U potrazi za pravim blagom

PA PA F R A N J O

U potrazi za pravim blagom Jutarnje propovijedi iz Sv. Marte

............................................................

VERBUM

“Gospodin nas je stvorio nemirnima da ga tražimo, da ga nađemo, da rastemo. No ako naše blago nije blizu Gospodina, ako nije kod Gospodina, srce nam postaje nemirno za stvarima koje ne vrijede, za tim blagima...

Da bismo ih zadobili, na koncu nam se srce umori, nikada nije ispunjeno: umori se, postane lijeno, postane srce bez ljubavi. (…) Neka nam Gospodin promijeni srce kako bismo tražili pravo blago i tako postali ljudi svjetla, a ne tame.”

Papa Franjo

Papa Franjo U POTRAZI ZA PRAVIM BLAGOM

Biblioteka:

Posebna izdanja 87.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: mr. sc. Branko Jozić

Za nakladnika: Miro Radalj

Papa Franjo

U POTRAZI ZA PRAVIM BLAGOM Jutarnje propovijedi iz Svete Marte

VERBUM Split, 2014.

Naslov izvornika: Le parole di Papa Francesco. Omelie del mattino nella Cappella della Domus Sanctae Marthae © Libreria Editrice Vaticana © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2014.

Izvršna urednica: Katarina Gugić, mag. theol.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 262.13 Franciscus, papa 252 FRANCISCUS, papa U potrazi za pravim blagom : jutarnje propovijedi iz Svete Marte / papa Franjo ; <prijevod Branko Jozić>. - Split : Verbum, 2014. - (Biblioteka Posebna izdanja ; 87) Prijevod djela: Le parole di papa Francesco : omelie del mattino nella Cappella della Domus Sanctae Marthae.

ISBN 978-953-235-386-0 150802051

UVOD

Homilije pape Franje Prikupljanjem i objavljivanjem izvješća s Jutarnjih homilija pape Franje, koja su redovito izlazila u dnevniku L’Osservatore Romano, sada i oni koji im nisu prisustvovali mogu pročitati njihove duže odlomke i tako u potpunosti doživjeti njihovu poruku i sadržaj.

Originalan stil Prisni razgovori Radi se upravo o “homilijama”, a znamo da je homilija tipično kršćanski književni žanr koji je u crkvenim ocima imao svoje slavne uzore; između ostalih, sjetimo se Bazilija, Ivana Zlatoustoga, Ambrozija i Augustina. Jean Leclercq je definira kao “prisan razgovor pastira duša sa svojim narodom tijekom liturgijskoga čina o biblijskomu tekstu što ga donosi liturgija”.1 Nesumnjivo, važan je jezgrovit sadržaj tih “prisnih razgovora” pape Franje, ali ono što odmah upada u oči i ostavlja dubok dojam jest originalnost njihova stila, jednostavan i ujedno poletan govor, bogat metaforama i plastičnim slikama, koji je u stanju sa slušateljima zapodjenuti dijalog i 1

Jean Leclercq, La liturgie et les paradoxes chrétiens, Cerf, Paris, 1963, str. 208.

5

U POTRAZI ZA PRAVIM BLAGOM

postaviti ih u konkretne i uobičajene životne situacije čije različite aspekte Papa nastoji razjasniti u svjetlu evanđelja.

Riječ je dakle o govoru koji se ne zadržava na teorijskim niti spekulativnim produbljivanjima istina vjere, koje su mu svakako vrelo, nego na njihovu praktičnomu vidu. Mogli bismo reći da se radi o primijenjenoj dogmi, o kršćanskomu otajstvu u njegovu svakodnevnomu naviještanju.

Jasan izričaj. Slike i metafore Spomenuo sam da je izričaj tih homilija takav da su pojmovi zaodjeveni jasnim slikama i metaforama. Tako se za učenike iz Emausa veli da su “svoj život kuhali u umaku svojih jadikovka” (3. travnja); za kršćane koji moraju gledati stvarnosti u lice kaže da su “poput vratara nogometne momčadi spremni uhvatiti loptu odakle god ona dolazila” (12. travnja); govori o pravomu Bogu vjere i o “neodređenomu bogu, bogu u spreju, koji je posvuda pomalo, ali se ne zna što on jest” (18. travnja); o “intelektualcima bez talenta” i o “etičarima bez dobrote” (19. travnja); o “odlaženju na ispovijed kao što se odlazi u čistionicu” (29. travnja) i, glede klera, o “uljudnoj simoniji”, potplaćivanju za stjecanje položaja (21. svibnja); o “sakramentu pastoralne carine” (25. svibnja) koji narodu vrata zatvara umjesto da ih otvara; o “znanosti nježnosti” (7. lipnja); o “pravljenju voćne salate”, kada se zajedno stavlja “malo Duha Svetoga i malo svjetovnoga duha” (10. lipnja); o “nezrelomu progresizmu” (12. lipnja); o “licu na svetoj sličici” (14. lipnja) kojim se prikriva da smo grješnici; o osveti, “jelu tako ukusnu kada se jede hladno” (18. lipnja); zatim, podsjećajući da moramo ovdje ostaviti svoje zemaljsko blago, veli: “Nikada nisam iza pogrebne povorke vidio kamion za selidbu” (21. lipnja).

6

UVOD

“Direktorij duhovnoga života” Pored takva govora, koji upečatljivo izražava misao i odmah privlači pozornost, u homilijama pape Franje zapaža se pronicljivo “razlučivanje duhova” – da upotrijebimo ignacijevsku terminologiju – odnosno rijetka vještina prodora u nutrinu i psihološkoga uvida koja odražava redovitu, dugotrajnu bliskost s ljudskim situacijama i svjesno proživljavanje problema, reakcija i osjećaja zajednica i ljudi općenito. Iz njih kao u finim nitima na vidjelo izlaze svekoliko iskustvo i uključenost, na koje katkada izričito i sugestivno podsjećaju.

Evo zašto se ne ustežemo nazvati ih dragocjenim Direktorijem duhovnoga života. Iz njih vjernici i kler, uključujući i biskupe, mogu obilno crpsti i intimno upijati – zahvaljujući i cirkularnosti i ponavljanju glavnih tema – kako iz mnoštva pouka, tradicionalnih, a opet obilježenih novom svježinom, tako i iz obilja razboritih savjeta te snažnih asketskih smjernica.

Pogled na sadrŽaj Prijeđimo na pojedine sadržaje: oni su očito mnogostruki, upravo zbog književnoga žanra homiletskoga govora. Može se reći da pokrivaju čitavo područje kršćanskoga života koje obasjavaju zrakama glavnih otajstava vjere.

Ljepota primanja oproštenja. Božja nježnost 1. Tek nekoliko natuknica. Čini mi se kako je posebno važna i učestala tema božanskoga praštanja predstavljena na nov i originalan način, koji u nama potiče sveobuhvatan i snažan doživljaj toga praštanja. “Divno je biti svet, “ rekao je Papa, “ali opet, kako je divno primiti oproštenje.” Grješnik u svojoj tami ne smije gubiti nadu: on “ponovno susreće 7

U POTRAZI ZA PRAVIM BLAGOM

Isusa, svoje oproštenje, ponovno susreće ‘Božju nježnost’”.

Papa je pozvao okupljene “da otvore srce i kušaju milinu toga oproštenja”, milinu “izraženu u pogledu što ga je Krist upravio Petru koji ga je zatajio” (26. ožujka).

Govoreći o ispovjedaonici, reći će: “Ispovjedaonica nije ‘čistionica’, koja uklanja mrlje grijeha, niti je ‘mučilište’ gdje se nekoga kažnjava udarcima. Ispovijed je zapravo susret s Isusom u kojemu rukom dodirujemo njegovu nježnost”; “ispovijed je susret s Isusom koji nas čeka takve kakvi jesmo”. Pritom osjećamo stid, ali “stid je krjepost poniznih”. Gospodinu se pristupa “s pouzdanjem, s radošću, bez šminkanja” (29. travnja): “Nije problem to što smo grješnici, veći je problem ako se ne kajemo zato što smo sagriješili”, i opet podsjeća na Isusov pogled upravljen Petru, “tako mio, tako divan pogled!” da tjera u plač: “to je pripovijest o susretima” tijekom kojih Isus u apostolovoj duši oblikuje ljubav (17. svibnja).

2. Papa Franjo će ponoviti: “Gospodin nas nježno ljubi.

On dobro poznaje divnu znanost nježnosti. Božja nježnost: ne ljubi nas riječima; prilazi nam i boraveći uz nas iskazuje nam svoju ljubav sa svom mogućom nježnošću. Bliskost i nježnost su dva izraza Božje ljubavi, ljubavi onoga koji nam je blizak i koji svu svoju ljubav nježno iskazuje i u najmanjim stvarima”; to uostalom očituje “snagu Božje ljubavi”.

No Papa dodaje: “Može izgledati kao krivovjerje, no najveća je istina: lakše je ljubiti Boga negoli dopustiti njemu da on nas ljubi”; s druge strane “to je način da mu uzvratimo toliku ljubav”: “Dopustiti mu da bude nježan, da nas miluje”: “Gospodine,” uzviknuo je tada Papa u molitvi, “pouči me zahtjevnoj vještini, teškoj navici da ti dopustim da me ljubiš, da te osjećam bliskim i nježnim” (7. lipnja). Potom će reći: “Ključ svake molitve [jest]: osjećati da nas Otac ljubi, da je on Otac koji nam je posve blizu i koji nas grli” (20. lipnja), koji “te rodio, dao ti život, tebi, meni”, koji nas je “pozvao na nešto posebno”, “po imenu” (25. lipnja), koji “nas je uputio” 8

UVOD

(22. lipnja); ne nekakav “kozmički bog”, nego Bog koji “u otajstvu [svoje] strpljivosti hodi s nama ukorak” (28. lipnja).

Isus Spasitelj 1. Što se tiče Isusa, papa Franjo je istaknuo da nas “jedino on može spasiti”, nitko drugi, a pogotovo ne savjeti vračara i “tarot majstora” (5. travnja), pojasnivši i kako nas “Isus Krist nije spasio nekakvom idejom ni intelektualnim programom. Spasio nas je tijelom, konkretnošću tijela. Ponizio se, postao je čovjekom, postao je tjelesan do kraja”, pružajući tako autentičnu sliku kršćanske poniznosti koja vodi do priznanja našega stanja pravih grješnika: “Trebamo konkretno priznati da smo grješnici”, “glinene posude”, a ne prikazivati lažnu sliku, “lice kao na svetoj sličici” (14. lipnja).

2. Papi je osobito draga slika “vrata” primijenjena na Isusa: “Samo su jedna vrata za ulazak u kraljevstvo Božje.

Ta su vrata Isus.” “Prava vrata, jedina vrata”, “divna vrata, vrata ljubavi”, koja nikada ne iznevjere; koja su o njegovu uzašašću Ocu ostavljena otvorena. Razbojnici “kradu slavu Kristu”, a to se događa “i u našim kršćanskim zajednicama.

Ima tih kradljivaca, zar ne?, koji traže svoje”, koji “hine da ulaze, a zapravo samo traže svoju slavu” (22. travnja).

Slično je i kod onih koji slijede Isusa, a među njima ima i nekih svećenika i biskupa, jer “tako se može izgraditi karijeru”; oni zaboravljaju da se ne može “s Isusova puta ukloniti križ” (28. svibnja) i da nam “kultura blagostanja” priječi “da se na životnomu putu približimo Isusu”.

3. Papa se ustrajno vraća na karijerizam “koji je učinio i čini toliko zla Crkvi” (26. srpnja), kao i svjetovni trijumfalizam ili “trijumfalističke tlapnje” (12. travnja), koje su “kršćanstvo bez križa”, “polovično kršćanstvo”, “kršćanstvo na pola puta” (29. svibnja).

9

U POTRAZI ZA PRAVIM BLAGOM

Pored toga, navodi nas da razmislimo o “idolu svjetovnosti” (6. lipnja), o ogorčenosti, o zavisti dragoj demonu koja “nagriza kršćanske zajednice”; o “tračerskim zajednicama”, “zatvorenim zajednicama”, koje “ne znaju za nježnost” (27. travnja), i o “kršćanima tračerima”: “Koliko se u Crkvi ogovara!”, primjećuje papa Franjo. “Koliko mi kršćani ocrnjujemo jedan drugoga, jedan drugome činimo zlo”; “Tračevi su u Crkvi razorni. To je u neku ruku Kajinov duh: ubijanje brata, samo jezikom.” To se čini “na lijep način. No na tomu putu postajemo kršćani dobrih namjera, a loših navika! Pristojni, ali loši kršćani” (18. svibnja).

4. Ostale su teme: licemjerje, koje je “jezik pokvarenjaka” koji “ne vole istinu. Vole samo sebe i tako nastoje prevariti, zaplesti drugoga u svoju laž, u svoju prijevaru. Srce im je prijevarno i ne mogu govoriti istinu”: to je “isti govor kojim se, nakon Isusova posta u pustinji, poslužio Sotona” (4. lipnja). Papa se ne ustručava govoriti o “licemjerju u Crkvi”: “Koliko nam zla svima nanosi!” i jer “svi možemo postati licemjeri” (19. lipnja).

Nadalje, tu je poziv da se ne “zatvaramo u jadikovanje” koje “nam škodi srcu” (3. travnja); poziv da se ne bojimo “graditi mostove”, da budemo spremni “saslušati svakoga” jer “Isus nije nikoga isključio” (8. svibnja); da budemo strpljivi jer nam strpljivost “obnavlja mladost i pomlađuje nas” (7. svibnja); da dopustimo da nas zahvati “hitnja kršćanske poruke”, koja je “apostolski žar” izazvan “nečim tako divnim”, tj. “ljubavlju Boga koji je radi mene svojega Sina predao u smrt” i da “napredak nije skupljanje pristaša ni pravljenje statistika”, nego “naviještanje pomirenja”, tj. da je “Krist postao grijehom za mene i da su grijesi ondje, u njegovu tijelu, u njegovoj duši”: “To je ludo, ali je divno: to je istina”, silnom, nezadrživom zadivljenošću uzvikuje papa Franjo. Otuda poimanje da je “kršćanski mir nemiran, a ne spokojan mir” (15. lipnja).

10

UVOD

5. Isus je vrata, ali uzlazeći Ocu – ističe Papa – osim što je sebe ostavio kao vrata, ostavio nam je i svoje rane – “Isusove su rane još uvijek prisutne na zemlji”, “svećeničke rane zagovora” – na kojima Papa vješto nadovezujući zasniva teologiju molitve i kristološkoga značenja ljubavi.

Molitva je “izlaženje iz nas samih” koje se ostvaruje “zagovorom samoga Isusa koji je pred Ocem i pokazuje mu svoje rane”: “upravo su rane njegova zagovorna molitva”. Štoviše, moraju se dogoditi “dva izlaženja iz nas samih”: “prema Isusovim ranama” i “prema ranama naše braće i sestara. To je put koji Isus hoće u našoj molitvi” (11. svibnja).

Crkva u Očevu srcu 1. Govoreći o Crkvi papa Franjo podsjeća na razne vidove njezina otajstva. Ponajprije na njezin početak: “Crkva započinje u srcu Očevu” koji je započeo ovu još uvijek nedovršenu “ljubavnu priču”. Naprijed je tjera Duh Sveti koji “nam ne da mira”, koji nas pokreće i potiče da idemo naprijed (16. travnja); Crkva “ne raste ljudskom snagom” pa se stoga ona ne treba hvastati “kvantitetom”; inače “postaje pomalo birokratska”, “gubi svoju bit i izlaže se pogibli da se pretvori u neku nevladinu organizaciju. A Crkva nije nevladina organizacija. Ona je ljubavna priča” (24. travnja).

Papa to ponavlja: “Kada naiđemo na apostole koji žele bogatu Crkvu, Crkvu bez besplatnosti slavljenja”, ona “stari, postaje nevladina organizacija, beživotna je” (8. svibnja).

Doista, “Crkva nije nekakva kulturna, religiozna ni društvena organizacija; ona nije to”. Ona je ispovijedanje da je “Isus Božji Sin koji je došao u tijelu” i bio osuđen na smrt.

To je sablazan i “srž progonstva”. Izvor mučeništva je činjenica da ne želimo biti “samo pametni kršćani, socijalni kršćani, dobrotvori”, nego i sljedbenici križa (1. lipnja).

11

U POTRAZI ZA PRAVIM BLAGOM

To ne rađa žalošću; naprotiv, zahvaljujući Duhu Svetomu, “tvorcu” i “izvoru radosti”, kršćani pobjeđuju beznađe i na dar primaju istinsku slobodu: slobodu i radost koje nas “izvode iz nas samih” da hvalimo Boga i da “gubimo vrijeme slaveći ga” (31. svibnja).

2. Crkva koja “čuva spomen na Gospodnju muku” – zbog čega je se moramo uvijek sjećati (13. svibnja) – povjerena je Isusu Kristu. “Crkvu se može čuvati, za Crkvu se može skrbiti, zar ne?” I odgovara: “To moramo činiti svojim radom. Ali važnije je ono što čini Gospodin: jedino on može zloga gledati u lice i pobijediti ga. ‘Dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa’; ako ne želimo da knez ovoga svijeta uzme Crkvu u svoje ruke, moramo je povjeriti onomu koji jedini može pobijediti kneza ovoga svijeta” (30. travnja), kneza “koji ne želi da se spasimo”, koji “nas mrzi i začinje progonstva” i s kojim se “ne smije razgovarati” (4. svibnja). Zasigurno nije bez značenja što se u ovo naše vrijeme Papa vraća temi đavla koja je iz teologije i iz propovijedanja praktično nestala.

3. I još o Crkvi: ona “je majka”, a mi smo “obitelj u Crkvi koja je naša majka”; majka, a ne “dadilja koja nastoji uspavati dijete” (17. travnja). Nadalje, ona se mora čuvati ideologije jer ona “iskrivljuje evanđelje, a ugrožava i Crkvu” te stvara “velike ideologe”, “učenjake koji odgovaraju samo glavom”, one koji o Božjoj riječi razgovaraju kao “znanstvenici” te tako u nedostatku poniznosti zaprječuju “put ljubavi kao i ljepote” (19. travnja).

Ukratko smo se osvrnuli na Crkvu, no iznad svega postoji jedan motiv, zlatna nit koja povezuje sve ove homilije, a to je podsjećanje na Gospu: “Mama koja skrbi za Crkvu”, koja “svojim plaštem zakriljuje Božji narod” (15. travnja), koja “nosi Isusa, našu najveću radost” (31. svibnja), koja nas uvijek vodi k njemu (5. travnja) i kojoj redovito upravljamo svoju molitvu.

12

Ovdje smo iznijeli mali uzorak “prisnih razgovora” pape Franje s namjerom da ponudimo “predokus” njihova sadržaja. Sada vam preostaje da ih s užitkom pročitate u cijelosti.

Inos Biffi

U kapeli Doma svete Marte

PAPINA MISA S VATIKANSKIM VRTLARIMA I ČISTAČIMA ULICA Petak, 22. ožujka 2013.

Kada nam je srce kameno, događa se da u ruke pograbimo pravo kamenje i njime kamenujemo Isusa Krista u osobama svoje braće, posebno onih slabijih. Zato trebamo srce otvoriti ljubavi. To je rekao papa Franjo tumačeći dnevna čitanja na misi koju je slavio u petak ujutro, 22. ožujka, u kapeli Doma svete Marte.

Bilo je to jednostavno slavlje na koje je Papa pozvao zaposlenike službe za vrtove i gradsku čistoću Uprave Države Vatikanskoga Grada. Improvizirao je kratku homiliju posebno usredotočenu na ulomak iz Evanđelja po Ivanu koji donosi zgodu o Židovima koji su htjeli kamenovati Isusa.

Koncelebrirali su kardinal Raúl Eduardo Vela Chiriboga, nadbiskup u miru Quita u Ekvadoru, nadbiskup Lorenzo Baldisseri, tajnik Kardinalskoga zbora i Kongregacije za biskupe, te monsinjori Alfred Xuereb i Battista Ricca, ravnatelj Doma.

Nazočne su bile i sestre triju ženskih redovničkih zajednica koje su na službi u Vatikanu: Sestre milosrdnice svetoga Vinka Paulskoga iz dječje ambulante “Sveta Marta”; Kćeri Presvetoga Srca Isusova i Marijina (Institut Ravasco) iz Kuće sv. Benedikta za umirovljene nuncije te Sestre prikazanja Blažene Djevice Marije u Hramu (iz Krakova), koje se brinu za papino privatno spremište.

17

KRIST JE UMRO ZA SVAKOGA ČOVJEKA Subota, 23. ožujka 2013.

I ovoga jutra, u subotu 23. ožujka, papa Franjo je pozvao neke vatikanske radnike na slavlje jutarnje mise u kapeli Doma svete Marte. Bila je nazočna druga skupina zaposlenika iz službe za vrtove i gradsku čistoću Uprave Države Vatikanskoga Grada koji nisu mogli sudjelovati sa svojim kolegama na misi koju je Papa slavio u jutro dan prije, a o kojoj smo izvijestili u jučerašnjemu izdanju. S njima su bili i neki radnici u staklenicima te petnaestak sestara Pobožnih učenica Božanskoga Učitelja, koje su na službi u vatikanskoj telefonskoj centrali.

U homiliji je Sveti Otac izložio kratko razmatranje nad dnevnim liturgijskim čitanjima, posebno nad ulomkom iz Evanđelja po Ivanu (11,45–56), u kojemu čitamo riječi velikoga svećenika Kajfe svećeničkim starješinama i farizejima okupljenima u Sinedriju te komentar evanđelista: “(...) Isus ima umrijeti za narod, ali ne samo za narod, nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.” Isus je umro za svoj narod i umro je za sve ljude. Međutim, to ne treba shvatiti u globalnomu smislu, istaknuo je Papa. To znači da je Isus umro za svakoga čovjeka pojedinačno. Dakle, svaki kršćanin mora reći: “Krist je umro za mene.”

To je najveći izraz Isusove ljubavi prema svakomu čovjeku. I iz svijesti o toj ljubavi – naglasio je Papa – moralo bi proizići “hvala”. “Hvala” toliko duboko i oduševljeno da bi se moglo pretvoriti i u suze radosnice na licu svakoga vjernika.

18

KRIST JE UMRO ZA SVAKOGA ČOVJEKA

S Papom su koncelebrirali kardinal Raúl Eduardo Vela Chiriboga, nadbiskup u miru Quita u Ekvadoru, nadbiskup Lorenzo Baldisseri, tajnik Kardinalskoga zbora i Kongregacije za biskupe, te monsinjori Alfred Xuereb i Battista Ricca, ravnatelj Doma. Među nazočnima bile su i sestre iz Doma i tajnik Papinske komisije za Latinsku Ameriku, Guzmán Carriquiry, sa suprugom.

19

BOŽJA STRPLJIVOST Ponedjeljak, 25. ožujka 2013.

Božja je strpljivost bila u središtu homilije pape Franje na misi koju je slavio jutros, 25. ožujka, u kapeli Doma svete Marte. Kratko se osvrnuvši na liturgijska čitanja Papa je rekao da se u opisu Sluge patnika iz Knjige proroka Izaije nalazi “Isusova slika”, opis njegove krotkosti i strpljivosti.

Ta je Božja strpljivost otajstvo koje se razabire iz Isusova držanja prema Judi, dodao je osvrćući se na Ivanovo pripovijedanje o pomazanju u Betaniji (12,1–11). Bog je strpljiv poput oca iz prispodobe o rasipnomu sinu, oca koji je svakoga dana iščekivao njegov povratak. Ako na to mislimo primjenjujući to na svakoga od nas – zaključio je Papa – iz našega će srca poteći samo jedna riječ: hvala.

Kao i prethodnih dana, na misi su sudjelovale brojne osobe koje rade u vatikanskim tijelima, među njima i zaposlenici u fotografskoj službi naših novina. S njima je bio ravnatelj don Sergio Pellini, koji je koncelebrirao s Papom zajedno s kardinalom Raúlom Eduardom Velom Chiribogom, nadbiskupom Lorenzom Baldisserijem te monsinjorima Alfredom Xuerebom i Battistom Riccom. Među nazočnima su bili i liječnik Patrizio Polisca s obitelji te naš ravnatelj.

20

KAKO JE DIVNO PRIMITI OPROŠTENJE Utorak, 26. ožujka 2013.

I u utorak ujutro, 26. ožujka, papa Franjo je slavio misu u kapeli Doma svete Marte. Htio je da danas s njim za oltarom budu svećenici koji redovito odsjedaju u toj vatikanskoj rezidenciji. Jučer su se vratili u svoje stanove budući da su ih pred nekoliko tjedana bili prepustili kardinalima koji su u Rim došli zbog konklave. Bilo je oko četrdeset službenika Državnoga tajništva te drugih tijela i dikasterija. S njima su bili i nadbiskupi Angelo Acerbi, Peter Paul Prabhu i Luigi Travaglino, apostolski nunciji, svećenička obitelj za koju je Papa rekao da se osjeća njezinim dijelom i kojoj je prije podjeljivanja završnoga blagoslova izrazio zahvalnost.

Kratko se osvrćući na ulomak iz Evanđelja po Ivanu (13,21–33.36–38), u kojemu Isus govori o Judinoj izdaji i upozorava Petra da će ga triput zatajiti, Papa je s nazočnima podijelio svoje razmišljanje o “dvjema riječima”: noći i milini Kristova oproštenja. Kada je Juda izišao iz blagovališta, bila je noć. Sveti je Otac istaknuo da je noć bila izvan njega, ali i u njemu. No podsjetio je da postoji i druga noć, “privremena”, svima poznata, u kojoj onkraj mraka uvijek postoji nada. To je noć grješnika koji ponovno susreće Isusa, svoje oproštenje, “Božju nježnost”. Papa je pozvao okupljene da otvore srce i kušaju “milinu” toga oproštenja. Istu milinu izraženu u pogledu što ga je Krist upravio Petru koji ga je zatajio. “Kako je divno biti svet,” zaključio je, “ali opet, kako je divno primiti oproštenje.”

21

U POTRAZI ZA PRAVIM BLAGOM

Među vjernicima nazočne su bile i sestre Apostolskoga pokreta iz Schönstatta koje borave u Rimu. Na kraju slavlja, nakon što je nekoliko minuta proveo sjedeći u dnu kapele i moleći u tišini, Papa je pozdravio svakoga pojedinačno.

Kao dar svećenicima koji stanuju u Domu svete Marte dao je dostaviti veliko čokoladno jaje s utisnutim papinskim grbom.

22

NIKADA NE GOVORITE LOŠE O DRUGIMA Srijeda, 27. ožujka 2013.

Govoriti loše o nekome isto je što i prodati ga. Kao što je učinio Juda koji je Isusa prodao za trideset denara. Upravo polazeći od ulomka iz Evanđelja po Mateju, koji govori o apostolovoj izdaji, u kratkoj homiliji na jutarnjoj misi u srijedu, 27. ožujka, u kapeli Doma svete Marte papa Franjo je upozorio na ogovaranje. Izričito i jasno je pozvao: “Nikada ne govorite loše o drugima.”

Kao što je uobičajeno, na slavlju su bili nazočni neki vatikanski zaposlenici, među njima i skupina iz Apostolske milostinjarne i druga skupina iz vatikanske telefonske službe, u pratnji milostinjara Njegove Svetosti, nadbiskupa Guida Pozza i ravnatelja telekomunikacija, oca Fernanda Vérgeza Alzage, koji su koncelebrirali.

Papa im je iznio razmišljanje o činu Jude, jednoga od Isusovih prijatelja koji se ne ustručava prodati ga svećeničkim glavarima: “Isus je kao roba: prodan je. Prodan je onoga trenutka,” istaknuo je, “a i mnogo puta na tržnici povijesti, na tržnici života, na tržnici našega života. Kada se opredjeljujemo za trideset denara, zanemarujemo Isusa.”

Kada odemo znancu pa razgovor postane ogovaranje i ocrnjivanje, po Papi, “to je prodaja” i tako osoba koja je predmet našega ogovaranja “postaje roba. Ne znam zašto,” dodao je Papa, “ali u ogovaranju leži neka tajanstvena naslada”. Započne se dobro, “ali onda slijedi ogovaranje i zatim ‘ocrnjujemo’ drugoga”. Tada bismo se trebali sjetiti da svaki put kada se tako ponašamo “činimo isto što je učinio Juda” koji je, kada je otišao svećeničkim glavarima da pro23

U POTRAZI ZA PRAVIM BLAGOM

da Isusa, imao zatvoreno srce, nije imao razumijevanja, nije imao ljubavi, nije imao prijateljstva.

Tako se Papa vratio njemu toliko dragoj temi, temi oproštenja: “tražimo oproštenje i razmišljajmo o njemu” jer to što činimo drugome, prijatelju, “to činimo Isusu. Jer Isus je u tomu prijatelju”. I ako primijetimo da bi naš govor mogao nekoga povrijediti, “razgovarajmo o tome s Gospodinom, molimo ga za dobro drugoga: Gospodine, pomozi mu”. Ne smijem ja biti taj, zaključio je, “koji će svojim jezikom provoditi pravdu. Tu milost molimo od Gospodina”.

Na kraju slavlja Sveti se Otac u dnu kapele sabrao u molitvi. Zatim je sve nazočne dočekao na izlazu da ih jednoga po jednoga pozdravi: i svakomu je kao i uvijek upravio poneku riječ, ohrabrenje ili osmijeh i čestitao Uskrs.

24

MILOST SUZA Utorak, 2. travnja 2013.

Papa Franjo poziva da molimo za posebnu milost: milost suza. Jer “upravo nas suze pripravljaju da vidimo Isusa”. To je protumačio u četvrtak, 2. travnja, na misi koju je slavio u kapeli Doma svete Marte i na kojoj je, kao što je uobičajeno, sudjelovala skupina vatikanskih zaposlenika.

Ovoga puta red je bio na djelatnicima oružništva i vatrogascima, na čelu sa zapovjednikom Domenicom Gianijem.

Tumačeći ulomak iz Evanđelja po Ivanu, u kojemu se nalazi rečenica “Vidjela sam Gospodina!”, što ju je izgovorila Marija iz Magdale nakon što je Isusu suzama oprala noge i obrisala ih svojom kosom (usp. Iv 20,11–18), Papa je podsjetio da je Isus toj ženi oprostio mnoge grijehe “jer je mnogo ljubila”. Iznio je svjedočanstvo žene “prezrene od onih što se smatrahu pravednima” u trenutku kada se mora suočiti s “propašću svih svojih nadanja. Njezine ljubavi”, rekao je, “više nema i ona plače. To je trenutak tame”. Pa ipak, ona “ne kaže: ‘prevarila sam se’. Čudno, zar ne? Jednostavno plače. Vidite, suze su katkada u našemu životu naočale kojima možemo promatrati Isusa. U našemu životu postoji trenutak kada nas samo suze priprave da vidimo Isusa. I koja je poruka ove žene? ‘Vidjela sam Gospodina’”. To je primjer “za naš životni hod. Svi smo mi”, dodao je Papa, “u životu proživjeli trenutke radosti, boli, žalosti, svi smo kroz to prošli. Postavljam pitanje: jesmo li plakali? Jesmo li u najtežim trenutcima plakali? Jesmo li imali taj dar suza koje pripravljaju naše oči da vide Gospodina? Gledajući ovu ženu kako plače i mi smijemo 25

U POTRAZI ZA PRAVIM BLAGOM

od Gospodina iskati milost suza. To je divna milost. Divna milost. Treba plakati zbog svega: zbog dobra, naših grijeha, milosti, čak i od radosti; plakati od radosti! Radosti za koju smo molili da je imamo na nebu i da sada doživimo njezin predokus. Plakati. Plakanje nas pripravlja da vidimo Isusa.

Neka nam Gospodin udijeli milost, svima nama, da svojim životom možemo reći: ‘Vidio sam Gospodina.’ ‘Kako, zar ti se ukazao?’ ‘Ne, ne znam kako, ali vidio sam ga, vidio sam ga u svojemu srcu. I zato što sam ga vidio, živim na ovaj način.’ To je svjedočenje. ‘Vidio sam Gospodina’, prekrasno!

O, kada bismo svi mogli dati svjedočanstvo: ‘Tako živim jer sam vidio Gospodina’”.

Po završetku mise Papa se zadržao da pozdravi sve nazočne. Među koncelebrantima su bili kapelani oružnika, otac Schiavella i don Pellini.

26

OD JADIKOVKA DO NADE Srijeda, 3. travnja 2013.

Jadikovke škode srcu. One su loše, i ne samo one protiv drugih, “nego i one protiv nas samih, kada sve doživljavamo gorkim”. Tim mislima o svakodnevnomu životu papa Franjo je aktualizirao zgodu o učenicima iz Emausa o kojoj pripovijeda evanđelist Luka (24,13–35), u homiliji održanoj u srijedu, 3. travnja, na redovitoj misi u kapeli Doma svete Marte, kojoj su jutros nazočili zaposlenici Domus Romana Sacerdotalis.

U tumačenju Evanđelja Papa se zadržao na osjećaju izgubljenosti učenika zbog učiteljeve smrti, tolike izgubljenosti da “su mislili kako bi bilo dobro da odu iz grada”, rekao je Papa. “Sirotani su stalno o tome govorili, zar ne?, jadikovali su. Moglo bi se reći da je to u nekoj mjeri bio dan jadikovanja.” No takav je govor doveo samo do toga da su se zatvorili u sebe. A u svojemu su srcu razmišljali: “Toliko smo se nadali, a sve je propalo.” U toj su situaciji “svoj život ‘kuhali u umaku svojih jadikovka’ i tako išli naprijed”, rekao je Papa. To je svima nama upozorenje. “Često mislim”, dodao je, “da smo i mi, kada nam se dogode teške stvari i kada naiđemo na križ, u opasnosti da se zatvorimo u jadikovanje.” Ipak, i u tomu trenutku Gospodin “nam je blizu, ali ga ne prepoznajemo. Hoda uz nas, ali ga ne prepoznajemo. I govori nam, ali mi ga ne čujemo”. Jadikovanje je za nas “kao nekakva sigurnost: ‘propast, to je moja istina. Nema više nade’”. S tim su mislima i učenici nastavili svoj put. “A što je Isus učinio? Bio je s njima strpljiv. Prvo ih sluša, onda im tumači njihove jadikovke i na kraju im 27

U POTRAZI ZA PRAVIM BLAGOM

se pokazuje.” Tako Isus “postupa s nama”, dodao je. “I u najtežim trenutcima on je uvijek s nama, hoda uz nas. Na koncu nam daje da vidimo njegovu prisutnost.” Vrativši se jadikovkama, koje “su štetne” jer “nam oduzimaju nadu”, Papa je potaknuo da se ne damo zavesti u tu “igru da živimo do kukanja” jer je Gospodinova prisutnost postala očita “kada je razlomio kruh” i učenici su mogli vidjeti “rane”, a onda “on nestade”. Trebamo gajiti nadu i pouzdanje u Boga da “nas uvijek prati na našemu putu”, pa i u teškim časovima. “Sigurni smo,” zaključio je, “sigurni smo da nas Gospodin nikada ne napušta: uvijek je s nama, pa i u teškim trenutcima. Nemojmo utočište tražiti u jadikovkama: one štete srcu.”

28

SADRŽAJ

Uvod (Inos Biffi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

U kapeli Doma svete Marte Papina misa s vatikanskim vrtlarima i čistačima ulica . . 17 Krist je umro za svakoga čovjeka. . . . . . . . . . . . . . 18 Božja strpljivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Kako je divno primiti oproštenje . . . . . . . . . . . . . . 21 Nikada ne govorite loše o drugima . . . . . . . . . . . . 23 Milost suza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Od jadikovka do nade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Mir nema cijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 U Isusovo ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Vjera nije na prodaju. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Zlatno pravilo poniznosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Pohvala krotkosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Papa Franjo o spasenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Poslušnost je osluškivanje koje oslobađa . . . . . . . . . 42 Bog nema čarobni štapić . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Bez ogovaranja i bez straha . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 Kleveta ubija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Duh se ne da ukrotiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 257

SADRŽAJ

Crkva nije dadilja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 Bog je osoba. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 Crkva oslobađa od ideologije . . . . . . . . . . . . . . . . 63 Ne popustiti napasti sablažnjavanja . . . . . . . . . . . . 66 Krist je vrata Kraljevstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 Usred ljubavne priče. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 Velikodušnost u poniznosti . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 Vjera nije prijevara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 Za zajednicu otvorenu vrjednotama Duha . . . . . . . . 81 Blaženi stid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 Daleko od svjetovnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Ne “ropskomu radu” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 Biti Crkva koja govori “da” . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Izazivajući Isusa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 Progonstvo koje potiče knez ovoga svijeta . . . . . . . .100 Suputnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .103 Radost u trpljenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .105 Isus nikoga ne isključuje . . . . . . . . . . . . . . . . . .107 Potištenost nije kršćanska . . . . . . . . . . . . . . . . . .110 Dva načina na koje kršćanin izlazi iz sama sebe . . . . .113 Nepoznati Duh Sveti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .116 Sotona nas uvijek vara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .118 Kada pastiri postanu vuci . . . . . . . . . . . . . . . . . .120 Nevolje svetoga Pavla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123 Petrov stid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 Lijepo ponašanje i loše navike . . . . . . . . . . . . . . .130 Molitva čini čuda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .133 258

SADRŽAJ

Istinska je vlast služenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . .136 Nitko ne smije ubiti u Božje ime . . . . . . . . . . . . . .139 Sol koja daje okus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 Kršćanska mudrost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 Kršćansko prihvaćanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 Božje vrijeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 Kršćaninova plaća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .152 Kršćanski trijumfalizam. . . . . . . . . . . . . . . . . . .155 Vječnost ne će biti dosadna . . . . . . . . . . . . . . . . .158 Sablazan utjelovljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .161 Velika zaboravljivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .164 Naučimo dječji govor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .167 Na dnu egzistencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .170 Raskrinkati skrivene idole . . . . . . . . . . . . . . . . .172 Zahtjevna znanost ljubavi. . . . . . . . . . . . . . . . . .175 Zadivljenost i pamćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178 Vrata otvorena utjesi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180 Znakovi besplatnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183 Nezreli progresizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186 I jezik može ubiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189 Konkretna kršćanska poniznost . . . . . . . . . . . . . .192 Kršćanska hitnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195 Kršćaninovo ništa i sve . . . . . . . . . . . . . . . . . . .198 Ljubiti svoje neprijatelje . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201 Milost radosti i velikodušnosti . . . . . . . . . . . . . . .204 Moliti našega Oca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207 U potrazi za pravim blagom . . . . . . . . . . . . . . . .210 259

SADRŽAJ

Stupovi kršćanskoga spasenja . . . . . . . . . . . . . . .213 Primjer Ivana, glasa Riječi. . . . . . . . . . . . . . . . . .216 Abrahamov poziv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .219 Radost pastoralnoga očinstva . . . . . . . . . . . . . . .222 Kršćanin od akcije i od istine . . . . . . . . . . . . . . . .224 Otajstvo Božje strpljivosti . . . . . . . . . . . . . . . . . .227 Treba imati hrabrosti moliti Gospodina . . . . . . . . . .230 U slabosti odvažni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 Dodirnuti rane kako bismo ispovijedali Isusa . . . . . .236 Sloboda djece Božje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239 Milosrđe, slavlje i sjećanje . . . . . . . . . . . . . . . . . .242 Prepustimo se obnovi bez straha . . . . . . . . . . . . . .245

Prigodom XXVIII. svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru Kao glinene posude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251 Blago i glina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .252 Mudrost djedova i baka . . . . . . . . . . . . . . . . . . .254

260

PREPORUČUJEMO

Od trenutka izbora za rimskoga biskupa papa Franjo oduševio je svijet svojom karizmom koja zrači skromnošću i jednostavnošću.

Ne čudi stoga da Papine kratke poruke na internetu, upućene preko društvene mreže Twitter, prati više od 13 milijuna ljudi. Te poruke koje se odlikuju jezgrovitošću i dubokom jednostavnošću sada su prvi put sabrane na jednomu mjestu u ovoj jedinstvenoj knjizi, obogaćenoj izražajnim Papinim fotografijama, te će biti nadahnuće i duhovno obogaćenje svima koji ih budu čitali otvorena srca.

163 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Prvo hrvatsko izdanje govora i homilija pape Franje na hrvatskome jeziku. Papa u svojim poticajnim obraćanjima i katehezama poziva čitatelja da upozna izbliza Božju svemoć, strpljivost i milosrđe te objašnjava kako Božja ljubav može preobraziti svačiji život. Također tumači kako radosno živjeti kršćanstvo u svakodnevici, usprkos križevima i poteškoćama, posebno ističući kako nikada ne trebamo gubiti nadu u Boga koji nas ljubi i koji nas nikada ne napušta.

140 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Jorge Mario Bergoglio – papa Franjo u ovoj knjizi uvodi nas u duboko promišljanje o poniznosti kao jednoj od temeljnih krjeposti za istinsku izgradnju pojedinca i zajedništva među ljudima. Nadahnuta spisima crkvenoga oca Doroteja iz Gaze svakoga potiče na duhovno preispitivanje te ukazuje na temeljni razlog razjedinjenosti u društvu, podjele koje proizlaze iz ogovaranja, međusobnoga ranjavanja, isključivanja, omalovažavanja itd. Knjiga je ovo koja nudi veliko duhovno blago iz pera čovjeka koji vlastitim životom svjedoči ono što naučava.

56 str. Meki uvez.

Korupcija je korov našega vremena.

Napada politiku, gospodarstvo, društvo. Prijeti i Crkvi. O ovomu moralnom raku koji je zahvatio mnoga društva, pa tako i hrvatsko, nekadašnji kardinal iz Buenos Airesa, a današnji Papa, nudi oštroumno promišljanje koje ide do korijena ove pojave i osvjetljava je autentičnom porukom evanđelja.

Jasne riječi ohrabrenja za istinsko življenje kršćanstva te preobražaj srca i društva zaključuje rječitim: “Grješnik da, korumpiran ne!”

51 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: Durieux, Zagreb Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Tiskano u srpnju 2014.

Papa Franjo (Jorge Mario Bergoglio) rođen je u Buenos Airesu 1936. Zaređen je za svećenika 1969. u Družbi Isusovoj, a 25. lipnja 1992. zaređen je za biskupa. Nadbiskupom Buenos Airesa postao je 1998. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom 21. veljače 2001.

Sudjelovao je na konklavi na kojoj je Benedikt XVI. izabran za papu. Za papu je izabran 13. ožujka 2013. te je uzeo ime Franjo.

U izdanju Verbuma do sada su objavljene njegove knjige Korupcija – zlo našega vremena, Poniznost – put prema Bogu, Ne bojte se sanjati velike stvari. Papine poruke na Twitteru te prvi svezak Papinih obraćanja i kateheza Ne dajte da vam ukradu nadu!, kao i knjiga razgovora s kardinalom Bergogliom Papa Franjo o životu i vjeri te biografija iz pera Andree Torniellija Papa Franjo. Cjelovita biografija – život, ideje i poruke.

Papin dan započinje prije pet sati ujutro, a dnevna misna čitanja su mu hrana: to je molitveno vrijeme koje Sveti Otac želi svakodnevno dijeliti s vjernicima. Ne putem svečana slavlja u bazilici svetoga Petra nego u tihoj misi pred nekolicinom osoba u kapeli Doma svete Marte. Jutarnje propovijedi pape Franje, koje su postale jedan od najkarakterističnijih vidova njegova pontifikata, nastaju tu, spontano, i predstavljaju živo srce njegova pastorala, poruke pune značenja koje se pozivaju na samu srž evanđelja. Ne treba ih međutim čitati samo kao niz ugodnih razmišljanja jer one sadržavaju i snažne riječi, počesto i vrlo određena “upozorenja”. No ponajprije nas vode kroz svakodnevne borbe: protiv “kneza ovoga svijeta”, u hrvanju duše s Bogom, u životnim izazovima.

Dodatna je vrijednost ovih homilija u tome što su izrečene na poseban način: originalnim i neposrednim stilom, jednostavnim i jasnim izričajem prepunim slika i metafora. Ove su stranice stoga poput prisna razgovora: izravno se obraćaju svakomu srcu progovarajući o konkretnim i uobičajenim životnim situacijama pa iz njih svi mogu obilno crpsti i intimno upijati razborite savjete i pouke za svakodnevni život.

ISBN 978-953-235-386-0

VERBUM

9 789532 35 3860

98 kn

www.verbum.hr