Krvoločni lav i pametni zec
I
ma u ovom širokom svijetu jedna velika i lijepa stepa, prostrana ravnica obrasla travom. A u toj stepi ima jedan naročito lijep i bujan pašnjak. U toj stepi živjele su sretno i zadovoljno mnoge životinje – srne i gazele, lisice i šakali, zečevi i miševi, ptice i zvijeri... Svi su, dakle, živjeli sretno u svojoj stepi, niko nikome nije smetao, sve dok jednom odnekud ne dođe u stepu krvoločni lav. Čim dođe, postavi sam sebe za vladara nad svim životinjama. Stepa otad više nije bila mjesto sreće i zadovoljstva. Svakog dana lav bi odabrao neku od životinja iz stepe koju će taj dan pojesti. Sve životinje živjele su u strahu. Jednom se okupiše i stadoše razmišljati i razmišljati šta im je činiti. Na kraju odluče da odaberu između sebe jednu skupinu životinja koje će otići lavu i razgovarati s njim. Kad ove životinje dođoše pred lava – okrutnog gospodara ove nekad lijepe i sretne stepe – pozdraviše ga i rekoše: “O veliki vladaru, o najmoćniji i najsnažniji među svim životinjama, ponizno te molimo da nas prestaneš napadati.” Lav se nato samo gorko nasmija i podrugljivo im reče: “Ah, kako ste samo glupe, vi slabe i nemoćne životinjice! A zašto se 15