Fulton j. sheen
Benedict J. Groeschel za svrhovit život
Ključ
Kako osobne nesavršenosti upotrijebiti za duhovni rast VERBUM
Svi želimo biti sretni, no ipak se čini da često sami uzrokujemo nesreću i sebi i drugima. Čak i kada to nije slučaj, naše živote neizbježno sačinjavaju tuga i razočaranje. Postavlja se pitanje kako ćemo reagirati; hoćemo li biti cinični i pokušati, pod svaku cijenu, prigrabiti što više površnih i kratkotrajnih zadovoljstava ili ćemo priznati kako smo ipak stvoreni za nešto više?! U ovomu izvrsnom djelu slavni Fulton Sheen tumači tajnu istinske sreće i koji su nužni koraci u njezinu postizanju. Na tomu putu itekako je važan autentičan duhovni život, a on podrazumijeva puno više od vršenja zapovijedi, čitanja Biblije ili nasljedovanja Isusa. Sheen objašnjava da kršćanstvo nije etički sustav, skup pravila ili dobrih uputa koje treba provesti u praksu. Kršćanstvo se prvenstveno sastoji u osobnomu odnosu s Isusom, a duhovni život podrazumijeva da budemo nanovo stvoreni i pridruženi novomu, višem životu – nadnaravnom životu milosti. To je put kojim možemo doći do istinske sreće i uspostaviti novu vrstu odnosa sa samim sobom i drugima – odnos djece Božje, po Isusu Kristu. Savjeti i ideje, kao i jasni koraci i smjernice čine ovu knjigu korisnim suputnikom u propitivanju vlastitoga života kao i u potrazi za njegovim konačnim smislom.
Fulton J. Sheen STVORENI ZA SREĆU
Biblioteka:
Posebna izdanja 134. Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Fulton J. Sheen, Remade for Happiness: Achieving Life’s Purpose Through Spiritual Transformation © Copyright: The Estate of Fulton J. Sheen/The Society for the Propagation of the Faith www.onefamilyinmission.org © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2018. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prijevod: Ivana Krencer, prof. Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj Knjiga je objavljena uz potporu Grada Splita. ISBN 978-953-235-626-7 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170530023.
Fulton J. Sheen
STVORENI ZA SREĆU Ključ za svrhovit život
VERBUM
Predgovor
Televizijska mreža DuMont morala je ispuniti rupu u rasporedu, termin u 20 sati koji se trebao mjeriti s televizijskim titanima na drugim mrežama. Nijedna emisija nije imala šanse za uspjeh u tomu udarnom terminu koji je TV industrija žargonski prozvala „smrtonosnim”. U duhu služenja narodu televizijska kuća DuMont ponudila je vjerski program u kojemu su se iz emisije u emisiju izmjenjivali jedan rabin, jedan protestantski pastor i jedan katolički biskup po imenu Fulton Sheen. Dvije od ove tri emisije nikada nisu privukle pozornost i na kraju su se ugasile. No nešto se neobično dogodilo s trećom. Život je vrijedan življenja, emisija biskupa Sheena, privukla je pažnju. Odmah je stekla publiku koja se vrlo brzo umnogostručila i eksponencijalno rasla u mjesecima i godinama koje su uslijedile. Usprkos večernjemu terminu, usprkos naizgled neuzbudljivu sadržaju te usprkos velikim proračunima i blještavoj produkciji konkurentskih emisija na drugim programima, gledatelji diljem Amerike počeli su organizirati svoje večeri oko biskupa koji je govorio o vjeri i pri tome crtao kredom po ploči. U roku od dva mjeseca broj programa koji su prenosili ovu emisiju narastao je s tri na petnaest. Samo četiri godine kasnije Život je vrijedan življenja imao 5
STVORENI ZA SREĆU
je višemilijunsku publiku. U pretrpane poštanske pretince svakoga je tjedna stizalo gotovo deset tisuća pisama gledatelja. Biskup Sheen dobio je nagradu Emmy za „najistaknutiju televizijsku osobnost”. Za njegovu se emisiju nikada nije očekivalo da će steći ikakvu popularnost – a kamoli postati konkurencija mega-zvijezdama kao što su bili Milton Berle i Frank Sinatra – no ipak je Sheen preskočio Sinatru na ljestvici popularnosti, a s vremenom je prestigao i Berlea. Potpuno neočekivan i meteorski uspon biskupa Fultona Sheena jedna je od najdojmljivijih priča u povijesti televizije. Medijski analitičari pripisuju biskupov šokantan uspjeh njegovoj nenadmašnoj govorničkoj vještini. Vjerski promatrači nalaze izvor u milosti Božjoj. Dakako da su i Sheenov dar i božanska intervencija bili čimbenici njegova uspjeha, ali postoji još jedno, često previđano objašnjenje zašto je cijela nacija pratila skromnu emisiju katoličkoga biskupa: Sheen je znao tajnu sreće. Preuzvišeni otac nadbiskup Fulton Sheen živio je u vrijeme rađanja kulturne revolucije koja će doseći svoj vrhunac 1960-ih i 1970-ih godina i bio je jedan od prvih koji ju je uočio. On je osjetio prva podrhtavanja društvenoga prevrata koji će na kraju potresti čitav zapadni svijet. Proročki je predvidio da će zbog napuštanja judeokršćanskih vrijednosti ljudske duše doći u opasnost, ali još više – da će ljudi biti nesretni. Stvoreni za sreću, knjiga izvorno objavljena 1946. godine pod nazivom Predgovor vjeri (Preface to Reli6
PREDGOVOR
gion), Sheenova je baklja upozorenja narodu koji je prepušten slučaju. Snažnim i otvorenim proznim izričajem on sustavno razlaže kako će kultura koja traži zadovoljstvo u svjetovnim zabavama postati kultura nemira i jada. Sheen knjigu započinje arhetipskim opisom u kojemu dijete prima obilje božićnih darova, ali na koncu shvaća da još uvijek nije u potpunosti zadovoljno. Odatle čitatelja korak po korak vodi kroz analizu pitanja zašto se istinsko ispunjenje može pronaći samo u Bogu, po njegovoj Crkvi. Svako kratko poglavlje obiluje zadivljujućim uvidima kojih se ne bi postidjeli ni opsežni filozofski tomovi pa ipak, Sheen ih iznosi pristupačnim stilom tako da imate dojam da razgovarate uz kavu s ljubaznim župnikom. Sheen je bio čovjek svojega vremena pa su današnjemu čitatelju možda smiješne reference na davno prohujalu kulturu u kojoj su muškarci skidali šešir u znak poštovanja prema ženama, a djeca očevima poklanjala čokoladne cigare za peni. Pa ipak, čitatelj osjeća da je Sheen svjestan prolaznosti vlastitoga doba i da bi i sam nadbiskup prvi predvidio da će društveni konstrukti na koje se referira zastarjeti već za pola stoljeća. U 14. poglavlju on piše: „Vaše će znanje zastarjeti; vaše će statistike već idući mjesec biti stare; teorije koje ste naučili na fakultetu već jesu zastarjele. Ali ljubav nikada ne zastarijeva.” Sheenovi su uvidi bezvremenski. Mudrost koju je izvorno iznio u ovoj knjizi ista je ona mudrost koja je desetljeće kasnije učinila ovu jednostavnu televizijsku emisiju velikom uspješnicom i koja knjigu Stvoreni za sreću čini obveznim štivom za svakoga 7
STVORENI ZA SREĆU
tko živi u 21. stoljeću, razdoblju post-kršćanske kulture. Ta mudrost nije ograničena određenim vremenom ni mjestom na svijetu jer ona uopće nije od ovoga svijeta. Možda je to najbolje sročio Milton Berle. Upitan o milijunima gledatelja koje je Sheen odvukao od njegove, konkurentske, emisije Berle se našalio: „On ima bolje tekstopisce – Mateja, Marka, Luku i Ivana!” Sheen se vraća na temeljne istine o ljudskome iskustvu – tko smo mi, tko je Bog, kako možemo naći ispunjenje – i tako zapravo nudi priručnik za ljudske duše. Taj priručnik nije biskupova rukotvorina, nego artikulacija onoga što je objavio sam Bog po svojoj Riječi i Crkvi. Ovakva nam je knjiga očajnički potrebna u naše doba, doba u koje kao da ne može biti više zbrke oko toga što znači biti čovjek i što znači biti sretan. Njegova je poruka iznimno snažno odjeknula među ljudima njegova vremena, ali upravo smo danas, više no ikada, potrebni njegova uvjerljiva, jezgrovita tumačenja tajne istinske sreće. Jennifer Fulwiler
8
JESI LI SRETAN?
1.
Jesi li sretan?
Kada biste ugledali mase ljudi kako se vuku preko polja s pijucima u rukama i tavama ovješenima o rame, zaključili biste da ti ljudi nisu pronašli sve zlato koje su htjeli. Kada biste ugledali vojske medicinskih sestara i liječnika kako voze kola hitne pomoći ili hitaju s nosilima u rukama, zaključili biste da zdravlje još nije pronađeno. Ugledate li ljude kako se tiskaju u kazališta, kako pune koktel-barove ili nemirna duha traže nova uzbuđenja, zaključili biste da još nisu pronašli zadovoljstvo jer inače ne bi tragali za njim. Sama činjenica da možeš zamisliti sreću veću od ove što je posjeduješ dokaz je da nisi zadovoljan. Da si savršen, bio bi sretan. Nema sumnje da si u nekomu trenutku života postigao ono za što si mislio da će te učiniti sretnim, ali kada si dobio ono što si želio – jesi li bio sretan? Sjećaš li se kako si se žarko radovao Božiću dok si bio dijete? Mislio si da ćeš biti tako sretan kada budeš držao tanjur pun kolača, kada ti ruke budu prepune igračaka, a u očima ti budu poigravala svjetla lampica s božićne jelke! Božić je došao i nakon što si pojeo svoju porciju kolača, ugasio i posljednju božićnu lampicu i naigrao se 9
STVORENI ZA SREĆU
igračkama sve dok ti nisu dosadile, popeo si se u krevet i u najdubljemu djeliću srca zaključio da na neki način ipak nije sve ispalo baš onako kako si očekivao. Nisi li dosada bezbroj puta proživio ovo iskustvo? Radosno si iščekivao i putovanja, ali dok su te umorne noge nosile kući, sam bi sebi priznao da su ti dva najsretnija dana bila dan kada si krenuo od kuće i dan kada si se vratio. Možda si mislio da će te brak dovesti do savršene sreće. A sada priznaješ da, iako ti brak jest donio određenu mjeru sreće, danas uzimaš supružnikovu ljubav zdravo za gotovo. Zašto sve ljubavne pjesme govore o tome „kako sretni ćemo biti”? Tko je ikada čuo pjesmu o tome „kako li smo samo sretni”? Osoba koju voliš može biti sunce svih tvojih radosti, ali prije ili kasnije – netko se razočara. „Promatrajući kako je svojoj dragoj pripisao više nego što je primjereno pripisati smrtnicima.” Lukrecije Onaj tko stoji kraj izvora nikada nije žedan. Možda si želio bogatstvo. Stekao si ga, a sada se bojiš da ćeš ga izgubiti. „Zlatno sedlo ne čini dobra konja.” Čovjekova sreća zaista nije u obilju stvari koje posjeduje. Možda si želio biti slavan. Postao si slavan, a onda si otkrio da je ugled poput lopte: čim se zakotrlja, ljudi je počnu šutati uokolo. Činjenica jest: želiš biti savršeno sretan, ali nisi. Tvoj je život niz razočaranja, udaraca i otrježnjenja. 10
JESI LI SRETAN?
Kako si reagirao na ova razočaranja? Postao si ili cinik ili vjernik. Ako si postao cinik, odlučio si da iz života, budući da je on zamka i obmana, trebaš izvući što je više moguće zabave. U tome slučaju grabiš svaki podražaj i uzbuđenje koje ti nude tvoja osjetila i tako pretvaraš svoj život u neprekidnu potragu za onime što bismo mogli nazvati „dobra zabava”. U suprotnome, na razočaranja si reagirao tako da si postao vjernik i rekao: „Ako želim sreću, to znači da sam sigurno stvoren zato da je zadobijem. Ako sam se ovdje razočarao, moguće je da sreću tražim na pogrješnim mjestima. Moram je potražiti negdje drugdje, naime, u Bogu.” U ovome je zabluda prve reakcije: u vjerovanju da je svrha života izvući iz njega što je više moguće zadovoljstava. Bio bi to ispravan stav da si samo životinja. Ali ti imaš i dušu i tijelo. Dakle, u tvojemu životu postoje i radosti i zadovoljstva. A golema je razlika između radosti i zadovoljstva. Zadovoljstvo je od tijela, radost je od uma i srca. Nekima jastog Newburg pruža zadovoljstvo, ali čak ni većina strastvenih obožavatelja jastoga ne će reći da ih je učinio radosnima. Od previše zadovoljstava brzo se umorimo, no nikada se ne umaramo od radosti. Dječak misli da nikada ne bi mogao dobiti previše sladoleda, ali uskoro otkriva da sav taj sladoled nema više gdje stati. Zadovoljstvo možemo primati do te mjere da ono prestaje biti zadovoljstvo; prijeđe li tu granicu, može se čak pretvoriti u neugodu i bol kao, na primjer, kod škakljanja ili opijanja. No radost dobre savjesti, ili ra11
STVORENI ZA SREĆU
dost primanja prve pričesti, ili otkriće istine – to se nikada ne pretvara u bol. Čovjeku se može zavrtjeti u glavi od uživanja u piću, ali nitko nikada nije dobio vrtoglavicu od radosti molitve. Svjetlo može biti toliko jarko da ošteti oko, ali ni jedna ideja nikada nije bila tako jaka da bi ubila um; u stvari, što je jača i jasnija ideja, to je veća radost koju donosi. Ako, dakle, živiš za užitke, propuštaš radosti života. Osim toga, jesi li primijetio da što je tvoja želja za užitkom veća, zadovoljstvo koje proizlazi iz užitka se smanjuje? Ovisnik, da bi održao jednaku razinu užitka, mora povećavati svoju dozu. Misliš li da je životna filozofija koja se temelji na zakonu opadajućih prinosa ispravna? Ako si doista stvoren za užitak, zašto se onda tvoj kapacitet za užitak s godinama smanjuje umjesto da se povećava? Zatim, jesi li primijetio da su tvoji užitci veći u očekivanju nego u ostvarenju? Kod radosti duha upravo je suprotno. Križ je, na primjer, neprivlačan kao mogućnost, ali sladak je kada ga zadobiješ. Judi je mogućnost da dobije trideset srebrnjaka bila privlačna, ali je tih trideset srebrnjaka na kraju odbacio. Dobio je ono što je htio, no to ga je ispunilo gađenjem. Ako je tvoja životna filozofija trajno se zabavljati, sigurno si već odavno otkrio da se nikada ne možeš doista dobro zabaviti jer si neprekidno u potrazi za srećom koja ti stalno izmiče. Izvrneš stvari pa učiniš da se tvoja sreća sastoji u potrazi za srećom, a ne u samoj sreći, baš kao što toliko modernih profesora više voli tražiti istinu nego pronaći je. Tako se posti12
JESI LI SRETAN?
že samo to da u najvećemu zadovoljstvu osjećaš najveću glad. Kada prvo uzbuđenje posjedovanja nečega nestane i dođe do prezasićenosti, tvoja jedina sreća postaje potraga za još više imanja. Okrećeš stranice života, ali nikada ne pročitaš cijelu knjigu. Upravo zato oni koji žive samo za užitak u srednjim godinama postaju cinici. Cinik se definira kao onaj koji svemu zna cijenu, ali ničemu ne poznaje istinsku vrijednost. Cinik krivi sve, samo ne sebe. Tako, ako si u braku, možeš reći: „Da mi je drugi muž ili druga žena, bio bih sretan.” Ili kažeš: „Da mi je drugi posao…”, ili: „Da odem u drugi noćni klub…”, ili: „Da živim u drugomu gradu, bio bih sretan.” U svakom slučaju, sreću proglašavaš nečime što je izvan tebe. Nije ni čudo što nikada nisi sretan. Juriš za fatamorganama dok te ne pretekne smrt. Nikada ne ćeš naći sreću za kojom čezneš jer su tvoje želje međusobno u sukobu. Ali iako te oglasi pozivaju: „Jedi i pleši”, ipak ne možeš činiti obje ove stvari istodobno. Neki su užitci isključivi – ne možemo ih primati u društvu s drugima. Ne možeš uživati u dobroj knjizi i nogometnoj utakmici u isto vrijeme. Ne možeš napraviti dvostruki sendvič od užitka plivanja i skijanja. Čak ni najbolji užitci, kao što su uživanje u dobroj glazbi i književnosti, ne mogu trajati neprekidno jer ih čovjek nije u stanju uživati bez predaha. Možda im se možemo bezgranično vraćati, no ne možemo ih bezgranično primati.
13
STVORENI ZA SREĆU
„‘Više! Više!’ vapaj je zabludjele duše: manje od svega ne može zadovoljiti čovjeka.” W. Blake Cijeli je tvoj život neuredan i jadan ako ga temeljiš na načelu neprekidne dobre zabave, i to jednostavno zato što je sreća nusproizvod, a ne cilj; ona je djeveruša, a ne nevjesta; proistječe iz nečega drugog. Ne jedeš zato da bi bio sretan; sretan si zato što jedeš. Slično tome, sve dok ne saznaš koja je tvoja svrha u životu, nikada se ne ćeš uistinu dobro provesti. Najveća prepreka za sreću na cijelome svijetu jest vrijeme – ne samo zato što zbog njega moraš primati užitke u slijedu, nego i zato što ne možeš biti uistinu sretan sve dok ne postaneš nesvjestan prolaznosti vremena! Što više gledaš na sat, to si manje sretan! Što više uživaš, manje si svjestan proteka vremena. Ti kažeš: „Vrijeme je prošlo za tren.” Možda, dakle, tvoja sreća ima veze s vječnošću! Možeš pronaći sreću i u vremenu, ali ono za čime uistinu čezneš jest bezvremenska Radost. Druga reakcija na razočaranje puno je razumnija. Ona počinje pitanjem: „Zašto sam razočaran?”, a zatim slijedi: „Kako mogu izbjeći razočaranje?” Zašto si razočaran? Zbog golema nesrazmjera između tvojih želja i njihova ostvarenja. Tvoja je duša u nekome smislu beskonačna zato što je duhovna, ali tvoje tijelo i svijet oko tebe su materijalni, ograničeni su, „skučeni, zatočeni, zatvoreni”. Možeš zamisliti planinu od zlata, ali nikada je ne ćeš vidjeti. Možeš zamisliti dvorac od stotinu tisuća soba – jedna 14
JESI LI SRETAN?
soba optočena dijamantima, druga smaragdima, treća biserima – no nikada ne ćeš vidjeti takav dvorac. Na sličan način možeš se veseliti nekomu zemaljskom užitku ili položaju ili životnoj situaciji, ali čim to postigneš, počneš osjećati golem nesrazmjer između ideala kojega si zamišljao i stvarnosti koju posjeduješ. Uvijek slijedi razočaranje. Svaki se zemaljski ideal gubi posjedovanjem. Što je ideal više fizičke naravi, razočaranje je veće; što je više duhovne naravi, razočaranje je manje. To je razlog zašto se oni koji se posvete duhovnim interesima, primjerice potrazi za istinom, nikada ne probude s gorkim okusom u ustima ili osjećajem da su iscrpljeni i ne mogu više. Kada otkriješ razlog svojega razočaranja – a to je razlika između zamišljenoga ideala i njegove realizacije u tijelu ili tvari – ne postaješ cinik. Umjesto toga, možeš poduzeti sljedeći korak i pokušati potpuno izbjeći razočaranja. Nema ništa nenonormalno u tvojoj želji da živiš, ne još dvije godine, nego zauvijek; nema ništa čudno u tome što čezneš za istinom – ne za škrtom istinom koja isključuje i same povijesne činjenice, nego za puninom istine; ne postoji ništa nehumano u tvojoj čežnji za ljubavlju, ali ne samo dok vas smrt ne rastavi, dok se ne zasitite ili udaljite zbog nevjere – nego za ljubavlju koja vječno traje. Pa valjda ne bi mogao ni poželjeti taj Savršeni Život, Savršenu Istinu i Savršenu Ljubav kada oni ne bi postojali? Sama činjenica da uživaš njihove djeliće ukazuje na to da mora postojati cjelina. Nikada ne bi poznavao njihov raspon kada ne bi bilo opse15
STVORENI ZA SREĆU
ga; nikada ne bi hodao u njihovoj sjeni kada ne bi bilo svjetla. Bi li patka imala nagon za plivanjem da nema vode? Bi li djetešce plakalo za hranom da hrana ne postoji? Bi li postojalo oko da nema Ljepote koju možemo promatrati? Bi li postojale uši da nema skladbi za slušanje? I bi li u tebi postojala čežnja za vječnim životom, savršenom istinom i zanosnom ljubavi da savršen Život, Istina i Ljubav ne postoje? Drugim riječima, stvoren si za Boga. Ništa manje od beskonačnoga ne može te zadovoljiti i kada bi netko od tebe tražio da se zadovoljiš s manjim, to bi značilo upropastiti tvoju narav. Kao kada velika plovila, kada se porinu, nesigurno plove plitkim vodama uskoga rukavca rijeke, tako si i ti nemiran unutar granica prostora i vremena, a miran si samo na pučini vječnosti. Tvoj bi um, kako se čini, trebao biti zadovoljan time da vidi jedan list, jedno stablo ili jednu ružu, ali on nikada ne viče: „Dosta.” Tvoja čežnja za ljubavlju nikada nije zadovoljena. Sva je ljubavna poezija krik, uzdah i plač. Što je čišća, više moli; što se više uzdiže nad zemaljskim, više tuguje. Uzvik radosti i zanosa ponekad prekine ovu molbenicu, no samo na trenutak, jer odmah pada natrag u neizmjerno mnoštvo želja. Imaš pravo ispunjavati zemlju pjevom velike čežnje srca jer si stvoren za ljubav. Nema te zemaljske ljepote koja bi te zauvijek zadovoljila jer kada ona izblijedi pred tvojim očima, ti je oživljavaš – još ljepšu – u svojoj mašti. Čak i ako oslijepiš, tvoj će um i dalje projicirati njezinu sliku, bez grješke, bez ograničenja i bez sjene. Gdje je ta 16
JESI LI SRETAN?
idealna ljepota o kojoj sanjaš? Nije li sva zemaljska ljepota tek sjena nečega beskrajno većeg? Ne treba čuditi da je Vergilije htio spaliti Eneidu, a Fidija htio baciti dlijeto u vatru. Što su bliže prilazili ljepoti, činilo im se da im ona sve brže izmiče – jer idealna ljepota nije u vremenu nego u vječnosti. Unatoč svim tvojim naporima da svoje ideale dosegneš ovdje na zemlji, ono vječno ti zadaje muke. Divota večernjega sunca dok zalazi kao „hostija u zlatnu monstrancu zapada”, dašak proljetnoga vjetra, božanska čistoća na Gospinu licu – sve te to ispunja nostalgijom, čežnjom za nečim još ljepšim. S objema nogama na zemlji sanjaš o nebu; biće si vremena, koje prezireš; jednodnevan si cvijet koji čezne da bude vječan. Zašto bi čeznuo za Životom, Istinom, Ljepotom, Dobrotom i Pravdom ako nisi za njih stvoren? Otkuda sve to? Gdje je izvor svjetlosti kada se u podne nađeš na ulici nekoga grada? Nije pod automobilima, autobusima ili nogama prolaznika jer njihovo je svjetlo pomiješano s tamom. Ako želiš pronaći izvor svjetla, moraš ga potražiti u nečemu što u sebi nema nikakve tame ili sjene, naime u čistoj svjetlosti – u Suncu. Isto tako, želiš li pronaći izvor Života, Istine i Ljubavi, moraš ga potražiti u Životu koji nije pomiješan sa svojom sjenom, smrti; potraži ga u Istini koja nije pomiješana sa svojom sjenom, zabludom, te u Ljubavi koja nije pomiješana sa svojom sjenom, mržnjom. Okreni se onome što je Čisti Život, Čista Istina, Čista Ljubav, a to je definicija Boga. Bio si razočaran zato što još uvijek nisi pronašao njega! 17
STVORENI ZA SREĆU
„Kada postojalo bi drugo utočište u svemiru, naša srca dvojila ne bi, u njemu bi našla utih svome nemiru, a ne u Tebi. K’o utamničeni orlovi tresli smo rešetke stvaranja i širom svijeta sezali i tragali ne bismo li našli odmorište svojim nogama na kom nema tebe. I zemlja i zrak i raj i pakao morali su nam reći da drugo utočište ne postoji, tek tada shvatili smo da od tebe nemamo kamo uteći – i postali smo tvoji.” Richard Chenevix Trench Bog je taj kojega tražimo. Tvoja nesreća ne proizlazi iz toga što nisi rođen pod sretnom zvijezdom ili što nisi na visokomu društvenom položaju ili nisi slavan ili nemaš dovoljno vitamina; nisi nesretan zato što ti nedostaje nešto izvan tebe nego nešto unutar tebe. Ne možeš zadovoljiti dušu komadićima pljeve! Kada bi Sunce moglo govoriti, reklo bi da je sretno dok sja; kada bi olovka mogla govoriti, rekla bi da je sretna dok piše – jer to su svrhe za koje su te stvari stvorene. Ti si stvoren za savršenu sreću. To je tvoja svrha. Stoga nije nikakvo čudo što te razočara sve što je manje od Boga. Pa ipak, jesi li primijetio da jednom kada shvatiš da si stvoren za Savršenu Sreću, zemaljski te užit18
JESI LI SRETAN?
ci više ne mogu onako razočarati? Jednostavno, više ne očekuješ da ćeš iz ušiju krmače izvući svilenu torbicu. Jednom kada shvatiš da je Bog tvoj krajnji cilj prestaneš biti razočaran jer više ne polažeš u zemaljske stvari veću nadu od one koju one mogu nositi. Prestaješ tražiti prvorazredne radosti na mjestima na kojima možeš pronaći samo desetorazredne užitke. Počinješ uviđati da su prijateljstvo, bračna radost, uzbuđenje posjedovanja, smiraj dana i večernja zvijezda, remek-djela umjetnosti i glazbe, zlata i srebra zemlje, napori i blagodati života – sve darovi od Boga. On ih je postavio na cestu života da se zamisliš: ako su oni tako lijepi, kakva li tek mora biti Ljepota sama! Namijenio ih je da budu mostovi za prijelaz k njemu. Nakon uživanja u dobrim stvarima u životu trebao bi reći: „Ako iskra ljudske ljubavi tako svijetli, kakav li tek mora biti Plamen!” Nažalost, mnogi su se toliko zaljubili u darove koje je veliki Darivatelj Života prosuo po cesti života da su oko tih darova izgradili svoje gradove i zaboravili na Darivatelja. A kada im ovi darovi, iz odanosti prema Stvoritelju, ne pruže savršenu sreću, oni se pobune protiv Boga i postanu cinični i razočarani. Promijeni svoj stav u potpunosti! Život nije ružna šala. Razočaranja su tek oznake na životnome putu koje ti govore: „Savršena sreća nije ovdje.” Svako razočaranje, svaka uništena zemaljska nada, svaka neodgovorena tjelesna želja – sve to ukazuje na Boga. Do Boga možeš doći ne samo čineći dobro, nego i doživljujući niz razočaranja (ali to treba znati). Osjećaj izgubljenosti što ga imaš u ovome svijetu sam je 19
STVORENI ZA SREĆU
po sebi dokaz da si jednom pripadao, a pripadao si Bogu. Iako su tvoje strasti često bile zadovoljene, ti nikada nisi bio zadovoljan jer tvoje strasti mogu naći ispunjenje u ovome svijetu, ali ti ne možeš. Ako su te u ovome trenutku tvoji poroci ostavili, nemoj misliti da si ti ostavio svoje poroke. Započni s vlastitom nedostatnošću i kreni u potragu za savršenstvom. Započni s vlastitom prazninom i potraži njega koji je može ispuniti. Ali moraš postati svjestan svoje usamljenosti i potrebitosti i razočaranja prije nego što uopće možeš poželjeti da te On opskrbi onime što ti je potrebno. „Tražite i naći ćete!” (Mt 7,7). Pogledaj u svoje srce! Ono će ti ispričati priču o tome zašto si stvoren. Ono nema savršen oblik ni obris poput srca za Valentinovo. Čini se kao da svakomu ljudskom srcu nedostaje mali komadić sa strane. Ono možda simbolizira onaj komad koji je istrgnut iz Kristova Srca koje je na križu prigrlilo čitavo čovječanstvo. Mislim da je pravi smisao ovaj: nakon što je stvorio tvoje ljudsko srce, Bog je uvidio da je ono tako dobro i lijepo da je odlučio zadržati kod sebe na nebu jedan njegov mali uzorak. Ostatak tvojega srca poslao je u svijet da uživa u njegovim darovima i da ih koristi kao stepenice na putu natrag k njemu. Stoga uvijek imaj na umu da ništa na ovome svijetu ne možeš voljeti svim svojim srcem zato što nemaš cijelo srce kojim bi mogao voljeti. Da bi volio nekoga svim srcem, da bi imao pravi mir, da bi bio uistinu velikodušan, moraš otići k Bogu da ti On vrati onaj komadić koji čuva za tebe od vječnosti! 20
KAKAV JE BOG?
2.
Kakav je Bog?
Na koji način razmišljaš o Bogu? Zamišljaš li ga kao Nekoga na prijestolju tko se duri, ljuti i bjesni ako ga ne častiš i ne proslavljaš? Držiš li da ga žalostiš kada ne obraćaš pažnju na njega ili ga možda zamišljaš kao Onoga koji će te kazniti ako ga ne častiš ili ne ideš u crkvu? Zamišljaš li možda Boga kao dobroćudna djedicu koji je ravnodušan prema onome što radiš, koji voli da ideš posvuda i činiš svašta i kojemu uopće nije važno činiš li dobro ili loše dok god pritom uživaš? Razmišljaš li o Bogu kao o nejasnu idealu ili graditelju morala u doba krize, a u mirnim vremenima kao tiha partnera čije ti ime pomaže privući klijente, ali koji nema pravo upućivati te kako ćeš voditi svoj posao? Ako zamišljaš Boga na neki od ovih načina, ne možeš razumjeti zašto bi ga trebao štovati ni kako Bog može biti dobar ako ti ne dopušta činiti sve što ti se sviđa. Započnimo s prvom poteškoćom: Zašto častiti Boga? Riječ „častiti” upućuje nas da nečemu treba odati čast koju zaslužuje. Častiti koga znači vidljivo izraziti čast, poštovanje i štovanje koje osjećamo prema 21
STVORENI ZA SREĆU
toj osobi. Kada iskazujemo čast, pokazujemo koliko nešto vrjednujemo, koliko držimo do toga nečega ili nekoga. Kada plješćeš glumcu na pozornici ili junaku koji se vratio iz rata, ti ga „častiš” u smislu da mu iskazuješ vrijednost, odnosno cijeniš ga. Svaki put kada muškarac skine šešir da pozdravi damu, on je „časti”, iskazuje joj poštovanje. Dakle, častiti Boga znači na neki način odati priznanje njegovoj Snazi, njegovoj Dobroti i njegovoj Istini. Ako ne častiš Boga, častiš nešto drugo – bolje rečeno, sebe, u devedeset posto slučajeva. Ako Boga nema, onda si bog ti. A ako si ti bog, ako si sam sebi stvoritelj i zakonodavac, onda nas doista ne treba čuditi što ima toliko mnogo ateista. Temeljni razlog zbog kojega se danas iskazuje tako malo poštovanja prema Bogu jest taj što čovjek poriče da je stvorenje. Bez osjećaja da je stvoren, da je ovisan, čovjek ne može častiti, ne može štovati. No još uvijek nismo odgovorili na pitanje: „Zašto častiti Boga?” Tvoja je dužnost častiti Boga ne zato što će se On duriti ili biti nesavršen i nesretan ako to ne učiniš, nego zato što ćeš ti biti nesavršen i nesretan ako to ne budeš činio. Ako si otac, zar te ne veseli kada ti tvoj dječak udijeli mali poklon, primjerice cigaru-čokoladicu od jednoga penija? Zar je ne cijeniš više od kutije najskupljih Corona koje ti poklanja tvoj osiguravatelj? Ako si majka, zar tvoje srce nije radosnije zbog maslačaka koje ti ubere tvoja kćerkica negoli zbog buketa ruža koje primiš od gosta na večeri? Čine li te ove sitnice bogatijim? Trebaju li ti? Bi li bio nesavršen bez njih? One su apsolutno besko22
KAKAV JE BOG?
risne! Ipak su ti drage. Zašto? Zato što te tvoja djeca „časte”, zato što odaju priznanje tvojoj ljubavi, tvojoj dobroti i na taj način sami sebe usavršuju, odnosno razvijaju se u duhu ljubavi, a ne mrzovolje; zahvalnosti, a ne nezahvalnosti, i služenja, a ne nevjernosti. Oni postaju savršenija djeca, sretnija djeca. Baš kao što tebi ne trebaju maslačci ni čokoladne cigare, tako ni Bogu ne treba tvoje štovanje. Ako su dječji darovi znak tvoje vrijednosti u njihovim očima, nisu li onda molitva, klanjanje i slavljenje znak Božje vrijednosti u našim očima? Ako tebi ne treba dječje poštovanje, zašto misliš da Bogu treba tvoje? Ako njihovo iskazivanje časti služi njihovu usavršavanju, a ne tvojemu, ne služi li onda tvoje iskazivanje časti Bogu tome da se ti usavršavaš, a ne On? Čašćenje Boga prilika je da izraziš svoju odanost, ovisnost i ljubav, a čineći tako usrećuješ sama sebe. Mladić ne daje darove svojoj voljenoj zato što je ona siromašna. Dariva joj zato što ona u njegovim očima već posjeduje sve darove. Što je više voli, to siromašnijima smatra svoje darove. Ako joj je dao milijun, još uvijek misli da je dao premalo. Ako joj je dao sve, čak mu se ni to ne čini dovoljno. Sa svojih je darova skinuo oznaku za cijenu ne zato što se srami, već zato što ne želi uspostaviti proporcionalnu vrijednost između svojega dara i svoje ljubavi. Pokloni ne čine nimalo dragocjenijom njegovu voljenu, nego njega čine manje neprikladnim. Dajući on više nije nitko i ništa. Dar čini savršenijim njega, a ne nju. Na sličan način i čašćenje Boga čini savršenijima nas, a ne Boga. 23
STVORENI ZA SREĆU
Odbijati častiti Boga znači poricati ovisnost koja nas čini neovisnima. Što je za ružu cvjetanje, to je za nas ljude čašćenje Boga. Odbiti štovati bilo bi kao da se ruža odsiječe od sunca i zemlje ili kao da učenik ustvrdi da nema što naučiti iz povijesti. Uskratiti divljenje onome tko ga zaslužuje znak je ljubomorna, ohola uma. Svaki čovjek koji odbija štovati Boga grčevito se pokušava uspeti na društvenoj ljestvici i zasjesti na Božje prijestolje, a za posljedicu, zbog kompleksa manje vrijednosti, u njemu se rađaju mržnja i zloba: duboko u svojemu stvorenom srcu on zna da nije Stvoritelj i zna da ne bi mogao biti bezbožnik da nema Boga. Čovjek koji ne vjeruje poput čovjeka je koji živi u neznanju: ni jedan ni drugi nisu savršeni: potonji u odnosu na svoj intelekt, a prvi u odnosu na cijelo svoje biće i svoju sreću. Bog te stvorio da budeš sretan. Stvorio te za tvoju sreću, a ne svoju. Bog bi bio savršeno sretan i kada ti ne bi postojao. On nema potrebu za tvojom ljubavlju zbog sebe sama jer u tebi nema ničega tvojega ni od tebe zbog čega bi Bogu bio draži. Većina ljudi smatra se sretnicima ako dobije makar mrvicu ljubavi od drugih. Bog nas ne ljubi iz istoga razloga iz kojega mi ljubimo druge. Mi volimo druge iz potrebe. Naša potreba za ljubavlju rođena je iz našega siromaštva. U drugome nalazimo ono što nama nedostaje. Ali Bog nas ne ljubi zato što nas treba. On nas ljubi zato što je u nas stavio nešto od svoje ljubavi. Bog nas ne ljubi zato što smo dragocjeni; mi smo dragocjeni zato što nas On ljubi. 24
KAKAV JE BOG?
Svatko osjeća da je procijenjen ljubavlju. „Nitko me ne voli” znači isto što i „ništa ne vrijedim”, odnosno bezvrijedan sam. Ljubav je ta koja daje vrijednost i što je osoba koja te voli važnija, to je tvoja vrijednost dragocjenija. Ti si beskrajno dragocjen zato što te Bog ljubi, ali Bog nije beskrajan zato što ti ljubiš njega. Bog žeđa za tobom, ne zato što si ti njegov izvor vode života vječnoga, već zato što si ti žeđ sama, a On je voda. On treba tebe samo zato što ti trebaš njega. Bez njega si nesavršen; ali On je i bez tebe savršen. Jeka je ta kojoj treba Glas, a Glas ne treba jeku. „U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše” (1 Iv 4,10). Nikada nemoj misliti da, dajući slavu Bogu, daješ nešto bez čega bi On bio nesretan ili bez čega bi postao nezadovoljni diktator. Što je slava? Slava je clara notitia cum laude: jasno razumijevanje vrijednosti drugoga koje nas potiče na hvalu. Slavljenje proizlazi iz znanja i ljubavi. Kada te neka tema silno zanima, voliš govoriti o njoj jer „iz obilja srca usta govore”. Roditelji se nikada ne umore oduševljeno govoriti o svojoj djeci. Na isti način duša koja zna da je Bog njezin Stvoritelj misli o Bogu, ljubi Boga i, s obzirom na to da zna da je On „tako dobar”, ne može zadržati tu radosnu vijest samo za sebe. Izlijevanje ljudske ljubavi poradi ljubavi Božje – eto, to znači podavati slavu Bogu. Primijetite da je to različito od publiciteta. Publicitet je umjetni nadražaj. To je pripisivanje vrijednosti onima koji je nisu zaslužili i nemaju pravo na nju. 25
STVORENI ZA SREĆU
Filmskim zvijezdama trebaju agenti za promidžbu isto kao što pasti za zube treba reklama. No jeste li ikada čuli za narodnoga heroja kojemu je trebao agent za tisak? Pohvala je prirodna posljedica njegove vrijednosti. Heroj sam ima vrijednost. Publicitet pokušava stvoriti vrijednost koje nema; slava prepoznaje već postojeću vrijednost. Publicitet je ruž na anemičnu obrazu običnosti; slava je rumen koja je znak zdravlja. Crkva nije tvornica za proizvodnju publiciteta Božje slave niti njezin bučni oglašivač; to je mjesto na koje dolaze oni koji su upoznali Božju vrijednost i tu proslavljaju Boga. Sada dolazimo do onoga drugog nesporazuma u vezi s Bogom, onoga koji njegovu dobrotu tumači kao ravnodušnost prema pravdi i vidi ga ne toliko kao oca puna ljubavi koliko kao napolsenilna djeda koji voli gledati kako se dječica zabavljaju, pa čak i ako pritom razbijaju stvari po kući, među ostalim i ploče s njegovim zapovijedima. Mnogo ljudi – previše ljudi – drži da je Bog dobar samo onda kada nam daje ono što želimo. Mi smo poput djece koja misle da nas roditelji ne vole jer nam ne daju pištolj ili zato što nas tjeraju da idemo u školu. Ako želimo razumjeti dobrotu, moramo naučiti razliku između dobivanja onoga što želimo i dobivanja onoga što nam je potrebno. Je li Bog dobar kada ispunjava naše želje ili kada mi ispunjavamo njegove? Je li Bog dobar samo onda kada nam daje ono što želimo ili je dobar kada nam daje ono što nam je potrebno čak i ako to ne želimo? Kada je rasipni sin odlazio iz kuće svojega oca, rekao mu je: „Daj mi.” Očevu je dobrotu procjenji26
KAKAV JE BOG?
vao prema tome u kojoj mjeri otac ispunjava njegove želje. Ali kada se vratio, kao puno mudriji mladi čovjek, tražio je samo ono što mu je bilo potrebno, a to je da mu otac oprosti i ponovno ga uzljubi i stoga je rekao: „Učini me.” Razbojnik Isusu slijeva sudio je o dobroti našega Gospodina prema njegovoj moći da ga skine s križa; to je bilo ono što je on želio. Razbojnik zdesna sudio je o dobroti našega Gospodina prema njegovoj moći da ga povede u raj; to je bilo ono što mu je bilo potrebno. Mnoštvo u pustinji nije od Gospodina Boga dobilo zlatne cigle, dragulje ili novac, a sve i da su to dobili, nitko ne bi rekao da mu je dovoljno. No On im je dao kruh, a Sveto pismo dodaje da je „svatko dobio koliko mu treba”. To je ono što im je bilo potrebno. Božja dobrota znači da nam Bog daje ono što nam je potrebno za naše savršenstvo, a ne ono što želimo za naše zadovoljstvo, a ponekad i za naše uništenje. Poput kipara, On ponekad primijeni dlijeto na mramoru nesavršenih ljudskih stvorenja i odlomi velike komade sebičnosti tako da se bolje otkrije njegov lik. Poput glazbenika, svaki put kada vidi da su žice na violini naše osobnosti previše olabavjele, On ih zategne, iako nas zaboli, tako da bismo mogli bolje otkriti svoje skrivene harmonije. Kao onome koji najviše ljubi našu dušu, stalo mu je do toga kako postupamo, razmišljamo i govorimo. Koji to otac ne želi biti ponosan na sina? Ako se otac tu i tamo sinu strogo obrati, to nije zato što je diktator, već zato što želi da mu dijete bude dobro i vrijedno. Čak ni roditelji „naprednjaci” koji s 27
STVORENI ZA SREĆU
prijezirom odbacuju disciplinu i nametanje ograničenja nisu ravnodušni prema napretku svoje djece. Sve dok postoji ljubav, nužno postoji i želja za usavršavanjem voljene osobe. Upravo je to način na koji nam se Božja dobrota očituje. Bog nas doista ljubi i, upravo zato što nas ljubi, On nije ravnodušan. Želi da budeš sretan jednako kao i tvoji roditelji. Nije te stvorio za svoju sreću, već za tvoju. Tražiti od Boga da bude zadovoljan većinom ljudi onakvima kakvi jesu značilo bi tražiti od Boga da nas prestane ljubiti. Bog nikada ne bi pripustio da trpiš bol ili tugu kada to na neki način ne bi moglo poslužiti tvojemu usavršavanju. Ako ni vlastitoga Sina nije poštedio smrti na križu za otkupljenje svijeta, onda možeš biti siguran da ponekad ne će poštedjeti ni tvoje želje u svrhu da postaneš sve što trebaš biti: sretno i usavršeno dijete Oca puna ljubavi. Prepušta nas čak i našoj sebičnosti tako da vodimo ratove samo zato da bismo naučili da nema mira osim u Dobroti i Istini. Većina ljudi zacijelo je užasna u Božjim očima, iako se mi zavaravamo da smo jako dobri. Sudimo o sebi uspoređujući se s bližnjima i sami sebi kažemo da ne možemo biti tako loši kada je naš susjed još gori. Neka slika može izgledati dobro pod svjetlom svijeće, ali na sunčevu svjetlu postaje jasno da je to obična žvrljotina. Upravo tako mnogi od nas moraju izgledati u Božjim očima. Sjeti se mnoštva ljudi koje si upoznao, a koje nikada ne bi mogao voljeti. Možda se čak pitaš kako ih vlastite majke mogu voljeti – pa ipak, Bog ih voli. Voli ih čak i više nego što vo28
KAKAV JE BOG?
li nas koji te ljude gledamo s prijezirom i podsmijehom. Ako želiš više doznati o Bogu, postoji samo jedan način za to: spusti se na koljena. Možeš ga upoznati propitivanjem, no njegovu ljubav možeš zadobiti samo ljubavlju. Razumski dokazi reći će ti da Bog postoji jer se Božja opstojnost može dokazati razumom, ali samo predanjem možeš postati blizak s njim. Ne trebaš puno učiti da doznaš da tvoja hrana mora sadržavati vitamine, isto kao što ti ne treba puno da uvidiš da te je Bog stvorio. Ako, međutim, ne uzimaš vitamine nakon što si spoznao da ti trebaju, na kraju ćeš izgubiti zdravlje. Isto tako, ako ne ljubiš Boga nakon što ti je razum dokazao da on postoji, možeš izgubiti čak i to malo znanja koje si stekao. To je jedan od razloga zašto toliko profesora u svjetovnim institucijama nema vjeru. Oni znaju puno toga o Bogu, ali ne poznaju Boga. Jedno je znati da tvoja majka postoji, a drugo je ljubiti je. Za te profesore Bog je samo teorija, ili možda regulativno načelo njihove misli, ili konačni cilj ljudskih težnja, ali ne više od toga. I upravo zato što ne vole ono što već poznaju, zato što ne djeluju na temelju svojega uvjerenja, zato im je oduzeto i ono malo što imaju. Klepeću vrčevima mlijeka, no nikada ne popiju mlijeko. Kao što je sv. Pavao rekao Rimljanima: „Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo” (Rim 1,21). Većina ljudi koja ne priznaje Boga ne čini to zato što im razum govori da nema Boga (kako bi um mogao svjedočiti protiv Uma?). Prije će biti da njihovo nije29
STVORENI ZA SREĆU
kanje Boga proizlazi otuda što žele da Boga nema, a to žele zato što vjeruju da su sretniji ako ga nema jer bi to značilo da mogu raditi što im se prohtije. U devet slučajeva od deset ateizam se rađa iz utrobe loše savjesti. Nevjera se rađa od grijeha, a ne od razuma. Časti Boga jer je On tvoje savršenstvo više nego što je znanje savršenstvo uma. Ljubi ga zato što ne možeš biti sretan bez Ljubavi. Ljubi ga bez obzira na to kakav si jer imaš pravo voljeti ga u srcu, premda ga ne uspijevaš uvijek voljeti u svojim djelima. Razmišljaj malo manje o tome zaslužuješ li da te On ljubi; On te ljubi, iako to ne zaslužuješ. Samo njegova ljubav može te učiniti zaslužnim. Većina je ljudi nesretna zato što nikada ne daju Bogu priliku da ih ljubi; zaljubljeni smo samo u sebe. Ponavljaj si stalno iznova, bez obzira na sve što se događa: „Bog me ljubi!” A zatim dodaj: „I ja ću pokušati ljubiti njega!”
30
Sadržaj
Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1. Jesi li sretan? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 2. Kakav je Bog?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 3. Kakav si ti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 4. Kako si dospio tu gdje jesi? . . . . . . . . . . . . . . . . 39 5. Tko te može iznova stvoriti? . . . . . . . . . . . . . . . 52 6. Je li vjera isključivo stvar pojedinca? . . . . . . . . 68 7. Kako se stvaraš iznova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 8. Sud. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108 9. Čistilište . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 10. Pakao postoji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 11. Nebo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 12. Vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 13. Nada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 14. Ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174
183
Nakladnik: VERBUM d.o.o. Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u studenom 2018.
Fulton Sheen (1895.–1979.) bio je jedna od najpoznatijih crkvenih ličnosti dvadesetoga stoljeća. Napisao je više od šezdeset knjiga, a njegovi radijski i televizijski programi privukli su više od trideset milijuna slušatelja i gledatelja. Među mnogim knjigama koje je napisao možemo posebno istaknuti Život Kristov, Vječni Galilejac i Prva ljubav svijeta.
„Knjiga Stvoreni za sreću uspijeva privući sve čitatelje. Nadbiskup Sheen upravo nenadmašno govori o tome što je najvažnije u životu. Ako želite svjetlo radosti u ovomu i u idućem životu, morate pročitati ovu knjigu!” Terry Barber, autorica knjige How to Share Your Faith With Anyone
ISBN 978-953-235-626-7
VERBUM 89 kn
www.verbum.hr