Roditeljstvo u milosti
Odgoj djece u razdoblju odrastanja
dob 11-18
Odgajanje adolescenata zahtjevno je u svakome vremenu, a u suvremenome svijetu katoličkim roditeljima to može izgledati kao nemoguća misija. Da bi odgajali djecu u suradnji s Božjom milošću, treba im učiniti dostupnim najbolje što suvremena razvojna psihologija nudi.
Roditeljstvo u milosti: Odgoj djece u razdoblju odrastanja (dob 11–18) upravo je to – nezaobilazno štivo za svakoga roditelja predadolescenta i adolescenta. Na stranicama ove knjige naći ćete savjete, molitve, tehnike discipliniranja i konkretna tumačenja koja možete odmah primijeniti, u kojoj god fazi vaš tinejdžer bio.
Bog je zaista napisao priručnik za roditeljstvo – krije se u spoju njegove milosti i suvremene znanosti. Uz malo truda i otvorenosti, svladat ćete roditeljstvo lakše nego što mislite.
Greg i Lisa Popcak
u suradnji s Jacobom Popcakom i Rachael Isaac RODITELJSTVO U MILOSTI
Prevela Lea Hlad
Biblioteka: Domus 11.
Glavni urednik: Petar Balta
Naslov izvornika: Parenting Your Teens and Tweens with Grace
Copyright © 2021 by Dr. Greg and Lisa Popcak.
Izvorno objavio Our Sunday Visitor Publishing Division, OSV, Inc.
© Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2026.
Ilustracije u knjizi: Jacob Popcak
Dizajn korice: Dizajn Kancelarija
Redaktura i lektura: Bonislav Kamenjašević
Stručna redaktura i prilagodba teksta: Katarina Gugić
Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.
Za nakladnika: Miro Radalj
ISBN 978-953-235-987-9
CIP zapis je dostupan u nacionalnom skupnom katalogu knjižničnog sustava Bukinet pod brojem 991005935241609366.
Uvod
Pismo autora
Kršćanska obitelj pruža izrazitu objavu i ostvarenje crkvenoga zajedništva; stoga se može i treba zvati „kućna Crkva“ .
Katekizam Katoličke Crkve, 2204
„Zaštoadolescenti (i predadolescenti) ne dolaze s priručnikom?“ Pa, zapravo dolaze! Samo što mi volimo reći da je taj priručnik napisan na „katoličkome“.
Kada smo 2000. godine počeli raditi na prvome izdanju pod nazivom Roditeljstvo u milosti, krenuli smo od jedne provokativne ideje. Što ako, umjesto da krenemo od postojećih pretpostavki o „ispravnome“ pristupu roditeljstvu, dopustimo da nas teologija obitelji i čovjeka koju nudi Crkva usmjeri u našemu pristupu? Počeli smo od sljedećih pitanja:
• Kakav obiteljski život Crkva želi da gradimo prema teologiji obitelji?
• Koje stavove o životu i odnosima Crkva želi da roditelji vjernici prenose?
• Što nas biologija i društvene znanosti mogu naučiti o najboljim načinima da postignemo ciljeve koje Crkva postavlja pred vjerničke obitelji?
Prvo izdanje, Roditeljstvo u milosti, bilo je rezultat ovoga istraživanja. U ovome potpuno novome izdanju podijelili smo knjigu u dva dijela – jedan za odgajanje djece od rođenja do desete godine, a drugi za odgajanje predadolescenata i adolescenata. Nadamo se da će ova nova podjela pomoći roditeljima da primijene ključne koncepte roditeljstva u duhu učeništva na svaku dob i fazu razvoja njihove djece.
Kao što je slučaj s prvim izdanjem, ova se knjiga temelji na uvidima svetoga Ivana Pavla II., poznatim kao „teologija tijela“. Teologija tijela otvorila je nove mogućnosti suradnje između teologije i znanosti. U svojoj srži teologija tijela uči nas da biologija jest teologija. Drugim riječima, kada molitvom razmatramo Božji dizajn tijela – kako nam ga otkriva znanost – možemo mnogo naučiti o Božjemu planu za život i međuljudske odnose. Iako su se tada mnogi autori koji su pisali o teologiji tijela usredotočili na to kako se nauk svetoga Ivana Pavla II. primjenjuje na brak i spolnost, otkrili smo da se on jednako – ako ne i više, u nekim aspektima – odnosi i na roditeljstvo. Otada su i drugi podržali ovu tvrdnju, osobito profesorica Mary Shivanandan s Papinskoga instituta za studij braka i obitelji Ivan Pavao II., u izvrsnoj knjizi The Holy Family: Model Not Exception. Zahvalni smo joj na podršci koju nam je pružila u našemu radu. Iako su uvidi svetoga Ivana Pavla II. ponudili novi pristup povezivanju vjere i znanosti, njegovo djelo čvrsto se oslanja na katoličku intelektualnu tradiciju. Sveti Toma Akvinski govorio je o „dvjema knjigama“ – Bibliji (knjizi Božje riječi) i „Knjizi prirode“ (odnosno, znanosti) – koje trebamo proučavati kako bismo otkrili Božji plan za sve što nas okružuje. Bog je izvor svih istina, otkrivenih i spoznatih. On je stvorio svijet (koji proučava znanost) i dao
nam je Sveto pismo (koje proučava teologija). Svaki autentičan pristup teologiji i znanosti treba potvrditi nalaze iz jednoga ili drugoga područja, a ne proturječiti im (vidi Fides et ratio).
Kada nastojimo rastumačiti katoličko viđenje bilo kojega pitanja – pa tako i roditeljstva – Crkva nas poziva da budemo otvoreni prema uvidima koji proizlaze iz usklađivanja teologije i znanosti. Bilo koji pristup koji zanemaruje jedno ili drugo nije „u potpunosti katolički“, u usporedbi s onim koji nastoji integrirati uvide iz obaju izvora.
To je posebno važno jer postoji mnoštvo različitih ideja o roditeljstvu, ali nisu sve u skladu s autentičnim katoličkim gledištem. Neki savjeti o odgoju temelje se na izjavama poput: „Tako su mene odgajali i dobro sam ispao“ (bila to istina ili ne). Druge metode roditeljstva oslanjaju se na znanstvene ili kvaziznanstvene teorije koje je ponekad teško uskladiti s katoličkom teologijom. Treći pak pristupi temelje se na pojedinačnome i subjektivnome tumačenju određenih biblijskih ili teoloških principa nekoga autora, pritom u potpunosti zanemarujući znanstvene uvide. Mnogi od onih koji zastupaju ovakve ideje predstavljaju se kao autoriteti i privlače velik broj sljedbenika, čak i među katolicima. No to ne znači da njihove ideje zaista odražavaju autentično katoličko viđenje bilo kojega pitanja, a kamoli viđenje obiteljskoga života.
Naravno, svi moramo negdje započeti. U odgoju djece svi se oslanjaju na vlastita iskustva sa svojim roditeljima, obitelji i prijateljima, kao i na one izvore s kojima su najviše upoznati. No katolička obitelj nije samo ljudska institucija već i božanska. Ujedinjena sakramentalnim životom Crkve, vaša obična, svakodnevna, ponekad i kaotična obitelj postaje nešto sveto – kućna Crkva. Kada svoja osnovna shvaćanja o roditeljstvu usporedimo s vizijom Crkve i uvidima znanosti o tome kako tu viziju živjeti na zdrav i ispunjen način, možemo otkriti Božji plan za odgoj zdravih i pobožnih (pred)adolescenata.
To je pristup koji smo slijedili u svakome izdanju ove knjige. Ona također uključuje spoznaje sa Simpozija o katoličkome obiteljskome životu i duhovnosti, održana u ljeto 2019. godine. Naša organizacija Pastoral Solutions Institute* omogućila je ovaj povijesni događaj u suradnji s organizacijama Our Sunday Visitor Institute, Holy Cross Family Ministries i McGrath Institute for Church Life. **
Na simpoziju smo okupili gotovo pedeset teologa, stručnjaka iz područja društvenih znanosti, pastoralnih savjetnika i stručnjaka obiteljskoga pastorala, od kojih su svi međunarodno priznati zbog svojega rada i istraživanja na području vjere i obiteljskoga života. Sudionici su se nekoliko dana sastajali na Sveučilištu Notre Dame dijeleći rezultate svojih istraživanja, zajedno sudjelujući u molitvi i raspravljajući o odgovorima na četiri ključna pitanja:
1. Jesu li članovi katoličke obitelji pozvani živjeti drukčije od drugih obitelji u odnosu na to kako se odnose jedni prema drugima unutar svojega doma? Ako jesu, na koji način?
2. Kako u praksi izgleda autentičan, obiteljski utemeljen pristup katoličkoj duhovnosti?
3. Što nam najnovija istraživanja mogu reći o stvaranju doma ispunjena vjerom i o odgoju djece u vjeri?
* Pastoral Solutions Institute katolička je organizacija posvećena pružanju podrške pojedincima, parovima i obiteljima integracijom katoličke vjere i suvremenih psiholoških pristupa.
** Our Sunday Visitor Institute katolička je organizacija koja se bavi obrazovanjem, istraživanjem i resursima za vjernike, svećenike i katoličke zajednice. Holy Cross Family Ministries međunarodna je katolička organizacija posvećena obiteljima i promicanju katoličkih vrijednosti u obiteljskome životu. McGrath Institute for Church Life nudi akademske programe, istraživanja i praktične alate koji pomažu vjernicima, svećenicima i crkvenim zajednicama da bolje razumiju i žive svoju vjeru.
4. Kako katoličke obitelji mogu postati žarišta evangelizacije i pozitivnih društvenih promjena, kako to predviđa katolički nauk?
Ključne spoznaje koje su nastale kao odgovor na ova pitanja uključene su u ovu knjigu. Međutim, ne morate se oslanjati samo na naše riječi! Voljeli bismo da pročitate knjigu u kojoj su ta izlaganja objavljena: Renewing Catholic Family Life. Uključujući rezultate simpozija u ovu knjigu, možemo s pouzdanjem reći da ovo najnovije izdanje donosi najbolje i najnovije informacije koje katolička teologija i društvene znanosti mogu ponuditi o odgoju zdrave, sretne i pobožne djece i o izgradnji snažnih, milošću ispunjenih obitelji.
Iz osobne perspektive, kada je 2001. izašlo prvo izdanje ove knjige, naša najstarija djeca bila su još prilično mala. Iako i dalje aktivno odgajamo djecu, ponosni smo što su naši najstariji, Jacob i Rachael, sada i sami bračni i obiteljski terapeuti, koji gaje duboku ljubav prema Kristu i istinski se brinu za obitelji. Još smo zahvalniji što ih je Duh Sveti pozvao da nam se pridruže u promicanju jedinstvenoga katoličkoga viđenja obiteljskoga života među novim generacijama. Blagoslovljeni smo njihovim doprinosima i uvidima.
Najviše se nadamo da ćete iz ovoga uvoda zapamtiti da, bez obzira na to koje odluke donosite u vezi s odgojem svoje obitelji – i slijedite li naše savjete ili ne – kao katolički roditelji, dugujemo Bogu i svojoj djeci da ne odgajamo samo „prema osjećaju“, opušteno i bez razmišljanja oponašajući načine na koje smo i sami bili odgajani (bili oni dobri ili loši), slušajući samo one izvore koji potvrđuju naše predrasude ili bilo kojega „stručnjaka“ koji ne ulaže iskren napor u usklađivanju svojih tvrdnji i sa znanstvenim spoznajama i s teologijom Crkve o temi obitelji. Katolički roditelji nikako nisu dužni svi odgajati svoju djecu na isti način, ali svakako imamo dužnost učiniti sve što možemo kako bismo oblikovali svoju roditeljsku
savjest otvarajući srca jedinstvenoj katoličkoj teologiji obiteljskoga života (umjesto sekularnih ili protestantskih pogleda) i onome što nas znanost može naučiti o najzdravijim načinima življenja te vizije.
Također bismo željeli uputiti nekoliko riječi ohrabrenja čitateljima koji možda nisu upoznati s pristupom katoličkomu roditeljstvu predstavljenim u prvome dijelu ovoga izdanja i koji nam se pridružuju kasnije na svojemu roditeljskome putu, s nešto starijom djecom. Ne brinite se! Ako na ovim stranicama pronađete nešto što će vas nadahnuti, slobodno se uključite bez obzira na to gdje se nalazite i na koji način to možete primijeniti. Uspjeh metoda predstavljenih u ovoj knjizi ne ovisi o tome jeste li ih primjenjivali otpočetka. Roditelji su često iznenađeni koliko brzo njihova djeca reagiraju na ove metode i koliko pozitivno ovaj pristup utječe na njihov obiteljski život, čak i ako su godinama prakticirali potpuno drukčiji način roditeljstva. Naš je cilj pomoći vam da nadograđujete one dobre stvari koje ste već činili i da prevladate bilo kakve prepreke koje su vas možda dosada ometale. Nadamo se da ćete ovu knjigu doživjeti kao vodič koji će vam pomoći da postanete pozitivniji, učinkovitiji i vjerniji roditelji te da ćete se osjećati slobodnima iskoristiti ono što vam najviše odgovara u vašim specifičnim okolnostima.
Naš je zaključak da je Bog zaista napisao priručnik za roditeljstvo koji će vam pomoći da odgojite izvrsnu djecu, ali kako biste ga pročitali, morate biti spremni napustiti ono što vam je poznato i zbog čega se osjećate ugodno te krenuti putem kojim će vas povesti istina vjere i znanosti. Ne bojte se! Uz malo truda i otvorenosti prema Božjoj milosti, svladat ćete roditeljstvo dok kažete „keks“!
S poštovanjem u Kristu, dr. Greg i Lisa Popcak, Jacob Popcak, mag., i Rachael Isaac, mag. act. soc. Sveta obitelji, moli za nas!
Biti katolički roditelj – koja je razlika?
A on mi reče: „Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.“ Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.
Druga poslanica Korinćanima 12,9
Biti pobožan roditelj predadolescenata i adolescenata prekrasna je, ali i zahtjevna uloga. U svojoj srži, biti kršćanska mama ili kršćanski tata znači prihvatiti činjenicu da nemamo sve odgovore i da je to sasvim u redu. Što su naša djeca starija, roditeljstvo postaje sve složenije, a djeca sve više primjećuju da nemamo odgovore na sve. Kada je riječ o drugim pristupima roditeljstvu, to može biti zastrašujuće, ali s pristupom koji nazivamo roditeljstvom u duhu učeništva ne morate se bojati ako ne znate odmah kako odgovoriti
na sve izazove koje vam djeca donose. Zapravo, bolje je priznati svojim tinejdžerima kada ne znate što točno učiniti nego se pretvarati i glumiti da ste Čarobnjak iz Oza nadajući se da djeca neće previše dovoditi u pitanje vaš autoritet. (Pred)adolescenti najviše cijene poniznost. Poštuju roditelje koji su spremni priznati: „Nisam siguran kako se točno osjećam u vezi s ovim / što reći o ovome / što učiniti, ali znam da to možemo zajedno shvatiti i pronaći rješenje.“
Djeca ne žele roditelje koji se pretvaraju da imaju odgovore na sva pitanja. Umjesto toga, žele roditelje koji im mogu ponuditi promišljen, razuman i suosjećajan proces kojim će sami doći do odgovora. Taj proces započinje priznanjem da ne znate sve i pozivanjem djece da zajedno s vama uče i donose mudre odluke. Što ranije započnete taj proces, to će vaša djeca lakše usvojiti zdrave obrasce razmišljanja, a vi ćete se osloboditi potrebe da kontrolirate svaki njihov korak. Također nećete morati stalno štititi svoju djecu od svakoga negativnoga utjecaja, već ćete im postati oslonac, vodič i podrška na njihovu putu prema zdravoj, pobožnoj odrasloj dobi.
Najvažnije je znati koji je vaš krajnji cilj. Crkva nas uči da smisao odgoja nije samo naučiti djecu pravilima već ih odgojiti tako da budu sposobni za duboke, brižne i ispunjene odnose – s Bogom, s ljudima s kojima će dijeliti život i sa zajednicama u kojima će sudjelovati (usp. KKC 2214–2231). Ako želite pomoći svojoj djeci da danas donose dobre odluke koje će ih voditi u ispunjen i pobožan život, najbolji je način da im vlastitim primjerom pokažete što znači živjeti obiteljski život na način kakav Crkva zagovara.
U sljedećim poglavljima istražit ćemo šest ključnih načina na koje katolička teologija obitelji poziva roditelje da izgrade poseban odnos sa svojom djecom – odnos učeništva. Kada roditelji s djecom grade odnos učeništva, oni se obvezuju zajedno tražiti odgo-
Biti katolički roditelj – koja je razlika?
vore na pitanje kako u svakodnevnome obiteljskome životu živjeti katoličku viziju ljubavi i zajedništva. Krajnji je cilj da djeca iznutra usvoje tu viziju i znaju je živjeti u vlastitome životu. U svrhu našega promišljanja navest ćemo šest važnih načina na koje Bog poziva katoličke obitelji da se razlikuju od drugih obitelji. Živjeti prema tim načelima pomaže roditeljima da budu istinski duhovni vodiči svojoj djeci i tinejdžerima pripremajući ih za zdravu odraslost.
To su:
1. Bog je naš suroditelj.
2. Naše su obitelji slike Presvetoga Trojstva. Ljubav koju dijelimo u svojim domovima ne temelji se na ljudskim uzorima ni na obiteljima iz kojih potječemo, već na nesebičnoj, obiteljskoj ljubavi koja izvire iz samoga Božjega srca.
3. Naše su obitelji kućne Crkve, i pozvani smo da ih oblikujemo prema uzoru Božje obitelji – njegove Crkve.
4. Naš je poziv stvarati zajedništvo, služiti životu, blagoslivljati druge i u svemu što radimo svjedočiti Krista.
5. U svecima nalazimo nadahnuće, vodstvo i podršku u molitvi.
6. Svjesni smo da je roditeljstvo služenje, pozvano svijetu donijeti ono što mu najviše treba: novu generaciju ljudi ispunjenih ljubavlju i vođenih Božjom milošću.
Ovih šest načela bit će poznato čitateljima knjige Roditeljstvo u milosti: Odgoj djece u razdoblju djetinjstva (dob 0–10). Iako su temeljna načela ista, ova je knjiga prilagođena kako bi vam pomogla bolje razumjeti njihovu primjenu u odgoju predadolescenata (11–12 godina) i adolescenata (13–18 godina). Umjesto da preskačete poglavlja, potičemo vas da ih pažljivo pročitate i razmislite kako
vam ova načela mogu pomoći da bolje odgovorite na specifične potrebe vaše djece u dobi od 11 do 18 godina.
1. POGLAVLJE
Prva razlika:
Bog je naš suroditelj
Označujući Boga imenom „Otac“(…) jezik vjere crpi tako iz ljudskoga roditeljskog iskustva, jer su roditelji čovjeku na neki način prvi Božji predstavnici.
Katekizam Katoličke Crkve, 239
Naša djeca ne pripadaju nama. Ona pripadaju Bogu. Bog nam daje svoju djecu jer želi da po nama, roditeljima, osjete njegovu ljubav i da u našim očima vide njegovo lice. Kršćanski roditelji pozvani su biti odraz Božjega lica svojoj djeci (vidi KKC 239).
Ovo je posebno važno za predadolescente i adolescente. Bog ih je stvorio kao jedinstvene osobe, a ne kao naše male kopije. Naši tinejdžeri trebaju znati da očekivanja koja imamo od njih, pravila koja postavljamo i vrijednosti kojima ih učimo nisu način da ih oblikujemo prema sebi. Trebaju razumjeti da sve što ih nastojimo naučiti dolazi od Boga i da ih vodi prema tome da postanu ljudi kakvi on želi da budu.
To je velik i odgovoran zadatak. No dobra je vijest da niste sami u tome. Bog želi biti uz vas i pomoći vam, ali to možda znači da trebate naučiti moliti se na malo drukčiji način nego dosada.
Prvo, jako je važno svakodnevno se moliti sa svojim supružnikom. Zahvalite Bogu na daru svoje obitelji. Zamolite ga da vas vodi i da vam pomogne da budete roditelji kakve vas je on stvorio da budete. Molite ga da vam podari velikodušnost – kako jednih prema drugima tako i prema svojoj djeci. Također tražite od Boga da vam pomogne istinski slušati kako biste čuli ono što vam on govori u potrebama, brigama, prigovorima i pitanjima vaše djece. Molite ga da vam pomogne odgovoriti im s ljubavlju, razumijevanjem i velikodušnošću, onako kako bi i on to učinio.
Nadalje, izuzetno je važno moliti se sa svojom djecom svaki dan, ne samo u određeno vrijeme kada se zajedno molite, već tijekom cijeloga dana. Kada doživite neki lijep ili poseban trenutak, ne zaboravite se pomoliti. Naglas i sa svojom djecom. Nemojte se obeshrabriti ako vam je u početku neugodno. Možda će djeca kolutati očima ili se opirati, ali to ne znači da radite nešto pogrešno ili da molitva nije za vas. To samo znači da radite nešto novo. Molitva je intimna aktivnost, a produbljivanje bilo kojega odnosa može u početku djelovati pomalo nespretno. Ali što se češće budete molili zajedno – čak i ako isprva naiđete na otpor – s vremenom će to postati nešto prirodno i spontano za cijelu vašu obitelj.
Ako ne znate kako započeti, možete jednostavno reći: „Gospodine, hvala ti što mi daješ priliku gledati kako moja djeca rastu i postaju predivni ljudi. Pomozi mi da budem mama/tata kakva/ kakav želiš da budem, kako bih im pomogla/pomogao da postanu sve što ti želiš da budu.“ Također, ako se nađete u teškoj situaciji, ne zaboravite se pomoliti – naglas, zajedno s djecom. Možete reći nešto poput: „Gospodine, trenutno pomalo ludim, a i moja su djeca prilično frustrirana. Pomozi mi da budem roditelj kakav im treba. Nauči me slušati – i tebe i njih – i pomozi nam da zajedno pronađemo najbolje rješenje.“ Koliko god vam u početku bilo neugodno
Prva razlika: Bog je naš suroditelj
ili čudno, što se više budete molili na ovaj način, to će vas Bog više blagoslivljati. Neka vaša molitva bude jednostavna i kratka, ali neka dolazi iz srca i molite se cijeli dan. Pozovite Boga da bude uz vas cijeli dan dok odgajate svoju djecu. Naravno, učinite sve što možete da odvojite poseban trenutak za molitvu, razmišljanje i klanjanje, ali nemojte vjeru čuvati samo za „posebne trenutke“. Razgovarajte s Bogom kao s članom svoje obitelji, koji stoji uz vas i čeka da vam pomogne, jer on to i jest.
Jedan od savjeta koje dijelimo u našoj knjizi Discovering God
Together: The Catholic Guide to Raising Faithful Kids jest da naučite djecu da se mole za vas. Redovito blagoslivljamo svoju djecu polažući ruke na njih i moleći za Božju milost za taj dan, ili prije posebnih trenutaka (kao što su ispit, utakmica ili nastup), ili kada osjećaju neku fizičku ili emocionalnu bol. Ako se dosada niste molili na ovaj način, nikada nije kasno da počnete, čak i ako su vaša djeca već starija. Ponavljamo, nemojte se obeshrabriti ako reagiraju kolutanjem očima ili otporom. To samo znači da im ovakav način molitve s vama nije poznat. Kako biste im olakšali prilagodbu, najbolje je unaprijed razgovarati s njima prije nego što uvedete promjenu. Tijekom obiteljskoga sastanka ili kad ste sami, recite im da biste voljeli više uključiti Boga u vaš svakodnevni obiteljski život. Objasnite im koliko vam to znači i zašto mislite da je to važno. Nemojte držati prodike ni govoriti u apstrakcijama, već podijelite s njima svoje iskustvo o tome što vam vaš odnos s Bogom znači.
Recite im da razumijete da će svima možda trebati malo vremena da se naviknu na to i da je sasvim normalno ako im se to u početku čini neobično. Ohrabrite ih tako da im kažete da će s vremenom molitva postati prirodnija i lakša za sve vas. Zatim ih upitajte kako se osjećaju u vezi s tim i imaju li neka pitanja. No budite pažljivi –razgovor treba biti usmjeren na to kako molitvu učiniti ugodnijom
i prirodnijom. Nemojte natuknuti da se neće morati moliti budu li dovoljno prigovarali i zanovijetali.
Kad prihvate ovu promjenu, učinite blagoslov djece dijelom svoje svakodnevice i redovito molite Božji blagoslov za njih. Jednom kada vide kako se to radi, možete zamoliti svoje tinejdžere da se i oni mole za vas. Ne možete ni zamisliti koliko je iscjeljujuće pozvati svoju djecu i reći: „Danas mi je baš težak dan, možete li se pomoliti za mene?“ a vaš vam 14-godišnjak stavi ruku na rame i kaže: „Gospodine, molim te, podari mami mir i pomozi joj da bude osoba kakva ti želiš da bude.“ Ili kada vaš 17-godišnjak kaže: „Molim te, pomozi nam da znamo kako pružiti podršku tati u ovom teškom trenutku. Neka zna da ga volimo i pomozi nam da znamo kako biti uz njega.“ U našoj obitelji djeca se mole za nas cijeli svoj život, baš kao što smo se mi molili za njih cijeli njihov život. Ako tražite od svojih tinejdžera da se mole za vas, pomažete im da prepoznaju duhovnu snagu koju su primili na krštenju kao
Božja djeca. Također ih podsjećate na to da se, kad mi iznerviramo njih (a događa se), mogu obratiti svomu nebeskomu Ocu i biti sigurni da će im on pomoći.
Naravno, također je važno svakodnevno odvojiti malo vremena za obiteljsku molitvu. U mnogim je obiteljima večera ili vrijeme prije spavanja dobar trenutak za to, no odaberite ono što vama najbolje odgovara. Postoji mnogo načina na koje možete organizirati obiteljsku molitvu. Način koji smo mi razvili jest akronim PRAISE (hrv. „slaviti (Boga)“, nap. prev.), koji označava:
Praise and thanksgiving („slavljenje Boga i zahvaljivanje“)
– naizmjenično zahvaljujte za blagoslove koje vam je taj dan donio.
Prva razlika: Bog je naš suroditelj
Repentance („pokajanje“) – naizmjenično se molite za Božju milost da sljedeći put bolje prebrodite izazove s kojima ste se suočili taj dan.
Ask for your needs („molite se za svoje potrebe“) – naizmjenično se molite za Božju pomoć u posebnim nakanama koje imate.
Intercede for others („molite se za druge“) – naizmjenično se molite da Bog blagoslovi one kojima su vaše molitve potrebne.
Seek his will („tražite njegovu volju“) – iznesite pred Boga sve odluke s kojima se vaša obitelj suočava i molite se za njegovu mudrost da vam pomogne donijeti prave odluke, kako biste bili obitelj kakva on želi da budete.
Express your desire to keep listening („izrazite želju da ga nastavite slušati“) – na kraju molitve zamolite Boga da vas nadahne da nastavite slušati njegov glas u svakodnevnici, kako biste ga bez prestanka mogli čuti sve dok se ponovno ne okupite u molitvi.
Svaka obitelj može slobodno prilagoditi ovaj format svojim potrebama, uključujući spontanu ili formalniju molitvu prema vlastitim željama. Ovaj predložak omogućuje vam da stvorite obiteljski molitveni ritual koji pokriva „osnovne aspekte“, a u isto vam vrijeme daje slobodu da ga prilagodite potrebama vaše obitelji. To može trajati svega nekoliko minuta ili koliko god želite, ovisno o vremenu koje imate na raspolaganju.
Naravno, kao katolici ne uživamo samo u duhovnome zajedništvu s Kristom koje nam molitva omogućuje već Isusa doživljavamo i „izbliza“ i osobno, u euharistiji. Roditelji često kažu da su njihova djeca njihovo vlastito „tijelo i krv“. No primajući pričest,
mi primamo Božje tijelo i krv. Njegovo predragocjeno tijelo ujedinjuje se s našim tijelima, a njegova predragocjena krv teče našim venama.
Kao što kaže stara crkvena pjesma, postoji „čudesna moć u predragocjenoj krvi Jaganjčevoj“. Naučite djecu da ih, koliko ih god vi voljeli, Bog voli još više. Naučite ih da po primanju euharistije postaju više Božja djeca nego što su vaša. Toplo preporučujemo redovito euharistijsko klanjanje za obitelji. Snagu sakramenata ne smijemo podcjenjivati. Jedan naš prijatelj podijelio je s nama priču o tome kako mu je odnos s Kristom u euharistiji pomogao u trenucima kada to njegovi roditelji i učitelji nisu mogli. Iako je pohađao katoličku školu, bio je žrtva stalnoga i okrutnoga zlostavljanja. Do kraja osnovne škole osjećao se potpuno slomljeno i razmišljao je o samoubojstvu. Nažalost, nikome nije rekao što proživljava – bilo ga je sram, a i bio je uvjeren da mu roditelji ionako ne mogu pomoći. Srećom, tada se umiješao Bog, pokazavši svoju moć…
Roditelji su mi uvijek govorili jednu stvar – da me Bog voli čak i više od njih samih te da, čak i kada se osjećam potpuno sam, uvijek mogu pronaći Boga u euharistiji. U jednome trenutku počeo sam krišom odlaziti u crkvu s druge strane školskoga igrališta za vrijeme odmora. Isprva sam to radio samo zato da pobjegnem od nasilnika, ali s vremenom sam osjetio da me Bog poziva k sebi i da me drži u svojim rukama. U njegovoj prisutnosti, osjećao sam se voljeno i zaštićeno. Predavao bih mu svoje brige. Molio bih ga da mi pomogne nositi se s djecom u školi. I on mi je pomogao pokazujući mi koliko sam voljen i dragocjen u njegovim očima. Ponekad sam čak imao problema zbog toga što sam se „skrivao“ u crkvi tijekom odmora. Učitelji su valjda mislili da smišljam kakvu nepodopštinu. Nije
Prva razlika: Bog je naš suroditelj
me bilo briga. Božja ljubav bila je jedina stvar koja mi je pomogla da preživim ta teška vremena. Ne bih nikome poželio to iskustvo iz osnovne škole, ali ne bih nizašto mijenjao to vrijeme koje sam proveo u Božjoj prisutnosti. Milost koju sam tamo primio pomogla mi je da postanem osoba kakva sam danas, jednako kao i sve što su moji roditelji učinili, a učinili su mnogo.
Ukratko, molite se zajedno s djecom. Molite se nad svojom djecom. Naučite ih da se mole za vas. Pomozite im da osobno dožive Božju ljubav po svim sakramentima. Naučite ih razmišljati o Bogu kao o osobi koja ih najbolje poznaje i najviše voli. Samo zapamtite da Bog želi biti uz vas svaki dan, cijeli dan, kao roditelj koji vam pomaže i ispunjava praznine koje će, čak i uz vaše najveće napore, ostati u vašoj ljubavi prema djeci.
Molitva
Gospodine, pomozi mi da se sjetim da su moja djeca ponajprije tvoja djeca i da ih ti želiš odgajati zajedno sa mnom. Molim te, uđi u svaki trenutak moga roditeljskoga života. Podsjeti me da svojim uzorom učim djecu zahvalnosti za lijepe trenutke i da te molim za pomoć u teškim vremenima. Pomozi mi da dublje doživim tvoju ljubav u euharistiji i pružim tu ljubav svojoj obitelji. Pomozi mi da se više oslonim na ljubav, milosrđe, strpljenje, radost i snagu koja dolazi iz tvoga srca, osobito kada moje vlastito presuši. Učini me roditeljem kakav želiš da budem, kako bi, kad me moje dijete pogleda u oči, uvijek vidjelo tvoje lice kako mu se smiješi.
Sveta obitelji, moli za nas. Amen.
Pitanja za razmišljanje
– Koja bi konkretna promjena nastala kad biste se ponašali kao da Bog cijeli dan s vama odgaja vašu djecu?
– Oko kojih biste izazova u roditeljstvu voljeli zamoliti Boga za pomoć? Kako biste mogli pozvati Boga u te trenutke dok se oni zbivaju? Do koje bi promjene došlo kad biste to učinili?
– Koje biste ideje iz ovoga poglavlja željeli početi primjenjivati već danas? Kako biste te prijedloge mogli prilagoditi svojoj obitelji?
2. POGLAVLJE
Druga razlika: Vaša je
obitelj
slika Trojstva
Iskonski uzor obitelji treba tražiti u samome Bogu, u trojstvenom otajstvu njegova života.
Pismo obiteljima pape Ivana Pavla II., br. 6.
Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca i Sina u Duhu Svetome.
Katekizam Katoličke Crkve, 2205
Što se više molimo, posebno kada se molimo iskreno i od srca, kako smo govorili u prethodnome poglavlju, to više otvaramo svoje srce Bogu i dijelimo s njim svoje nade, snove, strahove i želje. No, budući da je molitva razgovor, što se više molimo, to nam i Bog sve više otkriva nešto o svojemu unutarnjemu životu.
Jedna od stvari koje je Bog otkrio Crkvi o sebi jest to da je on, po svojoj naravi, obitelj. Bog je jedan, ali u trima osobama: Otac, Sin i Duh Sveti. Ljubav koja povezuje tri osobe Presvetoga Trojstva obiteljska je ljubav. Sveti Ivan Pavao II. to je izrazio ovako: „Bog u svojemu najdubljemu otajstvu ne predstavlja osamljenost (odno-
sno pojedinca), nego obitelj, jer u sebi nosi očinstvo, sinovstvo i samu bit obitelji, a to je ljubav.“1
Iz ovoga roditelji mogu naučiti nešto vrlo važno. Znamo da nas je Bog stvorio na svoju „sliku i priliku“, ali to se ne odnosi samo na nas kao pojedince. Bog je i ljudsku obitelj stvorio na svoju sliku i priliku, kako bi ljudi, vidjevši ljubav unutar kršćanskih obitelji, mogli barem djelomično spoznati kakva je to Božja ljubav. Zato Crkva kršćansku obitelj naziva „slikom Trojstva“.2
Izazov ljubavi
Kao što možete zamisliti, ova je tema duboka i slojevita i o njoj su napisane čitave knjige. Mi ovdje nećemo pokušati zagrepsti površinu cijele teologije koja stoji iza toga, ali na praktičnoj razini postoji jedna važna poruka za roditelje: Bog poziva kršćanske obitelji da budu odraz njegove ljubavi – ljubavi koja je u središtu njegova bića. Kada se supružnici svađaju oko odgoja djece, to je često zato što se u u obitelji jednoga supružnika ljubav pokazivala na jedan način, a u obitelji drugoga supružnika na drugi. No, kao kršćanima, ljubav koju smo iskusili u obitelji iz koje smo potekli manje je važna od ljubavi koju Bog gaji prema nama i našoj djeci. Upravo tu ljubav Bog želi da postupno, malo-pomalo, dan za danom učimo živjeti i dijeliti jedni s drugima. Bog ne želi da svijetu pokažemo lice obitelji iz koje smo potekli. On želi da naše obitelji budu odraz njegova lica. Mi se moramo umanjivati kako bi Bog mogao rasti (vidi Iv 3,30).
Ovo je posebno važno kod tinejdžera. Oni vrlo jasno vide sve što nije kako treba – u svijetu, u svojoj obitelji i u nama, njihovim roditeljima. To može biti zastrašujuće i mogli bismo nagonski zauzeti obrambeni stav. Ali ako shvatimo da je obitelj pozvana biti odraz ljubavi koja se nalazi u srcu Presvetoga Trojstva, tada može-
Druga razlika: Vaša je obitelj slika Trojstva
mo biti uza svoju djecu, umjesto da se postavljamo protiv njih kada izraze nezadovoljstvo onime što kod kuće ne funkcionira. Umjesto da se odmah branimo, možemo reći: „Znaš što? U pravu si. Trudimo se voljeti te onako kako Bog želi, ali svjesni smo da često ne uspijevamo u tome. Što kažeš na to da, umjesto da sjedimo ovdje i raspravljamo o tome što sve ne funkcionira u našoj obitelji, zajedno razmislimo o tome kako možemo postati obitelj kakva Bog želi da budemo? Što misliš, odakle bismo trebali početi?“
Ovakav razgovor može uvelike promijeniti vaš odnos s tinejdžerima. Time im dajete do znanja da mama i tata nisu neprijatelji, nego da ste svi zajedno na istome putu. I zato, kada netko od vas osjeti da stvari ne idu kako bi trebale, zajedno možete potražiti rješenje.
Svi mi volimo svoju djecu, ali zato što smo grešni i ranjeni, ponekad se bojimo biti onako iskreni i ranjivi pred našim tinejdžerima kako Bog to želi. To su sasvim prirodne poteškoće, ali kada prigrlimo tu autentičnost – kada odlučimo biti iskreni, otvoreni i ranjivi jedni pred drugima – otkrivamo snagu koju obitelj ima da nas čini svetima. Biti svet znači dopustiti Bogu da nas vidi onakvima kakvi jesmo i da nas oblikuje u osobe kakvima nas je stvorio da budemo. Tinejdžeri su u fazi života kada se traže i pitaju tko bi, prema Božjoj volji, trebali postati. Kada vide da smo i mi spremni prihvatiti svoju ranjivost i Božji poziv na rast u našim životima, pokazujemo im primjer rasta i razvoja koji mogu poštovati i koji im može uliti hrabrost da i sami krenu tim putem. Jedan od najvrednijih darova koje možemo dati svojim tinejdžerima jest naučiti ih kako prihvatiti vlastitu potrebu za rastom i napretkom u vjeri. A najbolji način da ih tome poučimo jest vlastitim primjerom.
Veliko pitanje
Ako vam išta od ovoga djeluje pomalo zastrašujuće, sjetite se riječi svetoga Ivana Pavla II.: „Ne bojte se!“ Niste sami. Bog želi biti s vama na ovome putu. Najbolji način da počnete dijeliti ljubav koja izvire iz srca Presvetoga Trojstva sa svojom djecom jest da svakoga dana u molitvi razmislite o sljedećemu pitanju:
S obzirom na stvarne snage i ograničenja s kojima se suočavam, koju malu stvar mogu učiniti sada kako bih smanjio jaz između ljubavi, strpljenja, suosjećanja, velikodušnosti i milosrđa koje mogu prirodno pružiti svojoj djeci i ljubavi, strpljenja, suosjećanja, velikodušnosti i milosrđa koje Bog želi pružiti mojoj djeci preko mene?
Nemojte pokušavati to postići vlastitim snagama. Molite se za milost da uspijete. Potražite podršku svojega supružnika, obitelji, vjerske zajednice, duhovnika ili čak profesionalnoga terapeuta kada je to potrebno. No nemojte zaboraviti da su katolički roditelji pozvani na više od onoga na što su pozvani svjetovni roditelji. Bez obzira na to koliko je obitelj iz koje dolazite bila dobra, nije dovoljno da odgajate svoju djecu na način na koji ste vi bili odgajani. Pozvani smo stvarati obitelji koje su slike Trojstva, otvarajući svoja srca Božjoj ljubavi i zatim velikodušno dijeleći tu ljubav sa supružnikom i djecom. Ako nešto stoji na putu da to ostvarimo, kao Kristovi učenici, dužni smo potražiti svu potrebnu pomoć da uklonimo te prepreke kako bi naše obitelji postale prenositelji ljubavi kakvi bi trebali biti.
Molitva
Gospodine, neka moja obitelj bude prava „slika Trojstva“: dom koji zrači ljubavlju koja dolazi iz tvojega srca, iznutra i izvana. Po-
Druga razlika: Vaša je obitelj slika Trojstva
mozi mi da se nikada ne zadovoljim ničim manjim od ljubavi koju ti želiš darovati meni i da sa svojom djecom nikada ne dijelim ništa manje od ljubavi koju im ti želiš darovati kroz mene. Podari mi milost da svaki trenutak svojega roditeljskoga dana iskoristim kao priliku da naučim zamijeniti svoju ljudsku ljubav tvojom božanskom ljubavlju. Daj da budem strpljiv sa sobom kada mi je teško ili kada doživim neuspjeh, i neka uvijek imam ovu viziju na umu kako bih, čak i u najtežim, najnesavršenijim danima, znao obaviti svoju djecu tvojim rukama i gledati ih tvojim očima.
Sveta obitelji, moli za nas! Amen.
Pitanja za razmišljanje
– Promislite o tome kakvu praktičnu razliku čini pogled na obitelj kao na „sliku Trojstva“?
– Na koji je način obitelj iz koje dolazite odražavala velikodušnu, obilnu, milosrdnu ljubav koju možemo pronaći u srcu Trojstva?
Na koji su se način trudili to postići? Praktično govoreći, kako mislite da vas Bog poziva da svojoj djeci pružite više njegove ljubavi nego što su vama mogli pružiti vaši roditelji?
– Izdvojite nešto što vam predstavlja izazov u vašemu odnosu s (pred)adolescentom, a u čemu biste ga željeli uspješnije voljeti Božjom ljubavlju. Kako bi to izgledalo u praksi?
Sadržaj
poglavlje Odgajanje predadolescenta u milosti (u dobi između 11 i 12 godina)
23. poglavlje Odgajanje adolescenta u milosti (u dobi od 13 do 18 godina)
U ovoj revolucionarnoj knjizi dobit ćete jasne i precizne upute o tomr kako otkriti djetetov primarni (osnovni) jezik ljubavi, kako pomoći djetetu da što bolje i kvalitetnije usvaja nova znanja, kako učinkovito disciplinirati i poučavati dijete te kako u djetetu izgraditi uvjerenje da je bezuvjetno voljeno –uvjerenje koje je temelj za samopouzdanje i životni uspjeh. Otkrijte djetetov primarni jezik ljubavi, naučite govoriti njime i tako izgradite snažan i dubok odnos koji će vašem sinu/kćeri pomoći da odrasta u radosti, radoznalosti i samopouzdanju!
216 str. Meki uvez.
Ova je knjiga neizostavan suputnik uz čiju pomoć roditelji mogu s ljubavlju pružiti tinejdžerima potporu dok rastu i sazrijevaju. U njoj ćete naći jasne i precizne upute o tome kako tinejdžeru djelotvorno izraziti ljubav, kako se nositi s tinejdžerovim bijesom i potrebom za neovisnošću, koji su nužne faze njegova razvoja, kako tinejdžeru djelotvorno postaviti granice, kako provoditi disciplinu i odrediti posljedice za prekršaje te kako tinejdžeru izraziti ljubav i pružiti podršku kada pogriješi – a pogreške su neizbježne!
296 str. Meki uvez.
Dr. Greg i Lisa Popcak autori su više od dvadeset knjiga i voditelji savjetodavnoga radijskoga programa More2Life, koji se emitira radnim danima na mrežama EWTN i SiriusXM 130. Zajedno vode CatholicCounselors.com, katoličku telesavjetodavnu službu koja pruža pomoć parovima, obiteljima i pojedincima diljem svijeta. U suradnji s organizacijom Holy Cross Family Ministries, dr. Greg i Lisa osnovali su Peyton Institute for Domestic Church Life, institut koji promiče obiteljsku duhovnost i blagostanje s pomoću profesionalne edukacije i originalnih istraživanja. Također su članovi Nacionalnoga savjetodavnoga odbora za brak i obiteljsku službu pri Biskupskoj konferenciji Sjedinjenih Američkih Država.
Imate osjećaj da ćete izluditi sa svojim (pred)adolescentom? Ne želi razgovarati s vama, ništa vam ne povjerava, ne sluša vas ili koluta očima na sve što kažete? Kazne koje su prije funkcionirale više nemaju učinka?
Nema razloga za zabrinutost! Riječ je o normalnoj razvojnoj fazi – ne znači da vas dijete više ne poštuje ili ne voli. Ono što vama treba jest novi pristup.
U knjizi Roditeljstvo u milosti: Odgoj djece u razdoblju odrastanja (dob 11–18) dr. Greg i Lisa Popcak donose provjerene metode koje su već pomogle tisućama obitelji: rituale i rutine, izgradnju tima, pohvalu, poticanje vrlina, logične posljedice i još mnogo toga.
Otkrijte što vaše dijete treba od vas u svakoj fazi svojega razvoja, preuzmite ulogu mentora i učitelja – i postanite roditelj kakvoga je Bog zamislio.