Issuu

Zabranjeno iskustvo Od aĹĄrama do samostana VERBUM

.......................................................... .............................

Joseph-Marie Verlinde

Joseph-Marie Verlinde ZABRANJENO ISKUSTVO

Biblioteka:

Posebna izdanja

32.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Redaktura: mr. sc. Josip Blažević

Za nakladnika: Miro Radalj

Joseph-Marie Verlinde

ZABRANJENO ISKUSTVO Od aÅ¡rama do samostana

VERBUM Split, 2007.

Naslov izvornika: Père Joseph-Marie Verlinde, L’expérience interdite © Père Joseph-Marie Verlinde Familie de Saint Joseph Mont-Luzin, Chasselay © Copyright za hrvatsko izdanje: VERBUM, Split, 2007. Sva prava pridržana. Nĳedan se dio ove knjige ne smĳe umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prĳevod: Aleksandra Marĳa Chwalowsky, prof. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 23/28:294 294:23/28 VERLINDE, Joseph-Marie Zabranjeno iskustvo : od ašrama do samostana / JosephMarie Verlinde ; <prijevod Aleksandra Marija Chwalowsky>. - Split : Verbum, 2007. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 32) Prijevod djela: L’experience interdite. Bibliografske bilješke. ISBN 978-953-235-114-9 470926033

Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lĳepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Sveti Augustin1

PREDGOVOR

Doslovce sam progutao knjigu Joseph-Marie Verlindea. Poznajem toga čovjeka i svećenika od vremena kada sam pratio njegovu doktorsku disertacĳu na sveučilištu u Louvainu. Ali, gotovo ništa nisam znao o njegovu negdašnjemu putu što ga je prošao preko hinduizma, budizma, yoge i New Agea. Bio je vjeran pravilu diskrecĳe što si ga je bio zadao u tome razdoblju svoga života, a kojega se prisjeća u autobiografskome dĳelu svoje knjige. Čitajući njezine stranice otkrio sam smisao za pedagogĳu, jednako kao i znanstvenu, ﬁlozofsku i teološku disciplinu što sam ga cĳenio kod ondašnjega studenta, a koji će danas oduševiti čitatelja ovoga kapitalnog djela. Kao i kršćanska vjera, i hinduizam i budizam njeguju nutarnjost, izbjegavajući gubljenje u ispraznosti. No, dok ove mudrosti vode u vlastitu nutrinu samo da bi osobno ja utopile u ravnodušnoj Praznini, kršćanin se vraća u sebe jedino s ciljem da bi ušao u zajedništvo s unutarnjim Učiteljem koji ga poziva na rast povezivanjem u ljubavi s njime. Ab exterioribus ad interiora et ab interioribus ad superiora, govorio je sveti Augustin. Iz gubljenja u vanjskome valja ući u nutrinu intimna svetišta osobe. No, konačni je cilj ondje otkriti Gospodina, ljubavi i klanjanja nadasve dostojna, koji nadilazi jednako svĳet kao i naše ja te koji je u Isusu došao spasiti svĳet i preobraziti nam srce. 7

PREDGOVOR

S puno poštovanja i nĳansi Joseph-Marie Verlinde vrlo jednostavnim jezikom razmatra velike mudrosti Istoka i suprotstavlja ih Kristovoj istini. Rĳeč je o jednoj od najvećih rasprava našega vremena. No, ovdje nĳe rĳeč samo o akademskoj raspravi. Navedeno je suprotstavljanje autor doživio u dubinama svoje duše i svoga tĳela. Donosi nam istodobno živo svjedočanstvo i zahtjevno promišljanje. Bio sam vrlo dirnut čitajući retke u kojima se govori kako su svake ljubavi dostojno veličanstvo Kristovo i njegovo milosrdno ime iznova te posve nenadano i – kako se on nada – zauvĳek osvojili njegovo srce i suzama ga pročistili od svih negdašnjih izdaja. Držim kako će Isus upravo tako postupiti o svome dolasku u slavi: srca koja ga nisu nikada poznavala ili su ga odbĳala upoznati preplavit će izvana i iznutra takvom bjelodanošću svoje prisutnosti da ćemo se, u spontanosti čitava svoga bića – pokloniti pred poniznim Veličanstvom Ljubavi koja nas je oduvĳek toliko ljubila, a mi smo toliko odgađali uzvratiti joj ljubav. »Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio!« (sveti Augustin) Ova će knjiga učiniti puno dobra. Radi toga će je ujedno puno i kritizirati. Napisane s velikim znanstvenim autoritetom, ali i s krvlju proživljena iskustva, ove će stranice dotaknuti srca, osobito ona mladih. I sâm sam njome ganut. Okrenuvši posljednju stranicu sjetio sam se rĳeči Paula Claudela koje su me toliko obilježile u vrĳeme mojih mladenačkih intelektualnih traženja: »Budi blagoslovljen, Bože moj, koji si me oslobodio od idola i koji si učinio da se klanjam samo tebi, a ne ni Izidi ni Ozirisu, ni Pravdi, ni Napretku, ni Istini, ni Božanstvu, ni Čovječanstvu, ni Zakonima prirode, ni Umjetnosti, ni Ljepoti... I koji nisi dopustio postojati 8

PREDGOVOR

svim onim stvarima kojih nema ili koje su tek praznina ostavljena tvojom odsutnošću. Znadem da ti nisi Bog mrtvih, već Bog živih... Gospodine, pronašao sam te! Tko tebe nađe, više se ne boji smrti.« † Monsinjor André-Mutien LÉONARD biskup Namura (Belgĳa)

UVOD

Oče Joseph-Marie Verlinde, za Vas znaju reći da ste pomalo »nemirna duha«, koji zadire u različita područja ljudske spoznaje. Prepoznajete li se u toj slici? Rĳeč »nemiran duh« nikada nĳe laskava, ali kada se prisjetim puta što sam ga prošao, moram priznati da su to zapravo bili vrlo različiti putovi kojima sam u određenu trenutku išao vrlo radikalno. S jedne je strane takav stav svakako posljedica moga temperamenta, no vjerujem kako je tome pridonĳelo i vrlo kaotično kulturno okružje unutar kojega se odvĳala moja potraga: šezdesete su godine bile vrĳeme velika dovođenja u pitanje svih područja, zahvaljujući čemu se pojavilo pitanje smisla koje je uvĳek tjeskobno, osobito kada su tradicionalni odgovori dovedeni u pitanje. Što mogu znati? Čemu djelovati? I u očekivanju kakve sudbine? Ova tri pitanja, što ću ih nešto kasnije u više ﬁlozofskome smislu pronaći kod Immanuela Kanta,1 neprestano su me progonila u mojim razmišljanjima. No, u to me vrĳeme na istraživanje daleko više navodila egzistencĳalna zabrinutost doli intelektualna znatiželja. Imao sam potrebu shvatiti tko sam, što imam pravo očekivati od ovoga života koji mi je povjeren te što život očekuje od mene. Priznajem kako u toj strastvenoj potrazi nisam uvijek imao mudrosti izbjeći zamke i zastranjenja, pritom prĳe svega mislim na svoj odlazak u ezoterĳu i okulti11

ZABRANJENO ISKUSTVO

zam. Moje je svjedočanstvo stoga prĳe svega hvalospjev milosnu djelovanju duga strpljenja i milosrđa moga Boga. Pokraj toga, ne uvĳek odveć prosvĳetljena tragača za smislom čĳi ćemo put slĳediti, valja prepoznati skrivenu prisutnost Dobroga Pastira koji uporno bdĳe nad svojom ovcom, osobito kada odluta. Vaš je put u najmanju ruku neobičan: doktor znanosti i istraživač na belgijskome Državnom znanstvenoistraživačkom zavodu, s dvadeset i jednu ste godinu napustili karijeru koja je obećavala kako biste postali učenik hinduskoga gurua 2. Vrativši se u Europu, upoznajete se s okultnim moćima i postajete pristalica New Agea. Danas ste svećenik Isusa Krista i živite posvećenim životom monaškoga tipa. Prije no što sve to detaljno prijeđemo, započnimo – ako nemate ništa protiv – kratkim pregledom. Prije svega, recite nešto o svojemu podrijetlu. Rođeni ste u Belgiji? Da, točnĳe u Flamanskoj, ali u mjestu smještenu na »jezičnoj granici«, zahvaljujući čemu sam u potpunosti dvojezičan. Bilo je to usred ljeta godine 1947. koja je – čini se – urodila odličnim vinom! Poprilično ste »požurili« sa svojim obrazovanjem? Zahvaljujući okolnostima, jednako kao i izboru mojih roditelja. Zbog toga sam na Sveučilište u Gandu ušao sa šesnaest godina, a s dvadeset ga završio. Primao sam stipendĳu Zavoda na kojemu sam se kasnĳe zaposlio, što mi je omogućilo izradu teze iz analitičke kemĳe u laboratorĳu nuklearne kemĳe istoga sveučilišta. Za vrĳeme tih znanstvenih istraživanja dogodio se susret s New Ageom.

UVOD

New Age – o tome se puno govori. Što zapravo predstavlja taj pokret? Prilično je teško to odrediti jer New Age zadire u sva područja kulture. Možemo reći kako je rĳeč o zajedničkome pojmu pod kojim podrazumĳevamo ukupnost novih tĳekova misli koji najavljuju – te bi navodno trebali pripraviti – prĳelaz čovječanstva u novu fazu njegove evolucĳe, što odgovara ulasku našega planeta u astrološki znak vodenjaka. No, kako se postaje pristalica New Agea? Danas, slobodnim izborom, jer se čovjek ondje nada pronaći odgovore na svoja pitanja i svoje potrebe. No, ono što je postalo razmjerno strukturiran i jedinstven pokret u vrĳeme dok sam ja bio njegovim pristašom – dakle, prĳe kakvih tridesetak godina – bilo je tek skup raštrkanih sugestĳa koje su se često držale originalnima, pa i ekstravagantnima. Ja sam u to ušao preko istočnjačkih meditacĳa koje su započele zapljuskivati zapadnjački svĳet, točnĳe preko transcendentalne meditacĳe (TM), koju je utemeljio guru Maharishi Mahesh Yogi. Prošao sam inicĳacĳu u tu tehniku meditacĳe koja pripada vedskoj* tradicĳi hinduizma, a predstavlja se kao jednostavan, lak i učinkovit način za postizanje viših stanja svĳesti koja dovode do puna samoostvarenja. Ako se dobro sjećam, bilo je to 1969. Jeste li na neki način imali predispoziciju za upravo takav put? Ništa manje ni više od tisuća mladih koji su bili u napasti probati to »nutarnje putovanje«, bilo putem istočnjačkih načina inicĳacĳe, bilo putem škola ezoterĳe ili pak halucinogenih droga. 13

ZABRANJENO ISKUSTVO

Nakon Vašega susreta s guruom napustili ste sve: znanstveno istraživanje, obitelj i domovinu? Gurua sam susreo tek kasnĳe. Prĳe toga sam primio inicĳacĳu u Belgĳi nakon čega sam se počeo intenzivno, štoviše prekomjerno, baviti tom tehnikom, sve dok nisam prešao u drukčĳe stanje radi čega više nisam mogao obavljati svoje dužnosti u laboratorĳu u kojemu sam radio. Morao sam se odmoriti te sam tada odlučio poći do čuvenoga Maharishĳa koji je u to vrĳeme bio utemeljio svoje glavno sjedište u Španjolskoj. Kako je posebno pazio na znanstvenike, rado me primio. Po njegovu sam se savjetu tehnikom počeo baviti još intenzivnĳe jer je držao kako su poteškoće što sam ih osjećao bile uzrokovane oslobađanjem dubokih napetosti. Nakon toga vremena »pročišćenja« predložio mi je da se i sam iniciram u meditacĳu te me u tome smislu poučio. Dakle, ostali ste kod njega? Ne odmah. Priznajem kako sam ga tada zamolio da ostanem, ali mi on to nĳe dopustio. Zatražio je da prvo dovršim doktorat te da mu se vratim nakon njegove obrane. Kakav bi interes mogao imati jedan hinduski guru u tome da se okruži znanstvenicima? Čini mi se kako je Maharishi gajio iskrene simpatĳe prema znanstvenicima. Prema usmenoj predaji, i sam je bio profesor matematike na Sveučilištu u Allahabadu prĳe no što se odlučio na pustinjački život u pećini u Uttar Kashĳu, himalajskoj dolini svetih ljudi. Kada je rĳeč o »interesu« koji ga je nagonio da oko sebe okuplja predstavnike znanstvene zajednice, moj bi odgovor bio jednostavno vjerodostojnost tehnike. Bili smo jamci oz14

UVOD

biljnosti TM-a. Ako su se znanstvenici zanimali za njegovu tezu, onda je ona morala biti utemeljena... Potaknuo Vas je da se vratite na sveučilište. Kako je prošao taj povratak? Ne bez problema! Jer, ja sam već bio donio odluku: ići do kraja duhovne potrage u koju sam se bio upustio, potrage za iskustvom »prosvjetljenja« što sam ga već bio mogao naslutiti. Svejedno sam, iako sam večerima poučavao meditacĳu, uspio završiti disertacĳu te sam je i obranio 1971. S diplomom u ruci vratili ste se guruu? Upravo tako. On me smjesta uveo u glavni ured pokreta što ga je bio uspostavio za promicanje i širenje TM-a. Budući da je mene zanimala više duhovna negoli administrativna dimenzĳa, kratko nakon toga zamolio sam ga da me primi za svoga »učenika« – mi bismo rekli osobnoga tajnika – znajući pritom kako blizina učitelja ima prĳe svega duhovnu vrĳednost. Nakon određena razmišljanja prihvatio je moj zahtjev nakon čega sam ga pratio posvuda, sudjelujući na poukama i susretima što ih je održavao u brojnim zemljama. Zahvaljujući tome sam u više navrata boravio u himalajskim ašramima* gdje je i sam Maharishi bio učenikom svoga učitelja Guru Deva. Mogu li se ti ašrami usporediti s našim samostanima? Ako želite, ali s posvećenim životom koji je daleko manje strukturiran od onoga u samostanima tradicĳe zapadnoga kršćanstva. Rĳeč je o nizu malih skromnih »bungalova« sagrađenih oko učiteljeve kuće, izgubljenih u planini posred bujne vegetacĳe. Život se ondje od15

ZABRANJENO ISKUSTVO

vĳa kroz vrĳeme osobne meditacĳe, susrete s učiteljem i pouke svake vrste. To je za mene bilo dragocjeno vrĳeme produbljivanja jednako teorĳskoga – pri čemu mislim na ﬁlozofsko i vjersko obzorje – kao i praktičnoga dĳela meditacĳe. Ona je, uostalom, bila popraćena nizom drugih praksa: stavova tĳela i ovladavanja disanjem, pri čemu ne smijemo zaboraviti ni ritualni vid, koji je vrlo prisutan u ašramima. Ostali ste ondje nekoliko godina? Zapravo i ne jer guru ne ostaje dugo na istome mjestu! Vjerujem kako sam s njim valjda dvaput obišao svijet, s opetovanim stankama u Indĳi, u netom spomenutim ašramima. No ti su mi razmjerno kratki boravci ipak omogućili otkriti pravo lice hinduizma, a ne samo ono vrlo pozapadnjačeno, što ga gurui prikazuju čim iziđu iz vlastite kulture. Je li Vas to pravo lice razočaralo? Nimalo. Želio sam ići do kraja toga iskustva: bio sam uistinu »spalio mostove« i nisam se kanio vraćati. Guru me već bio primio kao brahmacarina*, što odgovara jednome od ukupno dva oblika monaškoga života hinduizma. Bio je to posve neočekivan događaj koji je potresao moj život. Mogao bih ga opisati kao poticaj Gospodina Isusa koji me uznemirio, došavši velikodušno podsjetiti me na svoju prisutnost i zajamčiti mi svoju vjernu ljubav, unatoč tomu što sam ga toliko puta bio zanĳekao. Isus Krist Vam je došao ususret u ašramu? Da možda ne idem tako daleko, reći ću kako mi je dao shvatiti da me oduvĳek čeka. Otkrio sam kako me 16

UVOD

Onaj kojega sam tražio na kraju svĳeta, u dalekoj tradicĳi, strpljivo čeka kako bih se »udostojao« prepoznati i prihvatiti njegovu prisutnost. Bio je to jednako potresan, kao i nenadan susret, koji me uronio u srce beskrajnoga Milosrđa našega Boga i omogućio mi ponovno odabrati Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja. Koliko ste zapravo vremena proveli s tim guruom? Izračunajmo: primio sam inicĳacĳu u TM s dvadeset dvĳe godine, godinu dana kasnĳe susreo sam gurua, ali sam njegovim »učenikom« postao tek nakon obrane teze: tada sam imao dvadeset četiri godine, a napustio sam ga s dvadeset sedam. S njime sam, dakle, proveo tri godine. Jeste li ga nakon toga susreta s Isusom napustili da biste se vratili Crkvi? Nažalost, stvari nisu tako jednostavne! Vrativši se u Europu, nisam znao što bih s toliko brojnim iskustvima tih posljednjih godina: od koga tražiti pomoć da u svoju povĳest pokušam uklopiti sve što sam proživio u smislu hinduizma, i taj susret s Gospodinom Isusom koji je sve preokrenuo? Nisam se usudio obratiti predstavnicima Crkve od koje sam se bio udaljio sve te preduge godine. Možda ih nisam držao sposobnima shvatiti me? Također sam započeo posjećivati ljude za koje mi se činilo da bi mi mogli lakše pomoći: činilo se kako poznaju određene pojmove hinduizma, ali su se pritom pozivali na evanđelja. Povjerio sam im se, ne shvaćajući kako se time zapravo upuštam u škole ezoterĳe i okultizma. Povezao sam se s jednim naturopatom koji je uživao moje potpuno povjerenje zahvaljujući važnoj ulozi što ju je odigrao u mome obraćenju. U susretu s njime 17

ZABRANJENO ISKUSTVO

otkrio sam kako su me istočnjačke tehnike uvelike osposobile za medĳa*. On me pozvao da to istražim, služeći se okultnim silama na koje sam se bez problema mogao »priključiti«. Ako sam dobro shvatio, nakon inicijacije u TM skrenuli ste u škole ezoterije... Upravo tako: to zapravo i ne čudi jer su te dvĳe stvari povezane. Između škola ezoterĳe i okultizma postoje zajedničke točke kako na razini promišljanja, tako i na onoj praksi, ali ovu tvrdnju valja pojasniti. Kažimo kako su ove škole preuzele brojne koncepcĳe i tehnike koje pripadaju hinduizmu, ali ih koriste izvan duhovnoga okružja te velike religĳske Tradicĳe. Jeste li njihove pouke slijedili s jednakom lakoćom kao i one Vašega nekadašnjeg gurua? Odnos je bio drukčĳi: bila je rĳeč u većoj mjeri o zajedničkome radu s tim prĳateljem, prožetim primjesama različitih ezoterĳskih tradicĳa. Za mene to nisu bile duhovne reference: bio sam iskreno odan Isusu i nastojao sam služiti mu »služeći« svojoj braći, ne znajući kako se zapravo upuštam u prakse nespojive sa životom po Evanđelju. Koliko ste se dugo bavili okultizmom? Bilo je potrebno otprilike dvĳe godine da mi se otvore oči. Ponovno sam se bio počeo baviti svojom stručnom djelatnošću, ali su te prakse zauzimale najveći dio moga slobodnog vremena. Jeste li za to vrijeme išli u crkvu i pristupali sakramentima? Naravno: moje je obraćenje bilo iskreno. Ako se već nisam usudio o svojim stranputicama otvoriti predstav18

UVOD

nicima Crkve, svakodnevno sam pribivao Euharistĳi, koju bih produžio molitvom ili klanjanjem, ne zaboravljajući pritom na krunicu. Tek sam postupno postao svjestan određena otuđenja koje je bilo posljedicom navedenih okultnih praksa. I opet je Gospodin bio taj koji mi je otvorio oči, s čime je to zapravo povezano. Koje je naravi bila ta povezanost i kako ste je se oslobodili? Po mome mišljenju, bilo je rĳeči o nezdravoj ovisnosti o duhovnim bićima koja upravljaju okultnim područjima. Snagom Imena Isusa Spasitelja i u sili njegova Duha, što sam ih s braćom u vjeri zazivao, oslobodio sam se tih okova koji su gušili moje srce i moju dušu te iscrpljivali moje tĳelo. Govorite o »nezdravoj ovisnosti«. Nije li to oprezan izraz kojim se smjera na đavolske prakse? Budući da još nisam precizirao o kakvim je praksama rĳeč, bilo bi mi teško odgovoriti na Vaše pitanje drukčĳe doli podsjećajući na etimološko značenje rĳeči diabolos, onaj koji odvaja. Vjerujem da je stanje medĳa u kojemu se vrše te prakse stanje koje me »odvaja« od mene samoga, od moga dubokoga »ja«, a time i od Boga Oca koji me u svakome trenutku stavlja u postojanje kao osobno biće, pozvano susresti ga u dĳalogu ljubavi. Istodobno, to stanje osobu otvara i čini osjetljivom prema utjecaju onoga što sam nazvao »duhovnim bićima«, za koje je iskustvo pokazalo kako ne vojuju pod stĳegom Kristovim. Odricanje od svih tih praksa predstavlja nov prekid i nov odlazak... ali u kojemu smjeru? Unatoč svim tim zastranjenjima, poziv na svećeništvo sazrĳevao je u mome srcu još od povratka iz Indĳe. 19

ZABRANJENO ISKUSTVO

Odlučio sam otvoriti se Crkvi te ovoga puta osigurati potrebno vrĳeme i poduzeti neophodna sredstva kako bih sve što sam proživio uklopio u obzorje smisla što ga nudi Evanđelje. To sam imao prigode učiniti za vrĳeme kakvih deset godina studĳa filozofije i teologĳe koje su mi bile ponuđene. One će me odvesti iz bogoslovĳe u Avignonu (od 1976. do 1978.), preko Sveučilišta Gregorĳana u Rimu (od 1978. do 1982.), do – nešto kasnĳe – Sveučilišta u Louvainu (od 1985. do 1987.). U to ste vrijeme napokon pronašli svoju duhovnu ukorijenjenost? Da, stjecajem različitih okolnosti, Gospodin je dopustio da susretnem Djelo svetoga Josipa de Mont-Rouge u francuskoj pokrajini Midi. Ondje sam mogao »odložiti kufere«, pronaći dobrodošlicu te naposljetku prepoznati duhovnost koja me danas oživljuje: skriven život Svete obitelji u Nazaretu. Sudjelovao sam u utemeljenju zajednice koja je ugledala svjetlo dana na ovomu mjestu hodočašćenja k svetome Josipu te sam tu i zaređen za svećenika u kolovozu 1983., za biskupĳu Montpellier. Ali, kako se svećenik zaređen u Montpellieru našao u Lyonu? Moja matična biskupĳa pripada apostolskome području grupiranom oko Katoličkoga sveučilišta u Lyonu. U tome je smislu dužna osiguravati mu predavače. Tako me moj biskup zamolio da pripravim tezu iz filozofije u vidu poučavanja u tome gradu. Imao sam priliku to učiniti u Louvainu pod zajedničkim mentorstvom mons. Andrea Leonarda i g. Jeana Ladrierea. Obrana je održana u prosincu 1987. Tada sam već godinu dana poučavao u Lyonu. 20

UVOD

Kojemu redu pripada redovnički habit koji nosite? Nĳe rĳeč o redu u pravome smislu te rĳeči: nosim habit posvećenih Obitelji svetoga Josipa, novoj zajednici koja je premlada da bi bila priznata kao vjerski institut. Kao lionski ogranak Djela Mont Rougea ugledala je svjetlo dana prvih godina moga službovanja u Lyonu. Obitelj svetoga Josipa ima laički i posvećeni ogranak, pri čemu se ovaj potonji dĳeli na muški i ženski, ravnajući se prema monaškim Pravilima. Svečane sam zavjete položio 1991. godine. Što Vas je danas navelo na svjedočenje budući da ste šutjeli punih dvadeset godina? Oduvĳek sam držao kako te godine na poseban način pripadaju Gospodinu. Bio sam odlučio o njima ne govoriti doli iz poslušnosti, kako bih bio siguran da do toga ne će doći radi moje vlastite volje. Stoga sam čekao... sve dok moj duhovni otac nĳe zatražio da prekinem šutnju radi štete što ju je nanio prĳe svega okultizam, ali i razrĳeđeni sinkretizam New Agea, koji stvara pomutnju u srcima velika broja neprosvĳećenih vjernika. Još jedno pitanje, oče Joseph-Marie: ima li još pustolovina na obzorju? Nimalo u to ne sumnjam! Život u Duhu Isusa Krista jest svakodnevna pustolovina. »Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.«3 No, nisam više ja taj koji upravlja barkom što je nosi Dah odozgor: kormilar je Isus Krist te mu kormilo ni za što na svĳetu ne bih oteo iz ruku!

UVOD

NA VRATIMA NEPOZNATOGA

Širom ste nam otvorili vrata svoga iskustva. Ispričajte nam kako ste se susreli s Istokom. Skretanjem na put koji me odveo do novinskoga oglasa čuvene transcendentalne meditacĳe. Iskreno govoreći, nĳe me privuklo nasmĳešeno lice Hindusa duge sĳede kose, već nuđenje tehnike koja omogućava dosezanje dubljih razina svĳesti. Budući da odgovore na svoja pitanja i težnje nisam pronašao u velikim ﬁlozofskim i političkim raspravama onoga vremena – govorimo o 1969.! – potražio sam drugi put kojim ću poći u potragu za smislom. Kako ste se dugo nalazili u toj potrazi? Od adolescencĳe. Ali, to nĳe bio »apsolutan« početak: čitava sam se djetinjstva nalazio u potrazi za vrlo intenzivnim vjerskim iskustvom. Je li se ona odvijala u okružju kršćanstva? Tako je: imao sam sreću primiti ne samo krštenje, već i čvrst te uzoran kršćanski odgoj od majke koja je bila praktična vjernica. Tata je također bio vjernik, ali je tek kasnĳe počeo živjeti sakramentalnu dimenzĳu svoje vjere. Recite nam nešto o svojoj obitelji... Moj se otac bavio časnim poslom klesanja kamena što ga je bio naučio od svoga oca. Ime mu je Josip. Vje25

ZABRANJENO ISKUSTVO

rojatno se i zaručnik Djevice Marĳe bavio tim zanatom budući da pojam tektonos,1 kojim Evanđelje opisuje njegov zanat, podrazumĳeva svako obrađivanje tvrdih materĳala: željeza – kovač ili bravar, kamena – zidar, kamenoklesar, ili drva – drvodjelja, kolar ili stolar. Za vrĳeme čitava svoga djetinjstva oca sam viđao samo vikendom jer je zajedno s djedom radio u drugome gradu. Moji su se roditelji vjenčali razmjerno kasno jer im je rat odgodio životne planove. Tako su imali svega dvoje djece: moju godinu dana starĳu sestru i mene. Mama mi je bila učiteljica, ali je nakon što me rodila, napustila posao. Nastavila je davati poduku kako bi lakše spajali kraj s krajem: od posla kamenoklesara, iako je bio vrlo težak, nĳe se moglo obogatiti. Situacĳa se promĳenila nekoliko godina kasnĳe kada je moj otac otvorio samostalan obrt u našemu gradu. Zahvaljujući njegovoj ustrajnosti i upornosti uspio nam je osigurati dobar životni standard zahvaljujući kojemu smo sestra i ja mogli poći na studĳe. Mama je bila vrsna žena koju opisuje Knjiga mudrih izreka: Tko će naći ženu vrsnu? Više vrĳedi ona nego biserje. Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim. Opasuje snagom bedra svoja, i živo miče rukama. Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka. Svoja usta mudro otvara, i pobožan joj je nauk na jeziku. Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice.2 26

NA VRATIMA NEPOZNATOGA

Napominjem kako je bila žena molitve, ali nenapadno; molitva je bila trajna pozadina posvema predana života. Ona nas je naučila okrenuti se k Bogu, otkriti njegovu prisutnost i obratiti mu se. Ona nas je uvela i u sakramentalni život, kojemu je ostala vjerna unatoč svakodnevnim naporima. Da bih dovršio opis obiteljskoga okružja, valja mi spomenuti i moga ujaka, majčina brata. Vrlo se kasno oženio te je sve vrĳeme moga djetinjstva i odrastanja živio s nama. Bio je nastavnik ﬁzike te je njegov utjecaj bez sumnje bio presudan u odabiru profesĳe moje sestre i mene osobno: ona je također studirala ﬁziku, dok sam se ja okrenuo kemĳi. Govorite o »vjerskome iskustvu« za vrijeme djetinjstva... Mislio sam na vrlo lĳep, vrlo dubok, a istodobno vrlo jednostavan odnos koji me vezao uz Gospodina u vrĳeme moga djetinjstva. Parafrazirajući svetoga Župnika Arškoga kada je govorio o Djevici Marĳi, rekao bih da sam ljubio Gospodina u njegovoj Stvarnoj Euharistĳskoj Prisutnosti i prĳe no što sam znao značenje pretvorbe! Moja najljepša i najsnažnĳa sjećanja iz djetinjstva vezana su uz te povjerljive razgovore pred Svetohraništem, koji su bili sva moja radost. Imao sam sreću primiti prvu pričest u petoj godini i taj je susret ostavio dubok pečat. Volio sam ministrirati te sam poslužujući svećenika kod oltara bio toliko zaokupljen veličinom Otajstva koje se odvĳalo preda mnom da bih ponekad zaboravio zazvoniti! Iz toga razdoblja potječe prvi poziv na svećeništvo. Nažalost, pouzdan prĳatelj s kojim sam podĳelio tu želju nĳe znao primiti moje povjerenje. Njegova me šutnja zbunila te sam odlučio sve zaboraviti... 27

ZABRANJENO ISKUSTVO

Nije li poziv ustrajao? Recimo da je nestao. Nešto kasnĳe zaokupit će me nova i žurna pitanja koja su pitanje poziva potisnula u drugi plan. Ušao sam u teško razdoblje odrastanja: valjalo je zapodjenuti nove odnose s drugima, sa sobom samim i, dakako, s Bogom. Koje će mjesto On zauzeti u tome životu koji se otvarao preda mnom i za koji sam odjednom počeo osjećati odgovornost? Je li bio apsolutni Gospodar pod čĳim je pogledom sloboda bila tek okrutna tlapnja? Ljubomorni protivnik koji skupo naplaćuje ukradene trenutke radosti? Strogi otac koji nam ne da živjeti, dokazati se?... U meni se vodila borba između proživljena iskustva bliskoga, blagog i milosrdnog Boga i izmišljotina svĳesti opterećene krivnjom što ju joj je bio nametnuo Ego. Nisam na svome putu naišao na uho i srce koji bi bili pozorni i pomogli mi »razlučiti duhove koji su me uznemirivali« – da se poslužim ignacĳanskim rječnikom. Moje su se snage polako iscrpljivale. Nisam se više usuđivao s pouzdanjem baciti u naručaj svoga Boga, a opet se od njega nisam mogao odĳeliti. Sjećam se kako bih po povratku iz škole hitao u crkvu gdje bih iz dna, skriven iza stupa, dugo ostajao promatrati Svetohranište u kojemu je kucalo Srce Onoga kojega sam ljubio, ali kojemu sam se osjećao nedostojnim pristupiti. Malo-pomalo, iscrpljen tom neravnomjernom i beskonačnom borbom, moja je vjera blĳedjela, a moja praksa postala izrazom pomalo magĳske ili praznovjerne pobožnosti kojom sam se nastojao pomiriti s Bogom koji mi je postao dalek, jer mu se više nisam usuđivao približiti. Koliko ste imali godina? Negdje između šesnaest i sedamnaest. Maturirao sam s petnaest godina i spremao se na studĳ znanosti. Pritom sam još promĳenio i jezik, prelazeći iz francuske 28

NA VRATIMA NEPOZNATOGA

gimnazĳe na flamansko sveučilište u Gandu. Bio je to pravi pothvat koji je s moje strane tražio potpuno predanje te me, kako bi Pascal rekao, odveo od promišljanja teoloških pitanja. Navedeno je odvajanje uvelike ubrzao susret sa strukturalističkim strujanjima i »filozofijama dvojbe« Marxa, Freuda i Nietzschea, prešutno sveprisutnih u sveučilišnim sredinama onoga vremena. Budući da nisam imao filozofsko obrazovanje, nisam imao argumenata kojima bih se suprotstavio tim redukcionističkim razmišljanjima. Malo-pomalo počeo sam smatrati kako mi – da bih u potpunosti živio svoje čovještvo i živio odgovorno – valja odgurnuti »štap vjere«. Trenutak loma dogodio se godinu dana kasnĳe, jedne nedjelje ujutro, kada sam odlučio prestati ići na Euharistĳu. Do tada ste, dakle, bili praktičan vjernik? Da, bio mi je potreban taj susret sa živim Bogom koji me oživljuje. To se može činiti proturječnim, ali čak i za vrĳeme teškoga razdoblja prĳelaza Euharistĳa je za mene ostala snažan trenutak u kojemu sam se otvarao Otajstvu koje je davalo smisao mome životu. Radi toga je lom bio poput pravoga iskorĳenjenja. Može li se reći kako postoji razdoblje »prije« i »poslije«? Vjerujem da je tako. No, činilo mi se da je to cĳena slobode. Bit će mi potrebno puno godina traženja kako bih otkrio kako se, naprotiv, prava sloboda sastoji u potpunoj pripadnosti Bogu, Jedinomu koji je istinski i potpuno slobodan, jer je sama Ljubav, nepovratno Sebedarje. Tek ću u drugome susretu s Gospodinom Isusom pronaći taj put istinske slobode i Života. U međuvremenu sam se utopio u polutami autonomĳe, proizvoljna suca, prometejskoga sna čovjeka koji sam želi odrediti što je dobro, a što zlo. 29

ZABRANJENO ISKUSTVO

Možete li pojasniti tu razliku što ste je upravo uspostavili između slobode i proizvoljna (slobodna) suca? Čini mi se kako se izvorna sloboda, ona što ju je čovjek primio od svoga Stvoritelja u jutro Postanka, sastoji u spontanu vršenju Dobra. Sve je drveće u Vrtu stvoreno za njega,3 uključujući i Drvo života postavljeno u središtu Vrta.4 No žena i muškarac, zavedeni laskavim govorom Napasnika, pružit će ruku prema tome tajnovitom drvu spoznanja dobra i zla5, čĳi plod donosi smrt. Čovjek nĳe sklon dobru, što isključuje već i samu mogućnost slobodna pristanka na Božji prĳedlog. On dakle ima stvarnu mogućnost biranja da svoj život »sagradi« bez Boga, sam odlučujući o vrĳednosti stvari te istražujući različite mogućnosti, mjesto da se dade voditi Mudrošću svoga Stvoritelja. Tako se sloboda srozava na ulogu proizvoljna suca kada čovjek odlučuje poći svojim putem bez Boga, unatoč Bogu, pa i protiv Boga, ostvarujući tu neobičnu mogućnost koju posjeduje: uništiti se, jednako kao i izgraditi se. Jeste li se pokušali osloboditi moralnih norma? Nalazimo se u šezdesetima: u pitanje nĳe bio doveden samo moralni autoritet, već i svaki oblik autoriteta: politički, građanski, moralni i vjerski. Sudjelujući u tome velikom kulturnom i društvenom pokretu, htio sam se istodobno osloboditi tradicionalnih vrĳednosti i utažiti svoju želju za apsolutnim putem ljudskih djelatnosti: znanstvenoga istraživanja, političkoga i društvenog angažmana, sudjelovanjem u studentskim pokretima... Ali uzalud: nisam nalazio lĳeka mome unutarnjem življenju. Jeste li se tada okrenuli istočnjačkim duhovnostima? Ne odmah. Nisam bio sretan, iako sam za to imao sve preduvjete: bio sam mlad, radio zanimljiv istraživač30

NA VRATIMA NEPOZNATOGA

ki posao, s budućnošću koja je obećavala. Ali više nisam poznavao radost kakvu sam osjećao prĳe no što sam raskinuo Savez s mojim Bogom. O Judi u Evanđelju po Ivanu piše: »…i odmah iziđe (nakon izdaje). A bĳaše noć.«6 To je bilo i moje iskustvo: čim sam napustio Prisutnost Onoga koji je »ljudima svjetlo«,7 našao sam se u noći. Jasno kako je samo o meni ovisilo izići iz nje vrativši se Gospodinu, no dopustio sam da me odvuče jedna vrsta opĳenosti: oholost čovjeka bez Boga koji – samim time – zauzima njegovo mjesto i gradi se jednakim njemu. Bilo je potrebno iskusiti osamljenost u koju dovodi ta tlapnja kako bih se vratio i priznao kako bez Transcendencĳe moj život nema nikakva smisla. Okrutno sam spoznao kako nikako ne mogu samome sebi biti temelj i dati si smisao postojanja: to mi se činilo smĳešnim, s obzirom na neizvjesnost moga postojanja. Nisam se više mogao pronaći u vizĳi ateističkoga egzistencĳalizma prema kojoj je čovjek nepotrebna strast koju je nepoznati izvor bacio u život koji vodi k neizbježnoj smrti u kojoj zauvĳek nestaju svi njegovi ideali. Kada je rĳeč o pobuni protiv toga neljudskog stanja, činila mi se jednako apsurdnom kao i pristanak na nj. Isto tako, budući da mi je ponestalo argumenata, odlučio sam dovesti u pitanje temeljnu postavku: nepostojanje Boga, te krenuti u potragu za njim. No, bolno će unutarnje putovanje potrajati puno godina... Zašto se niste vratili vjeri svoga djetinjstva? To za mene ostaje nerĳešeno pitanje. Vjerujem kako sam unatoč sebi bio uvučen u velik osporavateljski pokret onoga vremena. Ne sjećam se da sam planirao obnoviti doticaj s kršćanskom Crkvom: činilo mi se kako je ona odložena, zajedno s ostalim ostatcima prošlosti, u Muzej religĳa. Bilo je »Krista« u zraku, ali to je bio »Isus 31

ZABRANJENO ISKUSTVO

superstar« hipĳevskoga pokreta u kojemu nisam nalazio nikakva odjeka moga nekadašnjeg iskustva. U tome je unutarnjem stanju »metaﬁzičkoga nemira« moju pozornost zaokupio čuveni oglas o kojemu smo netom govorili, koji me doveo na informativni sastanak o meditacĳi o kojoj je bila rĳeč. Gdje je održan taj sastanak? Je li bilo puno ljudi? Prema uobičajenu obrascu, sastanak je vodio »inicĳator« – u mome slučaju inicĳatorica – koji polĳepi nekoliko oglasa i pozove zainteresirane na okupljanje u nečĳemu stanu. Bilo nas je desetak, a okupili smo se u dnevnome boravku studentskoga doma. U kakvu ste stanju duha slijedili izlaganje? Priznajem kako me ti dugi stereotipni govori o različitim stanjima svĳesti i blagodatima TM-a uopće nisu oduševili! Djevojka koja nam se obratila očito je lekcĳu bila naučila napamet te se strogo držala točaka podsjetnika što ga je imala ispred sebe. Uz to se držala poput nadahnuta gurua, što mi je smetalo. Jednako tako nisam odolio napasti da joj u prikladnu trenutku postavim nekoliko nezgodnih pitanja, koja zapravo i nisu bila tako teška! Dobio sam stereotipan odgovor: »Ima stvari koje se ne objašnjavaju, već ih valja iskusiti.« Uglavnom: sve je stvar razine svĳesti, a na razini svĳesti na kojoj se nalazite ne možete shvatiti što je normalno! Ovo se može učiniti lakim uzmakom, ali sam ga puno puta čuo u sličnim razgovorima! Sjećam se kako me se dojmila mlada kršćanka koja je željela znati nĳe li sve to zapravo »šarlatanstvo« pod krinkom duhovnosti. Budući da je svoj stav argumentirala polazeći od Evanđelja, primila je jedan drugi klasičan odgovor: »Tehnika koju mi predlažemo u sebi nema ništa 32

NA VRATIMA NEPOZNATOGA

vjerskoga, već samo omogućava dosizanje dubljih razina svĳesti, a time i otvorenĳih vjerskim iskustvima tradicĳe koju ste spomenuli. Prakticirajući TM ne mĳenjamo vjeru, već si pribavljamo sredstva bolje živjeti vlastitu!« Kako je završila ta večer? Sramežljivim pozivom inicĳatorice na sljedeći sastanak produbljivanja. Bila je posve iznenađena kada me ondje ugledala, nakon mojih vrlo kritičkih upadica prethodne večeri. Nasuprot tome, nĳe bilo mlade kršćanke. Iskreno govoreći, želio sam steći iskustvo tih izmijenjenih stanja svĳesti, radi čega sam morao podnĳeti i uvodne rĳeči. Drugi nas je sastanak trebao pripraviti za obred inicijacĳe. Tako smo te večeri saznali da ćemo primiti mantru*, rĳeč čĳe značenje u načelu nema nikakve važnosti, ali koja posjeduje vrlo posebnu vibracĳsku vrĳednost. Tu će nam – posve osobnu – mantru otkriti inicĳator za vrĳeme kratka susreta nakon navedenoga sastanka. Zabranjeno je svoju mantru otkriti bilo kome jer ona tada gubi svoju djelotvornost. Inicĳator je od Učitelja osobno (Maharishija) primio »znanje« koje mu omogućuje njezin odabir. Maharishi zapravo inicĳatorima predaje samo popis slogova koji se dĳeli prema dobi kandidata! Drugim rĳečima, tajnovit susret za vrĳeme kojega inicĳator postavlja niz pitanja, a koji bi trebao dovesti do određivanja mantre, tek je scenarĳ kojim se prikriva banalnost kriterĳa izbora! Sve je to samo psihološka manipulacĳa kojom se stvara »atmosfera« koja pripravlja na liturgĳski obred tĳekom kojega se prenosi ta famozna mantra. Liturgijski obred? Tko ga predvodi? Inicĳator ili inicĳatorica osposobljeni su od gurua ne samo otkriti mantru, već su i napamet naučili geste 33

ZABRANJENO ISKUSTVO

i rĳeči puje* na sanskrtu*. Puja je liturgĳski obred što ga svakodnevno u svojim ašramima vrše na stotine hinduističkih monaha i svećenika. Rĳeč je o iznimno preciznu ritualu za vrĳeme kojega predvoditelj u svoje osobno ime, kao i u ime osobe koja ga prati, prikazuje prinose u tradicĳi Učitelja koji su prenĳeli ta inicĳacĳska spoznanja. Možete li precizirati kome je upućena ta molitva? Ona je upućena božanskome Načelu koje se – prema hinduističkome vjerovanju – očituje u svakomu od učitelja zazvanih za vrĳeme obreda. Obred se odvĳa kroz niz dugih zaziva pjevanih jednim tonom, koji podrazumĳevaju nabrajanje svih pobožanstvenjenih gurua te prinos niza simboličnih predmeta (cvĳeća, voća, bĳele maramice, riže, kamfora, sandalovine, miomirisa...). Inicĳator ih prinosi u ime kandidata Shankaracharya od Jyotir-Matha: Swamĳu Brahmanandi Saraswatĳu Maraj-jĳu, Maharishĳevu Učitelju, pred stolom na kojemu se odvĳa liturgĳa. Po njezinu završetku inicĳator poziva kandidata na prostracĳu u znak predaje čitava svoga bića »božanskoj« Sili. Nakon toga čina poklonstva inicijator mu predaje mantru. Jesu li sudionicima poznati razmjeri svih tih obreda? Ni slučajno! Za vrĳeme druge večeri inicĳator izvodi retoričke bravure kako bi najavio ceremonĳu, svejednako banalizirajući njezine razmjere: rĳeč je o činu zahvalnosti Predaji Mudraca koji su nam prenĳeli tu tehniku, religiozni je vid posve drugorazredan, prepustite se poezĳi... Malo nedostaje da vam kažu kako je rĳeč o folkloru, dok je puja upravo bitna za obred inicĳacije! Inicĳator nikada i ni u kome slučaju ne bi prihvatio 34

SADRŽAJ

PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X.

Na vratima nepoznatoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Alkemĳa yoge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Velik skok u prazno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Narcizam bez Narcisa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Kada se veo pokida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Pouzdati se u tehnike ili u Tebe, Gospodine? . 111 Iskustvo vjere, iskustvo Boga . . . . . . . . . . . . . . 125 Buddhin osmerostruki put. . . . . . . . . . . . . . . . . 153 Od Buddhe ka Kristu: preobrazba žudnje. . . . 171 Vječno vraćanje ili veliki prĳelaz . . . . . . . . . . . 195

U očekivanju nastavka... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 RJEČNIK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 DODATAK Pismo Kongregacĳe za nauk vjere o nekim pitanjima kršćanske meditacĳe . . . . . . . . . . 239 BILJEŠKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261

275

PREPORUČAMO Dvojica uglednih sveučilišnih profesora pišući jasnim i privlačnim stilom u ovoj iznimnoj knjizi ocrtali su ideje i živote dvadeset i tri utjecajna mislioca koji su bitno utjecali na stvaranje Kulture smrti. Autori u knjizi ne tumače samo postavke ideologa Kulture smrti nego pod povećalo stavljaju i njihove živote, iznoseći na vidjelo da je mnoge od njih više zanimala promjena društva kako bi opravdali svoje osobno ponašanje nego kako bi došli do istine. 416 str. Tvrdi uvez.

Jean Vernette, teolog i ﬁlozof i jedan od najpoznatijih stručnjaka za problematiku vjerskih sekta i novih religijskih pokreta, u ovoj knjizi pruža sociološki i teološki utemeljen prikaz fenomena sekta, propituje njihove korijene, uzroke širenja kao i moguće opasnosti i perspektive s tim u vezi. Osim toga knjiga sadrži i pregledne informacije o mnogim sektama i novim religijskim pokretima (istočnjačkim, ezoterijskim i kršćanskim), zbog čega može poslužiti i kao tematska minienciklopedija. 154 str. Meki uvez.

www.verbum.hr b h

PREPORUČAMO Ova je knjiga nastala na temelju otvorenih i vrlo konkretnih pitanja mladih vjernika koje su oni na različite teme postavljali teolozima – svećenicima. U knjizi su tako obuhvaćene razne vjerske i životne teme, obrađene vrlo stručno, a opet i jednostavno, tako da je knjiga pristupačna svakom vjerniku, kao i svakom čovjeku koji traga za istinom. 224 str. Meki uvez.

U ovoj knjizi poznati katolički apologet brani nauk Katoličke Crkve i dokazuje njegovu utemeljenost na Svetom pismu, istodobno otkrivajući nebiblijski karakter mnogih naučavanja samozvanih kršćana. 175 str. Meki uvez.

www.verbum.hr b h

PREPORUČAMO U ovoj knjizi saznat ćete više o velikim svjetskim religijama i kršćanskom odnosu prema njima. 78 str. Meki uvez.

Ova knjiga nudi 52 jasna odgovora na česta pogrješna shvaćanja o katoličkoj vjeri svojstvena i katolicima. 184 str. Meki uvez.

www.verbum.hr b h

PREPORUČAMO Ova gramatika mistike i priručnik za duhovni život općenito nenadmašno je djelo duhovne literature. U knjizi se sustavno iznosi duhovni nauk o molitvi, o odnosu s nadnaravnim, o duhovnoj poniznosti, o duhovnim darovima, o mistici, o nadnaravnim fenomenima, o kontemplaciji itd. 294 str. Meki uvez.

Ovaj jednostavni uvod u umijeće kršćanske molitve iz pera jednoga od najvećih teologa današnjice poziva nas da se uputimo u Isusovu školu molitve, kako bismo od Učitelja naučili sve tajne intimnog i sinovskog odnosa s Bogom. 134 str. Meki uvez.

www.verbum.hr b h

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Graﬁčki zavod Hrvatske

www.verbum.hr

.............................................................................................................

Cijena: 120 kn

ISBN 978-953-235-114-9

U ovoj potresnoj životnoj ispovijesti Joseph-Marie Verlinde opisuje svoj put ponovna otkrivanja vjere nakon dugotrajna iskustva istočnjačke duhovnosti, a potom i okultizma. Verlinde je kao vrlo mlad ostvario uspješnu znanstvenu karijeru. Napustivši katolicizam 1968. susreće se s transcendentalnom meditacijom (TM) i postaje pripadnik toga pokreta i osobni tajnik njegova utemeljitelja Maharishija Maheshija Yogija. Nakon što je kritički preispitao hinduizam, 1974. napušta transcendentalnu meditaciju i ulazi u ezoterijske krugove na Zapadu. Obrativši se na katolicizam, nakon teoloških studija, 1983. zaređen je za katoličkoga svećenika, a 1987. doktorirao je filozofiju na Katoličkome sveučilištu u Louvainu. U ovoj knjizi, pisanoj u obliku razgovora, nakon dvadeset godina šutnje čitatelju otkriva ne samo svoj duhovni put, nego i detaljnu analizu hinduizma i okultizma te njihovu komparaciju s kršćanstvom. Osim toga, znalački progovara o transcendentalnoj meditaciji, razlikama između istočnjačke i kršćanske duhovnosti i meditacije, yogi, New Ageu, budizmu, ezoteriji, sinkretizmu itd., uspješno izbjegavajući opasnost pretvaranja u suhoparna i ogorčena kritičara. Sve to ovu knjigu čini nezaobilaznom za svakoga koga zanima suvremena religiozna scena. Ova će knjiga učiniti puno dobra. Radi toga će je ujedno puno i kritizirati. Napisane s velikim znanstvenim autoritetom, ali i s krvlju proživljena iskustva, ove će stranice dotaknuti srca, osobito ona mladih. I sâm sam njome ganut. msgr. André-Mutien Léonard