Istinska veličina nije u izvanrednim sposobnostima ni u iznimnim postignućima, niti se odnosi na položaj na vrhu. Veličina nije rezervirana za elitu. Riječ je o ljudskom i duhovnom rastu, putu ostvarenja na koji su svi pozvani, bez obzira na mjesto u društvu ili organizaciji. Onaj tko je uistinu velik na pravi način upravlja svojim životom te istovremeno drugima omogućuje da rastu i postignu vlastitu veličinu. To podrazumijeva velikodušnost (spremnost da se uhvatimo ukoštac s velikim zadaćama koje su pred nama) i poniznost (spremnost služenja i pomaganja drugima). Upravo tim ključnim liderskim vrlinama bavi se u ovoj knjizi poznati konzultant i stručnjak za vodstvo Alexandre Havard, autor uspješnica Istinsko vodstvo i Od temperamenta do karaktera. Usvajanje ovih vrlina može preobraziti vaš život, dati mu novo značenje i dovesti do istinskoga razvoja osobnosti, istinske veličine. Zajedno s praktičnim koracima i točkama za samoispitivanje ova knjiga ne samo da će vas nadahnuti, već će vas i sigurno usmjeriti prema velikodušnijem, ispunjenijem životu.
Alexandre Havard STVORENI ZA VELIČINU
Alexandre Havard Alexandre Havard
ISTINSKO VODSTVO
STVORENI ZA VELIČINU Put osobne izvrsnosti Liderstvo, velikodušnost i služenje
VERBUM Split, 2013.
Biblioteka:
Posebna izdanja 198. Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Alexandre Havard, Created for Greatness: The Power of Magnanimity Copyright © 2014 by Alexandre Havard © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2023. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Izvršna urednica: Katarina Gugić Prijevod: Ivan Peček Lektura: Anđa Jakovljević Dizajn korica: Hana Malenica i Frane Balta Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. ISBN: 978-953-235-824-7 CIP zapis dostupan u katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 190804053.
„U ovom moralno izopačenom stoljeću – u kojem su europskim društvom zavladale lijenost, egzistencijalna malodušnost i sumnja, kada posvuda vlada bizarna mješavina mržnje prema životu i straha od smrti, kada najbolji među nama sjede besposleni, opravdavajući svoju lijenost i razvrat nedostatkom jasnih životnih ciljeva – nadahnuti pojedinci potrebni su nam kao Sunce. Oni su živi dokaz da još uvijek postoje ljudi višega reda, ljudi junačkih djela, vjere i jasno definiranih ciljeva.“ Anton Pavlovič Čehov
AUTOROVA UVODNA RIJEČ
Godine 1983. napravio sam stanku od studija prava u Parizu kako bih proveo nezaboravan mjesec s Elenom, svojom pratetom iz Gruzije, i njezinim sinom Thamazom. Živjeli su u Tbilisiju, glavnom gradu Gruzijske Sovjetske Socijalističke Republike. Godine 1990., kad sam opet došao tamo, Sovjetski je Savez bio pred raspadom, a teta Elena bila je umrla. Bio sam potresen kad sam saznao da se Thamaz još nije u potpunosti oporavio od toga gubitka. Svoju je majku volio najviše na svijetu. Neprestano je bio uz nju, još od onoga užasnog dana 1938. kada mu je oca uhitila i ubila komunistička tajna policija. Thamaz je tada imao deset godina. Jedne smo se večeri zaputili posjetiti grob tete Elene. Thamaz je sjedio za upravljačem svoga sovjetskog žigulija. Što smo se više približavali groblju, bio je sve emotivniji. Padala je kiša i cesta je bila skliska. Vozili smo se uskim brdskim putem, a već je bila pala noć. Odjednom se Thamaz okrenuo prema meni i upitao me: „Bojiš li se?“ „Ne!“ rekao sam. Bilo me je stid odgovoriti drugačije. Na moje zaprepaštenje, nagazio je papučicu gasa. Jedva sam uspio zazvati svoga anđela čuvara, a automobil je već sletio s ceste i survao se u provaliju da 7
AUTOROVA UVODNA RIJEČ
bi nekoliko sekunda kasnije sletio usred brdskoga groblja. Žiguli je zaglavio među dva nadgrobna spomenika, vjetrobransko mu se staklo rasulo u komadiće. Pri izlasku iz vozila morali smo biti iznimno oprezni kako se ono ne bi zajedno s nama prevalilo na drugu stranu. Svega nekoliko metara naprijed zjapio je ponor kojem nisam vidio dna. Izvukavši se oprezno iz automobila, bez riječi smo se pješice zaputili nizbrdo. Putem nismo vidjeli nijedno vozilo. Thamaz je na kraju rekao: „Šteta što smo uništili nadgrobne spomenike koji ne pripadaju nama.” Sat kasnije uspjeli smo zaustaviti jedan automobil koji nas je pristao odvesti u Tbilisi. Bila su dva sata ujutro. Sljedećih sam nekoliko dana razmišljao o toj pustolovini. Iako je loše završilo, moglo je biti puno gore. Thamaz me je razočarao, ali mu nisam govorio ništa. Na kraju sam shvatio da je taj šezdesetogodišnjak već odavno – vjerojatno u dobi od deset godina, kad mu je sovjetski KGB uhitio oca – izgubio ne samo smjer u životu, već i osjećaj za život kao takav. Često mislim na Thamaza i na milijune ljudi koji na ovaj ili onaj način pate zbog posljedica ideoloških projekata 20. stoljeća. Razmišljam o posvemašnjoj praznini i pustoši koju su ti projekti stvorili u srcima te o trenutnoj svjetskoj politici koja, usredotočena isključivo na ekonomiju, samo pogoršava njihovu patnju. Mislim i na sve one koji su, za razliku od Thamaza, osjetili toplinu doma zato što su odrasli uz oca 8
AUTOROVA UVODNA RIJEČ
i majku koji su ih s ljubavlju odgajali u istini, slobodi i kreposti, a koji, unatoč tim prednostima, iz ovoga ili onog razloga nisu u potpunosti shvatili veličinu svoje odgovornosti pred Bogom i ljudima te su okrenuli leđa svom pozivu ili ne nastoje otkriti i ispuniti svoje životno poslanje. Upravo tim muškarcima i ženama, i mladima i ne tako mladima, posvećujem ovo djelo.
9
UVOD
U knjizi Istinsko vodstvo: put osobne izvrsnosti*, objavljenoj 2007. u Sjedinjenim Američkim Državama, izložio sam svoju viziju liderstva. Ta se vizija može sažeti ovako: 1) Autentično liderstvo mora se temeljiti na autentičnoj antropologiji, onoj koja uključuje aretologiju, znanost o vrlinama. Vrlina je navika uma, volje i srca koja nam omogućuje postizanje osobne izvrsnosti i učinkovitosti. Liderstvo je bitno povezano s vrlinom. U prvom redu zato što vrlina stvara povjerenje – sine qua non vodstva. Drugo, zato što je vrlina (engl. virtue), koja dolazi od latinske riječi virtus, „snaga“ ili „moć“, dinamična sila koja povećava sposobnost vođe da djeluje. Vrlina omogućava vođi da čini ono što ljudi očekuju od njega. 2) Velikodušnost i poniznost, koje su ponajprije vrline srca, čine samu bit liderstva. Velikodušnost je navika da se teži velikim stvarima. Vođe su velikodušni u svojim snovima, vizijama i u osjećaju za misiju i poslanje, kao i u sposobnosti da sebi samima i onima oko sebe *
Havard, A., Virtuous Leadership: An Agenda for Personal Excellence, Scepter Publishers, New York, 2007. [Hrv izdanje: Havard, A., Istinsko vodstvo: Put osobne izvrsnosti, Split, Verbum, 2013.]
11
STVORENI ZA VELIČINU
postave izazove. Poniznost je navika služenja drugima. Biti ponizan znači vući, a ne gurati; poučavati, a ne naređivati; nadahnjivati, a ne grditi. Dakle, liderstvo se manje sastoji u pokazivanju svoje snage, a više u poticanju drugih. Prakticirati poniznost znači omogućiti drugima da razviju svoju veličinu i znači osposobiti ih da ostvare sav svoj potencijal. U tom smislu vođe su uvijek učitelji i roditelji. Njihovi su „sljedbenici“ oni kojima služe. Velikodušnost i poniznost vrline su vlastite vođama, a zajedno čine srž liderstva. 3) Razboritost (praktična mudrost), hrabrost, vladanje sobom i pravednost, koje su uglavnom vrline uma i volje, temelji su liderstva. Razboritost vođi povećava sposobnost donošenja ispravnih odluka; hrabrost mu omogućava da se drži željenoga puta i odoli svim vrstama pritisaka; vladajući sobom on uspijeva emocije i strasti podložiti duhu i njihovu energiju preusmjeriti k ispunjenju svoga poslanja; pravednost ga tjera da svakom da što mu pripada. Ako ove četiri glavne vrline i nisu u pravom smislu riječi srž liderstva, ipak čine njegov temelj bez kojega ono nije ništa. 4) Vođa se ne rađa; vođom se postaje. Vrlina je navika koja se stječe praksom. Liderstvo je pitanje karaktera (vrline, slobode, razvoja), a ne temperamenta (biologije, uvjetovanosti, stagnacije). Temperament može pogodovati razvijanju nekih vrlina, a ometati razvoj drugih. Međutim, u određenom trenutku vođa karakte12
UVOD
rom nadvlada vlastiti temperament tako da on više ne dominira njim. Temperament nije prepreka liderstvu; nedostatak karaktera, tj. moralne snage koja nas sprečava da budemo robovi biologije, sasvim sigurno jest. 5) Vođa ne vodi pomoću potestas, tj. moći koja proizlazi iz njegove službe ili funkcije. On vodi pomoću auctoritas, moći koja proizlazi iz karaktera. Oni koji vode uz pomoć potestas, jer im nedostaje autoriteta, samo su nominalno vođe. To je začarani krug: onaj kome nedostaje autoriteta (auctoritas) sklon je zloupotrebi moći (potestas), uzrokujući slabljenje svoga autoriteta i tako sam sebi priječi put prema tome da postane istinski vođa. Uloga vođe nema veze s činom, položajem ili time da se u nečem bude prvi. Biti vođa način je života, a tako može živjeti svatko, bez obzira na položaj u društvu ili bilo kojoj organizaciji. 6) Za rast u vrlini moraju djelovati srce, volja i um: srcem razmišljamo o vrlini kako bismo uvidjeli njezinu unutarnju ljepotu i žarko je željeli; uz pomoć volje razvijamo naviku ponašanja u skladu s vrlinom; umom prakticiramo sve vrline istovremeno, obraćajući posebnu pozornost na razboritost, koja je vodič svih vrlina. 7) Prakticirajući vrline vođa sazrijeva u prosudbama, emocijama i ponašanju. Znakovi zrelosti jesu samopouzdanje, dosljednost, psihološka stabilnost, radost, optimizam, prirodnost, sloboda, odgovornost i nutarnji mir. Vođe nisu ni skeptici ni cinici; oni su realisti. To znači da 13
STVORENI ZA VELIČINU
imaju sposobnost njegovati plemenite težnje svoje duše unatoč osobnim slabostima. Realisti se ne prepuštaju slabostima; oni ih prevladavaju prakticiranjem vrlina. 8) Vođe odbijaju utilitaristički pristup vrlinama. Oni ne njeguju vrline zato da bi postali učinkovitiji u poslu. Oni njeguju vrline kako bi se ostvarili kao ljudska bića. Ni mi ne nastojimo rasti u vrlinama zato da bismo postali učinkovitiji u onom što radimo; povećana učinkovitost samo je jedna od mnogih posljedica vrline. 9) Vođe prakticiraju etiku utemeljenu na vrlinama, a ne etiku utemeljenu na pravilima. Etika utemeljena na vrlinama ne niječe da su pravila valjana; međutim, ustvrđuje da je bit etike nešto drugo. Pravila moraju služiti vrlini. Etika utemeljena na vrlinama osnova je kreativnosti vođe jer dovodi do njezina razvoja. 10) Prakticiranje kršćanskih vrlina, odnosno kreposti vjere, nade i ljubavi snažno utječe na liderstvo. Ove nadnaravne kreposti uzdižu, jačaju i preobražavaju naravne vrline velikodušnosti i poniznosti, koje su srž liderstva, te naravne vrline razboritosti, hrabrosti, vladanja sobom i pravednosti, koje su temelji liderstva. Svako proučavanje liderstva koje ne bi uzelo u obzir nadnaravne kreposti bilo bi nepotpuno. U djelu Stvoreni za veličinu produbit ćemo temu obrađenu u Istinskom vodstvu. Ove dvije knjige zajedno čine jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu. 14
UVOD
Trebale su mi dvije godine podrobna istraživanja da shvatim da su velikodušnost i poniznost vrline vlastite vođama. Do ovoga sam zaključka došao nakon što sam proučio živote i ponašanje razmjerno velikoga broja vođa. Dvije godine posvećene dvjema riječima – to zvuči prilično grozno. Doista, i bilo bi grozno da su bile u pitanju dvije obične riječi. Međutim, velikodušnost i poniznost riječi su bogate značenjem, riječi koje posjeduju golemu emocionalnu i egzistencijalnu snagu, riječi koje idu ravno u srce zato što utjelovljuju životni ideal – ideal veličine i služenja. Uvidio sam da je liderstvo životni ideal zato što su velikodušnost i poniznost, konkretne vrline na kojima se temelji, same po sebi životni ideali. To me otkriće iznenadilo i oduševilo. Svoje postupke čovjek može i treba temeljiti na razboritosti, hrabrosti, vladanju sobom i pravednosti, ali svoje postojanje može temeljiti samo na velikodušnosti i poniznosti, na idealu veličine i idealu služenja – drugim riječima, na idealu liderstva. Velikodušnost je žeđ za ispunjenim i intenzivnim životom; poniznost je žeđ za ljubavlju i žrtvom za druge. Svjesno ili nesvjesno, svako ljudsko srce osjeća tu žeđ za životom i ljubavlju. Velikodušnost i poniznost su sine qua non osobnoga ispunjenja. Velikodušnost i poniznost neraskidivo su povezane. Čine jedinstven ideal: ideal dostojanstva i veličine čovjeka. Velikodušnost afirmira naše vlastito dostojanstvo i veličinu; poniznost afirmira dostojanstvo i veličinu drugih. 15
STVORENI ZA VELIČINU
Velikodušnost (tj. veličina srca) i poniznost plodovi su istinskoga razumijevanja čovjekove vrijednosti; malodušnost, uskogrudnost (tj. malenost srca), koja sprečava čovjeka da razumije samoga sebe, i oholost, koja ga sprečava da razumije druge, proizlaze iz pogrešna razumijevanja čovjekove vrijednosti. Liderstvo je životni ideal koji prepoznaje, usvaja i promiče istinu o čovjeku.
16
SADRŽAJ
AUTOROVA UVODNA RIJEČ .................................. 7 UVOD ............................................................................ 11 Poglavlje 1. IDEAL VELIKODUŠNOSTI .................. 17 Afirmacija vlastitoga dostojanstva i veličine ...... 17 Djelatna vrlina ...................................................... 20 Najviši oblik nade ............................................... 24 Velikodušnost i poniznost idu ruku pod ruku.. 28 Neka vam namjere budu čiste ............................. 32 Velikodušnost nije megalomanija ...................... 33 Velikodušnost i samopoštovanje dvije su različite stvari ........................................................ 34 „Vrlina mladosti“ .................................................. 35 Vrlina koja može obuhvatiti sav život ............... 38 Poglavlje 2. IDEAL PONIZNOSTI ............................. 41 Veliki postajemo pomažući drugima da postanu veliki .................................................. 42 Michelinov primjer ............................................... 43 Poniznost kao ideal .............................................. 47 Poglavlje 3. RAZVIJANJE MORALNOGA OSJEĆAJA ............................................................. 49 Slušajte svoju savjest i budite joj vjerni .............. 49 109
SADRŽAJ
Više radite na sebi nego na svojim idejama ...... 52 Više radite na svom karakteru nego na ponašanju ................................................ 55 Poglavlje 4. RAZVOJ VELIKODUŠNOSTI .............. 59 Potražite čovjeka, pravoga čovjeka .................... 59 Dopustite da ljepota prodre u vaš duh ............... 64 Otkrijte svoje poslanje i živite ga ....................... 65 Budite svjesni svoga talenta i umnožite ga ........ 68 Svu snagu posvetite svojem poslanju .............. 69 Ne bojte se neuspjeha ........................................... 71 Dajte krila svojoj mašti ........................................ 73 Odbacite hedonizam ............................................ 74 Odbacite sve oblike egalitarizma ........................ 75 Tražite veličinu u svakodnevnom životu .......... 77 Poglavlje 5. RAST U PONIZNOSTI .......................... 81 Priznajte da ste ništa (metafizička poniznost) ... 81 Priznajte svoju slabost (duhovna poniznost) .... 82 Priznajte svoje dostojanstvo i veličinu (ontološka poniznost) .......................................... 84 Priznajte svoje talente i upotrijebite ih (psihološka poniznost) ......................................... 85 Priznajte dostojanstvo i veličinu drugih (bratska poniznost) ............................................... 87 ZAKLJUČAK ................................................................ 91 DODATAK 1.: Praktični koraci .................................. 93 UPITNIK ................................................................ 95 Velikodušnost ................................................... 95 110
SADRŽAJ
Poniznost ........................................................... 97 Razboritost ........................................................ 99 Hrabrost ........................................................... 101 Vladanje sobom ............................................... 102 Pravednost ....................................................... 103
DODATAK 2.: Odgovor na kritike .......................... 105
Alexandre Havard (r. 1962.) direktor je centra European Center for Leadership Development i utemeljitelj instituta Virtuous Leadership Institute (www.hvli.org), čiji je najpoznatiji liderski program Kreposno vodstvo, odnosno Liderstvo zasnovano na vrlini, po kojem se osobna i poslovna izvrsnost temelje na klasičnim vrlinama. Vodio je seminare na temu liderstva u zemljama diljem svijeta za poslovne ljude, odgojitelje, javne dužnosnike i studente menadžmenta. Diplomirao je pravo na jednom od najprestižnijih francuskih pravnih fakulteta i radio je kao odvjetnik u nekoliko europskih zemalja. Njegova autorska djela prevedena su na mnoge svjetske jezike, a na hrvatskom su u Verbumovoj nakladi dostupne knjige Istinsko vodstvo i Od temperamenta do karaktera.
„Velikodušnost i poniznost, koje su ponajprije vrline srca, čine samu bit liderstva. Velikodušnost je navika da se teži velikim stvarima. Poniznost je navika služenja drugima. Velikodušnost (tj. veličina srca) i poniznost plodovi su istinskoga razumijevanja čovjekove vrijednosti; malodušnost, uskogrudnost (tj. malenost srca), koja sprečava čovjeka da razumije samoga sebe, i oholost, koja ga sprečava da razumije druge, proizlaze iz pogrešna razumijevanja čovjekove vrijednosti. Liderstvo je životni ideal koji prepoznaje, usvaja i promiče istinu o čovjeku.“ Alexandre Havard