Seksualna (ne)sloboda

Thérèse Hargot SEKSUALNA (NE)SLOBODA

VERBUM

Biblioteka:

Posebna izdanja 160. Urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Une jeunesse sexuellement libérée (ou presque) © Editions Albin Michel – Paris 2016 © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2020. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Izvršna urednica: Lidija Piskač Prijevod: Lucija Ćorić Lektura: Anđa Jakovljević Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Ova je knjiga objavljena uz potporu Grada Splita. ISBN 978-953-235-708-0 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 180923080.

Muškarcu mojega života, mojoj djeci, bez kojih bi ova knjiga bila napisana prije deset godina, ali zahvaljujući kojima sam je pustila da sazori.

AUTORIČINA NAPOMENA

Ova knjiga obiluje svjedočanstvima, pitanjima i autentičnim pričama skupljenima tijekom dvanaestak godina. Čula sam ih puno puta, stoga ih dijelim s čitateljima. Pojedine slučajeve ne iznosim u cijelosti, a imena su promijenjena kako bi se sačuvala anonimnost sudionika. Da bi se olakšalo čitanje, više je priča spojeno u jednu te pomalo romansirano, no nikada nauštrb stvarnosti. Ono što mi ljudi svakodnevno povjeravaju zapravo je često puno surovije i ružnije, ali namjerno sam zadržala odmak kako ne bih zalutala na područje koje bi moglo sablazniti moje čitatelje. Generacija o kojoj govorim na ovih nekoliko stranica dio je srednje ili visoke klase Pariza, Bruxellesa i New Yorka, velegradova u kojima sam živjela. Radi se o osobama koje su rođene i odrasle u zapadnom društvu.

7

UVOD

UVOD

„Ah, profesorice! Treba isprobati robu!“ dobacuje mi Théo s kraja razreda. Djevojke se stidljivo smješkaju. Momci su, pak, prasnuli u smijeh kao da pozdravljaju koleginu smjelost. „To je istina, kad si mlad, trebaš imati seksualna iskustva, tako ćeš onog dana kad nađeš pravu znati što da radiš“, potvrđuje njegov susjed. Nevjerojatno su pragmatični za svojih 15 godina. „Na kraju krajeva, imamo želju isprobavati, to je normalno, zar ne? U jednom trenutku poželiš znati kako je to, zapravo. Hoću reći, gledaš te stvari i zapitaš se kako se to radi.“ Nema svrhe pitati ga za kinematografske reference, svi znamo o kojem filmskom žanru Alexandre govori: „Svi ih gledaju!“ „Zapravo se pitaš: bih li ja bio sposoban to napraviti?“ To je pravo pitanje. „Sposoban za što?“ pitam ga. „Sposoban za užitak!“ usklikne i odmah dodaje: „I da ga ja nekom pružim, naravno“, kao da se ispričava. Oni su zaista dobri dečki, pristojni štoviše. „A vi, djevojke, nemate ništa reći na to?“ Nastavile su šutjeti. Pokušavam ih potaknuti na reakciju, ali uzalud. „One se slažu s nama, profesorice,“ prekida me Baptiste, „samo što se to ne usude reći jer se boje ogovaranja! Zapravo, momak koji spava s puno djevojaka je faca, a cura koja spava s puno momaka je drolja!“ One bezvoljno sliježu ramenima: „Navikle smo, profesorice, to je tako“, objašnjava mi Lisa, od9

UVOD

lična učenica, i zaključuje: „Postoji izreka koja kaže da je ključ koji otvara sve brave dobar ključ. No brava koja dopušta da je otvori svaki ključ loša je brava. Tako vam je to.“ Ukratko, toga utorka ujutro predavala sam u jednom srednjoškolskom razredu. Ispred sebe imala sam našu malu braću i sestre, vašu djecu, vaše unuke. Prizor se odvijao u jednoj velikoj pariškoj gimnaziji: radi se o najboljima od najboljih, besprijekornim baštinicima francuske kulture, budućoj eliti nacije. Gledam ih u nevjerici. Iza vanjštine sjajnih mladih djevojaka slobodnih da izaberu svoju sudbinu, te adolescentice, ne trepnuvši, dopuštaju da ih se tretira kao robu, zamorce, drolje i brave. Naviknute na te pojmove na kraju su ih prihvatile kao svoje. Pokornije od toga ne može! Što se tiče momaka, oni su savršeno usvojili stav da moraš imati dobru izvedbu da bi imao uspješan spolni život, odbacivši u trenu sve ono što su ih učili o lijepom ponašanju prema drugima, osobito prema ženama. Žudnja za užitkom opravdava sva sredstva da bi se do njega došlo, od inicijacije putem pornografije do prakticiranja na djevojkama koje im to dopuste. A i one same imaju želju usavršavati se u umijeću uživanja. Oni su štreberi zabrinuti rade li dobro. Radi se o dobrim učenicima i to je ono što izneneđuje. Doista, prošlo je pedeset godina od famozne seksualne revolucije, one koja je oslobodila žene od građanskih i judeokršćanskih okova. One koja je razotkrila tabue. One koja je odbacila zabrane. One koja je otvorena spolnosti odvojenoj od prokreacije dopuštajući kontracepciju i pobačaj, iste one koja je ohrabriva10

UVOD

la „slobodnu ljubav“, uživanje prije svega. Ja nisam bila njezina suvremenica. Kao i Théo, Alexandre i Lisa, rodila sam se nakon nje i odrasla sam u društvu koje mi je govorilo da je seksualno oslobođeno. Mi pripadamo drugoj generaciji, mi smo unuci događanja iz svibnja 1968., unuci seksualne revolucije. Kao dostojni nasljednici primili smo kulturno i ideološko naslijeđe koje je u značajnoj mjeri utjecalo na naš odnos prema tijelu, prema spolnosti, prema plodnosti i prema ljubavi. Čini se kao da bi nas to trebalo veseliti jer je većina žena na svijetu ipak još uvijek pod muškom dominacijom i ljudi ne mogu živjeti spolnost onako kako je doživljavaju. To je činjenica. No to je nešto posve drugo od ponosa svojom slobodom! Kad čujem mladiće kako uspoređuju žene s robom, nisam baš posve sigurna da želim glorificirati naš zapadni model. U redu, ne kupuju ih za deve, ali to je zato što nemaju potrebu za tim: djevojke im same nude seksualne usluge, i to na dnu hodnika, u školskom zahodu! Nakon toliko godina očekivali bismo da peace i love vladaju među mladima. Ali, kako bih vam rekla, to baš i nisu pojmovi koji najbolje opisuju moju generaciju... Istovremeno, to ne začuđuje. Od kolijevke su nas plašili sidom. Hrane nas seksualno eksplicitnim slikama, sole i papre pornografijom, hvala na pritisku! Pilula je napravila invalide od nekih naših suvremenica. O, ništa strašno, samo neki kardiovaskularni poremećaji čija su posljedica paraliza, afazija ili epilepsija u najboljem slučaju. Ako još niste pokupili neku spolno prenosivu bolest ili infekciju, to je gotovo ravno čudu. Roditelji se kod nas postavljaju na 11

UVOD

trepavice jer su si svečano obećali da neće podbaciti kao njihovi roditelji. Odmalena smo s jedne strane bombardirani reklamama koje prikazuju hiperseksualizirane žene neprestano provocirajući naša spolna čula, a s druge smo zapeli u feminističkom diskursu koji nas opominje da ne tretiramo žene – ili da se ne damo tretirati, ako smo žene – kao seksualne objekte. Treba biti uspješan u profesionalnom životu, u seksualnom životu, u partnerstvu, treba uspjeti s djecom jer trebamo uspjeti biti sretni. Da, biti sretni, to je naša zadaća. Dakle, ne, nismo peace, a još manje love: mi smo generacija tjeskobe! Što smo napravili s tim seksualnim oslobođenjem? To je moje pitanje vama. Jesmo li mogli napraviti nešto drugo s takvim naslijeđem? Slobodno spolno ponašanje danas je uzrok tjeskobe. Gušimo se u istoj mjeri u kojoj su se gušili naši preci, prema njihovim pričama, ograničeni zabranama. Slobodni, a osuđeni na stalno biranje vlastitoga života. Sve je postalo predmet izbora: od naše spolne orijentacije do naše djece, od naših ljubavi do naše kontracepcije. A za taj izbor snosimo potpunu odgovornost. U filozofskim knjigama ta je ideja privlačna. No u stvarnosti se treba znati nositi s pritiskom koji takva vrsta slobode nosi! Između lijepih ideja iz druge polovice dvadesetoga stoljeća i zbilje stvarnih ljudi u stvarnim životima postoji prilično velik ponor. Jesmo li danas spremni pogledati u oči slijepim ulicama i tjeskobama koje je proizvelo naše zapadno društvo? Morali bismo to učiniti ako želimo ispraviti putanju i bolje se brinuti o generacijama koje dolaze. 12

UVOD

Teren je miniran, upozorili su me. Područje obrazovanja o emocijama, ljubavnom životu i spolnosti godinama je bilo pustošeno nasilnim ideološkim borbama. No ja ih nisam doživjela. Rođena sam s pravom na kontracepciju i pobačaj pa to nisu bile moje rasprave. Što se tiče braka između osoba istoga spola, imala sam 19 godina kada je to glatko prošlo u mojoj zemlji, Belgiji, a živjela sam u New Yorku kada se francuska javnost dijelila po tom pitanju. Nikad se s njime nisam suočila. Kada sam došla u Pariz 2013. godine, ta je bitka već bila završila. No čim sam stupila nogom na francusko tlo, jedna velika pariška obrazovna ustanova, svjesna hitnosti, ponudila mi je da preuzmem tu dimenziju obrazovanja njezinih učenika. Od Pariza preko Bruxellesa do New Yorka, već se više od deset godina bavim formacijom mladih i pružanjem stručnoga savjetovanja. Pokušala sam, koliko sam god mogla, izbjegavati zamke. Kamo god sam išla, trudila sam se otvoriti prostor za dijalog i razmišljanje o ulozi emocija, ljubavnoga života i spolnosti. Razgovarala sam s tisućama adolescenata i mladih, izazivala sam ih, gurala na njihove granice kako bih im pomogla da rastu u slobodi. Svako me njihovo pitanje, povjeravanje i zapažanje obogatilo. Svakodnevan rad s mladima ne trpi odmor, nikakvo osobno zadovoljstvo: to je trajno postavljanje pitanja. U mom se uredu gomilaju ispovijesti. Zajamčena tajnost pomaže odriješiti jezik i dao Bog da te ispovijesti nekoga dotaknu! Moja je uloga starije sestre koja savršeno razumije mlađe od sebe, iako smo danas, moram priznati, su13

UVOD

očeni s novim fenomenima. Internet, na primjer. Kad sam ja bila adolescentica, internet je bio ograničen. Ne izgleda tako, ali to je velika razlika jer pornografija nije bila tako lako dostupna kao što je danas. Postojalo je jedno računalo za cijelu obitelj, štoviše, bilo je nasred sobe, gdje se stalno prolazilo. No kad su mi neki dan moji šesnaestogodišnji učenici vrlo važno objašnjavali: „Mi nismo imali pametne telefone u osnovnoj školi“, u tom sam trenutku shvatila da nikad nismo tako brzo starili! Tehnološki razvitci ubrzavaju kulturne promjene. U ovoj vas knjizi jednostavno želim potaknuti da pogledate naše društvo s moje tri točke gledišta. Prva je točka ona mlade tridesetogodišnje žene, supruge i majke troje djece. Druga je ona osobe već više od deset godina zadužene za obrazovanje adolescenata o ljubavnom životu, odnosima i spolnosti. Napokon, treća se točka nalazi u mom uredu u koji mi muškarci i žene dolaze kako bi mi povjerili svoje patnje i dobili potporu u svojim životnim kušnjama. Preko istinitih svjedočanstava i priča želim da vidite ono što ja vidim, da čujete ono što ja čujem, da sudjelujete u onom što sam ja doživjela, kako bih vam omogućila da, barem dok čitate, iziđete iz okvira u kojima smo svi odrasli i da dobijete drukčiji pogled. U biti, ova je knjiga poziv na vježbanje slobode misli, a možda će, tko zna, posijati sjeme novoga načina života.

14

UVOD

I.

PORNOGRAFSKA TIRANIJA

15

„Pornografija nema ništa više transgresivno. U šest godina čovječanstvo je pogledalo ekvivalent od 1,2 milijuna godina pornografskih filmova i posjetilo 93 milijarde stranica na besplatnim platformama. Ono što je bilo tako demonsko odjednom je postalo banalno. Brine me ta preobilnost seksualnih slika. Često čujem da nikad nismo bili toliko slobodni dok se, s druge strane, pitam jesmo li naprotiv na putu da stvorimo novu vrstu otuđenja.“ Ovidie, O čemu sanjaju djevojke?, 2015.

„Pokušavajući prikazati najskrivenije i najpotisnutije kutke ljudskoga života, pornografija lišava misterij spolnosti svakoga sadržaja. Pretvarajući se da predstavlja muške i ženske fantazije, ona briše svaku vrstu subjektivnosti i svodi njih dvoje na obične proizvode za potrošnju.“ Michela Marzano, Pornografija ili zamor želje, 2003.

PORNOGRAFSKA TIRANIJA

„Ako imamo još pitanja, nema druge nego da odemo na YouPorn.“1 Evo što je rekao učenik koji ima tek deset godina i lice anđela kad sam na kraju sata u njegovu razredu izrazila žaljenje što nemam dovoljno vremena da odgovorim na sva njihova pitanja o početku ljudskoga života i pubertetu. Dobro, ali ako internet može odgovoriti na ta pitanja umjesto nas, mi smo konačno oslobođeni te neugodne zadaće. „Reci mi, kako ti to znaš?“ pitam ga, tobože usput. „Imam starijeg brata, profesorice!“ odgovara mi ponosno. „A da? A koliko godina ima tvoj stariji brat?“ „Trinaest!“ Internet, kojim se oni koji su „s njim rođeni“ služe nevjerojatnom lakoćom, bez sumnje je njihov prvi izvor informacija. Nema, dakle, ništa čudno u tome što dijete od deset godina zna da postoje „česta pitanja“. Što se tiče spomenute platforme, ona sadrži stotine tisuća videa pornografskoga karaktera. Da ne bi bilo zabune: ne radi se o stranicama donjega rublja La Redoute koje su u ono vrijeme veselile ljude. Ne radi se ni o erotskim, „peace and love“ filmovima iz 70-ih godina. Pornografija koju preporučuje ovaj desetogodišnjak sastoji se od serije krupnih planova genitalija i erogenih zona. Nema nikakve priče, glumci 1

internetska stranica s besplatnim, svima dostupnim pornografskim filmovima

17

SEKSUALNA (NE)SLOBODA

ili amateri nisu ništa drugo nego gomila tjelesa koja se isprepliću u skladu s fantazijama koje su bez sumnje obilježene znatiželjom, ali su i krajnje kodificirane i stereotipizirane. Ta želja da se sve pokaže otkriva mehaničku stranu spolnosti, svodeći je tek na tehničke podvige u kojima moraš biti na visini zadatka da bi uspio uživati. Pornografska banalnost i pornografski konformizam „Trebamo li prihvatiti analni seks?“ „Je li normalno gledati filmove o seksu sa svojim dečkom?“ „Je li zaista potrebno masturbirati?“ „Je li problem ako još nisam imao spolne odnose?“ „Je li oralni seks već prijevara?“ „S koliko bi godina to trebalo napraviti prvi put?“ Pitanja se nižu i sliče jedno drugom. „Trebamo li?“, „Smijemo li?“, „Je li to normalno?“, „Je li to dobro, je li to zlo?“ Ne radi se ni o čemu drugom nego o normama, obvezama i moralu. Pitanje: „Trebamo li biti u braku da bismo imali spolne odnose?“ zamijenjeno je onim: „Treba li imati spolne odnose prije nego što se vjenčamo?“ Što je, na kraju krajeva, seksualna revolucija promijenila u našem odnosu prema seksu? U biti ništa, osim što je izokrenula normu. Samo joj je promijenila smjer, to je sve. „Normalna“ adolescentska spolnost odsad se sastoji od brojnih i različitih seksualnih iskustava. S druge strane, djevičanstvo se ismijava, a nevini su prezreni od svojih vršnjaka. No prijelazom iz jedne krajnosti u drugu samo smo promijenili perspektivu. Način pristupa seksualnosti ostaje isti: normativan. Što je normalno? A što nije? Što treba činiti, a što ne 18

PORNOGRAFSKA TIRANIJA

treba? Briga za poštivanjem norme bila je i ostala prioritet onkraj novoga načina ponašanja. Zašto? Iz vrlo jednostavna razloga: zato što norma daje osjećaj sigurnosti. A u adolescenciji doista imamo potrebu za utjehom, suočeni s nemirima i tjeskobama koje pubertetske promjene donose sa sobom. Potreba za sigurnošću je veća, a norma bi trebala djelovati umirujuće. Kažem da bi norma trebala djelovati umirujuće jer je jasno da ona koja je danas na snazi to ne uspijeva! Priznajmo da se i među odraslima, u povjerljivim razgovorima, čuju ista pitanja. Možemo dijagnosticirati potpuno istu potrebu za sigurnošću. Na primjer, pitanje: „Treba li prihvatiti analni seks?“ jednako se često postavljalo i u prethodnim generacijama kao i pitanje: „Moj bi muž želio da zajedno gledamo pornografske filmove, trebam li pristati na to? On kaže da sam staromodna.“ Slično tome, sklapanje ženidbe dvoje mladih koji su živjeli u čistoći i nevini ulaze u brak nije samo netipično, nego i predmet podsmijeha jer odudara od uobičajena. No zajednički život prije braka i odlaganje vjenčanja (ili uopće se ne vjenčati) sada su moda… Ipak, na kraju krajeva, radi se o tužnu konformizmu. Da, tužnu, zato što pojedinac vjeruje da živi spolni i ljubavni život oslobođen zabrana, pravila i institucija dok se zapravo potpuno i nesvjesno podvrgava onim „trebalo bi“, „morali bismo“ i „normalno je“ svoga doba, novim zapovijedima svojega vremena. U konačnici, mogli bismo reći da je evolucija samoproglašena seksualno slobodnoga zapadnog društva zaustavljena u svojoj adolescenciji. Ona je ponov19

SEKSUALNA (NE)SLOBODA

no dovela u pitanje moralna načela judeo-kršćanske kulture, suprotstavila se zabranama, ponosno ih nadišla da bi se potvrdila i oslobodila svakoga autoriteta, ali ostala je u potpuno nezrelu odnosu prema spolnosti. Nezrelost se očituje u toj svjesnoj ili nesvjesnoj volji da se „ispravno postupa“. „Postupiti ispravno“ znači činiti ono što mi je kao takvo određeno, bez obzira na to tko je to odredio. Zrelost bi, naprotiv, bila sposobnost izbora i sloboda življenja onoga što ja mislim da je dobro za mene. No što smo uopće mogli očekivati od revolucije koja je već sama u sebi imala proturječnost izraženu u poznatom sloganu: „Zabranjeno je zabranjivati“? Moralna poruka povijesnoga razdoblja koje je tu poruku željelo ukinuti glasi: ostali smo u zabranama. „Ali jezik je oslobođen. Vidite i sami da adolescenti pitanja o različitim položajima i spolnim praksama izriču bogatim, preciznim, a neupućenima čak i nerazumljivim jezikom. Mi takvo što u njihovoj dobi nismo govorili!“ objašnjavaju mi roditelji. Istina je, njihov je rječnik bitno proširen. Još su golobradi, a izgovaraju riječi poput „zoofilija“, „dildo“ i „felacija“ – da uzmem samo najbezazlenije primjere – s gotovo smiješnom samouvjerenošću. Sve je više mladih koji su usvojili zaprepašćujuć repertoar riječi s područja spolnosti. Kad je riječ o spolnosti, pamćenje ih dobro služi. Te njihove drage dječje glavice služe se više od svojih roditelja riječima nekoć rezerviranima za prostituciju, a sada uvedene u svakodnevnu upotrebu sve pristupačnijom pornografijom. I sve sirovijom. Pornografska se industrija hvali čudesnom sposobnošću oslobađanja jezika i mašte iznoseći na vidjelo 20

PORNOGRAFSKA TIRANIJA

ono što um želi sakriti čak i sam od sebe: svijet seksualnih fantazija. Zaista, čini se da je govor o spolnosti oslobođen. Tabua više nema. Sve se može reći jer je sve već izloženo: od seksualnih slika i riječi uz cestu ili na zaslonima. No je li time i jamstvo slobode? Kratak spoj želje, nasilje nad maštom „Profesorice, htjeli bismo znati: što mislite o spolnom činu utroje? Samo želimo razumjeti zašto to ljudi rade“, diskretno su me zaskočile dvije školarke na hodniku. Da, kad netko predaje moj „predmet“, treba biti spreman na sva teška pitanja, u svakom trenu! Začuđena njihovim pitanjem koje je u kontrastu s njihovom dobi od trinaest godina, uzvraćam im protupitanjem: „Otkud vam to pitanje, djevojke?“ „Ne znam, ne znam više… Može biti da sam na radiju čula da ljudi govore o tome“, kaže mi jedna. „Mislim da sam ja vidjela nešto, neki dan na televiziji. Da, neku čudnu emisiju u kojoj su ljudi govorili o svojim spolnim željama… A vidimo to i u pornografskim filmovima“, uzvraća druga. Praveći se da je sve u redu, bez ikakve osude, pitam ih: „Vi često gledate pornografske filmove?“ „Ja ne, ne volim ih baš. Ali moj brat da. On je samo petnaest mjeseci stariji od mene pa razgovaramo o svemu. On mi ih pokazuje“, objašnjava mi prva. „Ja ih isto ne volim. Meni su čak odvratni. Pokušala sam ih jednom gledati zato što sam čula da se o njima govori pa sam htjela znati što je to“, svjedoči druga. Kad promotrimo kontekst rasvijetljen na ovaj način, trebamo li se i dalje dičiti slobodom govora među mla21

SEKSUALNA (NE)SLOBODA

dima u stvarima koje se tiču spolnosti? Dakako, te se djevojke ne boje pokazati znatiželju, usude se pitati. No njihova pitanja ustvari ne dolaze od njih samih. Njihova su propitivanja o spolnosti obilježena sveukupnom pornografskom kulturom. Prije nego što se fantazije uopće stvore u njihovim glavama, kultura ih već nudi školarcima i oblikuje njihovu seksualnu znatiželju. Daleko od toga da bi bio dokaz slobode, govor adolescenata o spolnosti posljedica je uvjetovanosti. „Dobro se toga sjećam. Otvorila sam očevo računalo, htjela sam poslati poruku prijatelju, kada sam vidjela odvratne lascivne slike na ekranu. Iskreno, to me je šokiralo. Nisam razumjela“, uvjerava me petnaestogodišnja Lise. „Moj tadašnji dečko predložio mi je da ih gledamo zajedno, to mi je bilo prvi put. Imala sam četrnaest godina, bilo mi je jako neugodno, nisam to htjela gledati, ali nisam mu se usudila to reći“, govori mi druga djevojka. „Pomislila sam: što je ovo?“ „Dogodilo mi se nešto što nisam nikad nikome rekao”, priča Vincent, 35-godišnjak. „Imao sam 13 ili 14 godina. Jednoga dana, dok sam bio sam, otac jednoga prijatelja natjerao me da gledam pornografske časopise.“ Cédricu i Alexu takve je sadržaje pokazao prijatelj iz benda. Mogli su imati 13 godina, ne puno više. Što se tiče Mathiasa, petnaestogodišnjaka, on je slučajno na računalo „skinuo“ pornografski film koji je kružio pod lažnim naslovom… A vi, kad ste se vi prvi put susreli s tim? Mislim, kad ste prvi put gledali ili čitali pornografiju. Je li to bila posljedica znatiželje koja je dozrijevala neko vrijeme? Jeste li imali želju gledati kroz ključani22

PORNOGRAFSKA TIRANIJA

cu? Volimo misliti da je tako kod tinejdžera kako bismo opravdali njihovu masovnu konzumaciju. „To je normalno, oni su samo znatiželjni!“ kažemo na sve. „Normalno je za njihovu dob da žele gledati filmove za odrasle, žele upoznati život odraslih“, opravdavamo ih kad se približimo toj temi. No u gotovo svim pričama koje su mi ispričane to im je iskustvo, svojevoljno ili protiv njihove volje, nametnuo netko drugi. U tim slučajevima te su slike bile nametnute umu koji još nije ni oblikovao želju. To je jedna vrsta nasilja, nasilja nad maštom. Lažni odnosi, pravi spolni čin „To je baš čudno. Pornografija ti se gadi, a u isto te vrijeme i uzbuđuje“, govori mi dvanaestogodišnji dječak. „Ako me uzbuđuje, to znači da bi mi se trebalo sviđati… Zato sam želio znati je li tako i u stvarnom životu. Predložio sam prijatelju da probamo. Gledali smo video filmove na mobitelima, a onda smo pokušavali napraviti isto u školskom zahodu“, objašnjava mi. Mehanizam maštanja toliko je složen da ga ni odrasli ne poznaju dovoljno. Kako bi onda taj dječak mogao razumjeti da slike koje mu se čine nasilnima i ponižavajućima mogu unatoč tome u njemu probuditi seksualnu reakciju? Kako bi mogao razumjeti da ga te slike šokiraju, ali da mu u isto vrijeme bude želju da se samozadovoljava i da mu je ugodno kad to radi? To je iznimno uznemirujuće i uzrokuje osjećaj krivnje. Ne gledamo pornografiju kao što gledamo sportski program, seriju ili emisiju na televiziji. Ruka slijedi pogled. Ona stimulira geni23

SEKSUALNA (NE)SLOBODA

talne organe kako bi olakšala spolnu napetost koju slike pobuđuju. Jednostavan čin gledanja pornografskih slika postaje pravi spolni čin. Ne radi se o buđenju želje, još manje o otkrivanju spolnosti. Pornografija se konzumira na licu mjesta kako bi pružila instantan spolni užitak putem masturbacije. „Znaš, to su samo glumci. U stvarnosti nije tako, sve je ovo simulacija“, objašnjavaju odrasli adolescentima pod krinkom odgoja. No kako bi mogli razlikovati stvarnost i fikciju kad je u samoj biti te fikcije da im pokazuje stvarne čine? „Mi znamo da su to glumci, ali to ništa ne mijenja, oni to zaista rade. K tome, ima puno amaterskih videa i tamo je očito da je to što rade stvarno“, odvraćaju oni, s pravom. Ta priča ne prolazi, djeca nisu glupa. Kad pornografija ne bi bila ništa više od fikcije, mogla bi poslužiti kao katarza. Pomoću nje bismo praznili svoje prisilne spolne nagone kako bismo ih se riješili. U tom slučaju zašto je ne bismo podigli na razinu javnoga interesa, potičući njezinu blagotvornu konzumaciju od puberteta u kojem se spolni nagoni javljaju nesputano, radi mira u školskim ustanovama i zajedničke dobrobiti! Zamislite da imate kći od 10, 14 ili 17 godina. I zamislite da u njezinu razredu ili u ljetnom kampu gotovo svi dječaci gledaju pornografske filmove. I djevojčice su ih gledale, ali rijetko. Zašto? Zato što 90% tih filmova nije namijenjeno njima: ciljana su publika muškarci, za njih su odabrane te uprizorene fantazije. Pitanje za vas je jednostavno: mislite li da je vaša kći sigurna? „Tijekom godinu dana, zapravo tijekom cijele moje druge godine faksa, dečko mi je predlagao nove 24

PORNOGRAFSKA TIRANIJA

seksualne igrice. Svaki put kad bismo se vidjeli imao je novu ideju. Htio je da ju isprobamo zajedno. Pristajala sam, htjela sam mu ugoditi. Bila sam zbilja zaljubljena, a za mene voljeti znači ugoditi drugom“, povjerila mi je jedna dvadesetogodišnjakinja. „No malo-pomalo osjećala sam se sve lošije. Imala sam osjećaj da on u meni vidi samo moje tijelo, među nama nije bilo ničega osim seksa. On me je zapravo iskorištavao za svoj užitak! Shvatila sam da otada nemam nikakva poštovanja prema sebi, mrzim samu sebe, osjećam se ništavnom, gadim se sama sebi. On je zapravo uništio moje samopoštovanje dok sam ja u isto vrijeme prihvaćala sve to zato što sam u njemu tražila potvrdu da sam dobra, da sam vrijedna ljubavi. A bila sam samo njegov objekt. Jednoga sam dana to shvatila i tada sam ga odlučila ostaviti. Bio je ljutit, ali, srećom, izdržala sam.“ Priča je banalna. Otkrivanje „seksualnoga milovanja“, kako to nazivamo kad se radi o djeci iz „dobrih obitelji“, ili grupnoga silovanja u podrumima starih zgrada, diže sve veću prašinu. No zapravo se radi o istoj stvarnosti: iskorištavanju tijela za zadovoljavanje spolnoga nagona. Nova moda na školskim dvorištima „Ulovili smo nekoliko učenika sedmoga razreda kako na mobitelima gledaju pornografske sadržaje za vrijeme nastave“, to je sada već tipična situacija, poznata u školskim ustanovama. Nakon toga slijedi situacija kad ih se uhvati kako masturbiraju ispod školskih klupa ili slična varijanta u kojoj se snimaju i kasnije dijele taj „podvig“ s prijateljima na društvenim 25

SEKSUALNA (NE)SLOBODA

mrežama. Dobro, svi smo upoznati s poteškoćama koje adolescenti imaju s obuzdavanjem i ovladavanjem spolnim nagonima i učenjem da za sve postoji vrijeme i mjesto. Poznat nam je i učinak mase, posebno očaravajući u toj dobi, koji uklanja zabrane i smanjuje osjećaj odgovornosti: „Nisam to bio ja, kunem vam se, bila je to njihova ideja!“ No onkraj tih objašnjenja uporno se postavlja novo pitanje: kako oni mogu naučiti ovladati svojim seksualnim nagonima kad te nagone mogu zadovoljiti u bilo kojem trenutku dana i noći, na bilo kojem mjestu, u bilo kojoj dobi, zahvaljujući telekomunikacijskim sredstvima, individualiziranim i povezanim, koji pornografske slike čine lako dostupnima? Visoka tehnologija koja je dana u ruke djeci i adolescentima čimbenik je koji uzrokuje nove odgojne izazove. „Ako želim, kad god želim“, znači li to biti seksualno slobodan? Ali koje su posljedice slobode koja se sastoji u tome da pustiš da tobom upravljaju nagoni? Ne bismo li se, u ime zajedničke dobrobiti i poštovanja prema svakoj osobi, trebali ozbiljno zabrinuti nad navikom da se generaciji koja je zasićena pornografijom otvara slobodan put da sa svojim nagonima rade što žele? Ovisnost – mašta kao talac „Došao sam k vama jer više ne mogu. Napravit ću što god treba da se toga riješim! To se događa periodično. Događa se da ništa ne gledam danima, a potom ne radim ništa osim toga. Shvatio sam da sam zapravo potpuno ovisan o pornografiji. To je jače od 26

PORNOGRAFSKA TIRANIJA

mene. Unatoč tome što stavljam filtere na računalo, usprkos roditeljskoj kontroli, svaki put uspijevam naći način kako da dođem do onoga što tražim: scene seksa“, kaže mi Rafael, 27-godišnjak, koji mi to priča u tajnosti moga ureda. Daleko je, jako daleko od toga da bi se mogao sam boriti s tim. Isto vrijedi i za djevojke, iako su one dobrim dijelom u manjini. Ovisnost o pornografiji jedan je od glavnih razloga dolaska na savjetovanje, dakako i nevjernost, i to većinom kod žena. Grižnja savjesti je strašna. Zapravo, pornografija pruža potrošaču osjećaj kontrole. Jednim klikom može otvoriti ili zatvoriti prozor na ekranu: s pozicije promatrača misli da vlada situacijom. No kad shvati da ga otpočetka vodi seksualni nagon, priča dobiva dramatičan obrat. „Kad sam je gledao prvi put? Mora da sam imao 14 godina. Kad razmislim, zapravo je nikad nisam prestao gledati“, primoran je priznati. Prekidam ga i tješim: „To je normalno, u tome je poanta!“ Što ste mislili? Da su hiperpristupačne i besplatne pornografske slike čin velikodušnosti, čista altruizma s ciljem da se probudi spolni život pubertetlija? Pornografija je industrija, ona pripada svijetu tržišta. Besplatne stranice donose novac: što je veći promet, to stranica privlači više reklama i „izvedenih proizvoda“. Model je zamišljen tako da pruži učinkovitu potporu u uzbuđivanju s ciljem postizanja spolnoga užitka stimulacijom erogenih zona (nebitno na koji način, sami ili u društvu). Što se potrošač više na to navikne, veća će biti njegova ovisnost jer i prije nego što je uopće imao vremena otkriti i razviti vlastitu maštu, ona je već bila ispražnjena od svoje bîti unapri27

SEKSUALNA (NE)SLOBODA

jed fabriciranim slikama. Ljutnja raste, Rafael shvaća da je bio nasamaren: njegova je erotska mašta talac. Zaleđeni pogledi „Nisam sposoban normalno gledati djevojku!“ počeo mi je govoriti ovaj mladić koji sjedi preko puta mene. Ohrabrujem ga da nastavi. „Bez svoga htijenja, neprestano zamišljam seksualne scenarije, u nekim trenutcima potpuno neprikladne. Odjednom, nije mi ugodno s djevojkama, nije mi ugodno s mojom savješću jer znam da je loše raditi od žena seksualne objekte. U isto vrijeme, to je jače od mene, ne mogu se zaustaviti.“ Ima dvadeset i šest godina, odrastao je u dobru kvartu, obrazovan je u skladu s francuskim vrijednostima jednakosti i poštovanja. „Istini za volju, gledam puno pornografskih filmova“, nastavlja. „Želim reći da su se te slike nekako utisnule u moj duh, vraćaju mi se kao flashback, muče moj pogled.“ Pogled može prepoznati drugoga kao potpuno jedinstvenu osobu ili ga svesti na objekt. „Moj pogled više ne može vidjeti osobu koja mi je nasuprot“, to je izravan učinak pornografije koja se konzumira prije odrasle dobi, tj. prije nego što pojedinac ima čvrstu sliku svoje osobe, ali i drugih osoba. Kao većina muškaraca, neoženjenih ili oženjenih, on ne dospijeva vidjeti ženu: zaustavlja se na njezinoj stražnjici, grudima, nogama, odnosno na dijelovima tijela, a da je ne uspijeva vidjeti u cjelini kao subjekt. „To je normalno, muškarci misle samo na to!“ kažu žene prezirnim tonom. Pogrešno. Taj parcijalni pogled nije karakteristika muškoga roda nego nezre28

PORNOGRAFSKA TIRANIJA

losti, kao da je odrastao čovjek ostao blokiran u dobi od 14 godina. „On je još uvijek veliki dječak“, zabavljaju se žene pred tim seksualnim opsesijama svojega partnera koji su to ipak trebali „prerasti“. No konzumacija pornografskih slika učvršćuje, održava, pa čak i produljuje to razdoblje nezrelosti. Jer, za razliku od erotike, tu nema pogleda: osoba nije ništa više od spolovila, rupe. Ona nije više od stvari koju treba podvrgnuti užitku. Potraga za užitkom, strah od neuspjeha Užitak je, očekivano, postao cilj spolnosti. Na pitanje: „Zašto ljudi imaju spolne odnose?“ učenici bez okolišanja odgovaraju: „Radi užitka!“ Kad se rodiš s pravom na kontracepciju i pobačaj, „uživajte bez ograničenja“2 nije više apstraktna ideja. „Zato što možemo imati spolne odnose, a da nemamo djecu, više nismo primorani činiti to s nekim koga poznajemo, koga volimo, s kojim nužno moramo ući u vezu“, ovako iskreno zaključuju oni najiskreniji. Zaleđujući žene u stanju neplodnosti, hormonalna kontracepcija omogućila je oslobođenje od Božjega imperativa: „Plodite se i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite“ i od bilo kakve odgovornosti. No ona je ustupila mjestu novom imperativu: užitku. Ne samo da smo prešli sa „zadaće množenja“ na „zadaću užitka“, nego je, štoviše, žensko tijelo odsad trajno raspoloživo za traženje i primanje spolnoga užitka bez rizika začeća, ili gotovo bez rizika. Že2

parola sa studentskih prosvjeda 1968.

29

SEKSUALNA (NE)SLOBODA

nama je laknulo, kao i muškarcima. Čak i kad uzmemo u obzir da se oni nisu pretjerano ustručavali „uživati“ bilo ili ne bilo rizika trudnoće, ostaje činjenica da korištenje hormonalne kontracepcije nije utjecalo na evoluciju mentaliteta muškaraca, daleko od toga. Štoviše, unazadilo ju je jer postavljajući užitak kao cilj spolnosti, tijelo zapravo postaje instrument užitka za sebe, za drugoga. Spolni je odnos sveden na masturbaciju, ponekad uzajamnu… uz malo sreće! A što bi moglo podučiti mlade o načinu na koji se može doći do najintenzivnijega užitka bolje od pornografije? Ako je smisao spolnosti užitak, onda je dječak od deset godina u pravu kada za informiranje o tome kako do njega doći preporučuje korištenje pornografskih stranica. Ako je smisao spolnosti uživanje, onda učenici nižih razreda osnovne škole imaju pravo kad se žele uvježbati u pružanju i postizanju užitka kako bi povećali svoj uspjeh. Ako je smisao spolnosti užitak, djevojke imaju pravo kad dopuštaju da ih se tretira kao pasivne objekte ili robu i da ih potraga za spolnim užitkom svodi na puke objekte potrošnje. Drugim riječima, značajan utjecaj pornografije na mlade karakteristika je društva koje je odvojilo prokreacijsku dimenziju i užitak u spolnosti. Oslobođena tradicionalnoga morala, spolnost je podložena jednom drugom moralu, moralu naslade koji predlaže pornografska kultura. Mladi misle da će u pornografiji pronaći način upotrebe. No ona je daleko od toga da može jamčiti užitak. Odatle i proizlazi razočaranje koje bi moglo objasniti sve veći porast apstinencije nakon nekoliko godina. 30

SADRŽAJ

SADRŽAJ

AUTORIČINA NAPOMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 I. Pornografska tiranija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 II. Veza, novi ideal mladih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 III. Biti ili ne biti homoseksualac, to je pitanje koje si ne treba postavljati . . . . . . . . 51 IV. “Zaštitite se!” ili edukacija o opasnostima . . 65 V. Moje tijelo pripada meni, ali i vama . . . . . . . . 81 VI. Kontracepcijo, više te ne volim . . . . . . . . . . . . 99 VII. Pobačaj: postprodajna usluga kontracepcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 VIII. Povratak rodnih stereotipa u vremenu jednakosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 IX. Roditelj-prijatelj, roditelj kojega nema . . . . . 155 X. Važno je biti emancipirana žena, znaš…. . . . 169 ZAKLJUČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 187

PREPORUČUJEMO

Sabravši u knjizi dugogodišnje iskustvo duhovnoga pratitelja mnogih parova koji traže njegov savjet, otac Ksawery Knotz se služi konkretnim primjerima i, uz veliku dozu humora, pokazuje da seksualni život u katoličkomu braku ne mora biti dosadan, lišen radosti, fantazije, erotike i supružnicima atraktivnih poza. 248 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Ova izvrsna knjiga, pisana u pristupačnu obliku pitanja i odgovora, bit će vrlo koristan priručnik za bračne parove, zaručnike, mlade ljude i sve one koji traže odgovore na duboka pitanja o ljubavi, braku i obitelji. 256 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Milijuni ljudi diljem svijeta doživjeli su dramatične promjene u svojim vezama upravo zbog konkretnih poticaja i praktičnih ideja iznesenih u ovoj knjizi. Otkrijte kako voljeti svojega muškarca zbog onoga tko on zapravo jest. 224 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Obogaćena najnovijim rezultatima znanstvenih istraživanja koji objašnjavaju nevjerojatan ženski mozak i s posebnim poglavljem koje će vam pokazati kako dekodirati njezina ponašanja koja vas najviše zbunjuju, knjiga Samo za muškarce zemljovid je uz koji ćete uspjeti usrećiti svoju voljenu. 208 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u listopadu 2020.