godina muzeja čije je otvorenje bila

Jelena Klanjčić GORNJA STUBICA

Muzej seljačkih buna ove godine slavi 50. rođendan. Mnogi mještani sjećaju se samog otvorenja i koliko je to bilo važno za ovaj kraj. Kakvom se ta važnost pokazala kroz godine i koja je važnost Muzeja danas?

Filipčić Maligec: Sama proslava 400. obljetnice seljačke bune tada je bila važna za ovaj kraj, ne samo zbog otvorenja spomenika i muzeja već i zbog toga što je tada izgrađena nova škola u Gornjoj Stubici, stanovi za učitelje, nova pošta u Donjoj Stubici, odnosno došlo je do jedne veće aktivnosti u cijelom kraju. Sam spomenik i muzej također su imali veliki značaj za razvoj turizma ovdje, jer prije toga nije postojalo mjesto, instituci-

Osim osnovnih djelatnosti izložbi i radionica, u prostorima muzeja, na terasi, a od nedavno i kod spomenika, održavaju se manifestacije, koncerti, predstave i smotre folklora koje privlače velik broj posjetitelja ja u kojoj bi se seljačka buna mogla konstantno obilježavati i gdje bi se evocirala uspomena na seljačku bunu. Kako je muzej otvoren dolazili su posjetitelji iz cijele Jugoslavije. Država je bila veća pa je iz tadašnjeg lokalnog okruženja privlačila veći broj ljudi nego što je to bilo kasnije. Svi koji su radili u muzeju od početka sjećaju se rijeka ljudi koje su dolazile ovamo, odraslih posjetitelja koji su sa svojim radnim kolektivima dolazili posjetiti muzej i to je nesumnjivo imalo veliki utjecaj na otvaranje ugostiteljskih i smještajnih objekata u širem stubičkom području. Od početka kada je muzej otvaran računalo se na dio publike koja dolazi posjetiti Mariju Bistricu. Kada su rađeni projekti za otvaranje muzeja, razmišljalo se o tome da u Mariju Bistricu, bez obzira što je to vjerski turizam, dolazi puno ljudi i da će jedan dio tih posjetitelja na svom povratku biti usmjeren u muzej.

Gdje je muzej i njegova važnost danas?

Filipčić Maligec: Muzej danas je u jednom ponovnom uzletu nakon doba korone. Sva naša nastojanja da muzej postane jedna značajna kulturna, turistička i društvena destinacija, bila su usporena za vrijeme korone. Samo kretanje po državi je bilo onemogućeno bez propusnica, tako da to što je muzej radio nije puno značilo. No, to je donijelo neke nove oblike komunikacije pa smo ojačali komunikaciju putem društvenih mreža. Na taj način i publika koja nije u mogućnosti doći iz bilo kojih razloga može vidjeti i naše virtualne izložbe, sudjelovati u radionicama i biti informirana o tome što se radi te o novim spoznajama do kojih se putem istraživanja dolazi.

Prošla je godina ipak bila uvelike drugačija, što govore brojke posjećenosti? Na koje načine se trudite privući što više posjetitelja?

Filipčić Maligec: Da, prošla je godina bila bitno drugačija, posjetitelji su se počeli vraćati i vjerujem da je dobra strana tih čudnih uvjeta u vrijeme korone bila ta što su obitelji i obitelji s djecom te pojedinci ponovo počeli obilaziti neke lokacije na kojima nije takva gužva. Puno više ljudi počelo je odlaziti u prirodu i spajati to s nekim ovakvim destinacijama koje su maknute iz veliki gradskih sredina. Posjetitelje nastojimo privući kroz izložbe, što je naša osnovna djelatnost i kroz prikupljanja građe koju onda možemo prikazati, ali i kroz različite manifestacije i suradnje. Kroz društvene mreže i preko raznih medija nastojimo vidjeti što publiku zanima i na koji način bi mogli uključiti publiku koja recimo do sada nije toliko posjećivala muzej. Upravo smo u suradnji s novootvorenim Dječjim vrtićem Jurek, kako bismo i naše najmlađe sugrađane doveli u muzej, međutim isto tako tijekom ove slavljeničke godine nastojimo privući srednjoškolsku publiku, putem suradnje s debatnim društvima i organiziranjem debate. Srednjoškolska publika često gubi kontakt s muzejima. U osnovnoj školi škola ih vodi u muzeje, međutim u srednjoj ako i posjećuju muzeje, onda je to u inozemstvu. Nastojimo zato pokušati putem debata i natječaja za likovne i literarne radove privući i tu publiku u muzej i pokazati im da se i u Hrvatskoj ima što za vidjeti. Stariju publiku koja nam se često vraća privlačimo novim izložbama, tako da svake godine imamo po nekoli- ko izložbi, a sve intenzivnija je i naša suradnja s kolegama u Sloveniji, koja je u proteklih nekoliko godina bila jako dobra kroz projekte prekogranične suradnje, ali u ovoj godini nastavljamo suradnju i s drugim partnerima u Sloveniji, što je sada lakše, zbog ulaska Hrvatske u Schengen, što nam olakšava međusobne kontakte.

Kako će se ta suradnja realizirati i što će donijeti?

Filipčić Maligec: Formirali smo jedan mali projekt u kojem sudjeluje pet muzeja, dva iz Hrvatske (naš muzej i muzej u Brdovcu) te tri muzeja iz Slovenije (muzej u Brežicama, u Kostanjevici i Krškom). Kroz tu ćemo suradnju izdati zajedničku publikaciju, a napravit ćemo i zajedničku ekskurziju radnog naslova Putevima seljačke bune, 27. svibnja. Imat ćemo razmjenu izložbi i predavanja tijekom cijele godine. Naš muzej će 24. veljače imati izložbu 'Razbojnik ili velikan' u Brežicama. Na svakoj smo lokaciji dogovorili i po jedno predavanje o seljačkoj buni, a širu publiku ćemo sa svime time upoznati na toj zajedničkoj ekskurziji.

Osim one osnovne djelatnosti muzeja, od izložbi, radionica i slično, muzej, odnosno prostor muzeja i dvorca već dosta godina služi kao pozornica koja privlači jedan drugačiji tip publike na drugačija događanja, a tu je i zadnje dvije godine otvorena još jedna impresivna pozornica kod samog spomenika.

Filipčić Maligec: Ne treba zaboraviti da je Augustinčić spomenik zamislio kao pozornicu i drago nam je da smo zadnje dvije godine tu pozornicu aktivirali, iako s eona koristila i prije, kroz Viteški turnir. Međutim, ona zahtijeva obnovu, osobito sustava struje, a onda i građevinsku. Ove godine započet ćemo s time i nadamo se da će ta po- mještani sjećaju se samog otvorenja na 400. obljetnicu Seljačke bune i velike važnosti Vlatkom Filipčić Maligec prošli kroz povijest, današnji značaj muzeja i buduće planove