30
Željezo i bor nužni za rast i razvoj biljaka Željezo i bor nužni su u ishrani poljoprivrednih kultura i jednako važni kao i makroelementi poput dušika, fosfora i kalija. Prof. dr. sc. Zlatko Svečnjak
P
oljoprivredne kulture tijekom svog rasta i razvoja sadrže osjetno manju količinu određenih biljnih hranjiva koje zbog toga nazivamo mikroelementima. Međutim, njihov nedostatak može predstavljati važan ograničavajući čimbenik formiranja prinosa i njegove kakvoće. Stoga u posljednje vrijeme velik broj istraživača proučava potrebe biljaka za mikroelementima i njihovu fiziološku funkciju. Nadalje, danas se sve više proizvode MIKROGNOJIVA ili se pojedini mikroelementi dodaju konvencionalnim mineralnim NPK gnojivima i sredstvima za zaštitu bilja. Esencijalnim mikroelementima za biljke danas se smatraju željezo, bor, cink, mangan, bakar, molibden i klor. Potrebe uzgajane kulture za određenim mikroelementom kreću se od svega jednog grama ili manje, do kilogram i više na hektar. Iako se deficiti mikroelemenata razmjerno rijetko opažaju u poljoprivrednoj proizvodnji, dobro su poznati nedostatci željeza, bora i cinka.
gov nedostatak čest na jako humoznim (osobito tresetnim), ali i karbonatnim tlima. Koncentracija željeza u biljkama najčešće je unutar granice 50 i 1000 ppm. Najveću koncentraciju u biljci nalazimo u lišću pa su potrebe za ovim mikroelementom najveće kod razvoja asimilacijske površine. U Hrvatkoj je poznata željezna kloroza bresaka i posebice vinove loze koja se nerijetko javlja na karbonatnim tlima. Deficit željeza tipično se opaža kao međužilna kloroza prvo mlađih listova, a zatim dolazi do pojave rubne i međužilne nekroze (odumiranja) i na kraju i opadanja lišća. Nedostatak željeza može se namiriti preko tla ili folijarno (putem lista). Željezo se najčešće aplicira u obliku željezova sulfata putem foljarne primjene, a može se primijeniti i putem osnovne gnojidbe budući da se u Hrvatskoj proizvode i složena kompleksna (NPK) gnojiva koja sadrže i željezo i cink.
Bor
U većini tala bor se nalazi u jako malim količinama, i to najčešće 20-200 ppm. Većina pristupačnog bora nalazi se
u organskoj tvari tla čijom razgradnjom ovaj mikroelement postaje pristupačan biljci, ali to znatno ovisi i o pH-tla i sadržaju kalcija. Tako se simptomi nedostatka bora najčešće opažaju u alkalnim tlima s visokim pH, i to posebice u sušnim uvjetima. Pokretljivost bora u biljkama razmjerno je slaba pa se njegov nedostatak prvo opaža na lišću i gornjim dijelovima biljke. Bor regulira meristemsku aktivnost pa njegov nedostatak uzrokuje nepravilan rast na vrhu korijena i stabljike. Ovaj mikroelement često se primjenjuje u proizvodnji šećerne repe koja zahtijeva dobru opskrbu tijekom cijele vegetacije. Od bornih gnojiva najčešće se primjenjuju boraks i borna kiselina. Borna se gnojiva mogu miješati sa standardnim mineralnim gnojivima i na taj način zajedno s njima unijeti u tlo. Rani simptomi nedostatka bora na šećernoj repi vide se na mladom lišću koje je uvijeno, manje i tamnije boje, dok je starije lišće krto i klorotično, a glava korijena šuplja. Žetvom se s polja odnosi 200-400 g/ha, a šećernom repom i više (oko 500 g/ha). (Preneseno iz Gospodarskog lista)
Željezo
Jedan je od najzastupljenijih elemenata u tlu koji potječe od primarnih i sekundarnih minerala. Raspadanjem minerala tla oslobađa se željezo koje u kiselim tlima često opet formira sekundarne minerale. Porastom kiselosti tla i uz prisutnost fosfora nastaju biljci vrlo teško pristupačni fosfati željeza, dok se u alkalnim tlima željezo nalazi u obliku teško topivih oksida. Stoga kalcizacija i fosfatizacija kiselih tala može znatno smanjiti raspoloživost željeza. Većina poljoprivrednih tala sadrži dovoljno pristupačnog željeza, ali je njeBROJ 85 • OŽUJAK / TRAVANJ 2013.