.
pogodnosti diktira i blizina tržišta, te izgrađenost komunikacija i mogućnost transporta osjetljivih kultura. •
II agrozona – uključuje zemljišta osrednjih potencijala, koja posjeduju ograničenja i uglavnom su manje prikladna za kultiviranje. Zauzima površinu od 23.176,59 ha. Mogu se koristiti kao oranična tla, a pretežno se koriste kao livade i voćnjaci. Ova zona uključuje zemljišta V i VI bonitetne kategorije. Područje II zone karakteriše se heterogenošću zemljišnog pokrivača, gdje su uticaji erozionih procesa izraženiji nego na području I zone. Ovo je zona poluintenzivne poljoprivrede. Zemljišta su zastupljena na nagibima na kojima se u sistemu proizvodnje mogu smjenjivati oranice, voćnjaci i travnjaci. Postoji mogućnost korištenja i irigacionog sistema za neke vrste konjukturnih proizvoda, inače je pretežno zona suhog ratarenja i voćarstva. Ova zona zastupljena je u skoro svim općinama Kantona. Glavni ograničavajući faktori njihovog intenzivnijeg korištenja u ratarskoj proizvodnji su: mala dubina soluma, jak nagib terena i otežano korištenje mehanizacije. Prirodni uslovi i tradicionalan oblik proizvodnje hrane favorizuju strukturu proizvodnje u ovoj agrozoni. U ovoj agrozoni najviše su zastupljene proizvodnja mesa i mlijeka, dakle, korištenje zemljišta kao livade i pašnjaci, zatim proizvodnja strnih žita, krompira, povrća i voća. Potrebno je istaći da se zbog proteklog rata, značajan dio površina, oko 15%, ne koriste adekvatno u što spadaju i površine pod minskim poljima.
•
III agrozona – uključuje zemljišta najslabijih bonitetnih kategorija (VII bonitet), i zauzima površinu od 3.782,62 ha. Sa aspekta zemljišnih potencijala ona predstavljaju najslabije područje Kantona. Zemljišta u okviru ove zone karakterišu se vrlo izraženim ograničenjem za šire korištenje u poljoprivredi. To su u prvom redu zemljišta velike inkliniranosti terena, vrlo male dubine, viših nadmorskih visina i nepovoljnih klimatskih prilika. U ovoj zoni dominiraju površine slabijih pašnjaka. Kod površina ove agrozone, u planinskom dijelu Kantona, koje se nalaze na takvim formama reljefa sa jako inkliniranim i stjenovitim terenima, teško se može očekivati njihova promjena i poboljšanje stanja. Prema načinu korištenja uglavnom su pod pašnjacima. Ekstremni uslovi planinskog područja, te veoma slab kvalitet zemljišta, izražen kroz plitkoću i nagnutost terena, odredili su oblik proizvodnje hrane u ovom području. Zbog nepovoljnih prirodnih uslova planinskog područja, struktura proizvodnje u ovoj agrozoni se uglavnom bazira na proizvodnji sijena i krme odnosno proizvodnji ovčijeg i goveđeg mesa i mlijeka. Ujedno bi se trebala iskoristiti i potencijalna mogućnost proizvodnje ljekobilja zbog čistoće područja. Potencijalno postoji mogućnost da zemljišta ove agrozone, a VII bonitetne kategorije, koja predstavljaju vrlo loše pašnjake smještene u planinskom rejonu (vrlo oštra klima, česti vjetrovi, zemljišta na gornjoj granici šume) pružaju mogućnost povećanja-proširenja površina u namjeni šume i šumskih zemljišta. Smanjenim antropogenim uticajem na tim površinama može doći do širenja vegetacije šumskog tipa, a koja bi zbog ukupnih orografsko-edafskih uslova i vegetacijskih karakteristika imala karakter prirodne vrijednosti.
Planom utvrđena područja vrijednih tala treba u potpunosti zaštititi od neracionalnog iskorištavanja i korištenja u nepoljoprivredne svrhe (izgradnja van planom utvrđenih građevinskih područja). Sve poljoprivredne površine (posebno vrijedno obradivo tlo, vrijedno obradivo tlo, te ostala obradiva tla) predstavljaju resurs za proizvodnju kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda (zdrave hrane) u cilju poboljšanja opskrbe lokalnog stanovništva, ali i za razvoj poljoprivrede kao privredne djelatnosti. Pri tom treba imati u vidu njihovu važnost za održavanje ekološke
32