Rabbi dr. Abraham J Twerski:
Učinkovit život
Kontroliranje ljutnje (nastavak)
direktnu poveznicu između ljutnje i anivusa.
Ahavas Jisrael uvijek mora prevladati. Ako ste iskreni u svom kriticizmu, morate biti spremni pomoći čovjeku da se poboljša, baš kao što to čini roditelj koji disciplinira svoje dijete kako bi mu pomogao da bude bolje. Ako niste spremni pomoći čovjeku da bude bolji, nemojte se ljutiti na njega. Kada vidimo nepravdu, mi se ljutimo. Ta ljutnja je konstruktivna, jer nas motivira da pokušamo eliminirati nepravdu. Ako možemo učiniti nešto kako bismo ispravili nepravdu, a to ne učinimo, smatra se da smo i mi dijelom toga i tako ljutnja koju osjećamo nije produktivna.
Ljutnja frustracije može također biti vezana uz ego, kao što sam ja naučio u ovoj epizodi: Dva dana prije Sukota, bio sam u trgovini željezarijom u Izraelu. Prije Sukota, svatko treba nešto iz željezarije. Trgovine željezarijom u Izraelu nisu veće od ormara, a kad je unutra nekoliko ljudi, uključujući roditelje s kolicima, situacija može biti prilično napeta. Poput svih ostalih, i ja sam bio pod pritiskom da kupim ono što mi je potrebno za suku i vratim se kući. Žena je razgovarala s prodavačem, žaleći se na kvar na uređaju za snimanje koji je kupila. On joj je pokušavao objasniti da on tu ništa ne može učiniti te da, budući da je proizvod pod garancijom, treba ga poslati proizvođaču na popravak ili zamjenu. No, žena je bila nepopustljiva i nije htjela otići. Svi drugi kupci postajali su iznimno frustrirani, osobito zato što snimač zvuka nije nešto vezano uz suku. Moja ljutnja dosezala je svoj maksiStrana 32
mum. Zaista sam želio reći, "Geveret, vratite se nakon Sukota. Mi svi ovdje čekamo radi nečega što nam je potrebno za suku," no nisam ništa rekao. Napokon je ona odustala, i kad se okrenula da izađe, prepoznala me i veselo rekla, "Oh, Dr. Twerski! Pročitala sam puno vaših knjiga!" Moja ljutnja prema njoj odjednom je u potpunosti nestala! Što se dogodilo? Njeno bezobzirno ponašanje koje je zaokupilo prodavačevu pažnju opravdavalo je moju ljutnju, zar ne? Da je ona samo izašla, vjerojatno bih se još neko vrijeme ljutio na nju. No, kad je meni rekla nešto pohvalno, ljutnja je nestala. Zašto? Mogu jedino zaključiti da frustracija može biti stvar ega. Koje pravo ti imaš da zadržavaš mene? Kako se usuđuješ? To je bila osobna uvreda, no nakon što je ona rekla nešto pohvalno, moj povrijeđeni ego je odjednom bio oslobođen. Ne mogu to objasniti ni na jedan drugi način. Možda bismo se, kada bismo imali više anivusa (poniznosti), manje ljutili. U pismu svom sinu koje sam spomenuo ranije, Ramban je dao
Rekao sam da osjećaj ljutnje koji nastaje kada smo isprovocirani nije nešto što možemo kontrolirati. Možda, kada bismo radili na svojim midos i razvijali anivus, ne bismo tolike stvari doživljavali kao provokaciju. Shvaćam da kada nas netko isprovocira do bijesa, možda nećemo razmišljati logično. Unatoč tome, što više razmišljamo o besmislenosti bijesa, osim činjenice da je on asur (zabranjen), to bolju kontrolu možemo postići nad njim. ■ Važno je imati perspektivu. Svi se možemo sjetiti situacija kada smo bili bijesni i kasnije požalili zbog toga. Možemo li unaprijed promisliti – odnosno, prije nego budemo isprovocirani – i donijeti odluku: Ako danas budem provociran, ostat ću miran. Ne želim da moram žaliti zbog toga što sam reagirao u gnjevu? Evo prekrasne priče o toj perspektivi. Ger Tzedek, Avraham ben Avraham, bio je uhićen od strane crkve. Budući da se odbio odreći Hašema, bio je osuđen na smrt na lomači. Kada je bio svezan za lomaču, izvršitelj kazne mu je sa strahom rekao, "I kada budeš gore na nebu, poslat ćeš B-žji gnjev na mene!" Ger Tzedek je rekao, "Kad sam bio dijete, imao sam neke glinene vojnike. Dječak koji se sa mnom igrao namjerno je razbio jednoga od njih i ja sam bio veoma ljut. Zatražio sam svog oca, koji je bio moćni aristokrat, da kazni tog dječaka, ali on nije učinio ništa. Zatim sam pomislio, 'Čekaj samo dok ja odrastem i postanem moćni aristokrat. Tada ću ga ja kazniti.' Divrej Tora
