Issuu on Google+

AKVARISTI

Broj 3

juni 2013. www.akvaristi.org

Juni 2013.

1


2 www.akvaristi.org

juni 2013.


Sadržaj Uvodnik  Za početnike

Ciklidi za početnike  Ukras i lijek

Terminalia Catappa  Hrana za ribe

Spirulina  Ciklidi

Heros sp. Rotkeil  Vrtno jezero

Čišćenje vrtnih jezera 

5

Uradi sam

8 12 14 20 22

Metal - halidna rasvjeta10

Reportaža iz Ankare

Akvarijumski puževi

Ekološka sekcija u akvarijumu 26 Username: Beno_Zenica

Biljni akvarij 332 lit.  Park prirode

28

Neretva — Zelena ljepotica 

30

Fotogalerija 

32

Javni akvarijum Deniz Dunyasi Aquarium 16 Ambistoma mexicanum

Meksički salamander 24 juni 2013. www.akvaristi.org

3


4 www.akvaristi.org

juni 2013.


Uvodnik

Sretni broj 3 Dobro došli! Ovo je treći broj, prvog BiH magazina za akvaristiku „Akvaristi“. Nisam moga vjerovati kad sam pogledao kalendar i shvatio da je u aprilu bila već godina dana kako postojimo, radimo i trajemo. Iz jedne bezezlene ideje, razvija se, ozbiljna priča vezana za akvaristiku u Bosni i Hercegovini. Dakle već smo prohodali! I u ovom broju nastavljamo sa predstavljanjem bosansko – hercegovačkih rijeka i jezera, a u ovom broju dočaraćemo vam ljepotu Neretve i to prvenstveno ljepotu njenog gornjeg toka koji je na svu sreću još uvijek ne dirnut. Za početnike smo izdvojili nekoliko vrsta ciklida koji će svojom ljepotom, ali i temperamentom ispunjavati slobodno vrijeme akvarista koji ih imaju. Neizbježna veza sa afričkim ciklidima je i hrana biljnog porijekla, a u ovom broju smo pisali o spirulini, najkvalitetnijoj biljnoj hrani za naše ljubimce, kao i o lišću Catappe koje je poželjno imati, kako u ciklidarijumima američkog kontinenta tako i u kozičnjacima. Po prvi puta se pojavljuje tema „uradi sam“ gdje predstavljamo ručno rađenu MH rasvjetu, kao neizostavan faktor većine biljnih akvarijuma. Predstavićemo vam i javni akvarijum Deniz Dunyasi, koji je drugi po veličini javni akvarijum u Turskoj sa svojih milion litara vode, 150 vrsta i oko 5000 primjeraka, raspoređenih u tri salona. Na kraju bih izdvojio jednu senzacionalnu vijest koja je početkom mjeseca juna pobudila interesovanje stanovnika Zvornika, tačnije mjesta Čelopek, gdje su se u privatnom ribnjaku pojavile slatkovodne meduze. Meduze do sada nisu primjećene na našem području. Da li je to uzrok nekih klimatskih promjena ili je po srijedi drugo čudo niko ne zna. Ova atrakcija dodatno će zainteresovati posjetioce, ali i ljude od nauke koji bi ovu pojavu trebali temeljnije proučiti. Do decembarskog broja, AzurKuduz


Park prirode

Neretva

6 www.akvaristi.org

juni 2013.


juni 2013. www.akvaristi.org

7


Za početnike

Ciklidi za početnike

Robijaš - Archocentrus Nigrofasciatus Ove ribe se ne mogu pohvaliti atraktivnošću kolorita tijela, ali svakom početniku će priuštiti nezaboravne trenutke od kojih je iznad svega odgajanje prvog legla. Ove ciklide karakteriše i veliki procenat otpornosti na bolesti, što početniku itekako olakšava ovaj hobi, kao i prihvatanje različitih vrsta hrane. Ikru polažu na kamenu i oba roditelja se brinu o svojim potomcima.

Kribenzis - Pelvicachromis pulcher

Kribensis je all-time favorite koja se lako stalo i jedno uzgoj. Mužjaci narastu do10 cm, a ženke do 7 cm. Ove feriraju dobro zasađen akvarijum, ne čupkaju i ne gri ke, tako da može lijepo napredovati raznovrsno akva bilje. Biljke ribama dobro dođu i kao zaklon, ali i kao m kojima će se udvarati i mrijestiti. Kribenzisi se mrijes niciama, pukotinama, prevrnutim saksijama sa rupam krupnijim korijenjem (panjem). Hrane se insektima i li

8 www.akvaristi.org

juni 2013.


Na samom početku neophodno je naglasiti da kombinacija ciklida sa različitih kontinenata nije baš najcjenjenija u akvarističkim krugovima. Zato prije samog nabavljanja ciklida izuzetno je važno da se usklade želje i mogućnosti, a samim time ćemo izbjeći mnogo problema vezanih uz nekompatibilne vrste ciklida. Dakle kao što smo u prvom broju pisali ciklidi su široko rasprostranjeni, pa tako imamo američke ciklide, afričke ciklide, kao i manje zastupljeni ciklidi indijskih voda. Još jednom treba naglasiti da kombinacija ovih vrsta nije preporučljiva, kako zbog estetskih razloga, tako i zbog različitih zahtjeva, vrsta hrane, načina razmnožavanja, kvaliteta vode. Za početak je poželjno imati akvarijum ne manji od 50 litara, ali je preporuka da to bude akvarijum od 100 – 120 litara.

Electric yellow - Labidochromis caeruleus

Ovi miroljubivi i zanimljivi ciklidi žive na sjevernom dijelu jezera Malawi. Hrane se većinom insektima i spadaju u skupinu insektivora. Neki varijateti Caeruleusa se hrane i puževima, a uočeno je da oni imaju produžene ždrijelne zube. Tvrda, alkalna voda sa pH oko 8 i temperaturom 24 - 28 °C će za njih biti idealna. I mužjak i ženka imaju identičnu žutu boju. Mužjak bi trebao imati šire i jače izražene crne linije na perajama, a odrastao mužijak (maksimalna veličina je oko 8 cm) je za oko 1/3 veći od ženke. Kao i kod svih endemičnih Malawi ciklida, način razmnožavanja im je tzv. materinsko usno leglo, gdje se za podmladak brine samo ženka. U svojim ustima nosi oplođena jaja 20 - 22 dana.

ostavni za e vrste preickaju biljarijumsko mjesta na ste u pećima i među ičinkama.

juni 2013. www.akvaristi.org

9


Uradi sam

Metal - halidna rasvjeta Vjerovatno ne postoji akvarista koji čita ove redove, a da nije napravio neku diy majstoriju. Razlog tome možemo naći kako u specifičnim zahtjevima, potragom za različitom opremom, mogućnosti njenog nabavljanja, tako i u ekonomskom aspektu. Naravno, sve te naše ˝majstorije˝ prođu više ili manje uspješno, neke dožive totalni debakl, a neke se pokažu čak i bolje od gotovih rješenja renomiranih proizvođača. U samom razmišljanju o ostvarivanju projekta novog akvarijuma i njegove opreme, odlučio sam izvršiti nabavku i izradu tzv. metal-halidne rasvjete, rasvjetni sistem sa dvije sijalice. Bile su opciji dva rješenja, praviti sistem sa jednom sijalicom od 150 W, ili dvije po 70 W. Opredijelio sam se za ovu drugu varijantu zbog bolje pokrivenosti akvarijuma sa svjetlošću, budući da je dužina akvarijuma 1000 mm. Nešto je

komplikovanije i skuplje od ideje sa jednom sijalicom, ali mislim da je funkcionalnije i estetski ljepše. Narudžbom ovih sijalica došao sam u tačku sa koje nema povratka. Slijedila je konstruktivna razrada same ideje. Za izradu mi je bilo potrebno: 1. Lim #1x300x500 – tijelo odnosno poklopac, 2. Lim #1x145x500 – dno, 3. Lim #4xØ166 – bočne strane (rasječeno po sredini), 4.Cijev Ø25x2500, 5. Grlo za sijalicu – odgovara nosač od halogene sijalice 500W, 6. Reflektor – izvađen iz halogene lampe 250W, 7. Staklo – izvađeno takođe iz halogene lampe 250W, 8. Stujni kabal višežilni 3x2,5 5 metara, 9. Mnogo volje i živaca. Sve metalne komponente su izrađene od prokroma kako bi eliminisao oksidaciju ili hrđanje. Gefufna

Na papiru taj sistem je izgledao ovako

10 www.akvaristi.org

juni 2013.


Data skica je prilagođena dimenzijama trenutnog akvarijuma, tako je npr. rastojanje između sijalica 330 mm, kako bi se svjetlost optimalno rasporedila. Najveći problem mi je predstavljala operacija savijanja lima, jer se mora obaviti na namjenskoj mašini između valjaka, ako hoćete da iole pristojno izgleda.

Poseban problem predstavlja samo povezivanje električnih komponenti. U osnovi možete napraviti dvije verzije, u prvoj ćete uzeti posebno komponente, i spojiti ih prema šemi.

Tokom izrade rasvjete koristio sam materijale i konstruktivne izmjene koje su djelomično odstupale od prvobitne zamisli. Na kraju realizacije, uvidjeo sam možda i mogući nedostatak, nisam planirao, a time ni napravio eventualno još dodatne dvije neonke za prirodniji prelaz perioda sa upaljenom rasvjetom, i perioda bez nje. Uglavnom, na kraju je sve izgleda kao na fotografijama lijevo i gore.

juni 2013. www.akvaristi.org

Ili možete uzeti već gotovu namjensku tzv. prednapojnu spravu sa kojom nećete imati mnogo komplikacije, dovoljno je priključiti na izvor struje, odnosno grlo sijalice. Kod mene je drugi slučaj koji izgleda ovako, smješten je u stalak akvarijuma.

11


Ukras i lijek

Terminalia Catappa Antioksidantna, fungicidna, antibakterijska i hranjiva svojstva lišće Catappe ovo stablo čine univerzalnim lijekom za sve.

Terminalia catappa, se može pronaći pod nazivima Malabar badem, indijski badem ili lažna Kamani. To je veliko tropsko drvo iz porodice Combretaceae čija je postojbina azijski kontinent. Odlikuje se velikim listovima čija je širina od 15-25 cm, a dužina od10-14 cm, koji su tamnozelene boje i razvijaju se na stablu prije sušne sezone. U nekim tradicionalnim lijekovima u Tajvanu, Indija, Filipinima, Maleziji i Indoneziji, često ga koristi za liječenje dermatitisa i bolesti jetre, pripisujući mu i antikancerogena svojstva, ali to još nije znanstveno dokazano. Osim njegove uporabe u tradicionalnoj medicini, najznačajnija korist listova Catappe u akvaristici je prvenstveno zbog njihovog antioksidantnog, antibakterijskog i fungicidinog učinka. Upotreba lišća Terminalia catappe u uređenju akvarijuma su prije svih počeli koristiti uzgajivači Betta splendens riba (riba borac) u borbi protiv gljivice Saprolegnia, koja napada ikru i tijelo ribe. Pored Betta uzgajivača, blagodati Catappa koriste i uzgajivači diskusa i raznih vrsta akvarijumskih beskičmenjaka. Najvažnija uloga Catappe je da se koristi kao antioksidans. Lišće

Terminalia catappa imaju visok nivo i veliku raznolikost tanina, a posebno je bogat punicalaginom i punicalinom koji pripadaju antioksidantnoj grupi tanina. Te molekule spriječavaju i ne dozvoljavaju proizvodnju slobodnih radikala nastalih kao nusprodukt oksidacije oštećenih ćelija živih organizama. Druga, ali i ne manje važna uloga Catappe je kao dobar fungicid i antibiotik. Sprečava gljivične i bakterijske infekcije sluznice kod riba, a posebno je učinkovit protiv Saprolegnie. Ova biljka nema širok spektar antibiotika tako da ona utiče samo na određene grupe bakterija uglavnom oportunističkih i omogućuje, čak i potiče razvoj korisnih bakterijskih kolonija u akvarijumima, posebno onih uključenih u ciklusu azota (dušika). Osim punicalagin i punicalin, lišće Terminalia catappa posjeduje još devet različitih vrsta tanina, a ova raznolikost je svakako važan saveznik u našim akvarijima. Sa ovim uloga i primjena listovi Catappe ne prestaje, dakle lišće Terminalia catappa u našim akvarijumima služi kao podrška za bakterijska kolonija i infuzorije, koje su osnovna hrana tropskim ribama i beskič-

12 www.akvaristi.org

juni 2013.


menjacima. Procesom propadanja (truljenja) lišća voda dobija karakterističnu žućkastu boju koja je karakteristična za tanin. Ta nijansa daje prirodan izgled u akvarijumu i smanjuje izrazitu plašljivost riba, te nam omogućava da ih vidimo u punom sjaju. Što se tiče hemizma vode, veća količina tanini će malo smanjiti pH vode, što je idealno za smanjivanje negativnih efekata amonijaka.

Terminalia catappa se pokazala kao neizostavni dio akvarijuma sa beskičmenjacima, jer ima izuzetno pozitivno djelovanje na njihov imunološki sistem, kao i prevenciju nekih bolesti. Pored svega raspadanjem ovih listova stvara se dobra zaliha hrane za beskičmenjake, tako da nam to može pomoći kada ostavljamo akvarijum bez nadzora na duže vremenski period. Na kraju i jedna zanimljivost, nedavne studije o ljekovitosti tanina iz lišća Terminalia catappa, su pokazale da on ima značajnog udjela u inhibiciji virusa HIV-a kod ljudi. AzurKuduz

juni 2013. www.akvaristi.org

13


Hrana za ribe

Spirulina Spirulina je izuzetno kvalitetna hrana u odgoju i prehrani akvarijumskih riba, što sigurno mogu potvrditi iskusni odgajivači. Često puta na reklamama i deklaracijama komercijalne hrane za akvarijumske ribe nailazimo na natpise „Spirulina“. Pored toga možemo naići i na različitu procentualnu prisutnost spiruline u nekoj mješavini hrane. Uglavnom, sa porastom procenta spiruline u hrani i njena tržišna vrijednost je veća. Ta činjenica reproducira neizbježno pitanje - šta je spirulina? Spirulina je plavo-zelena slatkovodna alga koja raste u baznim (lužnatim) jezerima i ribnjacima bogatim mineralima u cijelom svijetu. Spirulina je 100% prirodna i vrlo hranjiva biljka. Otkrivena je u Južnoj Americi i Africi u prirodnim jezerima. Ova malena, spiralna alga stara je 3,6 milijardi godina što je čini jednim od najstarijih stanovnika Zemlje. Dugo vremena ona je predstavljala značajan dio prehrane u mnogim zajednicama. Od 1970-ih, spirulina je dobro poznata i široko se koristi kao dodatak prehrani u nekim zemljama. Spirulina je bogat izvor hranjivih tvari. Sadrži bjelančevine, (60 – 63%, 3 – 4 puta više od ribe ili govedine), 18 amino kiselina, vitamina (vitamin B 12 je 3 – 4 puta veći nego u životinjskoj jetri). Ona sadrži široku paletu minerala (uključujući željezo, kalij, magnezij natrij, fosfor,

kalcij i sl.), kao i veliku količinu beta-karotena (5 puta više od mrkve, 40 puta više od špinata) i gamalinoleinsku kiselinu. Svi ovi pokazatelji nam govore da je izuzetno kvalitetna hrana u odgoju i prehrani akvarijumskih riba, što sigurno mogu potvrditi iskusni odgajivači.

Kako Spirulina raste?

Postoje četiri osnovna uslova za uzgoj spiruline: 1. Visoka temperatura 2. Jaka sunčeva svjetlost 3. Čista voda 4. Čista okolina Spirulina ne može da raste u hladnijim i umjerenim područjima jer za njen rast je neophodna visoka temperatura vode (ne ispod 25°C). Ako temperatura vode padne ispod 20°C spirulina će zaustaviti reprodukciju i u veoma kratkom roku uginuti. Spirulina upija sunčevu svjetlost, a zatim stvara reakciju u svojim ćelijama. Kada proces počne, spirulina će proizvoditi hranjive tvari i pretvarati će ugljendioksid u kisik. Jaka sunčeva svjetlost pomaže Spirulina proizvesti više hranjivih tvari.

14 www.akvaristi.org

juni 2013.


Spirulina raste u baznoj vodi. Budući da lako apsorbira hranjive tvari iz vode, ako voda nije čista i sadrži zagađenja ili teške metale, oni će se uskladištiti u ćelijama spiruline. Takva spirulina nije preporučljiva u ishrani riba. Spirulinu veoma lako možemo

proizvesti i u kućnim uslovima, kako bismo obogatili prehranu naših riba, a posebno se to odnosi na živorotke, afričke ciklide, ali ni ostale ribe, a posebno ribljoj mlađi neće smetati ovakav način prehrane. Najbitnije je zadovoljiti navedena četiti uslova za uzgoj spiruline i ubrzo se može početi sa prvom „žetvom“ domaće spiruline. AzurKuduz

juni 2013. www.akvaristi.org

15


Reportaža iz Ankare

Javni akvarijum Deniz Dunyasi Aquarium Drugi po veličini javni akvarijum u Turskoj je Deniz Dunyasi Aquarium i smješten je u Ankari. On broji oko 150 vrsta riba odnosno 5000 primjeraka iz cijelog svijeta. Ovdje se mogu vidjeti primjerci iz Indijskog okeana, Crvenog mora, Kaspijskog jezera, turskih rijeka i jezera, kao i raznih vrsta sa afričkog, azijskog i američkog kontinenta u ukupnoj zapremina akvarijuma sa više od 1 miliona litara vode. Sama zgrada je sagrađena u obliku ostrva sa svjetionikom, a prolaskom kroz ulazna vrata otvara nam se čarobni svijet akvaristike. Odmah na početku nas dočekuje prvi salon sa preko 50000 litara vode smještene u 6 velikih i isto toliko manjih akvarijuma u kojima možemo vidjeti floru i faunu mora. Daleko najimpresivniji akvarijum je onaj u kome se nalaze Murine (Mu-

AzurKuduz sa domaćinima

raena), kao i Klaun riba (Amphiprion percula) – poznatija kao Nemo, u dvije varijante klasičnoj, narandžasto – bijeloj i crnoj. Do drugog salona vodi stakleni tunel koji je dug 16,5 metara, a širok 3,5 metara gdje iznad vas plivaju, ajkule, Raže (Myliobatidae) i druge krupne morske ribe. Izlaz iz tunela je predstavljen kao izlaz iz ajkulinih ralja i ulazi se u svijet slatkovodne akvaristike. Moram priznati da sam se u ovom dijelu osjećao kao na „domaćem terenu“, dakle veliki broj poznatih slatkovodnih ribljih vrsta iz tropskih i hladnih voda. Najveću pažnju su mi zadržali američki ciklidi, posebno Oskari (Astronotus ocellatus) i Green Terori (Aquidens rivulatus) koji su daleko veći nego što sam ja vidio do sada, a uzrok tome je pretpostavljam velika količina vode u kojoj se ovi ljepotani šepure i brane svoju teritoriju. Od hladnovodnih riba bih izdvojio Kečigu (Acipenser ruthenus) što je bio i moj prvi susret u živo sa ovom vrstom. I treći salon koji simbolizira kišne šume gdje su prvobitno uz gmizavce

16 www.akvaristi.org

juni 2013.


i ribe živjele i ptice, ali kako u svakom društvu ima lopova tako su i na ovom mjestu lopovi uradili svoje. Mada i u ovom dijelu možemo vidjeti nekoliko zanimljivih primjeraka, a mene su impresionirale Crvenouhe kornjače (Trachemys scripta elegans) kojima Deniz Dunyasi Aquarium postaje dom kada ih njihovi vlasnici više ne žele ili kada dostignu veličinu ne primjerenu za kućne uslove. Nalazi se tu i nekoliko skromno uređenih biljnih akvarijuma i

kao „VIP lice“ ovog dijela akvarijuma je Aligator (Alligator mississippiensis) U ovom salonu ima akvarijum sa cilindrom u sredini u koji se možete uvući i napraviti fotografiju tj. vi u centru, a oko vas voda i ribe. Jedna od stvari koja me je oduševila je ljubaznost domaćina, posebno mog pratioca gospodina Ali Cinal koji me je uveo u „tajne odaje“, posebne prostorije za razmnožavanje, karantin i filtraciju. U ovim prostorijama se nisam mogao dugo zadržati ali i ono što sam vidio me je oduševilo. Nadam se da sma vam prenio bar djelić onog što sam vidio i u čemu sam istinski uživao. AzurKuduz

juni 2013. www.akvaristi.org

17


Reporta탑a iz Ankare

18 www.akvaristi.org

juni 2013.


juni 2013. www.akvaristi.org

19


Ciklidi

Heros sp. Rotkeil Još uvijek neopisana vrsta i zbog toga se sreće pod raznim imenim npr. Redhead Severum ili Red shoulder, neki akvaristi čak smatraju da je ovo hibrdni ciklid nastao kao proizvod selektivnog uzgoja i miješanja više vrsta Herosa Naučno ime za ovu vrstu još nije određeno, a iako ima mnogo naziva, najčešće korišteno je Heros sp. Rotkeil. Ova vrsta je otkrivena relativno kasno pa je teško odrediti od kad je prisutna u akvarisitici, a koliko znam, u BiH je uvezena tek prošle godine. Područje koje nastanjuju je peruanski dio Amazona u blizini Iquitosa. Ovo je jedna od atraktivnijih vrsta iz roda Herosa. „Rotkeil“ znači „crveni klin“ i odnosi se na jarko crvenu boju oko škrga. Ostale karakteristike i oblik tijela su slične kao i kod drugih Herosa. Preko tijela se proteže 5-6 crnih pruga koje se vide cijele uglavnom kad je riba pod stresom. Kada se riba osjeća ugodno u svojoj okolini vidljivo

je samo mali dio ovih pruga, osim pruge na kraju tijela koja je uvijek prisutna. Dok su mladi teško je razlikovati polove. Tek nakon što narastu na 7-8 cm mužjaci počnu dobivati šare po glavi, dok kod ženki glava dobija plavu boju. S vremenom kod mužjaka su vidljiva duži završeci leđnog i analnog peraja. Maksimalna veličina ribe zavisi od uslova u kojima se drži, iako je standardan dužina do 17 cm za mužjake i 15 cm za ženke, neki su ih uspjeli othraniti i do 20 cm. Udvaranje može da traje danima, i nakon što se formira par, razmnožavanje ovih ciklida nije teško. Ono što je meni interesantno jeste da prilikom mrijesta njihova boja ne dobija na intenzitetu, kao kod većine ciklida, nego im tijela potamne a peraja dobijaju još crveniju boju. Kristalno čista voda je bitna da bi se ovi ciklidi mrijestili i da bi se mladi izlegli i odrasli. Ženka polaže jaja na ravnu podlogu, na većini fotografija koje sam uspio vidjeti, ikra je položena na uspravne dijelove panja, kamena ili stakla akvarijuma. Mladi se izlegu za 3-4 dana i onda počinje agresivna faza roditelja gdje od svoje mlađi tjeraju sve ribe

20 www.akvaristi.org

juni 2013.


koje im se približe na pola metra. Od hrane prihvataju sve što im se ponudi iako veći dio njihove ishrane treba da bude biljnog porijekla: spirulina, grašak, špinat , blitva i salata. Zbog ovoga nije preporučljivo držati bilje sa Rotkeilima ili ako se već želi imati po neka biljka onda probati sa tvrdolisnim i otpornijim biljkama, mada će „čopnuti“ i njih. I zbog toga uređenje akvariju-

ma za Rotkeile nije teško. Sve što traže je granje gdje se mogu skrivati i neki kamen gdje bi u slučaju mrijesta mogli položiti ikru. Heros sp. Rotkeil nije zahtjevna vrsta za držanje. Zbog svoje veličine, za jedan par se preporučuju akvarijumi sa minimalno 200 litara i dužine od 100 cm. Relativno su mirni ciklidi prema drugim vrstama, dok prilikom mrijesta pokazuju ekstremnu agresivnost prema svojoj vrsti. Kod mene su u akvarijumu sa skalarima i nikad nije bilo nikakvih problema…za sada. EmirLK

juni 2013. www.akvaristi.org

21


Vrtno jezero

Čišćenje vrtnih jezera Kao i u akvarijumu tako i u jezeru treba održavati prirodnu ravnotežu i kvalitetu vode.

Tokom cijele godine na dnu jezera nakuplja se mulj koji ima neugodan miris koji se posebno osjeti tokom vrućih ljetnih dana, baš zbog toga potrebno je jednom godišnje čistiti jezero ili jednom u dvije godine ovisno o veličini jezera. Najčešće pitanje je kada početi sa čišćenjem, najbolje je da to bude proljeće jer nema opasnosti od smrzavanja vode tako da biljke koje tek puštaju nove izdanke neće doći u opasnost. Prije samog početka čišćenja treba se dobro pripremiti i odvojiti jedan cijeli dan za čišćenje jer koliko god bilo malo jezero imat će te pune ruke posla, a i poželjno je da se to završi bez nekog odugovlačenja. Potrebna vam je pumpa za izbacivanje vode, posude u koje će te smjestiti stanovnike jezera i dosta dobre volje za rad. Ako je vaše jezero napravljeno od betona čišćenje će biti lakše možete koristiti aparat za pranje auta i sa vodom pod pritiskom veo-

ma lako skinuti algu i svu prljavštinu, a ako je u pitanju folija pripazite na pritisak koji bi mogao oštetiti foliju, takođe prilikom čišćenja obratite pažnju na sve ošre predmete koji bi mogli probiti foliju, a to je ono što najmanje želimo. Prilikom čišćenja treba detaljno oprati sve i istjerati mulj iz svih dijelova. Mulj koji izvučete može se iskoristiti za gnojenje vrtnih biljka. Danas na tržištu možete pronaći i preparate koji se koriste za čišćenje jezera, ali ako njih koristite morate izvaditi sve biljke i nakon upotrebe tih proizvoda treba dobro isprati sve, a poželjno je i da se čeka par dana prije nego vratite ribe nazad u vodu. Prilikom čišćenja imate pristup bilju, pa iskoristite to da presadite biljke koje želite, možete i zamjeniti posudu u kojoj bilje raste jer je najvjerovatnije zauzelo cijelu posudu u kojoj je bilo, takođe možete ukloniti sve truhle listove koji svojim raspadanjem zamućuju vodu. Mirza

22 www.akvaristi.org

juni 2013.


juni 2013. www.akvaristi.org

23


Ambistoma mexicanum

Meksički salamander Aksolotl ili Meksicki salamander je jedna od najfascinantnijih vodenih životinja koje ćete naći u akvarijumima hobista. Endemična su vrsta i u prirodi žive u samo nekoliko manjih jezera u blizini Meksiko Sitija. Na žalost, u prirodi su gotovo istrijebljeni sirenjem industrije i narušavanjem staništa. Danas ih je veći broj u laboratorijama širom svijeta i kod hobista nego u njihovom prirodnom staništu. Ove životinje imaju jedno nevjerovatno svojstvo, a to je da mogu regenerisati skoro svaki dio svoga tijela uključujući i dijelove mozga. Zbog toga su vrlo interesantni današnjoj nauci. Stručnjaci pokušavaju otkriti tajnu njihove regeneracije kako bi u budućnosti uspjeli primjeniti na ljudima. Imala sam priliku da odgojim više jedinki od jajeta ( izgledaju kao jaja žaba) do odrasle dobi. Prilično su agresivni jedni prema drugima, ako se drže zajedno i sama sam bila svjedokom kad bi nešto veća jedinka pojela manjeg ili mu otkinula dio repa ili slično. Međutim još je fascinantnija brzina rasta novih udova. U nekoliko sedmica izrastao bi potpuno novi dio tijela, bez ožiljaka, bez ikakvih pokazatelja da je tu nekad nedostajao komad tkiva i slično. Naravno uvijek je bolje da do ovakvih povreda uopšte ne dođe. Još jedna fascinantna činjenica vezana za ove salamandere jeste da svoju starost dočekaju u takozvanom neoteničnom obliku,

tj jedinka uvijek ostane u fazi larve i vrlo rijetkim slučajevima se preobrazi u odraslu jedinku. U fazi larve rastu, žive i razmnožavaju se. Vrlo rijetko, uz poticaj određenih hormona larve se preobraze u kopnene salamandere. Ove interesantne životinje imaju poseban oblik tijela, plosnat, jak rep kojim plivaju i 4 noge kojima se kreću po dnu. Imaju veliku glavu i poseban oblik škrga (na slici). Kada plivaju, zamahuju repom kao perajem, a noge im se nalaze duž tijela i ne učestvuju u procesu plivanja. Vole hladniju vodu, pošto je voda u prirodnom staništu voda koja se slijeva iz planinskih potoka u jezero. Idealna bi temperature bila između 13 i 22 C. U hladnijoj vodi je više rastvorenog kiseonika, a takva im voda odgovara. Imaju posebno oblikovane vanjske škrge u obliku grana koje služe za prihvaćanje kiseonika iz vode. Narastu oko 20ak centimetara i životni vijek im je, nerijetko, i do 20 godina ukoliko su dobri uslovi u kojima ih držimo. Postoji vise različitih boja Aksolotla. Tako da možete naći vrlo tamne, skoro crne Aksolotle, bijele sa crnim očima, albino sa crvenim očima, zlatne i mješance navedenih varijacija. Akvarijum za Aksolotle ne mora da bude specijalno uređen, ali je

24 www.akvaristi.org

juni 2013.


poželjno da ima mjesta za sakrivanje i odmor te nešto otpornijeg bilja koje ce poslužiti kao barijera ili zaklon pojedinim jedinkama. Filtracija mora biti odlična jer se ove životinje hrane živom , svježom hranom. Gliste, crvići, komadići mesa i sl. Dosta prljaju, pa je visoka higijena u akvarijumu, redovno usisavanje podloge i redovna izmjena vode , od velike važnosti. Iako se više mlađih primjeraka može držati skupa, veličina akvarijuma ne bi smjela biti manja od 30 litara po jedinki. Razmnožavanje u zatočeništvu nije teško. Potrebno je simulirati hladnije zimske dane. Smanjiti temperature ispod 15 stepeni i spustiti nivo vode u akvarijumu. Spol ćemo lako prepoznati po tome sto su ženke veće i robusnije građe i imaju kraću njušku. Mužjaci u doba parenja imaju izraženu kloaku. Razmno-

žavaju se tako sto polože jaja na dekoraciju, na panjeve, staklo, ali ih hobisti najčešće razmnožavaju tako sto naprave ‘’plutaču’’ od stiropora sa koje vise komadi vune za pletenje ili nešto slično. Tada aksolotli polože jaja u tako napravljeno ‘’skloniste’’ među vlakna. Kad polože jaja, odrasli se primjerci izdvoje iz akvarijuma jer se cesto dešava da pojedu jaja. Mladi se izlegu između 12 i 20 dana. Čim se izlegu mogu se hraniti usitnjenim glistama i sličnom hranom. Ako želite neobičnog vodenog ljubimca , koji dosta dugo žive i ne zahtjevaju specijalni tretman, nabavite Aksolotle.  Miana

juni 2013. www.akvaristi.org

25


Akvarijumski puževi

Ekološka sekcija u akvarijumu Clea Helena

Puž koj dolazi iz jugoistočne Azije, a poznatiji je i kao ubica puž, ubica puževa i bumbar puž . Najčešće se uzima da bi smanjio broj drugi puževa kao što su ramshorn puževi. Ovi puževi nisu hermafroditi, pa za njihov uzgoj morate imati dva puža različitog spola, ženka nosi spermu i oplodi jaja kada su najpovoljniji uslovi za njihov razvoj . Ovaj puž je prijateljski nastrojen prema svim ribama u akvarijumu, ali ako u svom okruženju nađe puževe bilo koje druge vrste on će ih pojesti . Hrani se drugim puževima,mrtvim ribama, a ako nema takvih energetskih izvora, onda će se zadovoljiti hranom za ribe koja padne na dno. Vjeruje se da ih je teško uzgojiti.

Clea Helena

Malezijski truba puž (svrdlasti)

Ovaj puž nam dolazi iz Malezije,slatkovodni je i veoma je otporan,može preživjeti u skoro svim uslovima. Smatra se da je jedan od najboljih puževa koji se mogu naći u akvarijuma . Njihova velika važnost u biljnim akvarijima jeste ta da imaju veliku ulogu u sakupljanju organskog otpada. Vjeruje se da čiste akvarijum od pojedinih vrsta algi, jedu ostatke bilja i sprečavaju truljenje otpalih listova. Najveća korist je što aeriraju („prozračuju“) podlogu kretanjem kroz akvarijum. Ovaj puž je hermafrodit, on je u mogućnosti da stvara i muške i ženske polne ćelije, a odlikuje se i time što rađa žive mlade. Ne zahtjeva nikakve posebne životne uslove, veoma je prilagodljiv velikim temperaturnim devijacijama u rasponu od 10˚ do 30˚C, a bez vode mogu preživjeti i nekoliko mjeseci. Malezijski pužić je takođe pokazatelj kvaliteta vode, ako se tokom dana više njih izvuče iz podloge i krene ka površini to je znak da je u akvarijumu loš kvalitet vode i da je najvjerovatnije vrijeme za izmjenu. Ovaj je noćni puž koji je tokom dana zakopan u podlogu, ali kad se svjetla ugase stotine njih izlaze iz podloge i čiste akvarijum. Jedini problem sa ovim puževi-

26 www.akvaristi.org

juni 2013.


ma može biti pri samom startanju postavke, dok biljke još nisu razvile korijenski sistem i nisu se pričvrstile za podlogu, jer zbog kretanja kroz podlogu moguće je da izrovi biljku.

Ramshorn puževi

Ovu vrstu puža prati loš glas, najčešešće dospiju u akvarijume na biljkama. Ovi puževi se razmnožavaju velikom brzinom što može imati loše posljedice za akvarijum osim što vizuelno kvare izgled akvarijuma u velikom broju, oni se hrane i biljkama. Polažu jaja na skoro sva dostupna mjesta (biljke,ukrasi, staklo i sl.), najbolji način za uklanjanje ovih puževa je mehaničkim putem ali ni to nije dovoljno jer na svako jedno uništeno leglo postoje najmanje još 4 legla koja niste mogli pronaći, jedna od boljih metoda uklanjanja je da ih primamite na hranu (npr .mrkva) i kad se oni zaljepe jednostavno izvucete sve zajedno sa puževima. Većina akvarista tretira biljke raznim hemikalijama prije unosa u akvarij i na taj način uništavaju legla koja bi mogla biti zakačena na listovima biljaka. Ovaj puž ima svog prirodnog neprijatelja, a to su puževi Clea Helena. Iako ga prati loš glas ovaj puž nije toliko loš jer se hrani takođe trulim biljem i listovima koje su pale na dno, preostalom hranom od riba i mrtvim ribama, samim time on pomaže u održavanju stabilnog sistema u akvarijumu. Vjeruje se da je višak hrane najčešči uzrok zašto se ovaj puž razmnožava, pa bi se njegov broj mogao kontrolisati ako mu smanjimo količinu hrane. Mirza

Malezijski truba puž

Ramshorn puževi

juni 2013. www.akvaristi.org

27


Username: Beno_Zenica

Biljni akvarij 332 lit. Dimenzije 110x55x55 cm Podloga: Hranjiva podloga JBL aqua basis, završni sloj od riječnog pijeska, prednji plan od bijelog kvarcnog pijeska granulacije 01-03 mm.

Rasvjeta: 4x54 T5-HQ JBL nature 9000k 1047 Filtracija: Sump, EHEIM compact + 3000 pumpa CO2: Boca 2 kg, igličasti ventil JBL, DIY difuzor vata

28 www.akvaristi.org

juni 2013.


Gnojenje: Makro, po potrebi Dekoracija: Kamen i žile panjeva, nađeno u šljiviku Biljke: Kriptokorina green, Jawa moss, Lilaeopsis brasiliensis, hemianthus callitrichoides ‘cuba’, staurogyne sp., hydrocotyle tripartita, hydrocotyle verticillata, flame moss, spiky moss,

java moss, microsorum pteropus, microsorum windelov, cryptocoryne wendtii brown, rotala indica, rotala rotundifolia, rotala green,hemianthus micranthemoides, bolbitis heudelotii, lysimachia nummularia, pogostemon octopus, pogostemon erectus, pogostemon stellata, echinodorus tenellus, marsilea hirsuta Ribe: Neon tetre Kardinalke jato, Molly Zamjena vode ide jednom sedmično 50%

juni 2013. www.akvaristi.org

29


Park prirode

Neretva — Zelena ljepotica

Neretva je najveća i jedina rijeka u BiH koja se uliva u Jadransko more (izuzmu li se podzemne vode Trebišnjice). Kao i sve rijeke u BiH koje izviru u području Dinarida i Neretva se od izvorišta usmjerava prema sjeveru, tačnije teče u smjeru sjeverozapada sve do ušća desne pritoke Rame, kada mijenja pravac prema jugu. Dužina rijeke Neretve je oko 230 km. Izvorište Neretve je u području Čemerna koje predstavlja karakterističnu vododjelnicu između Jadranskog i Crnomorskog sliva. Na širem području su izvorišta Sutjeske, pritoke Drine, ali i Vrbe čije vode podzemnim putem (jezero Klinje, Mušnica, Fatnička rijeka) otiče u sliv rijeke Trebišnjice. Izvorište Neretve je na 1227 metara nadmorske visine sa zapadne strane sedla Gredelj – planine Jabuka,

a više manjih izvora i potočića čine izvorišnu čelenku Neretve. Temperatura Neretve veoma varira tako da je izmjerena maksimalna temperatura od 17,1º C (august) i minimalna 5,2º C (januar). Područje Gornje Neretve je naseljeno i bogato raznolikom ihtiofaunom što je bilo predmet znanstvenih istraživanja još u 19. stoljeću. Najpoznatije autohtone riblje vrste su iz porodice salmonida: mekousna pastrmka, potočna pastrmka, jezerska pastrmka i glavatica. Pored njih u Neretvi obitavaju i druge autohtone riblje vrste kao što su klijen, gaga, strugač i peš. Mekousna pastrmka i glavatica se smatraju endemskim vrstama ovog područja. Posebno je interesantna glavatica zbog svoje veličine pri čemu može dostići težinu čak do 30 kg. Gornju Neretvu na-

30 www.akvaristi.org

juni 2013.


seljava i riječni rak koji je ujedno i indikator čiste vode. Riječni rak, pored Neretve, naseljava i njene pritoke kao i Boračko jezero. Endemska mekousna pastrmka, koja obitava jedino u rijeci Neretvi, veoma je osjetljiva riblja vrsta i opstaje samo u vodi bogatoj kiseonikom i sa relativno niskom temperatu-

rom. Zato je i područje mekousne pastrmke ograničeno tek nizvodno od Krupačkih stijena, odnosno od utoka Gornjeg i Donjeg Krupca koji bitno mjenjaju fizičke i hemijske karakteristike rijeke. Vremenom je u slivu Gornje Neretve izvršena introdukcija (unošenje) ribljih vrsta koje nisu svojstvene ovom vodotoku, ali koje su se ipak održale u njemu: kalifornijska pastrmka, zlatovčica, lipljan, bjelica i šaran (samo u Boračkom jezeru).

juni 2013. www.akvaristi.org

31


Fotogalerija

Foto: Mirza

Foto: Mirza 32 www.akvaristi.org

juni 2013.


Foto: EmirLK

Foto: EmirLK juni 2013. www.akvaristi.org

33


Fotogalerija

Foto: Krokiroki

Foto: Krokiroki 34 www.akvaristi.org

juni 2013.


juni 2013. www.akvaristi.org

35


36 www.akvaristi.org

juni 2013.


Akvaristi No3