Glasnik zaštite bilja

64 godine s Vama!

Godina 43 • broj 5 • Zagreb 2020.

UDK 632

ISSN

03509664

9 770350 966004

Broj 5.

2020.g.

glasnik

zaštite bilja

PRVČA PZ

UPRAVA: Baruna Trenka 28, N.Gradiška KOMERCIJALA I KNJIGOVODSTVO Pavla Radića 44, Požega Tel: 034/211-580 Fax: 034/211-050 MALOPRODAJNE PRODAVAONICE: Adresa

Mjesto

Tel./ fax

Adresa

Mjesto

Tel./ fax

B. Trenka 28 S. Radića 148 B. J. Jelačića 66 Pavla Radića 44 Zagrebačka 23 A. Starčevića 1 Sisačka 59c Braće Radića 1 Augusta Cesarca 1 Ivana Filipovića 64a Meštrovićev Trg 16 J. J. Strossmayera 126

Nova Gradiška Gradac Vukovar Požega D.Andrijevci Trenkovo Popovača Čačinci Pakrac Velika Kopanica Vrpolje Našice

035/351-524 034/263-081 032/410-005 034/211-009 035/470-126 034/236-009 044/691-233 033/684-125 034/411-471 035/221-591 035/438-108 031/612-030

Trg Ljudevita Gaja 5a Ljudevita Gaja 75 Stjepana Radića 87 Gorička 1 Ulica slobode 1 I. N. Jemeršića 37c Vukovarska 31 Katarine Zrinski 1 Bana J. Jelačića 32 Kolodvorska 51 Bošnjaci 107 Bana J. Jelačića 7

Osijek Pitomača Gola Virje Ivanić Grad Grubišno Polje Eminovci Petrinja Orahovica D.Miholjac Ivankovo Dalj

031/200-302 033/782-960 048/833-433 048/897-581 01/288-9168 043/448-333 034/247-133 044/813-366 033/673-084 031/630-194 032/381-279 031/590-474

Kolodvorska 24a Kralja Zvonimira 15 Matije Gupca 20 Vladimira Nazora 15 B.Alojza Stepinca 32 Đure Basaričeka 85 Moslavačka 129 Matije Gupca 34 Kralja Tomislava 33 Velike Sredice 44 Dežanovac 264 Končanica b.b.

Milana Novačića 44

Daruvar Čepin St.Petrovo Selo Lužani Okučani Đurđevac Hercegovac Garešnica Nova Kapela Bjelovar Dežanovac Končanica Čazma

043/440-266 031/381-744 035/387-207 035/436-736 035/371-231 048/280-071 043/524-490 043/531-757 035/384-305 043/532-998 043/381-079 043/325-289 043/772-407

Bana J. Jelačića 20 Hrv. nezavisnosti 28 Đakovačka 36 A.Starčevića 76 Matije Gupca 20 Ljudevita Gaja 1 Istarska 1 B. Rapić 1A Gundulićeva 22 Stjepana Radića 3 H. D. Genscher 22 b Braće Radića 35

Slatina Sotin Stari Mikanovci Đakovo Virovitica Ludbreg Prelog Sisak Nova Gradiška Rovišće Vinkovci Koprivnica

033/400-416 032/512-814 032/212-550 031/810-543 033/800-360 042/306-029 040/648-051 044/639-636 035/352-206 043/878-019 032/354-814 048/681-273

ISSN 0350-9664

rujan/listopad 2020. godine, str. 1 - 116

UDK 632

GL A SNI K Z AŠTITE B I L JA Glavni urednik: Katarina Lučić, mag. ekonomije Izvršni urednik: dr. sc. Magdalena Zrakić Sušac Stručni urednik: prof. dr. sc. Stjepan Sito Stručno uredništvo: doc. dr. sc. Kristina Batelja Lodeta prof. dr. sc. Đani Benčić doc. dr. sc. Sanja Fabek Uher dr. sc. David Gluhić,znanstveni suradnik prof. dr. sc. Ivo Grgić doc. dr. sc. Josip Gugić prof. dr. sc. Marko Ivanković prof. dr. sc. Ana Jeromel prof. dr. sc. Risto Kukutanov prof. dr. sc. Tihomir Miličević prof. dr. sc. Tihomir Moslavac izv.prof.dr.sc. Vlatka Petravić Tominac mag. Tomaž Poje mag. ing. agr. Valerija Pokos prof. dr. sc. Milan Pospišil dr. sc. Iva Prgomet doc. dr. Jernej Prišenk doc. dr. sc. Maja Repajić mr. sc. Nino Rotim prof. dr. Denis Stajnko Prof. dr. sc. Dragan Škorić, akademik prof. dr. Tanas Trajčevski prof. dr. Vojislav Trkulja izv. prof. dr. sc. Karolina Vrandečić izv. prof. dr. sc. Zvonimir Zdunić MBA

-

Zagreb, R. Hrvatska Zagreb, R. Hrvatska Zagreb, R. Hrvatska Poreč, R. Hrvatska Zagreb, R. Hrvatska Split, R. Hrvatska Mostar, BiH Zagreb, R. Hrvatska Štip, Makedonija Zagreb, R. Hrvatska Osijek, R. Hrvatska Zagreb, R. Hrvatska Ljubljana, R. Slovenija Varaždin, R. Hrvatska Zagreb, R. Hrvatska Rovinj, R. Hrvatska Maribor, Slovenija Zagreb, R. Hrvatska Mostar, BiH Maribor, R. Slovenija Novi Sad, R. Srbija Skoplje, R. Makedonija Banja Luka, BiH Osijek, R. Hrvatska Osijek, R. Hrvatska

Lektor za hrvatski jezik: Zrinka Sabadoš, prof.

Lektor za engleski jezik: Srđan Bohucki, prof.

Izdavač: “Zadružna štampa”, d.d.

Direktor: Katarina Lučić, mag. ekonomije Dizajn i grafička priprema: Dario Jelusić • Pro-contra d.o.o., Zagreb Tisak: TISKARA ZELINA d.o.o., Sv. I. Zelina Radovi objavljeni u časopisu „GLASNIK ZAŠTITE BILJA“ referirani su u svjetskim referalnim časopisima:

1. CAB Abstracts 2. FSTA - Food Science and Technology Abstracts 2.GLOBAL Health 3.Ulrichsweb 4.AGRIS 5.EBSCO

GLASNIK ZAŠTITE BILJA, pune 64 godine prati razvoj poljoprivrede kod nas i u svijetu, te pod istim naslovom izlazi 43. godinu. Časopis podupire Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Sadržaj časopisa je potpuno autoriziran te nijedan njegov dio ne može biti reproduciran bez odobrenja izdavača. Časopis izlazi dvomjesečno u 6 brojeva.

Pretplata za 2020. godinu iznosi 450,00 kn, a za inozemstvo 80 eura Zagreb, Maksimirska 132, tel./fax: 01/ 2316-060, 2316-050, 2911 258 E-mail: glasnik@zastitabilja.com.hr ili info@zadruzna-stampa.hr www.zastitabilja.com.hr

glasnik zaštite bilja

64 godine

Sadržaj / Content

str. page

1. IZVORNI ZNANSTVENI RAD – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER Autori: Tajana Čop, Lari Hadelan Usporedba razvijenosti poljoprivrede Hrvatske, Mađarske i Poljske Comparison of agricultural development of Croatia, Hungary and Poland 2. STRUČNI RAD – PROFESSIONAL PAPER Autori: Marina Palfi, Nada Knežević, Karolina Vrandečić, Jasenka Ćosić Ostaci pesticida u hrani – zakonodavstvo Pesticide residues in food – legislation 3. STRUČNI RAD – PROFESSIONAL PAPER Autori: Terezija Šmider, Manda Antunović, Bojana Brozović, Ivana Varga Proizvodnja uljane repice na području Valpovštine ovisno o vremenskim prilikama Rapeseed production in the Valpovo area depending on weather conditions 4. STRUČNI RAD – PROFESSIONAL PAPER Autori: Željko Jukić, Ana Matković, Anita Liška, Karmen Jukić Otpornost različitih sorti pšenice na pšeničnog žiška (Sitophilus granarius L.) Resistance of different wheat cultivars to granary weevil (Sitophilus granarius L.) 5. PREGLEDNI RAD – REVIEW PAPER Autori: D.Sušanj, J.Gugić, Vesna Očić, Jelena Gadže, Snježana Bolarić, Kristina Batelja Lodeta Uzgoj, nutritivna svojstva i korištenje žižule (Ziziphus jujuba Mill.)

Cultivation, nutritional properties, and usage of jujube (Ziziphus jujuba Mill.)

6. IZVORNI ZNANSTVENI RAD- ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER Autori: Luna Maslov Bandić, Milena Jenić, B. Duralija Bioaktivni spojevi u plodu, listu i sjemenci maline (Rubus idaeus L.) Bioactive compounds in the fruit, leaves and seeds of raspberry (Rubus idaeus L.) 7. IZVORNI ZNANSTVENI RAD – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER Autori: Kristina Grozić, Igor Pasković, Paula Žurga, Valerija Majetić Germek, Igor Lukić, Mia Brkljača, Branimir Urlić, Jana Klanjac, Šime Marcelić, Dean Ban, Joško Kaliterna, Mirjana Herak Ćustić, Smiljana Goreta Ban Fenolni profil lista masline sorte 'Istarska bjelica' pri različitoj koncentraciji bora u hranivoj otopini Phenolic leaf profile of olive cultivar 'Istarska bjelica' at different boron concentrations in the nutrient solution

2

5

18

24

34

42

50

56

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

8. STRUČNI RAD – PROFESSIONAL PAPER Autor: Tihomir Miličević Važnije bolesti rogača The most important diseases of carob

64

9. PREGLEDNI RAD – REVIEW PAPER Autor: Nino Rotim Osvrt na hercegovačko vinogradarstvo 20. stoljeća Review of 20th century wine-growing in Herzegovina

70

10. STRUČNI RAD – PROFESSIONAL PAPER Autor: Nebojša Kojić Tradicija i uvjeti uzgoja vinove loze u vinogorju Baranja Tradition and conditions of vine growing in the Baranja subregion

80

11. IZVORNI ZNANSTVENI RAD – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER Autori: Vesna Jurkić, Marko Petek, Sanja Slunjski, Ante Biško, Lepomir Čoga Utjecaj reakcije tla na kationski odnos u lišću vinove loze (Vitis vinifera L.) Effect of soil pH on cation ratio in grapevine (Vitis vinifera L.) leaf

86

12. STRUČNI RAD – PROFESSIONAL PAPER Autor: David Gluhić Jesenska gnojdba vinove loze i masline Autumn fertilization of grapes and olive

97

3

Gospoja... …pjenušac, žlahtina, crno vino, misno vino, desertno vino „Sveta nedija“, s okusom mora i polja iz Vrbnika nad morem…

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Tajana Čop1, L. Hadelan1

Izvorni znanstveni rad

Usporedba razvijenosti poljoprivrede Hrvatske, Mađarske i Poljske Sažetak

Zajedničke karakteristike u povijesnom razdoblju razvoja poljoprivrede i tranzicijskih procesa Hrvatske, Mađarske i Poljske koje su uslijedile nakon ulaska u Europsku uniju dovele su do različitih postignuća u razvoju poljoprivrede. Tranzicijske promjene koje su uslijedile zahvatile su sve dijelove gospodarstva pa tako i poljoprivredu. Cilj rada je na temelju dostupnih podataka usporediti razvijenost poljoprivrede Hrvatske, Mađarske i Poljske primjenom analitičkog hijerarhijskog procesa (AHP). Makroekonomski, strukturalno-proizvodni i socio-ekonomski kriteriji definirani su s ciljem izrade AHP modela kojim su utvrđeni i vrednovani razvojni čimbenici poljoprivrede usporednih zemalja. Rezultati rada ukazuju kako su lošiji razvojni pokazatelji u poljoprivredi Hrvatske (0,177), dobri u poljoprivredi Mađarske (0,409), dok su najbolji razvojni pokazatelji poljoprivrede u Poljskoj (ocjena 0,415).

Ključne riječi: poljoprivreda, razvoj poljoprivrede, analitičko hijerarhijski proces

Uvod

Hrvatska, Mađarska i Poljska bilježe zajedničke karakteristike u povijesnom razdoblju razvoja poljoprivrede i tranzicijskim procesima. Hrvatsku poljoprivredu je obilježio socijalistički razvojni model od kraja drugog svjetskog rata do 90.-tih godina prošlog stoljeća uz društveno vlasništvo proizvodnih resursa. U poljoprivredi se do 1953. odvijala prisilna kolektivizacija kojom se seljaci pretvaraju u radnike u zadrugama sovjetskog tipa. Od 1953. dolazi do određene liberalizacije pa se osim kolektivne poljoprivrede zadružnog oblika javljaju i individualna gospodarstva u privatnom vlasništvu. Određuje se zemljišni maksimum od 10 ha. Od 1955. do 1985. ostvaruje se prosječni godišnji rast poljoprivredne proizvodnje od 3,1% pa se to razdoblje smatra sporijim razdobljem razvoja poljoprivrede u prošlom gospodarskom sustavu. Od 80-ih godina prošlog stoljeća reafirmiraju se seljačka gospodarstva kroz poduzetništvo. Nakon raspada Jugoslavije pogođena ratnim prilikama hrvatska poljoprivreda bilježi pad proizvodnje od 15% u odnosu na razdoblje prije raspada države (Tadić i Tadić, 1992).

Poljoprivreda Mađarske sporo se razvijala između dva svjetska rata. Prvi razlog jest raspad Austro-Ugarske države nakon Prvog svjetskog rata koja je bila najveće tržište za mađarske poljoprivredne proizvode. Egzodus radne snage iz ruralnih područja i zanemarivanje poljoprivrednih investicija doveli su do nedostatka poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Mađarska je postala najveći neto uvoznik žitarica i nije se mogla sama prehranjivati. Reformom centralno-planske poljoprivrede, Mađarska je započela preoblikovanje zadruga koje su nakon gospodarske reforme od 1963. – 1968. godine funkcionirale kao samostalna poduzeća. Nakon 1968. započele su reforme „Novog ekonomskog mehanizma“ koje su dovele do rasta nabavnih cijena, otpusta dugova poljoprivrednicima i uvođenja slobodnog tržišta. Povećala su se javna ulaganja u poljoprivredna gospodarstva, a infrastruktura je unaprijeđena. Do 1980. godine Mađarska je doživjela poljoprivredni procvat, uz porast izvozne konkurentnosti i prihoda poljopri

1

Tajana Čop, mag. ing. agr., izv. prof. dr. sc. Lari Hadelan, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10 000 Zagreb, Hrvatska Autor za korespondenciju: tcop@agr.hr

5

glasnik zaštite bilja

64 godine

vrednika. Reforme u socijalističkom poretku samo su nakratko stabilizirale gospodarstvo koje je ipak tijekom 80-ih godina doživjelo pad. Nepovoljna gospodarska kretanja 80-tih zahvatila su i poljoprivredu koja se počela oporavljati 90-tih godina usmjeravanjem države slobodnom tržištu (Kopsidis, 2006).

Poljsku poljoprivredu karakterizirala je činjenica kako je unatoč socijalističkom sustavu, većina poljoprivrednog zemljišta bila u privatnom vlasništvu, odnosno poljoprivrednici su se uspješno oduprijeli prisilnoj kolektivizaciji. Poljoprivredne politike koje nisu omogućavale slobodno tržište promijenile su se 90-ih godina padom komunizma. Ukinuta ograničenja privatnih proizvođača u pogledu najveće dozvoljene obradive poljoprivredne površine i produljenje vremena zakupa, te promjene porezne politike i različitih vrsta udruživanja proizvođača transformirale su poljsko poljoprivredno gospodarstvo. Od 2000. godine poljoprivreda je u poljskom BDP-u sudjelovala s 3,3% (Chloupkova, 2002).

U radu će se prikazati aktualni društveno ekonomski pokazatelji poljoprivrede triju zemalja.

Osnovni cilj rada je primjenom analitičkog hijerarhijskog procesa usporediti makroekonomske, strukturalno-proizvodne i socioekonomske pokazatelje poljoprivrede Hrvatske, Mađarske i Poljske kako bi se odredilo koja je od triju zemalja u najvećoj mjeri unaprijedila poljoprivredu u post-tranzicijskom razdoblju.

Materijali i metode

U radu je korištena višekriterijska analiza (eng. multi-criteria analysis) koja se uobičajeno primjenjuje za ocjenjivanje i rangiranje određenih varijabli pomoću različitih kriterija i podkriterija takve ocjene. Osnovni koraci višekriterijske analize su: definiranje skupa alternativa, određivanje kriterija, podkriterija i njihove važnosti (težine), ocjenjivanje u kojoj mjeri uspoređene alternative udovoljavaju kriterijima i podkriterijima (Deluka-Tibljaš i sur., 2013).

Model višekriterijske analize temelji se na maksimizaciji kriterija koji sudjeluju u ocjeni alternativa, a može se prikazati u obliku:

gdje je: n – broj kriterija, j = 1,2…., n m – broj alternativa, i = 1,2…., m – kriteriji, j = 1,2…., n – varijante koje se razmatraju, i = 1,2…., m A – skup svih alternativa rješenja Višekriterijsku analizu moguće je provesti s nekoliko metoda. U predmetnom radu korišten je analitički hijerarhijski proces (AHP model). Cilj AHP modela je izračunati prioritete svake alternative prema definiranom skupu kriterija za što se koristi uspoređivanje kriterija i alternativa u parovima (Leal, 2020) uz ocjenjivanje pomoću Saatyjeve skale. Kriteriji se odnose na makroekonomske, strukturalno-proizvodne i socio-ekonomske pokazatelje poljoprivrede Hrvatske, Mađarske i Poljske koji su preuzeti i prilagođeni iz Eurostatove publikacije s pregledom ruralnog razvoja u EU (Eurostat, 2014).

6

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Za potrebe analize i ocjene odabranih podkriterija korišten je softverski paket Expert Choice 2000.

Od materijala su korišteni sekundarni podaci koji obuhvaćaju znanstvene radove u području primjene višekriterijske analize i AHP modela koji su poslužili za sužavanje kriterija ocjene poljoprivrede triju zemalja. Osim ekspertnog mišljenja autora, u izradi modela korišteni su podaci Eurostat-a, Europske komisije i ostalih statističkih baza i relevantnih dokumenata.

Rezultati i rasprava Pregled dosadašnjih istraživanja Ujednačeni razvoj ruralnih područja jedan je od ciljeva politika ruralnog razvoja članica Europske unije. Početna faza ostvarenja ovog cilja je utvrđivanje razvijenosti ruralnog prostora zemalja odnosno regija EU-a. Jedna od metoda kojom se razvijenost ruralnog prostora može mjeriti kao i uspoređivati na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini je i višekriterijska analiza.

Nekoliko je radova koji koriste metode višekriterijske analize u ocjeni razvijenosti/održivosti ruralnih područja. Chatzinikolaou i sur. (2012, 2013) primjenom višekriterijske analize rangirali su 11 regija u devet država EU temeljem pokazatelja društvene održivosti (socijalni kapital, socijalna uključenost, socijalna isključenost i socijalna kohezija) i zaključili kako je nizozemska regija Noord-Holland najrazvijenija, dok je posljednje rangirana talijanska regija EmiliaRomagnom. Boggia i sur. (2014) ocjenjivali su održivi ruralni razvoj u 92 općine regije Umbrija pomoću deset pokazatelja. Poledníková (2014) je u svom radu procijenila razvoj i usporedila regionalne razlike u zemljama Višegradske skupine. Za kriterije su izabrani ekonomski, socijalni i teritorijalni pokazatelji. Rezultati pokazuju kako su NUTS 2 regije s glavnim gradovima (Prag, Bratislavský kraj, Mazowieckie, Közép-Magyarország) imale različite društveno-ekonomske pozicije u odnosu na ostale regije Višegradske skupine u 2001., i u 2011. godini. Del Campo i sur.

(2008) analizirali su regionalne specifičnosti i predložili klasifikaciju europskih regija obzirom na četiri kategorije – stopa nezaposlenosti, opće gospodarsko stanje, obrazovanje i demografske značajke. Ginevičius i Podvezko (2009) ocijenili su promjene u ekonomskom i socijalnom razvoju regija Litve pomoću 14 različitih kriterija. Sîrodoev i sur. (2015) analizirali su razvojne mogućnosti ruralnih gradova Rumunjske, te predložili prilagodbu politika ruralnog, regionalnog i održivog razvoja pojedinom tipu ruralnih naselja.

Prevolšek i sur. (2020) koriste AHP model s ciljem ocjene alternativnih rješenja održivog razvoja etno sela. Pažek i sur. (2006) koristili su AHP model s ciljem ocjene poslovnih alternativa na ekološkim gospodarstvima. Ziolowska (2008) je koristila AHP model s ciljem procjene važnosti agro-okolišnih mjera u Poljskoj. Huehner i sur. (2015) procijenili su istom metodom agro-okolišne mjere Programa ruralnog razvoja u Sloveniji.

Prema saznanju autora na području Hrvatske nisu provedena istraživanja kojima bi se višekriterijskim metodama usporedila domaća poljoprivreda s ostalim članicama Europske unije. S druge strane, postoje radovi kojima je uspoređena prehrambena industrija Hrvatske i Slovenije (Hadelan i sur., 2018) te poljoprivreda pojedinih hrvatskih administrativnih jedinica. Tako su primjerice, Martinuš i sur. (2016) uspoređivali tri županije, Krapinsko-zagorsku, Varaždinsku i Zagrebačku pomoću socio-ekonomskih, okolišnih i poslovno-organizacijskih pokazatelja poljoprivredno-prehrambenog sektora. Autori su zaključili kako je poljoprivredno-prehrambeni sektor najrazvijeniji u Zagrebačkoj županiji, a najslabije razvijen u Krapinsko-zagorskoj župa7

glasnik zaštite bilja

64 godine

niji. U doktorskom radu Jež Rogelj (2017) koristila je višekriterijski model za ocjenu održivog ruralnog razvija četiriju hrvatskih županija.

Makroekonomski pokazatelji usporednih zemalja U nastavku rada, u tablici 1. prikazani su opći, izabrani makroekonomski pokazatelji Hrvatske, Mađarske i Poljske, kao usporedne zemlje ovog rada.

Tablica 1. Izabrani makroekonomski pokazatelji usporednih zemalja Table 1. Selected macroeconomic indicators of the comparable countries Hrvatska/ Croatia Udio BDP-a u EU-28 (%) BDP/stan (PPS) BDP/stan (€) BDP stopa rasta (%) Odnos izvoz/uvoz (%)* Nezaposlenost (%)** Poljoprivredna populacija (%) Udio poljoprivrede u BDP-u (%)*** Udio zaposlenih u poljoprivredi (%)*** Udio poljoprivrednog zemljišta u ukupnoj površini (%) Udio OPG (%)

0,3 19.275 12.588 2,8 98,92 6,2 1,8 2,85 6,85 28,0 96,8

Mađarska/ Hungary 0,8 21.708 13.306 4,3 104,61 3,4 1,9 3,55 4,94 51,2 97,5

Poljska/ Poland 3,1 22.199 12.872 4,8 109,28 2,9 14,2 2,11 10,05 46,9 99,3

Izvor/Source: European Commission, 2019d; *Eurostat Statistics Explained 2020a, **Eurostat Statistics Explained, 2020b, ***The Global Economy, 2020a,b Iz tablice 1. vidljivo je kako se Poljska od analiziranih zemalja ističe po svojoj veličini što je i razvidno iz najvećeg doprinosa BDP-a u ukupnom gospodarstvu Unije. Raritet Poljske je činjenica kako je jedna od rijetkih zemalja koja tijekom globalne ekonomske krize nije bilježila negativne stope rasta (HGK, 2018). Poljska ima i najveći BDP iskazan po paritetu kupovne moći iako su u ovom pogledu razlike triju zemalja relativno male. Bitne izraženije razlike primjetne su u pogledu vanjskotrgovinske bilance koja je negativna jedino u slučaju Hrvatske. Poljoprivreda ima najveću ulogu u mađarskom gospodarstvu iako su u sve tri zemlje udjeli poljoprivrede u BDP-u ispod 4% što je odlika razvijenih zemalja. Unatoč najmanjem udjelu poljoprivrede u BDP-u, poljsku poljoprivredu odlikuje najveći udio zaposlenih što ukazuje na prevladavajuću radno-intenzivnu proizvodnju. U sve tri zemlje visoki je udio obiteljskih gospodarstava u strukturi proizvodnih jedinica iako je razvidno da je on najveći u Poljskoj.

Razrada modela usporedbe razvijenosti poljoprivrede usporednih zemalja S ciljem usporedbe razvijenosti poljoprivrede Hrvatske, Mađarske i Poljske korišten je AHP model. Za primjenu modela kreirana su tri kriterija: makroekonomski pokazatelji, strukturalnoproizvodni i socio-ekonomski pokazatelji poljoprivrede izabranih zemalja (Slika 1.).

8

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Slika 1. Kriteriji usporedbe triju zemalja Picture 1. Criteria for comparing the three countries Izvor/Source: Authors Pokazatelji poljoprivrede usporednih zemalja Za analizu makroekonomskih pokazatelja korišteni su dostupni podaci: pokazatelj produktivnosti poljoprivrednih gospodarstava usporednih zemalja koji je izračunat omjerom bruto dodane vrijednosti poljoprivrede 2017. godine i broja gospodarstava (Eurostat, 2018) pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih proizvoda u 2018. godini (European Commission, 2019a,b,c) prosječna godišnja stopa rasta investicija u poljoprivredi u 2017. godini (Eurostat, 2018) U analizi strukturalno-proizvodnih pokazatelja korišteni su dostupni podaci: • prosječna veličina gospodarstva iskazana korištenim hektarima po gospodarstvu ˝

(European Commission, 2019a,b,c) • udio ekološke poljoprivrede (Eurostat Statistics Explained, 2020c) • udio stočarske proizvodnje u ukupnom poljoprivrednom outputu (Eurostat, 2018) 9

glasnik zaštite bilja

64 godine

Pri analizi socio-ekonomskih pokazatelja korišteni su podaci: • udio poljoprivrednika s niskim obrazovanjem 2016. godine (Eurostat Statistics

Explained 2019) • udio poljoprivrednika s neformalnim poljoprivrednim obrazovanjem (Eurostat, 2018).

• udio mladih poljoprivrednika do 40 godina starosti u 2016. godini (Eurostat, 2018).

Obzirom na kriterije i izabrane podkriterije prednost je dana makro-ekonomskim pokazateljima (50%), zatim socio-ekonomskim (oko 30%), te strukturalno-proizvodnim pokazateljima (oko 20%). Redoslijed važnosti podkriterija nastao je zbog toga što se društveno-ekonomski razvoj najčešće prati upravo preko makroekonomskih pokazatelja, socio-ekonomskih i strukturalni-proizvodnih pokazatelja.

Vrednovanje kriterija i podkriterija modela Makroekonomski pokazatelji Od izabranih pokazatelja u radu su korišteni: pokazatelj produktivnosti (€/gospodarstvu), pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih proizvoda (%) i prosječna godišnja stopa rasta investicija (%). Prema dostupnim podacima Eurostata (2018) pokazatelj produktivnosti izračunat je stavljanjem u odnos bruto dodane vrijednosti poljoprivrede pojedine zemlje i broja gospodarstava. Veća vrijednost pokazatelja produktivnosti upućuje na veću vrijednost poljoprivredne proizvodnje po gospodarstvu što može biti pokazatelj prosječno većih gospodarstava, ali i gospodarstava na kojima se odvija proizvodnja proizvoda veće dodane vrijednosti.

Pokrivenost uvoza izvozom (r) kao makroekonomski pokazatelj izračunava se kao omjer izvoza robe i usluga ( i uvoza robe i usluga pojedine zemlje ( u određenoj godini (t).

Formula za izračun pokrivenosti uvoza izvozom je: (Jošić, 2008.).

Osnovna zadaća pokazatelja pokrivenosti uvoza izvozom su mogućnost konkuriranja neke zemlje na svjetskom tržištu. Prema podacima Europske komisije (2019a,b,c) izvoz i uvoz je izražen vrijednosno za 2018. godinu. Što se tiče razine investicija u poljoprivredi EU u 2017. godini u odnosu na 2009. godinu, najveću stopu bilježe Latvija i Litva. Hrvatsku kao zemlju s najvećom negativnom stopom investiranja u poljoprivredi koja iznosi -8,7%, slijede Grčka, Luksemburg i Malta.

Tablica 2. Makroekonomski kriteriji i podkrteriji za AHP model Table 2. Macroeconomic criteria and subcriteria for the AHP model Hrvatska/ Croatia

Pokazatelj produktivnosti (€/gospodarstvu) Pokrivenost uvoza izvozom polj. proiz. (%) Prosječna godišnja stopa rasta investicija (%)

Mađarska/ Hungary

Poljska/ Poland

7.184,29

8.227,91

7.282,20

68,79

148,41

151,68

-8,7

-0,5

2

Izvor/Source: Eurostat, 2018; European Commission, 2019a,b,c Obzirom na analizu podataka usporednih zemalja, najveća produktivnost utvrđena je u Mađarskoj s 8.228 €/gospodarstvu, te slijede Poljska s 7.282,20 €/gospodarstvu i Hrvatska s najni10

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

žom produktivnosti od 7.184,29 €/gospodarstvu. Sukladno izračunima, najmanja pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih proizvoda je u Hrvatskoj (68,79%), dok su Mađarska (148,41%) i Poljska (151,68%) značajni neto izvoznici. Od usporednih zemalja Poljska je jedina promatrana zemlja koja bilježi rast investicija u poljoprivredi, te isti iznosi 2%, dok Mađarska i Hrvatska bilježe negativne stope rasta investicije od, -0,5% i -8,7%.

Slika 2. Rezultati vrednovanja makroekonomskih pokazatelja Picture 2. Results of the evaluation of macroeconomic indicators Izvor/Source: Autori pomoću softvera Expert Choice/Authors using Expert Choice software Od svih navedenih makroekonomskih kriterija veća važnost prema Saatyjevoj skali, prepoznata je u podkriteriju produktivnost poljoprivrednih gospodarstava u odnosu na prosječnu godišnju stopu rasta i obzirom na pokrivenost uvoza izvozom. Pokazatelju pokrivenost uvoza izvozom dana je umjerena prednost (ocjena 3 iz Saatyjeve skale) u odnosu na prosječnu godišnju stopu rasta investicija. Primjenom AHP modela makroekonomski pokazatelji sintetizirani su u jedinstvenu ocjenu koja najveću prednost daje Mađarskoj (0,633) dok je posljednje rangirana Hrvatska (0,092).

Strukturalno-proizvodni pokazatelji Što se tiče strukturalno-proizvodnih pokazatelja i izabranih podkriterija, veća poljoprivredna gospodarstva najčešće ostvaruju i bolje ekonomske rezultate zbog zakona opsega proizvodnje, boljeg korištenja proizvodnih resursa i nižih prosječnih troškova. Na razini EU prosječna veličina gospodarstava je 14,4 ha (European Commission, 2019a,b,c).

Ekološka proizvodnja jedan je od oblika poljoprivredne proizvodnje koji se veže uz proizvode dodane vrijednosti, viših prodajnih cijena i lakšeg plasmana na tržištu. Ukupna površina u ekološkom načinu proizvodnje u EU je u porastu i u 2017. godini iznosi 12,6 milijuna hektara.

Vidljiv je i rast vrijednosti prodaje ekoloških proizvoda na 34 milijarde eura (European Commission, 2019).

Stočarstvo kao i ekološku proizvodnju odlikuje veća dodana vrijednost pa se u ovom radu veći udio stočarskih gospodarstava u strukturi poljoprivrednih gospodarstava, tj. udio stočarske proizvodnje u ukupnom poljoprivrednom outputu smatra prednošću zemlje. Na području EU-28, od ukupno 10,5 milijuna gospodarstava najveći je udio onih koja se bave biljnom proizvodnjom (52,5%). Manji udio se odnosi na gospodarstva koja se bave stočarstvom (25,1%), te mješovita gospodarstva (21,1%). Primjerice u mediteranskim zemljama veći je udio biljne proizvodnje, veći od 60%, dok je udio stočarskih gospodarstava veći od 50% karakterističan za zemlje Beneluksa, Veliku Britaniju, Irsku, Norvešku i Austriju (Eurostat, 2019). Vrijednost stočarske proizvodnje u ukupnom outputu poljoprivrede u 2017. godini u Hrvatskoj iznosila je oko 788 milijuna eura od ukupnog poljoprivrednog outputa 2.183 milijuna eura, u Mađarskoj 2.918 milijuna eura od ukupno 8.331 milijuna eura i u Poljskoj 13.071 milijuna eura od ukupno 24.938 milijuna eura (Eurostat, 2018).

11

glasnik zaštite bilja

64 godine

Tablica 3. Strukturalno-proizvodni kriteriji i podkrteriji za AHP model Table 3. Structural-production criteria and subcriteria for the AHP model

Prosječna veličina poljoprivrednih gospodarstva (ha) Udio ekološke poljoprivrede (%) Udio stočarske proizvodnje u ukupnom poljoprivrednom outputu (%)

Hrvatska/ Croatia

Mađarska/ Hungary

Poljska/ Poland

11,6

10,9

10,2

6,9

3,9

3,3

35,1

33,6

53,8

Izvor/Source: European Commission, 2019a,b,c; Eurostat Statistics Explained 2020c; Eurostat, 2018 Iz tablice 3., iskazano omjerom korištenog zemljišta i broja poljoprivrednih gospodarstava najveće prosječne veličine poljoprivrednih površina su u Hrvatskoj s 11,6 ha, nakon čega slijedi Mađarska (10,9 ha), te Poljska s 10,2 ha. Sve usporedne zemlje imaju manju prosječnu veličinu poljoprivrednog gospodarstva u odnosu na prosjek Europske unije. Promatrajući udio ekološke poljoprivrede u poljoprivredi analiziranih zemalja, može se zaključiti kako je Hrvatska s 6,9% ekoloških površina vodeća, dok Mađarska i Poljska imaju približno podjednaki udio ekoloških površina, odnosno 3,9% i 3,3% (Eurostat Statistics Explained 2020c). Hrvatska se s ekološkim površinama najviše i približila europskom prosjeku koji iznosi 7,5% od ukupno korištenih poljoprivrednih površina. Posljednje dostupni podaci Europske komisije (2019a,b,c) pokazuju kako je najveći udio stočarske proizvodnje u ukupnom outputu Poljske s udjelom većim od 50%, dok je u Hrvatskoj i Mađarskoj udio nešto veći od 30%.

Slika 3. Rezultati vrednovanja strukturalno-proizvodnih pokazatelja Picture 3. Results of evaluation of structural-production indicators Izvor/Source: Autori pomoću softvera Expert Choice/Authors using Expert Choice software Od strukturalno-proizvodnih pokazatelja, udjelu ekološke poljoprivrede dana je prednost (ocjena 5) u odnosu na veličinu gospodarstva i nešto veća prednost (ocjena 6) udjelu stočarske proizvodnje u odnosu na veličinu gospodarstva. Jednaka do umjerena važnost (ocjena 2) pridana je udjelu ekološke poljoprivrede u odnosu na udio stočarske proizvodnje. Rangiranje primjenom strukturalno-proizvodnih pokazatelja, Hrvatska je vodeća s 0,522 dok je najslabije ocijenjena Mađarska s 0,148.

Socio-ekonomski pokazatelji Od socio-ekonomskih pokazatelja vrednovani su dobni i obrazovni pokazatelji poljoprivrednika – udio poljoprivrednika sa završenim nekim od oblika neformalnog poljoprivrednog obrazovanja, udio poljoprivrednika s najnižom razinom obrazovanja i udio mladih poljoprivrednika u analiziranim zemljama. Na području Europske unije najveći broj poljoprivrednika posjeduje samo praktična znanja, njih 68,3%, dok je najmanji udio poljoprivrednika (9,1%) sa završenim neformalnim poljoprivrednim obrazovanjem (Eurostat, 2018). Prema podacima 12

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

(Eurostat Statistics Explained, 2019) u EU-28, 50,2% poljoprivrednika ima srednju razinu obrazovanja. Najnižu razinu obrazovanja poljoprivrednika ima 40,7% populacije, a visoku razinu obrazovanja samo njih 8,9%.

Mladi poljoprivrednici su poljoprivrednici do 40 godina starosti. Najveći udio mladih poljoprivrednika u EU-28 je u Luksemburgu (50%) i Danskoj (44,7%). S druge strane najmanji udio mladih poljoprivrednika je u Portugalu (13,9%), Mađarskoj i Hrvatskoj.

Tablica 4. Socio-ekonomski kriteriji i podkrteriji za AHP model Table 4. Socio-economic criteria and subcriteria for the AHP model

Hrvatska/ Croatia

Udio populacije poljoprivrednika s najnižom razinom obrazovanja (%) Poljoprivrednici s neformalnim poljoprivrednim obrazovanjem (%) Mladi poljoprivrednici (%)

Mađarska/ Hungary

Poljska/ Poland

47,8

26,3

15,6

2,4

4,4

27,4

10,5

12,6

20,3

Izvor/Source: Eurostat Statistics Explained 2019; Eurostat, 2018 Među zemljama koje se uspoređuju u ovom radu, udio poljoprivrednika sa završenim neformalnim poljoprivrednim obrazovanjem najmanji je u Hrvatskoj (2,4%), slijedi je Mađarska s 4,4% poljoprivrednika, dok je najveći udio poljoprivrednika s neformalnim poljoprivrednim obrazovanjem u Poljskoj (27,4%). Od usporedno analiziranih zemalja, najmanji udio poljoprivrednika s najnižom razinom ima Poljska (15,6%), zatim ju slijedi Mađarska (26,3%), dok je u Hrvatskoj najveći udio poljoprivrednika s najnižom razinom obrazovanja (48%). Najveći udio mladih poljoprivrednika je u Poljskoj (20,30%), Mađarskoj (12,60%), dok je Hrvatska s najmanjim udjelom od tri promatrane zemlje 10,50%.

Slika 4. Rezultati vrednovanja socio-ekonomskih pokazatelja Picture 4. Results of evaluation of socio-economic indicators Izvor/Source: Autori pomoću softvera Expert Choice/Authors using Expert Choice software Iznimna prednost i važnost pridana je poljoprivrednicima sa završenim neformalnim poljoprivrednim obrazovanjem (ocjena 7 Saatyeve skale) uspoređujući s udjelom poljoprivredne populacije s najnižom razinom obrazovanja, te nešto manja umjerena prednost (ocjena 3) u usporedbi s mladim poljoprivrednicima. Nešto veća važnost (ocjena 5) pridaje se podkriteriju mladi poljoprivrednici u odnosu na udio poljoprivredne populacije s neformalnim poljoprivrednim obrazovanjem. Vrednujući socio-ekonomske pokazatelje, Poljska je rangirana s ocjenom 0,728 nakon koje slijedi Mađarska (0,189). Od usporednih zemalja, Hrvatska je ocjenjena s 0,083 zbog nepovoljne i dobne i obrazovne strukture poljoprivrednika.

U konačnoj ocjeni triju zemalja, zbrojene su parcijalne ocjene zemalja prema tri korištena kriterija.

13

glasnik zaštite bilja

64 godine

Slika 5. Usporedba kriterija razvijenosti poljoprivrede Hrvatske, Mađarske i Poljske Picture 5. Comparison of agricultural development criteria of Croatia, Hungary and Poland Izvor/Source: Autori pomoću softvera Expert Choice/Authors using Expert Choice software Primjenom AHP modela rangu Poljske doprinijeli su socioekonomski pokazatelji prema kojima ostvaruje značajnu prednost u odnosu na druge dvije zemlje. Mađarska je zemlja koja je prema kriteriju makroekonomskih pokazatelja bila najuspješnija, dok je Hrvatska ostvarila najbolju ocjenu za strukturalno-proizvodni kriterij.

Primjenom AHP modela rangirani su dobiveni rezultati te je utvrđeno kako razvijenu poljoprivredu ocjenom 0,415 ima Poljska, zatim slijedi s 0,409 Mađarska, te Hrvatska s ocjenom 0,177.

Dodatno provedena analiza u obzir uzima jednaku važnost za sva tri kriterija: makroekonomski, strukturalno-proizvodni i socio-ekonomski. Rezultati AHP modela usporednog vrednovanja pokazuju jednak poredak zemalja, ali sa nešto drugačijim ocjenama. Poljska je zemlja s razvijenošću poljoprivrede uz ocjenu 0,441, te ju slijedi Mađarska s ocjenom 0,328, zatim Hrvatska s ocjenom 0,231.

Zaključak

Primjenom AHP modela realiziran je cilj ovog rada, odnosno uspoređena je razvijenost poljoprivrede Hrvatske, Mađarske i Poljske. Kriteriji usporedbe grupirani su obzirom na makroekonomske, strukturalno-proizvodne i socioekonomske pokazatelje sa po tri podkriterija unutar svake grupe.

Obzirom na makroekonomski kriterij, podkriterij pokrivenost uvoza izvozom najveću ocjenu ostvarila je Mađarska, kao i za podkriterij pokazatelj produktivnosti. Samo u slučaju prosječne godišnje stope rasta investicije, Poljska je vodeća zemlja. U analizi socio-ekonomskog kriterija, Poljska je zemlja koja je vodeća u slučaju sva tri analizirana podkriterija. U slučaju posljednje analiziranog kriterija, strukturalno-proizvodnog, Poljska je najbolje rangirana u slučaju podkriterija udjela stočarske proizvodnje, dok je Hrvatska najbolje rangirana u preostala dva podkriterija, odnosno, podkriteriju veličini gospodarstva i udjelu ekološke poljoprivrede.

U ukupnoj ocjeni koja je sintetizirala pojedinačne ocjene, najbolje ocijenjena je poljopri14

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

vreda Poljske. Ova zemlja ima najmlađe poljoprivrednike s najboljom obrazovnom strukturom.

Iako je mađarska poljoprivreda ostvarila nešto bolju makroekonomsku ocjenu, i poljsku poljoprivredu odlikuje veća vrijednost izvoza i uvoza uz rast investicijskih stopa. Hrvatska poljoprivreda među tri zemlje najslabije je ocjenjena. Unatoč najvećoj zastupljenosti ekološke proizvodnje i nešto većim gospodarstvima, porazna je makroekonomska ocjena u kojoj je Hrvatska neto uvoznik hrane sa negativnim investicijskim pokazateljima.

Hrvatska poljoprivreda trebala bi se strateški usmjeriti na lošije ocjenjene podkriterije, makroekonomskih i socio-ekonomskih kriterija odnosno, ojačati izvoz, potaknuti rast investicija i produktivnosti, poticati znanje, implementaciju inovacija i obrazovanje u poljoprivrednom sektoru, s fokusom na poduzetništvo i financijsku perspektivu poslovanja u poljoprivredi, te jačanja stočarske proizvodnje u strukturi ukupne poljoprivrede. Upravo se navedeno može smatrati smjernicama i preporukama za brži razvoj hrvatske poljoprivrede i ruralnih područja.

Daljnja istraživanja ove teme mogu uključiti i dodatne kriterije (okolišni, tehnološki financijski, politički kriteriji) čime bi ocjena razvijenosti poljoprivrede triju zemalja bila kompletnija i relevantnija.

U predmetnom radu analitički hijerarhijski proces pokazao se učinkovitim alatom sintetiziranja parcijalnih ocjena razvijenosti poljoprivrede u jedinstvenu, jednostavno-interpretativnu ocjenu.

Literatura

Boggia, A., Rocchi, L., Paolotti, L., Musotti, F., Greco, S. (2014) Assessing Rural Sustainable Devolopment potentialities using a Dominance-based Rough Set Approach. Journal of Environmental Managment 144: 160-167.

Chantzinikolaou, P., Bournaris, T., Manos, B. (2013) Multicriteria analysis for grouping and ranking European Union rural areas based on social sustainability indicators. International Journal of Sustainable Development 16(3-4): 335-351.

Chatzinikolaou, P., Manos, B., Bournaris, T. (2012) Classification of rural areas in Europe using social sustainability indicators. Conference Paper/ Presentation. 1st AIEAA Conference ‘Towards a Sustainable Bio-economy: Economic Issues and Policy Challenges’.

Chloupkova, J. (2002) Polish Agriculture: Organisational Structure and Impacts of Transition. Unit of Economics Working Papers. The Royal Veterinary and Agricultural University. Food and Resource Economic Institute. https://core. ac.uk/download/pdf/6517765.pdf Del Campo, C., Monteiro, C. M. F., & Soares, J. O. (2008) The European regional policy and the socio-economic diversity of European regions: A multivariate analysis. European Journal of Operational Research, 187(2), 600–612. doi:10.1016/j.ejor.2007.03.024 Deluka-Tibljaš, A., Karleuša, B., Dragičević, N. (2013) Pregled primjena metoda višekriterijske analize pri donošenju odluka o prometnoj infrastrukturi. Građevinar 7/2013, 619-631.

European Commission (2019) Organic farming in the EU. A fast growing sector. EU Agricultural Markets Briefs. No 13. https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/food-farming-fisheries/farming/documents/market-brief-organic-farmingin-the-eu_mar2019_en.pdf European Commission (2019a) Statistical Factsheet. Croatia. https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/food-farming-fisheries/farming/documents/agri-statistical-factsheet-hr_en.pdf European Commission (2019b) Statistical Factsheet. Poland. https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/food-farming-fisheries/farming/documents/agri-statistical-factsheet-pl_en.pdf European Commission (2019c) Statistical Factsheet. Hungary. https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/food-farming-fisheries/farming/documents/agri-statistical-factsheet-hu_en.pdf European Commission (2019d) Statistical Factsheet European Union. https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/food-farming-fisheries/farming/documents/agri-statistical-factsheet-eu_en.pdf Eurostat (2014) Rural development in the EU – Statistical and Economic Information Report 2013.

Eurostat (2018) Agriculture, forestry, and fishery statistics. Statistical books. Eurostat. https://ec.europa.eu/eurostat/documents/3217494/9455154/KS-FK-18-001-EN-N.pdf/a9ddd7db-c40c-48c9-8ed5-a8a90f4faa3f Eurostat (2019) Eurostat statistics.

Eurostat Statistics Explained (2019) Farmers in the EU -statistics. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/pdfscache/62101.pdf Eurostat Statistics Explained (2020a) Goods and services, imports and exports. https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/tec00110/default/table?lang=en Eurostat Statistics Explained (2020b) Unemployment statistics. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/ index.php/Unemployment_statistics Eurostat Statistics Explained (2020c) Organic farming statistics. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/ index.php/Organic_farming_statistics Ginevičius, R., Podvezko, V. (2009) Evaluating the Changes in Economic and Social Development of Lithuanian Counties by Multiple Criteria Methods. Technological and Economic Development of Economy. Baltic Journal on Susta-

15

glasnik zaštite bilja

64 godine

inability. 15(3): 418–436 Hadelan, L., Zrakić, M., Marušić, J., Grgić, I. (2018) Višekriterijska usporedba hrvatske i slovenske prehrambene industrije. 53. hrvatski i 13. međunarodni simpozij agronoma, 18. do 23. veljače 2018., Vodice, Hrvatska Hrvatska gospodarska komora – HGK (2018) Konkurentnost zemalja srednje i istočne Europe osvrt na Poljsku. Hrvatska gospodarska komora. https://www.hgk.hr/documents/analizakonkurentnostipoljska5b912c2172798.pdf Huehner, M., Rozman, Č., Pažek, K. (2015) A Case Study on the Application of the Analytic Hierarchy Process (AHP) to Assess Agri-Environmental Measures of the Rural Development Programme (RDP 2007–2013) in Slovenia. Book Applications and Theory of Analytic Hierarchy Process - Decision Making for Strategic Decisions, Chapter 3, 37-54. DOI: 10.5772/63924 Jež Rogelj, M. (2017.) Izrada i testiranje modela za ocjenjivanje održivog ruralnog razvoja primjenom višekriterijske analize. Doktorska disertacija. Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet.

Jošić, M. (2008) Struktura vanjske trgovine i komparativne prednosti Republike Hrvatske. Specijalistički poslijediplomski rad. Ekonomski fakultet Zagreb. https://bib.irb.hr/datoteka/357109.Struktura_vanjske_trgovine_i_komparativne_ prednosti_Republike_Hrvatske_DRAFT_16.pdf Pristupljeno 01.10.2019.

Kopsidis, M. (2006) Agricultural development and impeded growth: the case of Hungary 1870–1970. Institute of Agricultural Development in Central and Eastern Europe (IAMO) Leal, J.E. (2020) AHP-express: A simplified version of the analytical hierarchy process method. MethodsX, 7. https:// www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2215016119303243 Martinuš, M., Hadelan, L., Zrakić, M. (2016) Usporedba razvijenosti poljoprivredno-prehrambenog sektora odabranih županija sjeverozapadne Hrvatske. Agroeconomia Croatica 6:2016 (1) 47-54 Pažek, K., Rozman, Č., Borec, A., Turk, J., Majkovič, D., Bavec, M., Bavec, F. (2006) The use of multi criteria models for decision support on organic farms. Biological Agriculture and Horticulture. 24: 73–89 Poledníková, I.E. (2014) Multicriteria analysis of regional disparities in the context of the EU cohesion. Conference: 17. mezinárodní kolokvium o regionálních vědách. 17th International Colloquium on Regional sciences.

Prevolšek, B., Maksimović, A., Puška, A., Pažek, K., Žibert, M., Rozman, C. (2020) Sustainable development of ethnovillages in bosnia and herzegovina-A multi criteria assessment. Sustainability. 12 (4), broj rada 1399.

Sîrodoev, I., Schvab, A.C., Ianoş, I.-L., Ion, F. (2015) Rural towns in Romania: A reality asking for specific sustainable development policies. Carpathian Journal of Earth and Environmental Sciences. 10 (3): 147-156 Tadić, M., Tadić, V. (1992) Promjene u poljoprivredi istočnoeuropskih zemalja. Sociologija sela 30 (1/2) 125-134 The Global Economy. (2020a). Employment in agriculture. https://www.theglobaleconomy.com/rankings/Employment_in_agriculture/European-union/ The Global Economy. (2020a). GDP share of agriculture. https://www.theglobaleconomy.com/rankings/Share_of_ agriculture/ Ziolkowska, J. (2008) Designing agri-environmental measures for maximal environmental benefit: linear programming for Poland. Economic and Rural Development. 4(2): 35–44

Prispjelo/Received: 29.4.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 6.7.2020.

Original scientific paper

Comparison of agricultural development of Croatia, Hungary and Poland Abstract

The common characteristics in the historical period of agricultural development and the transition processes of Croatia, Hungary and Poland that followed the accession to the European Union have led to different achievements in agricultural development. The transitional changes which followed affected all parts of the economy, including agriculture. The aim of the paper is comparison of the agricultural development of Croatia, Hungary and Poland by the analytical hierarchical process (AHP) using available data. Macroeconomic, structural-production and socio-economic criteria have been defined to develop AHP model that identifies and evaluates the agricultural development factors of three countries. The results indicate that the development indicators are worse in Croatian agriculture (0.177), good in Hungary agriculture (0.409), while the best agricultural development indicators are in Poland (score 0.415).

Keywords: agriculture, agricultural development, analytical hierarchical process

16

glasnik zaštite bilja

64 godine

Marina Palfi1, Nada Knežević1, Karolina Vrandečić2, Jasenka Ćosić2

Stručni rad

Ostaci pesticida u hrani – zakonodavstvo

Sažetak

Prekomjerna i nepravilna uporaba pesticida može predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi i životinja te izazvati onečišćenje okoliša. Europska unija zbog zaštite zdravlja svojih potrošača ima stroga pravila vezana uz ostatke pesticida kojih se moraju pridržavati sve zemlje članice. Područje sredstava za zaštitu bilja i ostataka pesticida u hrani je na razini Europske unije u najvećoj mjeri uređeno Uredbom (EZ) br.

1107/2009 i Uredbom (EZ) br. 396/2005. Kako se znanstvene spoznaje mijenjaju i nadograđuju tako se i za ove uredbe donose izmjene i dopune na razini Europske unije, kao i propisi za njihovo sprovođenje u svim zemljama članicama. Republika Hrvatska, kao stalna članica Europske unije, poštuje i dosljedno provodi sve propise Europske unije. U radu su navedeni najnoviji propisi vezani uz ostatke pesticida u hrani i važnost njihove kontrole za sigurnost hrane.

Ključne riječi: zakonodavstvo, ostaci pesticida, sigurnost hrane, kontrola

Uvod

Zbog daljnjeg rasta stanovništva, za koje se pretpostavlja da će na zemlji iznositi oko 9 milijardi ljudi otprilike do sredine ovog stoljeća, potražnja za hranom povećavati će se još najmanje 40 godina (Godfray i sur., 2010). Neupitno je da će za toliku proizvodnju hrane još uvijek biti potrebna značajna potrošnja pesticida. No, svako korištenje pesticida sa sobom nosi i negativne posljedice jer utječe na biološku raznolikost i ekosustave, a ostatci pesticida mogu ući i u prehrambeni lanac. Prekomjerna i nepravilna uporaba pesticida može predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje potrošača. Akutne i kronične kontaminacije pesticidima uzrokuju različite kancerogene, onkogene, genotoksične i teratogene učinke na čovjeka (Singh i sur., 2018). Njihovi učinci variraju ovisno o toksičnosti aktivnih sastojaka, koncentraciji, vremenu izloženosti i zdravstvenom stanju pojedinca (Debnath i Khan, 2017). Pesticidi su povezani s do preko tri milijuna slučajeva trovanja godišnje i do 220 000 smrtnih slučajeva, prvenstveno u zemljama u razvoju (Singh i sur., 2018). Osim toga, rastući problem za sigurnost hrane je i trgovina nezakonitim i krivotvorenim pesticidima kao i njihova uporaba (Zikankuba i sur., 2019). Sredstva za zaštitu bilja se često poistovjećuju s pesticidima, no pojam „pesticidi“ obuhvaća mnogo veći broj tvari koje se ne koriste samo u poljoprivredi već i u drugim područjima, kao što je javno zdravstvo, komunalna higijena, veterinarstvo za suzbijanje nametnika na životinjama i drugo (Ministarstvo poljoprivrede i sur., 2015). Zbog sve veće osviještenosti potrošača za vlastito zdravlje i njihove brige za očuvanje okoliša nameće se imperativ svim subjektima u poslovanju s hranom (SPH) da na tržište dođu kvalitetni i zdravstveno ispravni proizvodi. U tu svrhu naročito je važan proces upravljanja sigurnošću hrane kao i dosljedno poštivanje zakonske legislative uz kontinuiranu kontrolu nadležnih tijela i samih proizvođača koji tu hranu proizvode i stavljaju na tržište.

1

2

18

dr. sc. Marina Palfi, dr. sc. Nada Knaežević, Podravka d.d., Istraživanje i razvoj, Koprivnica prof. dr. sc. Karolina Vrandečič, prof. dr. sc. Jasenka Ćosić, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek Autor za korespondenciju: marina.palfi@podravka.hr

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Zakonodavstvo Europska unija ima jedan od najstrožih sustava u svijetu za izdavanje odobrenja i kontrolu upotrebe pesticida. Prema EU zakonodavstvu sredstva za zaštitu bilja ne smiju se stavljati na tržište ili koristiti bez prethodnog odobrenja. Svaka aktivna tvar (aktivna komponenta protiv štetočina/biljnih bolesti sadržana u sredstvu za zaštitu bilja) mora se dokazati sigurnom u smislu zdravlja ljudi, zdravlja životinja i utjecaja na okoliš. Područje sredstava za zaštitu bilja i ostataka pesticida u hrani je na razini Europske unije, u najvećoj mjeri, uređeno Uredbom (EZ) br. 1107/2009 s izmjenama i dopunama i Uredbom (EZ) br. 396/2005 s izmjenama i dopunama. Uredbom (EU) 2017/625 uspostavlja se jedinstveni zakonodavni okvir za organizaciju službenih kontrola radi verifikacije usklađenosti sa zakonodavstvom Unije o poljoprivrednoprehrambenom lancu u svim područjima obuhvaćenima tim zakonodavstvom. Prema uredbi je zakonodavstvom Unije predviđen skup usklađenih pravila kako bi se osiguralo da je hrana i hrana za životinje sigurna i zdravstveno ispravna te da se aktivnosti koje bi mogle utjecati na sigurnost poljoprivredno-prehrambenog lanca ili zaštitu interesa potrošača u vezi s hranom i informacijama o hrani provode u skladu s posebnim zahtjevima.

Republika Hrvatska je za provedbu EU zakonodavstva donijela Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (NN 80/13 s izmjenama i dopunama) i Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 396/2005 o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani te hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla (NN 80/13 s izmjenama i dopunama). Zakonom o hrani (NN 81/13 s izmjenama i dopunama) propisala je opće zahtjeve i odgovornosti za hranu i hranu za životinje i uspostavila sustav službenih kontrola, laboratorijskih postupka, upravljanje kriznim situacijama, sustav brzog uzbunjivanja i higijenu hrane i hrane za životinje te prekršajne odredbe za provedbu Uredbe (EZ) br. 396/2005. Provođenje službenih kontrola propisano je Zakonom o službenim kontrolama koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja (NN 81/13 s izmjenama i dopunama). Pravilnikom o pokazateljima rizika za procjenu rizika od uporabe pesticida (NN 85/19) uspostavljaju se usklađeni pokazatelji rizika za procjenu rizika od uporabe pesticida.

Usklađeni pokazatelji rizika izračunavaju se i objavljuju na temelju članka 23. stavka 3. Zakona o održivoj uporabi pesticida (NN 14/14 s izmjenama i dopunama) za svaku kalendarsku godinu najkasnije 20 mjeseci nakon isteka godine za koju se izračunavaju pokazatelji rizika.

Kontrola ostataka pesticida u hrani Europska komisija utvrđuje najviše vrijednosti ostataka pesticida za hranu i hranu za životinje, a količina ostataka pronađena u hrani mora biti sigurna za potrošače i mora biti što manja.

Maksimalna razina ostataka (MRO) je najviša razina ostatka pesticida koja je zakonom dozvoljena u ili na hrani ili hrani za životinje, temeljena na dobroj poljoprivrednoj praksi i najnižoj izloženosti potrošača potrebnoj za zaštitu ranjivih potrošača (European Commission, 2020).

Procjenu rizika maksimalnih dopuštenih ostataka (MRO) pesticida dopuštenih u proizvodima biljnog ili životinjskog podrijetla koji se stavljaju na tržište u EU provodi Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA).

Službena kontrola ostataka pesticida u hrani biljnog i životinjskog porijekla, koji mogu nastati njihovom uporabom u zaštiti bilja obavezna je prema Uredbi Komisije 396/2005 koja obuhvaća više od 1400 različitih pesticida i njihovih metabolita. Zbog učestalih izmjena vrijednosti maksimalne razine ostataka pesticida (MRO) ili njihovih dopuna podložna je čestim promjenama. Ako za neki pesticid i proizvod MRO vrijednost nije navedena, primjenjuje se MRO zadana vrijednost od 0,01 mg/kg (Jurak i Sabljak, 2020). MRO-a za sve kulture i sve pesticide mogu se naći u bazi podataka MRO-a na web stranici Europske komisije. Najnovije uredbe komisije o izmjeni Uredbe (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu maksimalnih razina 19

glasnik zaštite bilja

64 godine

ostataka nalaze se u Tablici 1.

Sukladno zakonodavstvu EU-a (članak 32. Uredbe (EZ) br. 396/2005) EFSA podnosi godišnje izvješće u kojem analizira razinu ostataka pesticida u hrani na europskom tržištu. Analiza se temelji na podacima službenih kontrola koje provode države članice EU, Island i Norveška i uključuje podskup podataka iz kontrolnog programa koji koordinira EU i koji koristi strategiju slučajnog uzorkovanja. U 2018. godini analizirano je 91 015 uzoraka. Od toga je 95,5% bilo ispod, a 4,5% je premašilo maksimalnu razinu ostataka (MRO), od čega Tablica 1. Najnovija ažuriranja MRO-a/Table 1. Latest MRO updates Naziv uredbe

Datum primjene

UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/1791 оd 17. listopada 2019.o izmjeni priloga II., III. i IV. Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu maksimalnih razina ostataka za 1-dekanol, 2,4-D, ABE-IT 56, ciprodinil, dimetenamid, masne alkohole, florpirauksifen-benzil, fludioksonil, fluopiram, mepikvat, pendimetalin, pikolinafen, piraflufen-etil, piridaben, S-abscizinsku kiselinu i trifloksistrobin u ili na određenim proizvodima UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/1792 оd 17. listopada 2019.o izmjeni priloga II., III. i V. Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu maksimalnih razina ostataka za amitrol, fipronil, flupirsulfuron-metil, imazosulfuron, izoproturon, ortosulfamuron i triasulfuron u ili na određenim proizvodima UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/1582 оd 25. rujna 2019. o izmjeni priloga II. i III. Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu maksimalnih razina ostataka za imazalil u ili na određenim proizvodima UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/1559 оd 16. rujna 2019. o izmjeni priloga II. i III. Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu maksimalnih razina ostataka za ciflufenamid, fenbukonazol, flukvinkonazol i tembotrion u ili na određenim proizvodima UREDBA KOMISIJE (EU) 2019/1176 оd 10. srpnja 2019. o izmjeni priloga II., III. i V. Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu maksimalnih razina ostataka za metilni ester 2,5-diklorbenzojeve kiseline, mandipropamid i profoksidim u ili na određenim proizvodima

18.studenog 2019. (u pogledu MRO-a za piridaben primjenjuje se od 13. kolovoza 2019.)

18. svibnja 2020.

16. travnja 2020.

7. travnja 2020.

31. siječnja 2020.

Izvor/Source: European Commission, 2020.

2,7% uzoraka nije bilo sukladno niti kad je u obzir uzeta mjerna nesigurnost. Za podskup od 11 679 uzoraka analiziranih kao dio kontrolnog programa koji je koordinirao EU, 1,4% je premašilo MRO, a 0,9% bilo je neusklađeno. Stolno grožđe i slatka paprika (sweet peppers/bell peppers) bili su među prehrambenim proizvodima koji najčešće prelaze MRO (Medina‐Pastor i Triacchini, 2020). Kao dio analize rezultata ostataka pesticida EFSA je provela i procjenu rizika koji sugerira da prehrambena roba analizirana u 2018. godini vjerojatno neće predstavljati zabrinutost za zdravlje potrošača. No, predlaže se niz preporuka za povećanje učinkovitosti europskih kontrolnih sustava, čime se i dalje osigurava visoka razina zaštite potrošača. Sveobuhvatna analiza rezultata svih zemalja izvjestiteljica pruža pouzdanu osnovu za osmišljavanje budućih programa praćenja i donošenje odluka na koje pesticide i prehrambene proizvode treba ciljati (EFSA, 2020). Stoga je i uloga pravilnog uzorkovanja i ispitivanja proizvoda u kontroli ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje veoma važna. Koncept referentnih laboratorija EU (EURL) i nacionalnih referentnih laboratorija (NRL) ima za cilj poboljšati kvalitetu, točnost i usporedivost rezultata u službenim kontrolnim laboratorijima (EURL, 2020).

U kontroli ostataka pesticida u hrani važnu ulogu ima Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) koji omogućuje brzu razmjenu informacija među nadležnim nacionalnim tijelima o zdravstvenim rizicima povezanima s hranom i hranom za životinje. Nadlež20

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

na tijela pogođenih zemalja odgovorna su za poduzimanje nužnih hitnih mjera, uključujući izravno obavještavanje javnosti, povlačenje proizvoda s tržišta i provedbu kontrola na terenu (Europska komisija, 2017).

Nacionalni program kontrole ostataka pesticida u hrani Uredbom (EZ) br. 396/2005 s izmjenama i dopunama utvrđuju se MRO za kontrolu ostataka pesticida u hrani i hrani za životinje na nivou Europske unije, a države članice izrađuju nacionalne programe za kontrolu tih ostataka. Rezultate nacionalnih programa kontrole potrebno je dostaviti Komisiji, Agenciji i ostalim državama članicama te ih uključiti u godišnje izvješće Komisije. Nacionalni programi kontrole temeljeni su na riziku i ciljaju proizvode koji vjerojatno sadrže ostatke pesticida ili za koje su utvrđene pravne povrede u prethodnim godinama. Ovi programi daju važne informacije, ali, za razliku od podataka iz EU koordiniranog programa, ne pružaju statistički reprezentativnu sliku o količinama ostataka koje bi mogli očekivati u hrani na policama trgovina u Europi (EFSA, 2020). Nacionalni program praćenja (monitoring) ostataka pesticida Republike Hrvatske sukladan je standardima za provedbu monitoringa koji se provodi u državama Europske unije. U uzorcima bilja u primarnoj proizvodnji u okviru Nacionalnog praćenja (monitoringa) ostataka pesticida u i na hrani za 2018. godinu analizirano je 96 uzorka te je utvrđeno da su svi uzorci bili sukladni prema Uredbi (EZ) br. 396/2005 s izmjenama i dopunama. Samo u jednom uzorku mrkve iz konvencionalne proizvodnje nađeni su ostaci pesticida koji nema dozvolu primjene na mrkvi. Od ukupnog broja uzoraka uzetih u okviru nacionalnog programa, uzeto je 27 uzoraka proizvoda označenih sa eko znakom od kojih su tri uzorka bila nesukladna prema propisanim uvjetima za ekološke proizvode iako su svi uzorci bili sukladni prama Uredbi (EZ) br. 396/2005 (Ministarstvo poljoprivrede, 2019).

Daljnje praćenje ostataka pesticida U svrhu daljnje kontrole ostataka pesticida na nivou Europske unije donesena je Provedbena uredba komisije (EU) 2019/533 o koordiniranom višegodišnjem programu kontrole Unije za 2020., 2021. i 2022. za osiguranje sukladnosti s maksimalnim razinama ostataka pesticida i ocjenu izloženosti potrošača ostacima pesticida u i na hrani biljnog i životinjskog podrijetla.

Uredba je stupila na snagu 1. siječnja 2020. godine. Ovom Uredbom se Provedbena uredba (EU) br. 2018/555 stavlja izvan snage, međutim za uzorke ispitane 2019. godine ona se i dalje primjenjuje do 1. rujna 2020. godine. Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama. Države članice tijekom 2020., 2021. i 2022. uzimaju i analiziraju uzorke za kombinacije pesticid/proizvod i rezultate analiza i dostavljaju u elektroničkom formatu za izvješćivanje koji je odredila EFSA. EFSA u svom Odjeljku o nasumično prikupljenim podacima obuhvaća iste proizvode u trogodišnjoj rotaciji te se mogu utvrditi uzlazni ili silazni trendovi za određenu robu. Tako je između 2015. i 2018. udio uzoraka s prekoračenjem ostataka povećao u bananama (s 0,5% na 1,7%), slatkoj paprici (1,2% do 2,4%), patlidžanima (0,6% do 1,6%) i stolnom grožđu (1,8% do 2,6%). S druge strane, prekoračenja su u 2018. godini pala u odnosu na 2015. za brokulu (s 3,7% na 2%), djevičansko maslinovo ulje (0,9% do 0,6%) i kokošja jaja (0,2% do 0,1%) (EFSA, 2020).

Prema podacima Europske udruge za zaštitu usjeva (ECPA) koji se prikupljaju od industrije zadnjih godina bilježi se smanjenje uporabe pesticida u zemljama EU-a i u Hrvatskoj (Ministarstvo poljoprivrede, 2013). U Republici Hrvatskoj se u uzorcima voća i povrća uzgojenima u područjima gdje Hrvatska graniči sa susjednom BiH i Srbijom povremeno detektiraju ostatci pesticida koji nisu registrirani u Hrvatskoj sukladno Uredbi (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (Jurak i Sabljak, 2020).

21

glasnik zaštite bilja

64 godine

Gubitak dozvola za aktivne tvari Aktivne tvari se odobravaju na razini Europske unije, najčešće na razdoblje do deset godina i podliježu redovitoj ponovnoj ocjeni, a u slučaju novih znanstvenih spoznaja podliježu ponovnoj ocjeni i prije isteka razdoblja odobrenja (Ministarstvo poljoprivrede i sur., 2015). Aktivne tvari kojima u 2020. godini nije odobreno produljenje za stavljanje na tržište Europske unije, klorpirifos, klorpirifos-metil i tiakloprid, propisane su Provedbenim uredbama komisije (EU) (Tablica 2). Osim primjene isključivo odobrenih aktivnih tvari i registriranih pesticida važno je napomenuti i da se pesticidi moraju primjenjivati isključivo za namjenu za koju su registrirani. Problem nedovoljno registriranih aktivnih tvari je češći kod tzv. malih kultura, odnosno za biljke čiji uzgoj nije raširen u Hrvatskoj (primjerice za peršin, korabu, aroniju i dr.) (Mešić i sur., 2018). Zdravstveno ispravna i kvalitetna sirovina je naročito važna za prehrambenu industriju koja proizvodi, kontrolira i stavlja prehrambene proizvode na tržište te se time pozicionira na mjesto jednog od glavnih čimbenika u zaštiti zdravlja potrošača.

Tablica 2. Aktivne tvari kojima u 2020. godini nije odobreno produljenje dozvole/Table 2 Active substances that have not been granted a license extension in 2020 Istek odgode

razdoblja

Aktivna tvar

Provedbena uredba komisije (EU)

klorpirifos-metil

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2020/17 оd 10. siječnja 2020. 16. travnja 2020. o neproduljenju odobrenja aktivne tvari klorpirifos-metil u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2020/18 оd 10. siječnja 2020. o 16. travnja 2020. neproduljenju odobrenja aktivne tvari klorpirifos u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2020/23 оd 13. siječnja 2020. o 3. veljače 2021. neproduljenju odobrenja aktivne tvari tiakloprid u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja te o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011

klorpirifos

tiakloprid

Izvor/Source: EUR-Lex, 2020

Zaključak

Stalne promjene EU zakonodavstva vezane uz ostatke pesticida u hrani i sigurnost hrane općenito ukazuju na sve veću razinu svijesti o njihovoj važnosti u svakodnevnom životu. Osim brige za vlastito zdravlje sve je više potrošača koji brinu i za zaštitu okoliša. Smanjen broj aktivnih tvari u EU zahtjeva razvoj i primjenu novih manje opasnih aktivnih tvari uz primjenu novih tehnologija u zaštiti bilja. Republika Hrvatska kao stalna članica EU poštuje i dosljedno provodi sve propise Europske unije. Kontrola i kontinuirano praćenje ostataka pesticida u hrani uz dosljedno provođenje zakonske regulative u procesu upravljanja sigurnošću hrane neophodni su u očuvanju zdravlja potrošača i zaštitu okoliša.

Literatura

Debnath, M., Khan, M. S. (2017) Health concerns of pesticides. U: M. S. Khan, M. S. Rahman, ur. Pesticide Residue in Foods. Cham: Springer International Publishing. DOI: 10.1007/978-3-319-52683-6 EU Reference Laboratories for Residues of Pesticidws (EURL) https://www.eurl-pesticides.eu/docs/public/home. asp?LabID=100&Lang=EN (14.05.2020.)

European Commission. Pesticides. https://ec.europa.eu/food/plant/pesticides_en (14.05.2020.)

European Food Safety Authority (EFSA). http://www.efsa.europa.eu/ (19.05.2020.)

22

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Europska komisija (2017) Pitanja i odgovori: Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF). Europska komisija - Informativni pregled, Bruxelles, MEMO/17/2461 Godfray, H. C. J., Beddington, J. R., Crute, I. R., Haddad, L., Lawrence, D., Muir, J. F., Pretty,J., Robinson,S., Thomas,S. M., Toulmin, C. (2010) Food security: the challenge of feeding 9 billion people. Science, 327(5967), 812-818. DOI: 10.1126/science.1185383 Jurak, G., Sabljak, I. (2020) Što o proizvodima biljnog podrijetla na hrvatskom tržištu govore analize ostataka pesticida?. Glasilo biljne zaštite 20 (3), 333-339.

Medina‐Pastor, P., Triacchini, G. (2020) The 2018 European Union report on pesticide residues in food, EFSA Journal, 18 (4), 6057, DOI: 10.2903/j.efsa.2020.6057 Mešić, A., Juran, I., Pajač Živković, I. (2018) Važnost doze pesticida u dostizanju ciljeva moderne poljoprivrede, osobito zdravstvenu ispravnost hrane. Glasilo biljne zaštite, 18 (5), 427-433.

Ministarstvo poljoprivrede. (2013) Nacionalni akcijski plan za postizanje održive uporabe pesticida za razdoblje 2013.-2023., Zagreb.

Ministarstvo poljoprivrede, Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za zaštitu bilja, Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Savjetodavna služba. (2015) Priručnik za sigurno rukovanje i primjenu sredstava za zaštitu bilja. Zagreb.

Ministarstvo poljoprivrede. (2019) Godišnje izvješće o stanju poljoprivrede u 2018. godini. Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za poljoprivrednu politiku, EU i međunarodnu suradnju, Zagreb.

Pravilnik o pokazateljima rizika za procjenu rizika od uporabe pesticida. NN 85/2019 Provedbena uredba komisije (EU) 2019/533 оd 28. ožujka 2019. o koordiniranom višegodišnjem programu kontrole Unije za 2020., 2021. i 2022. za osiguranje sukladnosti s maksimalnim razinama ostataka pesticida i ocjenu izloženosti potrošača ostacima pesticida u i na hrani biljnog i životinjskog podrijetla. Službeni list Europske unije, L 88/28.

Singh, N. S., Sharma, R., Parween, T., Patanjali, P. K. (2018) Pesticide contamination and human health risk factor. U: M. Oves i sur., ur. Modern age environmental problems and their remediation. Cham: Springer International Publishing.

DOI:10.1007/978-3-319-64501-8_3 Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ. Službeni list Europske unije, L 309/1 Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i vijeća od 23. veljače 2005.o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ. Službeni list Europske unije, L 070/1.

Uredba (EU) 2017/625 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima kojima se osigurava primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja, o izmjeni uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br.

1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014, (EU) 2016/429 i (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća, uredaba Vijeća (EZ) br. 1/2005 i (EZ) br. 1099/2009 i direktiva Vijeća 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/ EZ, 2008/119/EZ i 2008/120/EZ te o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 854/2004 i (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 89/608/EEZ, 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ, 96/93/EZ i 97/78/EZ te Odluke Vijeća 92/438/EEZ (Uredba o službenim kontrolama). Službeni list Europske unije, L 95/1 Zakonodavstvo Europske unije (EUR-Lex). https://eur-lex.europa.eu (04.06.2020.)

Zakon o hrani. Narodne novine, 81/13, 14/14, 30/15, 115/18 Zakon o održivoj uporabi pesticida. Narodne novine, 14/14, 115/18, 32/20 Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja. Narodne novine, 80/13, 32/19, 32/20 Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 396/2005 o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životnjskog podrijetla. Narodne novine, 80/13, 115/18, 32/20 Zakon o službenim kontrolama koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja. Narodne novine, 81/13, 14/14, 56/15, 32/19 Zikankuba, V. L., Mwanyika, G., Ntwenya, J. E., James, A. (2019) Pesticide regulations and their malpractice implications on food and environment safety. Cogent Food & Agriculture, 5 (1), 1601544. DOI: 10.1080/23311932.2019.1601544

Prispjelo/Received: 5.6.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 29.6.2020.

Professional paper

Pesticide residues in food – legislation Abstract

Excessive and improper use of pesticides can pose a serious risk to human and animal health and cause environmental pollution. In order to protect the health of its consumers, the European Union has strict rules on pesticide residues, which must be complied with by all member states. The field of plant protection products and pesticide residues in food is at the level of the European Union, to the greatest extent, regulated

by Regulation (EC) no. 1107/2009 and Regulation (EC) no. 396/2005. As scientific knowledge changes and upgrades, amendments to these regulations are adopted at the level of the European Union, as well as regulations for their implementation in all Member States. The Republic of Croatia, as a permanent member of the European Union, respects and consistently implements all regulations of the European Union. The paper presents the latest regulations related to pesticide residues in food and the importance of their control for food safety.

Keywords: legislation, pesticide residues, food safety, control

23

glasnik zaštite bilja

64 godine

Terezija Šmider1, Manda Antunović1, Bojana Brozović1, Ivana Varga1

Stručni rad

Proizvodnja uljane repice na području Valpovštine ovisno o vremenskim prilikama Sažetak

U ovom radu je analizirana proizvodnja uljane repice kroz četiri vegetacijske sezone od 2016./2017. do 2019./2020. godine na području Valpova (Osječko-baranjska županija). Prosječne temperature u vegetacijama uljane repice od 2016./2017. do 2019./2020. godine su iznosile nešto više od 10°C. Ukupna količina oborina u vegetaciji uljane repice (rujan – lipanj) se kretala od 443,1 mm (2019./2020. godine) do 624,2 mm (2017./2018.). Temperature za vrijeme sjetve nisu odstupale od višegodišnjeg prosjeka i bile su povoljne za uljanu repicu, što je uz dovoljnu količinu oborina nakon sjetve rezultiralo dobrim nicanjem uljane repice u svim analiziranim godinama. Specifičnost 2017./2018. vegetacijske sezone je da su visoke temperature zraka u travnju i svibnju dovele do ranijeg sazrijevanja uljane repice, što je pomaknulo rok žetve za 20-ak dana prije uobičajenih rokova krajem lipnja. Suprotno, 2018./2019. obilježena je većim količinama oborina u lipnju (112,8 mm), što je dovelo do pomicanja rokova žetve za nekoliko dana. U analiziranom razdoblju ostvaren je prosječan sjemena 3,1 t ha-1, a ovisno o vegetacijskoj sezoni prinos je varirao od 2,69 t ha-1 (2019./2020.) do 3,47 t ha-1 (2016./2017.).

Ključne riječi: uljana repica, proizvodnja, temperatura, oborine

Uvod

Uljana repica (Brassica napus L. subsp. oleifera) se prvenstveno uzgaja radi dobivanja ulja.

Njeno ulje pripada u najznačajnije izvore jestivih biljnih ulja te prema ukupnoj svjetskoj proizvodnji glavnih uljarica, zauzima drugo mjesto, odmah nakon soje. Uzgaja se radi sjemena koje sadrži 40 – 48 % ulja i 18 – 25 % bjelančevina (Pospišil, 2013.; Szczepaniak i sur., 2017.; Anđelić i sur., 2018.). U posljednjim godinama sve se više ulje iz uljane repice koristi za proizvodnju biodizela, još poznat i kao RME (repičin metil-ester). Ono je motorno gorivo koje se dobiva iz repičinog ili drugih biljnih ulja esterifikacijom s metanolom (Krička i sur., 2002.). Osim navedenog, uljana repica je važna medonosna biljka, a pogače i sačma koje zaostaju nakon izdvajanja ulja se koriste kao stočna hrana (Orlovius, 2003.).

Prema podacima FAOSTATA (2020.), od 2016. do 2018. godine najveću proizvodnju uljane repice imala je Kanada. Nju odmah prate Kina i Indija, na drugom i trećem mjestu. U prosjeku od 2016. do 2018. godine Kanada je imala oko 8,5 milijuna ha površina pod uljanom repicom s proizvodnjom od oko 20,5 milijuna tona. Kina je u istom razdoblju imala prosječno oko 6,5 milijuna ha posijanih površina proizvodnjom oko 13 milijuna tona. Indija je u razdoblju 2016. – 2018. godine imala oko 6 milijuna ha s otprilike 7,5 milijuna tona proizvedenog sjemena uljane repice.

U Europskoj uniji reguliran je uzgoj genetski modificiranih usjeva (EU, 2003.), a u Hrvatskoj uzgoj genetski modificirane uljane repice nije dopušten. Genetski modificirana uljana repica prvenstveno se odnosi na tolerantnost na djelatne tvari herbicida (Damgaard i sur., 2005.).

1

24

Terezija Šmider, univ. bacc. ing. agr., prof. dr. sc. Manda Antunović, doc. dr. sc. Bojana Brozović, dr. sc. Ivana Varga, Sveučilište Josipa Jurja Strosmyera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek, Hrvatska Autor za korespondenciju: ivana.varga@fazos.hr

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Uzgoj uljane repice u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću ima pozitivan trend rasta uzgojnih površina na našim oranicama (Iljkić i sur., 2019.). U Hrvatskoj se uljana repica u razdoblju 2015.

– 2019. godine uzgajala na prosječno 37 183 ha, pri čemu je prosječan prinos sjemena iznosio 2,8 t ha-1. Veličina zasijane površine u Republici Hrvatskoj najvećim dijelom je ograničena s vremenskim prilikama u vrijeme sjetve, odnosno količinom oborina, ali i otkupnom cijenom prethodne vegetacijske sezone koja bitno utječe na odabir ratara koje će kulture zasijati na svojim oranicama.

Brown i sur. (2019.) ističu kako je stabilnost prinosa uljane repice glavni problem u Velikoj Britaniji, jer prinosi uljane repice variraju 30 – 50 % ovisno o vegetacijskoj sezoni. Prema istraživanju u Kini, He i sur. (2017.) navode da u regijama u kojima se proizvodi uljana repica na visinu prinosa najveći utjecaj ima temperatura, zatim oborine u prvim fazama rasta, dok su temperatura i broj sunčani sati najvažniji čimbenici pri nalijevanju i sazrijevanju zrna. Prema istraživanju Weymann i sur. (2015.) na 34 različita lokaliteta diljem Njemačke, otprilike 40 % varijabilnosti prinosa sjemena moglo bi se objasniti vremenskim uvjetima tijekom određenih faza rasta. Pri tome su najvažnije fenološke faze: početak formiranja mahuna i sjemena (BBCH 50-65) i razvoj sjemena (BBCH 71-79).

Cilj ovog rada bio je analizirati proizvodnju uljane repice na području Valpovštine (Osječkobaranjska županija), odnosno analizirati vremenske prilike i njihov utjecaj na ostvaren prinos sjemena u četiri vegetacijske sezone uljane repice (2016./2017., 2017./2018., 2018./2019. i 2019./2020. godine).

Materijali i metode

Istraživanje je provedeno na području Valpovštine u istočnom dijelu Slavonije i to na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (OPG) „Vjekoslav Šmider“. Gospodarstvo se bavi isključivo ratarskom proizvodnjom te obrađuju 125 hektara oranica od kojih je 40 hektara privatno vlasništvo, a ostatak od 85 hektara oranica je zakup državnog zemljišta i zemljišta fizičkih osoba.

Na OPG-u „Vjekoslav Šmider“ za razdoblje od 2016. do 2020. godine u plodoredu su bile uključene kulture: kukuruz, pšenica, ječam, soja, uljana repica, suncokret i tritikale. Uljana repica je u strukturi sjetve bila zastupljena od 20,5 %, kada je bila zasijana na ukupno 26 ha (2016./2017. godine) do 24,4 %, kada je bila zasijana na ukupno 31 ha (2017./2018. i 2019./2020. godine).

Uljana repica se na OPG-u „Vjekoslav Šmider“ u analiziranom razdoblju sijala sredinom rujna (Tablica 1.). Osnovna gnojidba provedena je u jesenskom dijelu, dok je prihrana provedena pravovremeno i to u dva navrata u svakoj vegetacijskoj sezoni (Tablica 2.).

U zaštiti od repičinog sjajnika krajem ožujka ili početkom travnja korišten je svake vegetacije insekticid različite djelatne tvari: Sumialfa 5 FL (djelatna tvar – esfenvalerat), Ches 50 WG (djelatna tvar – pimetrozin), Nurelle D (djelatna tvari – klorpirifos i cipermetrin), Cythrin Max (djelatna tvar – cipermetrin) i Amistar Gold (djelatne tvari – azoksistrobin i difenkonazol).

25

glasnik zaštite bilja

64 godine

Tablica 1. Rokovi sjetve uljane repice od 2016./2017. do 2019./2020. godine.

Table 1. Time of sowing oilseed rape from 2016/2017 to 2019/2020.

Datum sjetve 2016./2017.

14.9.

15.9.

15.9.

15.9.

Ukupno

Naziv parcele

Veličina (ha)

Hibrid i sjemenska kuća

Bocanjevci Ćilimanka Kudeljaš Tast

15,65 2,93 3,56 1,04 23,18

NK Petrol (SY) + Hibryrock (KWS) Hibryrock Hibryrock Hibryrock

2017./2018.

15.9.

15.9.

16.9.

14.9.

16.9.

16.9.

Ukupno

Repnjak Glavakovica Krčevine Smetište Fazanerija Buschbacher

3,79 5,73 10,76 8,12 5,17 1,39 34,96

Bluestar (SY) Bluestar Hibryrock Blue star Hibryrock Hibryrock

2018./2019.

16.9.

16.9.

17.9.

16.9.

Ukupno

Kudeljaš Ćilimanka Bocanjevci Tast

3,56 2,93 22,23 1,04 29,76

Exception (DK) Exception Bluestar + Alvaro (KWS) Exception

2019./2020.

12.9.

11.9.

13.9.

12.9.

12.9.

Ukupno

Panjik Budžak Vinogradine Zgon Bašća

10,24 13,5 3,36 0,73 4,48 32,31

Bluestar Bluestar Bluestar Bluestar Bluestar

SY - Syngenta Agro d.o.o.; KWS - KWS SAAT SE & Co. KGaA; DK - DeKalb Genetics Corporation Analiza vremenskih prilika temelji se na srednjim mjesečnim temperaturama zraka i količinama oborina tijekom vegetacijskog razdoblja uljane repice od 2016./2017. do 2019./2020. godine na području Osijeka, te na usporedbi promatranog razdoblja s višegodišnjim prosječnim vrijednostima (1999. – 2018.). Podaci o srednjim mjesečnim temperaturama i oborinama za vegetacijske sezone i višegodišnji prosjek (1999. – 2018.) za postaju Osijek dobiveni su iz Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ, 2020.). Žetva uljane repice na OPG-u „Vjekoslav Šmider“ tijekom promatranog četverogodišnjeg vegetacijskog razdoblja provedena je krajem lipnja. Izuzetak je žetva 2020. godine, kada je uslijed visoke vlažnosti sjemena žetva na dijelu površina obavljena krjem lipnja, a na dijelu površina početkom srpnja. No, unatoč tomu žetva je bila obavljena u optimalnih rokovima. Sklop biljaka u žetvi je bio između 35 i 45 biljaka m-², što je za hibride optimalan sklop. Svakog puta prije žetve uljana repica se kombajnom malo zakosila kako bi bilo dovoljno sjemena za mjerenje vlage i tako se odredio povoljan trenutak za žetvu. Prinos sjemena određen je na temelju posijanih površina i količini predanog sjemena u Poljoprivredno prehrambeni kombinat (PPK) Valpovo d.o.o., koji skladište sjeme, određuju otkupnu cijenu i kasnije prodaju kupcima unutar ili izvan države.

26

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Tablica 2. Provedena gnojidba na OPG-u „Vjekoslav Šmider“ od 2016./2017. do 2019./2020. godine. / Table 2. Fertilization of oilseed rape on Family farm„Vjekoslav Šmider“ from 2016/2017 to 2019/2020.

Vegetacija 2016./2017.

Osnovna gnojidba 2. 9. 2016.

Prihrana 27. 2. 2017.

24. 3. 2017.

Gnojivo

Količina

N

P2O5

K2O

NPK 7-20-30

180 kg/ha

12,6

36

54

KAN (27% N)

I. 60 kg/ha II. 60 kg/ha

32,4

0

0

45

36

54

Ukupno hraniva Vegetacija 2017./2018.

Osnovna gnojidba 1. 9. 2017.

Prihrana 24. 2. 2018.

18. 3. 2018.

NPK 0-20-30

180 kg/ha

0

36

54

KAN (27% N)

I. 120 kg/ha II. 85 kg/ha

55,35

0

0

55,35

36

54

Ukupno hraniva Vegetacija 2018./2019.

Osnovna gnojidba 3. 9. 2018.

Prihrana 28. 2. 2019.

25. 3. 2019.

NPK 7-20-30

180 kg/ha

12,6

36

54

KAN (27% N)

I. 140 kg/ha II. 95 kg/ha

63,45

0

0

76,05

36

54

36

54

Ukupno hraniva Vegetacija 2019./2020.

Osnovna gnojidba 1. 9. 2019.

Predsjetvena gnojidba 12. 9. 2019.

Prihrana 25. 2. 2020.

20. 3. 2020.

Ukupno hraniva

NPK 0-20-30

180 kg/ha

0

UREA(46%N)

110 kg/ha

50,6

KAN (27% N)

I. 245 kg/ha II.110 kg/ha

95,85

0

0

146,45

36

54

Rezultati i rasprava

Premda su optimalni rokovi sjetve uljane reice za Republiku Hrvatsku od 25. kolovoza do 10. rujna (Pospišil, 2013.; Balodis i Gaile, 2016.), u analiziranim vegetacijskim sezonama uljana repica je bila posijana u sredinom rujna (Tablica 1.). U određenim godinama na proizvodnom području uljane repice u Hrvatskoj dolazi do manjka oborina, što otežava nicanje i može imati posljedicu na smanjenu gustoću sklopa nakon sjetve. Ukoliko nema oborina, sjetva uljane repice se može prolongirati i do 20. rujna, što ulazi u kasni rok sjetve (Beres i sur., 2019.). Prema Pospišil (2014.) prolongiranje rokova sjetve izvan optimalnih rokova dovodi do sigurnog sniženja prinosa, a autor nadalje ističe kako uslijed bržeg rasta u početnim fazama razvoja hibridi uljane repice mogu biti posijani i krajem prve dekade rujna do sredine rujna. U ovom istraživanju uljana repica je u svakoj vegetacijskoj godini formirala 8 do 12 listova prije zimskog razdoblja, iz čega proizlazi da je sjetva i jesenska gnojidba bila optimalno provedena. Zahtjevi prema vodi za uljanu repicu iznose između 570 i 780 mm (Pospišil i sur., 2014.), a u našim uvjetima, naročito u istočnoj Hrvatskoj u tom razdoblju često nedostaje vlage za klijanje sjemena što rezultira neravnomjernim nicanjem uljane repice u jesen.

27

glasnik zaštite bilja

64 godine

Tablica 3. Srednje temperature zraka u vegetaciji uljane repice od 2016./2017. do 2019./2020. godine te višegodišnji prosjek (1999. – 2018.) klimatološke postaje Osijek.

Table 3. The mean air temperature in oilseed rape vegetation period from 2016/2017 to 2019/2020 and long term mean for Osijek station.

Mjesec

Višegodišnji prosjek

Ukupne mjesečne količine oborina (mm) 2016./17.

2017./18.

2018./19.

2019./20.

1999. – 2018.

Rujan

18,1

16,1

17,4

17,5

16,9

Listopad

10,4

11,8

14,0

13,0

12,0

Studeni

6,2

6,7

7,3

10,1

6,8

Prosinac

-0,1

3,6

1,4

4,0

1,7

Siječanj

-5,1

4,5

0,5

0,4

0,7

Veljača

4,2

0,6

4,2

6,3

2,3

Ožujak

9,5

4,6

9,1

7,2

7,2

Travanj

11,3

16,5

12,8

12,2

12,7

Svibanj

17,5

20,0

14,0

15,3

17,5

Lipanj

22,4

21,0

23,1

20,2

20,9

Prosjek

9,4

10,5

10,4

10,6

9,9

Izvor/Source: Državni hidrometeorološki zavod, 2020.

Iz Tablice 43. može se vidjeti da je 2016./2017. godina bila godina s najmanjim prosjekom od 9,4 °C, što je za 0,5 °C manje od višegodišnjeg prosjeka (1999. – 2018.). Ta ista godina je prema srednjim mjesečnim temperaturama zraka jedina vegetacijska godina kojoj su se temperature u zimskim mjesecima, točnije u prosincu i siječnju, spustile u minus. Najhladniji je mjesec bio siječanj s temperaturom od -5,1 °C (Tablica 3.).

Također specifično za zimski period 2016. godine je to što je u prosincu bilo iznimno malo oborina, svega 0,5 mm (Tablica 4.), s time da je ukupno u vegetaciji 2016./2017. godine palo 478,9 mm oborina, što je za 89,3 mm manje od višegodišnjeg prosjeka 1999. – 2018. (568,2 mm). Prosječan prinos sjemena u 2016./2017. godini je bio najviši (3,47 t ha-1), u odnosu na ostale analizirane godine (Tablica 5.).

Vegetacijske godine 2017./2018., zimski mjeseci, prosinac i siječanj, imali su temperature iznad višegodišnjeg prosjeka (Tablica 3.). Srednja mjesečna temperatura u prosincu 2017. godine je iznosila 3,6 °C, što je za 1,9 °C više od prosjeka, a siječanj 4,5 °C, što je za 3,8 °C iznad prosjeka. Tek je u veljači došlo do pada temperature na 0,6 °C, a već u ožujku je temperatura počela rasti iako je i dalje bila ispod prosjeka za 2,6 °C. Ukupna količina oborina je iznosila 624,2 mm što je za 56 mm iznad višegodišnjeg prosjeka. Mjesec s najmanjom količinom oborina 2018. godine je bio travanj s 21,0 mm, kojeg je slijedio svibanj s 27,4 mm oborina. Specifičnost 2017./2018. vegetacijske sezone su visoke temperature zraka u travnju i svibnju, koje su dovele do ranijeg sazrijevanja uljane repice, što je pomaknulo rok žetve za 20-ak dana prije optimalnog roka krajem lipnja. Takav raspored oborina se pokazao povoljnim za tu vegetacijsku sezonu jer je već u lipnju 2018. godine bilo kišovito (126,8 mm). Prosječna prinos sjemena u 2017./2018. godini iznosio je 2,94 t ha-1 (Tablica 5.), a vlaga sjemena 7,6 %.

28

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Tablica 4. Oborine (mm) u vegetaciji uljane repice od 2016./2017. do 2019./2020. godine te višegodišnji prosjek (1999. – 2018.) klimatološke postaje Osijek.

Table 4. The total rainfall in oilseed rape vegetation period from 2016/2017 to 2019/2020 and long term mean for Osijek station.

Mjesec

Višegodišnji prosjek

Ukupne mjesečne količine oborina (mm) 2016./17.

2017./18.

2018./19.

2019./20.

1999. – 2018.

Rujan

43,0

80,3

27,1

75,0

61,3

Listopad

65,4

68,7

12,2

32,3

56,6

Studeni

57,1

33,0

25,2

57,1

52,2

Prosinac

0,5

51,7

26,7

44,9

48,8

Siječanj

25,2

61,7

42,4

13,8

45,1

Veljača

74,4

70,2

26,8

35,6

47,3

Ožujak

67,6

83,4

8,4

37,4

47,6

Travanj

49,7

21,0

68,6

20,7

47,8

Svibanj

50,6

27,4

150,8

53,3

75,8

Lipanj

45,4

126,8

112,8

73,0

85,7

Ukupno

478,9

624,2

501,0

443,1

568,2

Izvor/Source: Državni hidrometeorološki zavod, 2020.

U vrijeme sjetve u 2018. godini posijano je rekordnih 55 032 ha u našoj državi (Državni zavod za statistiku˝Republike Hrvatske, 2020.). Unatoč manjoj količini oborina u rujnu i listopadu 2018. godine, (27,1, odnosno 12,2 mm), repica je dobro iznikla i formirala lisnu rozetu prije zime i prezimila, nakon čega je normalno nastavila svoj razvoj. Najhladniji je mjesec bio siječanj 2019. godine, s temperaturom od 0,5 °C, s time da je višegodišnji prosjek 0,7 °C, a najtopliji lipanj s temperaturom od 23,1 °C, što je 2,2 °C više u odnosu na višegodišnji prosjek (Tablica 3.). Također je najmanje oborina bilo u ožujku s količinom od 8,4 mm što je izrazito malo u usporedbi s ostalim analiziranim godinama. Najviše oborina (Tablica 4.) je bilo u svibnju 2019. godine (150,8 mm), a nakon toga i u lipnju (112,8 mm). U vrijeme žetve temperature su se kretale oko 21 °C te ni tada nisu značajno odstupale od višegodišnjeg prosjeka. Prosječan prinos sjemena u 2018./2019. godini iznosio je 3,15 t ha-1 (Tablica 5.), a vlaga sjemena 7,3 %.

Veća količina oborina u lipnju 2017./2018. i 2018./2019. godine (Tablica 4.) dovela je do odgode žetve uljane repice za nekoliko dana od uobičajenih rokova za naše podneblje, te se žetva nije mogla obaviti dok se tlo nije dovoljno osušilo da se moglo kombajnom ući u njivu.

Vegetacija 2019./2020. je bila najtoplija, sa srednjom temperaturom u vegetaciji od 10,6 °C što je za 0,7 °C iznad prosjeka (1999. – 2018.). Mjesec sa najhladnijom temperaturom je bio siječanj 2020. godine s 0,4 °C, a najtopliji je bio lipanj s temperaturom od 20,2 °C (Tablica 3.). Uz to što je bio najhladniji, siječanj je također imao i najmanje oborina (13,8 mm). S druge strane, najviše je oborina palo nakon sjetve u rujnu u količini od 75 mm te je uljanoj repici dobro došla ta voda i vlaga u tlu za početan rast i razvoj. U zadnjoj vegetacijskoj sezoni (2019./2020.) žetva je počela sredinom lipnja, kada su otprilike 2/3 površina bile ovršene spustila se kiša te se moralo pričekati par dana da se tlo i repica osuše pa se žetva nastavila i bila u potpunosti gotova do samog kraja mjeseca. Osim toga, komuške nisu bile u potpunosti suhe, a da ne bi došlo do njihova savijanja i dok se vlaga zrna nije spustila na prihvatljivi postotak (<18 %), rokovi žetve su se morali pomaknuti. Zbog razlike u vlažnosti sjemena na jednom dijelu proizvodnih povr29

glasnik zaštite bilja

64 godine

šina žetva obavljena početkom srpnja. Prosječan prinos sjemena u 2019./2020. godini iznosio je 2,69 t ha-1 (Tablica 5.), a vlaga sjemena 7,8 %.

Osim genetskog potencijala rodnosti određenog genotipa, na prinos i sadržaj ulja u sjemenu značajno utječu i pedološko - klimatski uvjeti uzgoja te provedene agrotehničke mjere, kao i njihova međusobna interakcija (Markulj Kulundžić i sur., 2016.; Madić i sur., 2018.). U kasnijim rokovima sjetve dolazi i do značajnog smanjenja udjela ulja u sjemenu koje je, osim samog prinosa, bitan faktor proizvodnje uljane repice (Scott i sur., 1973.). Prema Vinze (2017.) svaki dan kašnjenja u sjetvi iza optimalnog roka rezultira gubitkom prinosa. Mendham i sur.

(1981.) ističu kako je sjetva uljane repice u 7 vegetacijskih sezona (1970. – 1977.) provedena krajem rujna ili početkom listopada rezulatirala prinosom od 120 do 450 g m-2. Autori ističu kako je prinos sjemena bio povezan s fazom razvoja usjeva u vrijeme cvatnje te kako je kašnjenje porasta srednjih dnevnih temepratura u proljeće (iznad 5 °C), doveo do kasnije cvatnje što je imalo velik utjecaj na smanjenje prinosa. Brown i sur. (2019.) su u Velikoj Britaniji došli do zanimljivog podatka kako je srednja temperatura početkom zime snažno povezana s variranjem prinosa sjemena uljane repice te kako porast srednje temperature od 1 °C dovodi do prosječnog smanjenja prinosa od 113 (+ −21) kg ha-1. Autori ističu da su niske temperature u zimskom razdoblju povezane s višim prinosima, stoga zaključuju da je prosinačka hladnoća glavna odrednica prinosa uljane repice u Velikoj Britaniji. Weymann i sur. (2015.) navode kako tijekom pojave komuški i formiranja sjemena, na prinos uljane repice značajno utječe temperatura, broj sunčanih sati i stres izazvan sušom. Dostupnost asimilata tijekom formiranja komuški određuje broj sjemenki po m2, a autori ističu kako je temperatura glavni parametar koji utječe na porast uljane repice. Naime, niža temperatura produljuje vrijeme translokacije asimilata u sjeme.

Generalno, u ovom istraživanju povoljne vremenske prilike su pogodovale da žetva bude izvršena u kratkom roku i uz nisku vlagu sjemena (Tablica 5.), koja je u svim proizvodnim godinama bila ispod granice maksimalne vlažnosti i time smanjila troškove sušenja. Svakog puta prije žetve uljana repica se kombajnom malo zakosila kako bi se skupilo dovoljno sjemena za mjerenje vlage i tako se odredio povoljan trenutak za žetvu. U analiziranom petogodišnjem razdoblju (2016./2017. – 2019./2020.) prosječan prinos sjemena uljane repice na području Valpovštine je iznosio 3,06 t ha-1.

Tablica 5. Ukupno ostvareni prinosi uljane repice na OPG-u „Vjekoslav Šmider“ u analiziranom razdoblju.

Table 5. Seed yield of oilseed rape on Family farm „Vjekoslav Šmider“ in analyzed period.

Godina

Vlaga (%)

Prinos (t ha-1)

2016./2017.

8,4

3,47

2017./2018.

7,6

2,94

2018./2019.

7,3

3,15

2019./2020.

7,8

2,69

--

3,06

Prosjek

Zaključak

Tijekom vegetacijskih godina od 2016./2017. do 2019./2020. analizirana je proizvodnja uljane repice na OPG-u „Vjekoslav Šmider“. Korišteni su podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda o temperaturama i količinama oborina od 2016. do 2020. godine te za višegodišnji prosjek od 1999. do 2018. godine. Svaka godina je imala odstupanja po temperaturi ili oborinama 30

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

te je svaka proizvodna godina po nečemu specifična. Analizirano razdoblje nije uvelike odstupalo od višegodišnjeg prosjeka po temperaturama već su oborine bile te s većim odstupanjem.

U vegetacijskoj sezoni 2017./2018. uljana repica je uslijed toplog i sušnog proljetnog razdoblja sazrela ranije, stoga je bila požeta prije optimalnih rokova, kao i većina njiva strnih žitarica. Na osnovu provedene analize proizvodnje uljane repice može se zaključiti da je 2018./2019. godina bila specifična za sjetvu, zbog manjka oborina, ali i žetvu uljane repice, zbog viška oborina u lipnju. Međutim takav raspored oborina se nije odrazio na prinos (3,15 t ha-1). Na temelju ovog istraživanja može zaključiti da je svaka proizvodna godina bila uspješna za uljanu repicu, a da su odabrani hibridi dali zadovoljavajući prinos na području Valpovštine te se sva odstupanja temperatura i oborina nisu negativno odrazila na proizvodnju uljane repice.

Napomena Ovaj rad prikazuje dio završnog rada studentice Terezije Šmider (Stručni studij Bilinogojstvo-Ratarstvo, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek), čija je mentorica bila dr.sc. Ivana Varga.

Literatura

Anđelić, E., Antunović, M., Stošić, M., Iljkić, D., Varga, I. (2018) Yield components of winter oilseed rape regard to plant population. Columella - Journal of Agricultural and Environmental Sciences, 5 (2): 33-41.

Balodis, O., & Gaile, Z. (2016) Sowing date and rate effect on winter oilseed rape (Brassica napus L.) yield components’ formation. In Proceedings of the Latvian Academy of Sciences. Section B. Natural, Exact, and Applied Sciences. 70 (6): 384-392. Sciendo.

Beres, J., Becka, D., Tomasek, J., Vasak, J. (2019) Effect of autumn nitrogen fertilization on winter oilseed rape growth and yield parameters. Plant Soil Environ., 65: 435-441. https://doi.org/10.17221/444/2019-PSE Brown, J. K., Beeby, R., & Penfield, S. (2019) Yield instability of winter oilseed rape modulated by early winter temperature. Scientific reports, 9(1), 1-9. https://doi.org/10.1038/s41598-019-43461-7 EU, 2003. Regulation (EC) No 1830/2003 of the European Parliament and of the Council of 22 September 2003 concerning thetraceability and labelling of genetically modified organisms andthe traceability of food and feed products produced from geneti-cally modified organisms and amending Directive 2001/18/EC.http://europa.eu.int/eur-lex/pri/ en/oj/dat/2003/1_268/1_26820031018en00240028.pdf.

Damgaard, C., Kjellsson, G. (2005) Gene flow of oilseed rape (Brassica napus) according to isolation distance and buffer zone. Agriculture, ecosystems & environment, 108(4), 291-301. https://doi.org/10.1016/j.agee.2005.01.007 DHMZ (2020) Državni hidrometeološki zavod, https://meteo.hr/index.php (28. 7. 2020.)

FAOSTAT (2020): Food and Agriculture Organization of the United Nations, FAOSTAT data base: http://www.fao. org/faostat/en/#data/QC (5. 6. 2020.).

He, Y., Revell, B. J., Leng, B., Feng, Z. (2017) The effects of weather on oilseed rape (OSR) yield in China: future implications of climate change. Sustainability, 9(3), 418.

Iljkić, D., Kranjac, D., Zebec, V., Varga, I., Rastija, M., Antunović, M., Kovačević, V. (2019) Stanje i perspektiva proizvodnje žitarica i uljarica u Republici Hrvatskoj. Glasnik zaštite bilja, 42(3): 58-67. https://doi.org/10.31727/gzb.42.3.9 Krička, T., Jukić, Ž., Voća, N. (2002) Proizvodnja biodizelskog goriva u Republici Hrvatskoj. Agronomski fakultet sveučilišta u Zagrebu. Krmiva, 44 (3), 149-154.

Jovičić, D., Marjanović-Jeromela, A., Zdjelar, G., Nikolić, Z., Marinković, R., Sakač Z. (2012) Prinos i kvaliteta sjemena uljane repice ovisno o genotipu i uvjetima uzgoja. Glasnik zaštite bilja, 35(4): 34-39.

Madić, M., Paunović, A., Đurović, D., Marković, G., Knežević, D., Jelić, M. i Stupar, V. (2018) Prinos i komponente prinosa zrna tritikalea gajenog na zemljištu tipa pseudoglej. Journal of Central European Agriculture, 19 (1), 184-193. https://doi.org/10.5513/JCEA01/19.1.2035 8.

Markulj Kulundžić, A., Kovačević, J., Viljevac Vuletić, M., Josipović, A., Liović, I., Mijić, A., ... Matoša Kočar, M. (2016) Impact of abiotic stress on photosynthetic efficiency and leaf temperature in sunflower. Poljoprivreda, 22 (2), 17-22. https://doi.org/10.18047/poljo.22.2.3 Mendham, N. J., Shipway, P. A., Scott, R. K. (1981) The effects of delayed sowing and weather on growth, development and yield of winter oil-seed rape (Brassica napus). The Journal of Agricultural Science, 96(2), 389-416. https:// doi.org/10.1017/S002185960006617X Orlovius, K. (2003) Fertilizing for high yield and quality. Oilseed rape. International Potash Institute. Basel, Switzerland. IPI Bulletin No. 16.

Pospišil, M. (2013) Ratarstvo II. dio – Industrijsko bilje. Čakovec: Zrinski d.d.

Pospišil, M. (2014) Sjetva uljane repice. Glasnik Zaštite Bilja, 37(4): 77-80.

Pospišil, M., Brčić, M., Pospišil, A. i Butorac. J. (2014) Prinos i komponente prinosa istraživanih hibrida i sorata uljane repice. Poljoprivreda, 20 (1): 3-9.

Scott, R. K., Ogunremi, E. A., Ivins, J. D., & Mendham, N. J. (1973) The effect of fertilizers and harvest date on growth and yield of oilseed rape sown in autumn and spring. The Journal of Agricultural Science, 81(2), 287-293.

Szczepaniak, W., Grzebisz, W., Barłóg, P., Przygocka-Cyna, K. (2017) Mineral composition of winter oilseed rape (Brassica napus L.) seeds as a tool for oil yield prognosis. Journal of Central European Agriculture, 18(1): 196-213.

31

glasnik zaštite bilja

64 godine

Twengström, E., Sigvald, R., Svensson, C., Yuen, J. (1998) Forecasting Sclerotinia stem rot in spring sown oilseed rape. Crop Protection, 17(5): 405-411.

Vinze, É. (2017) The effect of sowing date and plant density on yield elements of different winter oilseedrape (Brassica napus var. napus f. biennis L.) genotypes. Columella – Journal of Agricultural and Environmental Sciences, 4 (1): 21-25.

Weymann, W., Böttcher, U., Sieling, K., & Kage, H. (2015) Effects of weather conditions during different growth phases on yield formation of winter oilseed rape. Field Crops Research, 173, 41-48.

Prispjelo/Received: 27.8.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 5.10.2020.

Professional paper

Rapeseed production in the Valpovo area depending on weather conditions Abstract

This study analyzes the production of oilseed rape in four vegetation seasons (2016/2017. - 2019/2020) in the area of Valpovo (Osijek-Baranja County). Mean temperature in oilseed rape vegetation from 2016/2017 to 2019/2020 was around 10 °C. The total amount of precipitation in rapeseed vegetation (September June) ranges from 443.1 mm (2019/2020) to 624.2 mm (2017/2018). The temperature during sowing did not deviate from the multi-year average, and was favorable for oilseed rape. With that regard, the rainfall after sowing was enough for oilseed rape emergence. Specificity of 2017/2018 growing season was very high air temperature in April and May, which led to the earlier harvest of the oilseed rape by about 20 days.

On the contraty, 2018/2019 year had high rainfall in June (112.8 mm), which delyed the harvest for a few days. The average seed yield in the analyzed period was 3.1 t ha-1 and it varied from 2.69 t ha-1 (2019/2020) to 3.47 t ha-1 (2016 / 2017).

Keywords: oilseed rape, production, temperature, precipitation

32

Sjetva je početak našeg zajedničkog puta. S istim ciljem.

Bogatim urodom i Vašim zadovoljstvom.

Zato smo tu. Usprkos svemu.

Vaš Poljoprivredni institut Osijek

glasnik zaštite bilja

64 godine

Ž. Jukić1, Ana Matković1, Anita Liška2, Karmen Jukić3

Stručni rad

Otpornost različitih sorti pšenice na pšeničnog žiška (Sitophilus granarius L.)

Sažetak

Ciljevi ovog rada bili su utvrditi razlike u otpornosti različitih sorata pšenice na pšeničnog žiška i koliki su gubici od žižaka u masi zrna tijekom 20 tjedana skladištenja. Istraživanje je provedeno u laboratoriju Zavoda za specijalnu proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na 3 sorte pšenice: Divana, Renan i Sana. U staklenke (720 ml) stavljeno je 100 g zrna i 20 nasumično odabranih odraslih žižaka. Staklenke sa zrnom i žišcima bile su 20 tjedana smještene u laboratoriju pri prosječnoj temperatura zraka od 24,9°C i prosječnoj relativnoj vlazi zraka od 64,7%. Tijekom perioda skladištenja, uočen je rast populacije pšeničnog žiška kod sve tri sorte pšenice. Najveći broj žižaka zabilježen je kod sorte Sana, što čini povećanje početne populacije za 28 puta, dok je kod sorata Renan i Divana početna populacija povećana za 1,8, odnosno 1,6 puta. Nakon 20 tjedana skladištenja gubitak mase zrna iznosio 1,30% za sortu Renan, 1,70% za sortu Divana te 12,45% za sortu Sana. Žišci su se hranili i razmnožavali više na zrnima sorte Sana jer ima mekanije zrno od sorata Divana i Renan koje su tvrđeg zrna. Obzirom da su u ovom istraživanju promatrani samo neki čimbenici koji mogu utjecati na otpornost pšenice na žiške, potrebno je nastaviti istraživanja i pri tome uzeti i druge čimbenike u razmatranje kako bi se što bolje istražile razlike u otpornosti između sorata pšenice.

Ključne riječi: pšenica, sorte, skladištenje, gubici, pšenični žižak

Uvod

Prema nekim istraživanjima godišnji gubitak zrna žitarica na svjetskoj razini uslijed djelovanja štetnih kukaca iznosi između 10% i 40% (Upadhyay i Ahmad, 2011). Gubici u masi žitarica koje uzrokuje pšenični žižak (S. granarius L.) kreću se od 2% do 5% u zemljama s umjerenom klimom (Ignatowicz, 1999; Rajendran i Sriranjini, 2008, navode Kordan i sur., 2019). Jalbani i sur. (2017) istraživali su gubitak mase zrna različitih sorata riže uslijed napada pšeničnog žiška.

Zaključili su kako je gubitak različit ovisno o sortama, te je najveći gubitak iznosio 5,62 grama (3,74%) kod sorte Super Basmati, a najmanji gubitak od 0,05 grama (0,03%) bio je kod sorte Sela 86 Tarazo. Istraživanjem koje su proveli Keskin i Ozkaya (2015) dokazano je kako je pšenični žižak uzrokovao pogoršanje kvalitete kruha dobivenog iz pšeničnog brašna. Gubici zrna mogu se smanjiti izborom sorata i reguliranjem mikroklimatskih uvjeta u skladištu (Choudhury i Chakraborty, 2014). Zrno za razliku od zelenih biljnih tkiva ne sadrži kemijske spojeve koji mogu poslužiti kao zaštita protiv napada kukaca. Kukci koji se hrane zrnom imaju hranu relativno stabilne kakvoće koja ne sadržava kemijske spojeve koji bi im ometali ili zaustavili njihov razvoj (Nawrot i sur., 2006). Neke sorte pšenice su više, a neke manje podložne napadu skladišnih kukaca. Mahmoud i sur. (2011) navode da su Sarin i Sharma (1983) otkrili da svi skladišni štetni kukci ne oštećuju jednako zrna različitih sorti pšenice.

1

2

3

34

Izv. prof. dr. sc. Željko Jukić, Ana Matković, mag.ing., Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za specijalnu proizvodnju bilja, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska Izv. prof. dr. sc. Anita Liška, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, Vladimira Preloga 1, 31000 Osijek, Republika Hrvatska Karmen Jukić, dipl. ing., Belje plus d.o.o., Industrijska zona 1, 31326 Darda, Republika Hrvatska Autor za korespondenciju: zjukic@agr.hr

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Fenomen osjetljivosti različitih sorti pšenice na napad štetnih kukaca povezan je s različitim kemijskim spojevima, poput sadržaja proteina ili glutena, ukupnih lipida i kutikularnih lipida (Nawrot, 1983; Niewiada i sur., 2005; Mebarkia i sur., 2010; Nawrot i sur., 2010, navode Kordan i sur., 2019) i s fizičkim svojstvima zrna, kao što su tvrdoća endosperma ili staklavost i debljina perikarpa (Nawrot i sur., 2006; Fourar-Belaifa i sur., 2011, navode Kordan i sur., 2019). No, navedena povezanost još uvijek nije u potpunosti objašnjena. Upravljanje populacijom kukaca u skladištima, danas je veliki izazov budući da se primjena kemijskih pripravaka u skladištima sve više ograničava (Silhacek i Murphy, 2004). Iako se veličina populacije kukaca u skladištima može regulirati primjenom kemijskih pripravaka, uvijek postoji problem utjecaja primjene kemijskih pripravaka na okoliš, na zdravlje zaposlenika u skladištima i na skladišne kukce (rezistentnost). Važno je istaći da se u zrnu mogu pojaviti rezidui korištenih sredstava za zaštitu bilja (SZB). Unazad nekoliko desetaka godina znanstvenici i stručnjaci su u različitim dijelovima svijeta provodili istraživanja kako bi odredili zašto su neke sorte pšenice više ili manje osjetljive na napad skladišnih štetnika pa i žitnih žižaka. Ciljevi ovog rada su utvrditi razlike u otpornost između različitih sorata pšenice na pšeničnog žiška i koliki su gubici od žižaka u masi zrna tijekom 20 tjedana skladištenja.

Materijali i metode

Istraživanje je provedeno u laboratoriju Zavoda za specijalnu proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na tri sorte pšenice: Divana, Renan i Sana, tijekom 2018. godine. Prije postavljanja pokusa za svaku sortu određeni su parametri koji su važni za računanje gubitka mase zrna (Tablica 1) te fizikalna svojstva i vlaga zrna koja je određena na aparatu za analizu žitarica DICKEY-John® GAC 2100B (Tablica 2).

Tablica 1. Parametri za određivanje gubitka mase zrna Table 1. Parameters for determining grain mass loss Parameters/ varieties

Renan

Divana

Sana

Masa prazne staklenke / mass of empty glass jar (g)

340.08

318.72

305.70

Masa zrna / mass of grain (g)

100.00

100.01

100.00

Masa (staklenka + zrno) / mass (glass jar + grain) (g)

440.06

418.73

405.70

Broj zrna / Number of grains

2458

2279

2210

Tablica 2. Fizikalna svojstva zrna sorata Renan, Divana i Sana Table 2. Physical properties of wheat grains of cultivars Renan, Divana i Sana Parameters/ cultivars

Renan

Divana

Sana

Vlaga zrna / Grain moisture (%)

10.11

10.60

11.48

Masa 1000 sjemenki / 1000 kernel weight* (g)

42.03

45.09

46.03

Hektolitarska masa / Test weight* (kg/hl)

78.17

82.63

80.67

* Masa 1000 zrna i hektolitarska masa preračunate su na 13% vlage * 1000 kernel weight and test weight adjusted to 13% moisture basis Prije provođenja istraživanja, zrnata masa svih sorata bila je uskladištena u laboratoriju i tijekom razdoblja skladištenja nije utvrđena prisutnost skladišnih štetnika. Prije istraživanja, iz zrnate mase svih sorata uklonjena su oštećena i polomljena zrna te sve ostale primjese.

35

glasnik zaštite bilja

64 godine

U istraživanju su korišteni kukci vrste pšenični žižak Sitophilus granarius (L.), roda Sitophilus.

Po 100g zrna navedenih sorata i 20 nasumično odabranih jedinki odraslih žižaka, pojedinačno je stavljeno u staklenke (720 ml) s plastičnim poklopcem na kojem je napravljeno nekoliko rupica kako bi žišci imali dotok zraka. Svakih 7 dana, zrnata masa iz staklenki je prosijana na situ s duguljastim otvorima (25mm x 2,0mm) i određen je broj živih žižaka i broj oštećenih zrna. Zatim je na preciznoj elektronskoj vagi određena ukupna masa zrna te masa oštećenog i neoštećenog zrna. Istraživanje je trajalo 20 tjedana i tijekom tog razdoblja prosječna temperatura zraka bila je 24,9°C, dok je prosječna relativna vlaga zraka bila 64,7%. U grafu 1. prikazane su temperatura i relativna vlaga zraka u laboratoriju gdje su se nalazile staklenke sa zrnom i žišcima tijekom 20 tjedana.

60,0

26,0

50,0 24,0

40,0

22,0

Relativna vlaga zraka (%)

70,0

28,0 Temperatura zraka (C)

80,0

30,0

30,0

20,0

20,0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 Tjedni Temperatura zraka (C)

Relativna vlaga zraka (%)

Graf 1. Temperatura i relativna vlaga zraka u laboratoriju tijekom 20 tjedana skladištenja Graph 1. Temperature and relative humidity in laboratory during 20 weeks of storage Postotak oštećenih zrna određen je prema sljedećoj formuli (Mahmoud i sur., 2011): Postotak oštećenih zrna = broj zrna koja su oštećena od kukaca ukupan broj zrna u uzorku

x 100 (1)

Postotak gubitka mase zrna (weight loss) izračunat je prema formuli koju su opisali Ngatia i Kimondo (2011): Gubitak mase (%) = (U x Nd) - (D x Nu) x 100 (2) U x (Nu + Nd) gdje je: U = masa neoštećenih zrna; Nd = broj oštećenih zrna; D = masa oštećenih zrna; Nu = broj neoštećenih zrna.

36

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Rezultati i rasprava

Tijekom 20 tjedana skladištenja žišci su oštećivali zrno pšenice uslijed hranjenja i razmnožavanja, što je uzrokovalo povećanje mase oštećenog zrna. Uočene su određene razlike u masi oštećenog zrna između sorata (graf 2). Postotak oštećenih zrna od strane pšeničnih žižaka bio je najmanji kod sorte Renan i iznosio je 3,37%, a najveći kod sorte Sana 31,31%. Postotak oštećenih zrna kod sorte Divana iznosio je 4,16%. Nakon 20 tjedana skladištenja, gubitak mase zrna iznosio 1,30% za sortu Renan, 1,70% za sortu Divana te 12,45% za sortu Sana. Sorta Sana imala je veću vlagu u zrnu u odnosu na druge dvije sorte (Tablica 2). Vlage zrna istraživanih sorata bile su manje od optimalne vlage (13,5-14,5%) za rast i razvoj pšeničnog žiška. Međutim, navedeni štetnik može oštećivati zrno čija je vlaga u rasponu od 10 do 18% (Hamel, 1997). Prosječna temperatura zraka tijekom istraživanja (24,9°C), bila je u granicama optimalne temperature za rast i razvoj pšeničnog žiška (optimalna temperatura je u rasponu od 21 do 25°C; Hamel, 1997).

U 8. i 9. tjednu u zrnatoj masi više nije bilo živih žižaka. Iz toga razloga staklenke s zrnom držane su u laboratoriju kako bi se otkrilo ima li skrivene zaraze.

Graf 2. Masa oštećenih zrna pšenice sorata Renan, Divana i Sana tijekom 20 tjedana

skladištenja Graph 2. Mass of damaged wheat grain of Renan, Divana and Sana for 20 weeks of storage Tijekom perioda skladištenja pšenice, uočen je rast populacije žižaka kod sve tri sorte pšenice (grafovi 3., 4. i 5.). Rast populacije utvrđen je u 9 tjednu, što je i uobičajeno vrijeme potrebno za razvoj nove generacije žižaka pri skladišnim uvjetima koji su vladali tijekom perioda praćenja (prosječna temperatura zraka 24,9°C i RVZ od 64,7%). Upravo ove vrijednosti temperature i vlage zraka su povoljni do optimalni za razvoj pšeničnog žiška (Swami et al., 2014; Hasan et al., 2017), te je pojava nove generacije bila i očekivana.

No, uvjeti okolne sredine nisu jedini čimbenici koji su utjecali na brojnost populacije žižaka.

To potvrđuje i razlika u brojnosti žižaka između sorata pšenice. Tako je najveći broj žižaka zabilježen kod sorte Sana, gdje se početna populacija povećala za 28 puta (s 18 na 514 jedinki; graf 37

glasnik zaštite bilja

64 godine

3.). Kod sorata Renan i Divana povećanje početne populacije bilo je puno manje u usporedbi sa sortom Sana i iznosilo je 1,8 (sorta Renan; graf 4.) i 1,6 puta (sorta Divana; graf 5.).

Graf 3. Brojnost odraslih jedinki žižaka u odnosu na broj oštećenih zrna pšenice sorte Sana u periodu od 20 tjedana Graph 3. Number of adult weevils in relation to the number of damaged wheat grains of the Sana variety in the period of 20 weeks

Graf 4. Brojnost odraslih jedinki žižaka u odnosu na broj oštećenih zrna pšenice sorte Renan u periodu od 20 tjedana Graph 4. Number of adult weevils in relation to the number of damaged wheat grains of Renan variety in the period of 20 weeks

38

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Graf 5. Brojnost odraslih jedinki žižaka u odnosu na broj oštećenih zrna pšenice sorte Divana u periodu od 20 tjedana Graph 5. Number of adult weevils in relation to the number of damaged wheat grains of the Divana variety in the period of 20 weeks Kao što je vidljivo, istraživane sorte nisu pokazale istu otpornost na napad pšeničnog žiška.

Sličnu tvrdnju iznosi više autora (Sinha i sur., 1988; Kučerova i Stejskal, 1994; Mahmoud i sur., 2011). Osim toga, vidljivo je i da se s povećanjem broja jedinki pšeničnog žiška, povećavaju i broj oštećenih zrna i gubici u masi zrna. Do sličnih zaključaka došli su i Mahmoud i sur. (2011) koji tvrde da između zaraženosti mase zrna pšeničnim žišcima i gubitaka u masi zrna postoji značajna i pozitivna korelacija te Kučerova i Stejskal (1994) koji tvrde kako su gubici u masi zrna i broj pšeničnih žižaka bili u pozitivnoj korelaciji. Kako je pokus s različitim sortama pšenice proveden pri istovjetnim skladišnim uvjetima, razlika u brojnosti žižaka ukazuje na to kako jedinke pšeničnog žiška, bolje preferiraju određenu sortu pšenice za hranjenje i razmnožavanje odnosno u ovom slučaju zrna sorte Sana. Za razliku od sorata Divane i Renan koje imaju tvrdo caklavo zrno, sorta Sana ima mekše brašnavije zrno, te se pretpostavlja da su ženke lakše probile zrno za polaganje jajašca, a i hranjenje je bilo olakšano, što je i utjecalo na veću brojnost žižaka kod sorte Sana. Osim toga, vlaga u zrnu bila je i nešto veća u zrnima sorte Sana. Nekoliko autora je u istraživanjima s žišcima došlo do sljedećih spoznaja: Khokhar i Gupta (1974) utvrdili su da veličina zrna, sadržaj proteina i tvrdoća zrna ne utječu izravno na osjetljivost ispitivanih sorti pšenice. Isti autori su utvrdili da se s povećanjem vlage zrna, povećava i osjetljivost na napad štetnika, a da je tvrdoća zrna čimbenik koji zrna čini manje podložnima napadu štetnika. Sinha i sur. (1988) su na osnovi provedenih istraživanja zaključili da su općenito, meke ili brašnavije sorte pšenice koje se uzgajaju u zapadnoj Kanadi, izložene većem riziku od napada štetnih kukaca nakon žetve nego sorte tvrdih crvenih jarih pšenica. S druge strane, isti autori navode da tvrdoća zrna, nije utjecala na brojnost žižaka, naročito ne na brojnost pšeničnih žižaka (S. granarius) te da uz tvrdoću i perikarp odnosno omotač zrna može utjecati na to da li će pšenični žišci i ostali skladišni kukci više ili manje oštećivati zrna. Sudhakar i Pandey (1982) ističu da je tvrdoća zrna bila je u negativnoj korelaciji sa stupnjem osjetljivosti, brojem položenih jaja i ukupnim brojem novorazvijenih kukaca.

Autori su proveli istraživanje na 11 sorti pšenice s ciljem utvrđivanja osjetljivosti različitih sorata pšenice na napad rižinog žiška (Sitophilus oryzae). Kučerova i Stejskal (1994) proveli su istraživanje na jedanaest sorti ozime pšenice s ciljem utvrđivanja razlika u osjetljivosti na napad pšeničnog žiška (Sitpohilus granarius L.). Autori su utvrdili da su visokokvalitetne sorte tvrdog zrna od 1,3 do 3 puta bile otpornije na napad pšeničnih žižaka u odnosu na druge sorte. Dakle, dobiveni rezultati u ovom istraživanju su u suglasju s navodima iz literature jer sorta Sana 39

glasnik zaštite bilja

64 godine

ima mekše brašnavije zrno, a i vlaga u zrnu bila je veća od vlage drugih dviju sorata pa se time djelomično mogu objasniti nastale razlike između sorata. Međutim, iako je poznato da skladišni štetnici manje oštećuju tvrđa zrna pšenice, ipak još nije u potpunosti jasno zašto je to tako (Thorne i sur., 2000). Prema nekim autorima i masa zrna (veličina) može biti razlog zašto neku sortu više oštećuju žišci. Tako Ekhlaque (2018) navodi da rižini žišci, iz nekih razloga nisu polagali jaja u manja zrna pa je i zaraza žišcima bila manja kod sorata koje su imale manje zrno, odnosno čija je masa 1000 zrna bila manja. Iz dobivenih rezultata ovog istraživanja može se utvrditi da su veća zaraženost žišcima i veći gubitak u masi zrna utvrđeni kod sorte Sana. Sorta Sana imala je najveću masu 1000 zrna, pa zatim sorta Divana i na kraju sorta Renan. Razlika između sorata u masi 1000 zrna nije bila velika, ali kako se smanjivala masa 1000 zrna, smanjivali su se i zaraženost žišcima i gubitak u masi zrna. Iz navedenog bi se moglo zaključiti da su žišci više jaja položili u zrna sorte Sana, a najmanje u zrna sorte Renan. Do sličnih zaključaka došli su i Mebarkia i sur. (2010). Autori su istraživanje proveli na 12 sorata pšenice i pokušali su utvrditi povezanost nekih fizikalnih svojstava zrna i veličine gubitaka u masi zrna pšenice. Prosječna vlaga u zrnu istraživanih sorata iznosila je od 11,80 do 12,35%, masa 1000 zrna od 34,97 do 46,21g., dok je prosječni gubitak u masi zrna iznosio od 1,39 do 3,27%. Navedeni autori dobili su pozitivnu ali ne i značajnu korelaciju između veličine gubitka u masi i mase 1000 zrna te između vlage u zrnu i veličine gubitka u masi zrna, što znači da su gubici u masi zrna bili veći kod onih sorata koje su imale veću masu 1000 zrna i kada je vlaga u zrnu bila viša. Isto tako, autori su utvrdili i pozitivnu i značajnu korelaciju između veličine gubitka u masi zrna i sadržaja proteina, što znači da su gubici u masi zrna bili veći kod sorata s većim sadržajem proteina. Kako je u uvodu navedeno postoje i drugi čimbenici koji mogu utjecati na otpornost određene sorte ili sorata na žitnog žiška, a koji u ovom radu nisu uzeti u obzir. Stoga se u narednim istraživanjima svakako i ti čimbenici moraju uzeti u istraživanje kako bi se što bolje mogla objasniti razlika u otpornosti između različitih sorata pšenice.

Zaključak

Tijekom 20 tjedana skladištenja zrna tri sorte pšenice utvrđene su štete nastale uslijed hranjenja i razmnožavanja jedinki pšeničnog žiška. Između sorata uočene su razlike u masi oštećenih zrna. Tako je nakon 20 tjedana skladištenja, gubitak u masi zrna iznosio 1,30% za sortu Renan, 1,70% za sortu Divana te 12,45% za sortu Sana. Broj oštećenih zrna bio je proporcionalan masi oštećenih zrna, te broju živih žižaka u masi zrna pšenice. Najveći broj žižaka zabilježen je kod sorte Sana, što čini povećanje početne populacije za 28 puta, dok je kod sorata Renan i Divana početna populacija povećana za 1,8, odnosno 1,6 puta. Za razliku od sorata Divane i Renan koje imaju tvrdo caklavo zrno, sorta Sana ima mekše brašnavije zrno, te je kao takvo osjetljivije na napad pšeničnog žiška. Pretpostavlja se da ženka žiška brašnavo zrno lakše probije kako bi položila jajašce, što utječe na povećanje populacije ali i konačno na nastanak veće štete na zrnima sorte Sane. Ovi zaključci mogu biti korisni u procijeni visine populacije štetnika kao i u procijeni gubitaka koji se mogu javiti tijekom čuvanja žitarica naročito sa saznanjem kako postoje manje otporne sorte pšenice prema žižku osobito one mekšeg i brašnavijeg zrna.

Literatura Choudhury, S.D., Chakraborty, K. (2014) Observation on the extent of grain weight loss due to the infestation of Sitophilus oryzae in five selected rice cultivars. Cibtech Journal of Zoology, 3(3), 50-59. https://www.researchgate.net/ publication/276417047 Ekhlaque, A. (2018) Resistance of different wheat genotypes to Sitophilus oryzae (L.) (Coleopteran: Curculionidae).

Bull. Env. Pharmacol. Life Sci., Vol 7 [9], 73-79. http://bepls.com/beplsaugust2018/15.pdf ¸¸¸¸¸¸ Hamel, D. (1997) Štetnici zrna žitarica – biologija, ekologija, suzbijanje. ZUPP, Zbornik radova, Malinska, 5-14.

Hasan, M., Aslam, A., Jafir, M., Javed, M.W., Shehzad, M., Chaudhary, M.Z., Aftab,M. (2017) Effect of temperature and relative humidity on development of Sitophilus oryzae L. (Coleoptera: Curculionidae). Journal of Entomology and Zoology Studies, 5(6), 85-90.

Jalbani, F.H., Bashir, L.,Khanzada, K.K., Arshi, A.A., Talpur, M.N.R., Jamali, A., Shaikh, H.M., Rajput Z. (2017) Assessment of different rice varieties for resistance to granary weevil Sitophilus granarium L. under laboratory conditions. Journal of Entomology and Zoology Studies, 5(6), 2424-2427.

Keskin, S., Ozkaya, H. (2014) Effect of storage and insect infestation on the echnological properties of wheat. CyTA – Journal of Food, 13(1), 134-139. https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/19476337.2014.919962

40

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Khokhar, D.S., Gupta, D.S. (1974) Relative resistance of some varieties of wheat to Sitophilus oryzae (L.) and Rhizopertha dominica (Feb.) at different temperatures. Bull Grain Tech., 12, 117-123.

Kordan, B., Skrajda-Brdak, M., Tanska, M., Konopka, I., Cabaj, R., Załuski, D. (2019) Phenolic and lipophilic compounds of wheat as factors affecting susceptibility to infestation by granary weevil (Sitophilus granarius L.). Journal Of Applied Botany and Food Quality, 92, 64–72. https://www.semanticscholar.org DOI:10.5073/jabfq.2019.092009 Kućerová, Z., Stejskal, V. (1994) Susceptibility of wheat cultivars to postharvest losses caused by Sitophilus granarius (L.) (Coleoptera: Curculionidae). Journal of Plant Diseasses adn Protection, 101 (6), 641-648. https://www.jstor.org Mahmoud, M.A., Darwish, Y.A., Omar, Y.M., Hassan, R.E. (2011) Susceptibility of some Egyptian wheat varieties to the infestation with the granary weevil, Sitophilus granarius (L.) (Coleoptera: Curculionidae). J. Palnt prot. And Path., Mansoura Univ., Vol. 2 (9), 773-781. http://www.eulc.edu.eg/eulc_v5/Libraries/UploadFiles/DownLoadFile Mebarkia, A., Rahbe, Y., Guechi, A., Bouras, A., Makhlouf, M. (2010) Susceptibility of twelve soft wheat varieties (Triticum aestivum) to Sitophilus granarius (L.) (Coleoptera: Curculionidae). Agriculture and Biology Journal of North America, Agric. Biol. J. N. Am., 2010, 1(4), 571-578. https://www.researchgate.net/publication/278820314 Nawrot, J., Warchalewski, J.R., Piasecka-Kwiatkowska, D., Niewiada, A., Gawlak, M., Grundas, S.T., Fornal, J. (2006) The effect of some biochemical and technological properties of wheat grain on granary weevil (Sitophilus granarius L.) (Coleoptera: Curculionidae) development (pp. 400–407). Paper presented at the 9th International Working Conference on Stored Product Protection, 15–18.October 2006, Sao Paulo, Brazil. https://www. researchgate.net/publication/237734578 Ngatia, C.M., Kimondo, M. (2011) Comparison of three methods of weight loss determination on maize stored in two farmer environments under natural infestation. Journal of Stored Products and Postharvest Research, 2(13), 254 – 260. http//www.academicjournals.org/JSPPR Silhacek, D. Murphy, C. (2006) A simple wheat germ diet for studying the nutrient requirements of the Indian meal moth, Plodia interpunctela (H.). J. Stor. Prod. Res., 42, 427-437. https://pubag.nal.usda.gov/download/29173/PDF Sinha, R.N., Demianyk, C.J., McKenzie, R.I.H. (1988) Vulnerability of common wheat cultivars to major stored-product beetles. Can. J. Plant. Sci., 68, 337-343. https://www.researchgate.net/publication/238457542 Swami Narayana, K.C., Mutthuraju, G. P., Jagadeesh, E., Thirumalaraju, G.T. (2014) Biology of Sitophilus oryzae (L.) (Coleoptera: Curculionidae) on stored maize grains. Current Biotica, 8 (1), 76-81. http://www.currentbiotica.com/CB/ Journals8 Issue-I/CB8(1)-Short-notes-3.pdf Sudhakar, T.R., Pandey, N.D. (1982) Relative resistance and influence of wheat varieties on the rice weevil Sitophilus oryzae (L.). Bull Grain Tech., 20, 79-85.

Thorne, J.E., Baker, J.E., Messina, F.J., Kramer, K.J., Howard, J.A. (2000) Varietal Resistance. In Subramanyam, B., Hagstrum, D.W. (eds) Alternatives to Pesticides in Stored-Product IPM. Springer, Boston, MA. doi: 10.1007/978-1-46154353-4_7. https://digitalcommons.unl.edu/usdaarsfacpub Upadhyay, R.K., Ahmad, S. (2011) Management Strategies for Control of Stored Grain Insect Pests in Farmer Stores and Public Ware Houses. World Journal of Agricultural Sciences, 7(5), 527-549. https://www.researchgate.net/publication/266330472

Prispjelo/Received: 12.3.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 27.4.2020.

Professional paper

Resistance of different wheat cultivars to granary weevil (Sitophilus granarius L.) Abstract

The objectives of this study were to determine the differences in the resistance of some wheat cultivars to granary weevil (Sitophilus granarius L.) and grain weight loss during 20 weeks of storage caused by granary weevil. The research was carried out in the laboratory of Department of Field Crops, Forage and Grassland, Faculty of Agriculture, University of Zagreb, on three wheat cultivars: Divana, Renan and Sana. 20 randomly selected adult insects were placed in 720ml glass jars containing 100 g of whole seed of a particular cultivar.

Glass jars were placed in the laboratory for 20 weeks. The mean temperature and relative humidity were 24,9°C and 64,7%. During storage period, weevil population growth was found in grains all three wheat cultivars. The highest number of weevils was observed in the seeds of Sana cultivar, which is an increase of the initial population by 28 times, while in the seeds of Renan and Divana cultivars the initial population increased by 1.8 and 1.6 times, respectively. After 20 weeks of storage, grain weight loss was 1.30% for Renan, 1.70% for Divana and 12.45% for Sana. The granary weevils are fed and propagated more on the grains of Sana cultivar because it has a softer grain than the Divana and Renan cultivars, which have harder grains.

It is necessary to continue the research and take in consideration other factors to better explain differences in resistance of different wheat cultivars to granary weevil.

Keywords: grain losses, storage, cultivars, wheat, granary weevil

41

glasnik zaštite bilja

64 godine

D.Sušanj1, J. Gugić2, Vesna Očić1, Jelena Gadže1, Snježana Bolarić1 Kristina Batelja Lodeta1

Pregledni rad

Uzgoj, nutritivna svojstva i korištenje žižule (Ziziphus jujuba Mill.)

Sažetak

Žižula (Ziziphus jujuba Mill.) je voćna vrsta porijeklom iz Kine gdje se uzgaja gotovo 4000 godina. Po broju stabala najbrojnija je voćna vrsta u Kini. Plod je koštunica koji može biti oblog ili izduženog oblika, od veličine višnje pa do veličine šljive i karakterističnog je slatko-kiselog okusa. Žižula je izuzetno specifična zbog svoje neobične strukture izbojaka te kasnijeg kretanja i ranijeg završetka vegetacije u odnosu na ostale voćne vrste. Plodovi su izuzetno bogati vitaminom C. Neizostavan je dio prehrane u Kini te ima veliku važnost u tradicionalnoj medicini za liječenje mnogobrojnih bolesti. U Hrvatskoj se žižula može pronaći u Istri i Dalmaciji gdje se najčešće koristi kao samostalno stablo u dekorativne svrhe. Najpovoljnije vrijeme sadnje za žižulu je u proljeće u vrijeme bubrenja pupova. Berba žižule počinje od kraja kolovoza i traje do studenoga ovisno o sorti. Plodonošenje počinje u drugoj godini nakon sadnje, a punu rodnost nakon 4 do 5 godina. U voćnjacima se prirodi kreću od 18 do 50 kg po stablu. Zbog svoje izuzetne otpornosti na sušu te prilagođenosti mediteranskoj klimi, žižula je izuzetno zanimljiva voćna vrsta za uzgoj.

Ključne riječi: korištenje, nutritivna vrijednost, uzgoj, žižula

Uvod

Žižula (lat. Ziziphus jujuba Mill.) je voćna vrsta porijeklom iz Kine (Liu, 2006), poznata je i kao kineska datulja zbog sličnosti suhog ploda sa suhim plodom palme datulje (Phoenix dactylifera). U Kini je naziv za datulju „zongzao” što u prijevodu znači palmina žižula.

Pripada redu ruža (lat. Rosales) i porodici pasjakovki (lat. Rhamnaceae) te je najvažnija kultivirana vrsta u rodu Ziziphus (Liu i sur., 2014). Jedna je od najstarijih kultiviranih vrsta voća u Kini i svijetu. Smatra se da potječe iz srednjih i nižih područja oko Žute rijeke te se uzgaja u Kini više od 4000 godina. Konzumira se duže od 7000 godina što se može zaključiti iz fosiliziranih ostataka plodova pronađenih na neolitičkom nalazištu blizu Egoubeigang-a, u provinciji Henan (Qu i Wang, 1993; Guo i Shan, 2010; Liu, 2006). Selekcioniranjem stabala kisele ili divlje žižule (Ziziphus spinosa) kroz povijest, nastala je Ziziphus jujuba Mill. što se može ustanoviti iz fosila, arheoloških iskapanja, povijesnih knjiga i suvremenih istraživanja (Qu i Wang, 1993; Liu i Wang, 2009). Žižula se postupno širila unutar Kine i okolnih zemalja, a 'Putem svile' je donesena u Europu oko 1. stoljeća (Liu, 2006; Lyrene, 1979). U Sjedinjene Američke Države je unesena iz Europe 30ih godina 19. stoljeća. U Kini se pokazala kao dobra medonosna biljka, dok u drugim dijelovima svijeta ne privlači pčele.

U Hrvatskoj je poznata kao obična žižulja, žižulja, čičimak, činguljin, čičindra, ili kineska datulja. Raste od Istre do najjužnijih dijelova Hrvatske te je u prošlosti bila zastupljenija nego danas, prvenstveno kao ukrasna biljka.

1

2

42

Dorian Sušanj, mag. ing.agr., doc. dr. sc. Vesna Očić, doc. dr. sc. Jelena Gadže, prof. dr. sc. Snježana Bolarić, doc. dr. sc. Kristina Batelja Lodeta, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska doc. dr. sc. Josip Gugić, Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel za studije mora, Ruđera Boškovića 37, 21000 Split, Hrvatska Autor za korespondenciju: kbatelja@agr.hr

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Proizvodnja žižule Kina je najveći svjetski proizvođač žižule s gotovo 99% ukupne svjetske proizvodnje i jedina zemlja koja izvozi žižulu (Wang i sur., 2016). Godišnja proizvodnja se povećala 15 puta od 1980. godine do 2015. godine. Ukupno 90% proizvodnje je koncentrirano u 6 sjevernih provincija od kojih je najvažnija Xinjiang, gdje se žižula uzgaja na 483,628 hektara te ima godišnju proizvodnju preko 2,5 milijuna tona svježih plodova (Chen i sur., 2017). Ukupne površine nasada žižule u Kini prostiru se na preko 2 milijuna hektara, a godišnja proizvodnja iznosi preko 6 milijuna tona.

U značajnim količinama uzgaja se još jedino u Južnoj Koreji, na površini od oko 5000 hektara s godišnjom proizvodnjom oko 20,000 tona (Liu, 2006). Žižula se u ostalim zemljama većinom uzgaja u svrhu istraživanja ili kao ukrasna biljka. Na području Mediterana se najčešće uzgaja kao ukrasna biljka dok se u Australiji, Iranu, SAD-u, Turskoj i Meksiku podižu nasadi u svrhu komercijalne proizvodnje žižule. Žižula je u Hrvatskoj zapostavljena voćna vrsta koja se uzgaja primarno u dekorativne svrhe. Nalazimo je od juga Dalmacije pa do sjevera Istre. U te krajeve su je donijeli pomorci iz istočnih krajeva. U okolici Skradina se nalaze stabla stara više stotina godina. U prošlosti je svaki ljetnikovac imao u vrtu žižulu zbog dekoracije, ali i zbog nutritivnih svojstava (Prgomet, 2014).

U jesen se ponegdje na tržnicama znaju pronaći plodovi po cijeni do čak 40 kn po kilogramu.

U novije vrijeme se podižu ekološki nasadi gdje se žižula uzgaja u konsocijaciji s maslinom, zbog razvoja predatorske osice Psyttalia concolor koja parazitira ličinke maslinine muhe (Bactrocera oleae).

Ekološki uvjeti za uzgoj žižule Žižula je izuzetno prilagodljiva voćna vrsta koja ima široku ekološku valenciju, no ipak otpornost ovisi o sorti, starosti biljke i načinu uzgoja.

Uspijeva na plitkim i dubokim tlima, tlima siromašnim i bogatim organskom tvari. Tolerira pH tla od 5,0 do 8,5. Raste na tlima koja su izuzetno siromašna organskom tvari, na kojima je uzgoj drugih voćnih vrsta nemoguć (Yao, 2012; Liu, 2006).

Za uzgoj kvalitetnih plodova i visok prirod neophodno je dobro drenirano pjeskovito tlo dubine preko 50 cm, visok sadržaj organske tvari, pH tla 5,5 do 8, a sadržaj NaCl u tlu treba biti manji od 0,1% i ukupni sadržaj soli u tlu manji od 0,3% (Liu, 2002; 2004).

Intenzivna proizvodnja je na područjima sa srednjom godišnjom temperaturom od 8 ⁰C do 22 ⁰C. Žižula može tolerirati zimi temperature od -30 ⁰C do -38 ⁰C, a ljeti temperaturne maksimume do 48,9 ⁰C. Za zametanje plodova je potrebna srednja dnevna temperatura iznad 20 ⁰C. Razvoj ploda zahtjeva srednje dnevne temperature iznad 24 ⁰C do 25 ⁰C. Kada srednja dnevna temperatura padne ispod 15⁰C, započinje opadanje listova i biljka ulazi u fazu mirovanja (Zhao i Liu, 2016).

Može preživjeti u uvjetima velike vlage, ali isto tako i velike suše (Ming i Sun, 1986; Liu, 2004). Mnoge sorte se uzgajaju u sjeverozapadnoj Kini gdje se godišnja količina oborina kreće ispod 200 mm godišnje pa sve do 650 mm. Podnosi i velike količine oborina i visoku vlagu u zraku (Qu i Wang, 1993; Liu, 2006).

Za zametanje i rast plodova je potrebna veća relativna vlažnost zraka i veća količina vode u tlu, stoga se u takvim uvjetima očekuju najviši prirodi. Problem nastaje ako su velike količine oborina u fazi dozrijevanja plodova, jer onda dolazi do pucanja i bolesti plodova (Liu, 2006).

Brzina vjetra do 6 m/s u vrijeme vegetacije nije štetna ni za jedan dio biljke. Najotporniji su rodni izbojci i lišće, dok su cvjetovi i zreli plodovi osjetljiviji na vjetar. Otpornost na vjetar ovisi o: sorti, starosti biljke, gustoći sadnje, količini plodova i položaju voćnjaka.

Najveći prirodi su na područjima do 400 m nadmorske visine na sunčanim položajima južne ekspozicije (Liu i sur, 1992a). Može rasti sve do 2000 m nadmorske visine, ali nakon 500 m nadmorske visine prirod i kvaliteta plodova opadaju te dolazi do usporenog rasta koštice ploda.

43

glasnik zaštite bilja

64 godine

Uzgoj žižule Tri su načina sadnje u svrhu komercijalnog uzgoja žižule. Tradicionalni voćnjaci se formiraju s razmacima sadnje 4 m – 5 m x 5 m – 6 m, intenzivni voćnjaci s razmacima sadnje 2 m – 3 m x 3 m – 4 m i voćnjaci s različitim voćnim vrstama. U novije vrijeme u Kini se podižu nasadi s razmacima sadnje od 1 m – 2 m x 4 m do čak 0,5 m - 0,7 m x 1 m u super intenzivnim zaštićenim nasadima. Razlog tome je što se veličina stabla žižule prilično lagano kontrolira. Žižula se uzgaja u obliku popravljene vaze ili popravljene piramidalne krošnje s visinom debla od 70 do 80 cm, a dosta je proširen i uzgoj u obliku grma (Miljković, 1991).

Najpovoljnije vrijeme sadnje za žižulu je u proljeće za vrijeme bubrenja pupova. U tropskim i subtropskim područjima sadnja se može obaviti i u jesen. Na vjetrovitijim i sušim područjima potrebno je nakon sadnje izvršiti prikraćivanje na oko 30 cm kako bi se smanjila evaporacija vode i povećala mogućnost primanja (Liu, 2002).

U prirodi se razmnožava pomoću korijenovih izdanaka ili sjemenom. U nasadima se razmnožava vegetativno, pomoću zelenih ili zrelih reznica te za razliku od većine voćnih vrsta na taj način dolazi u rod već u drugoj godini. Najrašireniji način razmnožavanja je pomoću korijenovih izdanaka ili cijepljenjem na kiselu žižulu kao podlogu (Mousavi i sur., 2017; Yao, 2013).

Cijepljenje žižule je opisano u najstarijoj kineskoj knjizi o poljoprivredi 'Qi Min Yao Shu' (Osnovne poljoprivredne vještine za običnog čovjeka), koja je izdana prije 1400 godina (Guo i Shan, 2010). Najčešći način cijepljenja je u zrelo: na jezičac, pod koru i u procijep (Yao, 2013).

Okuliranje se ne koristi zbog specifične strukture izbojaka i pupova, ali i zbog tanke kore stabla.

Korištenje kombinacije organskih i mineralnih gnojiva sa povećanom dozom kalija, a s manje dodatnog pojedinačnog dušika i fosfora može biti najbolja kombinacija za postizanje veće koncentracije fenola, i antioksidatnsa u plodovima žižule i postizanje visokog priroda (Wu i sur.

2013). Žižula je općenito gledano, laka za rezidbu i održavanje, ali se treba držati nekih osnovnih načela. Za razliku od jabuke ili breskve, ukoliko se jednogodišnji izbojak prikrati do sredine, ispod tog mjesta neće doći do rasta novih izbojaka. Kako bi se potaknuo rast potrebno je ukloniti izbojak ispod mjesta reza. Žižula je heliofit stoga je potrebno rezidbu činiti svake godine kako bi se osigurala ravnomjerna osunčanost krošnje, a time količina i kvaliteta plodova (Yao, 2012).

Zbog kasne cvatnje, rijetko stradava od mraza pa rijetko dolazi do izostanka plodonošenja.

Vegetacija kreće u prosjeku 4 do 6 tjedana kasnije od klasičnih voćnih vrsta, a cvate kasnije i puno duže u odnosu na njih.

Plod je koštunica s jednom košticom unutar koje se nalaze do dvije sjemenke. Veličina ploda žižule se razlikuje ovisno o sorti, a veličina se kreće od 1 do 4 cm u promjeru. Plod može biti okrugao, eliptičan, jajolik, duguljast, jabukolik ili nekog nedeterminiranog oblika (Liu, 2006). Žižula iznimno brzo dolazi u rod, već u drugoj godini nakon sadnje, a u nekim slučajevima čak i u godini sadnje ili cijepljenja.

Berba žižule počinje od kraja kolovoza i traje do studenoga ovisno o sorti. Plod zriobom mijenja boju iz tamno-zelene u žuto-zelenu. Daljnjom zriobom nastaju smeđe i crvene točkice na plodu i peteljci sve dok plod u potpunosti ne postane smeđe boje. Nekoliko dana nakon što postigne smeđu boju, plod počinje mekšati i površina postaje naborana.

Plodovi se mogu konzumirati u raznim fazama zrenja, od žuto-zelenih do potpuno smeđih.

Svježe ubrani plodovi se mogu čuvati dva tjedna ili duže na temperaturi od 5 ⁰C bez gubitka kvalitete. Plodovi namijenjeni sušenju se beru kada su potpuno zreli i smeđe boje. Na područjima gdje je velika vlaga, berba se obavlja kada su plodovi potpuno zreli i suše se što je moguće prije kako bi se izbjegla pojava gljivica ili plijesni (Yao, 2012).

Berba plodova za konzumaciju u svježem stanju se obavlja ručno kako bi oštećenja na plodovima bila minimalna, dok se za plodove koji su namijenjeni sušenju koriste pomagala slična 44

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

kao u berbi masline. Pucanje plodova je fiziološki poremećaj do kojeg dolazi zbog prekomjerne opskrbe vodom u fazi sazrijevanja plodova te može doći do gubitka cjelokupnog priroda u godinama s izuzetno puno kiše. Guo i Shan (2010) napominju kako svakih pet godina dolazi do ozbiljnog pucanja plodova i truleži plodova u okrugu Laoling pri čemu se gubi do 40% priroda za tu godinu. Preventivne mjere su: pravilno navodnjavanje u vrijeme vegetacije, posebice u vrijeme sazrijevanja plodova i odabir sorti koje su otporne na pucanje plodova. Žižula je izuzetno rodna voćka. Cvjeta u godini sadnje, ili cijepljenja, a neke sorte i plodonose u istoj godini.

Većina sorti počinje plodonošenje u drugoj godini nakon sadnje, a puna rodnost dolazi nakon 4 do 5 godina.

U voćnjacima se prirodi kreću od 18 do 50 kg po stablu, a u nekim slučajevima i više, ovisno o veličini stabla i sustavu uzgoja. Proizvodni vijek u voćnjaku je 50 i više godina. Neki primjerci u Kini stari su preko 1000 godina i još plodonose (Yao, 2012).

Najraširenija bolest žižule u Kini je 'vještičja metla' koja je osim u Kini, raširena u Japanu i Južnoj Koreji (Guo i Shan, 2010; Jung i sur.., 2003; Zhou i sur., 1998). Može uništiti cijeli voćnjak, a spriječiti se jedino može dobrim preventivnim mjerama. 'Vještičju metlu' uzrokuje fitoplazma Canditus Phytoplasma ziziphi (Jung i sur., 2003). Miličević i sur. (2017) navode da su od bolesti na žižuli kod nas su utvrđene pjegavost lista i različite truleži ploda (antraknoza ploda, alternariozna trulež, moniliozna trulež i dr.) Najznačajniji štetnik je moljac Carpinosa sasakii koji oštećuje plodove.

Sortiment žižule U Kini se uzgaja između 700 i 800 različitih sorti žižule. Odabir sorte ovisi o namjeni za koju će se plod koristiti (sušenje, kandiranje, za konzumaciju u svježem stanju ili kombinirano). Postoje i ukrasne sorte koje se koriste za uređenje vrtova. U prošlosti su se većinom uzgajale sorte namijenjene za sušenje, ali selekcijom i uvođenjem novih sorti u porastu su sorte za konzumaciju u svježem stanju (Yao, 2012). Među vodećim sortama su slijedeće: 'Li' – plodovi su veliki i okrugli, dobre kvalitete, težine do 90 g namijenjeni za konzumaciju u svježem stanju. Dozrijeva od početka rujna do sredine listopada.

'Lang' – plodovi su veliki, kruškolikog oblika, namijenjeni su za sušenje. Osjetljivi su na pucanje ukoliko kiši za vrijeme sazrijevanja. Plodovi sazrijevaju tijekom rujna i listopada.

'Sugar Cane' - prvenstveno je namijenjena za ukrašavanje vrtova, no plodovi se mogu konzumirati u svježem stanju ili sušiti. Plod je srednje veličine, okrugao i dobrog okusa. Dozrijeva tijekom listopada. Komercijalno se uzgaja u Kini, dok se u SAD-u mogu pronaći pojedinačna stabla ili nasadi podignuti u svrhu istraživanja.

'Honey Jar' – plodovi su maleni, okrugli i iznimne kvalitete. Veoma slatki i hrskavi namijenjeni za konzumaciju u svježem stanju. Plodnosi u godini sadnje ili cijepljenja. Dozrijeva od sredine do kraja rujna.

'Shanxi Li' -jedna je od najvažnijih sorata za konzumaciju u svježem stanju u Kini. Plodovi su srednje veličine do veliki i dobre kvalitete. Dozrijeva tijekom rujna i listopada.

'GA-866' - plodovi su veliki, izduženi i zašiljeni na vrhovima. Vrhunske kakvoće s visokim udjelom šećera. Uzgaja se u SAD-u. Dozrijeva u isto vrijeme kad i sorta 'Lang'.

'Sihong' – koristi se za konzumaciju u svježem stanju i vrlo je pogodna za sušenje. Uzgaja se u Kini. Dozrijeva sredinom sezone.

'Shanxi Jun' - uzgaja se u provinciji Shanxi, u Kini. Plodovi imaju tanku kožicu i malo sjeme.

Zreli plodovi su tamno smeđe boje.

'Abberville' – izuzetno je rodna sorta, no prvenstvena namjena je u svrhu uređenja vrta, jer plodovi ostaju na granama 1do 3 tjedna nakon opadanja lišća. Plod je osrednje kvalitete.

45

glasnik zaštite bilja

64 godine

Nutritivna svojstva žižule Fitokemijski sastav zajedno s informacijama o biološkoj aktivnosti potvrđuje da žižula, ovisno o dijelu biljke, ima različita medicinska i povoljna nutritivna svojstva. Aktivni sastojci ploda žižule su vitamin C, fenoli, flavonoidi, triterpenske kiseline i polisaharidi (Gao i sur., 2011).

Nutritivni sastav ploda žižule ovisi o sorti, fazi zrenja, području uzgoja i ekološkim čimbenicima. Svježi plod sadrži oko 75% vode (u nekim slučajevima i do 90%). U svježem plodu se nalazi oko 20% ugljikohidrata. Siromašan je bjelančevinama i sadrži ih oko 2%.

Najznačajniji minerali su kalij, fosfor, kalcij i željezo . Žižula je izvor vitamina C, tiamina, riboflavina, niacina, vitamina B-6 i vitamina-A (Gao i sur., 2011).

Glukoza, fruktoza, saharoza, ramnoza i sorbitol predstavljaju većinu šećera koji se nalaze u plodu žižule. Visok sadržaj dijetalnih vlakana i fruktoze imaju ulogu u regulaciji razine šećera u krvi tako što reguliraju probavu (Tahergorabi i sur., 2015). Visok sadržaj polisaharida u plodu žižule ima utjecaj na antioksidativni stres, imunološki sustav, hipoglikemijske aktivnosti, zaštitu gastrointestinalnog trakta te imaju antitumorska svojstva (Ji i sur., 2017).

Plod žižule je izuzetno bogat vitaminom C u usporedbi sa ostalim voćnim vrstama koje su u širokoj potrošnji (Mahajan i Chopda, 2009; Mousavi i sur., 2016). Sadrži više vitamina C od šipka (Amraei i sur., 2014; Jalili Moghadam i sur., 2012; Khaiati i sur. 2017) i agruma (Kiani Majd i sur., 2013; Yaraei-Rostami i sur., 2013a ,2013b) Žižula je izvor esencijalnih masnih kiselina. Sadržaj nezasićenih masnih kiselina u plodu žižule se kreće od 68,54% do 72,44% od ukupnog sadržaja masnih kiselina. U osušenom plodu žižule se nalaze 33 masne kiseline. Šesnaest masnih kiselina, predominantno 16:1 (7) i 16 :1 (9) imaju utjecaj na miris ploda žižule (Gusakova i sur., 1999). Najznačajnije masne kiseline u žižuli su: oleinska, linolna i palmitinska. Plod žižule je bogat lipidima, osobito linolnom kiselinom (omega-6) (San i Yildrim, 2010) koju ljudsko tijelo ne može proizvoditi samostalno (Simopoulos, 2008).

Alkaloidi su prisutni u svim dijelovima biljke žižule. Iz kore stabla su izolirani ciklički peptidi: mauritin A, mukronin D, amfibin H, numularin A-B, sativanin A-H i K, frangulanin, jubanin A-C, skutianin C-D i zizifin su izolirani iz kore stabla (Mahajan i Chopda, 2009; Tripathi i sur., 2001). Iz lišća su izolirani alkalodi: koklaurin, isoboldin, norsiboldin, asmilobin, iusifin i iusirin. Peptidni alkaloidi i ciklopeptidi iz žižule imaju sedativna svojstva. Adouetin X, frangulanin i jubanin F-J su ciklički alkoloidi koji imaju sedativan učinak, a izolirani su iz kore korijena (Kang i sur., 2015; Mahajan i Chopda, 2009).

Tri flavonoida: spinosin, 6‴-sinapoilspinosin, 6‴-feruloilspinosin su izolirani i pročišćeni iz žižule (Bai i sur., 2010), a iz sjemenki Ziziphus jujuba var. spinosa je izolirano osam flavonoida. Kemijskom i spektralnom analizom je uspostavljeno da su to: swertish, puerarin, 6‴-feruloilspinosin, apigenin-6-C-β-d-glukopiranosid, spinosin, 6‴-feruloilisospinosin, isospinosin, i isovitexin-2‴-O-β-d-glucopiranosid (Cheng i sur., 2000).

Prema rezultatima istraživanja Ghobadi i sur. (2019) sadržaji fenola i askorbinske kiseline je veći nego u bilo kojem drugom komercijalnom voću. Utvrđeno je da fizikalno-kemijska i antioksidativna svojstva žižule ovise o sorti (Gao i sur., 2011). Ulje sjemena ima antilisterijska i antioksidativna svojstva (Al-Reza i sur., 2010) dok jestivi dijelovi ploda sadrže fitokemikalije, fenole, flavonoide, alkaloide i glikozide (Al-Saeedi i sur., 2016). Ekstrakt žižule također ima protuupalna svojstva te djeluje na upale izazvane serotoninom i histaminom (Choi i sur., 2011). Antioksidativna aktivnost i imunološki odgovor se kontroliraju inhibicijom proliferacije T-stanica (Sun i sur., 2013; Zhao i sur., 2006).

Esencijalna ulja žižule imaju antimikrobna svojstva dok listovi imaju ljekovita svojstva.

Ekstrakt ploda je imao bolja antimikrobna svojstva na Escherichia coli, Staphylococcus aure46

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

us, C. albicans i A. fumigatus od konvencionalnih antibiotika poput Vancomycin-a te dokazano da je dobar kandidat za liječenje infektivnih bolesti osobito u pedijatrijskim slučajevima (Daneshmand i sur., 2013).

Betulinska kiselina izolirana iz stanica kore usporava razvoj HIV 1 infekcije (Mahajan i Chopda, 2009). Žižula se u Kini tradicionalno koristila za liječenje poremećaja spavanja i anksioznosti. Flavonoidi i saponini iz sjemena su pokazali sedativne i hipnotičke efekte koji su uzrokovali značajno smanjenje vremena hodanja i produžili vrijeme spavanja miševa (Chen i sur., 2017). Polisaharidi i triterpenske kiseline ploda žižule imaju antitumorski učinak i mogu smanjiti umnožavanje stanica tumora (Tahergorabi i sur., 2015).

Zaključak

Žižula ima izuzetno velik potencijal za uzgoj zahvaljujući otpornosti na temperaturne promjene, malim potrebama u pogledu oborina i kvalitete tla, pogodnostima za ekološki uzgoj zbog nepostojanja prirodnih neprijatelja i njezinoj prilagodljivosti na različite ekološke čimbenike. Iznimno brzo dolazi u rod i ima redovit urod. Plodovi se mogu konzumirati u svježem, osušenom ili prerađenom obliku, dobrog su okusa i bogati vitaminom C. Plodovi i ostali dijelovi žižule (korijen, kora, lišće) imaju dokazano pozitivan učinak na sprječavanje i liječenje određenih bolesti poput dijabetesa, kožnih infekcija, bolesti jetre, upale mokraćnih puteva, pretilosti, vrućice, upale grla, bronhitisa, anemije, nesanice, tumora i smanjenja razine kolesterola.

U budućnosti njezin uzgoj bi se mogao proširiti u Hrvatskoj radi njezine adaptabilnosti na ekološke uvjete, kao i mogućnosti njezina korištenja u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji zbog njezine izuzetne kakvoće.

Napomena Rad je nastao iz Završnog rada 'Uzgoj žižule' Doriana Sušnja na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskog fakulteta.

Literatura

Al-Reza SM, Yoon JI, Kim HJ, Kim JS, Kang SC. (2010) Anti-inflammatory activity of seed essential oil from Zizyphus jujuba. Food Chem Toxicol. 48(2) 639-643. doi: 10.1016/j.fct.2009.11.045 Al-Saeedi A.H., Al- Ghafri M.T.H., Hossain M.A. (2016) Comparative evaluation of total phenols, flavonoids content and antioxidant potential of leaf and fruit extracts of Omani Ziziphus jujuba L.. Pacific Science Review A: Natural Science and Engineering 18(1)78-83. doi:10.1016/j. psra.2016.09.001 Amraei, A., Miri, S.M., Souri, M.K. (2014) The effect of spray on boric acid on cracking and quantitative and qualitative characteristics of fruit of five pomegranate genotypes in Kuhdasht. M.Sc Thesis of Horticultural Science, Islamic Azad University-Karaj Branch.

Bai H.L., Wang, J., Liu, C.M., Li, L. (2010) Isolation and purification of flavonoids from Ziziphus jujuba by high‐speed counter‐current chromatography. Journal of the Chinese Chemical Society 57(5A) 1071-1076. https://doi.org/10.1002/ jccs.201000150 Chen K., Gao L., Li Q., Li H. R., Zhang Y. (2017). Effects of CO2 pretreatment on the volatile compounds of dried Chinese jujube (Zizyphus jujuba Miller). Food Science and Technology 37(4) 578- 584. http://dx.doi.org/10.1590/1678457x.20016.

Chen K.X., Zhao L.M., Ji C.J., Tan N.H. (2015) Flavone C-glycosides from seeds of Ziziphus jujuba var. spinose. Zhongguo Zhong Yao Za Zhi 40(8) 1503-1507.

Cheng G., Bai Y., Zhao Y., Xu X. (2000) Flavonoids from Ziziphus jujuba Mill var. Spinosa. Tetrahedron 56(45) 89158920. https://doi.org/10.1016/S0040-4020(00)00842-5 Choi S.H., Ahn J.B., Kozukue N., Levin C.E., Friedman M. (2011) Distribution of free amino acids, flavonoids, total phenolics, and antioxidative activities of Jujube (Ziziphus jujuba) fruits and seeds harvested from plants grown in Korea. J Agric Food Chem. 59(12) 6594-6604. doi:10.1021/jf200371r Daneshmand F., Zare-Zardini H., Tolueinia B., Hasani Z., Ghanbari T. (2013) Crude extract from Ziziphus Jujuba fruits, a weapon against pediatric infectious disease. Iranian Journal of Pediatric Hematology Oncology 3(1) 35-40.

Gao Q.H., Wu P.T., Liu J.R., Wu C.S., Parry J.W., Wang M. (2011) Physico-chemical properties and antioxidant capacity of different jujube (Ziziphus jujuba Mill.) cultivars grown in loess plateau of China. Sci Hortic. 130 (1) 67-72. doi:10.1016/j. scienta.2011.06.005 Guo, Y., Shan G. (2010) The chinese jujube. Shanghai Scientific and Technical Publishers, Shanghai, China.

Ghobadi A., Behbahani F.A., Yousefi A., Shirazi M.T., Behnoud N. (2019) Medicinal and Nutritional Properties of

47

glasnik zaštite bilja

64 godine

Ziziphus jujuba Mill. in Traditional Persian Medicine and Modern Phytotherapy. Crescent Journal of Medical and Biological Sciences 6(2) 146-150.

Gusakova, S.D., Sagudullaev, S.S., Aripov, K.N., Baser, K.H.C., Kurkcuoglu, M., Demirci, B. (1999) Isomers of palmiteolic acid inlipids and volatile substances from the fruits of Ziziphus jujube. Chem. Nat. Compd. 35, 401-403. https://doi. org/10.1007/BF02282503 Jalili Moghadam, Z. Mostafavi, M. and Miri, S.M. (2012) Quantitative and qualitative study of ten genotypes of pomegranate and comparison of their shelf life in the storage. M.Sc Thesis of Horticultural Science, Islamic Azad University-Karaj Branch Ji X., Peng Q., Yuan Y., Shen J., Xie X. (2017) Wang, M. Isolation, structures, and bioactivities of the polysaccharides from jujube fruit (Ziziphus jujuba Mill.): A review. Food Chemistry 227, 349-357. doi: 10.1016/j.foodchem.2017.01.074.

Jung H.Y., Sawayanagi T., Kakizawa S., Nishigawa H., Wei W., Oshima K., Miyata S.I., Ugaki M., Hibi T., Namba S. (2003) 'Candidatus phytoplasma ziziphi', a novel phytoplasma taxon associated with jujube witches'-broom disease Int J Syst Evol Microbiol. 53 (4)1037-1041. doi: 10.1099/ijs.0.02393-0 Kang K.B., Ming G., Kim G.J., Ha T.K., Choi H., Oh W.K., Sung S.H. (2015) Jubanines F-J, cyclopeptide alkaloids from the roots of Ziziphus jujuba. Phytochemistry. 119: 90-95. https://doi.org/10.1016/j.phytochem.2015.09.001 Khaiati, N. Miri, S.M. and Kalantari, S. (2017) Study of the effect of salicylic acid and Shirazi thyme essence on improving the storage life of pomegranate fruit Malas-e-Saveh. M.Sc. Thesis of Horticultural Science, Islamic Azad University-Karaj Branch.

Kiani Majd S., Miri, S.M., Kalantari S. (2013) Effect of pre-and post-harvest treatment of salicylic acid on shelf life of Pearl Tangelo mandarin. M.Sc. Thesis of Horticultural Science, Islamic Azad University-Karaj Branch.

Liu, M.J., Geng J.X. (1992) A preliminary study on wind-resistant ability of Chinese jujube. Journal of Habei Agricultural University, 17(4) 1-10.

Liu M.J., Wang, W.J., Wen Z.L., Mao Y.M., Zhou J.Y., Xu. H. (1992a) The affection of habitat factor on growing and fruiting of Chinese jujube. Journal of Habei Agricultural University, 15(special issue on Chinese jujube), 45-48.

Liu M.J., Zheng L.K., Bai X.H. (1997) Resistance against wind for Chinese jujube. Journal of Fruit Science, 14(2) 96-99.

Liu M.J. (2002) High quality and high yield cultivation technique of Chinese jujube with color picture illustration.

The Agricultural Publishing House of China, Beijing.

Liu M.J (editor in chief ) (2004). Handbook of High-Quality Production of Chinese Jujube, The Agricultural Publishing House of China, Beijing, China, P.1-22, 275-323.

Liu M.J. (2006) Chinese jujube: Botany and horticulture. Horticulture Review, 32, 229-298.

Liu M.J., Wang M. (editor in chief ) (2009) Germplasm Resources of Chinese Jujube. China Forestry Publishing House, Beijing, China.

Liu M.J., Zhao Z.H. (2009) Germplasm resources and production of jujube in China. Acta Horticulturae, 840, 25–32.

DOI: 10.17660/ActaHortic.2009.840.1 Liu MJ, Zhao J, Cai QL, Liu GC, Wang JR, Zhao ZH, et al (2014) The complex jujube genome provides insights into fruit tree biology. Nature Communications, 5, 5315, doi:10.1038/ncomms6315 Lyrene P.M. (1979) The jujube tree. Fruit Var. J. 33:100–104.

Mahajan R.T., Chopda, M.Z. (2009) Phyto-pharmacology of Ziziphus jujuba Mill- A plant review. Pharmacognosy Review. 3(6) 320-329.

Miličević T., Kaliterna J., Vončina D. (2017) Bolesti mediteranskih voćnih vrsta-bajam, rogač, smokva, šipak, žižula.

Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb.

Miljković I. (1991) Suvremeno voćarstvo. Nakladni zavod Znanje, Zagreb.

Ming W., Sun Y. (1986) Fruit trees and vegetables for arid and semi-arid areas in nortwest China. Journal of Arid Enviroments, 11, 3-16.

Mousavi, S.S. Miri, S.M. and Moradi, P. (2016). Study of jujube micropropagation in in vitro conditions. M.Sc. Thesis of Horticultural Science, Islamic Azad University-Karaj Branch.

Mousavi S.S., Miri S.M., Moradi P. (2017) Optimization of micropropagation of jujube (Ziziphus jujuba cv. Tian-yuzao). Journal of Agronomy and Plant Breeding. 13(4) 1-11.

Prgomet, Ž. (2014) Žižula (Zizyphus jujuba), Poljoprivredni glasnik 5; 3-6.

Qu Z.Z., Wang Y.H. (editor inchief ) (1993) Chinese Fruit Trees Record-Chinese Jujube, China Forestry Publishing House, Beijing, China.

San B., Yildirim, A. N. (2010) Phenolic, α-tocopherol, β- carotene and fatty acid composition of four promising jujube (Ziziphus jujube Mill.) selections. J. Food Compos. Anal. 23, 706-710.

Simopoulos A. P. (2008) The importance of the omega-6/omega-3 fatty acid ratio in cardiovascular disease and other chronic diseases. Exp. Biol. Med. 233, 674-688. https://doi.org/10.3181/0711-mr-311 Sun Y.F., Song C.K., Viernstein H., Unger F., Liang Z.S. (2013) Apoptosis of human breast cancer cells induced by microencapsulated betulinic acid from sour jujube fruits through the mitochondria transduction pathway. Food Chem.

138(2-3):1998-2007. doi: 10.1016/j.foodchem.2012.10.079 Tahergorabi Z., Abedini, M.R., Mitra M., Fard M.H., Beydokhti H. (2015) “Ziziphus jujuba”: A red fruit with promising anticancer activities. Pharmacognosy Reviews. 9(18) 99-106. doi: 10.4103/0973-7847.162108 Wang B., Huang Q., Venkitasamy C., Chai H., Gao H., Cheng N., Cao W., Lv, X., Pan, Z. (2016). Changes in phenolic compounds and their antioxidant capacities in jujube (Ziziphus jujuba Miller) during three edible maturity stages.

Lebensmittel-Wissenschaft Technologie 66, 56-62. http://dx.doi.org/10.1016/j.lwt.2015.10.005 Wu C.S., Gao Q.H., Kjelgren R.K , Guo XD, Wang M (2013) Yields, Phenolic Profiles and Antioxidant Activities of Ziziphus jujube Mill. in Response to Different Fertilization Treatments. Molecules, 18, 12029-12040. doi:10.3390/molecules181012029 Yao S. (2012) Jujube: Chinese Date in New Mexico. Guide H-330, New Mexico State University, College of Agricultural, Consumer and Environmental Sciences. https://aces.nmsu.edu/pubs/_h/H330/welcome.html Yao S. (2013) Unique fruit development of ornamental ‘Teapot’ jujube. HortTechnology 23:364–368. https://doi. org/10.21273/HORTTECH.23.3.364 Yaraei-Rostami M., Ghasemnezhad M., Miri S.M., Ghodsvali A. (2013a) Effect of foliar spray with salicylic acid and waxing treatment on quality and storage life of orange fruit cv. Moro. 8th National Horticultural Science Congress of Iran, Hamedan, Iran.

48

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Yaraei-Rostami M., Ghasemnezhad M., Miri S.M., Ghodsvali A. (2013b) Effect of foliar spray with salicylic acid and waxing treatment on quality and storage life of orange fruit cv. Thamson Navel. 8th National Horticultural Science Congress of Iran, Hamedan, Iran.

Zhou J., Liu M., Hou B. (1998) Advances in research on witches-broom disease of Chinese jujube. J. Fruit Science 15:354–359.

Prispjelo/Received: 17.8.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 30.9.2020.

Review paper

Cultivation, nutritional properties, and usage of jujube (Ziziphus jujuba Mill.)

Abstract

Chinese jujube (Ziziphus jujuba Mill.) is a fruit tree that originates from China. It is cultivated for more than 4000 years. Fruit is a drupe which varies in shape (from round to elongated) and size (from cherry like to plum like). Chinese jujube tree is very specific because of its shoot structure and late start of growth and early leaf fall compared to other fruit trees. Fruit is rich in vitamin C and it is essential part of diet in China as well as big part of traditional medicine for treating many illnesses. Chinese jujube can be found in parts of Croatia like Istria and Dalmatia where it is used as a solitary ornamental tree. The best time to plant jujube is in the spring during bud swelling. Jujube harvest begins in late August and lasts until November depending on the variety. Fruiting begins in the second year after planting and gains full yield after 4 to 5 years. In orchards yields ranging from 18 to 50 kg per tree. Chinese jujube is very interesting fruit for cultivation because of its drought resistance, small demands on soil type and quality and adaptation in Mediterranean climate.

Keywords: nutritional value, production, use, Ziziphus jujuba

OSTVARITE POPUST OD 5%

na sve online na

rudžbe!*

Kod za popust za registrirane ko risnik GlasnikZB

*popust vrijedi

e:

do 30. 6. 2021.

glasnik zaštite bilja

64 godine

Luna Maslov Bandić1, Milena Jenić2, B. Duralija1

Izvorni znanstveni rad

Bioaktivni spojevi u plodu, listu i sjemenci maline (Rubus idaeus L.) Sažetak

Malina (Rubus idaeus L.) jedna je od voćnih vrsta koje su bogate raznolikim kemijskim spojevima kao što su vitamini, minerali i polifenoli. Polifenoli utječu na senzorna i nutritivna svojstva biljke. Listovi i sjemenke maline, koje su većinom nusprodukt proizvodnje imaju značajan sadržaj polifenola, te bi se zajedno s plodovima mogli više koristiti u ljudskoj prehrani kao alternativni izvor bioaktivnih spojeva. U ovom radu određivani su polifenolni spojevi, te je utvrđen sadržaj flavonoida, antocijana i ukupnih fenola u plodu, sjemenci i listu maline sorte 'Himbo Top'. Najveći maseni udio polifenola imale su sjemenke maline, od kojih je izmjereno najviše flavonoida (2853,03 mg/100 g svježeg uzorka) i ukupnih fenola (2369,44 mg/100 g svježeg ploda), a najmanji maseni udio polifenola kod maline imali su plodovi. Također, određen je i antioksidacijski kapacitet pomoću DPPH i ABTS metode, te nisu utvrđene značajne razlike u antioksidacijskom kapacitetu između ploda, lista i sjemenke. Pomoću LC-MS metode identificirani su pojedinačni antocijani i flavonoli u plodu maline.

Ključne riječi: Malina (Rubus idaeus L.), sjemenka, list, polifenoli, antioksidacijski kapacitet

Uvod

Malina je široko uzgajana voćna vrsta te 2017. godine zauzima ukupno 118,219 ha svjetskih površina (FAO, 2019). Crvena malina potječe iz Turske, gdje su još u doba Troje ljudi skupljali plodove samonikle maline u podnožju planine Ida. Prema povijesnim podatcima Palladiusa, rimskog botaničara, malina je domestificirana u 4. stoljeću (Nikolić i sur., 2015). Malina koja pripada skupini jagodastog voća prirodni je izvor bioaktivnih spojeva koji pogodno djeluju na ljudsko zdravlje. Bogata je spojevima kao što su vitamini, minerali te je jedan od najbogatijih izvora prirodnih antioksidacijskih spojeva kao što su polifenoli, posebice antocijani i flavonoli.

Maline se najčešće konzumiraju u svježem stanju kada je većina bioaktivnih spojeva još aktivna ili kao prerađevine. Upravo zbog svog kemijskog sastava malina se svrstava u funkcionalno voće. Prema Beekwilderu i sur. (2005) utvrđeno je da malina ima veću antioksidacijsku aktivnost od ostalih istraživanih voćnih vrsta kao npr. jagode, kivija i jabuke, te znatno veću od nekih povrtnih vrsta kao što su brokula i rajčica. Prema Žlabur i sur. (2016) malina ima antioksidacijsku aktivnost veću od 50% u usporedbi s jagodom. Listovi i sjemenke maline, koje su većinom nusprodukt proizvodnje, su bogati polifenolima, te bi se zajedno s plodovima mogli koristiti u ljudskoj prehrani kao alternativni izvor bioaktivnih spojeva. Listovi maline sadrže fenolne kiseline poput klorogenske, galne, ferulinske, kafeinske te flavonoide poput kvercetina i kempferol-3-O-glukozid (Kratchanova i sur., 2010). U Europi se već stoljećima listovi koriste u prirodnoj medicini za razne poremećaje. Sjemenke malina se najčešće koriste u obliku ulja.

Zadnjih godina povećana je potražnja za funkcionalnom hranom te ima vrlo malo podataka o sadržaju bioaktivnih komponenata u sjemenkama i listu malina.

1

2

50

doc.dr.sc. Luna Maslov Bandić, prof.dr.sc. Boris Duralija, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska 25, 10 000 Zagreb, Hrvatska Milena Jenić, mag.ing., studentica Ms diplomski studij, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošiminska 25, 10 000 Zagreb, Hrvatska Autor za korespodenciju: lmaslov@agr.hr

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Materijali i metode

Uzorci U istraživanju korišteni su plodovi, listovi i sjemenke dvogodišnjih sadnica sorte 'Himbo Top' (Rubus idaeus L.). Himbo-Top® je jesenska sorta selekcionirana u Švicarskoj, te je na tržištu predstavljena 2008. godine. Zaštitni je znak tvrtke Promo-Fruit Ltd (2019) koja promovira, distribuira i izdaje licencirane sadnice i plodove ove sorte poznate i pod nazivom 'Rafzaqu'.

Nastala je križanjem američke sorte 'Autumn Bliss' (U.S. Plant Pat. No. 6,597) i 'Raftazer' (nije licencirana u SAD-u i prodaje se pod nazivom 'Himbo Queen'). Sortu 'Himbo Top' karakteriziraju veliki plodovi i otpornost prema Phytophtora fragariae var. rubi. Ima snažan rast i manji broj stolona. Cvjetovi su bijele boje i cvatu od travnja do svibnja. Plodovi su veličine 6 do 8 g, svijetlo crvene boje. Dozrijevaju od srpnja do rujna, berba traje 6-8 tjedana. Od drugih sorata ima za oko 50% veći prinos. Biljni materijal dopremljen je iz komercijalnog proizvodnog nasada proizvođača Fragaria d.o.o. u listopadu 2018. godine. Plodovi su prikupljeni u punoj fiziološkoj zrelosti. Zdravi, neoštećeni mladi i stariji listovi prikupljeni su s istih jedinki kao i plodovi.

Zaprimljeni plodovi i listovi, čuvali su se u zamrzivaču na -40 °C do početka kemijske analize.

Sjemenke su ekstrahirane iz prikupljenih plodova.

Priprema ekstrakata Uzorak od 5 g ploda maline usitnjen je u tarioniku te kvantitativno prenesen u Erlenmeyerovu tikvicu u koju je potom dodano 30 mL 50 % vodene otopine etanola (% v/v). Smjesa se promiješala te ostavila 24 h u mraku i na sobnoj temperaturi. Nakon toga, smjesa se stavila u ultrazvučnu kupelj na 35 min pri 70 ⁰C. Ekstrakt je potom filtriran kroz filtar papir u odmjernu tikvicu od 50 mL te nadopunjen s ekstrakcijskim otapalom do oznake.

Uzorak od 2 g listova maline usitnjen je u tarioniku i kvantitativno prenesen u Erlenmeyerovu tikvicu u koju je potom dodano 30 mL 50 % vodene otopine etanola (% v/v). Nakon toga, smjesa se stavila u ultrazvučnu kupelj na 35 min pri 70 ⁰C. Ekstrakt je potom filtriran kroz filtar papir u odmjernu tikvicu od 50 mL te nadopunjen s ekstrakcijskim otapalom do oznake.

Sjemenke su iz plodova ekstrahirane pomoću miksera te su stavljene u 5% otopinu izbjeljivača na 30 min. Potom je 0,2 g sjemenki usitnjeno je u tarioniku i kvantitativno preneseno u Erlenmeyerovu tikvicu u koju je potom dodano 30 mL destilirane vode. Nakon toga, smjesa se stavila u ultrazvučnu kupelj na 35 min pri 70 ⁰C. Ekstrakt je potom filtriran kroz filtar papir u odmjernu tikvicu od 50 mL te nadopunjen s ekstrakcijskim otapalom do oznake.

Analitičke metode Ukupni fenoli, ukupni flavonoidi i flavan-3-oli određivani su prema Ivanova i sur. (2010).

Antioksidacijski kapacitet određivani su pomoću DPPH (1,1-difenil-2—pikrilhidrazil) radikala prema Brand-Williams i sur. (1995) i ABTS (2,2'-azinobis (etilbenzotiazolin-6-sulfonske kiseline)) prema Re i sur. (1999).

Za identifikaciju pojedinačnih polifenola u ekstraktu ploda maline pomoću vezanog sustava tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti-spektrometar masa (LC-MS) korišten je instrument Shimadzu Nexera X2-LCMS-8050. Pokretna faza A sastojala se od 1 % -tne otopine mravlje kiseline u vodi (v/v), a pokretna faza B sastojala se od acetonitrila. Gradijentno eluiranje bilo je sljedeće: od 0 do 7 min, 30 % B, od 7 do 27 min 50 % B, od 27 do 30 min 33 % B. Protok pokretne faze bio je 0,2 mL/min, a volumen injektirano uzorka bio je 10 μL. Korištena je kolona Shimpack XR ODS III (1,6 μm, 50 x 2,0 mm). Spektrometri masa dobiveni su u pozitivnom modu uz elektrosprej ionizaciju (engl. ESI-Electron Spray Ionization).

51

glasnik zaštite bilja

64 godine

Statistička analiza Sve analize rađene su u triplikatu. Podaci istraživanja statistički su obrađeni u Excel programu (Microsoft Office, 2019) i programskom paketu SAS, verzija 9.3 (SAS, 2010). Srednje vrijednosti uspoređene su Tukey-evim testom, a smatraju se značajno različitima kod p≤0,05.

Rezultati i rasprava

Iz Tablice 1. vidljivo je kako su najvišu masenu koncentraciju flavonoida po gramu svježe tvari imale sjemenke maline, dok su najnižu imali plodovi maline.

Tablica 1. Maseni udjeli (mg/100 g svježe tvari) ukupnih fenola, ukupnih flavonoida, ukupnih antocijana te ukupnih flavan-3-ola u plodu, listu i sjemenci maline Table 1. Mass fractions (mg/100 g of FW ) of total phenols, total flavonoids, total anthocyanins and total flavan-3-ols in fruit, leaf and raspberry seeds

Ukupni fenoli (mg GAE/ 100 g svježe tvari)/ Total phenols (mg GAE/ 100 g FW) Ukupni flavonoidi mg QE/100 g svježe tvari/ Total flavonoids (mg QE/100 g FW) Ukupni antocijani (mg Cyn-3-glu eq/100 g svježe tvari)/ Total anthocyanins (mg Cyn-3-glu eq/100 g FW) Ukupni flavan-3-oli (mg CATeq/ 100 g svježe tvari)/ Total flavan-3-ols (mg CATeq/ 100 g FW)

Plod/Fruit

List/Leaf

Sjemenka/Seed

255,70 c ± 12,08

848,89 b ± 77,73

2369,44 a ± 138,6

142,81 c ± 13,64

807,29b ± 39,04

2853,01 a ± 81,97

38,74 b ± 2,10

n.d.

105,5 a ± 1,5

12,92 b ± 1,94

n.d.

713,64 a ± 28,61

Prikazane srednje vrijednosti sa različitim slovima u istom retku značajno se međusobno razlikuju prema Tukey-evom testu (p < 0,05) /Means with different letters in the same row are different according to Tukey test (p <0,05), n.d. – nije detektirano/n.d.-not detected Rezultati ANOVA-e pokazali su kako postoji značajna razlika u sadržaju polifenola u plodovima, sjemenci i listu. U listu maline maseni udio ukupnih fenola iznosio je 848,89 mg/100 g. Od svih analiziranih polifenola, utvrđen je najviši maseni udio flavonoida i ukupnih fenola kod svih analiziranih uzoraka. Najviše flavonoida imale su sjemenke maline 2853,03 mg/100 g svježeg uzorka, a list maline 807,29 mg/100 g svježeg uzorka, dok su plodovi maline imali 142,81 mg/100 g svježeg uzorka. Također, najviši maseni udio ukupnih fenola imale su sjemenke u iznosu 2369,44 mg/100 g svježeg uzorka. Utvrđeno je kako sjemenke sorte 'Himbo Top' imaju viši maseni udio ukupnih fenola od plodova sorte 'Heritage' (od 1208 do 1905 mg/100 g), te plodova sorata kupine 'Chester Thronless' (2008 mg/100 g), 'Thornless Evergreen' (2061 mg/100 g), te 'Hull Thornless' (2349 mg/100 g). U usporedbi s drugim sortama maline koje su imale maseni udio fenola u plodu od 274 do 714 mg/100 g svježe tvari, analizirani plod sorte Himbo Top ima značajno niži maseni udio ukupnih fenola (Bobinaite i sur., 2012). Ukupni fenoli u listovima maline iznosili su 8,5 mg/ g svježe tvari (848,89 mg/100 g svježe tvari) što je manje od drugih sorata maline ('Summit' 32,3 mg/g, 'Sentry' 11,8 mg/g, 'Canby' 16,9 mg/g i 'Autumn Bliss' 30,1 mg/g svježe tvari), kupine ('Chester Thronless' 20,7 mg/g, 'Hull Thornless' 18,5 mg/g svježe tvari) i jagode ('Allstar' 13,8 mg/g svježe tvari) (Wang i Lin, 2000).

52

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Od ukupnih flavan-3-ola sjemenke su imale viši maseni udio (713,63 mg/100 g svježeg uzorka), u odnosu na plod maline koji je iznosio 12,91 mg/100 g svježeg uzroka (Slika 1). Prema Arts i sur. (2000) prosječne vrijednosti za katehin i epikatehin u plodu maline su 0,97 mg/100 g svježe tvari odnosno 0,83 mg/100 g svježe tvari.

Slika 1. Sadržaj ukupnih fenola, flavonoida, antocijana i flavan-3-ola u plodu, listu i sjemenki maline sorte Himbo Top Figure 1. Content of total phenols, flavonoids, anthocyanins and flavan-3-ols in the fruit, leaves and seeds of the raspberry variety Himbo Top Od analiziranih polifenola najmanje je bilo antocijana, od kojih su sjemenke imale 105,5 mg/100 g svježeg ploda, a plodovi su imali 38,74 mg/100 g svježeg uzorka. Maseni udio antocijana u plodu maline sorte Himbo Top (38,74 mg/100 g svježe tvari) nije se značajno razlikovao od masenih udjela antocijana vodenih ekstrakata sorata 'Aksu Kirimizisi' (49,3 mg/100 g svježeg uzorka) i 'Hollanda Boduru' (45,6 mg/100 g svježeg uzorka) dok su više vrijednosti antocijana imale sorte 'Newburgh' (69,5 mg/100 g) i 'Rubin' (60,3 mg/100 g) (Sariburun, 2010). Također, 53

glasnik zaštite bilja

64 godine

sadržaj antocijana podudara se sa sadržajem antocijana roditeljske sorte 'Autumn Bliss'. Prema istraživanju Pantelidis i sur. (2010), sadržaj antocijana u sorti 'Autumn Bliss' bio je u rasponu od 35,1 do 39,1 mg/100 g svježeg uzorka. Sorta 'Himbo Top' ima značajno manji sadržaj antocijana u usporedbi sa sortama kupine 'Thornless Evergreen' (146,8 mg/100 g), 'Chester Thronless' (134,6 mg/100 g), 'Hull Thornless' (152,2 mg/100 g) te značajno više vrijednosti od žute sorte maline 'Fallgold' (od 1,3 do3,4 mg/100 g) (Pantelidis, 2010). U usporedbi sa križancima između crvene maline i kupine (Rubus idaeus x Rubus fruticosus) sorta 'Himbo Top' imala je značajno manji sadržaj antocijana u odnosu na križance 'Tayberry' (103,5 mg/100 g), 'Sunberry' (175,8 mg/100 g), 'Silvan' (197,8 mg/100 g). Više vrijednosti ukupnih antocijana kod križanaca između kupine i maline posljedica su genetskog utjecaja. Također, imala je značajno manji sadržaj antocijana u usporedbi sa sortama crvenog ribiza 'Rovada' (7,5 mg/100 g) i 'White Versailles' (1,4 mg/100 g). Nadalje, utvrđen je veći sadržaj antocijana u odnosu na jagodu (31,9 mg/100 g svježe tvari) (Wang i Lin, 2000). Različite vrijednosti antocijana između istraživanja posljedica su različitih analiziranih sorata te stupnja zrelosti (Jenić, M., 2019).

Tablica 2. Antioksidacijski kapacitet u plodu, listu i sjemenki maline sorte Himbo Top određeni pomoću DPPH i ABTS ( izraženi u μmol Trolox/g svježeg uzorka) Table 2. Antioxidant capacity in fruit, leaf and seeds of Himbo Top raspberry determined by DPPH and ABTS (in μmol Trolox / g fresh weight) DPPH

ABTS

Plod/Fruit

0,01±0

0,01±0

List/Leaf

0,03±0,01

0,04±0,01

Sjemenka/Seed

0,14±0,02

0,12±0,03

U sorti 'Himbo Top' flavonoli su potvrđeni pomoću vezanog sustava tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti-spektrometar masa (LC-MS) i to sljedeći spojevi: kvercetin-3-O-galaktozilramnozid, kempferol-3-O-glukozid, kempferol-3-O-rutinozid, kvercetin-3-O-glukozid, kvercetin-3-O-galaktozid, kvercetin-3-O-rutinozid. Određen je i antioksidacijski kapacitet pomoću DPPH i ABTS metode, te nisu utvrđene značajne razlike između ploda, lista i sjemenke (Tablica 2). Metodom DPPH utvrđeno je kako su sjemenke imale 0,14 μmol/g svježeg uzorka antioksidacijski kapacitet, a listovi su imali 0,03 μmol/g svježeg uzorka, dok su plodovi imali najmanji antioksidacijski kapacitet (0,01 μmol/g svježeg uzorka). Pomoću ABTS metode u sjemenkama je određeno 0,12 μmol/g svježeg uzorka antioksidacijskog kapaciteta, u listovima 0,043 μmol/g svježeg uzorka, dok su plodovi imali najmanji antioksidacijski kapacitet 0,013 μmol/g svježeg uzorka.

Zaključak

Rezultatima ovog rada utvrđeno je kako postoji značajna razlika u sadržaju polifenola u svim analiziranim uzorcima. Najveći maseni udio polifenola imale su sjemenke maline, od kojih je izmjereno najviše flavonoida (2853,03 mg/100 g svježeg uzorka) i ukupnih fenola (2369,44 mg/100 g svježeg ploda), dok su listovi imali 807,01 mg/100 g svježe tvari flavonoida i 848,89 mg/100 g svježe tvari ukupnih fenola. Najmanji maseni udio polifenola kod maline imali su plodovi, u usporedbi s listovima i sjemenkama. Nije utvrđena značajna razlika između antioksidacijskog kapaciteta u analiziranim uzorcima. Utvrđeno je kako su listovi i sjemenke bogatiji polifenolima nego plodovi maline te čine vrijedan alternativni prirodni izvor polifenola. Budući da su bioaktivni spojevi teško dostupni ljudima i u biljkama se nalaze u malim količinama po54

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

trebna su daljnja istraživanja njihove biodostupnosti koja bi mogla dati novi pristup u medicini ili prehrambenoj industriji poput ekstrakcije i inkapsulacije bioaktivnih spojeva iz maline.

Napomena

Ovaj znanstveni rad napisan je na temelju rezultata diplomskog rada Milene Jenić pod naslovom Bioaktivne komponente u plodu, listu i sjemenci maline (Rubus idaeus L.). Zahvaljujemo tvrtki Shimadzu na ustupanju LC-MS instrumenta na korištenje!

Literatura:

Arts, I.C.W., Van den Putte, B., Hollman, P.C.H.(2000) Catechin Contents of Foods commonly consumed in the Nederlands 1. Fruits, Vegetables, Staple Foods and Processed Foods. Journal of Agricultural and Food Chemistry 48(5), 1746-1751.

Beekwilder, J., Hall, R. D., Ric Vos, C. H. D. (2005) Identification and dietary relevance of antioxidants from raspberry.

BioFactors, 23(4), 197–205.

Bobinaitė R., Viškelis P. Venskutonis, P. R. (2012) Variation of total phenolics, anthocyanins, ellagic acid and radical scavenging capacity in various raspberry (Rubus spp.) cultivars. Food Chemistry, 132, 1495-1501.

Brand-Williams, W., Cuvelier, M.E., Berset, C. (1995) Use of a free radical method to evaluate antioxidant activity. LWTFood and Science Technology, 28, 25-30.

FAO, FAOSTAT (2019) Ivanova, V., Stefova, M., Chinnici, F. (2010) Determination of the polyphenol contents in Macedonian grapes and wines by standardized spectrophotometric methods. Journal of the Serbian Chemical Society, 75 (1), 45-59.

Jenić, M. (2019) Bioaktivne komponente u plodu, listu i sjemenci maline (Rubus idaeus L.). Diplomski rad, Sevučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet.

Kratchanova, M., Denev, P., Ciz, M., Lojek, A., Mihailov, A. (2010) Evaluation of antioxidant activity of medicinal plants containing polyphenol compounds. Comparison of two extraction systems. Acta Biochimica Polonica, 57, 229–234.

Nikolić D., Milivojević J. M. (2015) Jagodaste voćke – tehnologija gajenja, Beograd: Biograf d.o.o Pantelidis, G., Vasilakakis, M., Manganaris, G., & Diamantidis, G. (2007) Antioxidant capacity, phenol, anthocyanin and ascorbic acid contents in raspberries, blackberries, red currants, gooseberries and Cornelian cherries. Food Chemistry, 102(3), 777–783.

Sariburun, E., Şahin, S., Demir, C., Türkben, C., & Uylaşer, V. (2010) Phenolic Content and Antioxidant Activity of Raspberry and Blackberry Cultivars. Journal of Food Science, 75(4), C328–C335.

Re, R., Pellegrini, N., Proteggente, A., Pannala, A., Yang, M., Rice-Evans, C. (1999) Antioxidant activity applying an improved ABTS radical cation decolorization assay. Free Radical Biology and Medicine, 26, 1231-1237.

Wang, S. Y., & Lin, H.-S. (2000) Antioxidant Activity in Fruits and Leaves of Blackberry, Raspberry, and Strawberry Varies with Cultivar and Developmental Stage. Journal of Agricultural and Food Chemistry, 48(2), 140–146. Žlabur, J. Š., Voća, S., Dobričević, N., Pliestić, S., Galić, A., Skendrović-Babojelić, M., & Petrović, M. (2016) The usability potential of raspberry organic residue. In 5. Simpozij s međunarodnim sudjelovanjem Kopački rit jučer, danas, sutra 2016.

Prispjelo/Received: 7.7.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 24.7.2020.

Original scinetific paper

Bioactive compounds in the fruit, leaves and seeds of raspberry (Rubus idaeus L.) Abstract

Raspberry (Rubus idaeus L.) is one of the fruit species that is rich in a variety of chemical compounds such as vitamins, minerals and polyphenols. Polyphenols affect the sensory and nutritional properties of the plant. Raspberry leaves and seeds, which are mostly a by-product of production, have a significant polyphenol content and, together with the fruits, could be used more in the human diet as an alternative source of bioactive compounds. In this work, polyphenolic compounds were determined, and the content of flavonoids, anthocyanins and total phenols in the fruit, seeds and leaves of raspberry cultivar 'Himbo Top' was determined. Raspberry seeds had the highest mass fraction of polyphenols, of which the most flavonoids (2853.03 mg / 100 g of fresh sample) and total phenols (2369.44 mg / 100 g of fresh fruit) were measured, and the lowest mass fraction of polyphenols in raspberries had fruits. Also, antioxidant capacity was determined using DPPH and ABTS methods, and no significant differences in antioxidant capacity were found between fruit, leaves and seeds. Using the LC-MS method, individual anthocyanins and flavonols in raspberry fruit were identified.

Keywords: Raspberry (Rubus idaeus L.), seed, leaf, polyphenols, antioxidant capacity

55

glasnik zaštite bilja

64 godine

Kristina Grozić1, I. Pasković1, Paula Žurga2, Valerija Majetić Germek3, I. Lukić1, Mia Brkljača4, B. Urlić5, Jana Klanjac1, Š. Marcelić6, D. Ban1, J. Kaliterna7, Mirjana Herak Ćustić7, Smiljana Goreta Ban1

Izvorni znanstveni rad

Fenolni profil lista masline sorte 'Istarska bjelica' pri različitoj koncentraciji bora u hranivoj otopini Sažetak

Bor (B) je esencijalni biogeni element neophodan za rast i razvoj masline, a nedostatak B općenito se smatra jednim od najčešćih nedostataka mikroelemenata u maslinarstvu. Iako nedostatak B može dovesti do promjene koncentracije različitih fenolnih spojeva u listu masline utjecaj ishranjenosti masline B na fenolni profil lista udomaćenih sorata masline nije dovoljno istražen.

Stoga, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj primjene hranive otopine s (B+) (30 μM B) ili bez (B-) (0 μM B) bora na fenolni profil lista masline (Olea europaea L.) sorte 'Istarska bjelica'. Pokus je postavljen kao slučajni blokni raspored u četiri ponavljanja na ukupno 40 sadnica masline sorte 'Istarska bjelica'.

Uzorkovanje lista provedeno je nakon 60 dana od početka pokusa.

Koncentracija B u listu masline bila je značajno veća u B+ tretmanu, dok su utvrđene koncentracije ukupnih fenola i verbaskozida u listu masline bile značajno veće u B- tretmanu. Gnojidba B nije značajno utjecala na koncentraciju ostalih fenolnih spojeva. Značajno veća koncentracija ukupnih fenola i verbaskozida u listu sorte 'Istarska bjelica' kod B- tretmana može se povezati s fiziološkim odgovorom biljke na nedostatak B. Ključne riječi: Olea europaea L., orto-difenoli, cis-dihidroksil molekule, ukupni fenoli, verbaskozid

Uvod

Maslinarska proizvodnja u Hrvatskoj ima dugotrajnu tradiciju i veliki gospodarski značaj (Gugić i sur., 2010). Maslina se najčešće uzgaja u većim nasadima, a maslinici čine najveći udio površina u voćarskoj proizvodnji (18.683 ha; Statistički ljetopis, 2018). U Hrvatskoj je maslinarska proizvodnja primarno usmjerena proizvodnji ulja (37.463 hl/2017. godina; Statistički ljetopis, 2018), ali značajno je naglasiti da list masline, iako vrlo vrijedan nusprodukt proizvodnje, ostaje uglavnom neiskorišten.

List masline stoljećima se koristi u narodnoj medicini, a poznato je da sadrži veću koncentraciju pojedinih fenolnih spojeva u usporedbi sa zrelim plodom masline (Silva i sur., 2006).

Unatoč tome što je list masline značajan izvor različitih fenolnih spojeva, njegova primjena u proizvodnji lijekova, kozmetike, nutraceutika i funkcionalne hrane tek je nedavno prepoznata (Talhaoui i sur., 2015, Pasković i sur., 2019a).

Fenolni spojevi dio su obrambenog mehanizma masline, a koncentracija pojedinog fenolnog spoja u listu masline mogući je pokazatelj tolerantnosti sorte na specifične bakterijske i gljivične patogene (Markakis i sur., 2010). Verbaskozid je fenolni spoj značajnije zastupljen u sortama masline koje se smatraju tolerantnima na patogene Pseudomonas savastanoi pv. savastanoi i Verticillium dahliae (Markakis i sur., 2010). Također, verbaskozid ima dokazano anti

1

5

6

7

2

3

4

56

Kristina Grozić, mag. ing. agr., dr. sc. Igor Pasković, dr. sc. Igor Lukić, Jana Klanjac, mag. ing. agr., dr. sc. Dean Ban, dr. sc. Smiljana Goreta Ban, Institut za poljoprivredu i turizam, Karla Huguesa 8, 52440 Poreč, Hrvatska dr. sc. Paula Žurga, Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-Goranske županije, Krešimirova 52a, 51000 Rijeka, Hrvatska doc. dr. sc. Valerija Majetić Germek, Medicinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska, Braće Branchetta 20, 51000 Rijeka, Hrvatska dr. sc. Mia Brkljača, Sveučilište u Zagrebu, Prehrambeno-Biotehnološki fakultet, Pierottijeva 6, Zagreb, 10000 dr. sc. Branimir Urlić, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Put Duilova 11, Split, 21000, Hrvatska Šime Marcelić, mag. ing. agr., Sveučilište u Zadru, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, Zadar, Hrvatska doc. dr. sc. Joško Kaliterna, prof. dr. sc. Mirjana Herak Ćustić, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska Autor za korespondenciju: paskovic@iptpo.hr

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

kancerogeno, protuupalno i antimikrobno djelovanje što omogućuje primjenu lista masline u medicinske svrhe (Tekaya i sur., 2016).

Bor (B) je esencijalan biogeni element čiji nedostatak može značajno ograničiti rast, razvoj, prinos i kvalitetu ploda masline (Fernández-Escobar, 2016). Folijarna primjena gnojiva s B uobičajena je praksa u maslinarskoj proizvodnji (Perica i Čmelik, 2007), međutim odgovor masline na nedostatak B nije dovoljno istražen (Chatzissavvidis i Therios, 2010). Bor sudjeluje u različitim fiziološkim i biokemijskim procesima u stanicama (Mousavi i Motesharezadeh, 2020), a metabolizam fenolnih spojeva jedan je od tih procesa (Broadley i sur., 2012). Poznato je da nedostatak B može utjecati na promjene u fenolom profilu biljke (Tekaya i sur., 2016). Naime, nedostatak B može dovesti do povećanja koncentracije fenola u listu masline različitim mehanizmima, poput: i) indukcije fenilpropanoidnog biosintetskog puta reduciranjem porasta biljke i ugradnjom ligninskih perkursora, ii) povećanjem aktivnosti fenilalanin-amonij-lijaze (PAL), iii) povećanjem koncentracije fenolnih kiselina (cis-dihidroksil struktura) koje formiraju kompleks cis-dihidroksil-borata s citoplazmatskom bornom kiselinom (Liakopoulos i Karabourniotis, 2005).

U maslinarskoj proizvodnji Hrvatske, jedna od najzastupljenijih udomaćenih sorata je 'Istarska bjelica' (Benčić i sur., 2009). Značajne karakteristike ove sorte su visoki sadržaj fenola i tolerantnost na pojedine abiotičke i biotičke stresove (Perica i sur., 2008; Benčić i sur., 2009). Ipak, prema dostupnoj literaturi, utjecaj ishranjenosti B na fenolni profil lista masline sorte 'Istarske bjelica' do sada nije istražen (Liakopoulos i Karabourniotis, 2005; Hegazi i sur., 2018; Pasković i sur., 2019a).

Stoga, provedeno istraživanje imalo je za cilj utvrditi utjecaj primjene hranive otopine s (B+) ili bez (B-) bora na koncentraciju ukupnih fenola kao i pojedinačnih fenolnih spojeva lista masline sorte 'Istarska bjelica'.

Materijal i metode Pokus je postavljen na šest mjeseci starim sadnicama masline sorte 'Istarska bjelica'. Nakon ispiranja korijena, sadnice su presađene u lonce zapremnine 3,5 L, koji su sadržavali neutralnu smjesu perlita i kvarcnog pijesaka u jednakom omjeru. Sadnice masline uzgajane su u plasteniku Instituta za poljoprivredu i turizam (Poreč, Hrvatska) tijekom ljeta 2018. godine.

Pokus je postavljen kao slučajni blokni raspored s dva gnojidbena tretmana: (I) hraniva Hoaglandova otopina bez bora (B-); (II) hraniva Hoaglandova otopina s borom (B+) (30 μM B), u četiri ponavljanja (Hoagland i Arnon, 1950). Ukupan broj biljaka u pokusu bio je 40.

Dinamika primjene hranivih otopina prilagođena je klimatskim uvjetima i potrebama presadnica. Nakon 60 dana trajanja pokusa listovi su uzorkovani sa središnjeg dijela mladice. Prikupljeni listovi prvo su oprani u običnoj vodi, zatim u deioniziranoj vodi uz dodatak 1 % octene kiseline te završno samo u deioniziranoj vodi (Pasković i sur., 2019b). Listovi za daljnje analize sušeni su na zraku do konstantne težine.

Uzorci biljnog materijala pripremljeni su suhim spaljivanjem u mufolnoj peći. Sitno samljeveni list sušen je na 80 °C kroz 48 sati, a zatim je do vaganja držan na 60 °C (Delgado i sur., 1994).

Vagano je 0,5 g uzorka u porculanske lončiće koji su 24 sata držani u otopini s 10 % klorovodičnom kiselinom (V:V). Lončići s listom stavljeni su na žarenje u mufolnu peć koja je zagrijavana 2 °C/min do 550 °C i na toj temperaturi je žareno 8 sati. Pepeo je otopljen dodatkom 5 ml 6 M klorovodične kiseline, a lončić je zagrijavan na električnom kuhalu oko 15 min na 500 °C. Zatim 57

glasnik zaštite bilja

64 godine

se otopina filtrirala u PE epruvete i nadopunila destiliranom vodom do 50 ml (Stateras i Moustakas, 2017). Koncentracija B u listu određena je pomoću masenog spektrometra s induktivno spregnutom plazmom (ICP-MS) Nexion 300x (PerkinElmer Instruments, Waltham, MA, SAD).

Pojedinačni fenoli određeni su metodom tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti (HPLC) pomoću Thermo Ultimate 3000 sustava (ThermoFisher Scientific, Waltham, MA, SAD).

Analitička kolona bila je Lichrospher 100 RP-18 (250 mm x 4 mm, 5 μm) s predkolonom Lichrospher 100 (4x4 mm, 5 μm) (Agilent Technologies, Santa Clara, CA, SAD). Mobilna faza sastojala se od dvije tekuće faze: (A) 0,2% fosforne kiseline i (B) metanol:acetonitril (1:1, V:V). Identifikacije su provedene uspoređujući vremena zadržavanja ciljanih spojeva u ekstraktima uzoraka s vremenima zadržavanja čistih standarda.

Maseni udjeli ukupnih fenola u lišću određeni su prema metodi Marinova i sur. (2005). Optička gustoća određena je UV/VIS spektrofotometrom (HACH DR/400, Colorado, SAD) nakon reakcije ekstrakta fenolnih tvari s Folin-Ciocalteu reagensom. Apsorbancije su izmjerene na 750 nm.

Podatci su obrađeni analizom varijance (ANOVA) dok je za višestruku usporedbu srednjih vrijednosti tretmana primijenjen Tukeyev post-hoc test. Statistička analiza provedena je statističkim računalnim programom Statistica (13.3, Tibco, Inc.).

Rezultati i rasprava

Analizom koncentracije B u listu sadnica masline sorte 'Istarska bjelica', utvrđene su značajno veće koncentracije bora u B+ tretmanu (27 mg/kg suhe tvari (ST)) u odnosu na B- tretman (17 mg/kg ST; Grafikon 1). Optimalnom koncentracijom B u listu masline smatra se raspon od 19 do 150 mg/kg ST (Fernández-Escobar, 2019), ali ona se može značajno razlikovati između sorata masline (Failla i sur., 2004). Tako Fernández-Escobar i sur. (2016) navode da su se simptomi nedostatka B kod sadnica sorte 'Picual' razvili pri koncentraciji nižoj od 33 mg/kg ST, dok Pasković i sur. (2019a) i pri dvostruko nižim koncentracijama nisu zabilježili simptome nedostatka B kod sorte 'Leccio del Corno'.

U ovom istraživanju koncentracija ukupnih fenola bila je značajno veća u B- tretmanu (2034 mg/100g ST) u odnosu na B+ tretman (1779 mg/100g ST; Grafikon 1). Liakopoulos i Karabourniotis (2005) navode da je nedostatak B uzrokovao značajno nakupljanje pojedinačnih fenolnih komponenata i ukupnih fenola u listovima dvogodišnjih sadnica masline sorte 'Manaki' uzgajanih u polu-hidroponskom sustavu.

Koncentracija jednostavnih fenola (hidroksitirosola, tirosola) i sekoiridoida oleuropeina nije se razlikovala između gnojidbenih tretmana (Tablica 1). Oleuropein se često smatra najdominantnijim spojem u listu masline (Tekaya i sur., 2016). Ipak, rezultati ovog istraživanja pokazali su nižu koncentraciju oleuropeina (46-53 mg/ 100 g ST) u odnosu na razinu hidroksitirosola (203-229 mg/100 g ST) ili luteolina (88-91 mg/100 g ST; Tablica 1, Tablica 2). Pasković i sur.

(2019a) zaključuju da folijarna primjena B nije imala značajan utjecaj na promjenu koncentracije jednostavnih fenola u listu masline sorte 'Leccio del Corno'.

Koncentracija verbaskozida bila je signifikantno veća u B- (117 mg/100 g ST) u odnosu na B+ tretman (42 mg/100 g ST; Tablica 3). Iako tijekom ovog istraživanja na biljkama nisu uočeni specifični simptomi nedostatka B, poput apikalne kloroze ili novih listova u obliku rozete (Fernández-Escobar i sur., 2016), poznato je da se nedostatak B može povezati s nakupljanjem fenolnih kiselina s cis-dihidroksil strukturom koje formiraju kompleks cis-dihidroksil-borata (Liakopoulos i Karabourniotis, 2005). Nedostatak B može dovesti do smanjenog stvaranja cisdihidroksil-borata što posljedično rezultira povećanom dostupnosti molekula s cis-dihidroksil strukturom. Upravo orto-difenoli, među koje ubrajamo i verbaskozid, najvažniji su predstavnici takvih spojeva (Haissig, 1986; Soufi i sur., 2014). Verbaskozid se smatra značajnim fenolnim 58

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

spojem u odgovoru masline na sprečavanje razvoja bakterijskih i gljivičnih bolesti (Markakis i sur., 2010).

Grafikon 1. Utjecaj primjene bora (B) na koncentraciju bora (B) (I) i ukupnih fenola (UF) (II) u listovima masline Fig. 1. The effect of boron (B) application on B concentration in olive leaves (B) (I) and total phenolic content (TP) (II)

Srednje vrijednosti označene drukčijim slovima značajno su različite uz p < 0,05 prema Tukey testu (srednje vrijednosti ± SE, n = 4) Mean values followed by different letters are significantly different at p < 0.05 according to Tukey's test (mean values ± SE, n = 4)

Koncentracija katehina (13-14 mg/100 g ST), rutina (26-28 mg/100 g ST), luteolin-7-O-glukozida (18 mg/100 g ST), apigenin-7-O-glukozida (2-3 mg/100 g ST), luteolina i apigenina (7 mg/100 g ST) nije se signifikantno razlikovala između tretmana (Tablica 2). Također, u koncentracijama vanilinske kiseline (2 mg/100 g ST), 4-hidroksibenzojeve kiseline (3-4 mg/100 g ST), kavske kiseline (3 mg/100 g ST) i ferulinske kiseline (2 mg/100 g ST) nisu utvrđene signifikantne razlike između B- i B+ tretmana (Tablica 3).

Tablica 1. Utjecaj primjene bora (B) na koncentraciju hidroksitirosola, tirosola i oleuropiena u listovima masline Table 1. The effect of boron (B) application on hydroxytyrosol, tyrosol and oleuropein concentration in olive leaves Tretman/ Treatment

Hidroksitirosol/Hydroxytyrosol

Tirosol/Tyrosol

Oleuropein/Oleuropein

B-

229,36 ± 8,46

25,15 ± 0,82

53,25 ± 3,62

B+

202,60 ± 10,42

25,68 ± 1,53

45,74 ± 5,30

p

n.s.

n.s.

n.s.

mg/100 g ST / mg/100g DW

Srednje vrijednosti označene drukčijim slovima značajno su različite uz p < 0,05 prema Tukey testu (srednje vrijednosti ± SE, n = 4) Mean values followed by different letters are significantly different at p < 0.05 according to Tukey's test (mean values ± SE, n = 4) 59

glasnik zaštite bilja

64 godine

Tablica 2. Utjecaj primjene bora (B) na koncentraciju flavonoida u listovima masline Table 2. The effect of boron (B) application on the concentration of flavonoids in olive leaves Flavonoidi (mg/100 g ST)/Flavonoids (mg/100 g DW) Tretman/ Treatment

Katehin/ Catechin

Rutin/ Rutin

B-

12,82 ± 0,88

B+

14,20 ± 0,65

Luteolin-7O-glukozid/ Luteolin-7-Oglucoside

Apigenin-7-O-glukozid/ Apigenin-7-O-glucoside

Luteolin/ Luteolin

Apigenin/ Apigenin

27,85 ± 1,94 18,32 ± 1,05

2,64 ± 0,08

88,48 ± 4,79

6,95 ± 0,52

25,85 ± 2,81 17,63 ± 0,81

2,41 ± 0,13

90,55 ± 2,65

7,28 ± 0,32

Srednje vrijednosti označene drukčijim slovima značajno su različite uz p < 0,05 prema Tukey testu (srednje vrijednosti ± SE, n = 4).

Mean values followed by different letters are significantly different at p < 0.05 according to Tukey's test (mean values ± SE, n = 4).

Tablica 3. Utjecaj primjene bora (B) na koncentraciju fenolnih kiselina u listovima masline Table 3. The effect of boron (B) application on the concentration of phenolic acids in olive leaves Fenolne kiseline (mg/100 g ST)/Phenolic acids (mg/100 g DW) Tretman/ Treatment

Kavska kiselina/ Caffeic acid

Ferulinska kiselina/ Ferrulic acid

116,93 ± 16,33a 3,89 ± 0,18

2,68 ± 0,08

1,59 ± 0,11

3,46 ± 0,17

2,57 ± 0,01

1,67 ± 0,14

Vanilinska kiselina/ Verbaskozid/ Vanillic acid Verbascoside

B-

1,83 ± 0,08

B+

1,91 ± 0,09

42,42 ± 9,26b

4-hidroksibenzojeva kiselina/ 4-hydroxybenzoic acid

Srednje vrijednosti označene drukčijim slovima značajno su različite uz p < 0,05 prema Tukey testu (srednje vrijednosti ± SE, n = 4).

Mean values followed by different letters are significantly different at p < 0.05 according to Tukey's test (mean values ± SE, n = 4)

Zaključci

Dodatak B (30 µM) u hranivu otopinu, kojom su tijekom 60 dana prihranjivane sadnice masline, doveo je do povećanja koncentracije B u listu (27 mg/kg ST) u odnosu na sadnice koje su prihranjivane otopinom bez B (17 mg/kg ST). Pritom, kod sadnica prihranjenih hranivom otopinom bez B utvrđeno je značajno povećanje koncentracije ukupnih fenola i verbaskozida.

Razlike u koncentraciji ostalih fenolnih kiselina, flavonoida, jednostavnih fenola i oleuropeina nisu utvrđene između B+ ili B- tretmana.

Zahvala

Ovaj rad je sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom “Bilinogojstvom do sekundarnih biljnih metabolita: primjena mineralnih hraniva i elicitora za povećanje koncentracije fenola u listu masline” (UIP-2017-05-8464).

Rad doktorandice Kristine Grozić sufinanciran je iz “Projekta razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti” Hrvatske zaklade za znanost (DOK-2018-09-1841).

60

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Literatura

Benčić, Đ., Cukon, J., Gunjača, J. (2009) Morfološka različitost fenotipova masline (Olea europaea L.) lokalnog naziva “Bjelice” u Istri. Sjemenarstvo, 26 (1-2), 39-46. URL: https://core.ac.uk/download/pdf/14419133.pdf (09.6.2020.)

Broadley, M., Brown, P., Cakmak, I., Rengel, Z., Zhao, F. (2012) Function of Nutrients: Micronutrients. U: Marschner, P., ur. Marschner’s Mineral Nutrition of Higher Plants. London, UK, Academic Press, Elsevier.

Chatzissavvidis, C., Therios, I. (2010) Response of four olive (Olea europaea L.) cultivars to six B concentrations: Growth performance, nutrient status and gas exchange parameters. Scientia Horticulturae, 127, 39-38. DOI: https://doi. org/10.1016/j.scienta.2010.09.008 Delgado, A., Benlloch, M., Fernández-Escobar, R. (1994) Mobilization of boron in olive trees during flowering and fruit development. HortScience, 29 (6), 616-618. DOI: https://doi.org/10.21273/HORTSCI.29.6.616 Failla, O., Pedò, S., Bassi, D., Gigliotti, C. (2004) Determination of olive leaf boron critical levels in northern Italy. U: V International Symposium on Olive Growing 791, 763-768. DOI: 10.17660/ActaHortic.2008.791.116 Fernández-Escobar, R. (2016) Trends in olive nutrition. U: Perica, S., Vuletin Selak, G., Klepo, T., Ferguson, L., Sebastiani, L.,, ur. VIII International Olive Symposium, Split, 30.4.2018.ISHS Acta Horticulturae 1199,, 215-224. DOI: 10.17660/ ActaHortic.2018.1199.35 Fernández-Escobar, R. (2019) Olive Nutritional Status and Tolerance to Biotic and Abiotic Stresses. Frontiers in Plant Science, 10, 1151. DOI: https://doi.org/10.3389/fpls.2019.01151 Gugić, J., Tratnik, M., Strikić, F., Gugić, M., Kursan, P. (2010) Pregled stanja i perspektiva razvoja hrvatskoga maslinarstva. Pomologia Croatica: Glasilo Hrvatskog agronomskog društva, 16 (3-4), 121-146. URL: https://hrcak.srce.hr/ index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=103019 (07.6.2020.)

Haissig, B. E. (1986) Metabolic processes in adventitious rooting of cuttings. U: Jackson, M.B., ur. New root formation in plants and cuttings. Dordrecht: Springer. DOI: https://doi.org/10.1007/978-94-009-4358-2_5 Hegazi, E. S., El-Motaium, R. A., Yehia, T. A., Hashim, M. E. (2018) Effect of foliar boron application on boron, chlorophyll, phenol, sugars and hormones concentration of olive (Olea europaea L.) buds, leaves, and fruits. Journal of Plant Nutrition, 41(6), 749-765. DOI: https://doi.org/10.1080/01904167.2018.1425438 Hoagland, D.R., Arnon, D.S. (1950) The water culture method for growing plants without soil. Calif. Agric. Exp. Stat.

Circ., 374. URL: https://www.cabdirect.org/cabdirect/abstract/19500302257 (10.4.2019.)

Liakopoulos, G., Karabourniotis, G. (2005) Boron deficiency and concentrations and composition of phenolic compounds in Olea europaea leaves: a combined growth chamber and field study. Tree physiology, 25 (3), 307-315. DOI: https://doi.org/10.1093/treephys/25.3.307 Marinova, D., Ribarova, F., Atanassova, M. (2005) Total phenolics and total flavonoids in Bulgarian fruits and vegetables. J. Univ. Chem. Technol. Metall., 40 (3), 255-260.

Markakis, E.A., Tjamos, S.E., Antoniou, P.P. Roussos, P.A. Paplomatas, E.J., Tjamos, E.C. (2010) Phenolic Responses of Resistant and Susceptible Olive Cultivars Induced by Defoliating and Nondefoliating Verticillium dahliae Pathotypes.

Plant Disease, 94 (9), 1156-1162. DOI: https://doi.org/10.1094/PDIS-94-9-1156 Mousavi, S.M., Motesharezadeh, B. (2020) Boron deficiency in fruit crops. U: Srivastava A.K., Hu, C., ur. Fruit Crops: Diagnosis and Management of Nutrient Constraints. Amsterdam: Netherlands: Elseiver.

Pasković, I., Soldo, B., Talhaoui, N., Palčić, I., Brkljača, M., Koprivnjak, O., Majetić Germek, V., Ban, D., Klanjac, J., Franić, M., Žurga, P., Grozić, K., Lukić, I., Goreta Ban, S. (2019a) Boron foliar application enhances oleuropein level and modulates volatile compound composition in olive leaves. Scientia Horticulturae, 257, 108688. DOI: https://doi.org/10.1016/j. scienta.2019.108688 Perica, S., Čmelik, Z. (2007) Utjecaj folijarne gnojidbe dušikom, kalijem i borom na razinu i sezonsku promjenjivost koncentracija dušika, kalija i bora u lišću masline sorte Oblica. Pomologia Croatica: Glasilo Hrvatskog agronomskog društva, 13 (2), 63-75. URL: https://hrcak.srce.hr/26635 (27.5.2020.)

Perica, S., Goreta, S., Vuletin Selak, G. (2008) Growth, biomass allocation and leaf ion concentration of seven olive (Olea europaea L.) cultivars under increased salinity. Scientia horticulturae, 117 (2), 123-129. DOI: https://doi. org/10.1016/j.scienta.2008.03.020 Silva, S., Gomes, L., Leitao, F., Coelho, A.V., Boas, L. V. (2006) Phenolic compounds and antioxidant activity of Olea europaea L. fruits and leaves. Food Science and Technology International, 12, 385-396. DOI: https://doi. org/10.1177/1082013206070166 Soufi, O., Romero, C., Louaileche, H. (2014) Ortho-diphenol profile and antioxidant activity of Algerian black olive cultivars: Effect of dry salting process. Food chemistry, 157, 504-510. DOI: https://doi.org/10.1016/j.foodchem.2014.02.075 Stateras, D.C., Moustakas, N.K. (2017) Seasonal changes of macro- and micro-nutrients concentration in olive leaves. Journal of Plant Nutrition, 41 (2), 1-11. DOI: https://doi.org/10.1080/01904167.2017.1383421 Statistički ljetopis Republike Hrvatske (2018) 263-264. URL: https://www.dzs.hr/Hrv/Publication/stat_year.htm (07.6.2020.)

Talhaoui, N., Taamalli, A., Gómez-Caravaca, A. M., Fernández-Gutiérrez, A., Segura-Carretero, A. (2015) Phenolic compounds in olive leaves: Analytical determination, biotic and abiotic influence, and health benefits. Food Research International, 77, 92-108. DOI: https://doi.org/10.1016/j.foodres.2015.09.011 Tekaya, M., El-Gharbi, S., Mechri, B., Chehab, H., Behir, A., Chraief, I., Ayachi, M., Boujnah, D., Attia, F., Hammami, M. (2016) Improving performance of olive trees by the enhancement of key physiological parameters of olive leaves in response to foliar fertilization. Acta Physiologiae Plantarum, 38, 101. DOI: https://doi.org/10.1007/s11738-016-2122-x

Prispjelo/Received: 3.7.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 3.9.2020.

61

glasnik zaštite bilja

64 godine

Original scientific paper

Phenolic leaf profile of olive cultivar 'Istarska bjelica' at different boron concentrations in the nutrient solution Abstract

Boron (B) is an essential nutrient for growth and development of olive, whereas B deficiency is among the most common micronutrient disorders in olive production. Boron deficiency contributes changes in the concentration of different phenolic compounds in olive leaves, the impact of B nutrition on the phenolic leaf profile of autochthonous olive varieties is mainly unknown.

This study aimed to investigate the impact of nutrient solutions, with (B+) and without (B-) boron addition, on the phenolic profile in olive leaves of cultivar ‘Istarska bjelica’.

The experiment was set up in random block design in four repetitions, on 40 olive plantlets of cultivar ‘Istarska bjelica’. Olive leaves were sampled 60 days after the beginning of the experiment.

Boron concentration in olive leaves was significantly higher in the B+ treatment, whereas total phenolic content and verbascoside concentration were significantly higher in the olive leaves of the B- treatment.

Boron nutrition had no significant impact on other phenolic compounds.

A significantly higher total phenolic content and verbascoside concentration, determined in olive leaves of cultivar ‘Istarska bjelica’, indicate the relation between physiological plant response and B deficiency.

Keywords: Olea europaea L., ortho-diphenol, cis-hydroxyl groups, total phenolic content, verbascoside

62

glasnik zaštite bilja

64 godine

T. Miličević1

Stručni rad

Važnije bolesti rogača

Sažetak

Rogač (Ceratonia siliqua L.) je mediteranska voćna vrsta, koja je nekada bila zastupljena u uzgoju u našoj zemlji, posebno na otocima Lastovu, Mljetu, Šolti, Visu, Korčuli i dr. Zadnjih nekoliko decenija uzgoj je zanemaren i vrsta je gotovo zaboravljena, iako se zadnjih nekoliko godina u pojedinim područjima ponovo javlja interes za uzgojem. Na rogaču se mogu javiti razne bolesti, od kojih su kod nas kao najčešće sljedeće: botriosferiozno sušenje, pepelnica te pjegavost lišća ili cerkosporioza.

Botriosferiozno sušenje je mikoza koju najčešće uzrokuje vrsta Diplodia olivarum, a simptomi bolesti javljaju se u vidu rak rana na deblu, granama i izbojima, uslijed čega može doći do sušenja grana i dijelova krošnje. Pepelnica rogača je također mikoza, koju uzrokuje vrsta Pseudoidium ceratoniae, a simptomi se očituju u vidu pepeljastih prevlaka po lišću ili plodovima, te deformaciji plodova u slučaju jačeg napada. Cerksoporioznu pjegavost lišća uzrokuje gljiva Pseudocercospora ceratoniae, a simptomi se uočavaju u vidu nekrotičnih pjega, koje u slučaju jačeg intenziteta zaraze mogu zahvatiti veću površinu lista i izazvati palež.

Ključne riječi: rogač, bolesti, patogeni, gljive, Hrvatska

Uvod

Rogač (Ceratonia siliqua) je gotovo zaboravljena mediteranska voćna vrsta u našoj zemlji, iako se nekada dosta uzgajala, posebno na otocima Lastovu, Mljetu, Šolti, Visu, Korčuli i dr. Na tom području su raširene i neke naše autohtone sorte rogača, primjerice: komiški, šipanski dugi, moliški, koštunac, puljiški, mekiš i dr. U svijetu se rogač najviše uzgaja u Španjolskoj, zatim Italiji, Portugalu, Grčkoj, Cipru, Turskoj i Maroku. Zadnjih godina se u Hrvatskoj ipak ponovno javlja interes za uzgojem ove voće vrste, posebno na otoku Visu, pa samim time i problematika pojave patogena i bolesti koji oni uzrokuju, postaje važna. Postoji pogrešno uvjerenje kako ova voćna vrsta nije osjetljiva na bolesti. Međutim, i na rogaču kao i na drugim kultiviranim biljnim vrstama mogu javiti razne bolesti, a kod nas su kao najčešće utvrđene sljedeće: botriosferiozno sušenje, pepelnica i cerkosporiozna pjegavost lišća. Od drugih manje raširenih bolesti na rogaču u svijetu se navode sušenje ili verticiliozno venuće rogača (Verticillium spp.), različite pjegavosti lišća (Septoria carubbi, Septoria ceratoniae), palež lišća (Alternaria alternata) i dr.

Botrisferiozno sušenje rogača Latinski naziv uzročnika: Diplodia olivarum A.J.L. Phillips, Frisullo & Lazzizera Ovo je manje poznata bolest rogača i etiološki se opisuje tek u novije vrijeme (2009. godine na Siciliji, Italija). Kao uzročnik bolesti navodi se vrsta Diplodia olivarum iz porodice Botriosphaeriaceae, u koju spadaju i druge vrste gljiva koje uzrokuju bolesti drva različitih kultiviranih vrsta (maslina, bajam i dr.). Vrste roda Diplodia su uglavnom tzv. patogeni slabosti ili hemiparaziti (sekundarni paraziti), jer najčešće uzrokuju bolesti na biljkama koje su prije toga oslabljene djelovanjem različitih drugih uzroka. Gljive iz ove porodice su tipični paraziti rana, pa najvjerojatnije da zarazu i na rogaču vrše putem prirodnih rana ili rana nastalih rezidbom drvenastih

1

64

Prof. dr. sc. Tihomir Miličević, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska 25, 10000 Zagreb Autor za korespondenciju: tmilicevic@agr.hr

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

dijelova biljke. Infektivne spore (konidije) gljiva iz roda Diplodia prenose se hidrohorno (kišnim kapima) i entomohorno (insektima).

Slika 1. Botriosferiozno sušenje rogača (Foto T. Miličević) Figure 1. Symptoms of botryosphaeria cancer Simptomi bolesti Simptomi botriosferioznog sušenja najčešće se javljaju u vidu rak rana na drvenastim dijelovima biljke (deblo, grane), koji se u slučaju jačeg razvoja bolesti mogu osušiti (slika 1). Unutarnje staničje je tamnije boje od normalnog staničja i vremenom nekrotizira. Vrlo često na površini zaraženih dijelova biljke razvijaju se sporonosnoni organi gljive uzročnika (piknidi), koji su tamnosmeđe do crne boje. Simptomi bolesti na lišću javljaju se u vidu promjena boje, najčešće u vidu crvenilo i kloroze lišća.

Mjere suzbijanja bolesti Kemijske mjere se obično ne provode. Od agrotehničkih mjera zaštite preporučuje se rezidba zaraženih grana ili dijelova stabala. Orezani zaraženi biljni materijal potrebno je spaliti ili zakopati da se spriječi širenje inokuluma gljive. Rane nastale rezidbom mogu se premazati sredstvima za zaštitu rana kako bi se smanjila mogućnost daljnjih zaraza.

Pepelnica rogača Latinski naziv uzročnika: Pseudoidium ceratoniae (Comes) U. Braun & R.T.A. Cook Sinonim: Oidium ceratoniae

Slika 2.

Simptomi pepelnice na lišću rogača (Foto T. Miličević) Photo 2.

Symptoms of powdery mildew on leaves 65

glasnik zaštite bilja

64 godine

Simptomi bolesti Kao i kod svih pepelnica simptomi ove bolesti na rogaču primijete se u vidu karakteristične sivo-bijele ili pepeljaste prevlake, koja se javlja uglavnom na lišću (slika 2), a može i na plodovima (slika 3). Radi se o epifitskom ili ektoparazitskom miceliju gljive, na kojem sporulacijom nastaju propagativne nespolne spore ili konidije, koje se nazivaju oidije ili artrospore. Najjači napad bolesti je u proljeće i u jesen, iako se može javljati tijekom cijele vegetacije. Bolest također može zahvatiti u proljeće i pupoljke rogača i cvjetove, a kasnije i zelene mahune. U slučaju zaraze plodova, osim pepeljaste prevlake preko njih, može doći i do deformacije plodova. Bolest je zabilježena kao vrlo česta u većini mediteranskih zemalja gdje se uzgaja rogač (Italija, Grčka, Cipar, Turska, Libanon, Sirija, Izrael i dr.). Postoji velika razlika u osjetljivosti kultivara na ovu bolest u svijetu, ali na žalost nemamo podatke o osjetljivosti naših autohtonih kultivara rogača. Od stranih kultivara kao jako osjetljivi kultivari navode se: Negra, Malera, Santa Fe, Banya de Cabra, Rammilete i dr, a kao otporni: Royal, Amele di Bari, Racemosa, Mulata, Galhosa, dr.

Potrebno je naglasiti da osim gljive Oidium ceratoniae, kao uzročnici pepelnice rogača u nekim zemljama navode i druge vrste gljiva primjerice Leveillula taurica i Erysiphe communis.

Slika 3. Simptomi pepelnice na plodovima rogača (Foto T. Miličević) Photo 3. Symptoms of powdery mildew on fruits Mjere suzbijanja U slučaju jakog napada ove bolesti u svijetu se, gdje postoji značajniji uzgoj rogača, koriste razni erisificidi (triazoli, ksinoksifen i dr.), ali kod nas oni nemaju dozvolu za suzbijanje ove bolesti. Međutim vrlo rijetko je i potrebno kemijsko suzbijanje, jer je intenzitet pojave ove bolesti vrlo slab.

Cerkosporiozna pjegavost lišća Latinski naziv uzročnika: Pseudocercospora ceratoniae (Pat. & Trab.) Deighton Sinonim: Cercospora ceratoniae 66

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Slika 4. Cerkosporiozna pjegavost lišća rogača (Foto T. Miličević) Photo 4. Symptoms of cercospora leaf spot on carob Simptomi bolesti Simptomi ove bolesti javljaju se uglavnom na lišću rogača u vidu pjega (slika 4), koje u slučaju jačeg intenziteta zaraze mogu zahvatiti veću površinu lista i izazvati palež lišća. Bolest je kao i pepelnica također zabilježena u većini mediteranskih zemalja gdje se uzgaja rogač. Gljiva uzročnik poznatija je pod nekadašnjim nazivom ili bazionimom Cercospora ceratoniae, pa se bolest u literaturi često naziva i cerkosporioza rogača. Uglavnom se, osim u pojedinih vlažnijim godinama, ne pojavljuje se jačim intenzitetom.

Mjere suzbijanja bolesti S obzirom da je intenzitet pojave ove bolesti slab, uglavnom nema potrebe vršiti kemijsko suzbijanje fungicidima.

Literatura

Carrieri, R., Carotenuto, G., Lahoz, E. (2013) Characterization and pathogenicity of Pestalotiopsis uvicola causing black leaf spot on carob (Ceratonia siliqua L.) in Italy. European Journal of Plant Pathology, 137 ( 4), 655-661.

Cvjetković, B. (2010) Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze. Zrinski d.d. Čakovec Granata, G., Faedda, R., Sidoti, A. (2011) First Report of Canker Disease Caused by Diplodia olivarum on Carob Tree in Italy. Plant Disease, 95 (6). 776.

El Gali, Z.I., El Zahaf, B.S. (2015) Status and symptomatolopgy of Alternaria alternarta ceratoni blight of carob (Ceratonia siliqua L.) in adjoining areas of El-Beida City – Libya. Journal of Mycrobiology Reserach, 3 (3), 030-050.

Longo, S., Tirro, A. (2005) Phytosanitary problems on carob in Sicily. Tecnica Agricola, 57 (3), 920.

Perrotta, G., Cacciola, S. O., Pane, A., Faedda, R. (1998) Outbreak of a leaf disease caused by Pseudocercospora ceratoniae on Carob in Sicily. Plant Disease, 82 (12), 1401.

Tous, J., Romero, A., Batlle, I. (2014) The Carob Tree: Botany, Horticulture, and Genetic Resources. Horticultural Reviews Volume, 41, 385-456.

Prispjelo/Received: 15.1.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 12.2.2020.

Professional paper

Abstract

The most important diseases of carob

The carob (Ceratonia siliqua L.) is a well-know Mediterranean fruit species. This fruit plant was largely cultivated in our country especially in the islands (Korčula, Vis, Mljet, Lastovo, Šipan ect.). The most important diseases on carob in Croatia are: botryospheria cancer, caused by fungal species Diplodia olivarum; powdery mildew caused by fungal species Pseudoidium ceratoniae and leaf spot or cercosporiosis caused by fungal species Pseudocercospora ceratoniae. This article describes symptoms of diseases and control of diseases on the carob.

Keywords: carob, diseases, pathogens, fungi, Croatia

67

Poljoprivredna zadruga Putniković se nalazi u središtu poluotoka Pelješca u istoimenom mjestu okruženom vinogradima plavca malog. Osnovana je 1911. godine. Prekid rada je bio tijekom Drugog svjetskog rata, ali od 1946. godine neprekidno djeluje. Sama vinarija je izgrađena 1965. godine. Jedna je od najstarijih zadruga na ovom području te svojom strukturom zasnovanom na zajedništvu i predanosti radu ima konstantan razvojni put. Vinogradarstvo i vinarstvo su djelatnosti koje već stoljećima predstavljaju stup opstanka naših obitelji. Danas PZ Putniković broji preko 140 zadrugara. Zadrugari, dakle vlasnici zadruge, su proizvođači grožđa na svojim poljoprivrednim površinama, a prerada, dorada, punjenje vina u boce i plasman na tržište se obavlja putem zadruge.

U novorekonstruiranoj kamenoj zgradi zadruge otvoren je Dom vinarske tradicije. U prostoru od 300 m2 smješteni su izložbeni muzejski dio i suvremena ugodno opremljena kušaonica s prodajnim dijelom i suvenirnicom.

Libertas · šampion crnih vina na Sabatini 2015. za vino iz 2011. godine.

Najbolje ocijenjeno vino ikad na navedenom natjecanju · zlato, Sabatina 2018., Zadružni savez Dalmacije · zlato, GAST, Split, - 2015., 2010. · zlato, Dubrovnik festiwine, 2015. · zlato, Vino u tradiciji življenja - 2011.,2010.,2009. · zlato, Vinum.In, 2010.

Lirica · zlato, Sabatina 2017., 2016. · zlato, GAST, Split, 2015. · zlato, Vino u tradiciji življenja, 2011.,2010. sveta ana · zlato - šampion, Sabatina 1996., Zadružni savez Dalmacije

Tel. +385 20 756 202 Fax. +385 20 756 201 Jozo Rabušić, direktor +385 98 244 845 Dom vinarske tradicije 098 1370 215 putnikovici.pz@gmail.com, putnikovici-pz@du.t-com.hr

glasnik zaštite bilja

64 godine

Rotim, N.1

Pregledni rad

Osvrt na hercegovačko vinogradarstvo 20. stoljeća

Sažetak

Uzgoj vinove loze u Hercegovini ima izrazito dugu tradiciju. Svako stoljeće imalo je specifičan utjecaj na vinogradarstvo spomenutog podneblja, od čega 20. stoljeće najveći. Tijekom 20. stoljeća površine pod vinogradima intenzivno su se mijenjale, u proizvodnju su se uvodili novi kultivari te su se pojavljivali do tada nepoznati štetni organizmi. Razvoj kemijske industrije, primjena umjetnih gnojiva, formiranje državnih rasadnika, zadruga i poljoprivrednih kombinata imali su snažan utjecaj na vinogradarstvo u Hercegovini. Ovim radom predočit će se značajnije aktivnosti i događanja koja su obilježila uzgoj vinove loze tijekom prošlog stoljeća.

Ključne riječi: uzgoj vinove loze, Hercegovina, 20. stoljeće

Uvod

U Bosni i Hercegovini preko 95 % površina pod vinovom lozom nalazi se upravo u južnim krajevima Hercegovine (Rotim i sur., 2017). Naime, podneblje Hercegovine odlikuju iznimno povoljni uvjeti za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina visoke kakvoće. I pored toga, tek nakon Austrougarske okupacije ovih prostora razvoju vinogradarstva i vinarstva posvećena je veća pozornost. Čak što više, početak 20. stoljeća smatra se zlatnim dobom hercegovačkog vinogradarstva. Uostalom, 1912. godine ukupne površine pod vinovom lozom iznosile su rekordnih 6.040 ha. Nažalost, pojava filoksere i teške ekonomske posljedice koje je ostavio Prvi svjetski rat zaustavili su progresivni razvoj vinogradarstva. Uslijedila je gospodarska stagnacija koja je uz agrarnu krizu utjecala i na vinogradarski sektor, a hercegovački težak je zbog učestalih sušnih razdoblja bio suočen s velikom oskudicom. Stoga ne čudi podatak kako je dvije trećine radnog svijeta svake godine prilikom berbe kukuruza odlazilo u Slavoniju, da bi za to vrijeme teškog i mukotrpnog rada zaradilo 5-6.000 kg kukuruza, a sve kako bi svoju obitelj za 2 do 3 mjeseca opskrbili palentom (Jugoslavenski list, 1937). Po završetku svjetskog rata, u razdoblju 1922.1928. godine izvršena je prva obnova vinograda, da bi uskoro sve aktivnosti prekinuo Drugi svjetski rat. Novi, značajniji pokušaj obnove hercegovačkih vinograda zabilježen je u razdoblju 1957.-1961. godine, nakon čega dolazi do stvaranja prvih poljoprivrednih kombinata i jačanja društvenog sektora. Zbog brojnih ratova, pojave filoksere, agrarnih kriza i reformi te različitih sustava vlasti koje su se smjenjivale na ovom prostoru, 20. stoljeće će u povijesti vinogradarstva ostati upamćeno kao najzanimljivije doba u njegovoj tisućljetnoj tradiciji.

Formiranje prvih zadruga Početkom 20. stoljeća na području Hercegovine osnivaju se prve seljačke zadruge. Prva zadruga u Hercegovini osnovana je 5. kolovoza 1906. godine u Nevesinju i zvala se „Hrvatska seljačka zadruga za štednju i zajmove sa ograničenim jamstvom u Nevesinju“. Osnivanju su nazočila 34 zadrugara, a u ime mjesne vlasti prisutan je bio kotarski poglavar Arthur pl. Marczell (AZV, 1906). Bitno je istaknuti kako su prvih godina razvoja zadrugarstva sve osnovane zadruge

1

70

Mr. sc. Nino Rotim, Federalni agromediteranski zavod Mostar, Biskupa Čule 10, 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina Autor za korespondenciju: nino.rotim@faz.gov.ba

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

imale nacionalni predznak. U to doba zadruge su uglavnom osnivali obrazovani ljudi, većinom svećenici i učitelji. Uskoro je zadaću za širenje zadrugarske ideje u Bosni i Hercegovini na sebe preuzela Hrvatska Narodna Zajednica. Koncem 1919. godine postojeće zadruge osnivaju svoj Savez hrvatskih seljačkih zadruga u Sarajevu koji je preuzeo na sebe dužnost organizacije, financiranja i revidiranja zadruga. Savez je 1927. godine brojio 96 zadruga sa okruglo 15.000 zadrugara pa je zadrugarstvo predstavljalo najvažniji gospodarski i kulturni čimbenik među hrvatskim seljačkim svijetom u Bosni i Hercegovini (Lisac, 1927) A prvi registrirani oblik udruživanja vinogradara predstavljalo je Vinogradarsko dioničko društvo u Trebinju osnovano 1909. godine. Društvo je, kako piše u pravilima društva, osnovano radi osiguranja bolje cijene grožđa i unapređenja vinogradarstva (Beljo i sur., 2018). Iste godine, ukupno je osnovano šest zadruga, a među njima i Prva hercegovačka vinarska zadruga sa sjedištem u Mostaru (kasnije Vinogradarsko dioničko društvo Mostar). Godine 1924. vinogradari Čitluka formiraju Hrvatsku seljačku vinogradarsku zadrugu, dok su vinogradari Konjica svoju zadrugu osnovali 1930. godine (Hadžiomerović, 1987). Godine 1956. na području Mostara djeluju 84 zadruge od čega se članovi 56 zadruga bave vinogradarstvom. Od ukupne obradive površine koju zadruge posjeduju i obrađuju 37,1 % otpada na vinograde (Džeba, 1957). Sedamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do velikih promjena u hercegovačkom zadrugarstvu čemu je pridonijela migracija sa sela, kao početak deagrarizacije što najbolje svjedoči podatak kako je 1975. godine djelovalo samo osam zadruga. Broj zadruga se smanjivao dok su primat preuzimali veliki poljoprivredni kombinati koji su sve snažnije utjecali na individualnu poljoprivrednu proizvodnju otvarajući na taj način mjesto zadrugama da se integriraju (Hadžiomerović, 1987).

Površine pod vinogradima Godine 1913. nalazilo se u Hercegovini pod vinogradima ukupno 5.817 ha. Površine pod vinovom lozom razlikovale su se od samog lokaliteta uzgoja te su gledano po hektarima iznosile u kotaru: Mostarskom 3.148 ha, Ljubuškom 825 ha, Stolačkom 678 ha, Konjičkom 653 ha, Trebinjskom 500 ha i Ljubinskom 13 ha. S druge strane, u cijeloj Hercegovini bilo je 1925. pod vinovom lozom, što pod starom, što pod američkom 3421.40 ha (Lovrenović, 1929). Slične podatke prezentirao je i dr. Rade Smoljan navodeći kako je pod vinogradima 1913. godine bilo oko 6.000 ha zemljišta dok se pod vinogradima 1926. nalazilo oko 2.500 ha, što je manje za 3.500 ha ili 58 % (Smoljan, 1928).

Tablica 1. Površine pod vinogradima na području Hercegovine Table 1. Areas under vineyards in Herzegovina Godina/Year

Površine pod vinogradima (ha)/ Areas under vineyards (ha)

1912.

1913.

1922.

1928.

1931.

1940.

1945.

1952.

1971.

1980.

1991.

6.040 5.817 4.605 2.408 2.506 3.476 3.021 3.454 5.098 4.856 5.792

71

glasnik zaštite bilja

64 godine

Godine 1985. godine površine pod vinovom lozom dosegle su veličinu od oko 5.800 ha, s tim da se u društvenom sektoru tada nalazilo više od 2.000 ha plantažnih vinograda (Smoljan, 1999).

Pojava filoksere U Hercegovini se filoksera pojavila 1912. godine u selu Vinjani, u ljubuškom kotaru (Smoljan, 1997). U Dračevicama kod Mostara 1912. godine zapaženi su simptomi na lozi koji podsjećaju na zaraženost filokserom. Pretpostavka je bila da su je tu na motikama donijeli težaci koji su iz Dalmacije dolazili kopati lozu (Beljo i sur., 2018). Već u ožujku 1913. godine u kotaru Ljubuškome, a na granici hercegovačkoj konstatirana je filoksera na više mjesta. Zbog toga je Zemaljska vlada poduzela mjere i sredstva za ograničavanje njenog širenja. Tako je u Hercegovini bilo strogo zabranjeno prenositi sadni materijal iz jednog vinograda u drugi dok se u kotaru Ljubuški osim vinove loze ograničio prijenos i ostalih biljnih vrsta (Narod, 1913). Dakle, u Hercegovini je filoksera uočena neposredno pred Prvi svjetski rat, i to skoro dva desetljeća nakon što je evidentirana u Dalmaciji i od tada je stalno prisutna na ovim prostorima. Tijekom ratnih godina kada je zbog opće mobilizacije radno sposobno stanovništvo bilo odsutno iz rodnog kraja filoksera je uništila brojne površine pod vinogradima u Hercegovini. Osim toga, vlasti u to ratno doba nisu dopuštali da se uopće pristupa obnovi i saniranju vinograda. Tek u godinama nakon završetka Prvog svjetskog rata počinje masovna revitalizacija vinograda kojoj je prethodila kampanja educiranja vinogradara o novim trendovima uzgoja vinove loze. Stoga su lokalne vlasti organizirale brojne stručne skupove na kojima su se vinogradari upoznavali s novim trendovima u vinogradarstvu, osnivali su se državni lozni rasadnici, stimulirala se nabavka loznih cjepova, sve s ciljem obnove vinogradarske proizvodnje (Rotim, 2018). Međutim, bitno je napomenuti da je pred sam početak Prvog svjetskog rata u najugroženijim područjima od filoksere tadašnja vlast započela sa uspostavom i osnivanjem državnih rasadnika loznih podloga.

Prvi Državni lozni rasadnici Nakon pojave filoksere na području Ljubuškog, koncem 1912. godine se u tom kotaru započelo sa uspostavljanjem prvog državnog loznog rasadnika. Predviđeni troškovi uspostave rasadnika iznosili su oko 20.000 kruna, a kraj radova planiran je do proljeća 1913. godine. Rasadnik je bio namijenjen za sadnju najotpornijih sorti američke loze koje su označene kao najpodesnije za područje Hercegovine. Planirano je da se sadni materijal nabavi kod već postojećih loznih rasadnika u Derventi i Bijeljini (Kršćanska obitelj, 1913). Međutim, za potrebe ovog rasadnika doneseno je iz loznog rasadnika u Čibači kod Dubrovnika 12.000 reznica različitih američkih vrsta loze. U to vrijeme filoksera još nije bila došla do Dubrovnika. Rasadnik je bio lociran u selu Radišići kod Ljubuškog. U početku je imao površinu od 5,6 ha da bi se kasnijom kupovinom zemljišta površina povećavala tako da je do 1931. ukupna površina rasadnika iznosila 12 ha. Rasadnik u Ljubuškom bio je najvažniji rasadnik podloga u BiH i odigrao je značajnu ulogu u obnovi vinograda u Hercegovini (Beljo i sur., 2018). Spomenimo još kako je poljoprivredni stručnjak gosp. Andrija Kutuzov godine 1931. pokrenuo osnivanje novog sreskog rasadnika u Ljubuškom (Jugoslavenski list, 1931) te da je općinski lozni rasadnik u Trebinju osnovan već 1920. godine na površini od 0,5 ha, kao i općinski lozni rasadnik u Čitluku na površini od 0,18 ha. A u vrijeme pojave filoksere, pored onog u Ljubuškom, za drugi hercegovački rasadnik sorti američke loze određeno je zemljište kod Prve voćarske i vinogradarske stanice u Mostaru koja se nalazila na području Gnojnica kod Mostara. Spomenutoj stanici pripadao je i mostarski rasadnik „Radobolja“. Rasadnik se prostirao na površini od 20.000 četvornih metara, a njime je upravljao Antun Phildius, dok je vrtlarske poslove obavljao Karlo Ritzl (Glas Hercegovca, 1894).

72

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Rasadnik se nalazio u strogom centru grada, nekoliko stotina metara istočno od franjevačkog samostana i zbog širenja grada je premješten u Konjic. Slično se desilo s gradskim odnosno školskim rasadnikom koji se nalazio na samom kraju Bolničke ulice u Mostaru, a koji je prestao s radom oko 1906. godine. Godine 1956. na području Hercegovine nalazilo se 13 ha pod matičnjacima, s ukupnom godišnjom proizvodnjom 1.548.000 reznica prve i druge klase. Osim toga, rasadnici su tih godina proizvodili 40.000 korijenaka i oko 80.000 ožiljenih loznih cjepova (Džeba, 1957). U hercegovačkom je vinogradarstvu posebno značenje imala proizvodnja loznih podloga u Popovu polju. Od predviđenih 150 ha matičnjaka loznih podloga u 1985. godini već je bio u funkciji kompleks od 75 ha. Taj se izvrsni sadni materijal za cijepljenje vinove loze izvozio najvećim dijelom u Njemačku, Italiju i Sovjetski Savez (Smoljan, 1999).

Sortiment vinove loze Gledano za podneblje Hercegovine 1929. godine većina površina pod vinovom lozom nalazila se u kotaru Mostar. U to doba, od sveukupnih vinograda u mostarskom kotaru tri četvrtine činile su bijele sorte grožđa (Žilavka, Bena, Krkošija) dok je na sorte crnog grožđa (Blatina, Skadarka, Pošip crni, Alicante Boushet) otpadala jedna četvrtina (Lovrenović, 1929). Iza Drugog svjetskog rata pored gore navedenih evidentirano je preko četrdeset različitih sorata vinove loze koje su u vrlo malim postotcima sudjelovale u proizvodnji vina (Džeba, 1957). Dakle, pored već poznatih sorata u Hercegovini su se mogle pronaći i brojne druge, za naše podneblje tada novije sorte koje su se već bile pokazale kao pouzdane. Spomenute i u to doba manje poznate sorte nalazile su se u vinogradu Mehmed Alije Hadžića u Konjicu, u Banskom rasadniku u Biogradu na moru, u Banskom rasadniku u Ljubuškom te u manastirskom vinogradu u Žitomisliću. Iz spomenutih vinograda i rasadnika zainteresirani vinogradari nabavljali su plemke za cijepljenje. Osim toga, konstatirano je kako će za dvije do tri godine biti dovoljno plemki do sada najbolje stolne sorte Afus Ali, od koje se trenutno samo dva trsa nalaze u vinogradu g. Hadžića u Konjicu. Planirano je da se spomenuta stolna sorta tijekom proljeća 1930. godine razmnoži u manastirskom vinogradu u Žitomisliću, od kuda će se distribuirati plemke za njeno daljnje umnožavanje (Narodna sloboda, 1930). Od tada do danas sorta Afus ali je u Hercegovini prilično zastupljena u uzgoju, kako na velikim površinama tako, i na okućnicama. Zbog svog harmoničnog i osvježavajućeg okusa, ali i srednje otpornosti na bolesti i štetnike te dobre podnošljivosti transporta, taj se stolni kultivar ubraja među najcjenjenije na svijetu (Rotim i Gašpar, 2016).

Izravno rodni hibridi Vinova loza koja se 1929. godine uzgajala u Hercegovini uglavnom je bila oplemenjena tj. cijepljena, dok su tzv. „direktori“ ili izravno rodni hibridi („francuska loza“ ili necijepljena loza francuskog porijekla) na ovom podneblju bili još uvijek nepoznati. Nasuprot Hercegovini, spomenutim „direktorima“ u znatnijoj mjeri bila je zaražena Slavonija, gdje se tih godina loza iskorjenjivala uz velike materijalne štete tamošnjih vinogradara. Neupućeni vinogradari, osobito oni manjih financijskih mogućnosti, kada bi doznali za vinovu lozu koju nije potrebno ni cijepiti, ni sumporati ni polijevati modrom galicom, a koja pored toga ostvaruje dobar urod, rado bi je posadili. Premda bi uzgoj takve vinove loze doveo do mnogih ušteda hercegovački vinogradari nisu je sadili. Naime, uvidjeli su kako je grožđe s takve loze slabije kakvoće, pri okusu zaudara na stjenicu (tzv. „čimavicu“) i daje loše vino, od koga kad se konzumira sutradan boli glava.

Međutim, i pored tih saznanja doznalo se da je nekolicina seljaka u blizini Mostara za probu posadila izravno rodne hibride. Sakrili su ih od poljoprivrednih referenata, kako ih oni ne bi pronašli prilikom obilaska sela u svrhu gospodarske poduke naroda. Sreća je po hercegovačko vinogradarstvo da se takva pojava nije raširila jer bi ionako siromašan narod pretrpio velike 73

glasnik zaštite bilja

64 godine

štete naknadnim uništavanjem vinograda. Osim toga, od izravno rodnih hibrida prema nacrtu Zakona o vinu nije bilo dozvoljeno proizvoditi vino. U članku 13. spomenutog zakonskog nacrta predviđeno je da se od godine 1928. zabranjuje promet i prodaja takvih vina. Iznimno se dozvoljavala prodaja vina samo od onih „direktora“ čije razmnožavanje odobri ministar poljoprivrede i voda, shodno Zakonu o obnavljanju i unaprjeđenju vinogradarstva. Tih nekoliko vinovih loza uništilo se odmah, a sve kako loza pod nazivom „direktori“ u Hercegovini uopće ne bi bila poznata (Lovrenović, 1929).

Početak primjene umjetnih gnojiva Stajskog gnoja na području Hercegovine nikada nije bilo u dostatnim količinanama, a i kakvoća spomenutog gnoja često nije bila zadovoljavajuća. To su uočili i strukovni organi tadašnje vlasti koji su znali da se pokusi s umjetnim gnojivima već provode po raznim mjestima u Hrvatskoj i Slavoniji. Osim toga, Hrvatska je 1913. imala potrošnju umjetnih gnojiva u količini od 2.952 vagona, a 1929. godine ona je narasla na 6.676 vagona (Mandekić, 1935). Kako su pokusi s gnojivom u Hrvatskoj doveli do zavidnih rezultata ostvaren je kontakt s društvom „Foskfot“ d.d. iz Zagreba koje je tijekom proljeća 1930. godine u pokusne svrhe sreskom poljoprivrednom referentu u Mostaru uručilo 1.000 kg umjetnog gnojiva „Herkulesa“. Pokusi su provedeni kod dvadeset posjednika u srezu na raznim mjestima i po svim općinama, i to tako, da se mogao vidjeti učinak na svim glavnim kulturama, kao što su vinova loza, ozime žitarice, kukuruz, krumpir, krma, blitva i duhan. Umjetna gnojiva su primjenjivana nekoliko godina unatrag pa je tako upotreba gnojiva u 1927. godini iznosila 30-40 mtc., u 1928. 50-60 mtc., u 1929. do 100 mtc., da bi u godini 1930. potrošnja iznosila oko 35 vagona. Naravno da ovaj porast primjene nije došao sam od sebe, već stoga, što su ljudi došli do uvjerenja, da mu gnojivo djeluje ne samo na veći prihod, već i na bržu i bolju zriobu, čime se postiže i veća kakvoća te kvantiteta (Jugoslavenski list, 1930).

Nestašica sumpora i modre galice Prvi svjetski rat u velikoj mjeri utjecao je na smanjenje površina pod vinogradima u Hercegovini. Kao što je poznato, upravo tada pojavila se filoksera da bi dolaskom rata radno sposobno stanovništvo bilo mobilizirano na ratišta. Osim toga, vinogradari su bili suočeni s nestašicom osnovnih pripravaka koji su se koristili za suzbijanje najznačajnijih biljnih bolesti - plamenjače i pepelnice. Tako je 1916. godine bilo nemoguće nabaviti potrebne količine sumpora za sumporanje vinograda. Sumpor je u to doba predstavljao jedino raspoloživo sredstvo za suzbijanje uzročnika pepelnice. U Hercegovinu se uvozio iz Sicilije i Sjeverne Amerike te zbog rata opskrba nije bila moguća. Stoga je u svrhu suzbijanja pepelnice ili kako se u narodu još zvala bijela maća, lug ili oidijum predloženo da se vinogradi tretiraju krečom. A kreč je kao sredstvo preporučen od strane tadašnjeg uglednog vinogradarskog lista „Neue Wiener Weinzeitung“.

Sugerirano je da se po uočavanju bolesti grozdovi tretiraju tj. okupaju s rastopinom 3 % kreča.

Tretiranje je trebalo ponoviti najmanje dva puta. Kreč kao sredstvo oduzima bobicama grozda vlagu te se na taj način sprječava širenje bolesti, a kao alternativa navedeno je zaprašivanje grozdova sitno istučenim cimetom (Hrvatska narodna zajednica, 1916, broj 6).

U to ratno doba nedostajalo je i modre galice. Navodi se kako je 1915. bila izrazito loša vinogradarska godina jer je vladalo kišno vrijeme u vegetacije, a modra galica se nije mogla nabaviti. Vinogradi su oboljeli od plamenjače ili kako su bolest još zvali obična medljika, plijesan ili peronospora. Nestašica galice nastala je zbog toga što je vojnička uprava za svoje svrhe zaplijenila skoro cijelu zalihu, a ono malo što je ostalo za trgovinu raznim je špekulacijama poskočilo u cijeni (Hrvatska narodna zajednica, 1916, broj 3) I tijekom Drugog svjetskog rata došlo je do nestašice modre galice. Tada je Glavno ravnateljstvo izdalo posebnu okružnicu kojom upućuje 74

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

vinogradare da će potrebnu modru galicu dobiti samo u zamjenu za bakar, broncu ili mjed, i to u omjeru: za svaki kilogram čistog bakra 3,5 kg modre galice. Kod bronce i mjedi ovaj omjer biti će manji radi primjese drugih kovina (Kršćanska obitelj, 1943). Spomenimo još kako se sumpor cijelo 20. stoljeće koristio u zaštiti vinograda. Naime, sumporanje vinove loze obavljalo se protiv pojave pepelnice dobro poznatim sredstvima sumporom i sumpornim preparatima, kao što su kosan i močivi sumpor. Prvo sumporanje obavljalo se odmah nakon kretanja vinove loze, a drugo pred cvatnju. Količina sumpora za tretiranje je bila veća nego kod prve primjene i iznosila je 25-30 kg po hektaru vinograda. Početkom osamdesetih godina sve češće se koristio u to vrijeme novi sistemični fungicid Bayleton (Sloboda, 1985, broj 20).

Osnivanje Antiperonospornih službi Iza Drugog svjetskog rata organizirana je Antiperonosporna služba u Hercegovini. Organizirala ju je i njome rukovodila Rajonska stanica za zaštitu bilja u Mostaru. U sklopu ove službe formirana je Antiperonosporna služba u Čitluku kod Mostara, s ciljem prikupljanja i obrade potrebnih meteoroloških podataka i praćenja razvoja plamenjače. Na osnovu prikupljenih podataka određivali bi se optimalni rokovi tretiranja vinograda na ovom području. Meteorološki instrumenti bili su postavljeni u vinogradu ZZ Čitluk čija površina je iznosila 20 ha, dok je cijelo broćansko vinogorje raspolagalo s preko 1.000 ha vinogradarskih površina. U obližnjim selima Međugorju i Tepčićima bile su postavljene kišomjerne stanice koje su imale zadatak stanici u Čitluku dostavljati podatke o padalinama na tom području. Na temelju podataka o padalinama i temperaturi određivani su rokovi tretiranja u svrhu zaštite vinograda od plamenjače.

Stanica je s radom i prikupljanjem meteoroloških podataka počinjala 20. travnja da bi rad za tekuću sezonu završavala 31 srpnja. U godinama povoljnim za razvoj bolesti, a to su jako kišne godine s obilnim rosama u jutarnjim satima plamenjača je znala pričiniti katastrofalne štete. S druge strane, u sušnim godinama bespotrebno su se koristile iznimno velike količine plavog kamena i kreča tako da se za samo jedno tretiranje svih vinograda u Hercegovini trošilo preko 4 vagona plavog kamena, što je predstavljalo sumu od oko 10.000.000 dinara. Spomenimo još kako su pripremne aktivnosti za osnivanje spomenutih stanica započele još 1939. godine.

Tako je Kraljevska banska uprava primorske banovine - Poljoprivredno odjeljenje iz Splita dana 18.03.1939. (dokument broj 4727/39) dostavila Banskoj poljoprivrednoj stanici u Mostaru referat „Upute za uspostavu rada na antiperonosporičnim stanicama“. U dopisu se navodi kako je Kraljevska banska uprava u Splitu već poduzela korake da se na vrijeme pribave potrebiti uređaji za antiperonospornu stanicu koja će se uspostaviti pri tamošnjoj ustanovi. Godine 1956. postojale su Antiperonosporne službe u Mostaru, Ljubuškom, Čapljini, Domanovićima i Lastvi.

Doba poljoprivrednih kombinata Poljoprivredni kombinat „Hercegovina“ poznatiji pod skraćenicom HEPOK nastao je 1966. godine. U razdoblju između 1966. i 1972. godine dvadesetak organizacija iz poljoprivredne oblasti udružilo se u HEPOK, koji se sve više širio po Hercegovini. Godine 1980. HEPOK je imao 4.200 uposlenih, a udruženo je bilo oko 1.200 poljoprivrednih proizvođača i oko 4.000 kooperanata. U njegovu sastavu bili su gotovo svi (98,8 %) vinogradi (Smoljan, 1999). Kasnije je u Mostaru 26. prosinca 1980. godine osnovan SOUR APRO Hercegovina koji je predstavljao poljoprivredni, proizvodni, prometni, turistički i ugostiteljski kombinat. Nastao je udruživanjem HEPOK-a (agroindustrija), HIT-a (trgovina) i HETMOS-a (ugostiteljstvo i turizam). O kakvom se gigantu radilo najbolje svjedoči podatak kako je maloprodajnu mrežu SOUR-a APRO činilo blizu 800 objekata, od modernih robnih kuća, supermarketa, specijaliziranih trgovina koji su svakodnevno opskrbljivali oko 700.000 potrošača ponudom koju je činilo 40.000 različitih artikala.

Veliki dio svog proizvodnog programa APRO je usmjerio na svjetsko tržište. Tako je vanjskotr75

glasnik zaštite bilja

64 godine

govinsku razmjenu ostvarivao sa 37 inozemnih tvrtki iz 28 zemalja i s pet kontinenata. Izvoznu paletu činilo je 15 proizvoda sa znakom APRO. Čitav proizvodni program vodio je vlastiti Istraživačko-razvojni institut (IRC) iz kojeg su potekli svi razvojni programi temeljeni na provjerenim znanstvenim i stručnim analizama. Dok je još djelovao u sklopu HEPOK-a IRC je poduzeo aktivnosti na zaštiti podrijetla Žilavke i Blatine koje su proglašene čuvenim hercegovačkim vinima. Proizvodnja Žilavke je zaštićena 1970., a Blatine 1973. godine. Godine 1985. APRO je raspolagao sa 60.000 ha zemljišnih površina, 2.500 ha vinograda i voćnjaka, 26 ha staklenika i plastenika, 2 farme muznih krava, 4 planinske farme, 2 peradarske farme, 15.200 četvornih metara ribnjaka, tvornicom stočne hrane, 3 klaonice, 2 mljekare, 4 vinarije, destilerijom, tvornicom za preradu voća, mlinovima i silosima za žito i s još mnogo toga (Sloboda, 1985, broj 1 i 2).

Progresivan razvoj vinogradarstva sredinom osamdesetih godina usporila je tadašnja vinska kriza koja se osjetila i u Hercegovini. Stoga nitko u APRO sustavu nije podizao nove nasade vinove loze izuzev mostarskih plantažera. Tako su vinogradari „Plantaže Mostar“ na lokalitetu Željuša zaokružili proizvodnu cjelinu od 400 ha, a tijekom jeseni 1985. u proizvodnju je ušlo 167 ha sa Žilavkom i Smederevkom. Očekivan je prinos od 1.800 tona grožđa, što je izvanredan urod za vinovu lozu staru četiri i pet godina. Plantaža „Željuša“ je u tom trenutku bila jedina kompletna APRO plantaža sa svim što je bilo potrebno tj. sustavom za natapanje, objektima društvenog standarda, strojnim prostorom i parkom, kao i pistom za korištenje poljoprivrednog zrakoplovstva. Pored toga na lokalitetu „Kosor“ na mjestu starog nasada bresaka površine 110 ha postupno se podizao novi nasad Žilavke. Tijekom proljeća 1985. godine, nakon trogodišnjeg odmora parcela, već je na spomenutom lokalitetu i na površini od 55 ha bilo posađeno oko 140.000 cjepova najčuvenije hercegovačke vinove loze Žilavke. Tijekom jesen na ovoj novoj plantaži biti će ukupno zasađeno oko 300.000 sadnica (Sloboda, 1985, broj 17).

Elementarna nepogoda u 1985. godini Godina 1985. neće ostati u lijepom sjećanju hercegovačkih vinogradara. Naime u razdoblju od siječnja do svibnja vinovoj lozi velike su štete načinile ekstremno niske temperature, grad i kasni proljetni mrazevi. Tako su tijekom siječnja 1985. godine, kao stoljetni izuzetak, na području Ljubinja zabilježene rekordno niske temperature od -260 C, području Stoca (Poplat) -220 C, Mostara od -190 C i području Čapljine od -160 C. Od sortimenta vinove loze najveća oštećenja uočena su na stolnim sortama: Kardinal, Kraljica vinograda i Afus ali, dok je od vinskih sorata velika oštećenja pretrpio Vranac. Najviše je oštećenih trsova uočeno u vinogradima koji su se nalazili pored rijeka i u depresijama. Osim izravnih šteta u pogledu izmrzavanja cijelih trsova i gubitka prinosa u 1985. godini došlo je do djelomičnog oštećenja rodnih elemanata na vinovoj lozi kojoj je trebalo dvije do tri godine da se regenerira odnosno podmladi. Kao posljedica niskih zimskih temperatura 1985. godine iskrčena je kompletna tendona od 20 ha koja se nalazila na lokalitetu Dračevice kod Mostara. Iste godine na pojedinim područjima došlo je do pojave grada (Čitluk i Mostar) te kasnih proljetnih mrazeva (slana) koji su također izazvali oštećenja u nasadima vinove loze.

Literatura

Akti Zemaljske vlade (AZV), 4 279/HB, Arhiv Bosne i Hercegovine, 1906. Sarajevo.

Beljo, J., Bašić, Ž., Blesić. M., Dragić, B., Ivanković, M., Jovanović-Cvetković Tatjana, Leko, M., Mijatović, D., Pediša, H., Prusina, T., Vaško, Ž. (2018) 130 godina organiziranog vinogradarstva i vinarstva u Bosni i Hercegovini, Mostar: Federalni agromediteranski zavod Mostar i Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru, str. 148.

Džeba, H. (1957) Vinogradarstvo i vinarstvo Hercegovine, Diplomski rad, Beograd: Ekonomski fakultet.

Hadžiomerović, M. (1987) Osamdeset godina zemljoradničkog zadrugarstva u Hercegovini, Nevesinje: Apro-Zemljoradnička zadruga Nevesinje.

Hrvatska narodna zajednica: Polijevanje loze protiv plamca (peronospore), broj 3., 31.03.1916., god IV, str. 36. i 37., Sarajevo.

76

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Hrvatska narodna zajednica: Sumporanje vinograda, broj 6., 30.06.1916., god IV, str. 93. i 94., Sarajevo.

Glas Hercegovca: Cjepiljnjak-Radobolja, broj 12., 28.02.1894., god XI, str. 3., Mostar.

Jugoslavenski list: Uspjeli pokusi sa umjetnim gnojivima u mostarskom srezu, broj 282., 06.12.1930., god XIII, str. 3., Sarajevo.

Jugoslavenski list: Osnivanje novog sreskog rasadnika, 15.02.1931., god XIV, str. 4., Sarajevo.

Jugoslavenski list: Široki Brijeg, broj 162., 13.07.1937., god XX, str. 4., Sarajevo.

Kršćanska obitelj-poučni i zabavni list za hrvatski katolički puk: Filoksera u hercegovačkom vinogradarstvu, god XIV, broj 7., 1. srpanj 1913., str. 162., Mostar.

Kršćanska obitelj-za vjerski odgoj i prosvjetu hrvatskog katoličkog naroda: Vinogradari pozor!, god XXVI, broj 4., travanj 1943., str. 65., Mostar.

Lisac, H. (1927) Razvitak hrvatskog seljačkog zadrugarstva u Bosni i Hercegovini. Napredak-Glasilo hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu, 4 (2): 49.

Lovrenović, M. (1929) Proizvodnja vina u Hercegovini. Napredak-Glasilo hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu, 4 (1-2): 8-9.

Mandekić, V. (1936) Razvoj narodnog gospodarstva zadnjih 75 godina, u: Obzor –spomen knjiga 1860.-1935., Zagreb: „Tipografije“ d.d., str. 213.-221.

Narod: Filoksera u hercegovačkom vinogradarstvu, broj 300., 29.05.1913., god IV, str. 3., Sarajevo.

Narodna sloboda-Glasilo Hrvatske pučke stranke za Hercegovinu: Vinogradari!, broj 10., 13.03.1930., god XII, str.

3., Mostar.

Rotim, N., Gašpar, M. (2016) Stolni kultivari vinove loze u Hercegovini. Glasnik zaštite bilja, 39 (5) 30-36.

Rotim, N., Gašpar, M., Perić, I. (2017) Vinski kultivari vinove loze u Hercegovini, Glasnik zaštite bilja, 40 (5): 78-85.

Rotim, N. (2018) Filoksera ili trsov ušenac (Viteus vitofoliae Fitch). Glasnik zaštite bilja, 61 (6): 77-82.

Sloboda: Četiri godine SOUR-a APRO, broj 1. i 2., 1 i 7.1.1985., god XLI, str. 23., Mostar.

Sloboda: Žilavka na mjestu, broj 17., 22.04.1985., god XLI, str 7., Mostar Sloboda: Vrijeme drugog sumporanja, broj 20., 13.05.1985., god XLI, str. 7., Mostar.

Smoljan, R. (1928) Može li se Hercegovini pomoći?. Jugoslavenski list, 11 (85): 17.

Smoljan, V. (1997) Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine II., Mostar: Gospodarska komora Herceg-Bosne.

Smoljan, V. (1999) Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine IV., Mostar: Gospodarska komora Herceg-Bosne.

Prispjelo/Received: 22.8.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 29.9.2020.

Review paper

Review of 20th century wine-growing in Herzegovina Abstract

Herzegovina has a very long tradition of wine-growing. Every century had its specific impact of winegrowing in the mentioned region, however the 20th century affected it most strongly. In the 20th century the vineyard areas intensively changed, new sorts were introduced, and new until then unknown pests appeared.

The development of chemical industry, application of artifical fertilizer, establishing state nursery-gardens, cooperatives and agri-businesses had a strong impact on Herzegovinian wine-growing. This papper will present the important activities and events that characterized wine-growing in the last century.

Key words: wine-growing, Herzegovina, the 20th century

77

Izborna berba graševine

Sauvignon

Kasna berba graševine

Traminac

Graševina Classic

Cabernet sauvignon

Vinarija ”Svijetli dvori” nalazi se u samom srcu sela Karanac, mjestu nadaleko poznatom etno selu – turističkoj destinaciji za brojne strane i domaće turiste. Podrum vinarije staromodnog (“starovinskog”) izgleda i ambijenta te novootvorena kušaonica vina i vinoteka prikaz su tradicije proizvodnje vina stare nekoliko stoljeća.

Chardonnay Premium Graševina jarčevo brdo

Muškat

Izborna berba Chardonnay Graševina premium

Rosé

VINARIJA SVIJETLI DVORI Etno selo d.o.o.

Kolodvorska 99a 31315 Karanac OIB: 00142988705

Direktor Oliver Novački +385(0)91/1281-846 Fax: 031/720-032 E-mail: etno.selo2010@gmail.com

glasnik zaštite bilja

64 godine

Kojić, N.1

Stručni rad

Tradicija i uvjeti uzgoja vinove loze u vinogorju Baranja

Sažetak

Osnovni čimbenik koji određuje uzgoj vinove loze jest klima. Ta tvrdnja se može prikazati pomoću broja sunčanih sati i sume efektivnih temperatura. Republika Hrvatska svojim geografskim položajem pronalazi svoje mjesto na vinogradarskoj karti svijeta. Vinova loza se stoljećima uzgaja na području današnje vinogradarske podregije Podunavlje, koja obuhvaća vinogorja Srijem, Erdut i Baranju. Podaci korišteni u ovom radu, vezani su uz 2013. godinu za vinogorje Baranja.

Ključne riječi: klima, Podunavlje, vinogorje Baranja

Uvod

Zahvaljujući raznolikosti reljefa, klime i tla, te niza drugih čimbenika, u Republici Hrvatskoj (RH) postoji velika mogućnost proizvodnje kvalitetnih i vrhunskih vina. U svijetu se govori o pet vinogradarskih zona koje se kategoriziraju prema sumi efektivnih temperatura koje predstavljaju (Winkler, 1974; Fazinić i Fazinić, 1997). Prema toj klasifikaciji, RH ima četiri zone (Maletić i sur., 2008), a Hrvatsko Podunavlje, koje je zajedno sa Slavonijom prema Zakonu o vinu (NN, 32/19) jedna od četiri nove vinogradarske regije, nalazi se u uvjetima vinogradarske proizvodne zone C1 sa sumom efektivnih temperatura 1450 – 1650 °C. Jedan od najvažnijih čimbenika koji diktiraju uzgoj vinove loze je klima (van Leeuwen i sur., 2004; Jackson, 2008). Stoga, uzgoj grožđa odvija se uglavnom između 30° i 50° sjeverne, te 30° i 40° južne geografske širine (Jackson, 2001). Hrvatska se cijelim svojim ozemljem nalazi unutar umjerenog klimatskog pojasa, između 42˚25' i 46˚30' sjeverne geografske širine, koji joj pruža vrlo povoljne klimatske uvjete za uzgoj vinove loze u gotovo svim dijelovima, osim u Lici i Gorskom kotaru (Gašparec-Skočić i Bolić, 2006). Vinogradi u kontinentalnim područjima (Međimurje, Zagorje, Prigorje, Pokuplje, Moslavina, dijelovi Slavonije, Podunavlje) položeni su na sunčanim stranama brežuljaka, na visini između 110 i 350 m (Maletić i sur., 2015). Vinova loza je vrlo prilagodljiva i otporna na različite klimatske i reljefne uvjete. Izvjesnu prednost pred ostalim kulturama postiže jer uspijeva tamo gdje druge kulture gotovo da ne mogu ni opstati, kao što su oskudna kamenita i pjeskovita tla primorske Hrvatske, te strmi tereni kontinentalne Hrvatske (Fazinić i Milat, 1994).

Podregija Podunavlje Podunavlje je najistočnija hrvatska vinogradarska podregija. Hrvatsko Podunavlje je tipično panonsko područje koje karakterizira izrazito ravničarski reljef. Na tim ravnicama uglavnom su smješteni i najveći vinogradarski proizvodni kompleksi. Na području Baranje i Srijema nalaze se neka od najplodnijih tala u RH, prema sistematizaciji to su černozem, eutrično smeđe tlo i rigolano tlo na lesu (P1 kategorija tala) (Mirošević i sur., 2009). Tradicija uzgoja vinove loze u području ove podregije seže u 3. stoljeće, kada su je sadili Rimljani na obroncima Fruške gore, a zatim se širila po cijeloj regiji. Čuvena antička tradicija uspješno je nastavljena i njegovana tijekom srednjeg vijeka, s duljom stankom za vrijeme opsade Turaka. Nakon njihovog odla

1

80

Nebojša Kojić, dipl. ing., Vupik plus d.o.o., Sajmište 113C, 32000 Vukovar, Hrvatska Autor za korespondenciju: nkojic@ptfos.hr; nebojsa.kojic@vupik.hr

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

ska, novi gospodari, kasnosrednjovjekovne plemićke loze Odeschalchi, Eltz, Chech, te Savojski vojvode, vratili su stare običaje uzgoja vinove loze koji se na istim položajima njeguju i danas (HGK, 2011). Od tada pa do danas postoje brojni zapisi koji svjedoče o kvaliteti vina i značaju ove proizvodnje za gospodarstvo – vinova loza je postala jedna od najznačajnijih poljoprivrednih kultura u Slavoniji i Hrvatskom Podunavlju. U geografskom smislu, rasprostire se od Virovitice i Daruvara na zapadu do Dunava na istoku (Slika 1), obuhvaćajući najljepše i vrlo raznolike položaje gdje se vinova loza tradicionalno uzgaja. Glavnina vinograda je smještena na pitomim i prostranim obroncima planina Dilja, Psunja, Požeške gore, Papuka, Krndije i Fruške gore (Vina Croatia). Vinogradi se nalaze na nadmorskim visinama od 100 m (okolica Vukovara) do 240 m (obronci Fruške gore, Baranjskog brda, Erdutskog i Banskog brda) (Maletić i sur., 2015). Oštre zime, prohladna proljeća, vrela ljeta i umjereno tople jeseni, glavne su klimatske karakteristike koje ovu ljupku podregiju čine idealnom za uzgoj mnogih sorti vinove loze. Iznimno je važno da se sade na spomenutim obroncima, jer su ravničarske depresije kojima ovaj kraj obiluje podložne jesenskom truljenju zbog slabog strujanja zraka te zimskom smrzavanju, a ono, kada se dogodi, zahtijeva vađenje kompletnih vinograda (HGK, 2011).

Slika 1. Prikaz vinogradarskih regija Hrvatske Figure 1. Overview of viticultural regions of the Republic of Croatia Izvor/Source: Vina Croatia Najzastupljenija podloga u ovoj podregiji je Kober 5BB, podloga nastala križanjem američkih vrsti roda Vitis, i to Vitis berlandieri x Vitis riparia. Podloga ima relativno kratak vegetacijski ciklus, dobro podnosi sve vrste tala, kao i vrlo dobar afinitet sa svim kultivarima Vitis vinifere i vrlo visok postotak ukorjenjivanja. Dobro utječe na visinu i kakvoću prinosa. Otporna je na filokseru, kriptogamne bolesti, te na niske zimske temperature (Mirošević i Karoglan Kontić, 2008). S obzirom na obradiva tla na kojima su podignuti vinogradi, moguća je primjena najsuvremenije mehanizacije što je jedan od uvjeta visoke produktivnosti. Stoga, posljednjih godina, posebice s podunavskih položaja proizvode se crna vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla. Na istoku regije, do izražaja dolaze burgun81

glasnik zaštite bilja

64 godine

dske sorte iz porodice pinota, od kojih ponajviše pinot crni, a na krajnjim istočnim granicama uz rijeku Dunav ponajbolje se snalaze frankovka te bordoške sorte cabernet sauvignon i merlot (HGK, 2011).

Podregija Hrvatsko Podunavlje prema Pravilniku o zemljopisnim područjima uzgoja vinove loze (NN, 76/19) dijeli se na: – Vinogorje Srijem (Ilok, Vukovar, Lovas, Tovarnik, Tompojevci, Bogdanovci, Nuštar, Nijemci, Stari Jankovci, Vinkovci, Ivankovo, Vođinci, Stari Mikanovci, Jarmina, Bošnjaci, Gradište, Trpinja, Tordinci, Markušica, Borovo, Drenovci, Otok, Privlaka, Andrijaševci, Županja, Gunja, Vrbanja, Negoslavci, Cerna, Štitar, Babina Greda), – Vinogorje Erdut (Erdut, Osijek, Ernestinovo, Semeljci, Šodolovci, Vuka, Bizovac, Čepin, Koška, Bizovac, Valpovo, Petrijevci, Magadenovac, Donji Miholjac, Podravska Moslavina, Viljevo, Marijanci, Belišće, Vladislavci, Antunovac), – Vinogorje Baranja (Beli Manastir, Kneževi Vinogradi, Popovac, Draž, Čeminac, Jagodnjak, Bilje, Petlovac, Darda).

Vinogorje Baranja Postoji dugogodišnja tradicija uzgoja grožđa i proizvodnje vina na području vinogorja Baranja. To je izrazito ravničarski kraj, kojeg na sjeveru nadvisuje brdo "Banska kosa" (241 m), i idealan je za uzgoj vinove loze. S tim dobrim uvjetima vjerojatno je povezano i ime "Baranja", koja prevedena s mađarskog izvornika znači „vinska majka“. Posebnost vinogorja su gatori (vinski podrumi) u surducima (strmi, usječeni putevi u planini). Idealne uvjete za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina prepoznali su i Rimljani koji su još prije 2000 godina Bansku kosu prozvali "Mons aureus" ili Zlatno brdo, što su tisuću godina poslije potvrdili Nijemci koji su ga nazvali Goldberg. Banska kosa, jedno je od najkvalitetnijih vinogradarskih položaja. Pruža se u pravcu jugozapad–sjeveroistok između Belog Manastira i Batine, dužine oko 21 kilometra i širine 5 kilometara (Predojević, 2016). Iznimno plodno tlo, uz pogodnu mikroklimu, uvjetovanu blizinom Dunava, osigurava glavne preduvjete za uzgoj kvalitetnog grožđa, te proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla. Kombinacija žutih poroznih sedimenata uzrokovanih vjetrovima koji pušu s Dunava i bogatog crnog tla daje tlo prikladno za uzgoj vinove loze. Žuti talog daje mineralnost, a crna tla obiluju hranom potrebnom za rast i razvoj loze. Blaga padina Banske kose okrenuta ka jugu štiti vinograde od jakih sjevernih vjetrova i osigurava dobru osunčanost svakog grozda (Belje_web).

Klimatske prilike Razvoj vinove loze usko je povezan s temperaturom zraka. Sume temperatura u vegetacijskom razdoblju važan su pokazatelj za izbor sorte u pojedinoj vinogradarskoj regiji. Smatra se da je za početak vegetacije potrebna minimalna srednja dnevna temperatura od 10 °C, pa se ta temperatura uzima kao biološka nula i prema njoj se računaju sume temperatura u vrijeme vegetacije (1. travnja – 30. listopada), a za cvatnju i oplodnju 20 – 30 ºC (Jackson, 2008). Temperature iznad 40 ºC mogu izazvati oštećenja na vinovoj lozi. Isto tako, i ekstremno niske temperature mogu imati negativan učinak na razvoj loze (Mariani i sur., 2009). Vrijeme zrenja grožđa se razlikuje od jedne do druge godine i od jednog vinograda do drugog, ovisno uglavnom o klimi.

Svjetlost i toplina povoljno utječu na razvoj grožđa, bolje se akumulira šećer, grožđe dobiva ljepšu boju i manja je mogućnost za razvoj bolesti. Zbog toga je svake godine potrebno pratiti dinamiku dozrijevanja svake sorte (Jackson, 2008). Berba je vrlo važna i mora se pravodobno provesti, jer općenito količina i kvaliteta vina ovisi o tome. Podaci o vremenskim uvjetima, dobiveni su od Državnog hidrometeorološkog zavoda – postaja Beli Manastir (DHMZ, 2013). Prema tim podacima, godišnja temperaturna suma u vegetacijskom razdoblju iznosila je 3780 ºC, 82

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

što je više od uobičajenog prosjeka od 3749 ºC. Srednja godišnja temperatura zraka je iznosila 11.84 °C što je više od srednje godišnje temperature od 11.5 °C za podregiju Hrvatsko Podunavlje (Maletić i sur., 2015).

Godišnje oborine za podregiju Hrvatsko Podunavlje iznose 686 mm, a u vegetacijskom razdoblju 371 mm (Maletić i sur., 2015). Količina oborina u 2013. godini (sa sumom od 797.4 mm), bila je veća od godišnjih oborina za podregiju Hrvatsko Podunavlje, no takav rezultat treba pripisati padalinama u ožujku koji se ne smatra mjesecom u vegetaciji (DHMZ, 2013). Kada se računaju mjeseci u vegetacijskom razdoblju, količina oborina (482.1 mm) je bila veća od godišnjih oborina u vegetacijskom razdoblju za podregiju Hrvatsko Podunavlje.

Grafikon 1 predstavlja odnos temperatura i oborina, iz koje je vidljivo da je mjesec s najvišom prosječnom temperaturom u vegetacijskom razdoblju 2013. godine bio srpanj sa 23 °C, dok je mjesec s najviše oborina bio svibanj (102.4 mm). Imajući u vidu optimalne vrijednosti srednjih dnevnih temperatura potrebnih za dozrijevanje grožđa, srednja dnevna temperatura izmjerena u srpnju optimalna je za fenofazu dozrijevanja grožđa, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da nijedan dan u srpnju nije padao ispod 18 °C, što se smatra minimumom za normalno dozrijevanje grožđa (Jackson, 2008.). To potvrđuje rad Kojić i Jakobek (2015), s obzirom da se vegetativno razdoblje 2013. godine pokazalo povoljnim za izuzetnu kvalitetu grožđa tijekom berbe (Kojić i Jakobek, 2015). Nadalje, neke sorte vina (Cabernet sauvignon, Frankovka, Merlot, Pinot crni) proizvedene iz grožđa uzgojenog s područja vinogorja Baranja, već su pokazala svoj potencijal određivanjem fizikalno-kemijskih parametara, kao i senzorskom procjenom (Kojić i Jakobek, 2019).

Grafikon 1. Odnos prosječne mjesečne temperature i oborina u podregiji Podunavlje za vinogorje Baranja Graph 1. The ratio of average monthly temperature and rainfall in the Podunavlje subregion for the Baranja wine-growing hill Izvor/Source: (DHMZ, 2013)

83

glasnik zaštite bilja

64 godine

Zaključak

Unutar umjerenog klimatskog pojasa, između 42˚25' i 46˚30' sjeverne geografske širine, Republici Hrvatskoj su pruženi izvrsni klimatski uvjeti za uzgoj vinove loze. Vinogradarska podregija Podunavlje se nalazi u uvjetima vinogradarske proizvodne zone C1 sa sumom efektivnih temperatura 1450 – 1650 °C. Podaci o vremenskim uvjetima za 2013. godinu, dobiveni su od Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) - meteorološka postaja Beli Manastir. Prema tim podacima, godišnja temperaturna suma u vegetacijskom razdoblju iznosila je 3780 °C, što je više od uobičajenog prosjeka od 3749 °C. Srednja godišnja temperatura zraka je iznosila 11.84 °C što je više od srednje godišnje temperature od 11.5 °C za podregiju Hrvatsko Podunavlje. Kada se računaju mjeseci u vegetacijskom razdoblju, količina oborina (482.1 mm) bila je veća od godišnjih oborina u vegetacijskom razdoblju za podregiju Hrvatsko Podunavlje (371 mm). Vegetativno razdoblje 2013. godine pokazalo se povoljnim za izuzetnu kvalitetu grožđa tijekom berbe (Kojić i Jakobek, 2015).

Literatura

Belje_web. https://shop.belje.hr/o-nama/ (21.05.2020.)

Bognar, A. (1972) Stanovništvo Baranje. Hrvatski geografski glasnik, 1 (33-34), 91–138.

Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ, 2013.) - meteorološka postaja Beli Manastir. https://meteo.hr/klima. php?section=klima_podaci&param=k2_1&Godina=2013 (21.05.2020.)

Fazinić, N., Milat, V. (1994) Hrvatska vina, Mladinska knjiga, Zagreb.

Fazinić, N., Fazinić, M. (1997) Ekologija u službi hrvatskog vinogradarstva. Agronomski Glasnik, 59 (5-6), 401-418.

Gašparec-Skočić, Lj., Bolić, J. (2006) Hrvatska vina i vinske ceste. Golden marketing-Tehnička knjiga. Zagreb.

Hrvatska gospodarska komora (HGK) – Impressum (2011), Printera grupa d.o.o., Zagreb. http://vinacroatia.hr/wp-content/uploads/2017/01/vina_hrvatske___mail1.pdf (21.05.2020.)

Jackson, D. (2001) Monographs in Cool Climate Viticulture – 1. Pruning and Training. Daphne Brasell Associates and Lincoln University Press, Wellington.

Jackson, R. S. (2008) Site selection and climate. U: Wine Science, Principles and Applications, 3rd edition, Academic Press, Elsevier Inc., Burlington, London, San Diego, 239-269.

Kojić, N., Jakobek, L. (2015) Determination of polyphenolic compounds in red wines from Baranja vineyards. Proceedings of International Conference 15th Ružička days “Today Science – Tomorrow industry”. Šubarić, D., Jukić, A. (eds.). Osijek and Zagreb: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Food Technology Osijek, Croatian Society of Chemical Engineers, 232-241.

Kojić, N., Jakobek, L. (2019) Chemical and sensory properties of red wines from Baranja vineyards. Proceedings of International Conference 17th Ružička days “Today Science – Tomorrow industry”. Tomas, S., Ačkar, Đ. (eds.). Osijek and Zagreb: Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of Food Technology Osijek, Croatian Society of Chemical Engineers, 63-71.

Maletić, E., Pejić, I., Karoglan-Kontić, J. (2008) Vinova loza – Ampelografija, ekologija, oplemenjivanje. Školska knjiga, Zagreb.

Maletić, E., Karoglan Kontić, J., Pejić, I., Preiner, D., Zdunić, G., Bubola, M., Stupić, D., Andabaka, Ž., Marković, Z., Šimon, S., Žulj Mihaljević, M. Ilijaš, I., Marković, D. (2015) Zelena knjiga: Hrvatske izvorne sorte vinove loze. Maletić, E., Karoglan Kontić, J, Ilijaš, I. (ur.). Državni zavod za zaštitu prirode, Stega tisak, Zagreb.

Mariani, L., Parisi, S., Failla, O., Cola, G., Zoia, G., Bonardi, L. (2009) Tirano (1624−1930): a long time series of harvest dates for grapevine. Italian Journal of Meteorology, 1, 7−16.

Mirošević, N., Karoglan–Kontić, J. (2008) Vinogradarstvo. Nakladni zavod Globus, Zagreb.

Mirošević, N., Alpeza, I., Bolić, J., Brkan, B., Hruškar, M., Husnjak, S., Jelaska, V., Karoglan Kontić, J., Maletić, E., Mihaljević, B., Ričković, M., Šestan, I., Zoričić, M. (2009) Atlas hrvatskog vinogradarstva i vinarstva. Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb.

Pravilnik o zemljopisnim područjima uzgoja vinove loze (NN, 2019/76) Predojević, Ž. (2016) Zlatno brdo i tisućljetna vinogradarska tradicija. U: Godišnjak Ogranka Matice hrvatske Beli Manastir, 12 (2015), 76-100.

Vina Croatia. http://vinacroatia.hr/hrvatska-vina/regije-vina-croatia/ (21.05.2020.)

Winkler, A. J., Cook, J. A., Kliewer, W. M., Lider, L. A. (1974) General Viticulture. University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London.

Zakon o vinu (NN, 2019/32) van Leeuwen, C., Friant, P., Choné, X., Tregoat, O., Koundouras, S., Dubourdieu, D. (2004) Influence of climate, soil, and cultivar on terroir. American Journal of Enology and Viticulture, 55, 207-217.

Prispjelo/Received: 21.5.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 1.9.2020.

Professional paper

Tradition and conditions of vine growing in the Baranja subregion Abstract

The main factor that determines the cultivation of vines is the climate. This statement can present by the number of hours of sunshine and the sum of effective temperatures. The Republic of Croatia, with its geographical position, finds its place on the viticultural map of the world. Grapes have been grown for centuries in the area of ​​today's viticultural subregion of Podunavlje, which includes the vineyards of Srijem, Erdut and Baranja. The data used in this paper are related to 2013 for the Baranja wine-growing hill.

Key words: climate, Podunavlje subregion, Baranja vineyards

84

Firma Pozvek d.o.o. u izradu bačvi ugrađuje znanje,iskustvo i ljubav te tako stvara opremu za podrumarenje koja je više od proizvoda, ona je prava umjetnost, jer osim što je potrebna, ona je i ukras svakog podruma.

Stjepan Pozvek vlasnik firme Pozvek d.o.o. Iz Dunjkovca, otvara obrt Bačvarija Stjepan Pozvek Dunjkovec I. G. Kovačića 2, 40305 Nedelišće za proizvodnju drvenih bačava i inventar od bačava 15.09.1997. Bačve su najpoznatiji proizvod ove ugledne tvrtke koja je do 2010. djelovala kao obrtnička radionica sa 9 zaposlenih. Počeci samostalnog rada nisu bili nimalo laki, prije svega zbog tržišta koje je uglavnom bilo orijentirano na bačve od inoxa, dok je potražnja za tradicionalnim hrastovim bačvama bila vrlo slaba. No, bili smo sigurni u sebe, svoje iskustvo, a naročito tradiciju izrade drvenih bačvi koja je više od jednog stoljeća utkana u tkivo zanatstva Međimurja.

U firmi Pozvek d.o.o. izrađuju se okrugle i ovalne bačve od 10 do 5000 lit. kao i vinifikatori, a u dogovoru s kupcem izrađuju se i bačve većih zapremnina. Sirovina koju koristimo je hrast,akacija,kesten,kruška i dud. Ugrađujemo i inox opremu na bačve i vinifikatore (inox vrata,probna pipa,ventili. gornja vrata sa vrelcem,totalni ispust, termoblok i ostalo po želji kupca.

Izrađujemo i barrique bačve od kalanih dužica hrasta u više zapremnina 225,300,500 lit. Paljenost bačvi je u tri kategorije: LT-slaba, MT-srednja, HT-jaka paljenost. Početkom 2016. završili smo novu proizvodnu halu i trenutno zapošljavamo 14 radnika.

90% prometa firma Pozvek d.o.o. ostvaruje izvozom najviše u Italiju, Španjolsku, Češku, Australiju, Njemačku, Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu. 10% radi se za domaće tržište.

POZVEK d.o.o.

Dunjkovec I. G. Kovačića 2 • 40305 Nedelišće Tel: 040/829-232 Fax: 040/829-541 • e-mail: pozvek-225@net.hr OIB: 67272473393 • MB: 2609983

glasnik zaštite bilja

64 godine

Vesna Jurkić1, Marko Petek1, Sanja Slunjski1, Ante Biško1, Lepomir Čoga1

Izvorni znanstveni rad

Utjecaj reakcije tla na kationski odnos u lišću vinove loze (Vitis vinifera L.) Sažetak

Reakcija tla jedan je od najznačajnijih čimbenika koji utječu na topljivost i pristupačnost hraniva biljci.

Provedeno istraživanje imalo je za cilj utvrditi u kojoj mjeri reakcija tla utječe na K/(Ca+Mg) u lišću vinove loze (Vitis vinifera L.), sorta Sauvignon bijeli (podloga SO4) na području Plešivičkog vinogorja (sjeverozapadna Hrvatska). Istraživanja su provedena u razdoblju 2009.-2011. godine na području Plešivičkog vinogorja na tlima jako kisele do kisele reakcije (lokacija Rečki gaj: pHKCl 3,54-5,01) i na tlu alkalne reakcije (lokacija Borička: pHKCl 7,01-7,41). Uzorci lišća za praćenje dinamike kalija, kalcija i magnezija te njihovog međusobnog odnosa uzimani su tri puta tijekom vegetacije (fenofaza cvatnja, šara i berba) u sve tri godine istraživanja. U sve tri godine istraživanja značajan utjecaj na K/(Ca+Mg) odnos u lišću vinove loze imala je reakcija tla te fenofaza rasta i razvoja. Širi odnos K/(Ca+Mg) u lišću vinove loze, u svim godinama istraživanja utvrđen je na tlu kisele reakcije (0,29, 0,58, 0,59) u odnosu na alkalno tlo (0,20, 0,40, 0,38). Najširi kationski odnos utvrđen je u fenofazi cvatnje (0,31-1,02), a najuži u fenofazi berbe (0,150,34) u svim godinama istraživanja neovisno o reakciji tla.

Ključne riječi: berba, cvatnja, K/(Ca+Mg), pH vrijednost, šara

Uvod

Vinova loza (Vitis vinifera L.) pripada među najstarije kultivirane biljke (Olmo, 2000), jedna je od najrasprostranjenijih voćnih vrsta u svijetu (Al-Obeed i sur., 2011) i u svjetskoj proizvodnji voća na prvom je mjestu (Pejić i Maletić, 2013). Uzgoj vinove loze u Hrvatskoj ima vrlo dugu povijest (mnogobrojni nalazi još iz prvog stoljeća prije Krista, u devetnaestom stoljeću osnovano je Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo za unapređenje vinogradarstva i vinarstva, a organizirana je i Prva hrvatska izložba vina u Svetom Ivanu Zelini). U Hrvatskoj se i danas (zbog zemljopisnog položaja s vrlo povoljnim klimatskim uvjetima) uzgoja vinova loza i proizvodi vino visoke kakvoće (preko 90% uroda prerađuje se u vino, Pejić i Maletić, 2013).

Reakcija tla jedan je od osnovnih pokazatelja plodnosti tla jer značajno utječe na topivost, a time i na pristupačnost hraniva biljci (Herak Ćustić i sur., 2005). U Hrvatskoj su vrlo rasprostranjena i kisela tla (otprilike 50% obradivih površina ima pH vrijednost nižu od 5,5) prema (Kovačević i sur.,1993) i alkalna tla (središnji dio istarskog poluotoka, sjevero-zapadni dio središnje Hrvatske – Plešivičko vinogorje, Gluhić i sur., 2009; kao i istok Hrvatske). Na jako kiselim i kiselim tlima smanjena je raspoloživost fosfora, kalija, kalcija, magnezija, sumpora i molibdena, a javlja se suvišak aluminija, željeza i mangana ili toksičnih teških metala, dok na alkalnim tlima previše fiziološki aktivnog vapna, također može izazvati štetu na biljkama (Bergmann, 1992) u obliku kloroza mladog lišća, kasnije pojavom nekroza, a kroz nekoliko godina i slabljenje biljke i odumiranje, kao i nedostatak fosfora i željeza.

Ravnotežu u ishrani vinove loze, u ranijim istraživanjima, pokušalo se procijeniti na temelju graničnih vrijednosti opskrbljenosti lista vinove loze biogenim elementima i njihove raspoloživosti u tlu, dok se u novije vrijeme pokazalo da posebnu pozornost treba pokloniti up

1

86

dr. sc. Vesna Jurkić, doc. dr. sc. Marko Petek, dr. sc. Sanja Slunjski, doc. dr. sc. Ante Biško, prof. dr. sc. Lepomir Čoga, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10 000 Zagreb, Hrvatska Autor za korespondenciju: mpetek@agr.hr

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

ravo kationima, posebice kaliju, kalciju i magneziju te njihovom međusobnom odnosu (Ćosić i sur., 2010). Antagonizam i sinergizam često su prisutni u ishrani bilja pa je poznavanje odnosa među elementima osobito važno zbog održavanja fiziološke ravnoteže pojedinih elemenata u tlu i biljci (Fregoni, 2006) jer o njoj ovisi metabolizam kiselina, puferna sposobnost staničnog soka i pristupačnost mikroelemenata, osobito željeza i mangana, a osim toga autori navode da na kvalitetu grožđa, mošta i vina više utječe kationski odnos od pojedinog elementa (Fregoni, 2006; Čoga i sur., 2009; Ćosić i sur., 2010). Jedan od najpoznatijih antagonizama među hranivima kod vinove loze je antagonizam između kalija i kalcija te kalija i magnezija. Utvrđeno je da povećanje koncentracije kalija negativno utječe na usvajanje kalcija i magnezija (Freeman i Kliewer, 1983; Morris i sur., 1980, 1983; Christensen i sur., 1990), a Morris i sur. (1980) uočili su još i smanjene količine mangana u peteljkama. Poremećaj u odnosu kalij, kalcij i magnezij u zelenom tkivu loze, ponajprije peteljkovine nezreloga grozda, izaziva njezino sušenje – tzv.

Stiellähme (Mirošević i Karoglan Kontić, 2008). U istraživanjima na sorti Sauvignon blanc, na vapnenom tlu, Petek i sur. (2008) navode da se smanjuje sadržaj fosfora i dušika prema kraju vegetacije, a povećava sadržaj kalcija i magnezija, dok su promjene u sadržaju kalija neznatne.

Isti autori navode da se u skladu s tim mijenja i odnos K/(Ca+Mg), koji je preširok u fenofazi cvatnje i pada prema kraju vegetacije, što autori dovode u vezu s nepovoljnim odnosom među kationima i smatraju da se može ispraviti primjenom magnezijevih gnojiva. Čoga i sur. (2009) ističu da se smanjuje dostupnost magnezija i kalija u vinovoj lozi na vapnenim tlima zbog antagonističkih odnosa između kalcija i magnezija kao i kalcija i kalija.

Cilj trogodišnjih istraživanja bio je utvrditi utjecaj reakcije tla na kationski odnos K/(Ca+Mg) u lišću vinove loze kroz fenofaze rasta i razvoja (cvatnja, šara i berba).

Materijali i metode

Lokacije na kojima su postavljeni pokusi odabrane su na temelju preliminarnih rezultata istraživanja fizikalno-kemijskih svojstava tla na području Plešivičkog vinogorja (podregija Kontinentalne vinogradarske regije - sjeverozapadna Hrvatska). Istraživanja su provedena na tlima težeg mehaničkog sastava (praškasto glinasta ilovača i praškasta glina) i širokog raspona pH vrijednosti (lokacija Borička pHKCl 7,01 – 7,41, a lokacija Rečki gaj pHKCl 3,54-5,01); količina ukupnog kalcija na lokaciji Borička kretala se od 103,17 do144,90 g Ca/kg, a na lokaciji Rečki gaj od 1,08 do 1,64 g Ca/kg (tablica 1).

Tablica 1. Kemijska svojstva tla, 2009.-2011. godina Table 1. Chemical soil properties, year 2009-2011 Parametar Parameter pHH2O pH1M KCl CaO (%) Ca (g/kg (uk*)) Mg (g/kg (uk))

Dubina/ Depth

2009. godina/year

2010. godina/year

2011. godina/year

(cm)

Borička

Rečki gaj

Borička

Rečki gaj

Borička

Rečki gaj

0-30 30-60 0-30 30-60 0-30 30-60 0-30 30-60 0-30 30-60

8,12-8,33 8,14-8,32 7,24-7,36 7,27-7,41 14,00-25,50 15,00-26,00 107,90-141,78 107,90-143,77 9,12-10,87 8,63-10,94

4,92-5,83 4,84-5,79 3,54-4,48 3,64-4,40 1,38-1,56 1,08-1,64 4,56-4,86 3,65-5,04

7,98-8,22 7,95-8,28 7,24-7,36 7,24-7,38 15,00-25,50 15,50-26,00 106,70-143,05 108,08-144,90 9,18-10,90 8,98-10,11

4,59-5,82 4,76-6,10 3,62-5,01 3,69-5,01 1,10-1,63 1,40-1,61 3,46-5,05 4,21-50

7,90-8,26 8,01-8,33 7,01-7,40 7,12-7,40 12,50-24,00 13,50-25,00 105,20-143,78 103,17-144,72 9,02-10,52 8,75-10,30

4,83-5,77 4,86-5,85 3,68-4,53 3,74-4,79 1,41-1,70 1,11-1,59 3,86-5,15 3,27-5,12

*uk-ukupni/total 87

glasnik zaštite bilja

64 godine

Pokus je proveden u tri klimatski različite godine (2009.-2011.). U grafikonu 1 prikazan je odnos oborina i temperatura prema Walteru za Jastrebarsko za 2009. godinu iz kojeg je vidljiva mala količina oborina (u odnosu na temperaturu zraka) tijekom vegetacije uz lošu distribuciju (osim na prijelazu iz lipnja u srpanj). Ukupna količina oborina tijekom cijele 2009. godine iznosila je 939 mm. Količina oborina tijekom vegetacijskog razdoblja iznosila je 511 mm. Najmanje oborina zabilježeno je u svibnju 37 mm, te u rujnu samo 26 mm. U grafikonu 2 prikazan je odnos oborina i temperatura prema Walteru za Jastrebarsko za 2010. godinu. Jasno je vidljiva znatno veća količina oborina u odnosu na temperature zraka, osobito u mjesecu rujnu. Ukupna količina oborina u 2010. godini iznosila je 1380 mm. U grafikonu 3 prikazan je odnos oborina i temperatura prema Walteru za Jastrebarsko za 2011. godinu. Vidljiva je znatno manja količina oborina u odnosu na temperature zraka, osobito u mjesecu svibnju, kolovozu i rujnu. Ukupna količina oborina tijekom cijele 2011. godine iznosila je samo 580 mm. Prosječne vremenske prilike, prema raspodjeli percentila, u 2009. godini temperaturne prilike svrstavaju u kategoriju ekstremno toplo vrijeme za područje Plešivice, a oborinske prilike u kategoriju normalno. Godina 2010. temperaturno je svrstana u kategoriju toplog vremena, a oborinski u kategoriju vrlo kišno, dok je 2011. godina kategorizirana kao ekstremno topla i ekstremno sušna za područje Plešivice (DHMZ).

Grafikon 1. Walterov klima dijagram za meteorološku postaju Jastrebarsko za 2009. godinu Graph 1. Walter's climate diagram for the meteorological station Jastrebarsko for 2009

150

50

130

40

Oborine, mm

110 90

30

70

20

50 30

10

10 -10 -30

0 I

II III I

II III I

s i ječa nj vel ja ča

II III I

ožuja k

II III I

tra va nj

II III I

s vi ba nj obori ne

88

II III I

l i pa nj

II III I

s rpa nj

II III I

kol ovoz

tempera tura

II III I ruja n

II III I

II III I

II III

l i s topa d s tudeni pros i na c

-10

Srednja dnevna temperatura zraka, °C

Walterov klima dijagram, Jastrebarsko, 2009. godina

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Grafikon 2. Walterov klima dijagram za meteorološku postaju Jastrebarsko za 2010. godinu Graph 2. Walter's climate diagram for the meteorological station Jastrebarsko for 2010

150

50

130

40

Oborine, mm

110 90

30

70

20

50 30

10

10 -10 -30

0 I

II III I

II III I

s i ječa nj vel ja ča

II III I

ožuja k

II III I

tra va nj

II III I

s vi ba nj

II III I

l i pa nj

obori ne

II III I

s rpa nj

II III I

kol ovoz

II III I ruja n

II III I

II III I

II III

l i s topa d s tudeni pros i na c

Srednja dnevna temperatura zraka, °C

Walterov klima dijagram, Jastrebarsko, 2010. godina

-10

tempera tura

Grafikon 3. Walterov klima dijagram za meteorološku postaju Jastrebarsko za 2011. godinu Graph 3. Walter's climate diagram for the meteorological station Jastrebarsko for 2011

150,0

50

130,0

40

Oborine, mm

110,0 90,0

30

70,0

20

50,0 30,0

10

10,0 -10,0 -30,0

0 I II III I II III I II III I II III I II III I II III I II III I II III I II III I II III I II III I II III s i ječa nj vel ja ča

ožuja k

tra va nj

s vi ba nj oborine

l i pa nj

s rpa nj

kol ovoz

ruja n

l i s topa d s tudeni pros i na c

Srednja dnevna temperatura zraka, °C

Walterov klima dijagram, Jastrebarsko, 2011. godina

-10

temperatura

Na obje lokacije formirano je 9 pokusnih parcela s 2 reda po 20 trsova. Sorta loze u istraživanju bila je Sauvignon bijeli (Muškatni silvanac) na podlozi Berlanderieri x Riparia (SO4). Uzorci tla uzeti su sa dvije dubine 0-30 i 30-60 cm na obje lokacije (Borička i Rečki gaj) na početku vegetacije u sve tri godine, a rezultati kemijske analize tla nisu pokazali značajne razlike u pH vrijednosti tla, kao ni u koncentraciji fiziološki aktivnog kalija u tlu, koncentraciji zamjenjivog aluminija (lokacija Rečki gaj) i fiziološki aktivnog vapna (lokacija Borička) u godinama istraživanja (2009.-2011.). Za analizu biljnog materijala uzimani su uzorci lišća tri (3) puta tijekom vegetaci89

glasnik zaštite bilja

64 godine

je: u punoj cvatnji, šari i u berbi. Prosječni uzorak biljnog materijala na svim pokusnim parcelicama formiran je od 80 zdravih, potpuno razvijenih i neoštećenih listova uzetih na rodnoj rozgvi, nasuprot grozdova sa svih 40 trsova (2 lista po trsu) od kojih se sastojala jedna pokusna parcela. U uzorcima lišća vinove loze (za sva 3 uzorkovanja) određene su količine kalija, kalcija i magnezija (nakon digestije s koncentriranom HNO3 (MILESTONE 1200 Mega Microwave Digester). Kalij je određen plamenfotometrijski (AOAC, 1995), dok su kalcij i magnezij određeni AASom). Nakon utvrđenih koncentracija kalija, kalcija i magnezija u lišću vinove loze, kationski odnos je dobiven računski. Koncentracija kalija, kalcija i magnezija u biljnom materijalu praćena je u ovisnosti o reakciji tla i vremenu uzorkovanja.

Statistički model kojim se nastojalo predvidjeti kretanje istih u listu uključio je, prema tome, reakciju tla svake pokusne parcele i vrijeme uzorkovanja kao nezavisne varijable. Statistička analiza podataka provedena je primjenom statističkog programskog paketa SAS (SAS Institute Inc., 2007).

Rezultati i rasprava

Rezultati analize varijance za kationski odnos K/(Ca+Mg) u suhoj tvari lišća vinove loze tijekom tri godine istraživanja prikazani su u tablici 2. Iz tablice ANOVA-e vidljivo je da je značajan utjecaj na kationski odnos u lišću vinove loze u sve tri godine istraživanja imala pH vrijednost tla te fenofaza rasta i razvoja, a utvrđena je i značajna interakcija fenofaze razvoja i pH vrijednosti tla.

Tablica 2. Rezultati analize varijance za kationski odnos K/(Ca+Mg) u lišću vinove loze, 2009.-2011. godina Table 2. Results of the analysis of variance for the cation ratio K/(Ca+Mg) in grapevine leaf, years 2009-2011

Izvor varijabilnosti Source of variability pH

DF

2009. godina Year 2009

2010. godina Year 2010

2011. godina Year 2011

Pr > F

Pr > F

Pr > F

1

<,0001

<,0001

<,0001

2

<,0001

<,0001

<,0001

pH x fenofaza (pH x phenophase)

2

0,0001

0,0116

<,0001

Pogreška (Error)

48

Fenofaza (Phenophase)

U tablici 3 prikazane su srednje vrijednosti kationskog odnosa u suhoj tvari lišća vinove loze tijekom istraživanja (2009.-2011. godina). Značajno širi prosječni odnos K/(Ca+Mg) u lišću vinove loze, utvrđen je na kiselom tlu (0,29; 0,58; 0,59) u odnosu na alkalno tlo (0,20; 0,40; 0,38).

Najuži odnos (0,10) u lišću utvrđen je u fenofazi šare na alkalnom tlu u 2009. godini (godina sa normalnom količinom oborina pa je usvajanje kalcija i magnezija bilo puno bolje u odnosu na 2010. i 2011. godinu) dok je najširi odnos K/(Ca+Mg) u lišću (1,41) utvrđen u 2011. godini u fenofazi cvatnje na kiselom tlu. Do ovako širokog i nepovoljnog odnosa došlo je vjerojatno zato što je 2011. godina bila ekstremno suha što je rezultiralo smanjenim usvajanjem kalcija i magnezija (u biljci se usvajaju masovnim strujanjem (Vukadinović i Vukadinović, 2016.)), te zbog činjenice da su koncentracije ukupnog kalcija i magnezija bile značajno veće na alkalnom tlu u odnosu na kiselo tlo. Različite kemijske i fizikalne karakteristike tla te klimatski uvjeti, nedvojbeno su utjecali na dinamiku usvajanja hraniva u vinovoj lozi, a potrebno je spomenuti i antagonizam koji postoji između kalija i kalcija te kalija i magnezija.

90

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Statistički značajno najširi K/(Ca+Mg) odnos u lišću vinove loze u 2009. godini (tablica 4), na kiselom i na alkalnom tlu, utvrđen je u fenofazi cvatnje (0,39) i značajno se razlikuje (P ≤ 5 %) od odnosa u fenofazama šare i berbe koje se međusobno nisu razlikovale. U 2010. i 2011. godini kationski odnos (tablica 4) u lišću vinove loze u sve tri fenofaze, značajno se razlikuje (P ≤ 5 %).

Značajno najširi odnos K/(Ca+Mg) u listu vinove loze i na kiselom i alkalnom tlu, utvrđen je u fenofazi cvatnje (0,73 i 0,78), a najuži u fenofazi berbe (0,28 i 0,27).

Prema Fregoni (2006) optimalni odnos za K/(Ca+Mg) u listu vinove loze je 0,30-0,40, a nisu poželjni niti preširoki niti uži odnosi od optimalnih jer može doći do nedostatka ili suviška nekog hraniva. Uspoređujući utvrđeni kationski odnos u lišću vinove loze s optimalnim vrijednostima, vidljivo je da varira u ovisnosti o godini i o fenofazi rasta i razvoja.

Optimalan K/(Ca+Mg) odnos utvrđen je samo u fenofazi cvatnje (0,39) u 2009. i u fenofazi šare (0,40) u 2011. godini (prosjeci odnosa za kiselo i alkalno tlo). U ostalim fenofazama odnos je poremećen pa je tako u 2009. godini u fenofazama šare i berbe (0,16; 0,18) te u 2010. i 2011. godini u fenofazi berbe (0,28; 0,27), K/(Ca+Mg) odnos ispod optimalnog, neovisno o reakciji tla.

U fenofazi cvatnje u 2010. i 2011. godini (odnos 0,73, 0,78) i u fenofazi šare u 2010. godini (0,46) K/(Ca+Mg) odnos u lišću vinove loze bio je preširok (na kiselom i na alkalnom tlu). Utvrđene razlike u odnosu K/(Ca+Mg) među pojedinim fenofazama očekivane su ukoliko se ima na umu činjenica da vrijednosti kalija prema kraju vegetacije postupno opadaju, a vrijednosti kalcija i magnezija rastu.

Regresijskom analizom utvrđeno je da odnos K/(Ca+Mg) u lišću vinove loze tijekom sve tri godine istraživanja (grafikon 4, 5 i 6) neznatno pada za sve tri fenofaze rasta (cvatnja, šara, berba) ako je pH vrijednost u tlu veća za jediničnu vrijednost (u 2009. godini r = -0,0505; -0,0164 i -0,015, u 2010. godini r = -0,0948, -0,0467 i -0,0425 i u 2011. godini r = -0,1551, -0,0261 i -0,0222).

Najširi K/(Ca+Mg) odnos u lišću vinove loze utvrđen je u fenofazi cvatnje neovisno o reakciji tla, a sve je uži prema kraju vegetacije osobito na alkalnom tlu. Rezultati utvrđeni u ovom istraživanju sukladni su navodima drugih autora - Čoga i sur. (2009) navode da se odnos K/(Ca+Mg) kretao od 0,38 do 0,77 u fenofazi cvatnje, a u fenofazi berbe od 0,12 do 0,27; a Slunjski i sur. (2011) su utvrdili da je odnos u fenofazi cvatnje bio 0,35 do 0,83, u fenofazi berbe 0,18 do 0,31. Petek i sur. (2008.) također su utvrdili da je najširi K/(Ca+Mg) odnos u cvatnji (0,73), a najuži u berbi (0,25).

Tablica 3. Kationski odnos K/(Ca+Mg) u listu vinove loze, 2009.-2011. godina Table 3. Cation ratio K/(Ca+Mg) in grapevine leaf, years 2009-2011

Tlo Soil

pH 1M KCl

Fenofaza Phenophase Cvatnja Flowering Šara Veraison Berba Harvest

Kiselo tlo Acidic soil

3,54-5,01

Prosjek Average Alkalno tlo Alkaline soil

7,01-7,41

Prosjek Average

Cvatnja Flowering Šara Veraison Berba Harvest

2009. godina Year 2009 Prosjek Min Max Average

2010. godina Year 2010 Prosjek Min Max Average

2011. godina Year 2011 Prosjek Min Max Average

0,34

0,60

0,48

0,64

1,13

0,87

0,83

1,41

1,02

0,14

0,24

0,19

0,50

0,66

0,54

0,34

0,56

0,43

0,17

0,25

0,21

0,24

0,45

0,34

0,27

0,37

0,31

0,22

0,36

0,29

0,46

0,75

0,58

0,48

0,78

0,59

0,25

0,36

0,31

0,47

0,72

0,59

0,36

0,81

0,54

0,10

0,22

0,14

0,29

0,48

0,38

0,27

0,43

0,36

0,11

0,19

0,15

0,16

0,32

0,22

0,16

0,28

0,24

0,15

0,26

0,20

0,31

0,51

0,40

0,26

0,51

0,38

91

glasnik zaštite bilja

64 godine

Tablica 4. Usporedbe prosjeka pojedinih uzorkovanja za K/(Ca+Mg), 2009.-2011. godina Table 4. Comparison of mean values of samplings for K/(Ca+Mg), year 2009-2011 Uzorkovanje Sampling

2009. godina Year 2009

2010. godina Year 2010

2011. godina Year 2011

1 (Cvatnja) (Flowering)

0,39 a

0,73 a

0,78 a

2 (Šara) (Veraison)

0,16 b

0,46 b

0,40 b

3 (Berba) (Harvest)

0,18 b

0,28 c

0,27 c

Različita slova predstavljaju značajno različite vrijednosti prema Bonferronijevom testu, P≤0,05 Different letters represents significantly different values according to Bonferroni test, P≤0,05 Grafikon 4. Utjecaj reakcije tla na dinamiku K/(Ca+Mg) u lišću vinove loze u 2009. godini Graph 4. Effect of soil reaction on dynamics K/(Ca+Mg) in grapevine leaf in yrae 2009

92

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Grafikon 5. Utjecaj reakcije tla na dinamiku K/(Ca+Mg) u lišću vinove loze u 2010. godini Graph 5. Effect of soil reaction on dynamics K/(Ca+Mg) in grapevine leaf in yrae 2010

Grafikon 6. Utjecaj reakcije tla na dinamiku K/(Ca+Mg) u lišću vinove loze u 2011. godini Graph 6. Effect of soil reaction on dynamics K/(Ca+Mg) in grapevine leaf in year 2011

93

glasnik zaštite bilja

64 godine

Zaključci

U sve tri godine istraživanja utvrđen je značajan utjecaj reakcije tla, fenofaze i interakcijski učinak reakcije tla i fenofaze na kationski odnos K/(Ca+Mg). Širi prosječni odnos K/(Ca+Mg) u lišću vinove loze utvrđen je na kiselom tlu (0,29-0,59) u odnosu na alkalno tlo (0,20-0,40).

Utvrđeni odnos K/(Ca+Mg) po fenofazama, neovisno o reakciji tla, najširi je u fenofazi cvatnje (0,31-1,02) i sužava se prema berbi (0,15-0,34) u svim godinama istraživanja.

U Hrvatskoj je značajan dio vinograda podignut upravo na kiselim i alkalnim tlima pa provedeno istraživanje doprinosi boljem upoznavanu usvajanja i dinamike kalija, kalcija i magnezija te njihovog međusobnog odnosa u lišću vinove loze na kiselom i alkalnom tlu. Dobiveni rezultati mogu biti pokazatelj kako gnojidbom djelovati na ishranu vinove loze da bi se dobili što bolji međuodnosi kationa na tlima različitih pH vrijednosti, uvažavajući pri tome i klimatske prilike koje su posljednjih godina sve ekstremnije.

Literatura

Al-Obeed, R.S., Kassem, H.A., Ahmed, A. (2011). Leaf petiole mineral and fruit heavy metals content of different grape cultivars grown under arid environments and irrigated with treated domestic wastewater. AAB Bioflux. 3/1:5-14. http://www.aab.bioflux.com.ro AOAC (1995). Officinal Method of Analysis of AOAC International. 16th Edition, Vol. I. Arlington, USA. Bergmann, W. (1992). Nutritional Disorders of Plants. Gustav Fischer Verlag Jena, Stuttgart, New York.

Christensen, L.P., Boggero, J., Bianchi, M. (1990). Comparative leaf tissue analysis of potassium deficiency and a disorder resembling potassium deficiency in Thompson Seedless grapevines. American Journal of Enology and Viticulture, 41:77-83. https://www.ajevonline.org/content/41/1/77 Čoga, L., Slunjski, S., Herak Ćustić, M., Maslać, J., Petek, M., Ćosić, T., Pavlović, I. (2009). Influence of Soil Reaction on Phosphorus, Potassium, Calcium and Magnesium Dynamics in Grapevine (Vitis vinifera L.). Agriculturae Conspectus Scientificus. 74(1):1-16. https://hrcak.srce.hr/35775 Ćosić, T., Karažija, T., Čoga, L., Petek, M., Poljak, M., Herak Ćustić, M., Jurkić, V., Pavlović, I., Slunjski, S. (2010).

Istraživanje biljno hranidbenog kapaciteta vinograda u Bolu folijarnom analizom. Studija Zavoda za ishranu bilja. Zagreb.

DHMZ – Državni hidrometeorološki zavod, http:/klima.hr/ocjene-arhiva.php.

Freeman, B.M., Kliewer, W.M. (1983). Effect of irrigation, crop level and potassium fertilization on Carignane vines.

II. Grape and wine quality. American Journal of Enology and Viticulture, 34, 197-207. https://www.ajevonline.org/content/34/3/197 Fregoni, M. (2006). Viticoltura di qualita. Tecniche nuove, Milano, Italy.

Gluhić, D., Herak Ćustić, M., Petek, M., Čoga, L., Slunjski, S., Sinčić, M. (2009). The Content of Mg, K and Ca Ions in Vine Leaf under Foliar Application of Magnesium on Calcareous Soils. Agriculturae Conspectus Scientificus. 74(2):8184. https://hrcak.srce.hr/39336 Herak Ćustić, M., Čoga, L., Ćosić, T., Petek, M., Poljak, M., Jurkić, V., Pavlović, I., Ljubičić, M., Ćustić, S. (2005). Reakcija tla-bitan preduvjet za odabir bilja u hortikulturi. Agronomski glasnik, 67(2-4):235-253. https://hrcak.srce.hr/2242 Kovačević, V., Bertić, B., Grgić, D. (1993). Response of Maize, Barley, Wheat and Soybean to Liming on Acid Soils.

Rostlinna Vyroba 39 (1),41-52.

Mirošević, N., Karoglan Kontić J. (2008). Vinogradarstvo, Nakladni zavod Globus, Zagreb.

Morris, J.B., Cawthon, D.L., Fleming, J.W. (1980). Effects of High Rates of Potassium Fertilization on Raw Products Quality and Change in pH and Acidity During Storage of Concord Grape Juice. American Journal of Enolology and Viticulture. 31(4):323-328. https://www.ajevonline.org/content/31/4/323.short Olmo, P.H. (2000). The origin and Domestication of the Vinifera Grape. In: The Origins and Ancient History of Wine, eds. McGovern E. Patric, Fleming J. Pejić, I., Maletić, E. (2013). Istraživanje genetskih resursa vinove loze na području Rudine (Psunj). Radovi za znanstveni i umjetnički rad u Požegi. 2:175-185. https://hrcak.srce.hr/109874 Petek, M., Gluhić, D., Herak Ćustić, M., Čoga, L., Ćosić, T., Slunjski, S. (2008). Leaf content of macro and microelements in Vitis vinifera cv. Sauvignon Blanc. VII SHS International Symposium on Mineral Nutrition of Fruit Crops. Book of Abstracts. Faro, Portugal, pp 35. https://www.bib.irb.hr/471323 SAS Institute Inc. (2007). SAS/STAT User’s Guide. SAS Institute Inc., Cary, NC Slunjski, S., Čoga, L., Pavlović, I., Jurkić, V., Herak Ćustić, M., Petek, M., Ćosić, T. (2011). Dinamika kalija u lišću vinove loze na kiselim i karbonatnim tlima. Zbornik radova 46. hrvatskog i 6. međunarodnog simpozija agronoma, 165-168. https://www.bib.irb.hr/520111 Vukadinović, V., Vukadinović, V. (2016). Tlo, gnojidba, prinos. e-izdanje, Osijek.

Prispjelo/Received: 28.4.2020.

94

Prihvaćeno/Accepted: 5.10.2020.

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Original scientific paper

Effect of soil pH on cation ratio in grapevine (Vitis vinifera L.) leaf Abstract

Soil reaction is one of the most important factors that affects solubility and availability of nutrients to plants.

The aim of the present research was to determine the effect of soil reaction on the K/(Ca+Mg) ratio in the grapevine (Vitis vinifera L.) leaves of the cultivar Sauvignon Blanc (rootstock SO4) in the Plešivica wine growing region (Northwest Croatia). The research was conducted in the period 2009-2011 in the Plešivica wine growing region on very acid to acid soil (location Rečki gaj: pHKCl 3,54-5,01) and on alkaline soil (location Borička: pHKCl 7,01-7,41). Leaves samples for monitoring the dynamics of potassium, calcium and magnesium and their mutual relationship, have been taken each year three times during vegetation (in the following phenological stages: flowering, veraison and harvest). A significant effect on the K/(Ca+Mg) ratio in the grapevine leaves was determined in respect to soil reaction and the phenological stage in all three years of research. The wider ratio of K/(Ca+Mg) in the leaves in all three years was determined on the acidic soil (0.29, 0.58, 0.59) in respect to alkaline soil (0.20, 0.40, 0.38). The widest cation ratio was determined in the stage of flowering (0.31-1.02) while the most limited ratio was determined in the stage of harvest (0.15-0.34) in all research years regardless soil reaction.

Keywords: flowering, harvest, K/(Ca+Mg), pH value, veraison

IDAI K PLUS Folijarno gnojivo sa visokom količinom kalija (20% K2O) Za ekološku gnojidbu masline i veći randman ulja u plodovima

Visoka koncentracija kalija (20% K) za folijarnu gnojidbu Dozvoljen za ekološku proizvodnju (sukladnost EZ normi 834/2007 i 889/2008) IDAI K PLUS je folijarno gnojivo na bazi kalija. Sadrži visoku količinu kalija (20% K) i proizveden je patentiranom HPC tehnologijom za folijarna gnojiva. Prednost HPC tehnologije je brzo usvajanje hraniva (kalija) i pri visokim temperaturama zraka tijekom ljetnog perioda.

DOZA PRIMJENE: 3-5 lit/ha – 2-3x tijekom rasta ploda Agro Expert d.o.o., Trg Sv. Bernarda 12, 52 452 Funtana (Poreč) E-mail: david.gluhic@agroexpert.hr www.agroexpert.hr Tel.: 098/435-129

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Gluhić, D.1

Stručni rad

Jesenska gnojdba vinove loze i masline

Sažetak

Vinova loza i maslina predstavljaju dvije najvažnije drvenaste kulture u poljoprivrednoj proizvodnji u Hrvatskoj, te se uzgojem vinove loze bavi oko 40.000 proizvođača dok se uzgojem masline bavi oko 20.000 proizvođača. Kako se radi o trajnim drvenastim kulturama, jesenska gnojidba je važna radi opskrbe vinove loze i masline potrebnim hranivima za rast i razvoj u slijedećem vegetacijskom ciklusu. Važan preduvjet pravilne gnojidbe je analiza tla kako si se utvrdila plodnost tla te sastavio pravilan plan gnojidbe. Na tržištu postoje različiti oblici i formulacije gnojiva za jesensku gnojidbu vinove loze i masline.

Ključne riječi: vinova loza, maslina, jesenska gnojidba, fosfor, kalij, organska tvar

Uvod

Vinova loza i maslina predstavljaju dvije najvažnije drvenaste kulture u poljoprivrednoj proizvodnji u Hrvatskoj. Područje uzgoja masline vezano je uz primorski dio Hrvatske; od Istarskog poluotoka na sjeveru, do krajnjega juga Dalmacije, dok se vinova loza uzgaja na cijelom području Hrvatske. Prema podacima koje navodi Alpeza i sur. (2014) vinova loza uzgaja se na 20.712 ha a uzgojem vinove loze bavi se 41.000 poljoprivrednih proizvođača. Međutim, struktura proizvodnje je dosta nepovoljna, te samo 15 vinogradarskih proizvođača ima više od 100 ha vinograda, dok 5.715 vinogradara ima površine od 0,5-10 ha. Uz tako nepovoljnu strukturu proizvodnje, sam uzgoj vinove loze odvija se na vrlo različitim tipovima tala; različite plodnosti, strukture, pH vrijednosti, što predstavlja dodatnu otežavajuću okolnost u uspješnoj vinogradarskoj proizvodnji. Stoga je pravilan pristup gnojidbi vinove loze vrlo važan čimbenik za ostvarenje visokih i kvalitetnih prinosa. Slična problematika muči i proizvođače maslina. Kako navode Strikić i sur. (2012) maslina se u Hrvatskoj uzgaja na oko 17.000 ha, s oko 2.300.000 rodnih stabala. Ukupno se uzgojem maslina bavi 21.630 poljoprivrednih gospodarstava, od čega 4.384 maslinara ima nasade veličine 1-3 ha, dok je samo 573 maslinara sa nasadim većim od 3 ha. Jednako kao i vinova loza, maslina se također uzgaja na vrlo različitim tlima, te gnojidba također predstavlja važan čimbenik za postizanje visokih i kvalitetnih prinosa ploda masline.

Stoga će u ovom radi biti prikazan niz važnih stručnih i znanstvenih spoznaja kako bi se poboljšala tehnologija gnojidbe vinove loze i masline.

Važnost analize tla za planiranje jesenske gnojidbe Osnovni parametar za planiranje jesenske gnojidbe je analiza tla. Kako su vinova loza i masline trajne drvenaste kulture, plodnost tla je iznimno važna. Obje kulture preko tla usvajaju većinu potrebnih hraniva, dok se preko lista, folijarnom gnojidbom vrši dopuna potrebnih količina hraniva (Fregoni 2000, Miklaužić 1989, Mirošević 1993). Analizom tla potrebno je utvrditi: • pH reakciju tla • Količinu organske tvari u tlu • Količinu biljci pristupačnih makroelementa (najčešće fosfora i kalija) • Količinu mikroelemenata u tlu 1

dr. sc. David Gluhić, Poljoprivredni odjel Poreč, Veleučilište Rijeka, Karla Huguesa 6, 52 440 Poreč Autor za korespondenciju: davidgluhic@yahoo.com

97

glasnik zaštite bilja

64 godine

Pravo vrijeme za uzimanje uzoraka tla je nakon završetka berbe grožđa ili maslina. Ovisno o tipu tla i veličini parcele, uzorci se uzimaju za dvije dubine; 0-30 cm i 30-60 cm. Na plićim tlima, uzima se samo uzorak tla sa površinskog sloja. Na parceli se na nekoliko mjesta (najčešće „X“ shema uzimanja uzoraka) iz takvih pojedinačnih uzoraka sastavlja 1 prosječan uzorak tla. Za veće parcele, potrebno je napraviti 2-3 prosječna uzorka, radi bolje reprezentativnosti uzorka tla. Iz uzorka tla potrebno je odstraniti kamenje i krupnije biljne ostatke, te označeni uzorak poslati u ovlašteni laboratorij na analizu. U slijedećoj tablici prikazana su optimalne vrijednosti parametara tla za uzgoj vinove loze i masline.

Slika 1. Vinograd na melioriranom krškom tlu srednje Dalmacije Figure 1. Vineyard on meliorated karst soil of central Dalmatia Tablica 1. Optimalne vrijednosti parametara tla za uzgoj vinove loze i masline (Mirošević 1993, Valli 2001) Table 1. Optimal values ​​of soil parameters for grapevine and olive growing (Mirošević 1993, Valli 2001) Parametar plodnosti tla/Soil parametar pH tla (u vodi)/soil pH (water) pH tla (KCl)/soil pH (KCl) Količina organske tvari (%)/Organic matter Količini biljci pristupačnog fosfora (kao mg P2O5)/ Phosphorus content Količina biljci pristupačnog kalija (kao mg K2O)/ potassium content Količina ukupnih karbonata (kao % CaCO3)/Total lime

Optimalna vrijednost/Optimal range 6,5-7,0 6,0-6,5 1,5-3,0% 10-15 mg P2O5/100 grama tla 20-30 mg K2O/100 grama tla <10% CaCO3

Mikroelementi Željezo/Iron (Fe)

50-100 µg/g

Mangan/Manganese (Mn)

20-50 µg/g

Cink/Zinc (Zn)

10-15 µg/g

Bakar/Copper (Cu) Bor/Boron (B)

98

2-5 µg/g 0,5-1,0 µg/g

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Za preciznije preporuke gnojidbe preporuča se napraviti detaljna analiza tla (makro i mikroelementi) koja onda čini osnovu za planiranje gnojidbe. Takva analiza se preporuča ponoviti svakih 5 godina, dok se onda nakon berbe (svake godine) provodi samo osnovna analiza tla.

Uz analizu kemijskih parametara tla, svakako se preporuča napraviti i mehaničku analizu tla (količina čestica pijeska, praha i gline) kako bi se odredio teksturni sastav tla. Naime, uz kemijske parametre, važno je poznavati i teksturni sastav tla, jer o tome ovisi dinamika i kapacitet tla za vodu u tlu (Škorić, 1982). Upravo je poznavanje dinamike vode u tlu važno za usvajanje hraniva iz tla, jer se većina hraniva iz tla usvaja vodom (posebno je to važno za dušik i kalij).

Osim dinamike vode, poznavanje mehaničkog sastava tla važno je za pravilnu gnojidbu kalijem; važnog elementa za kvalitetu grožđa i randman ulja u plodovima masline. U mehanički težim tlima, gdje dominira frakcija gline, dolazi do fiksacije kalija na minerale gline, te je na takvim tlima potrebno pojačati gnojidbu kalijem (Marschner 1995).

Osnovni parametri kemijske analize tla pH vrijednost tla Osnovni kemijski parametar tla je svakako pH vrijednost tla. Samo mjerenje pH vrijednosti je jednostavno (u vodi ili KCl-u) te bi svakako proizvođači trebali poznavati pH vrijednost tla za svoje nasade vinove loze i masline. Vinova loza i maslina su kulture koje preferiraju slabo kisela tla (pH 6,5) ali se pravilnom primjenom gnojiva mogu uzgajati i u tlima niže pH vrijednosti (kisela tla) ili tlima više pH vrijednosti (Fregoni 2000). Prema Škoriću (1982) tla se prema pH vrijednosti svrstavaju u slijedeće razrede (Tablica 2): Tablica 2. Oznaka pH vrijednosti tla (Škorić, 1982) Table 2. Soil clasification according to soil pH (Škorić, 1982) Vrijednost pH (u vodi)/pH in soil (water)

Oznaka tla/Clasification

< 4,5

Jako kisela tla/Very acidic soil

4,5-5,5

Kisela tla/Acidic soils

5,5-6,5

Slabo kisela tla/Slightly acidic soil

6,5-7,2

Neutralna tla/Neutral soil

>7,2

Karbonatna ili alkalna tla/Carbonate or alkaline soils

Važnost poznavanja pH vrijednosti tla se pogotovo ističe u iskorištavaju osnovnih makroelemenata (N, P, K) u gnojidbi putem tla. Pri optimalnim pH vrijednostima tla (oko 6,5) usvajanje dušika, fosfora i kalija je gotovo 100%, međutim padom pH vrijednosti tla, usvajanje se značajno smanjuje, kako je prikazano u slijedećoj tablici (Tablica 3): Tablica 3. Usvajanje dušik, fosfora i kalija pri različitim pH vrijednostima tla (Omya Corporate Brochures, 2020) Table 3. Adsorption of nitrogen, phosphorus and potassium at different soil pH values​​ (Omya Corporate Brochures, 2020) Vrijednost pH tla/Soil pH

6,5

6,0

5,5

5,0

4,5

Dušik/Nitrogen (N)

100%

89%

77%

43%

30%

Fosfor/Phosphorus (P2O5)

100%

52%

48%

31%

23%

Kalij/Potassium (K2O)

100%

100%

77%

52%

33%

99

glasnik zaštite bilja

64 godine

Iz Tablice 3. vidljivo je da se povećanjem kiselosti tla (pH manji od 6,0) značajno smanjuje učinkovitost gnojidbe dušikom, fosforom i kalijem. Kako su dušik i kalij, važni elementi za visinu i kvalitetu prinosa vinove loze i masline, važnost korekcije pH vrijednosti tla, vrlo je važna mjera u popravku plodnosti tla. Najjednostavniji način popravka kiselosti tla je kacifikacija/ kalcijizacija tla; odnosno primjena vapnenog materijala na bazi kalcija ili kalcij + magnezij koji će neutralizirati višak slobodnih vodikovih (H+) iona u tlu, i time podići pH tla.

Količina vapnenog materijala može se utvrditi na osnovi pH tla, te dodatno na osnovi mjerenja hidrolitskog aciditeta tla (Škorić, 1982). Na tržištu postoje različiti vapneni materijali, koji mogu biti u obliku granula (Omya Calcipril), sitno mljevenog vapnenca ili dolomita (Holcim Agrocal granule) ili u obliku praha (Agrovapno). Za primjenu u nasadima vinove loze i masline preporuča se primjena granula zbog jednostavne primjene i lakog doziranja potrebne količine vapnenog granulata. Granule se mogu primijeniti ručno ili razbacivanjem rasipačem. Jesenski period je savršeni moment za primjenu granula, jer će se postepeno otopiti, i time mijenjati pH vrijednost tla. Primjena vapnenih materijala svakako bi trebala postati obavezna mjera u uzgoju vinove loze i masline na kiselim tlima.

Smanjenje pH vrijednosti tla nastaje iz nekoliko razloga, od kojih su najčešći slijedeći razlozi (Goncalves da Silva i sur., 2008, Havlin i sur., 2012, Mengel i sur., 2001): • Ispiranje kalcija (Ca2+) iz tla viškom oborina (posebno važno za plitka i propusna tla) • Iznošenje prinosom (kalcij je sastavni dio svake biljne stanice, te je kod visokih prinosa značajno i iznošenje kalcija iz tla) • Primjena gnojiva koja zakiseljuju tlo (fiziološki kisela gnojiva) • Tla nastala iz kiselih matičnih supstrata Sam kalcij igra važnu ulogu u kvaliteti grožđa, jer se kalcij ugrađuje u staničnu stjenku svake biljne stanice. Bobice grožđa, pogotovo bijelih sorata koje imaju tanku pokožicu, uslijed nedostatka kalcija vrlo lako pucaju tijekom dozrijevanja ili kod pojave obilnih oborina, te su sklone pojavi truleži. Upravo stoga, za bijele sorte je važno poznavati pH tla i redovno vršiti korekciju kiselosti tla primjenom vapnenih materijala u jesenskog gnojidbi (Robinson, 2000).

Osim niske pH vrijednosti, tla mogu imati i visoke pH vrijednosti, te tada govorimo o karbonatnim (tlima sa viškom kalcija) ili alkaliziranim tlima (tla sa viškom klorida ili sulfata u tlu). I dok je niska pH vrijednost tla, problem za usvajanje makroelemenata (dušik, fosfor, kalij) na tlima sa visokim pH vrijednostima dolazi do blokade usvajanje mikroelemenata (željezo, mangan, cink, bakar, bor) (Sumner, 2000). Mikroelementi su uglavnom vezani uz različite enzimatske aktivnosti u biljci, aktivnost fotosinteze, cvatnju i oplodnji, te su također važni u gnojidbi vinove loze i masline (Romheld i Marschner, 1991).

Kod uzoraka tla, gdje je izmjeren viši pH (iznad 7,2) provodi se i analiza ukupnih karbonata u tlu; a kod tala za uzgoj vinove loze mjeri se i količina aktivnog vapna u tlu. Radi se o analitičkim metodama gdje se utvrđuju količine kalcij-karbonata u tlu, koji najviše utječe na porast pH tla.

U slijedećoj tablici prikazana je klasifikacija tla prema količini ukupnih karbonata u tlu.

Tablica 4. Klasifikacija tala prema količini ukupnih karbonata u tlu (Škorić, 1982) Table 4. Soil clasification according to total lime content (Škorić, 1982) Oznaka tla/Soil clasification Nekarbonatna tla/Non-carbonate soils Umjereno karbonatna tla/Moderate carbonate soils Karbonatna tla/Carbonate soils Jako karbonatna tla/Highly carbonate soil Izrazito jako karbonatna tla/Extremely strong carbonate soils

100

g/kg tla CaCO3 <25

% CaCO3 <2,5

20-100

2,5-10,0

100-150 150-250

10,5-15,0 15,0-25,0

>250

>25

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Zbog viška karbonatnog iona u tlima sa visokim pH vrijednostima dolazi do reakcije iona mikroelemenata (Fe, Mn, Zn) sa karbonatnim ionom i tvorbom netopivih spojeva. Isto tako, višak OH- iona u vodenoj otopina tla ograničava usvajanje mikroelemenata. Najčešći primjer blokade mikroelemenata u tlu je pojava kloroze na vinovoj lozi koja se uzgaja na karbonatnim tlima (Fregoni, 2000, Miklaužić, 1989). Kod masline su vizualni simptomi teže uočljivi, ali je rast i plodonošenje maslina na takvim terenima vrlo slabo. Stoga se kod uzgoja vinove loze i masline na karbonatnim tlima, često primjenjuje folijarna gnojidba mikroelementima, ili se mikroelementi dodaju u tlo oko pojedinačni stabala masline ili trsova vinove loze. Za veću učinkovitost primjene mikroelemenata u tlo, potrebno je koristiti i organska tekuća gnojiva na bazi huminskih kiselina, koji će povećati mogućnost usvajanja mikroelemenata u karbonatnim tlima (Sharma i Deb, 1988, Tisdale i sur., 1985).

Isto tako, za osnovnu gnojidbu potrebno je koristiti fiziološki kisela gnojiva; gnojiva na bazi sulfata, poput kalij-sulfata, Patent kalija i amonij-sulfata. Primjenom kiselih gnojiva, dolazi do zakiseljavanja rizosfere korijena, te se time značajno povećava usvajanje mikroelemenata u tlu (Marschner 1995).

Količina raspoloživih hraniva u tlu - makroelementi Ovisno o tipu analize tla; poljoprivrednik dobiva podatak o količini raspoloživog fosfora i kalija u tlu (osnovna analiza tla) ili količine mikroelemenata (detaljna analiza tla). Na osnovi količine fosfora i kalija u tlu, uz poznavanje ostalih parametara tla, planiraju se količine potrebnih hraniva i gnojiva za jesensku gnojidbu. Za postizanje prosječnog prinosa od 10 t/ha grožđa, godišnje je gnojidbom potrebno u tlo unijeti 100-120 kg/ha dušika (N), 50-80 kg/ha fosfora (P2O5) i 85-150 kg/ha kalija (K2O) (Miklaužić 1989). Za preciznije doziranje gnojiva, u gnojidbi vinove loze, vinogradari se mogu poslužiti slijedećom tablicom gdje su prikazane količine hraniva koje vinova loza troši za postizanje određenog uroda grožđa (Tablica 5). Podaci iz ove tablice su naročito važni za procjenu potrošenih hraniva tijekom jedne vegetacijske godine prinosom ploda.

Tablica 5. Utrošak osnovnih hraniva za različite prinose kod uzgoja vinove loze i masline (Valli, 2001) Table 5. Consumption of basic nutrients for different yields of vinegrapes and olives (Valli, 2001) Kultura/Plant Vinova loza Maslina

Količina kg hraniva za 1 tonu prinosa ploda/ The amount of kg of nutrients for 1 ton of fruit yield

Dušik/Nitrogen (N)

Fosfor/Phosphorus (P2O5)

Kalij/Potassium (K2O)

2,7-3,3

0,6-0,7

3,0-3,8

8,0-10,0

2,3-3,5

17,5-19,6

Podaci iz ove tablice su naročito važni za procjenu potrošenih hraniva tijekom jedne vegetacijske godine prinosom ploda, te zajedno sa rezultatima analize tla, čine osnovu za planiranje jesenske gnojidbe vinove loze i masline.

U slijedeće dvije tablice (Tablica 6 i 7) prikazana je optimalna količina za biljci pristupačan fosfor (kao P2O5) i kalij (kao K2O) za analizu gdje se kao sredstvo za ekstrakciju koristi amonij-laktat otopina (tzv. AL metoda) koja se najčešće koristi u laboratorijima u Hrvatskoj (Škorić, 1982).

101

glasnik zaštite bilja

64 godine

Tablica 6. Klasifikacija tla prema količina fosfora (mg P2O5/100 grama tla) u tlu za uzgoj poljoprivrednih kultura (Škorić, 1982) Table 6. Soil clasification according to phosphorus content (Škorić, 1982) Količina fosfora u tlu/ The amount of phosphorus in the soil (kao mg P2O5/100 grama tla)

Oznaka opskrbljenosti tla/ Identification of soil supply Vrlo siromašno tlo/Very poor soil

<10

Siromašno tlo/Poor soil

10-15

Dobro opskrbljeno tlo/Well stocked ground

15-30

Vrlo dobro/Very good

30-45

Tablica 7. Klasifikacija tla prema količini kalija (mg K2O/100 grama tla) u tlu za uzgoj poljoprivrednih kultura (Škorić, 1982) Table 7. Soil clasification according to potasium content (Škorić, 1982) Opskrbljenost tla/ Soil supply Vrlo siromašno tlo/ Very poor soil Siromašno tlo/ Poor soil Osrednje tlo/ Moderately soil

Lagano tlo/ Light soil

Srednje teško tlo/ Medium heavy soil

Teška (glinovita) tla/ Heavy (clay) soil

< 12

< 15

< 20

12-20

15-25

20-30

20-35

25-40

30-45

Dobro/Good

35-45

40-50

45-60

Vrlo dobro/ Very good

>45

>50

>60

Količina raspoloživih hraniva u tlu - mikroelementi Detaljnom analizom tla, mjeri se i količina mikroelementa u tlu. Radi se o važnom dijelu plodonosti tla, jer i mikroelementi poput prije spomenutim makroelemenata također igraju važnu ulogu u rastu i razvoju vinove loze i masline (Basar i Gurel, 2016, Bhardwaj i Omanwar 1994, Connell i Vossen, 2007, Fregoni 2000, Perica i sur., 2002). Razlika je samo u količinama, koje su biljkama potrebne, pa je stoga potrošnja mikroelemenata značajno manja u odnosu na potrošnju makroelemenata. U ovoj grupi nalaze se slijedeći hranivi elementi; željezo (Fe), mangan (Mn), cink (Zn), bakar (Cu), molibden (Mo) i bor (B).

Nepovoljni čimbenici koji ograničavaju usvajanje mikroelemenata iz tla su visoka pH vrijednost te visoka količina karbonata ili drugih alkalija u tlu (Mengel i sur., 2001, Romheld i Marschenr 1991, Tagliavini i Rombola, 2001).

Količina organske tvari u tlu Organska tvar u tlu igra vrlo važnu ulogu u plodnosti tla, jer pozitivno utječe na niz kemijskih i fizikalnih parametara u tlu. Jednako tako, organska tvar u tlu vrlo je važna za mikrobiološku aktivnost tla te ima i značajnu ekološku ulogu (Altomare i Tringovska, 2011, Bulluck i sur., 2002, Chen 2006, Mengel i sur., 2001). To posebno dolazi do izražaja u intenzivnoj vinogradarskoj proizvodnji gdje je česta upotreba mehanizacije i različitih kemijskih preparata (fungicidi, insekticidi, herbicidi) koji nepovoljno utječu na mikrobiološku aktivnost tla. Optimalna količina organske tvari u tlu za uzgoj vinove loze i masline kreće se oko 3%. U tablici 8. prikazana je ocjena humoznosti tla prema količini humusa u tlu (Škorić, 1982).

102

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Tablica 8. Oznaka humoznosti tla prema sadržaju humusa (Škorić, 1982) Table 8. Soil clasification according to humus content (Škorić, 1982) Sadržaj humusa/Humus

Oznaka humoznosti/Soil clasification

< 1%

Vrlo slabo humozna tla/Very poorly humus soil

1-3%

Slabo humozna tla/Poorly humus soil

3-5%

Humozna tla/Humorous soil

5-10%

Jako humozna tla/Very humus soil

>10%

Vrlo jako humozna tla/Very very humus soil

Tla sa dovoljnom količinom organske tvari dobro zadržavaju vodu, imaju povoljne vodozračne odnose te su dobre plodnosti. Međutim, u intenzivnom uzgoju vinove loze i masline, često dolazi do nedovoljne količine organske tvari u tlu, iz nekoliko razloga (Winkler i sur., 1974): • Izostanak organske gnojidbe u nasadima vinove loze i masline • Iznošenje ostataka rezidbe iz nasada • Tla koja su nastala iz supstrata koji sadržavaju malo organske tvari (vrlo čest slučaj kod pripreme tla u primorskom dijelu Hrvatske gdje se melioracijama krša stvaraju supstrati za nove nasade vinove loze i masline) • „Stara“ poljoprivredna tla gdje je uzgoj vinove loze i masline već niz stoljeća, te je stvaranje nove organske tvari vrlo malo.

Za povećanje količine organske tvari postoji više tehnoloških mogućnosti. Iako se u literaturi često spominje primjena zrelog stajskog gnoja, danas zbog vrlo limitiranog stočnog fonda i novog načina uzgoja stoke bez stelje, dostupnost kvalitetnog stajskog gnoja je vrlo ograničena. Stoga se vinogradari i maslinari okreću novih proizvodima na tržištu. Tako se danas za organsku gnojidbu vinograda i masline koriste: • Peletirani stajski gnoj goveda, konja, ovaca, svinja ili peradi • U intenzivnim nasadima gdje postoji sustavi za fertirigaciju primjenjuju se tekuća organska gnojiva na bazi huminskih kiselina.

Zbog niza pozitivnih svojstava (oblik peleta, nizak sadržaj vode, visoka količina organske tvari, laka primjena i dr.) dominantno se koriste peletirana stajska gnojiva. Na tržištu postoji veliki broj proizvoda, kako za ekološku tako i konvencionalni uzgoj vinove loze i masline. Prosječna doza primjene je 1-3 t/ha ovisno o tipu gnojiva. Kako peletirana stajska gnojiva na bazi gnojiva peradi i svinjskog gnoja brzo mineraliziraju u tlu, za primjenu u vinogradima i maslinicima preporuča se primjena peletiranih stajskih gnojiva na bazi gnojiva goveda i konja.

Osim klasičnih peletiranih organskih gnojiva, na tržištu se nalaze i organsko-mineralna gnojiva, gdje je spajanjem dviju tehnologija (organska gnojiva + mineralna gnojiva) dobiven kompletniji i kvalitetniji proizvod za gnojidbu vinove loze i masline. Organsko-mineralna gnojiva, donose prednosti dviju tehnologija (visoka količina organske tvari i visoka količina hraniva) u jednostavnoj i učinkovitoj primjeni. Mogu se primjenjivati ručnim ili strojnim razbacivanjem (rasipačima) te na tržište dolaze u malim pakiranjima (25 ili 30 kg) ili velikim pakiranjima (600 ili 1.000 kg), te se tima otvara mogućnost primjene kod poljoprivrednih proizvođača različitih veličina nasada. I dok su prije samo nekoliko godina ovo bili novi proizvodi na tržištu; danas takva gnojiva zauzimaju značajan udio na tržištu, te njihova upotreba raste iz godine u godinu. Postoji veliki broj različitih formulacija na tržištu, pa se vrlo lako može izabrati prikladna formulacija za primjenu u nasadu, te se većina može koristiti i u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji.

U slijedećoj tablici prikazan je dio organsko-mineralnih gnojiva dostupnih na tržištu Hrvatske.

103

glasnik zaštite bilja

64 godine

Slika 2. Organsko-mineralno gnojivo Vinodar BIO NPK 3:5:13 za jesensku gnojidbu konvencionalnih i ekoloških nasada vinove loze i masline (proizvođač Agrifumax, Italija) Figure 2. Organic-mineral fertilizer Vinodar BIO NPK 3: 5: 13 for autumn fertilization of conventional and ecological vineyards and olive groves (producer Agrifumax, Italy) Tehnologija jesenske gnojidbe vinove loze i masline U jesenskoj gnojidbi gnojiva se primjenjuju u: • Gnojidbi u tlo • Folijarnoj gnojidbi Gnojidba u tlo je glavni način primjene gnojiva u jesenskoj gnojidbi. Iz vrlo jednostavnog razloga; jer je cilj jesenske gnojidbe stvaranje dovoljne zalihe hraniva za slijedeći vegetacijski ciklus. Ovisno o klimatskim uvjetima i veličini proizvodnih nasada vinove loze i masline, provodi se od završetka berbe te kroz cijeli jesensko-zimski period. Glavni način primjene je rasipanje po površini tla, te ukoliko postoje mogućnosti zaoravanje ili plitko unošenje u tlo. Na taj način se gnojiva u tlo puno brže aktiviranju, te se vežu na minerale gline ili organsku tvar u tlu. Kako tijekom jesensko-zimskog perioda često ima obilnih kiša, ne preporuča se ostavljanje gnojiva na površini tla, jer uslijed jakih oborina može doći do odnošenja gnojiva sa površine tla. Problem je međutim na plitkim, kamenitim tlima, gdje nije moguće unošenje gnojiva u tlo, te često tijekom jesensko-zimskog perioda dolazi do ispiranja gnojiva uslijed jačih oborina.

Prijašnjih godina, pogotovo u vinogradarskoj proizvodnji, često se vršilo deponiranje gnojiva u međuredni prostor, primjenom posebnih podrivača. To se koristilo za primjenu granuliranih mineralnih gnojiva. Sama tehnologija gnojidbe primjenom deponatora ima ograničeni učinak, jer se višegodišnjom primjenom stvara zona visoke koncentracije hraniva na istoj dubini, dok je migracija hraniva iz zone deponiranja, pogotovo fosfora, vrlo slaba. Fosfor je element vrlo slabe pokretljivosti u tlu, te se iz tog razloga polako napušta tehnologija deponiranja gnojiva, te se gnojiva ponovo sve češće razbacuju površinski u zonu ispod trsa/stabla masline ili po cijeloj površini, te se potom plitko unose u tlo.

Primjena folijarnih gnojiva na bazi mikroelemenata i biostimulatora na bazi ekstrakta morskih algi novija je tehnologija u jesenskoj gnojidbi vinove loze i masline. Primjena mikroelemenata u nasadima vinove loze provodi se nakon završetka berbe a prije početka pada lista (Robinson 2000). Ukoliko su mjere zaštite od bolesti redovno primijenjene tijekom vegetacije vinove loze, tada u vinogradu ima aktivne lisne mase koja može usvojiti hraniva. Nakon berbe grožđa počinje priprema vinove loze za zimsko mirovanje, te biljka prebacuje sva dostupna hraniva iz lista u trajne organe (trs, korijen), te se time može usvojiti i značajna količina mikroe104

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

lemenata, koji se „deponiraju“ u trsu za slijedeću vegetaciju. Iz istog razloga, pogotovo u vinogradima slabije kondicije, primjenjuju se i biostimulatori na bazi ekstrakta morske alge. Radi se o posebnoj grupi biostimulatora, koji su vrlo bogati fiziološki bioaktivnim sastojcima (prirodni hormoni, polisaharidi, vitamini, alginati i dr.) koji imaju vrlo dobar učinak na rast i razvoj vinove loze u slijedećoj vegetaciji.

Sličan učinak ima i folijarna primjena mikroelemenata u maslinama nakon završetka berbe (Therios 2009, Rodrigues i sur., 2012, Turan i sur., 2013). Iako se maslina bere značajno kasnije od vinove loze, temperature u primorskom dijelu Hrvatske su još uvijek povoljne, te se nakon berbe mogu primijeniti folijarna gnojiva na bazi mikroelemenata.

Osim klasičnih gnojiva na bazi mikroelemenata, u maslinarstvu je posebno dobar učinak pokazala primjena gnojiva na bazi bakrenog glukonata (Cu-glukonat). Radi se o posebno formuliranoj molekuli bakra (veza bakra na glukonsku kiselinu), koja ima sistemični učinak (ulazi u list i otporna je na ispiranje kišom) i koja pokazuje snažan preventivan učinak na razvoj bolesti paunovo oko (Therios 2009). Za razliku od ostalih anorganskih oblika bakra, Cu-glukonat nema fitotoksični učinak pri nižim temperaturama zraka te ne izaziva defolijaciju lista masline.

Slika 3. Nasad masline na crvenici, tipičnom mediteranskom tlu Figure 3. Olive grove on red soil, typical Mediterranean soil Izbor gnojiva za jesensku gnojidbu vinove loze i masline Za jesensku gnojidbu vinove loze i masline na tržištu je dostupan veliki broj različitih gnojiva; tako da se pravilnim izborom mogu zadovoljiti potrebe za različite agroekološke uvjete.

Mineralna gnojiva U segmentu mineralnih gnojiva, dostupna su kompleksna mineralna gnojiva (različite NPK formulacije) koja se najčešće koriste. Osim kompleksnih, mogu se koristiti i jeftinija, miješana gnojiva te pojedinačna mineralna gnojiva. Kod primjene mineralnih gnojiva naglasak u jesenskoj gnojidbi je na fosforu i kaliju, te je potrebno voditi računa o obliku kalija. Gnojiva na bazi kalij-sulfata su fiziološki kisela te se primjenjuju na neutralnim i karbonatnim tlima, pogotovo kod vinove loze, dok su gnojiva na bazi kalij-klorida, fiziološki alkalna i primjenjuju se na kiselim tlima. Kratak pregled mineralnih gnojiva prikazan je u slijedećoj tablici.

105

glasnik zaštite bilja

64 godine

Tablica 9. Prikaz mineralnih gnojiva za jesensku gnojidbu vinove loze i masline (prema podacima zastupnika za hrvatsko tržište za 2020. godinu) Table 9. Mineral fertilizers for autumn fertilization of grapevines and olives (partial data from fertilizer traders of Croatian market, year 2020) Tip gnojiva/ Fertilizer type

Preporučena doza/ Dosage

Dodatna napomena/ Note

Kompleksna mineralna gnojiva/ Complex mineral fertilizers NPK 7:20:30

400-800 kg/ha

NPK 5:20:30S

400-800 kg/ha

PK 20:30

400-800 kg/ha

Gnojivo s kalijem u obliku kalij-klorida. Za kisela tla Potassium fertilizer in the form of potassium chloride. For acidic soils / Gnojivo sa kalijem u obliku kalij-sulfata. Za karbonatna tla/ Potassium fertilizer in the form of potassium sulfate. For carbonate soils Kompleksno gnojivo bez dušika. Kalij u obliku klorida/ Nitrogen-free complex fertilizer. Potassium in the form of chloride

Mješana gnojiva/ Mixed fertilizer PK 15:30

600-1.000 kg/ha

Jednokomponentna gnojiva/ One-component fertilizers 16% Superfosfat (tzv. „jednostruki“ superfosfat)/ 600-1.500 kg/ha Superphosphate (so-called "single" superphosphate) 46% Superfosfat (tzv. „trostruki superfosfat)/ 300-600 kg/ha Superphosphate (so-called "triple" superphosphate) 50% Kalij-sulfat/ Potassium sulfate

500-1.000 kg/ha

60% Kalij-klorid/ Potassium chloride

500-1.000 kg/ha

Miješano gnojivo. Jeftinija alternativa za kompleksna gnojiva. Gnojivo sa pojedinačnim granulama koja sadrže samo fosfor i samo kalij/ Mixed fertilizer. Cheaper alternative to complex fertilizers. Fertilizer with individual granules containing only phosphorus and only potassium

Gnojivo samo na bazi fosfora. Za primjenu na tlima sa niskom količinom fosfora/ Phosphorus-based fertilizer only.

For use on soils with low phosphorus Gnojivo sa visokom koncentracijom fosfora. Za primjenu na tlima sa vrlo niskom količinom fosfora/ Fertilizer with high phosphorus concentration. For application on soils with a very low amount of phosphorus Gnojivo na bazi kalij-sulfata. Za primjenu na tlima sa niskom količinom kalija. Fiziološki kiselo gnojivo./ Potassium sulphate fertilizer. For application on soils with low potassium content. Physiological acid fertilizer.

Gnojivo na bazi kalij-sulfata. Za primjenu na tlima sa niskom količinom kalija. Fiziološki alkalno gnojivo./ Potassium sulphate fertilizer. For application on soils with low potassium content. Physiological alkaline fertilizer.

Organska gnojiva Za jesensku primjenu organskih gnojiva, vinogradarima i maslinarima ostaju na raspolaganju nekoliko mogućnosti; stajski gnoj (različitog sastava i kvalitete), peletirani stajski gnoj (deklarirani sastav i kvaliteta), vermikompost (glisnjak) i tekuća organska gnojiva. Zbog ograničene dostupnosti stajskog gnoja, najčešći izbor su peletirana stajska gnojiva. Na tržištu postoje različiti proizvođači, te je izbor peletiranih stajskih gnojiva velik. Za gnojidbu vinove loze i masline, trebalo bi birati peletirana gnojiva na bazi stajskog gnoja goveda i konja, koji su najbolje kvalitete. S druge strane svakako treba izbjegavati peletirana gnojiva na bazi stajskog gnoja peradi i svinja. Prosječna doza primjene peletiranih organskih gnojiva je 1.000-1.500 kg/ha, ovisno o količini humusa u tlu.

Iako neki poljoprivrednici imaju naviku primjene ostatka komine grožđa i prerade masline koristiti direktno kao organsku gnojidbu nasada, to nije preporučljivo. Naime, radi se o organ106

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

skom materijalu vrlo loših karakteristika, koji bi prije primjene u vinogradima i maslinicima morao proći kontrolirani proces kompostiranja. Tek pravilno kompostirani ostaci komine grožđa i prerade maslina mogu se koristiti u gnojidbi trajnih nasada.

Osim peletiranih gnojiva, postoji i mogućnost primjene tekućih organskih gnojiva u jesenskoj gnojidbi trajnih nasada. Takva gnojiva primjenjuju se prskanjem po površini tla ili kroz sustav fertirigacije. Kako se radi o proizvodima na huminskih ili fulvo kiselina, dobro se vežu u tlu, učinak im je brz i povoljno djeluju na kemijska i fizikalna svojstva tla. Prosječna doza primjene takvih gnojiva je 20-40 lit/ha ovisno o koncentraciji huminskih i fulvo kiselina. Osnovne karakteristike tekućih organskih gnojiva prikazane su u slijedećoj tablici.

Tablica 10. Osnovne karakteristike tekućih organskih gnojiva za jesensku gnojidbu vinove loze i maslina (prema podacima zastupnika za hrvatsko tržište za 2020. godinu) Table 10. Liquid organic fertilizers for autumn fertilization of grapevines and olives (partial data from fertilizer traders of Croatian market, year 2020) Trgovački naziv gnojiva/ Fertiliazer name

Sastav/Content

Doza primjene/Dosage

Humistar (tekuće organsko gnojivo na Tradecorp, Španjolska/ bazi američkog leonardita/ Spain liquid organic fertilizer based on American leonardite)

12,0% huminske kiseline/ humic acid 3,0% fulvokiseline/ fulvic acid

20-40 lit/ha 50-150 ml po stablu masline (ovisno o starosti stabla masline)/ per olive tree (depending on the age of the olive tree)

Idai Fertireg (gnojivo proizvedeno sukladno EZ normi 834/2007 za primjenu u ekološkoj Idai Nature, Španjolska/ poljoprivredi/ fertilizer Spain produced in accordance with EU standard 834/2007 for use in organic farming)

35% huminskog ekstrakta (huminskih i fulvo kiselina)/ humic extract (humic and fulvic acids)

20-40 lit/ha 50-150 ml po stablu masline (ovisno o starosti stabla masline)/ per olive tree (depending on the age of the olive tree)

12,0% huminske kiseline/ humic acid

15-20 lit/ha

Agriumic

Proizvođač/Producer

Chimica D'Agostino, Italija/Italy

Organsko-mineralna gnojiva Ovo je kategorija gnojiva koja se najviše preporuča za jesensku gnojidbu vinove loze i maslina. Radi se o novim oblicima gnojiva, gdje se spajaju pozitivne strane iz dvije postojeće kategorije gnojiva; organska gnojiva kao izvor organske tvari i mineralna gnojiva kao izvor hraniva.

Iako sadrže manje količine NPK hraniva u odnosu na čista mineralna gnojiva učinak u gnojidbi je vrlo dobar. Kako su NPK hraniva vezana na organsku komponentu, takva gnojiva nisu podložna ispiranju te je učinak gnojidbe znatno duži. To je izrazito važno za trajne nasade, poput vinove loze i masline, gdje biljke imaju potrebu za hranivima kroz cijeli vegetacijski ciklus. Doze primjene ovise o koncentraciji NPK hraniva, i prosječno se primjenjuju u količini od 600-800 kg/ ha. Za vinogradare i maslinare koji su u sustavu ekološke poljoprivredne proizvodnje, postoje organsko-mineralna gnojiva koja posjeduju certifikat za primjenu u ekološkoj poljoprivredi.

Na tržištu je dostupan veliki broj različitih formulacija organsko-mineralnih gnojiva. Za jesensku gnojidbu svakako treba birati formulacije koje sadrže više količine fosfora i kalija. U slijedećoj tablici prikazan dio gnojiva dostupan na tržištu Hrvatske.

107

glasnik zaštite bilja

64 godine

Tablica 11. Prikaz organsko-mineralnih gnojiva za jesensku gnojidbu vinove loze i masline (prema podacima zastupnika za hrvatsko tržište za 2020. godinu) Table 11. Organic-mineral fertilizers for autumn fertilization of grapevines and olives (partial data from fertilizer traders of Croatian market, year 2020) Trgovački naziv gnojiva/Fertililazer name

Proizvođač/Producer

Doza primjene/Dosage

Vinodar BIO NPK 3:5:13

Agrifumax, Italija/Italy

600-800 kg/ha

Bioprimus NP 5:7

Agrifumax, Italija/Italy

600-800 kg/ha

TerraPlus NP 10:22

Compo, Njemačka/Germany

200-400 kg/Ha

Superguanoxy NPK 4:10:5

Fomet, Italija/Italy

700-1.000 kg/ha

Proeco NPK 5:10:10

Ilsa, Italija/Italy

500-700 kg/ha

Greena Biobase NPK 3:8:8

Greena, Italija/Italy

700-1.000 kg/ha

Gnojiva na bazi mikroelemenata Gnojiva na bazi mikroelemenata uglavnom se primjenjuju folijarno, ali se isto tako mogu primijeniti kroz sustav fertirigacije ili miješanjem sa mineralnim ili organskim gnojivima. Odluka o primjeni mikroelemenata treba se bazirati na rezultatima analize tla (pogotovo ako je neki od mikroelemenata u značajnom nedostatku) te na stanju nasada. Najčešće se primjenjuju mješavine mikroelemenata ili gnojiva koja sadrže samo pojedini mikroelement. Za jesensku folijarnu primjenu preporuča se isključivo primjena mikroelemenata u helatnom obliku, jer se zbog promjene klimatskih uvjeta (niže temperature zraka, kraći dan, manji intenzitet fotosinteze) intenzitet usvajanja mikroelemenata preko lista značajno smanjuje (Mengel i sur., 2001).

Ostali, jeftiniji oblici gnojiva poput mikroelemenata u obliku sulfata, vrlo se slabo usvajaju u takvim uvjetima te je njihova učinkovitost u jesenskoj folijarnoj gnojidbi vrlo slaba. Osim gnojiva koji sadrže samo jedno hranivo, za jesensku folijarnu gnojidbu dobar učinak su pokazala gnojiva koja sadrže više elemenata, jer se time uspješno rješava potreba vinove loze i masline za mikroelementima.

Tablica 12. Sastav gnojiva Cocktail Jade (proizvođač Tradecorp, Španjolska) za jesensku folijarnu gnojidbu vinove loze i masline (gnojivo sa EcoCert certifikatom za ekološku poljoprivrednu proizvodnju) Table 12. Composition of fertilizer Cocktail Jade (Tradecorp, Spain) for autumn foliar fertilization of grapevines and olives (with EcoCert certificate for organic agriculture) Hranivi element/Element

Količina/Quantity

Mikroelementi/Microelements: Željezo/Iron (Fe-EDTA helat)

4,0%

Mangan/Manganese (Mn-EDTA helat)

4,0%

Cink/Zinc (Zn-EDTA helat)

0,8%

Bor/Boron (B)

1,5%

Makroelementi/Macroelements: Magnezij/Magnesium (MgO)

5,1%

Sumpor/Sulfur (SO3)

10,0%

108

Glasnik zaštite bilja 5/2020.

Poseban dio tehnologije primjene mikroelemenata je primjena Cu-glukonata kod maslina.

Radi se o posebno formuliranim gnojivima gdje je molekula bakra vezana na glukonsku kiselinu, te stoga ima sistemični učinak, brzo ulazi u list i nema fitotoksični učinak na lisnu masu zbog niske temperature zraka i vlage. Izbor takvih gnojiva je vrlo limitiran na tržištu, zbog specifične proizvodnje takvih gnojiva. Iako dio trgovaca na tržištu nudi gotove mješavine bakrenih gnojiva sa aminokiselinama, takva gnojiva nemaju učinak poput gnojiva na bazi Cu-glukonata.

Slika 4. Gnojivo Copfort na bazi Cu-glukonata za jesensku folijarnu gnojidbu maslina nakon berbe (proizvođač Altinco, Španjolska) Figure 4. Copfort fertilizer based on Cu-gluconate for autumn foliar fertilization of olives after harvest (producer Altinco, Spain)

Zaključak

Jesenska gnojidba predstavlja važnu tehnološku mjeru u uzgoju vinove loze i masline, jer su vinova loza i maslina trajne drvenaste kulture, koje imaju visoke zahtjeve za hranivima u tlu tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja. Razvojem tehnologije proizvodnje gnojiva poljoprivrednicima su na raspolaganju različiti oblici i formulacije gnojiva (mineralna, organsko-mineralna, organska, gnojiva na bazi mikroelemenata). Važan preduvjet jesenske gnojidbe je i analiza tla, kojom će se utvrditi stanje plodnosti tla, i prema tome složiti kvalitetan plan jesenske gnojidbe vinove loze i masline

Literatura

Alpeza I., Prša I., Mihaljević B. (2014) Vinogradarstvo i vinarstvo Republike Hrvatske u okviru svijeta, Glasnik zaštite bilja 37 (4): 6-13.

Altomare, C., I. Tringovska. (2011) Beneficial soil microorganisms, an ecological alternative for soil fertility management. Sustainable Agriculture Reviews 7:161–214.

Başar H, S. Gürel (2016) Effects of Soil and Foliar Treatments of Alone and Combined Applications of Boron with Iron and Zinc on Boron, Zinc, and Iron Contents of Gemlik Olive Trees, Communications in Soil Science and Plant Analysis, 47:9 Bhardwaj, V., P. K. Omanwar (1994) Long-term effects of continuous rotational cropping and fertilization on crop yields and soil properties, II: Effects on EC, pH, organic matter, and available nutrients of soil. Journal of the Indian Society of Soil Science 42:387–392 Bulluck, I. R., M. Brosius, G. K. Evanylo, J. B. Ristaino. (2002) Organic and synthetic fertility amendments influences soil microbial physical and chemical properties on organic and conventional farms. Applied Soil Ecology 19 (2):147–60 Chen J.H. (2006) The combined use of chemical and organic fertilizers and/or biofertilizer for crop growth and soil fertility.

Proceedings of International Workshop on Sustained Management of the Soil-Rhizosphere System for Efficient Crop Production and Fertilizer Use Connell, J. H., P. M. Vossen (2007) Organic olive orchard nutrition. In Organic olive production manual, ed. P. M. Vossen, 37–43. Oakland, CA: University of California Fageria, N. K., M. P. Barbosa-Filho, A. Moreira, C. M. Guimaraes (2009) Foliar fertilization of crop plants. Journal of Plant Nutrition 32:1044–1064

109

glasnik zaštite bilja

64 godine

Fregoni M. (2000) Viticoltura di qualita, Informatore agrario, Italy Gonçalves da Silva M.A. , Marcos Antonio Pavan, Antonio Saraiva Muniz, Telmo Antonio Tonin, Telma Pelizer (2008) Nutrient Availability in the Soil and Its Absorption, Transport, and Redistribution in Vines, Communications in Soil Science and Plant Analysis, 39:9-10: 1507-1516.

Havlin J. L., D. H. Hardy, R. J. Gehl i S. E. Spayd (2012) Survey of Nutrient Status in Vitis vinifera Grapes in North Carolina, Communications in Soil Science and Plant Analysis, 43:1-2, 299-314 Licul R., Premužić D. (1985) Praktično vinogradarstvo i podrumarstvo. Zagreb: Nakladni zavod Znanje Marschner, H. (1995) Function of mineral nutrients: micronutrient; Mineral nutrition of higher plants, 2nd ed., 313–404.

California, USA: Academic Press Inc Miklaužić Lj. (1989) Ishrana vinove loze i gnojidba vinograda, Gospodarski list – Agrotehničar, Zagreb Mirošević N. (1993) Vinogradarstvo, Zagreb: Nakladni zavod Globus Mengel, K., E. A. Kirkby, H. Kosegarten, T. Appel (2001) Principles of plant nutrition. 5th ed. The Netherlands: Kluwer Academic Liming with Calcipril, Omya Corporate Brochures, 2020 Perica, S., P. H. Brown, J. H. Connell, i H. Hu (2002) Olive response to foliar boron application. Acta Horticulturae 586:381–83 Robinson, J. B. (2000) The mineral nutrition of wine grapes in Australia. Acta Horticulture, 512: 17–22 Romheld, V., H. Marschner (1991) Function of micronutrients in plants. In Micronutrients in agriculture, ed. by J. J. Mortvedt, F. R. Cox, L. M. Shuman, R. M. Welch, 2nd ed., 297–328. Madison, Wisconsin: SSSA Rodrigues, M. Â., I. Q. Ferreira, A. M. Claro, M. Arrobas (2012) Fertilizer recommendations for olive based upon nutrients removed in crop and pruning. Scientia Horticulturae Amsterdam 142:205–11 Strikić F., Gugić J. Klepo T (2012) Stanje hrvatskog maslinarstva, Glasilo biljne zaštite 12(4):271-276 Sumner M.E. (2000) Handbook of Soil science, New York, SAD: CRC Press Valli R. (2001) Arboricoltura generale e speciale, Edagricole, Italija Sharma, K. N. Deb, D. L. (1988) Effect of organic manuring on zinc diffusion in soils of varying texture. Journal of the Indian Society of Soil Science, 36: 219–224 Škorić A. (1982) Priručnik za pedološka istraživanja, Zagreb: Fakultet poljoprivrednih znanosti Tagliavini, M., A. D. Rombolá (2001) Iron deficiency and chlorosis in orchard and vineyard ecosystems. European Journal of Agronomy 15:71–92 Therios, I. N. (2009) Olives. Crop production science in horticulture. 18. Wallingford, UK: CAB International.

Tisdale, S. L., W. L. Nelson, J. D. Beaton (1985) Soil fertility and fertilizers. New York: Macmillan Turan H.S., E. Aydogdu, T. Pekcan, H. Colakoglu (2013) Microelement Status and Soil and Plant Relationships of Olive Groves in West Anatolia Region of Turkey, Communications in Soil Science and Plant Analysis, 44:1-4, 80-88 Winkler, A.J., Cook, J.A., Kliewer, W.M., Lider, L.A. (1974) Soil for grapes. In General viticulture, Edited by: Winkler, A.J. 63–67. Berkeley, CA: University of California Press

Prispjelo/Received: 14.9.2020.

Prihvaćeno/Accepted: 30.9.2020.

Professional paper

Autumn fertilization of grapes and olives Abstract

Grapes and olives are the two most important fruit crops in agricultural production in Croatia. About 40,000 producers are engaged in the cultivation of vines, while 20,000 producers are engaged in the cultivation of olives. As these are perennial woody crops, autumn fertilization is very important to supply the vines and olives with the necessary nutrients for growth and development in the next vegetation cycle. An important prerequisite for proper fertilizer application is soil analysis to determine soil fertility and compile a proper fertilization plan. There are different types and formulations of fertilizers on the market for autumn fertilization of vines and olives.

Key words: Grapes, olives, autumn fertilization, phosphorus, potassium, organic matter

110

ORGANSKA MINERALNA GNOJIVA IZ BIOSTABILIZIRANOG STAJSKOG GNOJA

GNOJIVA

Vitamini za vasu zemlju

povećava opskrbu hranjivim tvarima i sprječava njihovo ispiranje povećava količinu organske tvari i poboljšava strukturu tla održava tlo plodnim i aktivnim

+ BOR

+

Gnojiva posjeduju certifikat za ekološku proizvodnju.

Zastupstvo i prodaja: Kokot Agro d.o.o.

Trešnjevka 22, 10450, Jaska, Hrvaška tel: 01 6271 545, 01 6271 541 e: kokot-agro@kokot-agro.hr w: www.kokot-agro.hr

Vino Artis d.o.o Istarska 29, 52463 Višnjan/Visignano Istra-Croatia Tel/fax: 0038552449173 Mob: 00385913673355 e: info@vinoartis.hr w: www.vinoartis.hr

SaI atina 2020 R

Budite i vi dio ON LINE Sabatine!

Pratite nas u tjednu 2.-7.11.2020.

Jubilarni 30. Međunarodni susret vinogradara i vinara Sabatina 2020. održat će se ON LINE s prilagođenim programom. Jubilej će se obilježavati raznim događanjima tijekom cijelog razdoblja do sljedeće Sabatine, kada će biti upriličena finalna proslava obilježavanja 30. obljetnice.

Putem kontinuiranih objava u medijima i na internetskim platformama, te snimljenih intervjua u studiju Sabatine, vršit će se prezentiranje znanstveno-stručnih tema, razgovori s moderatorima, znanstvenicima i proizvođačima.

www.zsd.hr

e-zbornik, koji će biti objavljen i dostupan na internetu, sadržavat će stručne teme o vinogradarstvu i vinarstvu, kao i teme konferencije „Razvitak života ruralne Hrvatske“.

Šampioni Sabatine 2020. bit će proglašeni na osobit način u studiju Sabatine.

Rezultati ocjenjivanja proizvoda i emitiranje proglašenja šampiona bit će objavljeni putem medija i internetskih platformi YouTube, Facebook, Instagram i web stranice organizatora www.zsd.hr.

Proglašenje rezultata ocjenjivanja za otvorena i mlada vina u petak 6.11.2020. u 18.00 h Proglašenje rezultata ocjenjivanja za buteljirana vina i jaka alkoholna pića u subotu 7.11.2020. u 18.00 h Detaljnije informacije o Sabatini preuzmite na www.zsd.hr ili zatražite na tel. 021 348 388 ili mail: info@zsd.hr Pridružite se Zadružnom savezu Dalmacije na Facebook stranici i Instagramu.

Pratite nas putem: www.zsd.hr

Vinarija Čobanković

V. nazora 59, 32236 ilok Telefon: 032 593 382 Mobitel: 098 9344 947 e – mail: ivan.cobankovic1@vu.t-com.hr

Ferlin d.o.o. predstavlja:

Program BERTHOUD: - široki spektar proizvoda nedostižan konkurenciji - nepogrešivo konstruirane visokoučinkovite prskalice - udovoljava preciznim zahtjevima iskusnih vrtalara, profesionalaca i tvrtki - specifičan dodatni pribor „naglašava svijest i brigu o zaštiti okoliša“: - ciljana aplikacija - ušteda pripravaka pesticida - doseg raspršivanja

Akumulatorski raspršivač

Ručni baterijski raspršivač - herbicida

Ručni leđni raspršivač Portastar

Ručna potisna prskalica

Swingfog sn 50

Program • za ciljanu i integralnu zaštitu: nasada, šuma, u zatvorenim i otvorenim prostorima, proizvodnim pogonima, skladištima hrane i bilja te u staklenicima • zaštita zdravlja ljudi i životinja • tehnologija ULV/LV aerosolnih kapljica -ušteda vremena 90 % (samostalan rad-plastenici) -100 % pokrovnost površine (m2/m3) -nema kapanja – mrlja od ostataka pripravaka pesticida i dodatnog zagađenja tla -ušteda pripravaka 20-30 % -domet pokrivanja aerosola ovisi o području primjene, vrsti zaštite i tipu uređaja Veliki doprinos zaštiti okoliša, prirode i zdravlja rukovatelja!

i sretna Nova 2017.

Twinstar

Ferlin d.o.o.

Zagreb

ZASTUPANJE - PRODAJA - SERVIS - REZERVNI DIJELOVI - PRIBOR

tel/fax: +385 1 3705 276 e-mail: ferlin@zg.t-com.hr 091 734 65 22

JESENSKA ORGANSKA GNOJIDBA NE SMIJE IZOSTATI!

100 % ORGANSKA GNOJIVA ZA ZDRAVO VOĆE I POVRĆE Plantella ORGANIK Plantella ORGANIK K za plodovito povrće

Plantella ORGANIK za vinograde

Plantella ORGANIK za masline

BIOGRENA

• dugodjelujuće

• dodano željezo (Fe)

• kalij (K) za više

• najveći broj

gnojivo • najviši udio organske i suhe tvari za više humusa i plodnije tlo • 30% više prinosa, ranije sazrijevanje, bolji kvalitet • za ekološku proizvodnju

• dugodjelujuće

gnojivo za rajčice, paprike, tikvice, krumpir • više kalija (K) za veće prinose, bolju kvalitetu i okus plodova • jača otpornost biljaka na sušne uvjete

protiv kloroze • dodan bentonit i zeolit za bolju otpornost • aktivno djelovanje 6 mjeseci

maslina i bolju kvalitetu ulja • bor (B) i kalcij (Ca) za dobru oplodnju i veću otpornost • aktivno djelovanje 6 mjeseci

mikroorganizama za bio aktivaciju tla: 22 miljarde / gram • više humusa, plodnija tla i veći urod • za ekološku proizvodnju

Stručnjaci po prirodi

PLANTELLA ORGANIK ZA VINOGRADE • SPECIJALNO 100% organsko dugodjelujuće gnojivo • Fe - ŽELJEZO smanjuje pojavu kloroze • BENTONIT i ZEOLIT, zbog silikata UČVRŠĆUJU biljno tkivo i JAČAJU OTPORNOST loze • 30% veći prirast i plodnije tlo • Organska tvar poboljšava kationsku izmjenu u tlu • PAKIRANJE: 25 kg za 125 m2

NAJBOLJI IZBOR ZA VAŠ VINOGRAD ORGANSKA TVAR ZA BOLJI HUMUS PLANTELLA ORGANIK ZAVINOGRADE poboljšava strukturu tla što korijenima omogućuje bolju apsorpciju kisika i time poboljšava rast biljaka. Visoki sadržaj organske tvari poboljšava kationsku izmjenu i ubrzava stvaranje humusa u tlu, potiče enzime loze i potiče aktivnost mikroorganizama tla.

PRAVI MINERALI ZA ZDRAVU LOZU Najbitniji je dodatak željeza u obliku kelata i sulfata, koji su iznimno brzo topivi i zato najučinkovitije djeluju i sprječavaju pojavu kloroze.. Drugi bitni dodani sastojci u ovom organskom gnojivu su prirodni BENTONIT I ZEOLIT sa mnogo prirodnih minerala. Zeolitna brašna bolje zadržavaju dušikove spojeve,, dok bentolit ima sposobnost bubrenja da veže i zadržava ogromne količine vode. To sprječava ispiranje hranjivih tvari i vode, rahli tlo i olakšava cirkulaciju. Zbog sadržaja silikata, biljna tkiva su ojačana, što čini biljke otpornije na bolest i štetnike.. Sve to utječe na rodnost, kvalitetu i na veći prirast od 30%.

NEOPHODNO GOJENJE 2X U SEZONI Organsko gnojivo PLANTELLA ORGANIK ZA VINOGRADE je u obliku peleta, koje jednostavno rastresete po površini.

Preporučljivo je pelete ukopati u zemlju jer će na taj način gnojivo odmah početi djelovati, brže stići do područja korijenja i smanjit će se gubitak hranjivih tvari. Gnojimo kod sadnje vinograda za temeljnu pripremu tla i početno gnojenje, kao i za redovito temeljno gnojenje loze, posebno u jesen i rano proljeće. Gnojimo kroz cijeli vegetacijski period od veljače do studenog.

Vinova loza Priprema tla prije sadnje

1-2 kg / 5 m2 / 2-4 t / ha

Gnojenje u punoj plodnosti

0,5-1 kg / 5 m2 / 1-2 t / ha

Vrtlarite zajedno s nama. Stručni savjeti na 01 621 39 66 i 092 194 16 94 ili na aplikaciji NapraviVrt.hr | hr.UNICHEM.si

160