnosti o B-žjoj prisutnosti i potrebe da se uvijek koncentriramo na to da Mu služimo. U čuvarevom pitanju "Za koga ti dežuraš?", rabin je otkrio podsjetnik da se treba vratiti na pravi put. Cadikim za sebe smatraju da su stalno na dužnosti, poput stražara koji je zadužen da štiti živote svojih drugova. Čak i kratkotrajan gubitak opreza rezultira velikim propustima.

Mnogi ljudi misle da se B-gu služi samo za vrijeme molitve ili učenja Tore, ili dok se čine micvos. No već u prvom odlomku Šulhan aruha nalazi se redak kojeg smo gore naveli i objašnjava da ponašanje čovjeka treba regulirati svijest da se uvijek nalazi u B-žjoj prisutnosti i pod budnim B-žanskim okom. Takva će stalna svjesnost osigurati da svaki postupak, bio on velik ili malen, bude usklađen s B-žanskom voljom.■