Issuu

scott hahn

znakovi života TUMAČENJE KATOLIČKIH VJEROVANJA, POBOŽNOSTI I OBIČAJA

VERBUM

Scott Hahn ZnakOvi Å¾ivOta

Biblioteka:

Posebna izdanja

59.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: ivan PeroĹĄ, dipl. anglist i kroatist

Za nakladnika: Miro Radalj

Scott Hahn

ZnakOvi živOta tumačenje katoličkih vjerovanja, pobožnosti i običaja

vERBUM Split, 2011.

naslov izvornika: Scott Hahn, SIGNS OF LIFE. 40 Catholic Customs and Their Biblical Roots Copyright © 2009 by Scott W. Hahn this translation published by arrangement with Doubleday Religion, an imprint of the Crown Publishing Group, a division of Random House, inc. © Copyright za hrvatsko izdanje: verbum, Split, 2011. Izvršna urednica: ana Lemo, dipl. teologinja Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Josipa korljan, prof. Slika na naslovnoj stranici: Philipe de Champaigne, Navještenje

CiP - katalogizacija u publikaciji SvEUČiLiŠna knJižniCa U SPLitU UDk 265 HaHn, Scott Znakovi života : tumačenje katoličkih vjerovanja, pobožnosti i običaja / Scott Hahn ; <prijevod ivan Peroš>. - Split : verbum, 2011. - (Biblioteka Posebna izdanja / verbum, Split ; 59) iSBn 978-953-235-237-5 i. Sakramenti ii. Duhovne vježbe 131017060

Uvod

UvOD

ZnakOvi živOta

Bez obzira kojim se poslom bavili, bez obzira na okolnosti privatnoga života, svi se kad-tad nađemo pred zidom – preokomitim da bismo se na njega popeli, previsokim da bismo ga preskočili, prečvrstim da bismo ga srušili. Zidovi su problemi na koje nailazimo u životu. tada pokušavamo sve što je u ljudskoj moći kako bismo prešli preko njih, oko njih, ispod njih, ili kroz njih, dok ne dođemo do onoga trenutka u kojem nam ne preostaje više ništa što bismo mogli napraviti. Suočio sam se s puno takvih trenutaka, a jednoga se od njih živo sjećam. Bio sam mladi znanstvenik s tek zasnovanom obitelji. Radio sam na doktoratu koji je trebao biti kruna mojega studija teologije i naišao sam na problem u tumačenju jednoga biblijskog retka. Bila je riječ o jednomu malenom odlomku koji mi je predstavljao velik problem jer sam upravo na tom retku temeljio svoje argumente. Morao sam stoga razriješiti sve zavrzlame oko tumačenja toga retka prije nego što sam mogao obraniti svoju tezu pred ispitnom komisijom. Zapravo, da nisam razriješio te zavrzlame, gotovo sigurno bih pao. Pročitao sam sve dostupne komentare, ali nisam pronašao ništa korisno – čak ni tračak svjetla, osim razumijevanja znanstvenika koji su se već prije mene našli pred tim istim zidom. Dugo sam proučavao i razmišljao – mjesecima – ali nisam mogao pronaći način na koji bih napravio korak naprijed. to je za mene bio uistinu velik problem, budući da sam istraživanju posvetio već nekoliko godina. Da sam u tom trenutku odustao, čekao

UvOD

bi me dug, težak i ponižavajuć povratak na početak postupka odobravanja teme. a onda je zid postao još viši. Moj mentor, isusovac, nazvao me je kako bi me obavijestio da je premješten u Rim, u italiju, na Sveučilište Gregorijanu. Rekao mi je da trebam odmah dovršiti doktorat ili potražiti novoga mentora kojem će moja teza možda i biti uvjerljiva, ali možda i ne će. Prestao sam spavati i počeo se truditi još više, prebirući po svescima knjiga i nazivajući kasno u noć znanstvenike s kojima se nikad prije nisam upoznao. ništa nije pomoglo. nada mnom se nadvio zid viši no ikad. iza njega se prostirala profesionalna karijera, mogućnost trajnoga zaposlenja, vrata otvorena priznanjima, poslovima i objavljivanju knjiga. a pred njim, barem kako se meni činilo: profesionalna propast. Prolazio sam kroz ovo nekoliko tjedana kada se dogodilo nešto uistinu neobično. Moj me mentor ponovno nazvao. Samo je htio biti siguran da sam pripravan za sve što bi se moglo dogoditi kada iziđem na obranu teze. i tako je prošao kroz popis mogućih poteškoća i preprjeka o kojima nisam prije razmišljao, a koje sam trebao očekivati da će me dočekati toga velikog dana. Shvatio sam da sam poražen, samo što to još nisam mogao priznati. Bio sam preponosan. Uvidio sam, međutim, da je i moj ponos također problem. Povrh toga, bio sam neispavan i prepun kofeina, što mi je u umu napravilo zbrku moralnih i znanstvenih problema biblijskih razmjera. više ništa nisam mogao napraviti. trebao sam, dakle, napraviti nešto.

UvOD

Smisao križa kad je nastupila ova kriza, bio sam rimokatolik tek neko vrijeme – malo manje od deset godina – ali moje pamćenje i moja mašta već onda su obilovali zgodama iz životâ svetaca, kao što je to već uobičajeno kod svakoga desetogodišnjaka. Molim vas, nemojte me pogrješno shvatiti. ne govorim da sam ja Franjo asiški ili ignacije Loyolski, niti pokušavam biti melodramatičan. U širokome povijesnom spektru moja teza nije značila puno. Međutim, u mojemu profesionalnom životu ona je činila razliku između uspjeha i neuspjeha. tijekom godina naučio sam da je smisao životopisâ svetaca služiti kao model za upravo ovakvu vrstu krize. Zid pred kojim sam se našao bio je vrlo visok, pa ipak sam, jedne vrlo kasne večeri, prilično nenadano spoznao nešto mnogo više od toga zida i bilo mi je jasno što mi je činiti. Odjenuo sam jaknu i otisnuo se u noć ne trudeći se čak ni počešljati. Ulice susjedstva bile su mirne i tamne. Budući da je do kampusa gdje predajem najkraći put ravno uz ulicu i kroz šumu, tim sam putem i pošao. Moj cilj – nešto daleko više od zida pred kojim sam se našao – bio je uvijek preda mnom na obzoru. iznad spavaonica, knjižnice i laboratorija Franjevačkoga sveučilišta Steubenville uzdiže se osamnaest metara visok čelični križ, osvijetljen i vidljiv s međudržavnih autocesta, pa čak i iz Zapadne virginije preko rijeke Ohio. žurio sam preko utihnuloga kampusa. Da me je netko vidio, sigurno bi zaključio da sam zbog previše učenja poludio (vidi Dj 26,24). kad sam se našao pod tim blistavim, divovskim križem, moj razum je sigurno bio uznemiren, ali zdrav kao što je uvijek bio.

UvOD

više nisam trebao previše razmišljati. Znao sam što su sveci kroz povijest činili. trebao sam i ja učiniti nešto. trebao sam učiniti ono što su oni napravili. Poljubio sam križ, a zatim se prostro pred njim, licem prema dolje, i zaplakao. tad sam već bio zasićen svim najboljim što mi je svijet mogao ponuditi. Posjećivao sam najpoznatije znanstvene knjižnice i osobno razgovarao s najcjenjenijim stručnjacima, ali ništa od toga nije bilo dovoljno i to sam rekao isusu: moj zid je previsok. Međutim, što god da sam proživljavao u tim trenutcima, ipak sam znao da njegov križ i dalje nadvisuje sve moje probleme. naime, on je na raspolaganju imao puno više od mene, ali se unatoč tome, iako je bio Bog, “nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu” (Fil 2,6–8). Ležeći tako licem prema zemlji, dao sam mu sve na isti način na koji je to napravio sveti Franjo i bezbroj drugih. Rekao sam mu da ako moram pretrpjeti neuspjeh, neka ga pretrpim: bit ću oplijenjen poput Gospodina.

Evo kala na tvojim očima Što se zatim dogodilo? vratit ću se na to za nekoliko trenutaka, prije toga volio bih se zaustaviti i razmotriti ljepotu katoličkoga života. Ponekad spoznamo da smo došli pred zid. Ponekad spoznamo da smo punom brzinom udarili u njega – a nismo imali zaštitnu kacigu. kad nam se to dogodi, kao da nam nešto u našoj naravi viče: Što ste se ukipili!? Na-

UvOD

pravite nešto! Bog nas je stvorio takvima. Stvorio nas je s tijelima napravljenim za djelovanje i postavio nas da radimo u svijetu u kojem uvijek treba nešto napraviti. kroz cijelu je povijest priznavao ovu našu naravnu sklonost i davao nam stvari koje trebamo napraviti. kad su ljudi bili žedni, Bog je zapovjedio Mojsiju da udari štapom o stijenu kako bi iz nje potekla voda. a zašto je to napravio? ne zato što je trebao to napraviti. Da je htio, mogao je iz oblaka ispuštati čuturice s vodom ili postaviti veliko jezero usred pustinje, ili je čak mogao narediti anđelima da poslužuju koktele. ali on je poznavao ljudsku narav i našu potrebu da napravimo nešto, stoga je i dao Mojsiju da nešto napravi. Od Mojsijeva do isusova vremena ljudska se narav nije promijenila. isus je slijepca mogao izliječiti tako da jednostavno kimne glavom, ili riječju, ali nije. Umjesto toga pljunuo je na zemlju i napravio kal kojim je premazao slijepčeve oči, a potom ga poslao da ispere lice u obližnjem kupalištu. na sličan je način isus izliječio skupinu gubavaca, tako što ih je poslao da se pokažu hramskim svećenicima. “i dok su išli, očistiše se” (Lk 17,14). katolički život – velika kršćanska predaja ili tradicija – golemo je nasljeđe svetaca u brojnim zemljama i različitim okolnostima. Biti katolikom znači nikad ne reći da nam nije ostalo više ništa što bismo trebali napraviti. naša je molitva obogaćena svetim slikama i tamjanom, zavjetnim svijećama i krunicama, vodom i uljem, gestama i stavovima, blagoslovima i medaljicama, običajima i obredima. Baš zato što sam učio živjeti katoličkim životom bio sam u stanju reći da čak i sâm u svojemu uredu u tri sata ujutro, čak i usred svoje profesionalne krize – čak i kad se više ništa nije moglo napraviti – mogu napraviti nešto.

UvOD

Mogao sam smjesta otići na hodočašće. Mogao sam se pomoliti u stavu prostracije. Mogao sam napraviti čin čašćenja svetome križu. Mogao sam potražiti pomoć u Svetome pismu. Zapravo, mogao sam napraviti sve ovo, jer nitko nije bio budan da me u tome spriječi. a budući da sam mogao, to sam i napravio.

Dovođenje stvari u red katolički je život pun takvih stvari. Pa ipak, ne razumijemo uvijek zašto su one dio naše tradicije. Ove mnogobrojne i raznolike običaje čak i pobožni katolici mogu smatrati nepovezanim i proizvoljnim činima – praznovjerjima koja je tko zna kako Crkva odobrila. iz ovoga ćete razloga ponekad čuti da se katolički intelektualci podsmjehuju pučkoj pobožnosti. to je nešto što ja nikako ne želim, prije svega zato što je isus više hvalio priproste vjernike i djecu nego što je hvalio intelektualce svojega vremena, a pretpostavljam da, što se tiče ljudske naravi, i danas vrijede ista pravila. Drugi je razlog taj što znam da su katoličke pučke pobožnosti uistinu čvrsto utemeljene na Svetome pismu – što se nadam pokazati u ovoj knjizi – i da su ih vršili svijetli predvodnici katoličke intelektualne tradicije. Posljednji je razlog taj što poznajem mnogo ljudi koji su daleko svetiji od mene, ali nisu imali prilike teološki se obrazovati. Zapravo, brojni kanonizirani sveci nisu imali nikakvo obrazovanje. Stoga bi intelektualcima bilo bolje moliti krunicu zajedno s pobožnom braćom i sestrama u župi. to je uvijek bolje od podsmjehivanja. Louis Paste-

UvOD

ur je bio jedan od intelektualnih divova suvremenoga doba pa je svejedno molio krunicu poput djeteta. Štoviše, pogrješno je smatrati da su razum i pobožnost uzajamno isključivi pojmovi. najbolje bi bilo biti pobožan s razumijevanjem. isus nas je učio da se ne molimo poput licemjernih pismoznanaca (Mt 6,5); ali isto tako on ne želi ni da se molimo poput pogana koji nemaju pojma što čine (Mt 6,7). Sveti Josemaría Escrivá, koji je živio u 20. stoljeću, lijepo je to izrekao. On je poticao katolike da budu i mudri poput pismoznanaca i pobožni poput djece. kao katolici slobodni smo gajiti život bogat pobožnošću, crpeći iz blaga brojnih zemalja i vremenâ. ali, kao što je rekao sveti Pavao, “sve neka bude dostojno i uredno” (1 kor 14,40). Ova je knjiga, dakle, svetkovina svih stvari koje su katoličke i biblijskoga nauka koji ih čini katoličkima. ali ona je i mnogo više. Ona je priručnik, knjiga za samopomoć, dobroćudna obrana, blago poticanje svih nas da budemo bolji bez obzira gdje se nalazimo u našemu duhovnom razvoju. Jedan od mojih ciljeva kojima sam težio pišući ovu knjigu jest pokazati kako se katolički običaji i pobožnosti uklapaju u širi nacrt kršćanske vjere. naš prvi zadatak u tom poslu jest razviti nov način razumijevanja, nov način odrastanja u mudrosti i znanju. taj se način obično naziva mistagogijom.

tumačenje znakova Hrvatska riječ mistagogija nastala je od grčke riječi mystagogía koja znači “uvođenje u otajstva”. U mistagoškoj pouci rane Crkve svećenik bi (obično je to bio mje-

UvOD

sni biskup) potanko objašnjavao sitne liturgijske pojedinosti i njihov simbolički odnos prema događajima koji su se odigrali u Bibliji. Ovaj postupak seže u prošlost sve do samoga novog zavjeta gdje su sveti Petar i sveti Pavao govorili o krštenju i euharistiji kao ispunjenju pralikova iz Staroga zavjeta (vidi npr. 1 kor 10,2–17; 1 Pt 3,18–21). Mistagogija omogućava novim vjernicima da iza znakova vide stvari koje ti znakovi označavaju – da vide iza ovdje i sada i barem na trenutak ugledaju božanska otajstva koja će nam jednoga dana biti u potpunosti vidljiva u nebu (1 iv 3,2), ali koja su i sada uistinu prisutna u Crkvi. Mogli bismo čuti pripovijest o velikom potopu i kroz pouku, molitvu i razmatranje prepoznati u tome spasonosne vode krštenja, ali i dalje od toga, mogli bismo gledati iza znaka krštenja i prepoznati djelo Duha Svetoga, budući da treća božanska osoba Presvetoga trojstva jest konačna stvarnost koja je označena vodama krštenja i po njima očitovana. naime, čak su i isusova čudesa – koliko god bila velika – prvenstveno služila kao “znakovi” a tom ih je riječju opisao i sveti ivan (vidi npr. iv 2,11 i 4,54). Ona su se doista dogodila i bila značajna, ali su ipak upućivala iza sebe, prema božanskoj i transcendentnoj stvarnosti. Razmislimo o isusovu ozdravljanju uzetoga čovjeka (Mk 2,3–12), kad je naš Gospodin objasnio kakvo je djelo izlječenje uzetosti u odnosu na čin oprosta grijeha. tjelesno je ozdravljenje jednostavno bilo izvanjski znak većega ozdravljenja, nutarnjega, duhovnog ozdravljenja. na kraju krajeva, tjelesno ozdravljenje bilo je samo privremeno olakšanje; čovjekov će život krenuti svojim naravnim tokom, a on će onemoćati i umrijeti. Međutim, duhovno ozdravljenje može trajati i nakon smrti; ono

UvOD

omogućava novo stvaranje, čin moguć nikom drugom osim Bogu (Mk 2,7). isus nam je dao povlasticu da sudjelujemo u Božjemu životu i u njegovim spasonosnim djelima. na Posljednjoj je večeri progovorio o svojim čudesnim znakovima a zatim obećao svojim apostolima: “Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti” (iv 14,12). Međutim, iako su apostoli uistinu činili čuda tijekom svoje službe, nisu napravili ništa što bi veličinom nadmašilo isusova čudesa. na što je, dakle, mogao misliti? Mislio je na sakramente. Prvi su kršćani vjerovali u sakramente. vjerovali su da sakramenti nisu samo kazivali o isusovoj božanskoj moći, nego da su iskazivali Isusovu božansku moć. Sve riječi označavaju stvari. Pa ipak, u Evanđelju je isusova riječ izvršavala stvarnosti koje je označavala. On je progovorio i zlodusi su bili istjerani, ljudi oslobođeni svojih bolesti, pobješnjeli vjetrovi i vode utišani, a mrtvi uskrišeni. ta ista božanska Riječ i dalje ima snagu preobraziti stvorene stvari i trenutke naših života. Ona to čini po službi Crkve koja se koristi zemaljskim stvarima – kruhom i vinom, gestama i stavovima, uljem i vodom – kako bi donijela svetost u naše živote. Ovo se događa u sakramentima koje je drevna Crkva nazivala “otajstvima”. U 5. stoljeću papa sveti Leon veliki je rekao: “Ono što bijaše vidljivo u našem Gospodinu prešlo je u njegova otajstva.”1 Mistagogija je prema tome ukorijenjena u Božjoj milosti, u njegovoj snazi da nas mijenja. našim je naravnim osjetilima ta snaga skrivena. Mistagogija je, s druge strane, uobičajen način na koji Crkva otkriva tu snagu našem umu i duhu. to je način na koji svetac otkriva božansku ljubav koja prebiva iza simbola, božanski život koji živi iza znakova. U svetim stvarima naše predaje materijalni nam predmeti poka-

UvOD

zuju nematerijalne stvarnosti – vremeniti događaji otkrivaju vječna otajstva. Mistagogija podrazumijeva uvođenje vjernika u pravo zajedništvo, istinsko dijeljenje, u čuvanje otajstava slavljenih u simbolima i obredima crkvenoga bogoslužja. Papa Benedikt Xvi. jednom je rekao: “Zrelo voće mistagogije jest svjesnost da čovjekov život postupno biva preobražen slavljenjem svetih otajstava... čineći ga ‘novim stvorenjem’.”2

živeći otajstva Za rane kršćane kristovo otajstvo nije bilo ograničeno samo na sakramentalne obrede. također se odnosilo i na moral i na svakodnevni život. Upravo je Božji plan bio “da se provede punina vremena: uglaviti u kristu sve – na nebesima i na zemlji” (Ef 1,10). U kristu je “sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo... sve je po njemu i za njega stvoreno... i sve stoji u njemu” (kol 1,16–17). U kristu, dakle, sve zemaljske stvari postaju putokazima koji nas usmjeravaju prema Bogu. a zemaljske stvari ne smijemo prezirati; baš naprotiv, trebamo ih posvetiti, uzdići i učiniti svetima tako što ćemo ih koristiti na svet način. tijekom mise prikazujemo Bogu “plod rada ruku čovječjih”, a to isto činimo i našim djelima. Činimo to ništa manje i našom pobožnosti. Molimo se u skladu s našim običajima kao što su činili i rani kršćani, kako sa sakramentima tako i sa sakramentalima – blagoslovinama. Što je blagoslovina? to je bilo koja stvar ili obred izdvojen i blagoslovljen od Crkve koji služi da proizvede određene duhovne učinke u onima nad kojima se obavlja, da bi nas vodio dobrim mislima i učinio nas pobožnijima. Blagoslo-

UvOD

vina je nalik sakramentu utoliko što predstavlja sredstva milosti i što je izvanjski znak nevidljivoga otajstva vjere. Međutim, blagoslovina jednako tako i nije slična sakramentu na mnogo načina. Sakramente je ustanovio krist, dok je blagoslovine ustanovila Crkva. Sakramenti podjeljuju milost izravno u naše duše, dok blagoslovine to čine posredno, tako što nas vode k pobožnosti i dovode u priliku da se odazovemo Božjoj milosti. Ova je ideja stara koliko i Crkva. U 4. stoljeću sveti Grgur nisenski održao je sjajnu propovijed o ovom sakramentalnom načelu. Ona započinje pohvalom Bogu što je dao snagu običnim, redovitim stvarima: vodi u krštenju, kruhu i vinu u misi, ulju u pomazanju, polaganju biskupovih ruku u zaređivanju. “Mnoge se stvari čine prijezira vrijedne,” rekao je, “a postižu velika djela.”3 Služeći se Starim zavjetom, primijetio je obične predmete kojima je Bog podario čudesnu moć: Mojsijev drveni štap, ilijin plašt od grube tkanine i kosti mrtvoga Elizeja. Sveti Grgur je vidio da takvo podjeljivanje moći ne samo što se nastavilo do njegovih dana nego je postalo i daleko učestalije. a nastavilo se i u naše doba obdarujući nas raznim milostima. Zapravo, ova tri primjera koja je sveti Grgur naveo samo su daleki početci običajâ koji su se nastavili sve do naših dana i kojima ćemo se pozabaviti u ovoj knjizi: štovanja križa, nošenja smeđega škapulara i čašćenja koje iskazujemo relikvijama svetaca.

Različite mogućnosti Sakramenti i blagoslovine za katolike su očiti znakovi života. i jedni i drugi dio su ove knjige kao što bi i jedni i drugi trebali biti dio našega svakodnevnog života i ljubavi.

UvOD

i sam je isus imao vrlo bogat život pobožnosti. išao je na hodočašća i slavio blagdane. Molio se spontano i po propisima; klečeći, stojeći i u stavu prostracije. vršio je bogoštovne čine sam, u zajednici i s prijateljima. navodio je Sveto pismo. Povlačio se u tišinu, daleko od žurbe i rastresenosti svijeta. imamo povlasticu oponašati ga u toj divnoj raznolikosti, a naša nam predaja pruža razne načine na koje to možemo činiti. istina je da nisu sve molitve i pobožnosti stvorene jednakima. Usvajajući običaje naše katoličke vjere važno nam je razlikovati one koji su neophodni od onih koje, budući da smo kao kršćani slobodni, možemo odabrati ili odbaciti. imamo tešku dužnost krstiti se i ići na misu nedjeljom i blagdanima (vidi iv 3,5 i 6,53), ali nemamo dužnost moliti krunicu, koristiti blagoslovljenu vodu ili moliti devetnice. Pa ipak, unatoč tome, ponekad su upravo sporedne stvari ono što običnu kuću pretvara u pravi dom. Slažem se, cigle i žbuka su nam potrebne da bismo sagradili funkcionalno sklonište, ali život je daleko ispunjeniji kad se uz to još čuje i miris ručka koji se sprema u kuhinji i dječji žamor iz dnevne sobe. Ove vremenom prokušane pobožnosti doista nam pomažu učiniti našu vjeru životom, a našu Crkvu domom. Pa ipak, svjestan sam da će neki ljudi odbaciti sve navike pobožnosti s prigovorom da su one samo napamet naučene rutinske navike. One su uistinu navike, a mi ih doista možemo napamet naučiti i učiniti rutinskim. ali ta svojstva, sama po sebi, nisu uopće loša. Zapravo, napamet naučene i rutinske navike prilično su dobre kad ih primijenimo na npr. održavanje travnjaka i automobila, glazbeni nastup ili osobnu higijenu. Mišljenja sam, zajedno s katoličkom predajom, da rutine molitve mogu biti vrlo dobre za dušu kad ih prikazujemo od srca.

UvOD

One su poput divne glazbe ili brižno održavanih vrtova – napamet naučene navike ukorijenjene u ljubavi. netko će prigovoriti da su ovakvi čini srednjovjekovno praznovjerje ili pokušaji da se Boga podredi sebi, ali to jednostavno nije istina. Prikazujući mu svoje molitve, mi ne nagovaramo Boga da nam ispuni naše želje, nego mu dopuštamo da postupi onako kako on misli da je najbolje. Ovi načini molitve božanske su milosti, jezik koji Bog potiče da redovito i često razgovaramo s njim, sviđalo nam se to ili ne. kao prvo, naše pobožnosti nisu ono što mi činimo za Boga – njemu nije potrebna ni naša hvala, ni naš tamjan – nego ono što on čini za nas. Ovaj način komunikacije iznimno je dobro prilagođen ljudskom umu i tijelu koje je upravo Bog stvorio na svoju slavu.

kako je osmišljena ova knjiga U ovoj ćemo knjizi proučiti četrdeset različitih tradicionalnih crkvenih običaja. Zašto sam ih odabrao četrdeset? taj broj, dakako, ima bogato podrijetlo. Biblija kaže da su potopne vode četrdeset dana pročišćavale zemlju; četrdeset su godina izraelci proboravili u pustinji; četrdeset je dana ilija proveo na putovanju; za četrdeset dana su se ninivljani obratili zbog propovijedanja proroka Jone; četrdeset je dana isus postio u pustinji; a četrdeset je dana i ostao sa svojim učenicima, od uskrsnuća sve do uzašašća na nebo. Crkva je već zarana obilježila ovaj obrazac uspostavljanjem četrdesetodnevnoga korizmenog vremena. Četrdeset mi se stoga činio kao dobar broj. nadam se da će ova razmatranja, poput onih biblijskih četrdesetica, biti i za vas i za mene vrijeme pročišćenja, preo-

UvOD

brazbe i obnove. nadam se da ove stranice pred nama mogu biti naše zajedničko putovanje prema bogatijem i potpunijem razumijevanju katoličkoga života. Međutim, nema ničega kanonskog u ovih četrdeset običaja koje sam odabrao. Moj izbor nije posve nasumičan, ali nije ni potpuno suprotan od toga. Moj izbor je samo moj. isto se tako nadam da ćete i vi, kako budete rasli u pobožnosti, sastaviti popis koji će biti vaš. Jednako tako, ova razmatranja nisu definicije. to su moja razmišljanja, posuđena od pokojega sveca ili pape, a zatim spojena na način koji je moj (i koji nije konačan). nadam se da ćete o svakom znaku razmišljati na način koji je utemeljen na predaji, ali koji je uistinu vaš. Redoslijed poglavlja također sam ja odredio. Ona baš i nisu strogo povezana, iako sam imao namjeru ostvariti dojam cjeline, pa se tako neka od njih zaista temelje na podatcima iz prethodnih poglavlja. Poput života, ova knjiga napreduje vijugavim putem, od rođenja do smrti. vi se, međutim, ne ustručavajte preskakivati pojedine dijelove ili se na njih vraćati kasnije, onako kako vas već vaši interesi i potrebe upravljaju. Slobodno čitajte brzinom koja vam odgovara, iako je ova knjiga napisana tako da se čita polako i o njoj razmišlja. U svakom ćemo poglavlju obratiti pozornost na duboke biblijske i povijesne korijene pojedinih katoličkih običaja. Pronaći ćemo odgovore na uobičajene prigovore koje daju nekatolici i pokušat ćemo razjasniti neke učestale zablude. Svako poglavlje završava odjeljkom “Prebirite u svome srcu”. naslov se odnosi na Lukin opis Blažene Djevice: “Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu” (Lk 2,19). nadam se da i vi i ja možemo oponašati Mariju dok prebiremo po riječima velikih učitelja, mislilaca i svetaca kršćanske povijesti. Ove odlomke pod naslovom “Prebirite” odabrao sam iz predaje i u njima sam obuhvatio odlomke iz

UvOD

većine, ako ne iz svih, stoljeća od isusova do našega vremena. Uzeti svi zajedno, ukazuju na važnu činjenicu: ova učenja i pobožnosti nisam ja izmislio, nego ih potvrđuje predaja i one su doista učinkovite. Stoljećima su mnogim katolicima pomagale pronaći put do neba. Od raznih sam autora odabrao one odlomke koja sam smatrao najkorisnijima. Zamisao ove knjige jest osvijestiti našu vjeru, učiniti naše pobožnosti što je moguće svakodnevnijima. želimo steći dobre navike molitve – ili da se poslužimo zastrašujućim suvremenim izrazom: disciplinu molitve. Sakramentalno načelo djeluje tako dobro zato što pretpostavlja temeljnu stvarnost ljudske naravi: sastojimo se od tijela i duše, materijalnoga tijela i duhovne duše. Što učinimo jednom od tih dvaju dijelova, to duboko utječe i na drugi dio. Ono što činimo s našim tijelom i našim osjetilima pruža temelj našemu duhovnom razvoju, jer milost pretpostavlja narav i na njoj gradi, usavršuje je. Mnogo je dobrih, naravnih razloga zbog kojih se možemo odlučiti za tradicionalne metode molitve. Psiholozi priznaju da one opuštaju naše tijelo, smanjuju razinu stresa i uklanjaju bore s lica. One utiskuju trajne živčane putove. Svatko tko se našao uz samrtnu postelju katoličkih vjernika može posvjedočiti, kao što ja mogu, da postoje određene pobožnosti koje se, izgleda, vrlo dosljedno zadržavaju u pamćenju do samoga kraja svijesti, čak i onda kad je većina drugih stvari nestala iz njega. Majka meni dragoga prijatelja preživjela je moždani udar koji joj je oduzeo gotovo sve osim sposobnosti da moli krunicu – naviku usađivanu tijekom dugoga života – i to se pokazalo kao put do njezina ozdravljenja. Mogao bih ispričati na stotine ovakvih priča. Stoga nam nema smisla odgađati discipliniranje u molitvi dok ne ostarimo. kao prvo, možda ne ćemo ni imati priliku ostarjeti. ali čak i ako je budemo imali,

UvOD

možda ne ćemo imati zdravlje, pamćenje ili slobodu potrebnu za usvajanje novih navika. Možda će ovo zvučati kao nešto mnogo puta ponovljeno, ali mi doista ne znamo što nas čeka. Ono što znamo jest da ćemo patiti, i vi i ja, zato što je to dio svakoga života, pa čak i kristova. ali Bog se pobrinuo i za ta vremena. On i njegova Crkva dali su nam skladište predaje – metode i savjete koji su se pokazali pouzdanima kroz tisućljeća, u životima bezbroj običnih kršćana, u ekonomskim krizama i prirodnim katastrofama, u progonima i ratovima. Eto što ja nazivam istraživanjem i razvojem! U svakoj kušnji Bog će ujedno “dati i ishod da možete izdržati” (1 kor 10,13). Čak se i u najizvanrednijim okolnostima možemo uteći Bogu, možemo ustrajati i možemo nadvladati, služeći se najredovitijim sredstvima molitve. vrlo je dobro ako je sve što moramo napraviti da bismo usmjerili naše misli k Bogu dodirnuti zrno krunice ili osjetiti vunu škapulara, zato što može nastupiti trenutak kad ćemo moći napraviti jedino to. Molit ću se da i vi molite ove molitve najbolje što možete i da tražite od Duha Svetoga i vašega anđela čuvara da vam nadoknade što god da vam nedostaje. Dok budete molili, molim vas sjetite se u molitvi prikazati i autora ove knjige – koji obećava da će se moliti za svoje čitatelje.

Povratak križu O, da, tako je, obećao sam dovršiti priču o mojemu doktoratu. Moleći krunicu, mračnim sam se ulicama susjedstva vratio kući, ali sam se osjećao kao da hodam usred bi-

UvOD

jela dana. Čim sam se vratio u ured, otvorio sam tekst u Bibliji – koji sam pročitao stotinu, možda i tisuću puta – i pročitao ga kao da ga čitam prvi put. Zapravo, suočio sam se s njim kao da sam prva osoba koja ga čita. U izvornome grčkom jeziku vidio sam poveznice koje nisu bile jasne u engleskim i latinskim prijevodima. Da skratim: pronašao sam rješenje koje mi se dotad nije pojavilo nigdje drugdje u komentarima. Dovršio sam doktorat i uspješno ga obranio. Zapisao sam što sam otkrio i objavio to u jednome od najuglednijih znanstvenih časopisa. Dvanaest godina nakon te sudbonosne, vjerom prožete noći, prisustvovao sam stručnoj konferenciji godišnjega sastanka Društva za biblijsku književnost kad me jedan znanstvenik kojeg iznimno cijenim odveo sa strane i upitao: “kakav je to osjećaj zakucati?” nisam imao pojma o čemu je pričao. “kakav je osjećaj”, upitao je, “otkriti tumačenje koje je bilo izgubljeno godinama?” tada sam shvatio na što misli i oči su mi se napunile suzama. ispričao sam mu priču o davnoj noći i zidu previsokom da se na njega popnem. ispričao sam mu o mojemu putovanju do križa. želio sam da to zna u slučaju da se i on nađe pred nekim zidom. a to isto želim i vama i to je razlog zbog kojeg sam napisao ovu knjigu.

Početak života

SvEta vODa

Počinjemo u vodi. Ovako knjiga Postanka pjesnički prikazuje nastanak svemira: “tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama... i reče Bog: ‘neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda’” (Post 1,2.6). kao što je nastao svemir, tako i mi nastajemo: poprimamo ljudski oblik u amnionskoj ovojnici, “vodenjaku”, u maternici. Prema naravnom redoslijedu događaja, porod započinje kad majci “pukne vodenjak”. a vodom započinjemo i naše posjete crkvi, tako što uronimo ruku u krstionicu i prekrstimo se. vodeni žig stoji uz kršćansku molitvu od prvih dana Crkve. krajem 2. stoljeća teolog iz sjeverne afrike, imenom tertulijan, spominje običaj simboličnoga pranja ruku prije nego ih se podigne u molitvi.1 to je bio židovski običaj još od vremena prije dolaska našega Gospodina i možda je sveti Pavao mislio upravo na to kad je napisao timoteju: “Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke” (1 tim 2,8). Povjesničar Euzebije je zapisao, opisujući crkvu u tiru oko 320. godine poslije krista, da se na njezinu ulazu nalazi fontana u kojoj teče voda kojom vjernici mogu oprati ruke. Mi se koristimo vodom da bismo označili naš početak, zato što Bog tako čini. i u prirodi i u Svetome pismu pronalazimo mnoštvo dokaza koji to potvrđuju. kad je grijeh zavladao svijetom a svijetu postalo potrebno pročišćenje i ponovno rođenje, Bog je poslao veliki potop

POČEtak živOta

nakon kojeg je noina obitelj započela novi život. kad su izraelci izišli iz ropstva kao ujedinjen narod, najprije su morali proći kroz vode Crvenoga mora. kad je izabrani narod podigao svoje bogomolje – prvo prijenosno svetište (šator), a kasnije hram – sagradio ih je s brončanim umivaonicima da bi se vjernici oprali prije ulaska. Sveti toma akvinski je poučavao da je voda naravni sakrament od samoga početka stvaranja.2 U vremenu prije Zakona – od adama preko patrijarha – voda je krijepila i osvježavala ljudski rod. U vremenu Zakona – Mojsijevu vremenu – voda je izraelcima omogućila duhovni preporod kad su kao narod započeli svoje putovanje u Obećanu zemlju. S isusom je, međutim, nastupilo vrijeme milosti i od tog vremena nadalje voda zadobiva božansku moć od Riječi koja je tijelom postala.3 iako su se djeca uvijek rađala kroz “vodu”, odrasli muškarci i žene mogu sada biti “rođeni iz vode i Duha” (iv 3,5). Crkveni su oci poučavali da je isus, ušavši u vode rijeke Jordana, posvetio sve vode svijeta. Učinio ih je živim i oživljavajućim (vidi iv 4,10–14). Učinio ih je izvorom nadnaravne obnove, okrjepe i pročišćenja. Dok god smo na zemlji, svjesni smo duhovnih stvari preko znakova koje možemo osjetiti, ali samo ćemo u slavi vidjeti božanske stvari onakvima kakve jesu, bez njihova sakramentalnog vela. Prema svetome tomi voda konačno “simbolizira milost Duha Svetoga. naime, Duh Sveti je neiscrpno vrelo iz kojeg izviru svi darovi milosti”4. Otkrivenje to potvrđuje, prikazujući milost Duha Svetoga kao “rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva” (Otk 22,1). tijekom povijesti i u svemiru Bog je govorio glasom koji je “kao šum voda mnogih” (Otk 1,15). Sva od mnogih svetih značenja vode mi držimo našima i proglašavamo ih našim nasljeđem – kad god se krstimo svetom vodom.

SaDRžaJ

UvOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Znakovi života. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 i. POČEtak živOta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1. Sveta voda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2. Znak križa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3. krštenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. Misa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. anđeli čuvari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

25 27 31 36 42 48

ii. RaZDOBLJa živOta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6. Crkveni kalendar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7. korizma i Uskrs . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8. Došašće i Božić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9. Devetnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

55 57 62 68 74

iii. JEDan Dan U živOtU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 10. Stav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 11. Jutarnja molitva prikazanja . . . . . . . . . . . . . . . . 86 12. Strjelovite molitve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 13. Anđeosko pozdravljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 14. Molitva prije i poslije jela . . . . . . . . . . . . . . . . 102 15. ispit savjesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 iv. živOtnE POUkE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16. Proučavanje Biblije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17. Duhovno štivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18. Duhovne vježbe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

111 113 120 125

273

SaDRžaJ

v. živOtnE POStaJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19. Potvrda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20. ženidba. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21. Svećeništvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22. Bolesničko pomazanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

131 133 138 144 150

vi. ZaČin živOta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23. tamjan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24. Svijeće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25. Svete slike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26. Relikvije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27. Post i mrtvljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

155 157 162 166 171 176

vii. živOt U PUnini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28. ispovijed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29. Oprosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30. Zagovor svetih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31. Hodočašće. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32. Božja prisutnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33. Davanje milostinje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

181 183 189 195 201 206 212

viii. LJUBav MOJEGa živOta. . . . . . . . . . . . . . . . . 34. Pobožnost Presvetom trojstvu . . . . . . . . . . . . 35. krunica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36. Škapulari i medaljice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37. Misaona molitva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38. Štovanje svetohraništa . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

217 219 225 231 236 241

iX. živOt iDE DaLJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 39. Priprava za smrt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 40. Molitve za mrtve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 Pogovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 Bilješke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263

274

PREPORUČUJEMO

knjiga poznatoga teologa, obraćenika s protestantizma, Scotta Hahna na površinu iznosi ranokršćanski pogled na svetu misu koji se temelji na knjizi Otkrivenja. Jasnim i neposrednim jezikom čitatelja se uvodi u dublje razumijevanje svete mise omogućujući pritom sudjelovanje u njezinim otajstvima s više oduševljenja i snage. 218 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Ova jedinstvena knjiga nastala je iz višednevna razgovora novinara Petera Seewalda s Benediktom Xvi. i postala svjetskom uspješnicom. U njoj se Papa osvrće na svojih pet godina pontifikata dotičući sve goruće teme u Crkvi i društvu poput pitanja celibata, ređenja žena, istospolnih veza, jedinstva kršćana, dijaloga s islamom i židovstvom, papine nezabludivosti, kršćanske poruke u suvremenu svijetu... 255 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Spisi apostolskih otaca spadaju među najstarije tekstove kršćanstva nakon novoga zavjeta. ti tekstovi ne prestaju nadahnjivati kršćane svih razdoblja: osim što vraćaju na izvore kršćanstva, konkretan su poticaj na autentičnije življenje vjere u svakodnevici. Prvi svezak donosi Pisma sv. ignacija antiohijskoga, Poslanicu Filipljanima sv. Polikarpa te Polikarpovo mučeništvo, a drugi Didaché, Pismo Korinćanima sv. klementa Rimskoga i Barnabinu poslanicu. Svezak I.: 135 str. Tvrdi uvez. Svezak II.: 159 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Ovo iznimno djelo sabire do sada većinom nepoznata i nedostupna privatna pisma Majke terezije u kojima se otkrivaju dubine i bogatstvo njezina nutarnjega života, ali i dugotrajna duhovna suhoća koja daje svjedočanstvo prokušanosti njezine vjere te pruža putokaz i ohrabrenje svima koji se nalaze u duhovnim iskušenjima. 455 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

najpopularniji i najomiljeniji uvod u kršćansku vjeru ikada napisan iz pera poznatoga obraćenika C. S. Lewisa, jednoga od vodećih kršćanskih pisaca i mislilaca. 215 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Grafički zavod Hrvatske Tiskano u veljači 2011.

Scott Hahn, autor uspješnice Gozba Jaganjčeva, u knjizi Znakovi života pristupačno i sveobuhvatno obrazlaže temeljne stvarnosti vjerskoga života i prakse, vodeći čitatelje k boljemu poznavanju katoličkih obreda, običaja i molitava. Znakovi života su jasan i sveobuhvatan vodič kroz biblijska vjerovanja i povijesne običaje nastale na temelju katoličkoga nauka i prakse. Posvetivši jedno poglavlje svakoj temi, autor vodi čitatelja na put koji osvjetljava korijene i značenje brojnih stvarnosti koje tvore dio zajedničke zapadne vjerske i kulturne baštine, uključujući znak križa, misu, sakramente, molitvu sa svecima, anđele čuvare, svete slike i relikvije, slavlje Uskrsa, Božića i ostalih blagdana, dnevne molitve i još mnogo toga. Svako poglavlje zaključuje se odjeljkom “Prebirite u srcu” koje čitatelju pomaže da spomenute prakse i pobožnosti usvoji u osobnomu duhovnom životu. Ovako sastavljena, ova je knjiga namijenjena svima koji žele produbiti i poboljšati svoju vjersku kulturu i informiranost.

ISBN 978-953-235-237-5

VERBUM 135 kn