47359287 aromaterapija

Page 1

AROMATERAPIJA Mirisima do zdravlja Aromaterapija je jedno od najpopularnijih područja nekonvencionalne medicine. U Evropi, SAD, Kanadi, Australiji i Japanu radi na hiljade kabineta za aromaterapiju, o njoj je napisano mnoštvo knjiga i izdaju se časopisi koji se bave isključivo tom tematikom. Uticaj mirisa na psihičko i fizičko stanje čoveka, koji je odavno poznat u psihologiji i fiziologiji, u aromaterapiji se povezuje s lekovitim svojstvima eteričnih ulja. Aromaterapija je idealno čista, potpuno prirodna metoda ublažavanja ili otklanjanja različitih tegoba. Svi njeni zahvati temelje se na unošenju visokokvalitetnih biljnih ulja u ljudski organizam, bez hemijskih podloga ili dodataka. Današnja ispitivanja koja se obavljaju u svetu sve češće potvrđuju delotvornost eteričnih ulja. Ona su u određenoj meri baktericidna, a neka pomažu i kod lečenja virusnih infekcija otpornih na preparate kojima se služi službena medicina. Mnoga ulja stimilišu obnovu i rast ćelija, te regulišu i vraćaju organizmu njegovu fizičku i psihičku ravnotežu. Takođe ima i onih koja ublažavuju stres i potpomažu oslabljeni krvotok. U kombinaciji sa sposobnošću podsticanja regenarcije tkiva, ta svojstva čine opravdanom tvrdnju da ulja mogu da podignu opštu otpornost organizma. Blagotvorni uticaj koji eterična ulja imaju na stanje duha proširuje njihovu lekovitu primenu. Upotrebom eteričnih ulja do određene mere vraća se poljuljanu emocionalna ravnoteža, a neka od njih poznata su po svojim stimulišućim, osvežavajućim i opuštajićim svojstvima, pa čak i po sposobnosti pobuđivanja euforičnog stanja. Takođe mogu da ožive umornu psihu i osveže pamćenje. Pomoću aromaterapijskih metoda eterična ulja vrlo brzo prodiru u vensko-arterijski sistem putem kojeg se njihove čestice šire po čitavom organizmu. Kad se jednom nađu u organizmu, eterična ulja mu vraćaju harmoniju i povoljno deluju na sistema i organe kojima je poremećena funkcionalna ravnoteža. Nema eteričnog ulja koje deluje samo na jednu bolest ili na jedan tip tegoba. Najbolji primer za to je lavandino ulje koje, pored toga što je antiseptik, ublažuje stanje depresije i umora, poboljšava raspoloženje i pomaže pri otklanjanju glavobolja i migrena. KRATKA ISTORIJA UPOTREBE ULJA Brojne priče, od stare ere do renesanse i modernog doba, od starih vedskih i kineskih tekstova do sumerskih pločica i egipatskih papirusa, spominju razne mirise i pomade. Evo kratkog pregleda mirisnog traga eteričnih ulja kroz istoriju. Počeci aromaterapije gube se u izmaglici davnih vremena u kojima su drevni iscelitelji praktikovali svoja znanja iz prirodne medicine koja nigde nisu zabeležena. Prve zapise o tome nalazimo u egipatskim hramovima. Egipćani su veliku pažnju poklanjali zdravlju i higijeni, a njihovi sveštenici dobro su poznavali delovanje eteričnih ulja i smola na telo, o čemu svedoči i njihova savršena veština balzamovanja. U starom Egiptu parfem i lek imali su isto značenje, a oba pojma važe za aromatična ulja. Hebreji, koji su dobar deo svoje rane istorije proveli kao egipatsko roblje, po oslobođenju su proširili umetnost pravljenja i korišćenja aromatičnih ulja na ostale delove Evrope. U Vavilonu su eterična ulja dodavana građevinskim materijalima pri izgradnji hramova. Upotrebljavali su ulja limuna, kedra, mirte i cimeta, koja su poznata po svojim antiseptičnim svojstvima i na taj način dezinfikovali prostorije hrama. Jedna sumerska pločica ispisana klinastim pismom (oko 3000. g. pre n. e.) opisuje način upotrebe biljnih lekova među kojima su i mirta, tamjan i smole, a u ostalim delovima sveta lečenje uljima bilo je poznato još odranije.


Indijska ajurvedska medicina predstavlja najstariji kontinuirani oblik medicinske prakse u svetu. Vede, dokumenti na kojima se ona temelji, spominju više od 700 različitih preparata kao što su cimet, đumbir, sandal i mirta, te propisuju upotrebu parfema i eteričnih ulja u obredne i terapeutske svrhe. Hipokrat, otac zapadne medicine, pre više od 2.000 godina suzbijao je epidemije kolere u Atini tako što je na više mesta u gradu palio aromatične trave, a Teofrast je napisao studiju o eteričnim uljima i njihovom dejstvu. Rimljani su izuzetno cenili ružino ulje i vodicu, koje su koristili kao miris, aromu za vino i lek protiv mamurlika. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva većina aromaterapijskih (i svih drugih) znanja zaboravljena je, ali su ona na svu sreću nastavila da žive u islamskom svetu. Arapi su stolećima usvaršavali tehnike destilacije, čiji se pronalazak pripisuje čuvenom Ibn Sini ili Aviceni, i destilovali egzotične esencije među kojima je najpoznatije bilo ružino ulje koje su izvozili u svet. U to vreme u Evropi su najbolje aromaterapeutsko znanje posedovali sveštenici i sveštenice jednog kulta (smatrani su sledbenicima satane i veštica), koji su uglavnom završavali na inkvizitorskim lomačama, pa je dobar deo tog znanja uništen ili izgubljen. Većina recepata nije se zadržala u pisanoj već u usmenoj predaji, pa su mirisne supstance izašle iz mode i vratile se na scenu tek s povratnicima iz krstaških ratova koji su u Evropu doneli proizvodnju eteričnih ulja. To umeće snažno je oživelo u renesansi i na kraju preraslo u proizvodnju kozmetike. Napredak hemije i umeća destilovanja razvio je proizvodnju eliksira, balzama, mirisnih voda i ulja, kao i melema za lečenje i negu kože. Nikola Lmeri, lični lekar Luja IV, u svojoj knjizi opisuje mnoge takve preparate. Veliki istraživači V veka proglasili su eterična ulja jedinim lekom protiv čestih epidemija raznih bolesti koje su u to doba harale Evropom i njihova popularnost je rasala sve do VIII veka kada su farmaceuti počeli da sintetizuju materije za koje se verovalo da su efikasije od prirodnih. Razvoj moderne nauke u I veku gurnuo je u zapećak sve oblike lečenja biljem, pa su tako i aromaterapijska znanja završila u fioci s natpisom "prevaziđeno". Aromaterapija se na velika vrata vraća tek prvom polovinom veka. Tvorac njenog naziva je francuski hemičar Gatfua koji se bavio ispitivanjem eteričnih ulja kao potencijalnih sastojaka kozmetičkih preparata. Prilikom jedne slučajne eksplozije u laboratoriji dobio je opekotine po rukama i, da bi ublažio bol, uronio ih je u posudu s lavandinim uljem. Tako je otkrio da ono ne deluje samo antiseptički, već i znatno ubrzava zarastanje rana i lečenje opekotina. Gatfua je svoja dalja ispitivanja terapeutskih svojstava eteričnih ulja opisao u knjizi "Aromaterapija" izdatoj 1937. godine. Njegovi eksperimenti pokazali su da su eterična ulja, a posebno lavandino, delotvornija od hemijskih antiseptika i da pomažu pri otklanjanju odumrlog tkiva. Daljoj popularizaciji ove nauke doprineo je francuski lekar dr Žan Valne izdavši 1964. godine knjigu "Aromaterapija - lečenje bolesti biljnim ekstraktima", nakon što je kao vojni hirurg skupio mnogo vrednih podataka o lečenju rana i dezinfekcijskom delovanju eteričnih ulja. Aromaterapija je danas pre svega profilaktička metoda, način za održavanje dobre fizičke i psihičke kondicije, ublažavanje svakodnevnih tegoba, ulepšavanje života. Rastuće zanimanje za nju posledica je pojačanih nastojanja da se izbegnu štetni propratni efekti sintetičkih lekova, kao i širenja svesti o "jedinstvu tela i duha". ETERIČNA ULJA Eterična ulja su u biljkama zastupljena u vrlo malim količinama. Ona se nalaze u raznim


delovima biljke (cvetovima, lišću, grančicama, stabljici, plodovima, drvetu i kori) u obliku sićušnih kapljica, štite biljku od bolesti i parazita i pročišćavaju vazduh oko nje. Takođe privlače određene insekte koji oprašuju biljku. Ponekad se čak ponašaju kao prirodna svojstava za uništavanje korova stvarajući oko korena područje na kojem ne može rasti određena vrsta biljaka koja ugrožava vrstu "domaćina". Najčešće primenjivan način dobijanja eteričnih ulja je destilacija celih biljaka ili njihovih delova vodenom parom. S obzirom na to da su eterična ulja sasvim prirodni proizvodi, njihov kvaltet, čistoća i svojstva variraju od sezone do sezone pod uticajem godišnjih doba, vremenskih prilika ili doba dana u kojem se sirovine skupljaju, svojstava zemljišta u kojem su biljke rasle, načina njihovog uzgoja, itd. Količina ulja u različitim vrstama bilja značajno varira. U nekima ga ima svega 0,01%, dok se u drugim biljkama količina ulja penje čak i do 10%. Najzagonetnije i istovremeno najvažnije svojstvo eteričnih ulja leži u njihovom izuzetno složenom sastavu jer većina njih sadrži više od nekoliko stotina sastojaka. Uprkos značajnom napretku savremene farmacije ne postoji gotovo nijedno ulje za koje bi se moglo reći da je njegov sastav do kraja poznat, a naučnici stalno pronalaze nove sastojke. Upravo taj složeni sastav objašnjava njihova raznovrsna terapijska dejstva na čoveka, kao i činjenicu da ne mogu da budu smeštena u okvire oficijelne farmacije koja zahteva striktno poznavanje sastojaka svakog od svojih preparata. Prava i potpuna svojstva imaju samo prirodno proizvedena i tretirana ulja, koja se u procesu proizvodnje ne podvrgavaju hemijskim ili fizičkim postupcima koji mogu da ih oštete i umanje njihovo dejstvo. Velika potražnja dovodi do toga da su ova ulja često razblažena ili dopunjena sintetičkim dodacima, što može da posluži u kulinarstvu ili industriji mirisa ali aromaterapija zahteva samo najprirodnija i najbolja eterična ulja. Sledeće njihovo važno svojstvo je da nisu masna iako njihovo ime to sugeriše. Ne rastvaraju se u vodi, slabo su rastvorljiva u sirćetu, prilično dobro u alkoholu, a sjajno se mešaju s biljnim uljima, mastima i voskovima. Veoma su osetljiva na spoljašnje uticaje, pa ih treba čuvati u dobro zatvorenim bočicama od tamnog stakla, daleko od izvora toplote. Citrusna ulja valja čuvati u frižideru jer lako isparavaju. Pošto je popularnost eteričnih ulja u porastu, budite pažljivi pri kupovini. Ne kupujte ulja u bočicama od prozirnog stakla ili ona koja su u prodavinici stajala izložena suncu. AROMATERAPEUTSKE METODE U aromaterapiji eterična ulja unose se u organizam na dva načina: udisanjem i kroz kožu. Tako se koriste u mešavinama za inhalaciju, kupkama, mešavinama za masažu, prilikom nege lica i tela, za lokalno utrljavanje i u kompresama. Glavni kriterijum kod izbora ulja i pripreme mešavine za lečenje je da osoba kojoj je to namenjeno prihvati miris. Postoji više vrsta ulja s istim ili sličnim terapijskim svojstvima, pa nije teško napraviti mešavinu koja će vam prijatno mirisati i usput vas lečiti. Pošto se nerazređena ulja nikako i nikada ne smeju utrljavati direktno u kožu, ona se obično rastvaraju u tzv. nosivim uljima ili podlogama. Osim što rastvaraju eterična ulja, nosiva ulja dobro deluju na kožu. Kao univerzalne podloge mogu da posluže maslinovo ulje (za normalnu i suvu kožu) i suncokretovo ulje (za masnu kožu). Za suvu i normalnu kožu kao podloga se preporučuje i ulje od pšeničnih klica, avokadovo ulje i lešnikovo ulje, a za masnu kožu bademovo, kao i ulje od semenki grožđa ili breskve. Katkad se s podlogama za ulja meša tečni vosak jojobe. Željenu mešavinu najlakše ćete pripremiti ako uzmete bočicu od 10 ml s


kapaljkom, u kojoj ćete pomešati po, recimo, dvadeset kapi od svakog izabranog ulja. Tako pripremljena mešavina može da se doda nosivom ulju za masažu, da se koristi u mirisnoj svetiljci, da se upotrebi za kupku, itd. Odgovarajuću mešavinu napravićete tako što ćete u spisku ulja pronaći ona koja odgovaraju vašim simptomima i tegobama ali nikada ne mešajte više od 5 vrsta ulja. Sami ćete odabrati način na koji ćete upotrebiti mešavinu. I ne preterujte, ni za jedan aromaterapijski tretman (masaža, kupka, inhalacija, komprese) nemojte da upotrebite više od 10 kapi mešavine, jer u aromaterapiji ne vedi izreka - od viška glava ne boli. AROMATIČNA KUPKA pomaže kod bolova u mišićima, problema s kožom, cirkulacijom, kod istegnuća tetiva, otklanja umor ili nesanicu, deluje umirujuće ili stimulišuće u zavisnosti od upotrebljenih ulja. Pošto se eterična ulja ne rastvaraju u vodi potrebno je da im dodate emulgator. Da biste pripremili kupku ukapajte već gotovu mešavinu eteričnih ulja u nekoliko kašika meda ili slatke pavlake koje ćete dodati u kadu kad je već puna vode. U njoj treba da ostanete najmanje 15 minuta. AROMAKOMPRESOM možete da ublažite pobleme s kožom, bolove u mišićima i zglobovima. Gazu, vatu ili peškir namočite u vodu u koju ste ukapli ulje (5 kapi na 100 ml vode) i iscedite je. Zatim je privijte na odgovarajuće mesto, prekrijte suvim peškirom i držite od 1 do 2 sata. Komprese za reumatske bolove, bolove u mišićima, starija uganuća, upale živaca i bešike, kao i za iritiranu kožu, treba da budu onoliko tople koliko možete da podnesete. Za sveža uganuća, opekotine, otekline i glavobolju koriste se hladne komprese. INHALACIJE su dobar način primene eteričnih ulja za sve bolesti osim astme. Najkorisnije su kod obolenja disajnih puteva poput prehlade, kašlja, bolesti sinusa i glavobolja. Najpopularniji i najprijatniji način inhaliranja je primena mirisnih svetiljki u kojima svećica zagreva mešavinu vode i eteričnih ulja. Mešavina isparava, a ulja se raspršuju u vazduhu. U zavisnosti od veličine prostorije u svetiljku treba staviti 10-20 kapi ulja i nekoliko kašika vode. Eterična ulja možete po potrebi da koristite i pri klasičnom inhaliranju (sipajte ih u posudu s vrućom vodom, glavu prekrijte peškirom, zavorite oči i inhalirajte isparenja). MASAŽA je najvažniji postupak u aromaterapiji, najdelotvornija je i najbrže donosi rezultate. Tada dolazi do najpotpunijeg prodiranja ulja u kožu i telo koz krvne sudove i simfni sistem. Kontakt eteričnog ulja sa nervnim završecima u koži izaziva trenutnu reakciju koja dovodi do opuštanja. Ulje za masažu priprema se tako što se u 10 ml nosivog ulja umeša 5 kapi izabranog eteričnog ulja ili mešavine ulja. SAMOMASAŽA je postupak kojem pribegavamo ako nema ko da nas izmasira, pa to činimo sami. Ona se uglavnom ograničava na masažu ruku i nogu, refleksoterapijsku masažu (masaža stopla), delimično na masažu stomaka i ramena, ali zato uključuje gotovo kompletnu masažu lica i glave. Primena eteričnih ulja pri samomasaži je ista kao i kod obične masaže. LOKALNO UTRLJAVANJE kod mnogih tegoba može da se krosti umesto masaže. U bolna mesta treba da utrljavamo eterična ulja rastvorena u nosivom ulju i to u razmeri kao za masažu. ISPIRANJE USTA i GRLA primenjuje se kod lokalnih upala usne šupljine. U čašu vode dodajte tri kapi eteričnog ulja, dobro promešajte pre svakog gutljaja, zatim isperite i pljunite. LIČNA KOZMETIKA svakoga od nas može da se oplemeni s nekoliko kapi eteričnog ulja. Možete ga dodati u kreme, šampone i losione posle brijanja ili ispirati kosu posle pranja u


vodi s nekoliko kapi ulja. PREGLED ETERIČNIH ULJA GRUPISANIH PREMA OSNOVNIM TERAPIJSKIM SVOJSTVIMA Ublažavanje bolova izazivaju: bergamot, đumbir, lavanda, majoran, melisa, rimska kamilica, ruzmarin. Antiseptici: sva eterična ulja u manjoj ili većoj meri deluju antiseptički. Najdelotvornija su: bergamot, eukaliptus, borovnica, lavanda, ruzmarin, sandal, čajevac i cimet. Fungicidno dejstvo (protiv glivičnih oboljenja) imaju: lavanda, mirta, čajevac, geranijum i limun. Bakteriostatici: bargamot, eukaliptus, borovnica, lavanda, ruzmarin i čajevac. Antivirusno dejstvo imaju: limun, lavanda, geranijum, čajevac, biber i eukaliptus. Protivupalno deluju: bargamot, kamilica, eukaliptus, melisa, menta, ivanjsko cveće, ruža i sandal. Antidepesivno dejstvo imaju: bergamot, kamilica, ivanjsko cveće, geranijum, jasmin, lavanda, melisa, neroli, narandža, ruža, sandal, ružino drvo, jilang-jilang, kedar. Zarastanje rana pospešuju: bergamot, kamilica, lavanda, mirta i čajevac. Diuretici: kamilica, kedar, čempres, tamjan, geranijum, borovnica, ruzmarin, sandal i bergamot. Probavu posepešuju: biber, neroli, đumbir, borovnica, lavanda, limun, mandarina, majoran, menta, rimska kamilica, ruzmarin. Uspavljujuće dejstvo: kamilica, lavanda, neroli, majoran, jilang-jilang, borovnica, čempres. Krvni pritisak snižavaju: limun, lavanda, majoran, melisa, ivanjsko cveće, jilang-jilang. Krvni pritisak podižu: ivanjsko cveće, izop, ruzmarin. Ravnotežu hormona regulišu: neroli, ivanjsko cveće, čempres, lavanda, limun, bor, rimska kamilica, ruža, sandal, čajevac i geranijum. Regenrišu (podstiču rast i obnovu ćelija): većina eteričnih ulja, a naročito lavanda, mirta i tamjan. Toniziraju (jačaju organizam ili njegove pojedine organe): bosiljak, biber, kamilica, tamjan, geranijum, borovnica, lavanda, majoran, mirta, melisa, neroli, ruža i čajevac. Smiruju: bergamot, ivanjsko cveće, tamjan, borovnica, lavanda, ruzmarin, melisa, nerli, ruža i sandal. Stimulišu (pospešuju opštu aktivnost organizma ili pojedinih organa): biber, eukaliptus, geranijum, menta, ruzmarin, neroli, đumbir, rimska kamilica, melisa, jilang-jilang, đumbir.


Snižavaju temperaturu: bergamot, kamilica, eukaliptus, melisa, čajevac i menta. Regulišu menstrualni ciklus: bosiljak, kamilica, ivanjsko cveće, izop, borovnica, lavanda, majoran, mirta, ruža, ruzmarin i geranijum. Smiruju kašalj: sandal, lavanda, timijan, bor, jela, geranijum. Jačaju nervni sistem: kamilica, lavanda, majoran, melisa, ruzmarin i izop. Jačaju imunitet: lavanda, čajevac i većina ulja. Podstiču misaonu aktivnost: bosiljak, ruzmarin, menta, limun i bergamot. Afrodizijaci su: jasmin, neroli, ruža, ivanjsko cveće, sandal, jilang-jilang, borovnica, kedar, đumbir i klinčić. Antiafrodizjak: majoran. VODICA MAĐARSKE KRALJICE Neka ulja i preparati koji se na njima temelje smatrani su lekom za gotovo sve boljke, pa i za starost. Najbolji primer za to je tzv. Vodica mađarske kraljice, čiji se izum 1370. godine pripisuje mađarskoj kraljici Elizabeti, poreklom iz poljske kraljevske kuće Pjasta. Tu aromatičnu mešavinu prati slava snažnog sredstva za pomlađivanje koje je, navodno, vratilo uvelu lepotu već ostareloj Eržebet. U londonskoj farmakopeji iz 1683. g. o njoj možemo pročitati: "Divljenja je vredno delovanje te vodice protiv svih prehlada i bolova glave izazvanih vlagom, protiv apopleksije, epilepsije, vrtoglavica, letargije, paralize, bolesti živca, reumatizma, gubitka pamćenja, gluvoće i gubitka vida, kao i koagulacije krvi. Pomaže kod zubobolje i bolova u želucu, upale plućne maramice, gubitka apetita i loše probave, opstrukcije jetre, creva, slezene i materice. Prima i konzervira prirodnu toplotu, obnavlja sposobnosti funkcije tela, čak i u starosti (tako kažu), i malo je lekova koji imaju tako mnogo dobrih efekata. Uzimati u vinu i rakiji, mazati njome slepoočnice, udisati". Evo jednog od pokušaja rekonstrukcije ovog slavnog i čudotvornog srednjevekovnog recepta za podmlađivanje: - 60 g etil alkohola - 30 kapi eteričnog ulja ruzmarina - 12 kapi eteričnog ulja limuna - 5 kapi eteričnog ulja ruže - 5 kapi eteričnog ulja nerolija - 2 kapi eteričnog ulja kadulje - 2 kapi eteričnog ulja mente Promućkajte pre upotrebe.


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.