Siromah lažljivac
U
davna vremena, jedne godine zavlada velika neimaština. U gradovima i selima ljudi su živjeli u siromaštvu i neimaštini. Neki su bili tako siromašni da bi se u dva mjeseca jedva jednom čestito najeli. Preživljavali su jedući suh hljeb i luk. Štaviše, mnogi su bili zahvalni dragome Bogu što imaju i suhoga hljeba. Bilo je među ljudima, međutim, i onih kojima je teško bili prihvatiti vlastito siromaštvo. Teško im je bilo priznati samima sebi, a kamoli drugima, da žive u oskudici i neimaštini. Naravno, glupo je biti takav, jer čovjek se katkad trudi i čini sve što je u njegovoj moći, ali jednostavno prilike su takve da živi u siromaštvu. Ako siromah živi časno i pošteno, ne pružajući ruku pred drugima i zarađujući pošteno svoj hljeb, takav čovjek vrijedan je svakog poštovanja. Onaj, pak, ko se stidi svog siromaštva i pred ljudima se predstavlja imućnim, zasigurno na taj način neće uvećati svoj ugled, već će, prije ili kasnije, biti osramoćen i ismijan. A ovo je priča o jednom takvom čovjeku. Ovaj siromah hranio se svakoga dana suhim hljebom, zalijevajući ga gutljajima vode. Ali, nikome nije htio priznati da je više gladan nego sit i da živi u oskudici. Štaviše, izbjegavao je druženje sa siromasima poput sebe i uvijek je tražio društvo imućnih ljudi. Pred njima bi neprestano lagao o slasnim i 165