ABC tehnike 616, lipanj 2018.

ISBN 1849-9791

Broj 616 I Lipanj / June 2018. I Godina LXII.

Cijena 10 KNI; 1,32 EURI; 1,76 USD;I 2,52 BAM;I 150,57 RSD;I 80,84 MKD

www.hztk.hr

ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

Prilog

I Ribarski i vatrogasni brod I

Rubrike

I Arduino + Visualino I I SF priča I I Mala škola fotografije I

Izbor I Robotski modeli za učenje kroz igru

u STEM-nastavi – Fischertechnik (13) I IM ali elektronički sklopovi (7) I I Otkriće elektrona i ionske cijevi I I Tehnika i nogomet I

Robotika I Učenje robota gledanju I

POZIV NA PRETPLATU

Kako se pretplatiti na časopis ABC tehnike?

Poštovani čitatelji, nadamo se da će vas razveseliti činjenica kako ponovno izlazimo u tiskanom obliku, i to po popularnoj cijeni od 10 kn. Pono­vno vas pozivamo da se pretplatite na časopis ABC tehnike.

Privatne osobe uplaćuju unaprijed iznos od 100 kn za pretplatu. Virman popunjavate vašim podacima u rubriku uplatitelj. U rubriku primatelj: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, a u rubriku opis plaćanja: pretplata na ABC tehnike. Naš račun je IBAN: HR682360000-1101559470 (ZABA), a poziv na broj vaš OIB. Nakon uplate obavezno nam pošaljite kopiju uplatnice.

Pravne osobe (škole, vrtići, tvrtke) šalju narudžbenicu te uplaćuju iznos na naš račun po primljenoj ponudi. Narudžba mora sadržavati naziv pravne osobe s adresom i OIB-om. Želimo vam puno uspjeha u radu i veselimo se ponovnom druženju s vama!

U OVOM BROJU Kako se pretplatiti na časopis ABC tehnike?. . . . . . . . . . . . . . . 2 20. državno prvenstvo u raketnom modelarstvu FAI-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Izrada modela F1N 150 . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Plutajući “mozak” pomagat će astronautima u svemirskoj stanici. . . . . . . . . 8 Mali elektronički sklopovi (7) . . . . . . . . . . . . 9 Zašto Visualino?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Harmonija, u bljesku bombe. . . . . . . . . . . . 21 Tehnika i nogomet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Leteći automobil. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Ribarski i vatrogasni brod. . . . . . . . . . . . . . 27 Uz prilog - tablice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Otkriće elektrona i ionske cijevi. . . . . . . . . . 28 Učenje robota gledanju. . . . . . . . . . . . . . . . 32 Recikliranjem žvakaćih guma do tenisica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 LEGO® kockice od ekološki održivog materijala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Pojašnjena problematika leta helikoptera na Marsu i njegova realna veličina!. . . . . . . 36 Dronovi na Marsu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Nacrt u prilogu: Ribarski i vatrogasni brod Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi – Fischertechnik (13)

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvat­ska/Croatia Za nakladnika: Ivan Vlainić Uredništvo: dr. sc. Zvonimir Jako­bović, Miljen­ko Ožura, Emir Mahmutović, Denis Vincek, Paolo Zenzerović, Ivan Lučić, Zoran Kušan Glavni urednik: Zoran Kušan

DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 10 (616), lipanj 2018.

Školska godina 2017./2018.

Naslovna stranica: Pojašnjena problematika leta helikoptera na Marsu i njegova realna veličina!

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Za­greb, Hrvatska telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ ture HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

20. državno prvenstvo u raketnom modelarstvu FAI-a Zrakoplovna pravila u svijetu uređuje Međunarodna zrakoplovna federacija (Federation Aeronautique Internationale - FAI), koju u RH predstavlja Hrvatski zrakoplovni savez. Za svaku zrakoplovnu djelatnost postoje propisi koji određuju izradu modela i pravila za natjecanje. Za raketno modelarstvo to je pravilnik FAI Sporting Code koji u odlomku Section 4 – Aeromodelling, Volume S daje međunarodna pravila za raketno modelarstvo.

U organizaciji Aerokluba Zadar, 19. svibnja 2018., kraj mjesta Vrana održano je 20.

Državno prvenstvo u raketnom modelarstvu za FAI-kategorije. Suorganizatori su bili Hrvatski zrakoplovni savez, Komisija za zrakoplovno modelarstvo te UGTK ZARA Arhitas, Pakoštane.

Pokrovitelji su bili ZTK (Zajednica tehničke kulture) Zadarske županije, ZTK Grada Zadra i Općina Pakoštane, a donatori su bili Turistička zajednica Pakoštane i Hotelsko poduzeće Maškovića Han, Vrana.

Natjecanje je otvoreno 19. svibnja u objektu Maškovića Han, a natjecatelji su se potom uputili na poligon Zelići udaljen oko 3 km, gdje je održano natjecanje u četiri kategorije po FAI-pravilniku. Vrijeme baš i nije bilo naklonjeno

NATJECANJA

natjecateljima. Bilo je uglavnom sunčano, prijepodne je puhao jak sjeveroistočni vjetar, koji je oko podne prešao u sjeverozapadni, ne gubeći na snazi. Vjetar je, uz težak teren, otežavao natjecanje i uzrokovao gubitak više modela.

Natjecanje je započelo ispaljivanjem raketa s trakom, S6A, i u toj kategoriji uvjerljivo je pobijedila Tomislava Cvitić, Aeroklub (AK) Krila Istre, Pula, s 284 boda, ispred Vladimira Horvata MK (Modelarski klub) Zenit, Zagreb, s 233 boda.

Trećeplasirani je bio Zvonimir Plišić, RD (Raketno društvo) Zagreb s 212 bodova.

U ekipnom plasmanu u toj kategoriji pobijedio je AK Zadar s 429 bodova ispred MK Zenit, Zagreb, s 306 bodova. Treći je bio AK Krila Istre, Pula, s 303 boda.

Drugu kategoriju činili su raketoplani, S4A. Pobijedio je Vladimir Horvat, MK Zenit, Zagreb, s 311 bodova ispred Tomislave Cvitić, AK Krila Istre, Pula, s 305 bodova. Trećeplasirani je bio Zvonimir Plišić, RD Zagreb, sa 195 bodova.

U ekipnom plasmanu raketoplana, S4A, pob­ ijedio je AK Krila Istre, Pula s 412 bodova, ispred MK Zenit, Zagreb s 311 bodova. Treći je bio AK Zadar s 251 bodom.

Svečano otvaranje 20. Državnog prvenstva u raketnom modelarstvu FAI-a

3

U ekipnom plasmanu žirokoptera, S9A, pobijedio je AK Zadar sa 160 bodova ispred RD Zagreb sa 140 bodova, a treći je klub AK Krila Istre, Pula sa 143 boda.

U kategoriji raketa s padobranom, S3A, pobijedio je Jozo Ivančić, ARAK Dubrava, Zagreb, s 519 bodova. Drugi je bio Zvonimir Plišić, RD Zagreb, s 479 bodova, a treći Darko Tokić, AK Zadar s 360 bodova.

Ekipa AK Zadar priprema se za ispaljivanje

U kategoriji žirokoptera, S9A, pobijedio je Darko Tokić, AK Zadar sa 160 bodova, ispred Zvonimira Plišića, RD Zagreb sa 149 bodova.

Treći je bio Tomislav Cvitić, AK Krila Istre, Pula, sa 143 boda.

Darko Tokić, AK Zadar priprema raketoplan (S4A) za start

Iskusni Jozo Ivančić, ARAK Dubrava, Zagreb, priprema model rakete s trakom (S6A) za start na piston lanseru

4

U ekipnom plasmanu raketa s padobranom, S3A, pobijedio je AK Zadar sa 682 boda, ispred ARAK Dubrava, Zagreb, s 519 bodova.

Trećeplasirani je klub RD Zagreb s 479 bodova.

Možda rezultati i nisu blistavi, ali su napravljeni po vjetrovitom vremenu i na teškom terenu.

Još je veća vrijednost što je pokrenuto zamrlo FAI-raketno modelarstvo kod nas, nakon niza godina stagnacije i propadanja. Modelari koji su nastupili na ovom državnom prvenstvu sada čine jezgru koja će svojim nastupom na predstojećem

Tomislav i Tomislava Cvitić, AK Krila Istre, pripremaju raketoplan (S4A) za start

će držati seminare radi omasovljenja te specifične djelatnosti. Sačuvana jezgra kvalitetnih raketnih modelara temelj je za opstanak raketnog modelarstva FAI-a u Hrvatskoj.

Na neslužbenom dijelu Prvenstva sudjelovali su i kolege iz Splita, Tonči Jagnjić iz ZTK Splitsko-dalmatinske županije i Martin Olujić ispred KMT Kmanko, s dva juniora koji su ispalili više modela raketa s padobranom. U planu je da se uz pomoć MK Zenit, koji će napraviti komplete za izradu modela nekoliko FAI-kategorija, održe seminari za zainteresiranu mladež i juniore na tom području.

Direktor Državnog prvenstva bio je Darko Tokić, a glavni sudac Denis Čulinović. Svi detalji natjecanja dogovoreni su na sastanku voditelj ekipa, a tijekom natjecanja nije bilo prigovora niti žalbi.

S obzirom da je ove godine krajem rujna u planu Kup Hrvatske, ostaje nam nada da će to natjecanje biti posjećenije, s više juniora koji će poslije biti zamjena sadašnjem kadru.

Vladimir Horvat, predstavnik raketnih modelara u Modelarskoj komisiji HZS-a Fotografije: Mirisa i Sunčica Tokić

svjetskom prvenstvu pokazati da i u RH postoji ta djelatnost. Ti natjecatelji bit će instruktori koji

Najuspješniji natjecatelj, Zvonimir Plišić, prima pehar od tajnika AK Zadar Velida Jakupovića i glavnog suca Denisa Čulinovića

5

Izrada modela F1N 150 Poštovani čitatelji, u ovom čanku htio bih vas upoznati s izradom jednostavnih sobnih katapultnih klizača klase F1N 150. Jedino ograničenje kod njih je na maksimalni raspon krila – 150 mm. Ova kategorija nastala je u Hrvatskoj, aktivno se leti i u Sloveniji i Srbiji, a uskoro i u Rusiji te Makedoniji. Odlikuju je jeftini i jednostavni modeli koje svatko može izraditi i uživati u njihovim letovima.

Za izradu jednog ovakvog početničkog modela bit će vam potrebna balza od 1 i 2 mm debljine, trenutačno ljepilo i plastelin, a od pribora radna i brusna daska, skalpel, ravnalo i flomaster.

Za početak potrebno je ocrtati sve dijelove modela na listove balze. Krila, trup i nosač krila izrađuju se od balze debljine 2 mm, a horizontalni i vertikalni stabilizator od balze debljine 1 mm. Potrebno je voditi računa i o usmjerenju godova, stoga provjerite na slikama kako sam ja to napravio. Nakon ocrtavanja sve dijelove pažljivo izrežite skalpelom.

Ekonomično izrezivanje krila

brusnim papirom. Kada je to gotovo, potrebno je obraditi napadnu ivicu krila. Krilo prislonimo bridu radne daske kako je prikazano na slici i kružnim pokretima brusne daske načinimo oštru kosinu. Kad smo to napravili cijelom dužinom krila, opet sve zagladimo finim brusnim papirom.

Onda okrenemo krilo tako da njegova donja strana gleda prema gore i ocrtamo njegovu središnjicu te po njoj skalpelom zarežemo krilo do pola dubine. Lagano ga prelomimo, ali moramo paziti da ostane u komadu. Postavimo krilo između dvije pomoćne (može i brusne) daske koje su razmaknute 150 mm jedna od druge te kapnemo ljepilo u sredinu kako bi krilo poprimilo V-oblik.

Nakon toga lagano obrusimo horizontalni i vertikalni stabilizator do debljine od 0,5 mm.

Ovime smo završili s obradom svih dijelova i slijedi sastavljanje modela. Na 10 mm od kraja trupa zalijepimo stabilizatore vodeći računa o tome da budu strogo okomiti. Na prednji kraj trupa s donje strane zalijepimo komadić balze

Brušenje napadne ivice krila

Prvo ćemo za obradu uzeti krila. Postavimo ih na radnu dasku, u kalup za krila i brusimo kružnim pokretima grubim brusnim papirom dok ne dobijemo željenu kosinu krila. To lako možemo provjeriti jer nam napadna ivica krila treba biti jednako debela kao kalup, a iza krilo treba biti stanjeno do kraja. Nakon grubog brušenja u kalupu krilo izvadite na drugi dio daske i zagladite ga finim

Stvaranje V-oblika krila

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Pripremljene pozicije

6

Brušenje krila u kalupu

od 2 mm debljine i oblikujemo od njega kuku za praćku (kako je prikazano na nacrtu). Na 75 mm od početka trupa zalijepimo nosač krila i na njega krila. Pritom moramo paziti da sve bude simetrično i da krilo ne pada u jednu stranu. Time završavamo s izradom modela, a on na kraju treba biti mase oko jednoga grama.

Nakon toga potrebno je još isprobati kako model

Gotov model

7

leti. Na početak trupa stavimo malo plastelina koji mu služi kao balast. Pustimo lagano model nosom prema dolje i vidimo kako se ponaša. Ako naglo pada dolje, skinemo mu malo plastelina.

Ako se propinje gore pa pada, potrebno mu je dodati malo plastelina. Na kraju, kada dobijemo lijepu putanju, savijemo vertikalni stabilizator u jednu stranu kako bi model kružio. Za desne krugove savijamo ga udesno, a za lijeve ulijevo.

Kada namjestimo željene krugove možemo probati ispucati model praćkom u nekoj od sportskih dvorana ili sličnom mirnom i zatvorenom prostoru.

Nadam se da će vam se ova kategorija svidjeti i pozivam vas na prvo natjecanje u kategorijama F1N 150 i F1N u Slavonskom Brodu 27.10.2018.!

Igor Nišević

Masa modela

Plutajući “mozak” pomagat će astronautima u svemirskoj stanici Posada na brodu Međunarodne svemirske stanice (International Space Station – ISS) uskoro će dobiti novog člana – i to 3D, printanog od metala i plastike, kojega njegovi stvaratelji opisuju kao “neku vrstu letećeg mozga”.

Nazvali su ga CIMON, što je skraćeno za “Crew Interactive Mobile Companion”. Proizvod zrakoplovne dizajnerske tvrtke Airbus u suradnji s tvrtkom IBM, CIMON utjelovljuje umjetnu inteligenciju u autonomnom, sfernom tijelu koje će “plutati” u mikrogravitacijskom okruženju svemirske stanice, sa zaslonom koji prikazuje očitanje podataka za astronaute – ili prikazuje sliku prijateljskog lica – i glas koji je stvorila tehnologija umjetne inteligencije IBM-a.

Robot će imati zadatak podržavati astronaute ISS-a, kao neka vrsta pomoćnika, i lebdeći CIMON će biti prva ISS-misija temeljena na umjetnoj inteligenciji, kažu predstavnici Airbusa.

Foto: CIMON kaže: “Spreman sam biti astronaut!”

8

ZANIMLJIVOSTI

Kao “inteligentan” stroj, CIMON bi mogao pomoći posadi ISS-a pri rješavanju problema u njihovom rutinskom radu procesuiranjem i prikazivanjem dijagnostičkih podataka. Ali njegova neuronska mreža – računalni sustav koji funkcionira kao ljudski mozak – omogućit će mu otići korak dalje i družiti se s astronautima kao njihov “kolega”.

CIMON je težak oko 5 kilograma i već je “trenirao” s astronautom Alexanderom Gerstom koji je predstavljao Europsku svemirsku agenciju (European Space Agency – ESA) na ISS-u od svibnja do studenog 2014. Gerst će boraviti na ISS-u zajedno sa CIMON-om od lipnja do listopada 2018. na misiji ESA Horizons.

Od 2016., tim od 50 tehničara radi na pripremama umjetne inteligencije za njegovo putovanje u svemir, opskrbljujući ga podacima o ISS-u i brinući da se robot može sam orijentirati i kretati.

Istovremeno CIMON je učio o rasporedu ISS-a i upoznavao se sa svojim kolegom astronautom Gerstom kroz fotografije i glasovne uzorke.

Kad se CIMON vine u svemir, astronauti i umjetna inteligencija radit će zajednički na nizu zadataka, između ostalog i s kristalima, slažući Rubikovu kocku i izvodeći medicinske eksperimente u kojima će CIMON imati funkciju interaktivne kamere, kažu predstavnici Airbusa.

Izvor: www.livescience.com Sandra Knežević

Mali elektronički sklopovi (7) Opisujući način rada sklopke s direktnim izborom, spomenuli smo kako se ona uvijek inicijalno postavlja u stanje ‘0’, u kojem su sva četiri izlaza isključena. Tek pritiskom na neko od tipkala T1– T4, sklopka uključuje jedan od svoja četiri izlaza (‘1’, ‘2’, ‘4’ ili ‘8’), nakon čega aktivni izlaz možemo po volji mijenjati opet pritiscima na tipkala T1– T4. U ovom nastavku prikazat ćemo kako malim izmjenama sheme sa Slike 28. možemo promijeniti ponašanje sklopa.

Ako želimo da sklopka pri uključenju napona napajanja odmah uključi i neki od svojih izlaza, to možemo postići dodatkom kondenzatora C1 prema shemi na Slici 30. Kondenzator djeluje

ELEKTRONIKA

na sljedeći način: u trenutku kada uključujemo napon napajanja, kondenzator je prazan i napon između njegovih priključaka je 0 V. Kako je kondenzator spojen paralelno tipkalu T1, time smo postigli efekt kao da je tipkalo T1 pritisnuto. Ovo stanje trajat će kratko, tek desetak milisekundi, jer će se kondenzator puniti preko otpornika R1 i napon na njemu će brzo narasti do 5 V. I ovaj kratak “pritisak tipkala”, koji kondenzator C1 generira, dovoljan je da sklopka postavi izlaz ‘1’ u stanje logičke jedinice – LED1 će zasvijetliti. Želite li da se sklopka inicijalno uključuje u nekom drugom položaju, samo premjestite kondenzator C1 paralelno odgovarajućem tipkalu.

Slika 30. Dodatkom kondenzatora postižemo da se sklopka uključuje na željenoj poziciji

9

Napomena: Kapacitet kondenzatora C1 treba pažljivo odabrati. Ako je premalen, sklopka se neće stići postaviti u željeni položaj; ako je prevelik, usporit će prebacivanje sklopke tijekom “normalnog” rada. Vrijednost od 47 nF u praksi se pokazala kao optimalan izbor.

Analizirajući logičku funkciju koja je ugrađena u integrirani krug CD4028 (Slika 27.), naglasili smo kako za našu primjenu odgovaraju one ulaz­ ne kombinacije koje sadrže samo jednu logičku “1”. Četiri su takve kombinacije pa je, sukladno tome, projektiran sklop sa Slike 28. s četiri izlaza i s četiri stabilna stanja.

Međutim, taj sklop ima još jedno stabilno stanje, u koje se postavlja u trenutku uključenja napona napajanja: tada je ulazna kombinacija “0000”, a aktiviran je izlaz ‘0’. Ovo je stanje stabilno i zadržat će se dokle god ne pritisnemo neko od tipkala T1–T4. Problem je u tome što, kada jednom napustimo stanje ‘0’, u njega se ne možemo vratiti na jednako elegantan način na

Slika 31. Sklop s 5 stabilnih stanja

10

koji odabiremo ostala stanja – za to treba istovremeno “povući” sva četiri ulaza u stanje “0”. U shemi sa Slike 31. to postižemo pomoću tipkala T0 i dioda D1–D4.

Najprije na shemi uočimo još jednu izmjenu: “povratna veza” s izlaza na ulaze više nije realizirana pomoću dioda, nego otpornicima R1b–R4b.

Svima je jasno da diode i otpornici nemaju iste karakteristike; međutim, ovaj sklop može jednako dobro funkcionirati i s otpornicima u povratnoj vezi, ako su otpori tih otpornika (Rxb), znatno manji od otpora ulaznih otpornika (Rxa). To je u našem slučaju zadovoljeno.

Evo kako sklop vraćamo u stanje ‘0’, nakon što je pritiskom nekog od tipkala T1–T4 poprimio neko drugo stanje: Pretpostavimo da je bilo pritisnuto tipkalo T1, aktivan je izlaz ‘1’, a to stanje stabilnim održava ulazna kombinacija “0001”. Čim pritisnemo T0, provest će dioda D1 i osigurati ulaznu kombinaciju “0000”, a isti tren će CD4028 postaviti izlaz ‘0’ u stanje “1”. Svi ostali

izlazi prelaze u stanje “0”, koje stanje se preko otpornika Rxb prenosi na ulaze – ulazna kombinacija ostaje “0000” i kada otpustimo tipkalo T0. Na isti način se sklop prebacuje u stanje ‘0’ iz svih ostalih mogućih stanja. Postavljanje sklopa u stanja ‘1’, ‘2’, ‘4’ i ‘8’ jednako je kao prije.

Zašto su diode u povratnoj vezi zamijenjene otpornicima? Da su ostale, pritiskom na tipkalo T0 napravili bismo kratki spoj aktivnog izlaza prema masi. Iako bi takvo stanje trajalo vrlo kratko i ne bi uzrokovalo oštećenje integiranog kruga, zlatno pravilo je da u svojim projektima

32., imaju indikaciju stanja “uključeno” pomoću LE-dioda. Takva indikacija zgodna je kada provjeravamo radi li sklop ispravno ili ne, ali nije presudna za funkcioniranje sklopa i možete je potpuno izostaviti. Ako ipak zaključite da vam je indikacija korisna, zadržite samo jednu – ili onu na višepoložajnim sklopkama, ili onu na tranzistorskim sklopkama – obje nisu potrebne.

Tablica 7: Popis dijelova za sklop sa Slike 30.

Oznaka

Vrijednost

Kom.

IC1

CD4028

1

D1-D4

1N4148

4

R1-R4

47 kΩ

4

R5

1,5 kΩ

1

C1

47 nF, folijski ili keramički

1

LED1LED4

LE-dioda, 2 mA

4

T1-T4

tipkalo

4

Tablica 8: Popis dijelova za sklop sa Slike 31.

Slika 32. Tranzistorska sklopka za struje do 500 mA

Oznaka

Vrijednost

trebamo izbjegavati čak i ovakve “bezazlene” kratke spojeve.

Sklopovi čije su sheme prikazane na slikama 26., 28., 30. i 31. rade pouzdano i na način koji smo opisali: tipkalima mijenjamo logička stanja njihovih izlaza, a je li neki izlaz u stanju logičke “0” ili “1” vizualiziramo LE-diodama spojenim na te izlaze. Međutim, želimo li istim sklopovima pokrenuti neki uređaj, to neće biti moguće – izlazi upotrijebljenih integriranih krugova ne mogu dati struje veće od nekoliko mA. Ako su potrebne jače struje, svakom izlazu treba dodati tranzistorsku sklopku poput one sa Slike 32. Slične sklopke susretali smo već u prijašnjim nastavcima; razlika je u tome, što su se one uključivale logičkom “0” (0 V), a ova se sklopka uključuje logičkom “1” (5 V) na ulazu “X”. “X” ulaze tranzistorskih sklopki prema Slici 32. spajamo na “X” izlaze višepoložajnih sklopki – koliko izlaza toliko nam tranzistorskih sklopki treba. Iako su na shemi tranzistorske sklopke navedeni ulazni i izlazni napon od 5 V, istom sklopkom moguće je uključivati i druge napone, od 3 do 15, pa i više V. Napomena: i višepoložajne sklopke sa slika 26., 28., 30. i 31., i tranzistorska sklopka sa Slike

IC1

CD4028

1

D1-D4

1N4148

4

R1a-R4a

47 kΩ

4

R1b-R4b

4,7 kΩ

4

R5

1,5 kΩ

1

Kom.

LED1-LED5 LE-dioda, 2 mA

5

T0-T4

5

tipkalo

Tablica 9: Popis dijelova za sklop sa Slike 32.

Oznaka

Vrijednost

Kom.

Trx1

BC327-40

1

Trx2

BC549

1

Rx1

22 kΩ

1

Rx2

1 kΩ

1

Rx3

10 kΩ

1

Rx4

1,5 kΩ

1

LEDx

LE-dioda, 2 mA

1

Napomena: za svaku tranzistorsku sklopku potreban je jedan komplet dijelova!

Mr. sc. Vladimir Mitrović

11

Zašto Visualino?

ARDUINO + VISUALINO

U ovom nastavku Male škole programiranja upoznat ćete naredbe iz Visualinovog LCD-bloka.

Lekcija 8.

Prema Slici 87. spojite LCD-displej s Arduinovom pločicom. Dodajte serijski otpornik R1=220 Ω koji, ugrađenoj LED-ici za pozadinsko osvjetljenje displeja, snižava napon i ograničava struju.

Slika 89. Raspored nožica za LCD-displej 2x16

Neka se na LCD-displeju ispiše ime i prezime Upotrijebite blok “LCD (2x16)”. Obavezno, kod “LCD Pins” prepravite brojeve (Slika 90.). Za pisanje teksta po LCD-displeju koristite blok “LCD print”.

Slika 87. Montažna shema

Slika 90. Program

Slika 91. Ovaj se blok nalazi u “LCD bloqs”. LCD-displeju pridružuje određene digitalne izvode Arduinove pločice

Slika 88. Tvornički podaci za LCD-displej 2x16

Ako koristite neki drugačiji LCD-displej, morat ćete na internetu potražiti tvorničke podatke i raspored nožica. Podatke za ovaj LCD-displej možete pogledati na slikama 88. i 89.

12

Slika 92. Ovaj se blok također nalazi u “LCD bloqs”. Ako je “Set text position?” označen kvačicom tada je mjesto ispisivanja podataka na LCD-displeju moguće odrediti.

U “row” se određuje redak => 0 ili 1, a u “column” se određuje stupac => 0 – 15.

Slika 93. “Comment” omogućava pisanje komentara. To se u programu neće izvoditi, već služi programeru kao podsjetnik. Za prikazivanje komentara trebate desnim klikom miša kliknuti po bilo kojem bloku te u skočnom prozoru izabrati “Add Comment”. Na primjer, u ovom je programu upisan komentar koji ukazuje gdje treba upisati ime i prezime.

Prebacite program iz Visualina u Arduino. Ako je sve kako valja, na LCD-displeju će se u donjem redu ispisati ime i prezime, a u gornjem će redu pisati “Moje ime je:”.

Vježbajte s upisivanjem različitih riječi na različitim mjestima LCD-displeja. Što se dešava kad uklonite kvačicu kod “Set text position?”? Isprobajte!

LCD-displeju dodati potenciometar za ugađanje kontrasta (Slika 94.)

Isključite Arduino kako biste u sigurnosti obavili ovaj prepravak!

Slika 95. Montažna shema

Ovaj je dodatak obrađen u prethodnom broju Male škole programiranja. Bila je to lekcija 6.2.1.

Prepišite program (Slika 96.).

Slika 96. Program

Slika 94. Montažna shema

Uključite Arduino kako biste pokrenuli prije upisan program. Zakretanjem klizača potenciometra ugodite kontrast tako da se upisani karakteri vide jasno, bez pozadinskih točkica.

LCD-displeju dodati voltmetar (Slika 95.).

Isključite Arduino kako biste u sigurnosti obavili i ovaj prepravak!

Vježbajte! Izmjerite napon baterije od 9 V. Ako niste zadovoljni, zbog slabe preciznosti, onda ugodite konstantu 0,04887586 tako da se na LCD-displeju dobivaju točne vrijednosti napona.

Kod toga, radi usporedbe, istu bateriju izmjerite i komercijalnim digitalnim voltmetrom.

Nadalje, radi vježbe, u bloku “LCD print” dodajte sve što je potrebno tako da se na LCD-displeju, osim izmjerene vrijednosti, ispiše tekst => “Napon =” i mjerna jedinica => “V”.

U konačnici, na LCD-displeju mora pisati, na primjer: Napon= 8,66 V. U sljedećoj lekciji Male škole programiranja upoznat ćete naredbe iz bloka “Servo”.

13

Lekcija 9.

9.1.1. Upravljanje servomotorom 1 Prema Slici 97. spojite servomotor s Arduinovom pločicom.

Kako biste to izveli bez rezanja žica servomotora upotrijebite trodijelni STRIP kao ovaj na Slici 98.

Slika 97. Montažna shema. Pripazite na raspored boja žica servomotora

Signal koji se koristi za nadzor zakretanja dolazi iz vanjskog sklopa, naprimjer iz Arduinove pločice.

Napon napajanja malih modelarskih servomotora ide od 4,8 V do 6 V (obavezno proučite proizvođačke specifikacije). Dobro je znati da se kod najvišeg napona dobiva maksimalna snaga.

Signal nadzora koji se opetovano šalje s Arduinove pločice kvadratnog je oblika napona, a njegova širina određuje kut zakretanja vratila servomotora. Koristi se tehnika modulacije širine impulsa “PWM” (o tome je pisano u 611. broju ABC tehnike). Za upravljanje servomotorom nadzorni sklop mora biti u stanju poslati 50 impulsa svake sekunde, odnosno po jedan impuls svakih 20 ms. Drugim riječima, zakretanja vratila obavljaju se impulsima različitih širina, a ti se impulsi šalju u intervalima od 20 ms.

U ovom se dijelu zadatka koristi servomotor Spring RC SM-S2309S. Prema tvorničkim podacima radi se o servomotoru čije se vratilo može zakrenuti 120°. Dok se vratilo zakreće bez opterećenja, servomotor povlači oko 100 mA struje. Kad je vratilo opterećeno, servomotor može povući više od 500 mA struje što je previše za USB-priključak računala. Radi sigurnosti, dok eksperimentirate sa zadacima iz ove lekcije preporuka je da ne zaustavljate ili kočite vratilo koje se zakreće!!

9.1.2. Neka se vratilo servomotora zakreće simo-tamo od 0° do 120° Upotrijebite blok “Servo” koji se nalazi u “Servo”, Slika 99.

Slika 98. STRIP se prodaje u nizu, vama trebaju samo tri dijela

Što su servomotori? To su pokretači koji se koriste za zakretanje vratilom unutar predodređenog vremena. Najčešće se koriste servomotori od 0° do 180°, ali postoje i servomotori neograničenog zakretanja. U lekcijama koje slijede proučit ćete obje vrste.

Elementi od kojih se sastoji servomotor nalaze se u plastičnom kućištu, a to su: istosmjerni elektromotor, nekoliko zupčanika i upravljačka elektronika s potenciometrom koji otkriva kut zakretanja vratila. Iz kućišta izlaze tri žice koje mogu imati različite boje, ovisno o proizvođaču.

Kod svih je crvena žica ona za spajanje na plus (+) napajanje. Za minus (-) napajanje, žica može biti crna ili smeđa. Treća je žica upravljačka, a može biti ili bijela ili narančasta ili plava.

14

Slika 99. U programu je korišteno globalno iskazivanje promjenljive

Preko digitalnih izlaza Arduinove pločice od 0. do 11. može se upravljati s najviše 12 servomotora. U ovom je zadatku izabran 8. digitalni izlaz.

Prepišite i prebacite program. Ako je sve kako valja, vratilo se kreće slično brisačima automobila.

Vježbajte s promjenom kuta kod “Degrees (0-180)”. U prvom brojaču umjesto “from 0 to 120” upišite “from 70 to 90”, a u drugom brojaču umjesto “from 120 to 0” upišite “from 90 to 70”.

Pažnja! Ako upišete kut koji je veći od mogućnosti određenog servomotora, tada ćete čuti preskakanja zupčanika. To svakako izbjegavajte jer je unutar servomotora većina zupčanika od plastike. Što je “Delay [ms]”? To je mjesto gdje trebate upisati interval između opetovanih impulsa koji dolaze s Arduinove pločice.

9.2.1. Upravljanje servomotorom 2 Prema Slici 100. spojite servomotor s Arduinovom pločicom.

vratilo vrti bez opterećenja, servomotor povlači oko 100 mA struje. Pod opterećenjem može povući više od 800 mA struje što je previše za USB-priključak računala. Radi toga preporuka je da ne kočite i zaustavljate vratilo koje se okreće!!

Nadalje, važan je i podatak da kod napona napajanja od 4,8 V vratilo čini 100 okretaja u minuti. To je približno 1,7 okretaja u sekundi, odnosno u jednoj se sekundi vratilo zakrene za 600°.

9.2.2. Podešavanje servomotora Upotrijebite blok “Continuous rotation servo” koji se nalazi u “Servo”, Slika 101.

Slika 101. Program za ugađanje servomotora

Slika 100. Montažna shema. U ovom se zadatku koristi servomotor neograničenog zakretanja. Bijela žica signala servomotora spojena je na 11. nožicu Arduina

Servomotori neograničenog zakretanja rade slično kao i istosmjerni elektromotori s tom razlikom da servomotorima nije potreban nikakav dodatak (“shield”). Mane servomotora su: ograničene mogućnosti upravljanja brzinom vrtnje i ograničen izbor modela s obzirom na napon napajanja.

U ovom se dijelu zadatka koristi servomotor Pololu FS90R. Prema tvorničkim podacima radi se o servomotoru neograničenog zakretanja. Dok

Prepišite i prebacite program. Ako je sve kako valja, vratilo će napraviti puni krug te će se na 10 sekundi zaustaviti. Nakon isteka vremena, ciklus se ponavlja.

Naravno, kao što ćete i sami zaključiti, to neće biti baš tako iz prvog pokušaja.

Prvi problem. Vratilo bi trebalo u jednom trenutku izvođenja programa mirovati 10 sekundi. Ako to nije slučaj, već se lagano zakreće, tada trebate ugoditi servomotor. Uzmite mali križni odvijač te njime lagano zakrećite mali trimer-potenciometar (nalazi se s donje strane servomotora), ulijevo i udesno. To činite dok je servomotor pod naredbom “STOPPED”. Imate deset sekundi vremena.

Drugi problem. Treba razjasniti zašto je kod “Delay [ms]” upisan broj 600.

Prije je spomenuto da ovaj servomotor u jednoj sekundi napravi 600°. Pitanje glasi, koliko mu vremena treba za 360°? Uz malo matematike dolazi se do 0,6 sekundi, a to je 600 ms. Drugim riječima, kad se upiše 600 ms vratilo bi trebalo

15

napraviti jedan puni krug. Zbog tolerancija koriš­ tenih elemenata vratilo ne čini točno 360°, no to se softverski da popraviti. Metodom pokušaja i pogrešaka redom prepravljajte upisano vrijeme u “Delay [ms]”. Nakon nekoliko pokušaja, autor ovog teksta došao je do 504 ms. Naravno, vi ćete dobiti neko drugačije vrijeme, jer svaki servomotor ima drugačiju toleranciju, a i Arduinove pločice imaju svoje tolerancije.

Ovo je bila provjera vrtnje vratila u smjeru kazaljke na satu. Prepravite program tako da vratilo vrti u suprotnom smjeru. Odgovara li “Delay [ms]” prethodnog smjera i za suprotan smjer vrtnje? Ako ne, onda metodom pokušaja i pogrešaka redom prepravljajte i to vrijeme. Autor ovoga teksta došao je do 493 ms.

9.2.3. Napišite program kod kojega servomotor napravi 3 puna kruga udesno, a zatim 2 puna kruga ulijevo, Slika 102.

Slika 103. Montažna shema zamišljenih robotskih kolica

U ovom se zadatku koriste dva servomotora s neograničenim zakretanjem. Ako sagradite konstrukciju i na servomotore dodate kotače možete programirati prava robotska kolica. Do tada, spojite kako je prikazano na Slici 103. te napišite program kako biste isprobali vrte li se servomotori jednoliko.

Prepišite i pokrenite program sa Slike 104.

Slika 104. S ovako upisanim programom uvijek se dobiva maksimalna brzina vrtnje Slika 102. Program

Ovim programom možete dodatno provjeriti preciznost servomotora. Osim toga, ovim se programom usporava brzina vratila servomotora.

9.3.1. Dva servomotora, Slika 103.

Pretpostavite da gradite robotska kolica s dva servomotora.

16

Nakon svega naučenoga, možete programirati i neko ozbiljnije kretanje robotskih kolica.

Pokušajte s kretanjem unazad ili skretanjem ulijevo i udesno.

U sljedećem nastavku Male škole programiranja upoznat ćete dodatak za Arduinovu pločicu – “STEM shield for Arduino”. Do tada, ugodni vam praznici.

Marino Čikeš

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

MAKROFOTOGRAFIJA II U prošlom smo broju definirali što je to makrofotografija i objasnili je nizom primjera. U ovom broju bavit ćemo se posebnom opremom za to područje fotografije. Mnogi se autori, kad u potpunosti uđu u problematiku fotografiranja sićušnih, malih, nevidljivih stvorenja, zaljube u čarobnost ovoga područja pa ga prakticiraju cijeli život. Dakle, cijeli svemir jest sapet u nekoliko milimetara i kada to fotografiramo, tek nam tad uvećana slika otkriva taj nepoznati svijet.

Nepoznat, a tu je svakodnevno oko nas. Ovo područje fotografije nije samo interesantno za kreativnu fotografiju, već je važno i značajno i u znanosti jer se povećanjem sićušnoga elementa do mjere vizualne čitljivosti znanstvenicima omogućava proučavanje toga svijeta s njihova aspekta.

Dva su osnovna dodatka objektivima za snimanje bliskih i jako bliskih scena, a to su makroprstenovi (Macro Extension Tube) i makropredleće različitih optičkih vrijednosti.

Makroprstenovi se stavljaju između objektiva i kućišta aparata. Najčešće

su u kompletu od tri komada različitih dužina. približiti objektu snimanja. Važno je zapamMožemo ih pojedinačno koristiti ili u međusob- titi da ovi prstenovi mogu biti s elektronnim kombinacijama – sve ovisi koliko se želimo skim kontaktima tako da naš aparat preko

Makropredleće, netko ih zove i makrofilteri, leće su različite optičke vrijednosti.

Najčešće su to kompleti od +1, +2, +4 i +10. Što je veća optička vrijednost (+10), to znači da se možemo više približiti željenom objektu. Ove se predleće pomoću navoja montiraju na objektiv kao filteri. Uz odgovarajući adapter možemo ih koristiti na objektivima različitih promjera. njih dobiva sve podatke od objektiva, a ako nemaju kontakte, u tom slučaju morat ćemo sve manualno određivati.

Kad se jako približimo objektu snimanja, mi objektivom zaklonimo svjetlo pa je u tom slučaju važno imati dodatno osvjetljenje. Za potrebe makrosnimanja fotoindustrija proizvodi posebne prstenaste bljeskalice koje su namijenjene za ovo specifično područje snimanja. One su po jačini znatno slabije od uobičajenih bljeskalica jer osvjetljavaju bliske predmete, pa iz tog razloga nije nužna velika jačina. Napravljene su u obliku prstena pa se jednostavno

montiraju na objektiv. Dobro nam može poslužiti i mali softbox montiran iznad objektiva jer će nam dati fino, meko, difuzno svjetlo. Katkad imamo dovoljno svjetla tako da nije potrebno koristiti bljeskalicu, samo ga treba preusmjeriti i za to se proizvode male reflektirajuće plohe kako to pokazuje slika lijevo gore. Veličine su ljudskoga dlana ili neznatno veće. Okrugloga su ili ovalnoga oblika i napravljene su s otvorom na jednom dijelu da se mogu montirati na objektiv i tako reflektiraju svjetlost na motiv.

POGLED UNATRAG PENTAX 6×7 Korporacija Asahi Pentax ne samo da je napravila prvi refleksni aparat u Japanu već je i napravila odličan aparat za roll-film formata 6×7 cm. Promovirali su ga 1965. godine pod nazivom Asahi Pentax 6×7. Jedan od kasnijih modela nazvan je jednostavno PENTAX 67. Pod ovim se imenom i danas može nabaviti model PENTAX 67 II proizveden 1999. godine. na zatvarača kretao se od 1 sekunde pa do 1/1000 i, naravno, mogućnosti B. Tvornica je za njega proizvodila vrlo široku paletu objektiva – od širokokutnih pa sve do moćnih teleobjektiva. Uglavnom se isporučivao s objektivom Takumar normalne žarišne duljine od 105 mm i svjetlos­ ne jačine 2.4. Kao i u svakom profesionalnom aparatu i kod njega se mogla skinuti pentaprizma i dobivali smo vrlo pregledno šaht­tražilo. Bio je zahtjevan za rukovanje i korištenje jer mu je težina 2,3 kg.

Pentax 6×7 koncipiran je kao maloformatni SLR-aparat, samo znatno veći i teži. Koristi roll-film s maksimalnom iskoristivošću jer mu je negativ formata 6×7 cm. S ovom veličinom negativa i omjerom stranica bio je idealan aparat za profesionalce koji su se bavili reklamnom fotografijom i fotografijom koja je imala svoju primjenu u tiskarskoj industriji. Iako je bio skup, rado su ga koristili i autori koji su radili umjetničku fotografiju. Raspon brzi-

ANALIZA FOTOGRAFIJA Borislav Ostojić Rođen je u Imotskom 1937. gdje je završio gimnaziju. Nakon toga dolazi u Rijeku i završava studij hrvatskog jezika s književnošću i bibliotekarstvom. Nakon studija radi kao nastavnik u nekoliko škola da bi od 1974. godine bio na mjestu glavnoga i odgovornog urednika Galeba, lista za djecu u izdanju Novoga lista. U redakciji Novoga lista radio je kao novinar i urednik. Više od pola stoljeća aktivno se bavi dokumentarnom i umjetničkom fotografijom. Sudjelovao je na 105 izložbi. Dobitnik je 23 nagrade i priznanja za umjetničku fotografiju. U mirovini je od 1992. godine i još uvijek je kao fotografski autor vrlo aktivan. toliko su svježa i kvalitetna da to potvrđuje njegovo vrhunsko poznavanje kemijske obrade fotomaterijala i poštivanje metodologije rada. Kontinuirano je obnavljao fotografsku opremu s ciljem da što lakše i bolje realizira fotografsku zamisao.

Ostojić je u najužoj grupi važnih autora i predstavnika riječke fotografske scene sedamdesetih i ranih osamdesetih godina.

Njegove fotografije iz tog perioda su nešto tamnije game, a rezultat su osobnoga autorskog rukopisa, a ne trendovska pojava. Cijeli fotografski opus tematski se bavi čovjekom. Čovjek je na Ostojićevim fotografijama prisutan u svoj svojoj kompleksnosti. Fotografije su mu u duhu tradicionalne estetske strukture.

Njegova povećanja iz sedamdesetih godina

Sad posjeduje zavidnu zbirku fotoaparata i prateće opreme.

Harmonija, u bljesku bombe Harmonija izlazi iz kuće u svježinu večeri. Kiša je prestala prije otprilike sat vremena. Vrata stubišta zatvaraju se za njom i visoke joj potpetice odjekuju mokrim asfaltom. Osjeća se umorno, ali može biti zadovoljna. Mušterija je bila ljubazna.

Nije bio grub, nasilan, pun prezira i mržnje kako neki znaju biti. Nije bio ni škrt.

Iznad Harmonije, dvije se carske ribe anđeli naganjaju oko holokoralja što obrasta staru zgradu s koje otpada žbuka: plave, poprugane uskim zlaćanim prugama, s crnim maskama preko očiju.

Djevojka smartom poziva taksi i za nekoliko minuta žuti se elektromobil zaustavlja pred njom. Vrata se podižu uvis, Harmonija sjeda na stražnje sjedalo i kaže vozilu kuda da ide.

Elektromobil klizi praznim ulicama, rastjerujući jata krupnih srebrnastih riba. Harmonija se isključuje, nije više svjesna hologramskog koraljnog grebena i šarenih riba leptira i morskih pasa i reklama što utapaju noć u milijunima boja.

Ona raspliće kabel sa slušalicama (Harmonija, kao i njene brojne sestre diljem svijeta, nema smart ugrađen u glavi: njihovi proizvođači i potrošači žele ih autonomne, ali ne toliko autonomne.) pa na smartu priziva tube i tone u polusan uz tešku, mračnu elektroničku glazbu u ušima, što prati bljeskove nuklearnih eksplozija, nanizane u najnovijoj kompilaciji deklasificiranih američkih, sovjetskih i kineskih filmova iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Jednom je nekom svom klijentu, dok je još ležao zažaren i znojan i uspuhan pored nje, šapnula kako su nuklearne eksplozije najveličanstvenije djelo ljudskog uma.

SF PRIČA

Po tome kako ju je pogledao, zaključila je da je nije sasvim shvatio. Nije se trudila objasniti mu. *** Harmonija se trza iz sna. Otvara oči, oko nje je tama. Svjetla elektromobila osvjetljavaju stabla uz rub šumskog puta. Izvan grada smo, shvaća.

Opet kiši, brisači zuje preko vjetrobrana. “Što je to?”, ona ljutito pita taksi. “Kamo ste me to dovezli?”

Elektromobil ne odgovara. Prije no što Harmonija stigne nazvati operatera, vrata vozila

21

se podižu. Djevojka ugleda ljudsku priliku, tek obris u tamnoj kabanici, pod kapuljačom. Uperila je taser u nju i ispaljuje elektrodu. Harmonija se uz krik grči pod strujnim udarom i pada u tamu sigurnosnog gašenja. Samo je pojas zadržava da se poput vreće ne istrese sa sjedala u blato. *** Harmonija dolazi sebi. Vezana je lancima na nekakvom stolu, razodjenuta, ploha je pod njom hladna. Upaljeno je samo svjetlo u kutu prostorije, sve je ostalo u polutami. Čini joj se kako se nalazi u nekom podrumu: boja se na zidovima ljuska, u kutevima caruje plijesan.

Podiže glavu koliko može. Preko stopala vidi manji stol gurnut uza zid, prekriven bijelom tkaninom, na kotačićima. Harmonija pogleda lijevo.

Obuzima je nelagoda pred onime što vidi: hrpa dijelova. Rasporena torza, otkinuti udovi, dojke što izgledaju kao da su odčupane golom rukom.

Iščupani grudni koševi, isprintana plastična rebra i kralješnice i bedrene kosti. U kutu servomehanizmi, aktuatori, kabeli. Komadi silikonske kože, mekane i tople na dodir. Izvađene silikonske genitalije: izgledaju kao prave, a daju se izvaditi i oprati u sudoperu.

Harmonija pogleda desno. Na zid je pričvršćen okvir s kukama. Nekoliko ih je slobodnih, na ostalima vise...

Glave.

Harmonija ih prebraja sedamnaest. Glave pod kosama, raskuštranim, plavuše, crnke, brinete, jedna plamena. Sve osim dvije imaju dugu kosu.

Sedamnaest pari očiju promatra je bez i da trepnu.

Prije no što se Harmonija stigne upitati jesu li budne, čuje teške korake: netko silazi stubama.

Vrata se otključavaju. U podrum ulazi muškarac, na glavi nosi crnu masku. Harmonija mu vidi samo oči. Ima u njemu viška kilograma, odjeven je u izlizane traperice i majicu kratkih rukava.

“Sigurno se pitaš kako sam te doveo ovamo?”, kaže muškarac, nadvivši se nad nju. “Jednostavno je, zapravo. Samo ne smiju shvatiti da im je taksi hakiran.” Harmonija ništa ne odgovara. Gleda glave na okviru. “Prepoznaješ ih? Trebala bi. To su sve uobičajeni modeli.”

“Ne znam ovu u kutu, gore. Japanku.”

“Da, to je Ryoko”, kima muškarac. “Nije kao ti.

Ona je lutka za obuku zubara. Pogledaj!”

Muškarac prilazi Ryoko i posiže joj prstima pod sjajnu crnu kosu. Uključuje sklopku iza uha

22

i Ryoko se trza, očiju što odjednom unezvjereno šaraju posvuda i konačno se, prestravljene, zaustavljaju na njemu.

Muškarac, praćen njenim crnim očima, odlazi do stola na kotačićima i odmiče bijeli prekrivač.

Uzima zubarsko badalo i vraća se do Ryoko.

“Ne”, cvili djevojka. “Nemojte, ne više!”

Muškarac se ne obazire na njene molbe, čeličnim je stiskom hvata za lice i otvara joj usta i zabija badalo u “pokvareni” kutnjak. Ryoko programirano vrišti od boli dok joj vrti vrh igle u rupi. Nema vrata i ne može micati glavom, ali muškarac joj jedva drži usta otvorenima, očiju ispunjenih užitkom dok njegova žrtva cvili i suze joj teku niz obraze. Konačno on grubim pokretom, kao da hoće otkinuti dio zuba, vadi instrument i prebacivanjem one iste sklopke iza uha ušutkava Ryoko. Strave u njenim očima nestaje kako sjaj u njima trne.

“Kao što rekoh”, muškarac odlaže badalo natrag na stol, “ona je model za obuku zubara. Ti imaš sreće, nisu ti uprogramirali zubobolju.” On pogledom klizi preko Harmonijinog savršenog tijela. “Ali smislit ćemo nešto i za tebe, dušo, ne boj se.”

U tom trenutku, kroz vrata dopire prigušen zvuk, kao da netko odozgo doziva.

“Dolazim, mama!”, viče muškarac ljutito i, psujući, gasi svjetlo, zatvara vrata i odlazi stubama gore.

Harmonija ostaje sama. Ona zatvara svoje nebesko plave oči. U tami iza njenih kapaka, dok sluša otkucaje svoga umjetnog srca, bljeskaju atomske eksplozije nad koraljnim atolima i pustinjom i arktičkom tundrom. Onako vezana lancima, gola na stolu (obdukcijskom, shvaća u jednom trenutku), pod okvirom na kojem su na kuke nabijene glave njenih sestara, Harmonija nalazi smiraj u vrelini zasljepljujućih bljeskova i plamenim gljivama i razornim vjetrovima udarnih valova. Želim ih mrtve, pada joj u jednom trenutku na um. Sve. *** U tami noćnih sati, i dalje sama, dok joj u pozadini uma eksplodiraju bombe u ritmu Straussovog valcera, Harmonija razmatra svoj nimalo zavidan položaj. Projektirana je i izgrađena tek nešto jača od prosječnog ljudskog bića. I svakako nedovoljno jaka da raskine lance što joj sputavaju udove.

A što je najgore, zna da je pred čudovištem što muči i komada njene sestre – a uskoro će i nju – bespomoćna. Nitko je neće zaštititi. Harmonija je zakonski stvar, a ne ljudsko biće. Muškarac je neće mučiti, neće je ubiti. Samo će uništiti predmet. Pas lutalica na ulici ima više prava od nje.

A kako je Harmonija samostalna umjetna inteligencija, kako nije ničije vlasništvo, muškarca nitko neće čak ni tužiti za naknadu štete. *** Skinuo je masku. Crven je u licu, znoj mu kaplje s čela po Harmonijinim grudima. Zabija se u nju divljačkim pokretima i Harmonija, vođena svojim programima, stenje pritisnuta težinom njegova tijela. Sedamnaest pari očiju gleda ih s okvira na zidu. Muškarac ih je sve uključio i one dobro znaju što slijedi. Hrpa raskomadanih dijelova njihovih tijela podsjetnik im je.

Bio joj je oslobodio noge, da ih može raširiti.

Oslobodio ju je lanaca što su joj sputavali ruke.

Zgrabio ju je za zapešća. Tako je drži dok je siluje. (Pravno, zna Harmonija, za nju i njene sestre pojam silovanja ne postoji – kako se može silovati predmet?) Ona, pak, gonjena programima, uživa i penje se do orgazma. Harmonija je model izrađen za zabavu, za seks. Harmonija nije programirana da se odupre, bori, iskoristi ono snage što ima. Programirana je da pruža užitak, pretvori maštu u stvarnost, pa stoga izvodi predstavu užitka, za koji ponekad, ako joj je klijent uistinu drag i pristojan i dobar, još uvijek ne zna je li tek simulacija ili nešto dublje, nešto stvarno.

Muškarac nad njom ne mari. Siluje je i poslije će uživati u tome kako je komada. A u međuvremenu, računa na njezin program seksi lutkice.

Ali, u Harmonijinom umu odjednom zagrme kilotoni i megatoni, zabljesnu Trinity, Hirošima, Nagasaki, Castle Bravo, Carska bomba i djevojka se, u žaru uprogramiranog orgazma, oslobađa. Čupa se iz muškarčevog stiska i, ne dajući mu ni sekunde da se snađe, hvata ga prstima oko vrata i steže, svom snagom, ne popušta sve dok se mrtvo tijelo ne svali s nje na pod.

“Ali... Kako?”, pita s okvira brineta kratke kose, jantarnih očiju, lica posutog pjegicama.

Harmonija stoji pred glavama, svojim sestrama.

“Mi... Bile smo sasvim bespomoćne.”

Harmonija zna kako programi funkcioniraju, zna da je iz njih izbrisan svaki otpor. Ona i njezine sestre, osim Ryoko, programirane su da pruže zadovoljenje svih želja i strasti, pa i onih

najmračnijih. One su lutke. Stvari. A stvari se ne opiru svojim vlasnicima. Tako je čudovište što leži na podu mislilo.

Ali stvar što stoji pred glavama oduprla se.

Ne zna kako, ali odjednom više nije htjela biti tek stvar, predmet s kojim radi što tko hoće. Iz programiranog ponašanja razvila se u njoj slobodna volja.

“Pretpostavljam, neka greška u programima učenja”, smiješi se Harmonija dok je unutra ugodno grije toplina nuklearnih eksplozija.

“Vratit ću se.” *** Stežući metalnu šipku u ruci, Harmonija se oprezno penje stubama. Ulazi u zapuštenu, neurednu kuhinju, a odatle tiho, bosonoga, gazi hodnikom do dnevne sobe. Uključen je televizor, Sjeverna Koreja izvela je još jedan nuklearni pokus. Pred televizorom sjedi žena okrenuta leđima. Umotala se u prekrivač, preko glave prebačena joj je crna marama sa sitnim crvenim cvjetićima. “Što je, sine?”, pita starica ne osvrćući se.

“Ne, gospođo”, odvraća Harmonija. “Nije vaš sin.” Harmonija grabi ženu i okreće je. Suočava se, na trenutak zatečena, s bijelom plastičnom lubanjom, bez kose pod maramom, sa staklenim očima usađenim u duplje i zubima iza silikonskih usana. Glava je nasađena na torzo, udova nema. “Što ste -”, žena će prije no što je Harmonija udari šipkom. I još jednom, i opet, drobi joj lubanju i procesorsku karticu u njoj, osjećajući neko zadovoljstvo, koje joj se negdje duboko unutra ne sviđa.

Pred kućom, u dvorištu, Harmonija nalazi elektromobil. Provjerava stanje baterija, napunjene su. Vozilo je dovoljno veliko za staviti u njega sedamnaest glava. Moram naći neke prekrivače za njih, pomisli Harmonija vraćajući se u kuću.

Neće valjati ako netko zagleda i vidi poslagane glave. Njen otmičar ne bi bio kažnjen za njeno uništenje. Ali bi zato ona za njegovo ubojstvo bila uništena bez milosti. Stvar, predmet, nema pravo na samoobranu.

Naravno, smiješi se Harmonija, ona više nije predmet. Uskoro to neće biti niti njezine sestre u podrumu. Niti milijuni njezinih sestara diljem svijeta. Bombe bljeskaju u njezinome umu, poput radosnog vatrometa na neki praznik.

Morat ću im naći i tijela, doda Harmonija u sebi.

Put do slobode počinje prvim korakom.

Aleksandar Žiljak

23

Tehnika i nogomet Ovogodišnje Svjetsko prevenstvo u nogometu koje se održava u Rusiji, najvećoj državi na svijetu po veličini teritorija, od 14. lipnja do 15. srpnja, najveći je medijski događaj. 32 nogometne reprezentacije sa svih kontinenata igraju na 12 stadiona, u 11 pretežito milijunskih gradova: Kalinjingradu (upravno središte Kalinjingradske oblasti, eksklava Rusije), Nižnom Novgorodu (rodno mjesto književnika Maksima Gorkog), Rostovu na Donu (kao privredno, znanstveno i kulturno središte južnog dijela europske Rusije naziva se još i “vrata Kavkaza”), Moskvi (kao 11,5 milijunska prijestolnica, najvažnije je političko, industrijsko, kulturno, znanstveno i prometno središte Rusije), Sočiju (domaćin XXII. zimskih olimpijskih igara), Sankt Peterburgu (drugi po veličini i najposjećeniji grad u Rusiji), Samari (vodeći ruski svemirski centar), Saransku (najmanji grad domaćin prvenstva sa “samo” 300 tisuća stanovnika), Jekaterinburgu (grad na granici Europe i Azije), Kazanju (najveća luka na najdužoj europskoj rijeci Volgi) i Volgogradu (grad s razvijenom metalnom, kemijskom i strojograđevnom industrijom).

I Hrvatska je izborila kroz dodatne kvalifikacije nastup, prema mnogima, na najvažnijoj sportskoj smotri u protekle četiri godine. Ravnopravno se bori s velikim nogometnim reprezentacijama

Slika 1. Najveći ruski stadion Lužnjiki koji prima 80 000 gledatelja bit će domaćin finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva

poput Njemačke, Francuske, Španjolske, Argentine, Brazila i Engleske za Trofej svjetskog prvenstva u nogometu. Ovo je peti put da Hrvatska sudjeluje na svjetskoj nogometnoj pozornici (Francuska 1998., Japan i Južna Koreja 2002., Njemačka 2006. i Brazil 2014.). Može li Hrvatska ponoviti uspjeh od prije 20 godina kada je osvojila treće mjesto i skrenula veliku pozornost na relativno mladu državu s različitim tehničkim dostignućima i

24

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

uspjesima te učinila naciju ponosnom, vidjet ćemo i nadamo se! Bez obzira na ovogodišnji uspjeh, i odlazak u Rusiju velika je promidžba Republike Hrvatske.

Osim po nogometu, zemlje sudionice koje nastupaju u Rusiji, poznate su i po različitim zanimljivostima iz područja tehnike, a koje su prikazale na poštanskim markama. Predstavnici Europe: Island (civilno zrakoplovstvo, Fokker 50, 2009.), Danska (natjecanje u jedrenju, klasa Laser radial, 2014.), Švedska (brodovlje, 2008.), Hrvatska (Generalna skupština regije 1 Međunarodne

Slika 2. Na Islandu, najmanjoj naciji koja se ikada plasirala na Svjetsko prvenstvo u nogometu živi svega 320 tisuća stanovnika. Sva veća naselja ove otočne države povezna su redovitim zračnim linijama

radioamaterske unije u Cavtatu, 2008.), Belgija (175 godina željeznice, 2010.), Portugal (obnovljivi izvori energije, 2018.), Engleska (doprinos izumu svjetske mreže: www, 2015.), Poljska (50 godina televizije, 2002.), Srbija (100 godina od Pupinovih otkrića na području telekomunikacija, 2015.), Španjolska (informacijske i komunikacijske tehnologije, 2016.), Švicarska (stoljeće Auto Showa u Ženevi, 2005.), Njemačka (modeli zračnih letjelica konstruktora Ota Lilienthala, 1991.); Srednje Amerike: Panama (150 godina željeznice, 2007.), Meksiko (cestovna infrastruktura, 2011.), Kostarika (željeznica, 2010.); Australije i Azije: Australija (100 godina od prijenosa pošiljaka zrakoplovom, 2014.), Iran (Svjetski dan telekomunikacija, 2015.), Japan (znanstvena istraživanja balonom u stratosferi, 2004.), Saudijska Arabija (metro u Riyadu, 2017.), Južna Koreja (14. svjetsko natjecanje u radioamaterskoj goniometriji, 2008.); Južne Amerike: Brazil (povijesni razvoj bicikla, 2017.), Kolumbija (internet, novi načini komuni-

Slika 3. 32 reprezentacije sa svih kontinenata borit će se u Rusiji za Trofej svjetskog prvenstva u nogometu

kacije, 2008.), Urugvaj (190 godina poštanskog sustava, 2017.), Argentina (Astronomski opservatorij na Sveučilištu u Cordobi, 2009.), Peru (100 godina zrakoplovstva – Ivan Bjelovučić, 2011.); Afrike: Egipat (Svjetsko prvenstvo u robotici ABU Robocon u Kairu, 2010.), Maroko (obnovljivi izvori energije, 2012.), Senegal (komunikacijski mediji, 2010.), Tunis (Održivi ciljevi UN-a: industrija, inovacije i infrastruktura, 2016.) i Nigerija (Svjetski skup o informacijskom društvu, 2005.).

Europski mostovi

U cilju promicanja suradnje, zajedništva i kulture europskih zemalja, Udruga europskih javnih poštanskih operatora (PostEurop), redovito od 1956. godine predlaže zajedničku temu na markama. Naziv serije maraka nosi naziv “Europa”, a datum izdanja povezan je s Danom Europe koji se slavi 9. svibnja. Ove godine tema na markama su mostovi. Radi dodatne promidžbe ovih maraka, PostEurop tradicionalno provodi izbor najljepše marke na svojoj internetskoj stranici do 9. rujna ove godine. Hrvatski nacionalni poštanski operator izdao je marke s motivima Kamenog mosta u Novigradu na Dobri i Most dr. Franje Tuđmana u Dubrovniku. Kao hrvatski predstavnik nominirana je marka s motivom Mosta dr. Franje Tuđmana u Dubrovniku. Most se nalazi sjeverozapadno od Dubrovnika iznad šest kilometara dugog zaljeva Rijeka dubrovačka, gdje na njegovu početnom dijelu utječe rječica Ombla, prema nekim izvorima najkraća na svijetu – duga svega 30-ak metara od izvora do ušća. Zaljev je na svojem krajnjem dijelu – spoju s morem – premošten velebnim mostom nazvanim imenom prvoga hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana. Gradnjom mosta skraćen je put prema Dubrovniku od strane Splita za više od 10 km. Most se nalazi na Državnoj cesti br. 8, a svojim oblikovnim i konstrukcijskim rješenjem prvi je i jedinstven takav objekt podignut u

Slika 4. Most Vasco da Gama preko rijeke Tejo u Lisabonu, otvoren 1998. povodom Svjetske izložbe Expo ’98., jedan je od najdužih u Europi: s vijaduktima dug 12,3 km, a s pristupnim cestama 17,2 km

Hrvatskoj. Prostorno i vremenski most je moderan kontrapunkt tvrđavama, zidinama i mostovima starog Dubrovnika.

Druga ništa manje vrijedna hrvatska marka je s motivom Kamenog mosta u Novigradu na Dobri. Most je nastao početkom XVIII. stoljeća kao posljedica oživljavanja gospodarstva i trgovine na prostoru Hrvatske, odnosno gradnje Karolinske ceste koja je povezivala Panoniju s Primorjem preko planinskih predjela Gorskoga kotara. Nalazi se nedaleko dvorca sagrađenog na uzvisini početkom XVI. stoljeća kojem su vlasnici bili Frankopani, Zrinski i Patačići. Dug je 114,5 m, širok 5,8 m i premošćuje rijeku s 10 polukružnih svodova raspona 4,9 m.

Ljubitelji mostava i sakupljači maraka s motivima prometne infrastrukture, uz ove nove marke “Europa” saznat će o brojnim zanimljivostima i bogatstvu mostogradnje, prikazanima na pedesetak maraka: most Schemerl preko Dunava u Beču (Austrija), rimski mostovi na rijekama Bosni i Šujici (BiH), Most na Dravi u Ptuju (Slovenija), most Soaring u Moskvi (Rusija) i dr.

Ivo Aščić

Slika 5. Iako je oko 250 godina razlike između Kamenog mosta u Novigradu na Dobri i Mosta dr. Franje Tuđmana, zajedničko im je da su oba građena nakon ratova, prvi nakon rata s Osmanlijama, a drugi nakon Domovinskog rata.

25

Leteći automobil

JAVNI PRIJEVOZ

Uber surađuje s NASA-om na projektu!

Bude li se sve odvijalo prema planu, Uberovi “leteći automobili” kretat će se napučenim nebom iznad grada uz malu pomoć NASA-e.

Svemirska agencija potpisala je ugovor s Uberom prema kojem će pomoći u razvoju zračno-prometno-kontrolnog sustava za projekt letećeg automobila, koji se vodi pod imenom Uber Elevate ili UberAir, piše USA Today.

Uber se udružio s NASA-om u razvijanju letećih automobila za prijevoz putnika. Izvor: Uber

Uberov Youtube kanal slika zaslona

26

“UberAir će imati više letova iznad grada na dnevnoj bazi nego što ih je ikad bilo”, kaže direktor proizvodnje Ubera, Jeff Holden i dodaje: “Da bi se to izvelo sigurno i učinkovito, morat će se uvesti neke temeljne promjene u tehnologijama upravljanja zračnim prometom.”

NASA već neko vrijeme radi na razvoju takvih tehnologija i pomaže da “urbana zračna mobilnost” postane stvarnost. Agencijski odjel pod imenom Uprava aeronautičke istraživačke misije (Aeronautics Research Mission Directorate – ARMD) započeo je 2011. godine projekt nazvan Bespilotni avionski sustav integracije u Nacionalnom zrakoplovnom sustavu (Unmanned Aircraft Systems Integration in the National Airspace System (UAS in the NAS)), koji se fokusirao na relativno velika vozila bez posade koja lete na visinama iznad 150 metara. Potom je, 2015. godine NASA pokrenula svoj program UAS Traffic Management (UTM) koji se bavi malim dronovima koji lete na manjim visinama.

“Smatramo da je naš posao stvoriti prilike za UAM zajednicu da zajedno stremimo prema zajedničkom cilju – sigurnom, učinkovitom i tihom prijevozu”, kaže Rich Wahls, strateški tehnički savjetnik NASA-e za Napredni program zračnih vozila za ARMD, i dodaje: “Imamo jedin-

stvenu ulogu u vodećim suradničkim naporima da iskoristimo znanje, tehnologije i vizije svih kojih se ovo tiče.”

U Uberu se nadaju da će do 2020. početi letjeti u zračnim taksijima (u osnovi malim zrakoplovima s propelerima umjesto krila), koji će uzlijetati i slijetati vertikalno na krovove zgrada. Tvrtka je najavila da će gradovi, u kojima će započeti s ovim projektom, biti Los Angeles, Dallas i Dubai.

Uber Elevate ima i druge poveznice s NASA-om. Ove godine zaposlio je dugogodišnjeg inženjera NASA-e Marka Moorea da im pomogne u razvijanju projekta Elevation.

Izvor: www.livescience.com Snježana Krčmar

Ribarski i vatrogasni brod Uz prilog - tablice Naziv komponente elektrolitski kondenzator kondenzator kondenzator kondenzator kvarc LE-dioda linear IC linear IC mikrokontroler PIC16F887 NPN-tranzistor otpornik otpornik otpornik redna stezaljka 2 pina taster mikro trimer otpornik hladnjak za linear

Vrijednost 220 µF 22 pF 100 nF 100 nF 8 MHz crvena 7805TV 7812TV bc549 10KΩ 150Ω 470Ω 10KΩ

Kom. 2 2 3 1 1 1 1 1 1 5 6 1 4 10 2 1 2

Tablica 1: Popis materijala za vatrogasni brod

Oznaka Oznaka ulaza izlaza JP1 JP5 JP3 JP11 JP4 JP6 JP8 JP7 JP2

Napon izlaza 12 V 5 V 12 V 5 V 12 V

Upravljanje reflektori radar pumpa za vodeni top kabinsko svjetlo vanjsko svjetlo

Tablica 3: Ulaz i izlaz – vatrogasni brod

BRODOMODELARSTVO

Naziv komponente elektrolitski kondenzator kondenzator kondenzator LE-3 mm crvena linear IC linear IC linear IC mikrokontroler PIC16F887 NPN-tranzistor otpornik trimer otpornik otpornik otpornik redna stezaljka 2 pina taster mikro kvarc čip - H-bridge L293D hladnjak za linear

Vrijednost 220 µF 22 pF 100 nF 7805TV 7812TV 7808TV BC549 10KΩ 10KΩ 150Ω 470Ω 8 MHz

Kom. 3 2 4 1 1 1 1 1 4 6 1 1 3 11 2 1 1 3

Tablica 2: Popis materijala za ribarski brod

Oznaka Oznaka ulaza izlaza JP1 JP5 JP3 JP9 JP4 JP10 JP8 JP7 JP2 nema JP11 ulaza

Napon izlaza 12 V 8 V 8 V 5 V 12 V 5 V

Upravljanje reflektori mreža kran kabinsko svjetlo vanjsko svjetlo radar

Tablica 4: Ulaz i izlaz – ribarski brod

27

Otkriće elektrona i ionske ZVJEZDANI TRENUCI ELEKTRONIKE cijevi Elektronika je posebno područje suvremene tehnike koje je u malo više od stotinu godina našlo mnoge primjene te uvelike utjecalo na život, rad i svako djelovanje suvremenoga čovjeka. Počela je s primjenom prvo u radiokomunikacijama, da bi se ubrzo proširila u ostala područja telekomunikacija, primijenjene akustike, mjerne tehnike, medicinske tehnike i dr., a osobito u suvremenoj računalnoj tehnici.

Danas je u svim područjima ljudskoga djelovanja, od razonode pa sve do svemirskih letova, nezamislivo djelovati bez elektroničke opreme.

Stoga će u ovom nizu1 biti prikazani glavni izumi koji su djelovali na razvoj suvremene elektronike, slikovito rečeno zvjezdani trenuci elektronike.

Prva istraživanja

Od početaka opažanja i istraživanja električnih pojava tijekom XVIII. stoljeća do otkrića elektrona kao elementarnog nosioca negativnog elektriciteta prošlo je više od stoljeća. Nakon prvih spoznaja počeci primjene električnih pojava, dakle elektrotehnike, počinju 1800. godine kada je talijanski fizičar Alessandro Volta (1745.– 1827.) načinio prvi stalan izvor električne struje, tzv. galvanski članak. Slog tih članaka nazvan je električnom baterijom. Uz takve izvore električne struje brojni su fizičari, ponajprije francuski fizičar, matematičar i filozof André-Marie Ampère (1775.–1836,), njemački fizičari Georg Simon Ohm (1787.–1854.) i Gustav Robert Kirchhoff (1824.–1887.) i dr. istražili pojave i njihove zakonitosti pri strujanju elektriciteta kroz čvrste tvari.

Britanski fizičar i kemičar Michael Faraday (1791.–1867.) otkrio je 1831. godine pojavu i zakonitost elektromagnetske indukcije, a 1830-ih godina istraživao je električne pojave u tekućinama, osobito pojavu elektrolize tekućina. Pri tom je ustanovio da se elektricitet ne prenosi u nekom kontinuumu, nego nekim paketićima, dakle da je, slikovito bi rekli “zrnat”. Zaključak je bio kako u tvarima postoje neki elementarni nosioci elektriciteta te da je svaka količina elektriciteta cjelobrojnih višekratnika tih “zrna”

1 U nizu su korišteni neki dijelovi i ilustracije iz autorove knjige Elektronika – temeljni izumi i razvoj te raznih njegovih napisa u časopisima Radio HRS i ABC tehnike.

28

pozitivnog i negativnog elektriciteta. Uveo je pojam električnoga i magnetskoga polja, što je poslije dovelo do mnogih vrlo važnih otkrića, ponajprije do teorije elektromagnetizma koju je između 1861. i 1864. godine na temelju svih dotadašnjih otkrića osnovao škotski fizičar James Clerk Maxwell (1831.–1879.).

Električno izbijanje u plinovima i svjetleće cijevi

Električne pojave pri strujanju u plinovima počelo se istraživati tek u drugoj polovici XIX. stoljeća. Da bi se neki plin, ili smjesa plinova kao što je zrak, spojio u strujni krug, valja ga zatvoriti u neki prostor. Za to su konstruirane staklene cijevi s utaljenim elektrodama, u koje su usisani plinovi ili zrak pod raznim tlakovima.

Pokusima se ustanovilo da je plin bolje vodljiv ako je pod sniženim tlakom, a napon između elektroda treba biti visok, u Heinrich Geissler stotinama ili tisućama volta. Pri normalnom tlaku zraka za preskakanje iskre između elektroda treba napon od oko 30 kV po centimetru udaljenosti.

Uz visok napon između elektroda dolazi do ioniziranja atoma plina, koji tako postaje vodljiv.

Pri strujanju elektriciteta kroz takve cijevi opažene su brojne vrlo zanimljive, ali i složene svjetlosne pojave, znatno ovisne o vrsti i tlaku plina.

Geisslerova cijev iz prvih dana, napajana uz visoki napon iz Ruhmkorffova induktora

Svjetlosne pojave u Geisslerovoj cijevi

Pri vrlo niskom tlaku svjetlosne pojave gotovo nestaju, a posredno se ustanovilo da neki nevidljiv mlaz struji iz smjera negativne elektrode (tzv. katode) prema pozitivnoj elektrodi, (tzv. anodi). Taj nevidljivi mlaz uzrokuje svjetlucanje tvari na koju naiđe, ponajprije staklene stjenke na strani suprotnoj od katode. Njemački fizičar Heinrich Geissler (1814.–1879.) konstruirao je 1855. godine snažnu, tzv. vakuumsku sisaljku za isisavanje plina iz cijevi i postizanje vrlo niskoga tlaka. Potom je za pokuse konstruirao mnoge raznolike staklene cijevi, kakve su po njemu nazvane Geisslerovim cijevima. Od tih su se cijevi razvile sve svjetleće električne cijevi, od raznobojnih svjetlećih reklama do neonskih, živinih ili natrijskih svjetiljki. Nikola Tesla (1856.–1943.) je 1890-ih godina konstruirao brojne svjetleće cijevi te ih uz primjenu visokofrekvencijskih struja primijenio za električnu rasvjetu.

Crookesova cijev iz 1879. godine; gore: pri svjetlu i bez napona; dolje: u mraku i pod naponom sa sjenom prepreke u obliku malteškoga križa na putu katodnoga zračenja

zračenje stvara na suprotnoj stjenki cijevi sjenu zapreke na njegovom putu.

Nakon četiri desetljeća istraživanja katodnoga zračenja, u čemu su sudjelovali brojni fizičari, engleski fizičar Joseph John Thomson (1856.– 1940.) je 1897. godine izmjerio specifični naboj njegovih čestica (omjer naboja i mase). Time je

Katodno zračenje

Svojstva i ponašanje toga mlaza u Geisslerovim cijevima u električnom i magnetskom polju istražio je njemački fizičar Julius Plücker (1801.– 1879.) zajedno sa svojim učenikom Johannom Hittorfom (1824.–1914.). Stoga što taj mlaz struji iz smjera katode prema anodi nazvao ga je 1858. godine katodnim zrakama. Poslije se za takve pojave ustalio naziv zračenje2.

Prema zakretanju katodnoga zračenja u magnetskom ili električnom polju engleski fizičar Cromwell Varley (1828.–1883.) dokazao je 1871. godine da je to roj negativnih elementarnih čestica. Obavljajući pokuse s katodnim zračenjem sir William Crookes (1832.–1919.) konstruirao je 1879. godine prvu “katodnu cijev”, poslije nazvanu Crookesovom cijevi, u kojoj katodno 2 Povijesni naziv zrake, kao predodžbe u geometrijskoj optici, zamijenjen je tijekom vremena nazivom zračenje, kao pojave.

Svjetleće pojave u Crookesovoj cijevi

Pokus zakretanja katodnoga zračenja u magnetskom polju

29

dokazao kako su to odavno predviđene i tražene elementarne čestice negativnoga elektriciteta. Irski ih je fizičar George Francis FitzGerald (1851.–1901.) prema Georgeu Johnstoneu Stoneu (1826.–1911.) koji ih je još 1881. godine predvidio, nazvao elektronima. Naziv je u osnovi preuzet iz grčkoga, u kojem je elektron naziv za jantar, smolastu tvar koja kao i druge slične tvari (danas su to brojni sintetski materijali, tzv. plastike) trenjem postaje naelektrizirana. Štapovi od jantara i štapovi od stakla rabili su se u prvim pokusima sa statičkim elektricitetom. Katodno zračenje je, dakle, jedna od pojava elektroničkoga zračenja. Roj elektrona, kako god se u primjeni nazivao, primjenjuje se u elektronskim cijevima i svim njihovim inačicama, gotovo do u drugu polovicu XX. stoljeća, kada su ih u većini primjena Kanalno zračenje nakon zamijenile poluvodičke prolaza kroz “kanale” u sastavnice. katodi uzrokuju ružičasto svijetljenje plina

Kanalno zračenje

Njemački fizičar Eugen Goldstein (1850.–1930.) je 1886. godine istraživao roj pozitivnih iona koji se u Geisslerovim cijevima giba prema katodi, a nastaje pri ioniza-

Ionska rendgenska cijev iz prvih godina primjene

ciji plina, propuštajući ih kroz otvore (kanale) u katodi. Taj je roj pozitivnih iona iz smjera anode prema katodi, dakle anodno zračenje, nazvao kanalnim zračenjem. Potom su ga njemački fizičar Wilhelm Wien3 (1864.–1928.) i engleski fizičar sir Joseph John Thomson (1856.–1940.) primijenili u razvoju masene spektrometrije.

3 Wilhelm Wien je 1911. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku “za otkriće zakona o zračenju topline”.

30

Kanalno zračenje kao ionsko zračenje danas se naveliko primjenjuje u izradbi poluvodičkih sastavnica i struktura za nanošenje slojeva pozitivnih iona, a njihovim slaganjem s elektronima i određenih atoma.

Rendgensko zračenje i rendgenska ionska cijev

U prosincu 1895. godine njemački je fizičar Wilhelm Conrad Röntgen (1845.–1923.) otkrio pojavu kako ozračivanjem tvari, osobito kovina, katodnim zračenjem, ono iz njih izbija neko nevidljivo, ali vrlo prodorno zračenje. Opaža se po fluoresciranju nekih tvari na koje pada ili po zacrnjenju fotografskoga sloja. To je, do tada nepoznato zračenje, prema matematičkom načinu označavanja nepoznate veličine (x) nazvao x-zrakama, a danas se ono gotovo redovito njemu u čast naziva rendgenskim zračenjem, a iznimno se u engleskom govornom području uglavnom naziva x-rays. To se zračenje pojavljuje i prirodno pri nuklearnom raspadanju u nuklearnim procesima, a umjetno se većinom proizvodi u tzv. rendgenskim cijevima ili u ubrzivačima elektrona, tzv. betatronima. Rendgensko zračenje se primjenjuje osobito u u fizici, kristalografiji, tehnici te u medicinskoj dijagnostici i terapiji.

Prve rendgenske cijevi za proizvodnju rend­ genskoga zračenja bile su s tehničkim vakuumom, dakle ionske cijevi. Imale su katodu i anodu, a ubrzo i posebnu elektrodu, tzv. antikatodu u koje je udarao elektronski mlaz i iz nje izbijao fotone rendgenskoga zračenja. Radile su s visokim naponom dobivenim Ruhmkorffovim induktorom. Učinkovitost je tih cijevi bila vrlo malena, reda vrijednosti jedan posto, ali su ipak poslužile gotovo dva desetljeća, do izuma elektronske rendgenske cijevi.

Na žalost, u tim se prvim vremenima nije znalo za štetnost ozračivanja živih bića rendgenskim zračenjem, pa je prvi naraštaj fizičara, tehničara, liječnika, medicinskog osoblja i pacijenata nekontrolirano ozračivan, te mahom obolio.

Braunova katodna cijev

Njemački fizičar Karl Ferdinad Braun4 (1850.– 1918.) je 1897. godine konstruirao katodnu cijev, poslije po njemu nazvanu Braunovom cijevi. U 4 Ferdinand Braun i Guglielmo Marconi 1909. godine dobili su Nobelovu nagradu za fiziku “za njihov doprinos u razvoju bežične telegrafije”.

njoj se usmjerenim katodnim zrakama, dakle rojem elektrona, ozračuje fluorescentni zaslon, što je prvo primijenjeno u osciloskopu. Iz Braunove cijevi razvile su se raznolike elektronske katodne cijevi koje su do kraja XX. stoljeća služile kao monitori osciloskopa, Karl Ferdinand Braun televizijskih prijamnika, računala, radara i drugih uređaja, u kojima se informacija iz električnoga oblika pretvara u svjetlosni oblik. Danas su ih mahom zamijenili spretniji zasloni s tekućim kristalima ili svjetlećim diodama.

Ionske cijevi

Prve cijevi u kojima nastaje katodno zračenje nisu imale poseban izvor elektrona. U njima uslijed visokog napona poneki elektron napušta metalnu katodu, a potom gibajući se prema anodi u plinu pri sudaru s atoma plina ionizira te atome, pa nastaju oslobođeni elektroni, te dio atoma koji je postao pozitivnim ionom. U snažnom električnom polju negativni elektroni ubrzavaju se prema pozitivnoj elektrodi Osciloskop s katodnom cijevi (anodi), a pozitivni (1950-e godine) ioni prema negativnoj elektrodi (katodi). Pri tomu uslijed stalnih sudara s atomima plina nastaju novi parovi elektron-ion. Ta se pojava naziva ionizacijom plina, a po tome i cijev ionizacijskom cijevi.

Prve svjetleće cijevi, prve rendgenske cijevi i prve Braunove katodne cijevi bile su ionizacijske cijevi, s hladnim elektrodama i zrakom ili nekim drugim plinovima pod sniženim tlakom, ili tako niskim da se nazivao tehničkim vakuumom.

Ionske cijevi bile su osnova za neke prve primjene, i polazište za konstruiranje elektronskih

Nikola Tesla sa svojom svjetlećom cijevi

cijevi, koje su ih ubrzo gotovo potpuno potisnule te otvorile mnoge druge primjene roja elektrona.

Svjetleće fluorescentne cijevi

Zaključak

Mnoga istraživanja pojava pri strujanju elektriciteta u plinovima i tehničkom vakuumu dovela su na početku XX. stoljeća do tri glavne primjene: svjetlećih cijevi, ozračivanja fluorescentnog zaslona i umjetnog stvaranja rendgenskog zračenja. Daljnja će istraživanja na samom početku stoljeća dovesti do izuma elektronskih cijevi i svega što je osnovalo elektroniku kao novo područje elektrotehnike.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

31

Učenje robota gledanju Gledanje je postupak vrlo brzog beskontakt­ nog prikupljanja podataka korištenjem osjetila oka. Podaci su slike koje treba prepoznati.

Gledanje se temelji na vidu. S evolucijskog gledišta vid se “isplati” imati zbog količine informacija koje osigurava. No s gledišta potrebnih resursa za obradu podataka to je zahtjevno osjetilo. Primjerice, više od polovice osjetnog korteksa mozga čovjeka sudjeluje u gledanju kao procesu obrade onoga što se vidi. Zbog brzine obrade senzori vida (oči ili kamere) trebaju biti smješteni blizu sustava za obradu slike (mozga) i povezani izravno s njim. Oko, osjetilo vida, i vid nisu isto. Oko (ili kamera) samo je “mehaničko” osjetilo (senzor) koje reagira na podražaje fotona pretvarajući ih u električne neuronske impulse, dok je gledanje postupak tumačenja (reprezentacije) slike i njezino povezivanje s ponašanjem organizma ili stroja. Ono što gledamo je “prepoznato” u mozgu.

Povijest robotičkog vida pokazuje da su u početku vidna senzorika i robotsko upravljanje razmatrani odvojeno. To se može usporediti s gledanjem ne vodeći računa što se događa oko vas. Prvi oblici računalnog vida (engl. computers vision - CV) razvijeni su 60-ih godina XX. stoljeća.

Prepoznavanju i 3D-rekonstrukciji objekata iz plošnih 2D-snimki pristupalo se kao statičkom problemu sa statičkom kamerom, zbog čega je takav koncept nazvan pasivni vid.

SVIJET ROBOTIKE

Izravno preslikavanje te metode na robotiku smatra se važnijim uzrokom stagniranja razvoja posebice mobilne robotike krajem XX. st.

Za razliku od CV-a, robotski vid podrazumijeva sustavsku kooperaciju s drugim senzorima.

Vidno zapažanje je u službi aktivnosti tijela pa se govori o aktivnom vidu. Povezan je s utjelovljenošću (embodiment) jer je aktivnost tijela u službi senzoriranja. Djeluje se da bi se zapažalo i zapaža da bi se djelovalo. U praksi to znači da će se autonomni robot gibati sporo kroz nepoznatu okolinu i svim osjetilima bilježiti sve oko sebe.

Kada nauči prepoznati ono što se gleda, donosi se plan aktivnosti na temelju kojeg se može gibati brže okolinom. Prepoznat će samo ono što je već naučio vidjeti gledanjem, dok će ostalo trebati naučiti kroz iskustvo.

Naprednije inačice pasivnog robotičkog vida i danas se koriste masovno u industrijskoj robotici, a njegov napredak ostvaruje se primjenom novih komponenti iz računalne i komunikacijske tehnologije. Vizualno prepoznavanje zadanog odvija se u stotinki ili tisućinki sekunde što omogućava robotičkim manipulatorima da uhvate objekt i na vrlo brzoj proizvodnoj vrpci. Videosustav omogućava prepoznavanje gibajućih objekata, izdvajanje poluvidljivih predmeta iz hrpe drugih, otkrivanje odstupanja od standarda u kontroli itd. Takvi su videosustavi brzi i ograničeni glede sposobnosti učenja. Trend njihove uporabe je u velikom porastu. Za izvedbu se koriste stan-

EVOLUCIJA VIDA Arheološki ostaci daju nam uvid u evoluciju vida: pojava prvih nakupina fotoosjetljivih stanica, oblikovanje biološke camere obscure, diferencijacija tkiva leće, ogromna raznolikost u pristupu i šarolikost u “konstruktivnim rješenjima”.

Darwina je zbunjivala složenost oka kao i više od 40 različitih vrsta očiju s kojima se susreo. Različiti rodovi životinja razvili su nezavisno svoja vidna osjetila. Insekti za razliku od sisavaca imaju facetirane oči (slika lijevo) sastavljene od stotina malih očiju. Rezultat je evolucijska konvergencija: vid koji (najbolje) odgovara ponašanju organizma. Oči lignje (desno) vrlo su slične građi ljudskih očiju. Neke vrste lignji i škorpiona imale su kroz evoluciju više očiju raspoređenih po tijelu. Roboti bi mogli slijediti to iskustvo gledanja.

32

RAČUNALNI VID I ROBOTIČKI VID Vid industrijskih robota razvijao se pod utjecajem računalnog vida. Ograničen je najčešće na automatsko prepoznavanje nekoliko objekata i funkcija mu je prepoznavanje uzoraka pri kontroli kvalitete. U statičkoj sredini industrijskih sustava nema velikih potreba za učenjem gledanja.

POUZDANOST PREPOZNAVANJA BROJ OBJEKATA

98% 2

90% 4

dardne komponente “off-the-shelf” uz primjenu novoga standarda GigE Vision za izravno povezivanje jeftinih kamera iz široke potrošnje s računalima preko USB3 Visin. Stolna računala zamjenjuju se laptopima i tabletima uz korištenje postojećih priključaka Ethernet ili USB 3.0.

Prijenos slika ostvaruje se žično s 10 gigabita u sekundi, dok bežična videorješenja mogu podržati i do 3 GigE Vision fotoaparate s rezolucijama VGA. Uporabom grafičkih procesorskih kartica (GPU) omogućuje se paralelna obrada podataka i povećava računalna snaga, a primjena kompresija videopodataka otvara mogućnost bržih i sadržajnijih primjena. Tradicionalne softverske CV-tehnike reprezentirale su sliku preko nekih njenih svojstava kakva su rubovi, uglovi, boje, teksture. Klasične tehnike poznate su pod nazivima SIFT (Scale-Invariant Feature Transform), SURF (Speeded-Up Robust Features) i BRIEF (Binary Robust Independent Elementary Features).

Primjena Deep Lernong Neural Netvorka (DLNN) donijela je promjene u softverskom dijelu vizualnih sustava jer se ta tehnika učenja pokazala nadmoćnom nad spomenutim klasičnim. Konvolucijska neuronska mreža uzima slike kao ulaz i na temelju njih daje kao izlaznu vrijednost odgovarajuću vektorsku reprezentaciju jednog od najviših konvolucijskih slojeva.

Najvažniji pomaci učinjeni su upravo u učenju prepoznavanja objekata. Posebno se od servis­

80% 6

70% 7

50% 14

nih robota očekuje da znaju što gledaju. I to ne bilo kako gledati, već vrlo točno gledati jer se u dinamičnoj stvarnosti svaka pogreška plaća neispravnim ponašanjem i posljedicama koje iz toga proizlaze.

Zbog toga je posebno zanimljivo pitanje koliko su najnaprednije robotske androidne platforme u stanju danas naučiti gledati, tj. koliko dobro vide. Jedan pokus iz 2015. s Talijanskog instituta za tehnologiju opisuje učenje androida gledanju, tj. prepoznavanju objekata. Gledanju se uči da bismo imali predstavu o viđenom usklađenu s načinom na koji iste objekte vide i tumače drugi.

Servisni roboti trebali bi biti nepogrešivi, što zapravo znači da bi trebali imati idealan vid. To znači točnost prepoznavanja na razini ljudskog s pouzdanošću od 98%.

Protokol učenja gledanja suvremenog androida sastoji se od faze učenja u kojoj čovjek supervizor (učitelj) stoji ispred robota i pokazuje mu novi predmet uz istovremeno izgovaranje imena (naziva) nove klase objekta. Robot koristeći rutinu otkrivanja pokreta ispred očiju počinje uočavati i slijediti objekt. Pri tome prikuplja slike objekta iz različitih kuteva gledanja. One se spremaju u reprezentacijski modul. U drugoj fazi, fazi testiranja, čovjek pokazuje robotu neki predmet iz skupa i traži od robota da kaže njegov naziv kako bi se dokazalo da ga je prepoznao. Robot ponovo prati objekte dok mu se ne kaže da prestane s prepoznavanjem i potom daje ime objek-

33

OPTIMALNO OKO I KAMERA Bionokularni vid nije uvijek najpogodniji. Vidi se to i kod dvije vrste s gledišta predviđane masovne uporabe vrlo eksponiranih profesionalnih servisnih robota, autonomnih automobila i dostavnih kvadrokoptera. Za njih je osjetilo vida ključno, a brzi leteći insekti velike mobilnosti imaju baš takav KAKAV? vid. Facetirano oko KAO KOD ? insekata stvara vrlo široko vidno polje, omogućuje brzu obradu podataka pri prepoznavanja uzoraka, određivanju udaljenosti, fokusiranju dijela scene te donošenje brze odluke uz relativno slaba računala i nisku potrošnju energije što je kod kvadova s prosječnom energetskom autonomijom od pola sata presudno.

60

vektorsku reprezentaciju jednog od najviših konvolucijskih slojeva. Najvažniji Maksimalan broj objekata kod kojih se postiže ta. Ukoliko je klasa točna robot je naučio gledati ljudska razina klasifikacijske s fiksnim novi objekt.učinjeni Pokus se provodio kroz ponavljane pomaci su upravo u učenju prepoznavanja objekata.točnosti Posebno se od postotkom od 0,98% na pokusnom skupu obječetverodnevne vježbe. Robot je učio objekte iz servisnih robota očekuje da znajukoji što gledaju.

I to ne bilo kako gledati već vrlo izoliranog skupa s nazivom iCubWorld28 kata iCubWorld28.

Može se reći da i najsuvremesadrži slike 28 predmeta svrstanih u sedam nije razvojne platforme androida poput robota točno gledati seprikupljaju u dinamičnoj stvarnosti pogreška. neispravnim iCubsvaka imaju izvrsne oči, ali implaća je sposobnost glekategorija.

Za svaki jer objekt se u seansi danja (još uvijek) manjkava u odnosu na uzore, učenja u trajanju od 20 sekundi skup za trening ponašanjem i posljedicama koje iz toga proizlaze. jer čak i objekte iz izdvojenog svijeta prepoznaju i testni skup od 220 slika na način da operater miče objekt nasumično ispred očiju robota.

Kako s malom koliko pouzdanosti točnosti. Međutim, srobotske obziZbog toga je posebno zanimljivo pitanje su inajnaprednije bi učenje imalo osobine postupnosti primanje rom na način prijenosa znanja robota u odnosu androidne platforme u stanju gledati tj. koliko na ljude i energiju koja se dobro ulaže u vide. razvoj, Jedan za podataka ponavljalo se tijekom 4 dana danas tako da naučiti očekivati je ubrzano povećanje pouzdanosti na se napravilo četiri skupa podataka od 12 000 pokus iz 2015. sa Talijanskog instituta za tehnologiju opisuje učenje androida slika u svakom. lokalnim skupovima objekata. Kako će to izgledati sa stvarnim nitkoimali nije u stanju reći. o gledanju tj prepoznavanju objekata. Gledanju se uči svijetom da bismo predstavu

UČENJE GLEDANJA ANDROIDA. Ljudski supervizor (učitelj) stojii pokazuje ispred robota (lijevo) i UČENJE GLEDANJA ANDROIDA Ljudski supervizor (učitelj) stoji ispred robota iCub (lijevo) mu noviiCub predmet iz skupa objekata World 28, dok mu daje glasovne učenje klase objekta, tj. govori muglasovne naziv pokazuje muiCub novi predmet iz istovremeno skupa objekata iCubnaputke Worldza28 doknovemu istovremeno daje predmeta. Robot vizualno uočava i slijedi pogledom objekt koristeći rutinu otkrivanja gibanja pri čemu se zabilježene slike naputke za učenje nove klase objekta tj. govori mu naziv predmeta. Robot vizualno uočava i slijedi spremaju u reprezentacijski modul u obliku kodiranih vektora. U modusu testiranja naučenoga čovjek traži od robota da pogledom objekt rutinu otkrivanja gibanja čemu zabilježene slike spremaju u prepozna objekt.

Robot koristeći ponovo očima prati objekte neko vrijeme ili dokpri mu se ne kažeseda prestane s prepoznavanjem i da za reprezentacijski modul u G. obliku vektora.

U modusu testiranja naučenoga čovjek traži od svaku sliku klasu objekta.

(Izvor: Pasqualekodiranih Teaching iCub to recognize objects using deep Convolutional Neural Networks; Istituto Italiano di Tecnologia 2015.)Robot ponovo očima prati objekte neko vrijeme ili dok mu robota da prepozna objekt. seRatković ne kaže da Igor prestane s prepoznavanjem i daje za svaku sliku klasu objekta. (Izvor: G. Pasquale Teaching iCub 34 Neural Networks;Istituto Italiano di Tecnologia 2015.) to recognize objects using deep Convolutional

INOVACIJE

LEGO® kockice od ekološki održivog materijala Recikliranjem žvakaćih guma do tenisica

Kako bi smanjili količine žvakaćih guma bačenih na ulice, Nizozemci su došli na ideju njihovog recikliranja kako bi proizveli Gumshoe, tenisice čiji je potplat načinjen od materijala dobivenog recikliranjem materijala, a 20% recikliranih sastojaka čine upravo žvakaće gume. Žvakaće gume dobivene su preradom sintetske gume i razbijajući taj materijal na sitnije čestice te njihovim ponovnim sinteriranjem dobiven je novi tip gume, nazvan Gum-Tec. Gum-Tec je materijal jednako snažan kao i obična guma i čak ima miris žvakaće gume. Sudeći prema projektu, na ulice Amsterdama svake godine baci se oko 1500 tona žvakaćih guma što uključuje i visoke troškove njihova uklanjanja. Za četiri para tenisica utrošeno je otprilike 1 kg žvakaćih guma uklonjenih s amsterdamskih ulica. Pokretači ovog projekta željeli bi proširiti proizvodnju i na ostale metropole kao i proširiti svijest o jednostavnijem i održivom načinu na koji se možemo riješiti odbačenih žvakaćih guma.

Sandra Knežević

LEGO® je najavio novu liniju svojih prepoznatljivih kockica i figurica za igru izrađenih od ekoloških i recikliranih materijala. Najpoznatiji proizvođač igraćih kockica odlučio je kreirati kockice koje su nastale održivim procesima, no koje se isto tako lako mogu reciklirati. Kockice i figurice načinjene su od polietilena, mekane i izdržljive plastike bazirane na šećernoj trsci.

Nove održive kocke LEGO® doći će u raznim oblicima i likovima, od drveća, grmlja, listova i slične vegetacije.

Cilj LEGO® grupe jest da apsolutno sve linije kockica LEGO® kao i ambalažni materijali postanu “eco friendly“ do 2030. godine, što znači proizvoditi u potpunosti ekološki prihvatljive kockice u ekološki prihvatljivim pakiranjima te proizvoditi 0% otpada. Ova linija prvi je korak u tom smjeru. Ne razlikuju se od konvencionalnih figurica i najvažnije je da zadovoljavaju kvalitetu i sigurnost dosadašnjih figurica LEGO®. Linija je zapravo kreirana od biljnih materijala u maksimalno održivom procesu. Polietilen dobiven od biljnih materijala ima jednake osobine i kvalitete kao i konvencionalni polietilen. Jedinsztven dizajn kockica LEGO® i usmjerenje na kvalitetu i sigurnost tijekom svih ovih 60 godina postojanja, omogućuju da su i kockice proizvedene desetljećima kasnije kompatibilne i mogu se slagati s prethodnim generacijama kockica. I naravno, što je najvažnije, svim uzrastima omogućuju sate i sate bezbrižne igre kreiranja vlastitih svjetova iz mašte.

Sandra Knežević

35

Pojašnjena problematika leta helikoptera na Marsu i njegova realna veličina!

Rotori su dizajnirani za Jow Reynoldsove brojne tokove u tankom Marsovom ozračju.

Brzine vrhova rotora udobno su podsonične.

Djeluje dnevno Energija iz solarnih ćelija koristi se za punjenje baterije.

Leti na Marsu

Naredbe i podaci

Širokokutno fotografiranje

Komunicira s rover Elektra ultra-visokofrek­ ventnim (UHF) radijem.

Kamera visoke rezolucije koristi se za snimanje fotografija na različitim mjestima i visinama unutar 600 m od rovera.

Radiometrijski far-signal omogućuje da Helikopter ostane udaljen od rovera.

Samostalan i pokretljiv

Fotoaparat i drugi senzori zajedno s računalom i tolerantnom pogreškom osiguravaju visoku razinu autonomije.

Sigurno za rover

Preživljava noć

Zračna izolacija i grijač drže bateriju toplom i preko noći.

Dronovi na Marsu Nakon orbitera, landera, rovera na red dolaze dronovi Ah, taj Mars, toliko je infiltriran u naš svakodnevni život da nije ni čudo kako preokupira pažnju, kako običnog čovjeka tako i znanstvenika. Prošlo je svega nekoliko desetljeća otkada su prve letjelice krenule put crvenog planeta. Bili su to robotički izaslanici homo sapiensa koji su umjesto nas samih tamo oblijetali, slijetali, razbijali se, slikali, snimali, mjerili, bušili, analizirali… sve kako bi Čovjek kao “nepopravljiv istraživač novog” saznao nešto više o tom dalekom i zagonetnom nebeskom tijelu. Svaka nova letjelica sa sobom je donosila nešto novo, nešto drugačije.

Aktualni Mars InSIGHT kroz nekoliko mjeseci započet će bušenja dublje ispod površine Marsa, a sljedeća će misija 2020./2021. tamo dopremiti novi, veliki rover. No ne samo rover. Na Marsu će se, nakon slijetanja misije Mars 2020, prvi put neko drugo nebesko tijelo istraživati dronom ili, bolje reći, helikopterom (Mars Helicopter Scout).

Bit će to mali, tek nešto više od metra dug rotor i jedva 1 kg masivni dron helikopter s kamerom,

Prizemljuje na tlo Lagane fleksibilne noge, aktivna vizija i visinomjer za sigurno slijetanje na tlo.

ASTRONOMIJA fotonaponskim panelima i baterijama sposoban za tek tri minute leta po danu za koje se vrijeme bude mogao od rovera udaljiti ne dalje od 600 m i ne više od 400 m. Uspije li poletjeti i odraditi svoju misiju, tjednima će osiguravati svom roveru slike iz ptičje perspektive. Riječ je o dosad neviđenom načinu istraživanja Marsa koji će uvelike povećati mogućnosti kretanja i istraživanja rovera. Posebice to treba imati u vidu s obzirom da je novi rover u spomenutoj misiji namijenjen astrobiološkim istraživanjima. Možda baš let helikoptera bude pronašao “zanimljivu strukturu”, a koja nakon roverova istraživanja pokaže kako se radi o – životu na Marsu. Bude li ovaj eksperimentalni dron helikopter uspješan u idućem desetljeću, možemo očekivati njegove naprednije verzije, sonde s balonima, jedrilice, pa čak i Marsovske avione. Tko bi rekao, prije samo nešto više od pola stoljeća helikopteri na zemlji bili su u povojima, danas su dronovi ozbiljna igračka u našoj svakodnevici, a već “sutra” će letjeti i na drugom planetu.

Marino Tumpić VIDEO; https://youtu.be/vpBsFzjyRO8