Časopis ABC tehnike broj 657 za rujan 2022. godine

Rubrike

I Kodiranje - BBC micro:bitI I STEM radionice I I Mala škola fotografije I Prilog IR obotski modeli za učenje kroz igru

Cijena 10 KN KNI;; 1,32 EUR EURI;; 1,76 USD; USD;I 2,52 BAM; BAM;I 150,57 RSD; RSD;I 80,84 MKD

u STEM-nastavi - Fischertechnik (50) I

Izbor I Pelješki most I IR ika jelena – istinski zov prirode I IE ksperiment profesora Whitemanna I I Roboti “Folow Me” I IP rvi luksuzni ploveći grad na moru I

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

Broj 657 I Rujan / September 2022. I Godina LXVI.

STANOVANJE

Zaboravite na život u luksuznim neboderima Zaboravite na život u luksuznim neboderima, uskoro ćete moći živjeti u ogromnim vjetroturbinama Dizajnirane od Goetza Schradera, masivne vjetroturbine “Wind Pecker” doslovno se pretvaraju u zanimljivu kombinaciju velikih izvora energije i stambenih jedinica. Stambene jedinice čine visoko izolirane kapsule izgrađene oko gigantskih donjih dijelova vjetroturbina, dok se ulazu u njih može pristupiti kroz šuplju okomitu cijev koja ih vodi uz osovinu turbine. Budući da ove stambene vjetroelektrane generiraju vlastitu

U OVOM BROJU Zaboravite na život u luksuznim neboderima. . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Pelješki most. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Rika jelena – istinski zov prirode . . . . . . . . . . . 5 BBC micro:bit [31]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi - Fischertechnik (50) . . . . . . . 11 Prvi lukobran za proizvodnju električne energije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Eksperiment profesora Whitemanna . . . . . . . 21 Upravljanje elektroinstalacijom pomoću pametnog telefona . . . . . . . . . . . . . . 24 Prvi luksuzni ploveći grad na moru. . . . . . . . . 26 Kako smo vagali kovanice (1) . . . . . . . . . . . . 27 Celzijev stupanj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Roboti “Folow Me” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 FAI 2022 - europsko prvenstvo raketnih modelara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Radio klub Vidova Gora proslavio 50. rođendan. . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Nacrt u prilogu: Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi - Fischertechnik (50) Maketa aviona F-111

energiju, njihovi stanovnici nikada neće morati brinuti o računu za struju. Ultrabogati bi se mogli odlučiti za morske verzije, zbog prostranih pogleda na vodu, ali će se najvjerojatnije morati smjestiti u mirnije vode u kojima nema opasnosti od uragana.

Sandra Knežević

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvat­ska/Croatia Glavni urednik: Zoran Kušan Uredništvo: Ivan Jurić – Zagrebačka zajednica tehničke kulture, Sanja Kovačević – Društvo pedagoga tehničke kulture Zagreb, Neven Kepenski – Modra Lasta, Zoran Kušan – urednik, HZTK, Danko Kočiš – ZTK Đakovo DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 1 (657), rujan 2022. Školska godina 2022./2023.

Naslovna stranica: Model aviona Piper - više u idućem broju

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p.

149, 10002 Za­greb, Hrvatska telefon (01) 48 48 762 i faks (01) 48 46 979; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

Pelješki most Jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u Hrvatskoj u ovome desetljeću je izgradnja Pelješkog mosta. Čekao se generacijama, a generacije će od njega imati koristi. Most je svečano otvoren 26. srpnja ove godine uz veličanstvenu ceremoniju. Pelješki most dio je državne ceste koja obilazi neumski koridor (BiH), odnosno dio je projekta Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom, a obuhvaća gradnju mosta, pristupnih cesta do mosta i obilaznice oko Stona. Most je strateški interes Republike Hrvatske, a ujedno se nalazi na jednom od europskih transportnih koridora, pa je velikim dijelom financiran iz fondova Europske unije. “Širina morskoga kanala na mjestu mosta je 2140 m, a prosječna dubina mora 27 metara. Zaljevom, koji je zaštićen kao posebni rezervat prirode, prolazi plovni put: širina zadanog otvora za plovidbu iznosi 200 m, a visina 55 m. Projektantski izazov bilo je temeljno tlo koje se sastoji od dubokih naslaga mulja i gline nad stijenom, potom izrazita seizmičnost lokacije, kao i znatna vjerojatnost pojave snažnih vjetrova. Zadatak premoštenja morskoga kanala u ovako složenim okolnostima ostvaren je jedinstvenom konstrukcijom koju čini ovješeni most sa šest pilona i pet glavnih otvora veličine po 285 metara na dubokim temeljima izvedenim na zabijenim pilotima. Gradnja mosta počela je sredinom 2018., a završena je početkom 2022. godine. Investitor čitavog projekta bile su Hrvatske ceste, hrvatsko poduzeće za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, dok je glavni izvođač mosta bila kineska tvrtka China

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Slika 2. Prigodnom optjecajnom kovanicom obilježeno je otvaranje za promet Pelješkog mosta i cestovno povezivanje teritorija Hrvatske

Road and Bridge Corporation uz koju su na projektu radile i brojne hrvatske tvrtke i pojedinci”, ističe se u prigodnom trojezičnom prospektu koji prati prigodnu hrvatsku marku Svečano otvorenje Pelješkog mosta. Osim marke, 26. srpnja

Slika 3. Prvi poznati most, građevina za prijelaz preko prirodnih ili umjetnih zapreka, izgrađen je u Babilonu oko 2200. g. prije Krista

Slika 1. Pelješki most dug je 2404 metra, prelazi morski tjesnac – Kanal Malog Stona, te povezuje razdvojene dijelove kopnenog teritorija RH

2022. pušten je u promet i prigodni optjecajni kovani novac Pelješki most u vrijednosti od 25 kn. Kovanica od 25 kuna ima oblik pravilnog dvanaesterokuta, a izađena je od slitine 92% bakra, 6% aluminija i 2% nikla. Naličje kovanice s dva kvadratića simbolizira povezivanje kopnenog dijela Hrvatske i poluotoka Pelješca, dok lice prikazuje Pelješki most te dio poluotoka Pelješca koji se na tom području mostom spaja

3

s kopnom RH. Brojni hrvatski mostovi, svjedoci tradicije i suvremenosti, prikazani su na poštanskim markama: Kudin most na Krupi, pritoci rijeke Zrmanje (2021.), Stari most u Sisku preko rijeke Kupe (2019.), Most dr. Franje Tuđmana u Dubrovniku preko zaljeva Rijeka dubrovačka (2018.), Kameni most Novigrad na rijeci Dobri (2018.), Most u Kosinju preko rijeke Like (2017.), Most na Krki (2015.), Željeznički most u Zagrebu preko Save (2013.) i dr.

Zrakoplovne akrobatske grupe

Početkom kolovoza ove godine, povodom Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, u poštanski promet pušten je prigodni poštanski blok čiji je motiv impresivni formacijski let zrakoplova akrobatske grupe Krila Oluje. Autor prigodnog bloka je Orsat Franković, dizajner iz Zagreba, a fotografiju je snimio satnik Darko Belančić, vođa akrobatske grupe Krila Oluje. U trojezičnom tekstu koji potpisuje Ministarstvo obrane RH za marku Krila Oluje navodi se: “Krila Oluje su akrobatska grupa Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva (HRZ) čija je zadaća prezentacija vještina, discipline te timskog rada i visokog stupnja obučenosti pripadnika Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i Oružanih snaga RH. Akrobatska grupa Krila Oluje službeno je predstavljena javnosti 5. kolovoza 2005. u Kninu povodom obilježavanja 10. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja po kojoj je i dobila ime. Od tada je zabilježila više od 200 službenih javnih nastupa u Republici Hrvatskoj te u inozemstvu. Svoj program prezentirali su na najprestižnijim zrakoplovnim manifestacijama u brojnim europskim državama uključuju-

Slika 4. Zrakoplovne akrobatske grupe prezentiraju vještine, disciplinu, timski rad i visok stupanj obučenosti pripadnika ratnog zrakoplovstva

4

Slika 5. Zrakoplov ili avion je zračna letjelica teža od zraka s nepomičnim krilima i vlastitim pogonom

ći Rumunjsku, Sloveniju, Mađarsku, Njemačku, Austriju, Češku, Slovačku, Belgiju, Italiju, Tursku, Poljsku, Dansku, Švicarsku, Ujedinjenu Kraljevinu i Francusku. Na brojnim domaćim i međunarodnim aeromitinzima nastupe Krila Oluje pratili su milijuni gledatelja i zaljubljenika u akrobatsko letenje. Zbog složenosti elemenata od kojih se sastoji letački program, Krila Oluje našla su se u samom vrhu svjetskoga akrobatskog letenja, a za svoje nastupe osvojili su brojne nagrade i priznanja. Krila Oluje djeluju u sastavu 392. eskadrile aviona 93. krila HRZ-a u Vojarni Pukovnik Mirko Vukušić u Zemuniku. Piloti Krila Oluje lete na avionu Pilatus PC-9M. Tijekom izvođenja programa avioni lete na međusobnoj udaljenosti manjoj od tri metra pri brzinama do 550 km/h, a opterećenje koje piloti podnose tijekom pojedinih elemenata kreće se od -2,5 g do +6,5 g. U okviru svog programa na vojnim manifestacijama i obljetnicama Krila Oluje izvode i specifičan manevar – prelet Missing man. To je tradicionalan način odavanja počasti u svijetu zrakoplovstva, a izvodi se tako da se jedan od aviona tijekom manevra izdvoji iz glavne formacije odajući počast svim nestalim i poginulim hrvatskim braniteljima”. Rijetko koja država koja ima svoje ratno zrakoplovstvo u svome sastavu nema akrobatske grupe namijenjene prezentaciji vještina koje su stekli vojni piloti tijekom obuka. Svjedoci su im i poštanske marke na istu temu: Italija (2005., 2008. i 2010.), Francuska (2008.), Bahrein (2014.), Brazil (2002.), Kina (1960.), Velika Britanija (2008. i 2018.), Kuba (2019.), Turska 2004. i dr.

Ivo Aščić

TEHNIKA I PRIRODA

Rika jelena – istinski zov prirode Ljeto je na izmaku no, premda kalendarski još traje, početak školske godine već je tradicionalno osjenčan bogatim bojama jeseni. Promjena je u zraku i ovo je savršeno vrijeme da sa mnom posjetite jedno magično mjesto gdje šumom dominiraju hrđavozeleni tonovi, unoseći obećanje topline u već vidljivu pređu jutarnjih magli.

Priroda ovdje upravo dobiva sva ona bajkovita obilježja dok se iz guste šumske magle pomaljaju vrhovi parožaka moćnih rogova, a mirisnim se večernjim zrakom prolama gromoglasna rika…

Jelen (Cervus elaphus), plemenito biće koje već stoljećima kroči crvenim sagom gotovo svake od svjetskih mitologija, ponosno stupa na scenu Kopačkog rita i našeg ovomjesečnog članka!

Još od kada sam bila vrlo mala, često bih igru s barbikama ili pokoji od, u moje vrijeme još relativno rijetkih, crtića na svega otprilike dva dostupna TV-kanala, rado “trejdala” za kakav dokumentarac o prirodi i životinjama. U to sam vrijeme, otprilike, prvi put i doznala za jedno od vjerojatno najposebnijih mjesta koje je bilo moguće posjetiti u granicama tadašnje Jugoslavije i današnje Hrvatske – Kopački rit. Na našim prostorima možda i nemamo lavove, tigro-

ve, slonove, žirafe ili nosoroge, no imamo jelene, vukove, lisice, risove, veprove, jazavce, na stotine vrsta ptica… A jeleni i srnadći glavni su junaci mnogih dječjih knjiga koje sam doslovno gutala!

Ozbiljno, odat ću vam i jednu tajnu – jednom sam prilikom pročitala neku knjižicu s ilustracijama o životu nekog jelena čijeg se naslova čak više niti ne sjećam (sjećam se, međutim, ilustacije naslovnice), zbog koje sam poželjela pobjeći u neku “duboku, neistraženu šumu” – poput zagrebačkog Maksimira (koji mi se, onako sićušnoj, činio kao jedna sasvim solidna šuma!) gdje bih zasigurno živjela rame uz rame s jelenima, u divljini… jer, zaista, jeleni su magična bića! U Maksimiru ih, na žalost, već odavno nema, no zato u Kopačkom ritu, uz same jelene, postoji i jedno iznimno doba godine koje traje od početka do sredine rujna, a koje je jedinstveno upravo zbog njihove rike! Rika jelena utjelovljuje vjerojatno zov same prirode i, rekla bih, jedna je od najupečatljivijih onomatopeja samog njenog reproduktivog sustava. No, osvrnimo se prvo na same jelene. Jeleni (Cervidae) porodica su sisavaca iz reda parnoprstaša (Artiodactyla) koja obuhvaća 45 vrsta, a koje uključuju obične jelene, jelene lopatare, srne, sobove i losove (najveće predstavnike ove porodice). Najupadljivije obilježje porodice jelena svakako je rogovlje koje kod različitih vrsta dolazi u različitim oblicima i veličinama, ali pretežno ih imaju samo mužjaci.

Rogovi jelena građeni su od koštane supstance te se obnavljaju, odnosno, rastu iznova svake godine, za razliku od rogovlja npr. šupljorožaca (goveda, kozoroga i sl.) koji su trajni i neprekidno rastu cijeli život. Porodica jelena pripada već spomenutom redu parnoprstaša što

5

konkretno znači da os noge prolazi između trećeg i četvrtog prsta, na koje se opire čitavo tijelo životinje. Njihova pojava datira još iz dalekog oligocena, a po pitanju prehrane pripadaju biljojedima preživačima. Hrane se pretežno travom i zeljastim biljem, lišćem, stabljikama lopoča, kao i mladicama te korom stabala i grmlja, što im je posebice važan izvor hrane zimi, kada nema svježih biljaka. Rasprostranjeni su po cijelom svijetu izuzev Australije, dijela afričkog kontinenta južno od Sahare i Antarktike. Uglavnom žive u krdima u kojima glavnu riječ vode “šefice”! Naime, sva veća krda su matrijarhalna, s dominantnom ženkom na čelu. Stvar je u tome da se sva veća krda sastoje od odraslih ženki, teladi i mlađih mužjaka. Najstariji mužjaci su sami, dok mužjaci srednje dobi tvore manje i slabije povezane zajednice. E sad, jedna zanimljivost! Da vas netko upita tko je naš najveći sisavac, na koga biste se kladili? Vjerojatno u medvjeda. Međutim, iako je medvjed teži, šampionsku titulu odnosi upravo jelen!

Naime, veliki mužjak u našim krajevima može dosegnuti i do 2,5 m dužine, visinu do 1,5 m u grebenu te težiti oko 300 kg! U Hrvatskoj jelene najčešće možemo pronaći diljem slavonskih i baranjskih šuma s prijestolnicom upravo u našem Kopačkom ritu. Kopački rit prava je oaza prirode koja jelenima nudi izvrsna hranilišta i rikališta lišena lovaca, što im omogućuje i dobru prirodnu selekciju te genetsku strukturu. Također ih nalazimo i u šumama uz veće rijeke poput Save, Drave, Mure i Dunava, a obitavaju i u šumama bukve i jele Gorskoga kotara. Izvrsni su plivači dobro prilagođeni poplavama, koji se lako snalaze i u dubokim vodama pa mogu preplivati čak i veće rijeke poput Drave ili Dunava. Čak štoviše, takve prekovodene migracije jelena nekada su bile mnogo redovitije i brojnije,

6

međutim, danas su drastično smanjene zbog gubitka staništa. Na žalost, došlo je do toga da jednostavno nemaju više kuda preplivavati jer ih s druge strane rijeka više ne čekaju bogate šume već, najčešće ‒ gradovi i prigradska naselja. Svoj preostali teritorij obilježavaju tragovima papaka na zemlji ili rogova na kori drveća. Budući da jeleni većinu svog života provode među vegetacijom, njihovo krzno bojom odgovara svim zahtjevima uspješne kamuflaže tako da je ono u toplom i vegetacijskom dijelu godine hrđavo crveno, dok je tijekom zimskih mjeseci sivosmeđe do tamnosmeđe boje. Naravno, jedna od najupečatljivijih značajki porodice jelena jest upravo njihovo rogovlje, koje je većinom muški “trade mark”. Izuzetak su sobovi kod kojih rogovlje mogu imati i ženke, pri čemu je uobičajeno da starije jedinke imaju više parožaka. Rogovi “našeg” jelena u prosjeku su dugački 70–90 cm i teže oko 1 kg. Rogovi jelena rastu u proljeće i to zapanjujućom brzinom od čak i po 2,5 cm na dan! Zamislite da vam takvom brzinom rastu npr. kosa ili nokti!?! Rogovi u rastu su koštane izrasline, prevučene baršunastom kožom koja se naziva bast, a čija je primarna funkcija da ih štiti od infekcija. Kada rogovi dosegnu konačnu veličinu, bast otpada, i to je upravo onaj dio koji ste zasigurno već vidjeli kako se “presvlači”, odnosno, ljušti s jelenjih rogova. Po “presvlačenju”, rogovlje se mineralizira i postaje iznimno čvrsto te spremno za borbe mužjaka. Po završetku sezone parenja, jeleni rogove odbacuju, čekajući proljeće kako bi glavu okrunili novima. Potkraj kolovoza, kada kreće sezona parenja, u šumama se formiraju tradicionalna rikališta u kojima su najistaknutiji mužjaci u starosti od 7 do 9 godina. To je ujedno vrijeme kada formiraju hareme ženki koje potom čuvaju od ostalih mužjaka. Rikanjem preliminarno odmjeravaju snagu i kondiciju što, međutim, često prerasta i u prave borbe u kojima se sukobljavaju ukrštajući rogovlje i nastojeći protivnika doslovno izgurati s teritorija, ubosti parošcima i otjerati pod svaku cijenu. Razdoblje rike za jelene vrlo je intenzivno i za njegova trajanja gotovo uopće ne jedu. Zbog konstantnih sukoba, ozljeda, neprestane brige o ženkama i ostalih napora, u sezoni parenja smršave i po trideset kilograma! Kao i u ostatku prirode, ovakva nadmetanja služe prirodnoj selekciji; drugim riječima, jelenji se svijet ravna po zakonu jačega, što znači da u sukobima najuspiješnije jedinke

stječu “pravo” na prenošenje gena na potomstvo.

Košute najčešće nose po jedno mlado koje na svijet dolazi sredinom proljeća, nakon cca 34 tjedna graviditeta. Za vrijeme teljenja, košuta se izdvaja iz krda, kojemu se vraća čim tele malo ojača. Složit ćete se, iznimna životinja u svakom pogledu! A kako se čini, nisam ja ni približno jedina fascinirana ovom porodicom… Baš poput ponosnog rogovlja na glavi, noseći snažne simboličke i arhetipske karakteristike, vjerojatno je malo koja životinja toliko prisutna u mitologiji i religijama diljem svijeta kao što je to jelen. U klasičnoj antici jelen je simbol Dijane (Artemide), boginje divljine, životinja, mjeseca, lova i djevičanstva, koja je predstavljana kako vozi kola s četiri zlatna jelena, i čiji su atributi percipirani posredstvom jelenjih osobinama poput gracioznosti i brzine. Dijana/Artemida, u magijskoj predaji ujedno i božica Mjeseca i ženski princip, svojevrsna je personifikacija neba, a karakteristike nebeskog svijeta pripisuju se i jelenu koji je njezina pratnja, ili u kojeg se povremeno pretvara. Nadalje, možda mitološki ipak najpoznatiji Cernunnos, bog plodnosti, muževnosti i šuma, čije ime u prijevodu znači “Rogati”, također je prikazivan kao zreo muškarac s jelenjim ušima i rogovima. U kršćanstvu, jelen je simbol najvećeg među najvećima ‒ Isusa Krista. Ujedno, povezuje se s vjernicima odanima Kristu te predstavlja simbol pobožnosti, praštanja, čistote, predanosti i Božje ljubavi. Isus Krist je stoga često identificiran i kao “jelen među jelenima”, odnosno “vjernik među vjernicima”, dok je jelen sa zmijom pod nogama simbol Isusa koji je savladao sile zla.

Naime, prema Origenu, jelen je ljuti neprijatelj i progonitelj zmija, tj. neprijatelj zla i simbol Krista. Kao simbol Sv. Eustahija i Sv. Huberta jelen se prikazuje s raspelom među rogovima, dok je jelen bez takva raspela simbol Sv. Julijana

Bolničara. Jelen je vrlo značajan i u budizmu gdje zauzima počasno mjesto iznad ulaza u mnoge tibetanske manastire i hramove. Park jelena danas je mjesto gdje je, prema predaji, Buda održao svoju prvu propovijed, pri čemu je njegova blažena prisutnost privukla čak i sve divlje životinje u regiji, od kojih je najpoznatiji bio upravo jelen. Također, u budizmu jelen simbolizira dug život. Što konkretno jelen predstavlja za vas ‒ najbolje prosudite sami, međutim, kojoj se god simbolici priklonili, jedno je sigurno ‒ ova fascinantna životinja zasigurno nikoga neće ostaviti ravnodušnim! Naravno, kao i svi žitelji prirode kojih smo se dotakli u svojim člancima, i jelen je u Republici Hrvatskoj zaštićena svojta, čija se brojnost smanjuje što zbog konstantne fragmentacije staništa, što zbog jednog nimalo, barem prema našim nazorima, humanog sporta ‒ lova i pripadajuće mu sklonosti trofejima.

Međutim, dok je lov zakonski reguliran i ograničen za svaku sezonu i za svako stanište, dodatni problem predstavlja neutaživi krivolov i vrlo evidentan nedostatak praktične primjene normi i ljudstva da mu se stane na kraj! Posebice u našim krajevima. Ipak, podizanjem svjesnosti i njegovanjem viđenja jelena i njegovih srodnika kao istinski magičnih, prirodnih i predivnih bića, naročito kroz edukaciju koja ima kvalitetu podizanja empatije kod mlađe populacije, nadamo se boljem svijetu i budućnosti za ovaj istinski simbol besmrtne nevinosti i zaista neprikosnovenog kralja naših šuma i neprocjenjivih staništa poput Kopačkog rita! I za kraj, još jedna mala tajna…

Među nama, ako samo malo zastanete, koncentrirate se i osluhnete, čut ćete otkucaje njegova srca. Srce je to plemenito i moćno, bass line same prirode. A, vjerujte mi ‒ njegovo srce i naše je srce!

Ivana Janković

7

BBC micro:bit [31]

KODIRANJE

Poštovani čitatelji, nakon ljetnog raspusta nastavljamo seriju posvećenu BBC micro:bitu.

Malo ćemo se modernizirati tako što ćemo proučavati BBC micro:bit v.2. Nakon problema s nabavkom ove inačice, zbog poremećaja koji vladaju opskrbom elektroničkih elemenata na globalnom tržištu radi pandemije COVID-19, proizvođač je ipak pronašao rješenje tako da je sad moguće kupiti BBC micro:bit v.2.

BBC micro:bit v.2

Prvo, ako zatrebate preuzimanje firmvera morate obratiti pozornost na to da postoje tri inačice. Kako ne biste pogriješili, na samoj pločici provjerite koji ste BBC micro:bit nabavili, Slika 31.1.

Na stranici https://microbit.org/get-started/ user-guide/firmware/ pronaći ćete sve potrebne inačice firmvera i upute za ažuriranje.

Firmveri su različiti jer su na pločice ugrađivani različiti integrirani sklopovi koji upravljaju USB-komunikacijom, no u konačnici za vas se ništa ne mijenja u načinu korištenja i funkcionalnosti aplikacija, odnosno u korištenju programa koje ste dosad kreirali. Brojevi inačica ne ukazuju na razinu dostignuća, već ukazuju na tip firmvera koji je moguće instalirati.

Glavne značajke BBC micro:bita v.2 Ono što se odmah uočava kod nove pločice v.2 jest ugrađeni mikrofon i zvučnik. To će vam

Slika 31.1. Na samoj pločici BBC micro:bita ispisana je inačica. U ovom slučaju V2.20, žuta kružnica

8

omogućiti razotkrivanje i reprodukciju zvukova bez potrebe dodavanja vanjskih elemenata.

Uz mikrofon ugrađena je svjetleća dioda koja, dok svijetli, ukazuje da je on aktivan. Zgodna je i kapacitivna tipka koja je na samoj pločici izvedena kao logo.

Ugrađeni modalitet sleep/off omogućava gašenje pločice bez skidanja baterija. Na poleđini je ugrađena svjetleća dioda koja pokazuje je li pločica uključena. Nadalje, pojačano je napajanje vanjskih elemenata (osjetila, elektromotora, LED-ica…) preko rubnog priključka na 190 mA struje. Osim toga, novi nazubljeni rubni priključak omogućava lakše spajanje elemenata kada se koriste žice s krokodil-štipaljkama.

Slika 31.2. Novi elementi: žuta strelica – mikrofon, crvena strelica – LED-ica mikrofona, zelena strelica – kapacitivna tipka (logo), plave strelice – nazubljeni rubni priključak

Slika 31.3. Novi elementi: žuta strelica – pozlaćena antena, zelena strelica – zvučnik, crvena strelica – on/ off LED-ica

Slika 31.4. Blokove za zvučnik (speaker) pronaći ćete kod “Music”

Pozlaćena je antena radija i Bluetootha i još mnogo toga… Na Slici 31.2. i Slici 31.3. označeni su spomenuti elementi hardverske nadogradnje.

Kod programiranja u MC Editoru koriste se isti blokovi kao i za v.1, ali dodani su i novi blokovi specifični za v.2.

Kako koristiti nove funkcije?

Ugrađeni zvučnik radi isto kao onaj vanjski koji ste u prijašnjim vježbama spajali preko rubnog priključka. Isprobajte, u MC Editoru prepišite program sa Slike 31.4.

Ovdje valja napomenuti da svakako trebate blok “set build-in speaker ON” kako biste uključili ugrađeni zvučnik, jer bi se u protivnom proizvedeni zvuk slao samo do rubnog priključka P0.

Spojite vanjski zvučnik na P0 i softverski uključite unutrašnji zvučnik, glasat će se oba. Oba se glasaju i kad vanjski zvučnik spojite na P1 ili P2, uz potrebne prepravke programa. U tu svrhu isprobajte program sa Slike 31.5.

Kad vam zujanje dojadi ne morate skidati baterije ili izvlačiti USB-kabel kako biste uređaj ugasili, dovoljno je da pritisnete i nekoliko sekundi držite pritisnutu tipku za resetiranje koja se nalazi na poleđini pločice BBC micro:bita.

Tipku držite dok se on/off LED-ica ne ugasi. Time ste program stavili na čekanje (sleep), pritom on/ off LED-ica žmirka. Za ponovno pokretanje programa kratkotrajno pritisnite tipku za resetiranje. Što se tiče ugrađenog mikrofona, u MC Editoru ćete pronaći potrebne blokove kod “Input”, Slika 31.6.

Program sa slike prepišite, otpremite i isprobajte. Ako je sve kako valja pali se LED-ica mikrofona, a LED-displej ostaje ugašen. Ispred mikrofona zaplješćite, na LED-displeju se prikazuju izabrani crteži.

Jačina detektiranog zvuka pretvara se u brojeve koji idu od 0 do 255. Zbog toga je moguće odrediti i prag djelovanja. Isprobajte program sa Slike 31.7.

Slika 31.5. Blok “set audio pin P2” šalje ton do rubnog priključka P2. Na ovaj će se način glasati oba zvučnika, onaj ugrađeni i onaj dodani (ovo važi samo za izvode P0, P1 i P2)

Slika 31.6. Predloženi program palit će LED-displej svaki put kad mikrofon osjeti neki jači zvuk

9

Slika 31.7. Blok “set load sound threshold to 25” pronađite kod “Input … more”

Što se pak tiče mogućnosti djelovanja kapacitivne tipke, situacija je ista kao kod običnih tipki A i B. U MC Editoru prepišite program sa Slike 31.8.

Program otpremite. Ako je sve kako valja, ne događa se ništa. Kažiprstom kratkotrajno dodirnite (pressed) logo. Na LED-displeju se pali broj 1. Kažiprstom dodirujte logo oko 4 do 5 sekundi (long pressed), pojavit će se broj 0.

Ta se tipka naziva kapacitivnom jer upravo tako djeluje. Naime, trebate znati da je naše tijelo uvijek nabijeno elektrostatskim elektricitetom.

Onog trenutka kad kažiprstom dodirnemo logo dolazi do predaje naboja ugrađenom kondenzatoru pa osjetilo trenutno reagira, iako strujni krug nije zatvoren prema masi. Kod običnih tipki

mijeniti u otporničku tipku. Isprobajte program sa Slike 31.9.

Ako je sve kako valja, na LED-displeju se ispiše broj 0. Kažiprstom dodirnite logo. Ne dešava se ništa. Kako biste vidjeli da to ipak funkcionira, trebate zatvoriti strujni krug prema masi.

Ne trebaju vam premosnice, učinite to prstima.

Kažiprstom lijeve ruke dodirujte i držite logo, a potom kažiprstom desne ruke kratkotrajno (pressed) dodirnite izvod rubnog priključka kod GND. Na LED-displeju se prikazuje broj 1. To je tako jer se vaše tijelo ponaša kao otpornik koji zatvara strujni krug prema masi.

Ali to nije sve. Izvodi P0, P1 i P2 rubnog priključka mogu se također koristiti kao kapacitivne tipke, ali i kao otporničke tipke. Isprobajte, prepišite program sa Slike 31.10.

Program otpremite i isprobajte. Ako je sve kako valja, na LED-displeju se prikazuje broj 0.

Slika 31.8. Blok “on logo presed” pronađite kod “Input”

načelo je drugačije. One se nazivaju otporničke tipke jer trebaju protok struje, odnosno one, da bi djelovale, moraju zatvoriti strujni krug prema masi. Interesantna je činjenica da se kapacitivna tipka BBC micro:bita (logo) može softverski pro-

10

Slika 31.9. Blok “set logo to touch mode resistive” nalazi se kod “Pins … more”

Slika 31.10. Ovaj program pretvara izvod P0 rubnog priključka u kapacitivnu tipku

Slika 31.11. Ovaj program pretvara izvod P1 rubnog priključka u otporničku tipku

Prstom dodirnite (pressed) izvod P0 rubnog priključka. Na LED-displeju se ispisuje broj 1.

Isprobajte i program sa Slike 31.11.

Program otpremite i isprobajte. Ako je sve kako valja, na LED-displeju se prikazuje broj 0.

Lijevim kažiprstom dodirujte i držite izvod P1 rubnog priključka, a desnim kažiprstom dodirnite izvod GND rubnog priključka. Na LED-displeju bi se trebao prikazati broj 1. Ako neće, onda navla-

žite kažiprste kako biste snizili prijelazni otpor vaše kože.

To je za sada sve.

Za ove ste vježbe trebali: - BBC micro:bita v.2 - USB-kabel - kućište s baterijama za BBC micro:bit - zvučnik.

Marino Čikeš, prof.

"STEM" U NASTAVI

Slike u prilogu

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi - Fischertechnik (50) Suvremeni edukativni procesi zahtijevaju različite metode i pristupe poučavanja prema učenicima svih dobnih skupina, koji su u središtu nastavnog procesa tijekom školovanja. Usvajanje ishoda učenja i njihova primjena u svakodnevnim nastavnim problemskim zadacima rezultira njihovim uspješnim rješavanjem. Učitelji prirodoslovnih i tehničkih nastavnih predmeta (STEM) metodički povezuju stečena znanja i vještine koje se isprepliću kroz mnoštvo različitih međupredmetnih tema.

Matematičke izazove o geometrijski različitim kutovima možemo jednostavno prikazati tijekom usvajanja ishoda učenja uporabom automatiziranog robotskog modela. Rotacija koju omogućava pokretni mehanizam zorno prikazuje principe određivanja kutova pri zakretanju postolja stacionarnog robotskog modela. Problemski zadaci

koje učenik nakon usvajanja ishoda učenja aktivno rješava pomoću modela kutomjera, ubrzava proces učenja i savladavanja nastavnog gradiva o odnosima kutova u kružnici, trokutima i drugim geometrijskim pojmovima.

Primjena usvojenih ishoda učenja kroz rješavanje problemskih izazova omogućava pokretanje i upravljanje mobilnim ili stacionarnim modelima robota. Gibanje stacionarnih robota definirano je njihovim radnim prostorom i okružjem u kojem izvršavaju radne zadatke.

Rotacija postolja i pomak robotske ruke moguće je precizno određivati pomoću zadanih kutova.

Kod modela mobilnih robota (robotska vozila) učenici moraju moći primijeniti usvojena znanja o kutovima radi uspješnog rješavanja zadataka tijekom kretanja uz pravovremeno detektiranje i izbjegavanje prepreka u prostoru.

11

Odabir građevnih konstrukcijskih elemenata za izradu modela kutomjera omogućava izradu funkcionalne konstrukcije koja rotacijskim gibanjem određuje vrijednost kutova u kružnici.

Slika 1._Kutomjer Model kutomjera izrađen je od elemenata Fischertechnika, građevnih blokova, spojnih vodiča, električnih elemenata, senzora (tipkala, fototranzistora), međusklopa (TXT) i izvora napajanja (baterija).

Konstrukcija robotskog modela izrađena je pomoću detaljne tehničke dokumentacije koju izrađuje inženjerski tim koji nadgleda glavni inženjer. Inženjerski tim određuje dinamiku izrade konstrukcije kutomjera pomoću dokumentacije i plana rada. Smještanje i pozicija elektrotehničkih elemenata te njihovo ožičenje vodičima osigurava kontinuirani rad tijekom nastavnog procesa i funkcionalnost robotskog modela.

Postupak ožičenja svjetlosnih indikatora (LED), elektromotora, svjetlosnih senzora (fototranzistora), senzora dodira (tipkala) i sučelja (međusklopa) zahtijeva precizno mjerenje udaljenosti. Proces spajanja slijedi točan odabir duljine vodiča, njihovo povezivanje spojnicama s međusklopom i električnim elementima.

Izrada konstrukcije modela ‒ Kutomjer Konstrukcija Kutomjera, povezivanje vodičima s međusklopom, provjera rada električnih elemenata (LED-lampica, elektromotor) i senzora (tipkalo, fototranzistori).

Automatizirani robotski model upotrebljavamo kao digitalno učilo za određivanje kutova tijekom provedbe nastavnog procesa u matematici, fizici, tehničkoj kulturi i informatici (programiranje).

Slika 2._FT_elementi1 Konstrukcija je izrađena od osnovnih elemenata Fischertechnika, građevnih blokova, spojnih vodova, električnih i elektroničkih elemenata.

Konstruktorski tim inženjera dogovara, projektira i dizajnira funkcionalni model robotskog automatiziranog digitalnog kutomjera koji zakretanjem pokazuje zadani kut pomoću svjetlosnih indikatora (LED).

Tim inženjera planira faze izrade konstrukcije, ugrađuje elektrotehničke elemente i projektira ožičenje vodičima različitih duljina. Ugradnja elektrotehničkih elemenata i ožičenje osigurava potpunu funkcionalnost robotskog modela uz

12

odabir optimalnog broja vodiča. Ožičenje elektromotora, senzora dodira (tipkala), svjetlosnih senzora (fototranzistora) s međusklopom zahtijeva detaljan plan pri izradi projekta. Programski inženjer izrađuje plan (algoritam) rada, programski kod, provjerava ispravnost senzora, elektromotora, LED-lampica i obavlja završno testiranje prije pokretanja digitalnog kutomjera.

Faze izrade konstrukcije modela: 1. Pozicioniranje i spajanje statičnog dijela postolja nosača na podlogu.

2. Umetanje rotirajućeg zupčanika na statični dio postolja.

3. Postavljanje mehanizma rotacije kutomjera s prijenosnim mehanizmom na rotor elektromotora.

4. Postavljanje senzora dodira (tipkalo, I1) za pokretanje i zaustavljanje programa.

5. Postavljanje svjetlosnih senzora (fototranzistori, I5) za određivanje početnog položaja (kalibracija, kut 0°).

6. Postavljanje svjetlosnih senzora (fototranzistori, I6–I8) za određivanje kutova (90°, 180°, 270° i 360°) položaja postolja kutomjera.

7. Postavljanje svjetlosnih indikatora pokazatelja kuta rotacije (LED).

8. Izrada algoritama i računalnih programa s potprogramima za automatizirano upravljanje modelom kutomjera.

Napomena: Duljinu vodiča sa spojnicama određuje udaljenost električnih elemenata od međusklopa. Pozicija međusklopa i izvora napajanja (baterija U = 9 V) određena je ulazno-izlaznim elementima spojenima na međusklop modela kutomjera.

Izradit ćemo model Kutomjera koji je automatski upravljan pomoću fototranzistora (I5-I8) i tipkalom (I1) za pokretanje programa.

Prvi zahtjev prilikom izrade konstrukcije modela postavljanje je stabilnog nepomičnog postolja, ugađanje mehanizma prijenosa s velikim crnim rotirajućim zupčanikom, pregledno i uredno spajanje LED-lampica, elektromotora i senzora s vodičima, međusklopom i računalom.

Slika 3._konstrukcijaA Slika 4._konstrukcijaB Slika 5._konstrukcijaC Nosači postolja izvedeni su pomoću četiri crna građevna bloka s dva spojnika postavljena na podlogu. Nosači postolja pozicionirani su s desne strane u sredini podloge. Dva građevna

bloka pozicionirana su u petom i sedmom stupcu četvrtog reda podloge. Nasuprot njima umetnuta su dva građevna bloka u šestom redu.

Slika 6._konstrukcijaD Elektromotor je postavljen na gornje spojnike dva nosača koji su pozicionirani na podlogu u trećem stupcu desetog i jedanaestog reda.

Kućište rotacionog mehanizma pužnog vijka umetnuto je na utore elektromotora s prednje strane i rotora elektromotora.

Građevne elemente postolja nosača elektromotora upotrebljavamo za precizno podešavanje položaja elektromotora (M1) koji zakreće (rotira) pomični dio postolja i precizno regulira kut otklona (rotaciju).

Napomena: Precizno pozicioniranje elektromotora na podesivom nosaču omogućava promjenu položaja (naprijed ili nazad) i osigurava zakretanje pomičnog postolja za programski zadani kut. Zupci velikog zupčanika moraju se precizno podesiti s pužnim vijkom koji prenosi vrtnju elektromotora (M1) i zakreće pokretni dio postolja za definirani kut otklona.

Slika 7._konstrukcijaE Mali crveni kutni element postavljen je okomito na rotirajući dio postolja. Njegova uloga je omogućiti umetanje postolja za LED-lampicu (O3) u koje je umetnuta. Nasuprot je postavljen nosač fototranzistora. Visina nosivog stupa osigurava idealan položaj svjetlosnog senzora (fototranzistora I5) koji određuje početni položaj zakretanja robotskog modela (0°) i krajnji položaj (360°).

Pužni vijak omogućuje usporavanje brzine vrtnje elektromotora (M1) čime je osigurano kontinuirano precizno zakretanje postolja u oba smjera.

Slika 8._konstrukcijaF Slika 9._konstrukcijaG Nosivi stupovi svjetlosnih senzora postavljeni su u ravnini nasuprot početnom čime je osigurana preciznost tijekom rada robotskog modela pri određivanju kuta zakretanja.

Napomena: Precizno očitanje svjetlosnih senzora (I5–I8) osigurava optimalna udaljenost izvora konstantne svjetlosti LED-lampice (O3).

Slika 10._konstrukcijaH Slika 11._konstrukcijaI Slika 12._konstrukcijaJ Automatizirani model kutomjera omogućava rotaciju u dva smjera; (cw – smjer kretanja

kazaljke na satu i ccw – smjer suprotan od kretanja kazaljke na satu). Elektromotor (M1) programski pokrećemo i testiramo rad, rotaciju postolja robotskog modela. Nakon provjere rada potpuni popis građevnih FT-elemenata olakšava izradu konstrukcije.

Napomena: testiranjem programski ispitujemo različite brzine i maksimalnu brzinu rotacije (8) koju elektromotor (M1) može podnijeti. Ovaj korak nam osigurava pravovremenu detekciju svjetlosti koja očitanjem na svjetlosnim senzorima (fototranzistorima I5–I8) zaustavlja zakretanje i pokazuje kut.

Slika 13._konstrukcijaK Slika 14._konstrukcijaL Umetanje pužnog vijka osigurava usporavanje brzine vrtnje elektromotora i omogućuje precizno zakretanje postolja sortirnog stroja.

Napomena: Kod podešavanja preciznog položaja pužnog prijenosa nužno je podesiti usporednu poziciju pužnog vijka i velikog zupčanika koji rotira ovisno o smjeru vrtnje elektromotora.

Slika 15._konstrukcijaLJ Pet postolja za LED-lampice pozicioniramo u obliku znaka plus (+). LED-lampice umetnemo u kućišta postolja i na njih postavimo kapice zelene boje.

Svjetlosne indikatore postavljamo s lijeve prednje strane podloge radi preglednosti tijekom određivanja kutova. LED-lampice signaliziraju kut otklona rotirajućeg zupčanika i određuju vizualno kut. Provjera kuta otklona pomoću robotskog modela kutomjera olakšava učenicima savladavanje ishoda učenja.

Napomena: Postolja lampica obavezno postaviti u položaj radi veće preglednosti i jednostavnijeg umetanja spojnica vodiča tijekom spajanja LED-lampica s međusklopom.

Slika 16._konstrukcijaM Slika 17._konstrukcijaN Veliki crni građevni blok pozicioniran je u gornjem lijevom kutu postolja uz njegov lijevi rub.

Dvostrani spojni crveni element umetnut je s unutarnje strane velikog crnog građevnog bloka.

Na njegovu spojnicu učvršćen je međusklop okrenut u položaj koji pregledno pokazuje ulazno-izlazne konektore (utore) na koje spajamo električne elemente i senzore.

Napomena: Izvor napajanja umetnut je na vrh nosivog stupa međusklopa čime je osigurana stabilnost, brza i jednostavna izmjena baterije.

13

Slika 18._konstrukcijaNJ Slika 19._konstrukcijaO Senzor dodira (tipkalo I1) uključuje i isključuje pokretanje (program) i određuje početni položaj modela. Položaj tipkala na desnoj strani elektromotora (M1) osigurava kontinuirani rad tijekom zakretanja postolja modela kutomjera.

Napomena: Duljina vodiča sa spojnicama određena je početnom i krajnjom pozicijom robotskog modela kutomjera i međusklopa.

Pozicioniranje međusklopa u odnosu na model i izvor napajanja (baterija) definirana je ulaznim i izlaznim elementima smještenima na modelu sortirnog stroja.

Napomena: provjerite napon izvora napajanja (bateriju) i povežite uredno složenim vodičima pravilne duljine s međusklopom. Ulazne i izlazne električne elemente povežite s međusklopom i ispitajte njihov rad alatom Test u programu RoboPro. Slika 20._TXT Shema spajanja elemenata sa TXT-međusklopom: 1. elektromotor spajamo na izlaz (M1) 2. LED-lampice spajamo na izlaze (O3–O8) i zajedničko uzemljenje (┴) 3. tipkalo spajamo vodičima na digitalni ulaz (I1) 4. fototranzistore spajamo vodičima na digitalne ulaze (I5–I8). Povezivanje međusklopa s električnim elementima robotskog modela kutomjera zahtijeva precizno mjerenje udaljenosti, i pregledno postavljanje vodiča na duljinu koja dozvoljava rotaciju od početnog položaja (0°) do krajnjeg kuta otklona (360°).

Napomena: sve elektroničke elemente povezujemo prije spajanja izvora napajanja (baterija).

Slika 21._FT_elementi2 Detaljan popis FT-elemenata omogućava brzu i funkcionalnu izradu konstrukcije modela kutomjera.

Slika 22._Kutomjer1 Napomena: Tijekom izrade konstrukcije moguće je različito rasporediti FT-elemente na podlogu.

Provjera rada elektroničkih elemenata provodi se prije izrade algoritma i programa: 1. povezivanje TXT-sučelja s računalom, ulaznim i izlaznim elementima 2. provjera ispravnog rada električnih elemenata: tipkala, fototranzistora, elektromotora i LED-lampica 3. provjera napona izvora napajanja (baterija U = 9 V)

14

4. provjera komunikacije između TXT-međusklopa i programa RoboPro. Zadatak_1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji provjerava ispravnost spojenih električnih elemenata (LED-lampice, elektromotor) s digitalnim izlazima međusklopa (TXT).

Pokretanjem programa uključe se sve LED-lampice na jednu sekundu i isključe. Nakon isključivanja svih LED-lampica, elektromotor se uključi i vrti u jednom smjeru jednu sekundu, zaustavi na jednu sekundu, vrti se u drugom smjeru jednu sekundu i zaustavi. Nakon zaustavljanja elektromotora program ne radi.

Slika 23._Test_out Program RoboPro pokreće izvršavanje programa pritiskom na alat Start (zeleno) koji je smješten na alatnoj traci programa.

Glavni program upravlja radom modela izvršavanjem potprograma Test. Nakon završetka rada potprograma Test glavni program ne radi.

Potprogram Test izvršava četiri potprograma u nizu.

Potprogram Lamp_on uključuje LED-lampice na izlazima (O3–O8) međusklopa.

Potprogram Time definira period izvršavanja programa od jedne sekunde.

Potprogram Lamp_off isključuje LED-lampice na izlazima (O3–O8) međusklopa.

Potprogram Motor provjerava ispravan rad elektromotora (M1). Uključi elektromotor (M1 = cw) na jednu sekundu, zaustavi (M1 = stop) na jednu sekundu, uključi elektromotor (M1 = ccw) na jednu sekundu i zaustavi (M1 = stop).

Zadatak_2: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji provjerava ispravnost spojenih električnih elemenata (LED-lampica, elektromotor) i senzora (tipkalo I1, fototranzistor I5) s digitalnim ulazima međusklopa (TXT). Pokretanjem programa, program provjerava stanje tipkala (I1 = 0). Pritiskom tipkala (I1 = 1) uključi se LED-lampica (O3 = on) i elektromotor (M1 = cw) na jednu sekundu. Program se izvršava dok fototranzistor (I5) ne detektira svjetlost LED-lampice.

Elektromotor se isključi (M1 = stop), program ne radi.

Slika 24._Test_in Uključivanjem alata Interface Test vidimo rad programa u RoboPro sučelju u realnom vremenskom periodu.

Zadatak_3: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji kontinuirano provjerava poziciju

robotskog modela i kalibrira ga u početnu poziciju, kut (α = 0°) pritiskom tipkala (I1 = 1).

Završetkom kalibracije program kontinuirano provjerava tipkalo (I1 = 0). Pritiskom tipkala (I1 = 1) elektromotor (M1) rotira postolje dok fototranzistor (I6) ne detektira svjetlost LED-lampice (O3 = on) smještene na rotirajućem postolju.

Nakon detekcije svjetlosti fototranzistor (I6) isključi elektromotor (M1) i LED-lampicu (O5).

Uključi se LED-lampica (O6), koja signalizira pomak kuta (α=90°) i program se zaustavi.

Slika 25._Kružnica_kut Slika 26._Kalibracija Pokretanjem programa, program provjerava stanje tipkala (I1 = 0). Pritiskom tipkala (I1 = 1) uključi se LED-lampica (O3 = on) i elektromotor (M1 = ccw) koji rotira postolje. Program se izvršava dok fototranzistor (I5 = 0) ne detektira svjetlost LED-lampice. Očitanjem svjetlosti, fototranzistora (I5 = 1) isključi elektromotor (M1 = stop) i uključi LED-lampicu (O5 = on). Rotirajuće postolje programski je pozicionirano (kalibrirano) u kut (α=0°).

Program kontinuirano provjerava stanje tipkala (I1 = 0). Pritiskom tipkala (I1 = 1), elektromotor (M1 = ccw) rotira u suprotnom smjeru sve dok fototranzistor (I6 = 0) ne detektira svjetlost LED-lampice (O3 = 1). Očitanjem svjetlosti, fototranzistora (I6 = 1) isključi elektromotor (M1 = stop), uključi LED-lampicu (O6 = on) i isključi LED-lampicu (O5 = off). Rotirajuće postolje programski je pozicionirano u kut (α=90°).

Zadatak_4: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji kontinuirano provjerava poziciju robotskog modela i kalibrira ga u početnu poziciju, kut (α=0°) pritiskom tipkala (I1 = 1).

Slika 27._Kut_90 Završetkom kalibracije program kontinuirano provjerava tipkalo (I1 = 0). Pritiskom tipkala (I1 = 1) elektromotor (M1) rotira postolje dok fototranzistor (I6) ne detektira svjetlost LED-lampice (O3 = on) smještene na rotirajućem postolju.

Nakon detekcije svjetlosti, fototranzistor (I6) isključi elektromotor (M1) i LED-lampicu (O5).

Uključi se LED-lampica (O6) na jednu sekundu i isključi. Nakon isključivanja LED-lampice (O6), kontinuirano se ponavlja uključivanje signalnih LED-lampica (O4–O6) na pola sekunde i isključivanja dok ne pritisnemo tipkalo (I1). LED-lampice signaliziraju pravi kut (α=90°) i program se zaustavi.

Zadatak _5: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji kontinuirano provjerava poziciju robotskog modela i kalibrira ga u početnu poziciju, kut (α=0°) pritiskom tipkala (I1 = 1).

Slika 28._Kut_180 Završetkom kalibracije program kontinuirano provjerava tipkalo (I1 = 0). Pritiskom tipkala (I1 = 1) elektromotor (M1) rotira postolje dok fototranzistor (I6) ne detektira svjetlost LED-lampice (O3 = on) smještene na rotirajućem postolju.

Nakon detekcije svjetlosti, fototranzistor (I6) isključi LED-lampicu (O5) i uključi LED-lampicu (O6). Tri signalne LED-lampice (O4–O6) uključe se na pola sekunde i isključe. Nakon isključivanja, LED-lampica (O6) ostaje uključena i elektromotor (M1) se vrti dok fototranzistor (I7) ne detektira svjetlost LED-lampice (O3 = on).

Nakon detekcije svjetlosti, fototranzistor (I7) isključi elektromotor (M1) i LED-lampicu (O6).

Uključi se LED-lampica (O7) i započinje proces uključivanje signalnih LED-lampica (O5–O7) na pola sekunde i isključivanja dok ne pritisnemo tipkalo (I1). LED-lampice signaliziraju kut otklona (α=180°) i program se zaustavi.

Izazov_1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji kontinuirano provjerava poziciju robotskog modela i kalibrira ga u početnu poziciju, kut (α=0°) pritiskom tipkala (I1 = 1).

Završetkom kalibracije program kontinuirano provjerava tipkalo (I1 = 0). Pritiskom tipkala (I1 = 1) elektromotor (M1) rotira postolje dok fototranzistor (I8) ne detektira svjetlost LED-lampice (O3 = on), motor se zaustavi, signalizira kut otklona (α = 270°) i program se zaustavi.

Slika 29._Kut_270 Izazov_2: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji kontinuirano provjerava poziciju robotskog modela i kalibrira ga u početnu poziciju, kut (α = 0°) pritiskom jednog od tipkala (I1– I4). Završetkom kalibracije program kontinuirano provjerava pritisnuto tipkalo (I1–I4). Pritiskom tipkala (I1–I4) elektromotor (M1) rotira postolje dok fototranzistor (I5‒I8) ne detektira svjetlost LED-lampice (O3 = on), motor (M1) se zaustavi, signalizira kut otklona (α = 90°‒360°). Program se neprekidno ponavlja dok ga ne zaustavimo pritiskom na alat Stop u RoboPro sučelju.

Slika 30._FT_Kutomjer_360 Napomena: Četiri usporedna programa izvršavaju se kontinuirano.

Petar Dobrić, prof.

15

BRODOGRADNJA

Prvi lukobran za proizvodnju električne energije

U blizini francuske luke Brest provodi se ispitivanje prototipa prvog lukobrana za proizvodnju električne energije.

Lukobran nazvan Dikwe predstavili su François Houllier, predsjednik i izvršni direktor IFREMER-a sa suradnicima. Naziv Dikwe izveden je od engleske riječi dike ili dyke, nasip, w za wave, val i e za energy, energija.

Ovim projektom namjerava se osigurati obalne zaštitne lukobrane novim energetskim sustavom za transformaciju energije valova. Opremljeni su oscilirajućim zakrilcima, koje pokreće energija morskih valova. Na taj način bi se energija valova iskorištavala za dobivanje električne energije.

Prva faza projekta počela je 2020. godine kada je testiran prototip u mjerilu M1:15. Ispitivanja su se vršila u testnim bazenima IFREMER-a u Brestu. Usavršavanjem prototipa, procijenjeno je da će iskorištavati 60% energije valova.

16

Druga faza projekta počela je u srpnju 2022. u blizini plaže Saint Anne du Portic kraj Bresta.

Testira se prototip dimenzija 4,5*6 m, Prototip je postavljen na fiksni nosač. Za plime je u potpunosti pod morem. Opremljen je senzorima za mjerenje valova i proizvodnju električne energije.

“Projekt Dikwe izvrstan je primjer suradnje znanosti i gospodarstva te je u potpunosti u skladu s energetskom tranzicijom, održivim razvojem i poticanjem otvaranja zelenih radnih mjesta”, naglasio je François Houllier, predsjednik i glavni izvršni direktor IFREMER-a.

Treća faza projekta planira se za 2023. godinu. Sastojat će se od ispitivanja četiri puta većeg prototipa koji će biti gotovo 20 m širok te ukupne snage reda veličine jednog megavata.

Puštanje u pogon očekuje se 2024. na lokaciji u Bretanji.

Izvor: Pametni gradovi Fany Bilić

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

CAMERA OBSCURA prvi dio Princip rada camere obscure bio je poznat u staroj Kini i Indiji i ta su znanja opisivali u svojim djelima stari grčki filozofi, a njih je prenosio arapski učenjak Alhazen (Ibn al-Haytham) u XI. stoljeću. U razdoblju renesanse Leonardo da Vinci preporučivao je mladim slikarima da koriste cameru obscuru kao pomoćno sredstvo. Tek je u IXX. stoljeću Nicephore Niepce koristio cameru obscuru kako bi napravio fotografiju i to mu je pošlo za rukom 1826. godine. Malo je autora danas koji se ozbiljno bave izražajnim mogućnostima camere obscure. Njene su mogućnosti bezgranične tako da maštovitim i kreativnim ljudima ona otvara nove prostore za stvaranje i djelovanje. Priču o cameri obscuri, kako je napraviti i kako je koristiti, donosimo u nekoliko nastavaka.

U tehničko-tehnološkom smislu cameru obscuru možemo opisati kao primitivni oblik fotoaparata ili praoblik. Kako bismo lakše shvatili cameru obscuru, na trenutak ćemo se vratiti osnovnom principu nastajanja fotografije. Dakle, da bismo napravili fotografiju, trebamo imati svjetlu nepropusno zatvoreni prostor, kutiju. Na toj kutiji trebamo imati mali otvor, rupicu za prolazak svjetla, a na stranici kutije nasuprot rupici treba biti svjetloosjetljivi materijal. Kada propustimo potrebnu količinu svjetla kroz rupicu na svjetloosjetljivi materijal, napravit će se slika. Gornja slika desno od ovoga teksta prikazuje unutrašnjost analognog aparata, tj. prostor gdje se nalazi svjetloosjetljivi materijal na koji pada propušteno svjetlo. Slika desno prikazuje kutiju za cipele koja je preuređena u sjajnu cameru obscuru. Dakle, bez razlike radi li se o najsuvremenijem analognom ili digitalnom fotoaparatu, ili o najobičnijoj kutiji za cipele koja je pretvorena u cameru obscuru, oni moraju imati dva elementa s istom funkcijom.

To je otvor za prolazak svjetla u zamračenu kutiju i zatvarač kojim kontroliramo koliko ćemo dugo propuštati svjetlo na svjetloosjetljivi materijal.

Fotoaparat ima otvor za propuštanje svjetla koji se zove blenda i nalazi se u središtu objektiva.

Veličinu otvora u objektivu možemo mijenjati ovi-

sno o količini raspoloživog svjetla ili o želji koju dubinsku oštrinu želimo. Različite otvore blende prikazuje slika desno od ovoga teksta. Otvor u cameri obscuri jako je mali, sićušan i pravi se vrhom igle za šivanje. Ta mala rupica vidljiva je na ove dvije slike ispod teksta.

Za razliku od fotoaparata koji ima niz otvora, blenda camere obscure ima samo jedan mali, sićušni otvor, kako to prikazuje slika lijevo iznad ovoga teksta. I fotoaparat, a i camera obscura, pored blende imaju zatvarač. Kod fotoaparata zatvarač je programiran pa su brzine iskazane u dijelovima sekunde i punim sekundama. Zatvarač kod camere obscure je mehanički, tj. to je komad kartona kojim poklapamo rupicu i skidamo ga rukom. Ekspozicije, odnosno dužine osvjetljavanja kod camere obscure ovise o veličini rupice, količini svjetla, tj. je li dan sunčan ili oblačan, snimamo li na dnevnom svjetlu ili u zatvorenom prostoru pod postojećom rasvjetom.

To vrijeme osvjetljavanja ovisi još i o žarišnoj duljini camere obscure.

POGLED UNATRAG NAJVEĆA CAMERA OBSCURA NA SVIJETU Najveća camera obscura napravljena je 2006. godine na vojnom aereodromu u Irvineu u Kaliforniji u hangaru broj 115. Cijeli hangar bio je obojan crnom bojom i potrošeno je oko 6 000 litara boje.

Zatim je korištena pjena za popunjavanje praznina – oko 4 900 litara, crna samoljepljiva trake – oko 2,4 km i još se koristilo oko 150 litara crne boje u spreju. U ovoj pripremi hangara za cameru obscuru sudjelovalo je 400 volontera pod vodstvom šest umjetnika: Jerry Burchfield, Mark Chamberlain, Jacques Garnier, Rob Johnson, Douglas McCulloh i Clayton Spada. Unutar ovoga prostora razapeto je platno dužine 34 metra i širine 9,8 metara na koje je naneseno 80 litara svjetloosjetljive emulzije. Platno je bilo udaljeno od rupice 17 metara, vrijeme osvjetljavanja bilo je 35 minuta, a veličina otvora rupice nešto manja od 6 mm. Oko 80 volontera razvijalo je ovu veliku sliku za čije je razvijanje potrošeno 2300 razvijača i 4500 litara fiksira, a na kraju je fotografija oprana velikim vatrogasnim šmrkom.

Slika je prvi put pokazana 12. srpnja 2006. godine u hangaru gdje je i snimljena. Sljedeće godine u rujnu bila je izložena u Art Center College of Design u Pasadeni u Kaliforniji, a 2011. u Muzeju umjetnosti u Pekingu, Kina i još na nekoliko važnih izložbi i mjesta u svijetu. Ovaj pothvat govori o velikom ljudskom entuzijazmu.

ANALIZA FOTOGRAFIJA Borislav Božić

Borislav Božić rođen je 1956. godine.

Diplomirao je na studiju likovne kulture, smjer grafika na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Otišao je u mirovinu kao profesor.

Kontinuirano bavljenje pedagoškim radom i umjetničkom praksom priskrbilo mu je niz nagrada i priznanja. Selektor je i član žirija na mnogobrojnim izložbama. Sudionik je niza međunarodnih likovnih kolonija. Inicira i utemeljuje Galeriju Principij u okviru rada Fotokluba Rijeka. Potiče i osniva Fotosavez Primorsko-goranske županije s ciljem okupljanja i dinamiziranja rada fotografskih autora s primorsko-goranskoga područja. Kao dobitnik niza priznanja i nagrada za svoj

rad s ponosom ističe i izdvaja samo ove tri nagrade: • Instruktor-savjetnik s Plaketom Izidora Kršnjavog • Godišnja nagrada Grada Rijeke 2017. godine • Nagrada Tošo Dabac 2019. godine. Član je HDLU-a Rijeka i u dva mandata bio je član Umjetničkog savjeta HDLU-a Rijeka.

Predsjednik je Fotokluba Rijeka i Fotosaveza Primorsko-goranske županije.

“Već pola stoljeća pokušavam otkriti tajnu slike, a tajna izmiče. Možda je ljepota baš u traganju, u procesu traženja. Putevi i puteljci istraživanja misterija fotografije uvijek su neizvjesni, a rezultati čudesni. Bavim se svim fotografskim praksama - bez ograničenja - jer je cilj u konačnici dobra slika. U ovih mojih više od pedeset godina bavljenja fotografijom prošao sam kroz raznovrsne pokuse, kemije i alkemije i nisam dokučio tajnu koja se skriva u mračnom prostoru analognih ili digitalnih ‘kutija’. A sve što je u mraku ili nastaje iz mraka jeste tajna i valja je otkrivati. Neizvjesnost je stalni pratilac misterija fotografskog rada, zato što sam pravim, najčešće od kartona, svoje fotoaparate, svoje camere obscure.” v

SF PRIČA

Eksperiment profesora Whitemanna Profesor Whitemann sjedio je za stolom od punog drveta, zavaljen u udoban naslonjač.

U ruci je držao čitač, bjelina zaslona osvjet­ ljavala mu je lice. Jedino upaljeno svjetlo u njegovoj radnoj sobi bila je stolna svjetiljka, prigušena skoro do kraja. Ormari s policama, natrpani knjigama, rukopisima i bilješkama; još jedan naslonjač nasuprot profesoru; teške zavjese navučene na prozor: sve su to bili zlokobni obrisi što su izranjali iz polutame.

“Propao je”, pomisli Honey Hilger dok joj je debeli sag prigušivao korake. Usprkos slabom svjetlu vidjela je kako je profesorovo lice ispijeno, naborano, očiju što kao da su utonule u duplje, kože nezdrave žućkaste boje. Kose nije imao. Dobro je pamtila njegovu bujnu sijedu kosu.

Profesor, potpuno udubljen u štivo na čitaču, kao da je nekim šestim čulom osjetio kako više nije sam. Trgnuo se, podigao pogled, odmjerio znamenitu arheologinju pred sobom, ugasio čitač i zaklopio ga.

“Hvala što ste se odazvali mom pozivu”, rekao je hrapavim glasom. “Bojao sam se da nećete, s obzirom da se na fakultetu nismo baš slagali.”

“Blago rečeno”, odvrati Honey. Iako je slušala sva njegova predavanja, ispite je ‒ srećom, pomisli ona ‒ polagala kod asistenata. Whitemann odmahne ruksom.

“Pustimo sad to, kolegice. Puno je vremena prošlo. Kao što vidite”, pokazao je na sebe, “dani su mi odbrojani. Nije potrebno da vam sad podastirem svoju povijest bolesti. Bio bi to podebeli spis da je na papiru.” “Žao mi je to čuti”, odgovori Honey. Iskreno.

Nekako, kao da je profesorovo stanje izbrisalo ogorčenje i bijes koji je prema njemu bila osjećala na studiju. Ili su to ipak bile godine provedene na bezbrojnim arheološkim iskopinama diljem poznate Galaksije? Ushit nakon gotovo svake nove gradine koju je iskopala i bezbrojnih predmeta i blaga koja je nalazila. Pustolovine

i slava, ne samo u struci. Sve ono, morala si je priznati, što vjerojatno ne bi iskusila da nije bilo njega. Whitemann joj pokaže neka sjedne u naslonjač nasuprot njemu.

“Znate, od svih mojih studenata, Vi ste najbo­ lja. I to ne samo u Vašoj generaciji. Dopustit ćete umirućem čovjeku da osjeti makar mrvicu ponosa zbog toga. Ali zvao sam Vas zbog druge stvari.” “Želim da posvjedočite jednom eksperimentu.”

Profesor iz ladice u stolu izvadi jednu kutiju. U

21

polutami je izgledalo kao da je drvena. Otvorio ju je, u njoj je na tamnoj podlozi počivao dragi kamen. Blijedo zeleno svjetlo što je neobjašnjivo zračilo iz kristala činilo je profesorovo lice sablasnim. Kamen je bio okovan nepravilnom metalnom mrežom. Platina, prisjeti se Honey.

Osjetila je kako je spopada uzbuđenje, kao da treba još samo nekoliko poteza kistom da se ispod pijeska razotkrije ljepota nekog prastarog mozaika. Nagnula se prema stolu da bolje vidi.

“Dakle, znate što je ovo, kolegice?” Profesor uzme kamen i podigne ga. “Čula sam... Ali nikad nisam vidjela...

Sharamanski dragulj!”

“Legenda, zar ne? O kojoj su zapisi rijetki, ali rasprostranjeni diljem Galaksije.”

“Među raznim civilizacijama, živućim i izumr­ lim. Nepoznatog porijekla. Drevni, sigurno ih je više...”

“Nesumnjivo.”

“Svojevremeno sam naišla na jedan izvorni starokahtanski zapis. Sa crtežom. U knjižnici Kahtanskog carskog sveučilišta. Drugi prijepisi, oni u arheološkim knjigama i radovima, bili su mi naravno poznati i prije. Ali nikad nisam niti jednog...” Honey pogleda profesora Whitemanna.

“Gdje ste ga našli?”

Profesor se nasmiješi. Honey osjeti nadmoć u tom smiješku. Kao da gleda neko niže biće pred sobom. Nije joj se to sviđalo, opet se u njoj stala meškoljiti odbojnost koju je prema njemu osjećala na studiju.

“Nije bitno. Recimo samo da ljudi ponekad ne znaju što prodaju. A ja ih se nisam trudio podučavati.”

“Kao u nekim muzejima? Ne pitaj odakle im izlošci!”, zlobno će Honey.

“Upravo tako...” Profesor je promatrao dragulj i promjenjivo svjetlo što ih je oboje obasjavalo.

A onda se Honey ukipi. Jer, osim mistične ljepote njihova svjetla, sharamanski dragulji spominjali su se iz još jednog razloga.

“Spomenuli ste eksperiment”, polako će Honey, dok su je obuzimale sve mračnije slutnje.

Dragulji su bili mitski, ali ono što se ponegdje o njima pisalo mogla je biti samo bajka. A možda...

Osjetila je kako joj studen plazi uz leđa.

“Tako je. Želim da mu svjedočite.”

“Da svjedočim čemu?” “Činjenici da sam u ovom trenutku još uvijek živ. I da ću uskoro biti mrtav, sa sharamanskim

22

draguljem u ruci.” Profesor je sa stola uzeo zavoj.

Stegnuo je dragulj lijevom šakom i onda čvrsto omotao zavojem. “Te da ću poslije toga ponovno oživjeti.”

“To je vrlo opasna igra, profesore.” “Čega se imam bojati?”, bolno se nasmiješi profesor. “Liječnici mi daju još mjesec ili dva, ako i toliko. Što je to što ću propustiti ako... eksperiment ne uspije?”

“Zapisi su vrlo neodređeni... Svašta se u njima spominje...”

Profesor pogleda zamotanu šaku, a onda nju. “Što?”, upita ga Honey.

“Osjećam...”, zastao je, “toplinu u šaci. I još nešto... Kao da mi struji, prodire kroz kožu...

Moglo bi djelovati!”

S uzbuđenim povikom, profesor iz kutije u kojoj je bio dragulj uzme nešto maleno. Honey shvati da je to kapsula. Pohitala je oko stola, posegla za profesorom, ali on je brzo stavio kapsulu u usta i zagrizao, čulo se kako zubi škrguću.

Honey je uhvatila profesora Whitemanna za ramena. U očima mu je mogla vidjeti spokoj, a onda mu se tijelo zgrčilo, ukočilo u naslonjaču i potom se opustilo. Klonuo je, glava mu se nagnula na stranu, oči ostale zuriti u prazno, bez sjaja života u njima. Honey ga je pustila i odmaknula se.

Svjedočila je smrti profesora Whitemanna.

Honey Hilger u svojim se arheološkim pustolovinama diljem poznate Galaksije u više navrata našla u društvu smrti. Ponekad je ono što je iskopavala bilo opasno ili su drevni hodnici i labirinti bili posuti klopkama. Nerijetko bi njena istraživanja privukla pažnju zlih ljudi.

Profesorova smrt ostavila ju je praznom.

Uistinu na studiju nije s njime bila u dobrim odnosima. Razlike u pogledima dovodile su do svađa što su iz njegova kabineta odjekivale hodnicima fakulteta. Honey je imala brz i oštar jezik.

A profesor je ‒ u jednom je trenutku postala toga svjesna ‒ u njoj vidio suparnicu. Dobri arheolozi, koji uistinu nešto otkrivaju i proučavaju, mogu lakše računati na stipendije, potpore i donacije od onih čije je vrijeme polako već prolazilo. I premda je profesor Whitemann i nakon njenog diplomiranja imao određenih uspjeha, s njenim se skoro detektivskim nosom za nanjušiti bogata nalazišta nije mogao mjeriti.

A sada je svim tim suparništvima došao kraj. Tijela klonulog u naslonjaču, lijeve ruke spuštene, šake zamotane zavojem.

Honey priđe i opipa mu bilo. Formalnost, znala je. Treba pozvati policiju, čekala ju je duga noć.

Pogotovo kad doznaju za njihove svađe. A onda joj pogled padne na zamotanu šaku.

Sagnula se, primila je, privukla sebi. I zaprepašteno ustuknula. Šaka je ispod zavoja bila topla!

Toplija od normalne temperature.

U glavi je hitro prelijetala sve zapise o sharamanskim draguljima koje je imala prilike čitati.

I ne, niti jedan nije podrobno opisivao što se događa s onim koji umre i potom, držeći dragulj, opet oživi.

A što ako je profesor bio u pravu?

Honey Hilger nagledala se dovoljno čuda po Galaksiji da ništa unaprijed nije odbacivala kao glupost. Sve je bilo moguće ako su to dopuštali prirodni zakoni. Što ljudi neke stvari nisu znali objasniti, to je bila druga stvar.

Odjednom, iz profesorova se grla začuje neki duboki zvuk, poput režanja. Tijelo mu se počelo grčiti. Honey odskoči. Profesor se izvije, tijelo mu više nije bilo slabašno, izmučeno bolešću. Glava mu se uspravi, oči mu bljesnu. Pogledao je Honey nekim divljačkim sjajem, kao da nije znao tko je ona i što radi u njegovoj sobi.

Pred sleđenom Honey, lice mu se stalo mije­ njati. Koža kao da se parala, ali odmah i zacjeljivala dok se izduživalo u ušiljenu njušku. Čeljusti su se punile oštrim zubima. Desnom je rukom rastrgao košulju koju je nosio. Sva odjeća na njemu sad je bila pretijesna, snažni mišići su bujali i oslobađali se stega. Zderao je zavoj s lijeve šake. Dragulj je žario, snopovi svjetla probijali su se među prstima i šarali čudovišne uzorke po ormarima. Koža mu je postala skoro crna.

Netko drugi bacio bi se u bijeg, vrišteći. Honey ne. Razna čudovišta obitavaju u zaboravljenim hramovima i gradovima: imala je iskustva.

Nešto neljudsko stajalo je iza stola. Moglo je doskočiti do nje i ubiti je u trenu. Dok ga je pažljivo promatrala, procjenjujući svaki trzaj njegovih mišića, pokušavala je shvatiti što se dogodilo.

U dragulju je bilo nešto: ušlo je u profesora i obuzelo ga čim je umro. Nije znala je li to bilo nešto živo, virus, ili kakva tehnologija izgubljena

u tisućljećima, možda nanokompleks. Tek, sad je to iz njegovih mrtvih tkiva stvaralo novi, drugačiji život.

Honey je poznavala stara vjerovanja sa Zemlje. Stvorenje bi sličilo kakvom vukodlaku da nije bilo bez i jedne dlake, i da mu iz leđa nisu izbijala dva reda oštrica, poput sablji. Oči su mu žarile zeleno, zubi su mu bljeskali.

A onda zvijer zaurla i jednim zamahom ruke pomete sve sa stola na pod. Knjige, čitač, računalo.

Svjetiljku. Plamen iz očiju i žar iz dragulja obasjavali su Honey dok se polako povlačila. Samo polako, svaki nagli pokret mogao bi izazvati čudovište.

Odjednom, skok! U potpunoj tišini, bez ikakva urlika ili režanja, razjapljenih čeljusti, odrazilo se i preskočilo stol. Samo su refleksi spasili Honey da je ruka oboružana crnim noževima ne dohvati. Ne osvrćući se, potrčala je prema vratima i izjurila van, zalupivši ih. Čudovište ih je razvalilo s praskom.

Honey se sjurila niz stube. Ovo čudo iza nje mora da je bilo gladno, tko zna koliko je čekalo, sputano u kristalu. Van, na ulicu! Čudovište je preletjelo stube. Ali nakon milenij­ske umrtvljenosti, nije bilo sasvim spretno, pa se poskliznulo na kamenom podu predvorja i tresnulo koliko je dugo i široko. Dragulj mu je ispao iz šake i otkotrljao se prema Honey.

Htjela je posegnuti za njim, a onda shvati da bi to bio glup potez. Što ako i nju pretvori u zvijer?

Zvijer je ustala i polako krenula prema svojoj žrtvi. Honey je pogledavala malo zvijer, malo kamen. Put do ulaznih vrata bio joj je zapriječen.

A onda ona opipa nešto prstima. Stalak za odjeću! Zgrabila ga je, podigla ‒ bio je težak ‒ zamahnula njime i uz krik tresnula po sharamanskom dragulju. Rasprsnuo se u krhotine što su na podu polako trnule, jedna po jedna.

Zvijer zatetura, primi se za prsa. Još jednom pogleda Honey, mržnja joj je plamtjela iz očiju, a onda se sruši. Ostala je nepomično ležati.

Honey je čekala. Ali čudovište je bilo mrtvo. Ona obiđe tijelo, otvori ulazna vrata i izađe iz kuće u svježinu jesenje noći.

Počela se tresti. Od studeni. Od onoga što je upravo doživjela. Obuhvatila se rukama i pošla niz ulicu, pitajući se je li eksperiment profesora Whitemanna bio uspješan ili ne.

Aleksandar Žiljak

23

Upravljanje elektroinstalacijom pomoću pametnog telefona

ELEKTROTEHNIKA

Upravljanje u današnje vrijeme znatno olakšava čovjekov život, pa tako i upravljanje kućnim instalacijama, počevši od rasvjete pa roleta, temperature unutar objekta itd. Model, odnosno panel (Slika 1.) predstavlja upravljanje rasvjetom i utičnicom u kućanstvu napajano naponom 230 VAC. Upravljanje elektroinstalacijama u kućanstvu pametnim telefonom izvedeno je kao inovativno rješenje tako što se rasvjetom i utičnicom upravlja pametnim telefonom u aplikaciji Blynk (legacy) te mikroupravljačem Nova2.

Mikroupravljač Nova2 kreacija je poduzeća iz Osijeka, e-radionice.

Model, odnosno sklop, izveden je na drvenom panelu na kojem su postavljeni svi potrebni elementi. Postoje dva dijela strujnih krugova, jedan za energetski dio, a drugi za upravljački.

Energetski dio izveden je prema propisima i standardu, a sastoji se od strujno-zaštitne sklopke (FID), automatskog prekidača – osigurača, sklopke, releja i trošila. Upravljački dio sastoji se od mikroupravljača Nova2, eksperimentalne pločice te releja. Releji su dvokanalni i ima ih dva.

Svaki kanal releja upravlja jednim rasvjetnim tijelom, odnosno žaruljom, te jednom utičnicom.

Pametni telefon sastavni je dio upravljačkoga dijela jer koristi aplikaciju Blynk u koju se koris­ nik prijavljuje preko društvene mreže Facebook.

Unutar aplikacije Blynk kreiran je vlastiti projekt sastavljen od četiri Widgeta te jednog tajmera za uključivanje rasvjetnih tijela u točno određeno vrijeme, Slika 2.

Mikroupravljač se napaja USB A/minipriključkom, odnosno kablom s računala ili prijenosnom baterijom. Mikroupravljač Nova2 programira se u besplatnom programu Arduino IDE, a kôd je baziran na C++ programskom kôdu. Na Slici 3.

Slika 1. Model bežičnog upravljanja elektroinstalacijama u kućanstvu

Slika 2. Projekt upravljanja kućnim instalacijama u aplikaciji Blynk

24

Slika 3. Montažna shema

Ukratko, način rada je takav da trošilo dobiva “nulu” direktno sa sabirnice dok “fazu” dobiva preko releja. Relej će zatvoriti strujni krug, odnosno špulu kad dobije signal iz mikroupravljača. U mikroupravljač signal dolazi iz pametnoga telefona (od korisnika) virtualnim pinovima.

Nakon toga, trošilo dobiva “fazu” i, ako se radi o rasvjetnom tijelu, uključuje se. Isto tako, utičnica ima direktno spojen nulti i zaštitni vodič dok fazni dobiva preko releja.

Specifičnost ovoga modela leži u virtualnim prikazana je montažna shema modela upravljapinovima aplikacije jer korisnik na pametnom nja elektroinstalacijom u kućanstvu. telefonu u svakom trenutku vidi stanje, jesu li Nakon prijave u aplikaciju i kreiranja projekta na gmail-račun (na koji je Facebook registriran) svjetla, i koja, uključena ili nisu (Slika 4.). Isto tako i za utičnicu.

Model predstavlja primjer dobre prakse na temelju kojega se mogu kreirati vlastiti sklopovi koji su primjenjivi u stvarnosti, a ujedno koriste i inovativne tehnologije. Ovakvim primjerom dobre prakse otvaraju se nove ideje za druge projekte koji su također Slika 4. Uključena rasvjeta sa stanjem na pametnom telefonu automatizirani i koji su kao takvi potpuno primjenjivi u stvarnosti i olakšavaju dobiva se autentifikacijski token koji je potrebno čovjeku, na neki način, život. Primjeri daljnjeg upisati u program, kao i naziv (SSID) i lozinku razvijanja projektnih ideja su automatizirani (PASS) bežične mreže slijedom u programski kôd sustav grijanja u kućanstvu, automatsko podizau dijelu kôda: char auth[] = „XXX“. nje rampe, beskontaktno otključavanje i zakljuchar ssid[] = „XXX“. čavanje ulaznih i garažnih vrata i slično.

Danijel Eskeričić, mag. ing. el. char pass[] = „XXX“.

25

BRODOGRADNJA

Prvi luksuzni ploveći grad na moru

Privatni brodograditelj stambenih brodova Sotrylines i hrvatsko brodogradilište Brodosplit objavili su planove za izgradnju prvog ekološki osviještenog stambenog broda na svijetu. Brod MV Narrative, duljine 230 metara započeo je svoju projektnu fazu. Procjenjuje se da će dovršetak stajati 1,5 milijardi dolara.

Imat će poštu, školu, knjižnicu, bolnicu, banku…

Brod će imati 547 rezidencija ili stanova. Bit će to prvi brod te vrste s pogonom na tekući prirodni plin. Plovit će na šest kontinenata, obići stotine odredišta.

MV Narrative će “pratiti sunce”, što znači da će smjer njegovog prvog putovanja biti određen dobom godine u kojem će isploviti.

MV Narrative neće biti običan brod za krstarenje. Ploveći grad imat će poštu, školu, knjižnicu, bolnicu, banku i sve što je potrebno i za život na kopnu. Bit će tu 20 restorana i barova, kao i niz bazena. Marina uz obalu (krma, donja razina) uključuje pristup osobnim plovilima, kuglanu,

26

hidroponski vrt i fitness zonu na otvorenom s igralištem za tenis, sunčalištem za jogu i stazom za trčanje, wellness centar od 10 000 četvornih metara. Kada bude gotov, bit će najveći te vrste na moru.

Proizvodit će vlastitu hranu i reciklirati otpad.

Brod će također pretvarati svoj otpad u energiju kako bi smanjio svoj otisak na okoliš. Hidroponski vrt na solarni pogon također će pomoći da svježa hrana bude dostupna bez trošenja suvišnih resursa. Ona će biti dostupna na poljoprivrednim tržnicama bez otpada gdje će se sve za konzumaciju moći kompostirati ili reciklirati.

Ovo plovilo opremljeno je raznim elementima za uštedu energije, ima motore na dva goriva (loživo ulje i LNG) i bit će optimizirano za najmanju moguću emisiju štetnih čestica i plinova.

Foto: Brodosplit Izvor: Morski.hr Fany Bilić

Kako smo vagali kovanice (1) Hrvatska zajednica tehničke kulture organizira STEM-radionice namijenjene polaznicima srednjoškolskog uzrasta, s ciljem usvajanja raznolikih tehničkih vještina i znanja. Program ovogodišnjih STEM-radionica, četvrtih po redu, prvi se put provodio u HI hostelu u Zadru, od 25. srpnja do 3. kolovoza. Znanja stečena na radionicama 3D-modeliranje, Modelarstvo, Robotičke konstrukcije, Elektrotehnika, Automatika i Programiranje mikroupravljača polaznici su primijenili pri izradi završnog rada, uređaja za sortiranje kovanica.

STEM 2022.

svih ubačenih kovanica. Najprije će se na LCD-zaslonu ispisati pozdravna poruka, a zatim će se vaga resetirati. (Slika 2.).

Sortirka za kovanice

Sortirka broji i sortira kovanice od 5, 2 i 1 kn te od 50 lp. Sastoji se od mehaničke konstrukcije, elektroničke podrške i izvora napajanja.

Kao izvor napajanja koristimo mrežni adapter izlaznog napona 6-9 V, koji može osigurati struju od 150 mA. Izgled sortirke i njeni bitni dijelovi prikazani su na Slici 1.

Slika 2. Pozdravna poruka i informacija da je vaga resetirana

Slika 1. Uređaj za sortiranje kovanica

Kada sklopka nije uključena sortirka vrši samo sortiranje kovanica, koje se ubacuju kroz prorez i zatim klize niz kosinu. Na kosini se nalaze graničnici prilagođeni dimenzijama kovanica; kada dođe do graničnika koji ne može proći, kovanica pada u odgovarajući spremnik.

Kada uključimo sklopku, program u mikroupravljaču preuzima upravljanje radom sortirke.

Program će brojati koliko kovanica koje vrste je ubačeno u sortirku te koliki je ukupni iznos

Tijekom resetiranja, vaga će ustanoviti težinu praznih spremnika, a mikroupravljač će postaviti sve brojače u početno stanje. Nakon resetiranja, vaga prelazi u radno stanje i spremna je prihvatiti sljedeću kovanicu. Prikaz na LCD-zaslonu sada izgleda kako prikazuje Slika 3. gore. Brojači kovanica u trećem i četvrtom redu pokazuju da još nije ubačena niti jedna kovanica, a u skladu s tim i ukupni ubačeni iznos je 0.00 kn. LE-dioda svijetli zeleno, što je znak da smijemo ubaciti novu kovanicu. Čim padne na kosinu, kovanica prekida svjetlosni tok fotoprekidnika i LE-dioda zasvijetli crveno. Mikroupravljač će pričekati dvije sekunde, što je dovoljno da kovanica sklizne u svoj spremnik. Po isteku ovog vremena, mikroupravljač daje nalog vagi da izvaže težinu spremnika s kovanicama. Program u mikroupravljaču će ustanoviti koja kovanica je ubačena usporedbom prethodne i nove težine. Ako je to, naprimjer, bila kovanica od 5 kn, prikaz na LCD-u će registrirati da sada imamo u spremnicima jednu takvu

27

Slika 4. Poruka na LCD-zaslonu potvrđuje da je posljednje mjerenje poništeno

Slika 3. Vaga je u radnom stanju i spremna je prihvatiti prvu kovanicu (gore); prikaz na LCD-zaslonu nakon što je u sortirku ubačena kovanica od 5 kn (dolje)

kovanicu i da je ukupan ubačeni iznos upravo 5 kn (Slika 3. dolje).

LE-dioda će ponovo zasvijetliti zeleno, kao znak da možemo ubaciti novu kovanicu. Svaka novoubačena kovanica završit će u svom spremniku, a vaga će ustanoviti njenu težinu kako bi program mogao odrediti o kojoj se kovanici radi i prikladno ažurirati prikaz na LCD-zaslonu.

Ponekad se zna dogoditi da kovanica “zapne” na putu niz kosinu i ne padne u svoj spremnik.

U tom slučaju, vaga neće moći ispravno odrediti ukupnu težinu spremnika, pa će i program u mikroupravljaču pogrešno zaključiti koja je kovanica bila ubačena. Dogodi li se takav zastoj, treba pričekati da LE-dioda zasvijetli zeleno, pažljivo ukloniti posljednju ubačenu kovanicu i kratko (kraće od 2 s) pritisnuti tipkalo. Na LCD-zaslonu ispisat će se poruka “! poništi mjerenje !”, a čim otpustimo tipkalo, program u mikroupravljaču upalit će crveno svjetlo LE-diode i ispisati poruku da je posljednje mjerenje poništeno (Slika 4.).

Kovanicu možemo ponovo ubaciti čim LED-ica ponovo zasvijetli zeleno i na LCD-zaslonu se pojavi ispis s porukom “Ubaci kovanicu!!”

Tipkalo ima više funkcija. Držimo li ga pritisnutim duže od 2 sekunde, na LCD-zaslonu ispisat će se poruka “! resetiraj vagu !” Otpustimo li tada tipkalo, program će resetirati vagu, inicijali-

28

zirati sve brojače i ponovo prijeći u radno stanje.

Ovaj postupak potrebno je ponoviti svaki put kada ispraznimo kovanice iz spremnika.

Konačno, držimo li tipkalo pritisnutim duže od 4 sekunde, na LCD-zaslonu ispisat će se poruka “!kalibriraj vagu!”. Kalibriranjem se određuje težina pojedinih kovanica i sprema u trajnu memoriju mikroupravljača (EEPROM). Ove podatke program koristi kako bi, mjerenjem težine ubačene

Slika 5. Poruke na LCD-zaslonu tijekom kalibriranja vage

MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA REPUBLIKE HRVATSKE

STEM RADIONICE 25. 7. - 3. 8. 2022.

ZADAR

kovanice, mogao odrediti o kojoj se kovanici radi.

Zato je postupak kalibriranja potrebno provesti prije prve upotrebe vage i poslije prema potrebi.

Tijekom kalibriranja, program najprije traži da se ubaci 5 kovanica od 5 kn (Slika 5. gore).

Kovanice ubacujemo jednu po jednu kada LE-dioda svijetli zeleno. Brojač registrira svaku ubačenu kovanicu i, nakon što se ubaci svih 5 kovanica od 5 kn, zatražit će da počnemo ubacivati kovanice od 2 kn (Slika 5. u sredini).

Postupak će se ponoviti s kovanicama od 1 kn i 50 lp, nakon čega se vaga resetira i prelazi u radno stanje. Ispis na LCD-zaslonu pokazat će da trenutno imamo ubačeno po 5 kovanica svake vrste i nastavit će brojati od takvog stanja (Slika 5. dolje). Možemo nastaviti ubacivati kovanice ili, želimo li krenuti otpočetka, kovanice moramo izvaditi i zatim resetirati vagu!

Ako tijekom postupka kalibriranja neka kovanica zapne na kosini, možemo je ručno ubaciti u njen spremnik. Ali, dogodi li se to s petom (posljednjom) kovanicom nekog tipa, potrebno je odmah pritisnuti tipkalo i držati ga pritisnutim dok kovanicu ne ubacimo u njen spremnik.

Tipkalo zatim otpuštamo i postupak kalibriranja se nastavlja odvijati na prije opisan način.

U sljedećem nastavku upoznat ćemo se s izvedbom elektroničkog sklopa koji upravlja radom sortirke i s koncepcijom programa u mikroupravljaču.

Napomena: Sortirku je osmislio i mehaničku konstrukciju izradio zaposlenik HZTK-e, Zvonimir Lapov-Padovan, a program mikroupravljača i dizajn tiskane pločice potpisuje Vladimir Mitrović. mr. sc. Vladimir Mitrović

MJERNE JEDINICE NAZVANE PO ZNANSTVENICIMA

Celzijev stupanj Neke su mjerne jedinice od XIX. stoljeća nazivane po zaslužnim znanstvenicima.

Danas je u Međunarodnom sustavu jedinica (SI) takvih 19 jedinica, a još je jedna iznimno dopuštena. Takvi nazivi mjernih jedinica starih sustava ili izvan sustava (angstrem, gaus, kiri, meksvel, rendgen i dr.) otišli su u povijest. Opisat će se kako je 20 danas zakonitih jedinica nazvano po znanstvenicima i kako su normirane.

U ovom se nizu1 opisuje i kako se kroz gotovo dva stoljeća mijenjalo oslanjanje jedinica od tvarnih pramjera do suvremenog oslanjanja na prirodne stalnice ili konstante2.

Jedinice su u nizu navedene uglavnom po vremenu usvajanja.

Celzijev stupanj, stupanj Celsiusa, stupanj Celzija, razgovorno i celzij (engl. degree Celsius; znak °C), je jedinica Celzijeve temperature, posebna izvedena jedinica Međunarodnog sustava jedinica (SI). Nazvan je po Andersu Celsiusu.

Podrijetlo naziva mjerne jedinice Celzijev stupanj Anders Celsius3 (1701.–1744.), švedski matematičar, fizičar i astronom, uočio je promjenu Zemljinog magnetizma istodobno s pojavom polarnog svjetla, mjerio podnevnički luk, osnovao prvu švedsku zvjezdarnicu u Uppsali, kojoj je bio prvi ravnatelj, te nastojao uvesti gregorijanski kalendar. Ostao je zapamćen osobito po definiranju temperaturne ljestvice na živinu termometru oslanjanjem na vrelište i ledište vode kao uporišne temperature. Pisao je znanstveno popularne prikaze. Preminuo je od tuberkuloze u 43. godini. Po njemu je nazvana temperatur1 Osnova ovoga niza, uz ostale izvore, je i niz napisa o povijesti, nazivima i definicijama mjernih jedinica, objavljenih u autorovu Leksikonu mjernih jedinica te u časopisima Svijet po mjeri i Radio HRS. 2 Vidi o tome npr.: Z. J., Nove definicije osnovnih jedinica SI-a. ABC tehnike, br. 622, veljača 2019., str. 15-16 i 21.

3 U hrvatskom se rabi i u obliku Celzij.

29

Tekućinski termometri

Anders Celsius

na ljestvica, a time i iskustvena temperatura i pripadna mjerna jedinica, te jedan krater na Mjesecu.

Temperature

Temperatura je stupanj toplinskoga stanja sustava. Važno je svojstvo tvari, tijela i pojava u prirodi, te po tome i ljudskoga tijela. Čovjeku je osobito važna temperatura tijela te temperatura u njegovoj okolini i nastambama te u mnogim postupcima obradbe hrane i materijala. Čovjek ima fiziološki osjet temperature koji je ovisan o stanju organizma, stoga je subjektivan i prilično nepouzdan. Ljudi su od davnina nastojali objektivnije i pouzdanije opažati, te potom i mjeriti temperaturu. Od različitih naprava za opažanje temperature, do mjernih instrumenata i postupaka mjerenja temperature bio je dug put.

Temperatura se izražava na dva bitno različita načina. Iskustvene temperature ili eksperimentalne temperature, koje se razgovorno obično skraćeno nazivaju samo temperaturom, oslanjaju se na neka određena toplinska stanja sustava (tvari, tijela, pojava). Podrobnije se nazivaju prema ljestvicama kojima se mjere, a kao mjerne veličine označavaju t ili ϑ. Termodinamička temperatura (zastario naziv apsolutna temperatura) oslanja se na termodinamičke zakone, a kao mjerna veličina označava T.

30

Termoskop je uređaj na kojem se po nekom njegovom svojstvu opaža temperatura, a promjenom toga svojstva opaža se i promjena temperature. Poslije našega vrlo nepouzdanoga subjektivnog osjeta temperature (hladno, mlačno, toplo, vruće...) najjednostavniji je termoskop voda. Njezina agregatna stanja (čvrsto i tekuće4) očito pokazuju da je njezina temperatura viša ili niža od ledišta, a kada su led i voda u smjesi, to je upravo ledište. Prve su laboratorijske termoskope izrađivali kemičari i alkemičari još u starome i srednjem vijeku.

Termometar ili stariji naziv toplomjer5 mjerni je instrument kojim se mjeri temperatura. Prvotno su se rabili tzv. tekućinski termometri. Čini ga spremnik s nekom termometrijskom tekućinom (obojena vodena otopina alkohola, ulje, živa).

Tekućina djelomično ispunjava i staklenu cjevčicu koja se na spremnik nastavljala. Promjena obujma tekućine s promjenom temperature vidi se po promjeni visine stupca tekućine u cjevčici.

Ta se visina ne mjeri jedinicama duljine (kao što je to kod tekućinskih tlakomjera), nego se razmak između položaja vrha stupca tekućine na određenim temperaturema dijeli na manje korake, tzv. stupnjeve ljestvica, kakav je običaj bio u drevnom mjeriteljstvu. Pojedine temperature, njihove ljestvice6 i njihovi stupnjevi nazivaju se prema znanstvenicima koji su ih svojedobno odredili. Stupnjevi pojedinih temperaturnih lje4S parom kao plinovitim stanjem stvar je mnogo složenija, jer stanje ovisi o drugim okolnostima, ponajprije o tlaku.

5N aziv toplomjer današnjega govornika hrvatskoga jezika navodi na pomisao da je to instrument za mjerenje topline (posebnoga oblika energije). Međutim, naziv potječe iz druge polovice XIX. st., kada se pokušalo za temperaturu (engl. temperature, njem. Temperatur) uporabiti naziv toplota (B. Šulek, Rječnik znanstvenog nazivlja iz 1874./75.), za razliku od topline (engl. heat, njem. Wärme). Zbog velike sličnosti tih dvaju naziva to se nije ustalilo, nego je posuđen naziv temperatura kao i u većini jezika. Prvi hrvatski Vrančićev Rječnik (1595.) ima samo naziv toplina, oba naziva toplina i toplota imaju još Belostenčev Gazofilacij i Habdelićev Dikcionar iz XVII. st. (lat. calor), ali je prevladao naziv toplina i njegove izvedenice (toplinomjer, toplinski i dr.), a naziv toplota danas se ne rabi u suvremenom hrvatskom jeziku. Razgovorno se zastarjeli naziv toplomjer ponajprije rabi za instrument za mjerenje temperature ljudskoga tijela.

6 Temperaturna ljestvica je širi pojam, dok se termometarska ljestvica odnosi samo na iskustvene temperature definirane nekim termometrom, a ne može se odnositi na termodinamičku temperaturu, jer ona nije definirana nikakvim termometrom nego termodinamičkim zakonima, niti na Međunarodnu temperaturnu ljestvicu koja je definirana nizom određenih temperatura.

stvica danas se nazivaju mjernim jedinicama te iskustvene temperature.

Za umjeravanje ljestvice primjenjuju se dva postupka. Prvi je postupak odabiranje dviju umjernih temperatura za dvije umjerne točke na ljestvici te linearna podjela ljestvice između tih umjernih točaka (uz pretpostavku jednolike promjene obujma termometrijske tvari s temperaturom) i nastavljanje takve podjele i izvan umjernih točaka. Drugi je postupak odabiranje polazne umjerne temperature za osnovnu umjernu točku, te definiranje stupnjeva ljestvice razmjernom promjenom obujma termometrijske tvari s temperaturom7.

Stare mjerne jedinice temperature

Tijekom stoljeća konstruirano je niz mjernih ljestvica temperature, od kojih će biti spomenute samo neke.

Newtonova ljestvica nazvana je po Isaacu Newtonu (1643.–1728.), engleskom fizičaru i matematičaru koji je prvi, koliko je poznato, oko 1700. godine pokušao umjeriti termoskop.

Instrument je bio s lanenim uljem, mjerio je promjenu obujma ulja s promjenom temperature, a nazvao ga je termometrom. Prve su umjerne točke bile temperatura “zimskoga zraka” i temperatura “užarenoga ugljena”. Ubrzo je uvidio da su te temperature nepouzdane kao oslonci, pa ih je zamijenio temperaturom taljenja snijega, pridružujući joj na ljestvici vrijednost nultoga “stupnja topline” i vrelištem vode, pridružujući mu 33 “stupnja topline”. Newtonov termometar i ljestvica nisu ušli u primjenu.

Rømerova ljestvica nazvana je po Oleu Christensenu Rømeru (1644.–1710.), danskom astronomu, koji je 1701. godine osmislio temperaturnu ljestvicu na tekućinskom termometru s alkoholom. Prva je umjerna točka bila na ledištu rasola (smjesa vode i kuhinjske soli), kojem je ljestvici pridružio nula stupnjeva (to je Celzijeva temperatura od ‒14,3 °C), a druga na vrelištu vode, kojemu je pridružio 60 stupnjeva. Danas bi te stupnjeve nazivali Rømerovim stupnjevima i 7N eispravno je pojedine temperature nazivati “točkama”, npr. “točka leđenja” ili “točka ledišta”, “točka vrenja” ili “točka vrelišta” i sl., nego su ispravni nazivi temperatura leđenja ili ledište, temperatura vrenja ili vrelište itd. One su na analognoj temperaturnoj ljestvici ili na grafičkom prikazu istina predočene nekom točkom, ali već na digitalnom pokazniku nema nikakve točke, nego se pokazuje brojčana vrijednost te temperature.

označavali ih °Rø. U linearno razmjerenoj takvoj ljestvici ledište je vode na 7,5 °Rø. Rømerova ljestvica nije općenito prihvaćena, ali je za nju saznao G. D. Fahrenheit pri posjetu Danskoj 1708. godine.

Fahrenheitova ljestvica nazvana je po Gabrielu Danielu Fahrenheitu (1686.–1736.), njemačkom fizičaru i graditelju mjernih instrumenata (barometara, visinomjera i termometara), koji je 1714. godine umjerio tekućinski termometar s vinskom žestom8 kao termometrijskom tvari, tako da je za jednu umjernu točku ljestvice upotrijebio temperaturu rashladne smjese amonijeva klorida (stari trgovački naziv salmijak) i vodenoga leda po određenoj recepturi, te ju označio nula stupnjeva (to je Celzijeva temperatura od ‒17,78 °C).

Za drugu je umjernu točku upotrijebio “normalnu temperaturu zdravoga ljudskoga tijela” koju je prvotno označio kao 100 stupnjeva (to je Celzijeva temperatura od 37,6 °C), a poslije kao 96 stupnjeva. Ljestvicu je nastavio i izvan toga područja. U toj je ljestvici ledište vode na 32 stupnja, a vrelište na 212 stupnjeva. Znatno poslije ta je ljestvica nazvana Fahrenheitovom ljestvicom, a njezini stupnjevi Fahrenheitovim stupnjevima (znak °F). U povijesti je bilo i drugih naziva i označavanja, pa se tako i danas u engleskom govornom području Fahrenheitovi stupnjevi nazivaju samo degree ili fahrenheit (znakovi degF, F ili deg). Fahrenheit je poslije kao termometrijsku tvar upotrijebio živu9, ostavljajući raspodjelu i obilježavanje ljestvice kao na prvotnoj, ali ju je umjeravao na ledištu vode i vrelištu vode, kako se radi do danas.

Umjerne točke na Fahrenheitovoj ljestvici su ledište vode10 na 32 °F i vrelište vode na 212 °F, a granična temperatura ljudskoga tijela iznosi

8 Žesta je stariji naziv za etanol (obični alkohol, etilni alkohol, špirit).

9 Klasični termometri i barometri (tlakomjeri) sa živom nakon tri stoljeća uporabe odlaze u povijest. Zbog velike opasnosti od onečišćenja živom pri razbijanju instrumenta te udisanja živinih para, od 10. travnja 2014. se prema europskoj Smjernici EU 2007/51/ više ne smiju na tržištu nalaziti termometri i tlakomjeri sa živom, te se ne smiju upotrebljavati u zdravstvenim ustanovama.

10 U ovom se napisu zbog jednostavnosti upotrebljavaju skraćeni nazivi ledište vode i vrelište vode (točnije: ledište i vrelište čiste vode pri normalnim okolnostima tlaka), te temperatura ljudskoga tijela (točnije: granična vanjska temperatura između fiziološki normalnoga i patološkoga stanja organizma, koja iznosi 37 °C, što je na medicinskim termometrima jasno označeno).

31

98,6 °F. Fahrenheitov stupanj je gotovo dvostruko manji od Celzijeva stupnja, tj. °C = 1,8 °F. Fahrenheitova temperatura (razgovorno i Fahrenheitova ljestvica) i Fahrenheitovi stupnjevi i danas se tradicijski upotrebljavaju u engleskom govornom području, dok je ta jedinica nezakonita u većini zemalja, pa tako i u Hrvatskoj.

Poteškoća je i u tome što se na engleskom razgovorno Celzijev stupanj naziva samo centigrade, a Fahrenheitov samo degree, što kod neupućenih lako uzrokuje zabunu.

Zbog velikoga utjecaja engleskoga jezika Fahrenheitova temperatura i Fahrenheitov stupanj još se često susreću na internetu te mnogim aplikacijama na računalima, mobitelima i dr.

Današnji električni i elektronički termometri te računala i pametni telefoni imaju mogućnost prethodne postavke za pokazivanje temperature u željenim mjernim jedinicama.

Zanimljivo je da se brojčane vrijednosti Celzijeve i Fahrenheitove temperature podudaraju na ‒40, tj. Celzijeva temperatura od ‒40 °C odgovara Fahrenheitovoj temperaturi od također ‒40 °F, pa na sjeveru Amerike postoji poslovica: “Ciča zima je kada se podudare celzij i fahrenheit!”

Réaumurova ljestvica nazvana je po René-Antoineu de Réaumuru (1683.–1757.), francuskom znanstveniku širokoga područja djelovanja, koji je 1730. godine odredio temperaturnu ljestvicu na alkoholnome termometru. Osnovna je umjerna točka ljestvice bila na ledištu vode, obilježena s nula stupnjeva.

Stupnjeve je odredio prema povećanju obujma alkohola za tisućinku, te je po tome vrelište vode bilo na 80 stupnjeva. Ti su se stupnjevi nazivali Réaumurovim stupnjevima i označavali °R. Po tome su umjerne točke prvo na alkoholnom, a potom i na živinom termometru bile ledište vode označeno 0 °R i vrelište vode označeno 80 °R.

32

Réaumurova ljestvica rabila se u većini europskih zemalja, ponajprije za mjerenje temperature zraka i vode u okruženju i stambenim te radnim prostorijama, sve do početka XX. stoljeća, iako je formalno ukinuta pri prijelazu na Metarski sustav jedinica. Dugo se održala osobito za mjerenje temperature mlijeka u nekim srednjoeuropskim siranama, jer je u recepturama sireva temperatura tradicijski bila navedena u Réaumurovim stupnjevima.

Delisleova ljestvica nazvana je po Josephu Nicolasu Delisleu (1688.–1768.), francuskom fizičaru i astronomu, koji je na poziv ruskoga cara Petra Velikoga od 1732. godine radio u Rusiji.

Iste je godine konstruirao tekućinski termometar sa živom. Osnovna je umjerna točka ljestvice bila na vrelištu vode označena s nula stupnjeva, a stupnjevi su bili određeni promjenom obujma žive za stotisućinku. Danas bi te stupnjeve nazivali Delisleovim stupnjevima i označavali ih °D. Josias Weitbrecht (1702.–1747.), njemački anatom, koji je od 1721. također radio u Rusiji, 1738. godine je kao drugu umjernu točku Delisleove ljestvice odabrao ledište vode, pridružujući mu vrijednost 150 °D ispod vrelišta. Delisleova ljestvica rabila se u Rusiji do polovice XIX. stoljeća, ali šire nije bila prihvaćena.

Rankineova ljestvica nazvana je po Williamu Johnu Macquornu Rankineu (1820.–1872.), škotskom fizičaru, koji je 1859. godine upotrijebio za termodinamičku temperaturu Fahrenheitovu ljestvicu s promijenjenim oznakama, pridružujući apsolutnoj nuli vrijednost nula stupnjeva (to je Fahrenheitova temperatura od ‒459,67°F), a ledištu vode 491,67 stupnjeva (to je Fahrenheitova temperatura od 32°F). Ti su stupnjevi nazvani Rankineovim stupnjevima (engl. degree Rankine; znakovi °R, °Ra, deg R, °Rank, R).

Rankineovi i Fahrenheitovi stupnjevi su dakle jednaki, tj. °Ra = °F, a Fahrenheitova temperatura je definirana termodinamičkom temperaturom u Rankineovim stupnjevima jednadžbom

tF T = °F °Ra

459,67

Rankineova ljestvica i Rankineov stupanj upotrebljavali su se uglavnom u SAD-u.

Mjerna jedinica Celzijev stupanj

Celzijev stupanj je mjerna jedinica iskustvene Celzijeve temperature. Celzijev stupanj je korak

termometrijske ljestvice koju je 1742. godine osnovao Anders Celsius. On je na živinom termometru odabrao kao dvije umjerne temperature vrelište vode, pridružujući mu prvotno nula stupnjeva, i ledište vode, pridružujući mu prvotno 10, a potom 100 stupnjeva. On je prvi definirao da se te promjene agregatnih stanja računaju pri određenim okolnostima normiranoga tlaka zraka (po tadašnjem izražavanju na 760 mm živina stupca).

Ubrzo nakon Celzijeve smrti su prema nekim izvorima njegov student Mårten Strömer (1707.– 1770.), a prema drugim izvorima njegov prijatelj Carl von Linné (1707.–1778.), švedski botaničar, zamijenili te oznake pridružujući na ljestvici ledištu vode nula stupnjeva, a vrelištu vode 100 stupnjeva. Time je povišenje temperature

preglednije označeno i povećanjem brojčane vrijednosti u stupnjevima.

Celzijeva ljestvica ubrzo se počela rabiti gotovo u cijelom svijetu. Sve druge jedinice iskustvenih temperatura otišle su u povijest, jedino se još u engleskom govornom području zadržala do danas Fahrenheitova ljestvica. Jedinica Celzijeve ljestvice tijekom vremena i u raznim zemljama nazivala se različito.

SI jedinica Celzijev stupanj

Međunarodni odbor za utege i mjere (CIPM) je 1948. godine od nekoliko naziva stupnjeva Celzijeve temperature (stodjelni stupanj, stotični stupanj i Celzijev stupanj) odabrao naziv11 Celzijev stupanj te za njega znak °C. Pri osnivanju Međunarodnoga sustava jedinica (SI) 1960. godine, Celzijev stupanj prvo je razvrstan u iznimno dopuštene jedinice izvan SI, a poslije u izvedene SI jedinice, kao poseban naziv za kelvin pri izražavanju Celzijeve temperature.

Danas je Celzijev stupanj definiran kao izvedena SI jedinica: Celzijev stupanj (znak ºC) je posebna izvedena SI jedinica Celzijeve temperature, jednak kelvinu (°C = K).

Zbog razlike ishodišta ljestvica termodinamičke i Celzijeve temperature isto je temperaturno stanje iskazano termodinamičkom temperaturom T (u kelvinima) i Celzijevom temperaturom tC (u Celzijevim stupnjevima) različitim za vrijednost ledišta vode, tj. za T0 = 273,15 K. Celzijeva temperatura definirana je kao razlika termodinamičke temperature T i temperature T0 ledišta vode, tj. tC = T ‒ T0, odnosno, zbog T0 = 273,15 K

tC T = °C K

273,15

Tako je Celzijev stupanj uveden u Međunarodni sustav jedinica, a od 20. svibnja 2019. preko kelvina definiran Boltzmanovom stalnicom.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

Celzijeva ljestvica na tekućinskom termometru

11 Šteta je što tada nije načinjeno kao pri nazivima drugih mjernih jedinica, pa se odabrala izvedenica iz imena celzij i za nju znak C (tada bi znak mjerne jedinice kulon trebao biti Co), kako je poslije učinjeno za mjernu jedinicu kelvin.

Međutim, htjelo se poštivati tradiciju, a donekle i engl. naziv centigrade za Celzijev stupanj, što je danas svakako poteškoća, jer se razgovorno jedinica ponekad naziva celzijem, a neispravno ponekad označava samo podignutim kružićem (što je znak mjerne jedinice kuta), ili samo slovom C (što je znak mjerne jedinice kulon)!

33

Roboti “Folow Me”

SVIJET ROBOTIKE

Mnogi uređaji i strojevi, poput samobalansirajućeg Segwaya, monocikla ili romobila, koji su tradicionalno doživljavani kao igračke ili čak cirkuska tehnopomagala, postali su uobičajeni u svakodnevnom okruženju. Prtljaga koja nas slijedi, danas naizgled čudna i nesvrhovita, može biti preduvjet za druge aktivnosti u tehnološki visoko strukturiranim društvima. Vrijeme od pojave do prihvaćanja uporabe neuobičajenih strojeva sve je kraće.

Autonomni putni kovčezi ili aerodromska kolica za prtljagu još uvijek iznenađuju čak i svojom zamisli, ali će o njihovoj masovnoj upotrebi odlučivati gospodarski razlozi o kojima se trenutno niti ne razmišlja.

Funkcija “slijedi me” (engl. follow me) jedna je od elementarnih sposobnosti ili ponašanje koje se očekuje od robota osobnih asistenata u budućnosti. Ima je i novi Amazonov kućni roboasistent Astro. Svojstvo slijeđenja toliko je uobičajeno u životinjskom svijetu na različitim stupnjevima razvoja da ga se niti ne zapaža.

Zbog toga ne treba posebno naglašavati da bi masovna proizvodnja i primjena samo neke od vrsta robota koji slijede vlasnika mogla utjecati na ugradnju te funkcije u gotovo sve strojeve od kojih se očekuje da budu vlasniku na usluzi.

Ipak, razvoj i širenje strojeva “follow me”, čija je osnovna funkcija slijeđenje svoga korisnika (vlasnika), nisu su se do sada odvijali glatko.

Roboti za praćenje ljudi obično su opremljeni s nekoliko različitih kombinacija senzora za prepoznavanje i lociranje cilja. To su senzori za detekciju svjetla i određivanje udaljenosti, radiofrekvencijski identifikacijski modul, laserski daljinomjeri, infracrveni (IR) senzori, termovizijski senzori, kamera, bežični odašiljač/prijemnik itd. Svi senzori i moduli rade usklađeno na otkrivanju i praćenju cilja.

Uglavnom zbog odnosa cijene i koristi od njih.

Djeluju ekstravagantno, a njihova uporaba nalikuje egzibicionizmu.

Prva pojava takvih strojeva zabilježena je krajem 90-ih godina XX. st. na golf-igralištima u SAD-u, a bila je potaknuta nestankom ljudi nosača torbi s palicama (engl. caddy), koji su postajali preskupi za obične rekreativne igrače golfa kojih je bilo oko 26 milijuna. Nošenje torbi s palicama smanjuje usredotočenost na igru. Živi caddy slijedio je igrača golfa prosječno oko pet sati po cijeni od 50 USD po torbi koju je nosio.

Njegova usluga postala je skupa zbog visine ljudskog osiguranja pa su si ju mogli priuštiti samo vrhunski profesionalci u golf-klubovima.

To je potaklo razmišljanja o robotiziranom autonomnom caddy-asistentu. Cijena prvog stroja iz 1994. iznosila je oko 10 000 USD, a iznajmljivali bi se samo u klubovima po cijeni od 5 do 10

PRVI STROJEVI “FOLLOW ME”. Tvrtka Golf Pro International istraživala je još 1993. mogućnost uporabe robotiziranih kolica za golf. Model InteleCady (slika lijevo) trebao je zamijeniti nosače torbi (caddy) s palicama za golf terenima. Na razvoj prototipa potrošila je 9 milijuna USD od ukupno prikupljenih 43 milijuna USD rizičnog kapitala. Robotski caddy koristio je satelitski GPS i sonarne senzore kako bi prošao kroz stazu s 18 rupa bez upadanja u pješčane ili vodene prepreke i nalijetanja na ljude.

Posao nije uspio, ali su ideju preuzele druge tvrtke poput SHADOW CADDY iz 2008. (slika u sredini) čiji je model stajao oko 10 000 USD. Danas je “follow me” autonoman golf caddy cijenom od 1500 USD dostupan i rekreativnim igračima (slika desno).

34

AUTONOMNA (PAMETNA) PRTLJAGA. Fotografije najavljuju i reklamiraju pametne kofere koji slijede vlasnike oslobađajući ih vuče ili brige o nošenju. Većinom je riječ o atraktivnim fotomontažama ili pažljivo pripremljenim demonstracijama s ciljem ispitivanja tržišta. To vrijedi i za tržišno serioznije modele poput robota Gita (slika lijevo).

USD po torbi. Projekt prvog robotskog asistenta za golf nazvanog InteleCady prikupio je velika sredstva rizičnog ulaganja, ali nije tržišno zaživio zbog pouzdanosti. Usavršeniji model tvrtke ShadowCaddy pojavio se 2008. godine.

Danas se robotizirani golf-“CaddyTrek” “followme” može nabaviti po cijeni od 1500 USD. Prati vas ostavljajući vam slobodne ruke za uživanje u golfu bez nošenja torbe. Koristi kombinaciju ultrazvučne senzorike i bežične (RF) komunikacije, izračunava brzinu, udaljenost i kut do igrača golfa. Ima dva različita načina praćenja: “Follow” i “Marching”. Ako stanete ispred robota, s upravljačkom jedinicom zakvačenom za pojas na leđima i uključite način rada “Follow”, kolica vas slijede. Ako upravljačku jedinicu stavite na trbuh i stanete iza vozila ono će ići ispred vas u modu “Marching”.

Strojevi sa sposobnosti slijeđenja pojavljuju se i u financijski primamljivoj ideji robotizacije standardnih košara kolica po velikim trgovačkim centrima. Mnoge studije ispituju provedivost

ideje razvoja autonomnih košarica za kupnju po velikim trgovačkim centrima ili nošenje prtljage u zračnim lukama. Razvoj se, u pravilu, sastoji od preuređenja standardnih kolica za kupnju dodavanjem pogonskih i upravljačkih podsustava. Robotizirane košarice za kupnju koristile bi kupcima na različite načine. Pri izravnoj kupnji, kada su kupci u trgovini, zadatak košara je autonomno slijeđenje korisnika izbjegavajući prepreke u prostoru s mnoštvom ljudi uz skretanje pozornosti na smještaj traženih proizvoda.

Kod neizravne kupnje kupac bi mogao iz kuće upravljati košaricom na kojoj je mehanička ruka.

Takvi strojevi trebaju biti robusni, jednostavni za korištenje, posebno za starije ljude. Uz to trebaju biti jeftini. Razvijeno je nekoliko modela navigacije košara za kupovinu “follow me” koje za slijeđenje osobe koriste računalni vid, laserske daljinomjere, svjetleće diode kao svjetlosni far, ultrazvučne senzore za otkrivanje prepreka i sl.

Sustavi s računalnim vidom zahtijevaju snažna računala za obradu slika, a kod njih se pojavljuju

AUTONOMNA DOSTAVNA VOZILA I OSOBNI NOSAČI. Poznati talijanski proizvođač vespi Piaggio potaknut pojavom mnogih modela dostavnih vozila (slika lijevo) predstavio je 2019. osobni robot Gita za autonomno prenošenje stvari ili neku vrstu mobilne robotizirane prtljage. Gita (slika desno), zahvaljujući velikim kotačima, vlasnika prati po ravnim gradskim asfaltiranim površinama s teretom od dvadesetak kilograma. Namjena mu je raznolika. Ako ste daleko od najbliže trgovine i trebate nositi veću količinu namirnica, čak i s kolicima to može biti naporno. Tu može pomoći Gita, koji će vas slijediti čak i ako se vozite na biciklu.

35

OSOBNI ASISTENTI S FUNKCIJOM SLIJEĐENJA. Amazonov roboasistent Astro slijedi na zahtjev vlasnika po stanu (slika lijevo).

Kupovina s košarama koje slijede stare i nemoćne osobe mogla bi biti raširena ako se riješi problem cijene. Na slici u sredini prikazan je jeftin sustav s ultrazvučnom navigacijom. Korisnik ima na nozi ultrazvučni marker preko kojega ga stroj prepoznaje i prati. U svakodnevnom životu ne samo starih i hendikepiranih osoba, već i u primjerice medicinskom servisu (slika desno) roboti s funkcijom slijeđenja bili bi korisni.

i problemi s promjenom intenziteta svjetla, boja pozadine i sl.

Jedna od izvedbi koristi stereokamere postavljene ispred kolica, a osoba koju stroj slijedi nosi odjeću određene boje. Drugi sustav za praćenje koristi kamere na kolicima i uređaj za emitiranje svjetla smješten na čovjeku koji se sastoji od dvije LED-diode. Videosustav robotske košarice procjenjuje položaj čovjeka na temelju udaljenosti svake diode i jednostavnim proračunom procjenjuje položaj čovjeka kojeg treba slijediti.

Korištenje ultrazvučnih lokatora zahtijeva više mjernih uređaja instaliranih na robotu i, primjerice, ultrazvučni prsten pričvršćen na nogu osobe koju se prati. Ovakav pristup ne zahtijeva veće kapacitete računanja.

Vrlo specifičan je sustav navigacije osobnog dostavljača Gita talijanske tvrtke Piaggio.

Primarni navigacijski sustav čini par stereoskop-

SLAM je računalni program za izradu virtualne karte okoline robota i ažuriranje njegovih koordinata u stvarnom vremenu. Proces uključuje usklađivanje podataka senzora korištenjem više algoritama uz primjenu paralelne obrade grafičkih procesorskih jedinica. skih kamera montiranih na prednju i stražnju stranu robota, s kojima on neprestano izvodi vizualni SLAM (simultana lokalizacija i mapiranje). Isti par kamera nosi osoba koju se slijedi.

No Gita ne prati osobu, već robot zapravo uspoređuje svoju SLAM-sliku sa SLAM-slikom koju radi korisnik sa stereoskopskom kamerom na svom pojasu.

Uspoređuje se mapa oblaka točaka koje generira ljudski operater s onim što vidi vozilo. Robot tako iskorištava sposobnost čovjeka navigatora u

“FOLLOW ME” U PROIZVODNJI. Čuvari, vrtlari i drugi uslužni radnici koji cijeli dan moraju nositi teške stvari u polustrukturiranim okruženjima mogu koristiti strojeve koji ih slijede i u uređenim sredinama. Kolica Burro koja vas slijede vrlo su korisna u vinogradima i voćnjacima za vrijeme berbe ili obrezivanja (slika lijevo). Da bi smanjila naporno ručno rukovanje, tvrtka Unipart Logistics koristi Autonomous Intelligent Vehicles u digitaliziranom sustavu skladišta. Tako povećava produktivnost, rad ljudi smanjuje se za polovinu, snižava razinu fizičkog napora (zaposlenici više ne moraju gurati teška kolica) što se odražava na učinkovitost i krajnju cijenu za kupca. Dostavne platforme prate skupljače dok obavljaju zadatke u skladištu, ali mogu raditi i autonomno tako da prevoze proizvode na unaprijed određena mjesta (slika desno).

36

složenim okruženjima. Ljudski operater u početku uči robotsko vozilo navigaciji po okolini, a poslije ga se pušta na lokalne autonomne misije.

Tako se stvara kultura u kojoj ljudi i roboti dijele i rade u istom prostoru na pločnicima. Gita se može kretati do 35 km/h što je dovoljno brzo za pratnju biciklista. No u početku se strojem upravlja brzinom pješaka, od laganog hodanja do trčanja.

Zbog takvog sustava navigacije Gita se kreće potpuno sama čak i kada korisnik nije u blizini.

Tako se postiže i to da robot nije ovisan isključivo o stereokamerama za vanjsku lokalizaci-

ju u uglavnom nestrukturiranim okruženjima i prilikama u kojima su kamere nekorisne (noćni uvjeti, gledanje u svjetlo s niskim kutovima sunca i sl.).

S obzirom na uzor u brojnim većim dostavnim vozilima očekivalo bi se da i osobni dostavljači poput Gite koriste LIDAR kao trenutno glavni senzorski sustav za pouzdan SLAM. No njena cijena od oko 3500 USD ne omogućuje korištenje tako skupe senzorike. S vremenom kada cijena LIDAR-sustava bude niža oni će se koristiti i kod osobnih strojeva “follow me”.

Igor Ratković

NATJECANJA

FAI 2022 ‒ europsko prvenstvo raketnih modelara Od 17. do 25. kolovoza 2022. godine u vojvođanskom mjestu Aradac, 15 km od grada Zrenjanina u Republici Srbiji, održano je FAI Europsko prvenstvo raketnih modelara za seniore i juniore.

Natjecanje je započelo 17. klovoza okupljanjem natjecatelja, sudaca i tehničkog osoblja u hotelu “Vojvodina” u centru Zrenjanina. Kasno popodne u velikoj dvorani hotela natjecatelji su predali modele maketa S7 i maketa visina S5 s pratećom dokumentacijom.

18. kolovoza počela je registracija modela, održan je trening na terenu te je popodne u centru Zrenjanina nakon svečanog mimohoda održano otvaranje FAI Europskog prvenstva.

Na natjecanje su se prijavili natjecatelji iz 12 europskih zemalja. To su – Rumunjska, Slovenija, Italija, Litva, Poljska, Slovačka, Češka, Srbija, Španjolska, Hrvatska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Bugarska. Prijavljeno je sudjelovanje 94 seniora, 52 juniora, 3 pomoćnika i 8 mjerača vremena – štopera, što je ukupno 161 sudionik.

Natjecanje se održavalo u sljedećim kategorijama ‒ seniori: S1B, S3A, S4A, S5C, S6A, S7, S8E/P i S9A i juniori: S1A, S3A, S4A, S5B, S6A, S7, S8D i S9A po važećem Sportskom pravilniku FAI-ja iz 2022. godine.

Iz Hrvatske su se natjecali Jozo Ivančić, TM, Tomislav Cvitić, TMA, Leonard Cvitić i Vladimir Horvat.

Meteorologija nam je pripremila iznenađenje – nakon par vedrih i vrućih dana preko noći je počela kiša. Takvo oblačno i promjenjivo vrijeme potrajalo je do kraja natjecanja, i to je za sve natjecatelje predstavljalo problem. Po takvom vremenu teško je odrediti povoljan trenutak za start radi hvatanja termičkih strujanja. Ipak, neki su natjecatelji uspjeli postići maksimalan broj bodova. U kategoriji žirokopteri S9A čak su četiri natjecatelja imala najveći broj bodova, pa se letio i četvrti start ‒ fly-off.

Natjecatelji iz Hrvatske teško su se mogli nositi s dobro uvježbanom i brojnom konkurencijom. Tim više treba naglasiti da je uspjeh osvojeno treće mjesto Tomislava Cvitića u kategoriji raketoplana S4A i četvrto mjesto Joze Ivančića u kategoriji raketa s trakom – S6A, samo sedam sekundi iza trećeplasiranog natjecatelja. Kod svih natjecatelja vidi se dobra utreniranost i iskustvo na terenu, a preduvjet za to je dovoljno kvalitetnih motora potrebnih za trening. Motori se proizvode u nekoliko zemalja koje u pravilu imaju i kvalitetne rezultate, nažalost ne i kod nas.

Modeli kategorije visinci S1A i S1B te kategorija raketa s padobranom S3A i raketa s trakom S6A i dalje su klasične konstrukcije s tijelima od stakloplastike. Kod modela visinaca i dalje je prisutan problem pouzdanog aktiviranja drugog stupnja u kojem je smješten visinomjer.

37

Svečani mimohod u Zrenjaninu

Kod modela S3A i S6A padobrani i trake napravljeni su od folije mylar. Po novim propisima zabranjeno je odbacivanje zaštitnog čepa koji štiti padobran ili traku od djelovanja izbacnog punjenja motora. Iako je riječ o novom pravilu koje je stupilo na snagu ove godine, taj su problem natjecatelji uspješno riješili. Bez odbacivanja čepa izbjegnuta je opasnost da takav eventualno zapaljen ili tinjajući čep uzrokuje požar.

Većina raketoplana S4A na ovom je europskom prvenstvu imala krila na sklapanje. Međutim, bilo je i pobornika klasičnih krutih krila (T. i L. Cvitić) koji su pokazali da i takvi često ćudljivi modeli mogu dobro letjeti.

Makete za postizanje visine S5B i S5C mogle su letjeti jednostupanjski ili dvostupanjski.

Jednostupanjskim modelima lakše je napraviti pouzdan start, ali se postižu nešto manje visine.

Kod dvostupanjskih modela uvijek je prisutan problem pripaljivanja drugog stupnja, pa je bilo startova koji su završili zabijanjem u tlo. Ipak, dvostupanjski startovi letjeli su na veću visinu tako da su sva tri prvoplasirana natjecatelja letjela dvostupanjski, kao i pobjednik Jan Kotuha iz Slovačke, koji je postigao visinu od 699,4 m.

38

Makete S7 izgrađene su uglavnom od stakloplastike. Tri prvoplasirana su Poljaci koji su imali veće makete. Pobijedio je Bartolomej Tokarcyk iz Poljske sa Saturnom V, druga je Renata Pasik-Gorycyka sa Saturnom 1 B (SA-210) i treći je Przemyslaw Zurawski sa Saturnom 1 B (SA-205) koji su letjeli trostupanjski. Sljedeći u plasmanu su rakete Ariane raznih verzija, koje su uglavnom bile napravljene tako da lete dvostupanjski ili trostupanjski. Makete koje su pobijedile bile su dobro napravljene. Imale su puno bodova na statičkom bodovanju, ali i izvrstan trostupanjski let koji donosi puno bodova, potrebnih za pobjedu na ovako jakom natjecanju.

RC raketoplani S8E/P i S8D su aerodinamičke vrlo dotjerane letjelice koje se desetak sekundi penju u vis nošene snagom raketnog motora, a potom jedre do cilja. Riječ je o modelima izrađenima od stakloplastike – fiberglasa, koji su vrlo lagani i jaki da izdrže opterećenja raketnog uspinjanja.

Modeli žirokopteri S9A napravljeni su od fiberglasnog tijela (kao i S1,S3 i S6) i imaju krilca kao žirokopter. Najčešće je riječ o tri ili četiri krilca, ali ima modela i s više krilaca. Modeli se pogonjeni raketnim motorom penju u vis da bi oko tjemena izbacili u tijelu sklopljena krilca, koja se moraju rasklopiti i vrtjeti kao kod helikoptera i spuštati model na tlo.

Prisutni su seniori usprkos teškim meteorološkim uvjetima dobro letjeli. Bilo je iznenađujuće dobrih rezultata.

Juniori su uvijek zasebna priča. Pokazalo se da kontinuiran rad s podmlatkom, što je slučaj juniora iz Slovačke, donosi i uspjeh – medalje.

Izložene makete u sali hotela “Vojvodina” čekaju međunarodnu komisiju za bodovanje

Tomislav i Leonard Cvitić pod kišobranom čekaju na startanje rakete s padobranom, S3A

Priprema za ispaljivanje makete Saturna 1 B, kategorija S7

Juniorska kategorija modela za postizanje visine S1B trenutak ispaljivanja.

Prikazuje juniorku kraj rampe iz koje poleće model visinca.

Međunarodna ekipa sudaca čeka da se vrijeme malo popravi da makete S7 mogu startati

Brojnost i uvježbanost juniora dala je dobre rezultate. Moglo se primijetiti da su ekipe iz Bugarske s 11 juniora, Slovačke i Srbije sa po devet juniora, Poljske sa sedam juniora, te Rumunjske i Češke sa po pet juniora postizale vrlo dobre rezultate, koji su se mogli usporediti i s rezultatima seniora. Nažalost, kod nas se rad s juniorima prebacuje na klubove koji i sami teško podnose troškove takvog rada. Možda bi pomo-

glo da se i u matičnoj kući razmotri ulaganje za FAI raketno modelarstvo? Još ima kadra koji je u stanju obučavati juniore, pa to treba iskoristiti.

Ovako, rezultati su samo stvar zalaganja pojedinca, a ne rezultat pomno planiranog, dugoročnog rada.

Fotografije: Leonard Cvitić i Slobodan Maksić Vladimir Horvat MK Zenit

39

OBLJETNICE

Radio klub Vidova Gora proslavio 50. rođendan U Gradskoj vijećnici u Supetru proslavljena je 50. obljetnica rada supetarskog Radio kluba Vidova Gora.

Pored brojnih uzvanika svečanoj sjednici prisustvovala je gradonačelnica Supetra Ivana Marković i predsjednik Zajednice tehničke kulture Splitsko-dalmatinske županije Ivica Pivačić, dipl. ing. koji je uručio zahvalnicu Radio klubu Vidova Gora kazavši kako mogu biti izuzetno ponosni na svoj rad te na značajan doprinos razvoju i unapređenju radioamaterizma i tehničkog stvaralaštva mladih u Hrvatskoj. Posebne čestitke uputio je predsjedniku Ivici Pavišiću koji svih ovih 50 godina vrlo uspješno vodi ovu izuzetnu udrugu.

“Malo je udruga u Hrvatskoj koje se mogu pohvaliti ovako dugim radom u tehničkoj kulturi, a broj osvojenih diploma, priznanja, plaketa i pehara koji prelazi brojku od 250 potvrđuje da je aktivnost u ovoj udruzi bila i ostala itekako

velika. To svakako potvrđuje i niz općinskih i državnih nagrada i priznanja od kojih je potrebno izdvojiti još od 1985. priznanje Skupštine Općine Brač, Štaba teritorijalne obrane, povelju Hrvatske zajednice tehničke kulture, pohvalu Ministarstva RH, povelju Hrvatske zajednice tehničke kulture povodom 60. obljetnice rada, zahvalnicu Zajednice tehničke kulture Splitsko-dalmatinske županije i Grada Splita, državnu nagradu Tehničke kulture Faust Vrančić, godišnju nagradu Hrvatskog radioamaterskog Saveza Nikola Tesla, skupnu nagradu Grada Supetra, tri godišnje nagrade Nikola Tesla pojedincima i jednu nagradu Nikola Tesla za životno djelo”, kažu iz udruge.

“Sve ove nagrade imaju poseban naglasak na iznimne doprinose razvoju i unapređenju tehničke kulture i obrazovanja građana, a posebice mladih. Bez mladih kadrova u udrugama nema opstanka ni daljnjeg razvoja čemu svjedoči veliki broj udruga koje su jednostavno nestale i stoga je od samog početka rada vođena briga da se mladi privuku i zainteresiraju za rad u nekoj od sekcija radiokluba te da steknu potrebna znanja i vještine u tehnici”, naglasio je predsjednik Radio kluba Vidova Gora Ivica Pavišić.

“Naš put od samog početka nije bio lak u što će se uvjeriti svi nakon što pročitaju ovu prigodnu fotomonografiju sa preko 1000 fotografija koja je pripremljena sa svrhom da ovjekovječi pedesetogodišnji rad i postignute rezultate na općinskim, županijskim i državnim razinama te na svjetskim natjecanjima radioamatera”, istakao je Pavišić.

Izvor: Dalmatinski portal