Odgajanje djece zahtjevno je u svakome vremenu, a u suvremenome svijetu katoličkim roditeljima to može izgledati kao nemoguća misija. Da bi odgajali djecu u suradnji s Božjom milošću, treba im učiniti dostupnim najbolje što suvremena razvojna psihologija nudi.
Roditeljstvo u milosti: Odgoj djece u razdoblju djetinjstva (dob 0–10) upravo je to – nezaobilazno štivo za sve roditelje i one koji će to tek postati. Na stranicama ove knjige naći ćete savjete, molitve, tehnike discipliniranja i konkretna tumačenja koja možete odmah primijeniti, u kojoj god razvojnoj fazi da se vaše dijete nalazi.
Bog je zaista napisao priručnik za roditeljstvo – krije se u spoju njegove milosti i suvremene znanosti. Uz malo truda i otvorenosti, svladat ćete roditeljstvo lakše nego što mislite.
Greg i Lisa Popcak
u suradnji s Jacobom Popcakom i Rachael Isaac RODITELJSTVO U MILOSTI
Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.
Redaktura i lektura: Bonislav Kamenjašević
Stručna redaktura i prilagodba teksta: Katarina Gugić
Za nakladnika: Miro Radalj
ISBN 978-953-235-986-2
CIP zapis je dostupan u nacionalnom skupnom katalogu knjižničnog sustava Bukinet pod brojem 991005935241509366.
Uvod
Pismo autora
Kršćanska obitelj pruža izrazitu objavu i ostvarenje crkvenoga zajedništva; stoga se može i treba zvati „kućna Crkva“.
Katekizam Katoličke Crkve, 2204
„Zašto djeca nisu rođena s priručnikom?“ Pa, zapravo jesu! Samo što mi volimo reći da je taj priručnik napisan na „katoličkome“. Kada smo 2000. godine počeli raditi na prvome izdanju pod nazivom Roditeljstvo u milosti, krenuli smo od provokativne ideje. Što ako, umjesto da krenemo od postojećih pretpostavki o „ispravnome“ pristupu roditeljstvu, dopustimo da nas teologija obitelji i čovjeka koju nudi Crkva usmjeri u našemu pristupu? Počeli smo od sljedećih pitanja:
• Kakav obiteljski život Crkva želi da gradimo prema teologiji obitelji?
• Koje stavove o životu i odnosima Crkva želi da roditelji vjernici prenose?
• Što nas biologija i društvene znanosti mogu naučiti o najboljim načinima da postignemo ciljeve koje Crkva postavlja pred obitelji vjernika?
Prvo izdanje, Roditeljstvo u milosti, bilo je rezultat ovoga istraživanja. Ovo treće izdanje plod je gotovo dvadeset godina neprestanoga promišljanja i usavršavanja odgovora koje smo prvotno ponudili.
Ovo putovanje omogućili su uvidi iz tada relativno novih učenja svetoga Ivana Pavla II., poznatih kao „teologija tijela“. Teologija tijela otvorila je nove mogućnosti suradnje između teologije i znanosti. U svojoj srži, teologija tijela uči nas da biologija jest teologija. Drugim riječima, kada molitvom razmatramo Božji dizajn tijela – kako nam ga otkriva znanost – možemo mnogo naučiti o Božjemu planu za život i međuljudske odnose. Iako su se tada mnogi autori koji su pisali o teologiji tijela usredotočili na to kako se nauk svetoga Ivana Pavla II. primjenjuje na brak i spolnost, otkrili smo da se on jednako – ako ne i više, u nekim aspektima – odnosi i na roditeljstvo. Otada su i drugi podržali ovu tvrdnju, osobito profesorica Mary Shivanandan s Papinskoga teološkoga instituta za studij braka i obitelji Ivan Pavao II., u izvrsnoj knjizi The Holy Family: Model Not Exception. Iako su uvidi svetoga Ivana Pavla II. ponudili novi pristup povezivanju vjere i znanosti, njegovo djelo čvrsto se oslanja na katoličku intelektualnu tradiciju. Sveti Toma Akvinski govorio je o „dvjema knjigama“ – Bibliji (knjizi Božje riječi) i „Knjizi prirode“ (odnosno, znanosti) – koje trebamo proučavati kako bismo otkrili Božji plan za sve što nas okružuje. Bog je izvor svih istina, otkrivenih i spoznatih. On je stvorio svijet (koji znanost proučava) i dao nam je Sveto pismo (koje proučava teologija). Svaki autentičan pristup teologiji i znanosti treba potvrditi nalaze iz jednoga ili drugoga područja, a ne proturječiti im (vidi Fides et ratio).
Kada nastojimo rastumačiti katoličko viđenje bilo kojega pitanja – pa tako i roditeljstva – Crkva nas poziva da budemo otvoreni
prema uvidima koji proizlaze iz usklađivanja teologije i znanosti. Bilo koji pristup koji zanemaruje jedno ili drugo nije „u potpunosti katolički“ (ili, bolje rečeno, „nije u skladu s katoličkom intelektualnom tradicijom“), u usporedbi s onim koji nastoji integrirati uvide iz obaju izvora.
To je posebno važno jer postoji mnoštvo različitih ideja o roditeljstvu, ali nisu sve u skladu s autentičnim katoličkim gledištem. Neki savjeti o odgoju temelje se na izjavama poput: „Tako su mene odgajali i dobro sam ispao“ (bila to istina ili ne). Druge metode roditeljstva oslanjaju se na znanstvene ili kvaziznanstvene teorije koje je ponekad teško uskladiti s katoličkom teologijom. Treći pak pristupi temelje se na pojedinačnome i subjektivnome tumačenju određenih biblijskih ili teoloških principa nekoga autora, pritom u potpunosti zanemarujući znanstvene uvide. Mnogi od onih koji zastupaju ovakve ideje predstavljaju se kao autoriteti i privlače velik broj sljedbenika, čak i među katolicima. No to ne znači da njihove ideje zaista odražavaju autentično katoličko viđenje bilo kojega pitanja, a kamoli viđenje obiteljskoga života. Naravno, svi moramo negdje započeti. U odgoju djece svi se oslanjaju na vlastita iskustva sa svojim roditeljima, obitelji i prijateljima, kao i na one izvore s kojima su najviše upoznati. No katolička obitelj nije samo ljudska institucija već i božanska. Ujedinjena sakramentalnim životom Crkve, vaša obična, svakodnevna, ponekad i kaotična obitelj postaje nešto sveto – kućna Crkva. Kada svoja osnovna shvaćanja o roditeljstvu usporedimo s vizijom Crkve i znanstvenim uvidima o tome kako tu viziju živjeti na zdrav i ispunjen način, možemo otkriti Božji plan za odgoj zdrave i pobožne djece.
To je pristup koji smo slijedili u svakome izdanju ove knjige. U tom smislu, s radošću možemo istaknuti da ovo najnovije izdanje
uključuje spoznaje sa Simpozija o katoličkome obiteljskome životu i duhovnosti, održana u ljeto 2019. godine. Naša organizacija Pastoral Solutions Institute* omogućila je ovaj povijesni događaj u suradnji s organizacijama Our Sunday Visitor Institute, Holy Cross Family Ministries i McGrath Institute for Church Life. ** Na simpoziju smo okupili gotovo pedeset teologa, stručnjaka iz područja društvenih znanosti, pastoralnih savjetnika i stručnjaka obiteljskoga pastorala, od kojih su svi međunarodno priznati zbog svojega rada i istraživanja na području vjere i obiteljskoga života. Sudionici su se nekoliko dana sastajali na Sveučilištu Notre Dame dijeleći rezultate svojih istraživanja, zajedno sudjelujući u molitvi i raspravljajući o odgovorima na četiri ključna pitanja:
1. Jesu li članovi katoličke obitelji pozvani živjeti drukčije od drugih obitelji u odnosu na to kako se odnose jedni prema drugima unutar svojega doma? Ako jesu, na koji način?
2. Kako u praksi izgleda autentičan, obiteljski utemeljen pristup katoličkoj duhovnosti?
3. Što nam najnovija istraživanja mogu reći o stvaranju doma ispunjena vjerom i o odgoju djece u vjeri?
* Pastoral Solutions Institute katolička je organizacija posvećena pružanju podrške pojedincima, parovima i obiteljima integracijom katoličke vjere i suvremenih psiholoških pristupa.
** Our Sunday Visitor Institute katolička je organizacija koja se bavi obrazovanjem, istraživanjem i resursima za vjernike, svećenike i katoličke zajednice. Holy Cross Family Ministries međunarodna je katolička organizacija posvećena obiteljima i promicanju katoličkih vrijednosti u obiteljskome životu. McGrath Institute for Church Life nudi akademske programe, istraživanja i praktične alate koji pomažu vjernicima, svećenicima i crkvenim zajednicama da bolje razumiju i žive svoju vjeru.
4. Kako katoličke obitelji mogu postati žarišta evangelizacije i pozitivnih društvenih promjena, kako to predviđa katolički nauk?
Ključne spoznaje koje su nastale kao odgovor na ova pitanja uključene su u ovu knjigu. Međutim, ne morate se oslanjati samo na naše riječi, pa ako želite doznati više, voljeli bismo da pročitate knjigu u kojoj su ta izlaganja objavljena: Renewing Catholic Family Life. Uključujući rezultate simpozija u ovu knjigu, možemo s pouzdanjem reći da ovo najnovije izdanje knjige Roditeljstvo u milosti: Odgoj djece u razdoblju djetinjstva (dob 0–10) donosi najbolje i najnovije informacije koje katolička teologija i društvene znanosti mogu ponuditi o odgoju zdrave, sretne i pobožne djece i izgradnji snažnih, milošću ispunjenih obitelji.
Iz osobne perspektive, kada je prvo izdanje ove knjige izašlo 2001. godine, naša najstarija djeca bila su još prilično mala. Iako i dalje aktivno odgajamo djecu, ponosni smo što su naši najstariji, Jacob i Rachael, sada i sami bračni i obiteljski terapeuti, koji gaje duboku ljubav prema Kristu i istinski se brinu za obitelji. Još smo zahvalniji što ih je Duh Sveti pozvao da nam se pridruže u promicanju jedinstvenoga katoličkoga viđenja obiteljskoga života među novim generacijama. Blagoslovljeni smo njihovim doprinosima i uvidima.
Najviše se nadamo da ćete iz ovoga uvoda zapamtiti to da, bez obzira na to koje odluke donosite u vezi s odgojem svoje obitelji – i slijedite li naše savjete ili ne – kao katolički roditelji, svi mi dugujemo Bogu i svojoj djeci da ne odgajamo samo „prema osjećaju“, opušteno i bez razmišljanja oponašajući načine na koje smo i sami bili odgajani (bili oni dobri ili loši), slušajući samo one izvore koji potvrđuju naše predrasude ili bilo kojega „stručnjaka“ koji ne ulaže
iskren napor u usklađivanje svojih tvrdnji i sa znanstvenim spoznajama i s teologijom Crkve o temi obitelji. Katolički roditelji nikako nisu dužni odgajati svoju djecu svi na isti način, ali svakako imamo dužnost učiniti sve što možemo kako bismo oblikovali svoju roditeljsku savjest otvarajući srca jedinstvenoj katoličkoj teologiji obiteljskoga života (umjesto sekularnih ili protestantskih pogleda) i onome što nas znanost može naučiti o najzdravijim načinima življenja te vizije.
Dobra je vijest da ćete, što više budete nastojali djelovati u vjeri i molitvi, postajati to učinkovitiji roditelji, osjećat ćete se sigurnije u svojoj ulozi i vaš će dom biti mirniji.
Bog je zaista napisao priručnik za roditeljstvo koji će vam pomoći da odgojite izvrsnu djecu, ali kako biste ga pročitali, morate biti spremni napustiti ono što vam je poznato i zbog čega se osjećate ugodno te krenuti putem kojim će vas povesti istina vjere i znanosti. Ne bojte se! Uz malo truda i otvorenosti prema Božjoj milosti, svladat ćete roditeljstvo dok kažete „keks“!
S poštovanjem u Kristu, dr. Greg i Lisa Popcak, Jacob Popcak, mag., i Rachael Isaac, mag. act. soc.
Sveta obitelji, moli za nas!
Biti katolički roditelj – koja je razlika?
A on mi reče: „Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.“ Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.
2 Kor 12,9
Biti pobožan roditelj prekrasna je, ali i zahtjevna uloga. U svojoj srži, biti kršćanska mama ili kršćanski tata znači prihvatiti činjenicu da nemamo sve odgovore i da je to sasvim u redu. Na stranici Momfidence.org, koju smo pokrenuli kako bismo pružili podršku mamama u svim fazama roditeljstva, jedan je od naših najvažnijih principa: Ponosna sam što sam osoba u procesu rasta. Ovaj stav temeljimo na Božjoj utjesi koju je dao svetomu Pavlu dok se suočavao sa svojim vlastitim teškoćama (pogledajte citat na
početku ovoga poglavlja). Mnogim mamama i tatama teško je prihvatiti ovu ideju. Neki roditelji strahuju da bi mogli „pokvariti“ svoju djecu. Brinu se oko toga da „ne rade sve savršeno“ ili da ne slijede „pravila“ (što god to značilo).
Osim toga, budući da mi (autori) na roditeljstvo gledamo kroz praktičnu i teološku prizmu, neki su nas čitatelji čak optužili da – prema njihovu mišljenju – sugeriramo kako su loši ljudi, loši roditelji ili čak loši katolici ako naše savjete ne slijede doslovno. Odmah na početku ove knjige želimo jasno istaknuti da ne samo da ne vjerujemo u takvo što već smo tu ideju oduvijek smatrali besmislenom.
Istina je da Crkva ima jedinstvenu i prekrasnu viziju obiteljskoga života. I, kao što ćete vidjeti, također je točno da istraživanja potvrđuju kako određeni pristupi roditeljstvu bolje odgovaraju toj viziji. No nitko ne očekuje da savršeno slijedite baš svaku sitnicu koju spomenemo svakoga trenutka svakoga dana. I nitko – ponajmanje mi – neće vas osuđivati ako se ponekad mučite s primjenom naših prijedloga, bilo to djelomično ili u cijelosti.
Zaboravite na perfekcionizam
Također bismo željeli svojim čitateljima dati jedan mali izazov. Ako ste skloni perfekcionizmu, bilo općenito u životu bilo u roditeljstvu, pozivamo vas da duboko udahnete i zaboravite na njega. Odmah. A ako vam naše nježno ohrabrenje nije dovoljno da sami sebi olakšate taj teret, molimo vas da ozbiljno razmislite, u molitvi i miru, trebate li možda dodatnu pomoć kako biste se oslobodili sve te krivnje i tjeskobe. Učinite to zbog sebe, zbog svoje obitelji koja vas treba i zbog Boga koji vas voli više nego što to možete zamisliti. Bez obzira na to gdje se nalazite na spektru perfekcionističkoga roditeljstva, svaki roditelj treba zapamtiti riječi koje je Bog uputio
Biti katolički roditelj – koja je razlika?
svetomu Pavlu: on djeluje kroz naše slabosti. Bog želi preobraziti i vas i vaše dijete uz ozdravljujući odnos koji gradite zajedno s njim. Zato papa Franjo kaže da je kršćanska obitelj poput duhovne bolnice u kojoj liječimo rane koje je grijeh nanio našoj sposobnosti da volimo jedni druge onako kako nas voli Bog (usp. Amoris laetitia).
Nitko od nas nije svetac – još. Svi imamo prostora za rast i ozdravljenje. Roditeljstvo bi nas trebalo poticati da svaki dan učimo voljeti malo više. No, kao i u svakoj bolnici, ne možete odraditi sve terapije u jednome danu, morate leći u krevet i malo se odmoriti. Stoga budite strpljivi sami sa sobom. Postoji ogromna razlika između toga da dopustite Bogu da vas oblikuje s pomoću izazovâ roditeljstva i toga da se mučite kako biste dokazali svoju vrijednost Bogu, supružniku, roditeljima, svojti, drugim mamama ili bilo kome drugome.
Naravno, ozbiljno pristupite svojoj ulozi dobroga katoličkoga roditelja, ali molimo vas, nemojte biti pretjerano skrupulozni u tome. Istina je da će neki dani biti potpuno kaotični. To je jednostavno sastavni dio roditeljstva. Ipak, zapamtite jednu važnu stvar: iako će neki dani biti teži i „neuredniji“ od drugih, nemojte prihvatiti „kaos“ kao nešto što bi trebalo biti „uobičajeno stanje u vašemu domu“. Kao što je papa Franjo rekao: „Najveća je opasnost u životu loša navika (…) govorenja: ‘Ja sam jednostavno takav.’“
Obiteljski život može biti „neuredan“, ali ne bi trebao biti kaotičan stalno ili čak većinu vremena. Kao što smo spomenuli u uvodu, Crkva nas uči da je naš dom kućna Crkva. Razmišljati o svojemu domu na taj način znači prepoznati da, iako život ponekad može biti zahtjevan i naporan, Bog za vas i vašu djecu želi više. Vaš dom – vaša kućna Crkva – treba biti mjesto gdje svakodnevno posvećujete ovaj nepredvidivi svijet u kojemu živite Bogu dopuštajući mu da u vaš kaotični dom svakoga dana unese malo više reda,
mira, ljubavi i radosti. U danima kada vam se čini da je taj zadatak prevelik, usredotočite se na to da se potrudite najbolje što možete kako biste se oslonili na tu viziju i vjerujte Božjoj milosti, koja može umnožiti vaše napore, baš kao što je on umnožio kruhove i ribe. I nikada se nemojte bojati potražiti pomoć.
Kako bismo krenuli na ovo putovanje, u sljedećih ćemo nekoliko poglavlja istražiti šest načina na koje katolička teologija obitelji poziva roditelje da sa svojom djecom grade poseban, drukčiji odnos – odnos učeništva.
To su:
1. Bog je naš suroditelj.
2. Obitelj je slika Presvetoga Trojstva. Ljubav koju dijelimo u svojim domovima ne temelji se na ljudskim uzorima ni na obiteljima iz kojih potječemo, već na nesebičnoj, obiteljskoj ljubavi koja izvire iz samoga Božjega srca.
3. Naše su obitelji naša kućna Crkva i pozvani smo da ih oblikujemo prema uzoru Božje obitelji – njegove Crkve.
4. Naš je poziv stvarati zajedništvo, služiti životu, blagoslivljati druge i u svemu što radimo svjedočiti Krista.
5. U svecima nalazimo nadahnuće, vodstvo i podršku u molitvi.
6. Svjesni smo da je roditeljstvo služenje, pozvano donijeti svijetu ono što mu najviše treba: novu generaciju ljudi ispunjenih ljubavlju i vođenih Božjom milošću.
Jeste li spremni? Krenimo!
1. POGLAVLJE
Prva razlika:
Bog
je naš suroditelj
Označujući Boga imenom „Otac“ (…) jezik vjere crpi tako iz ljudskoga roditeljskog iskustva, jer su roditelji čovjeku na neki način prvi Božji predstavnici.
Katekizam Katoličke Crkve, 239
Naša djeca ne pripadaju nama. Ona pripadaju Bogu. Bog nam daje svoju djecu jer želi da po nama, roditeljima, osjete njegovu ljubav i da u našim očima vide njegovo lice. Kršćanski roditelji pozvani su biti odraz Božjega lica svojoj djeci! Neki roditelji, umjesto da ih ovo ohrabri, preplavljeni su strahom. Oni misle: „Zar ne vidiš kako sam slomljen, umoran, pod stresom, usamljen, zbunjen?!? Kako ja mogu potpuno sam/sama svojoj djeci pokazati Božju ljubav?“ Katekizam Katoličke Crkve priznaje da, budući da smo grešni, nismo u stanju savršeno odražavati Božje lice našoj djeci (usp. 239). Dobra je vijest da to ne bismo trebali činiti sami. Bog nam želi pomoći. No to može značiti da ćemo se trebati naučiti moliti na drukčiji način nego što smo naviknuti.
Prvo, jako je važno svakodnevno se moliti sa svojim supružnikom. Zahvalite Bogu za dar obitelji. Zamolite ga da vam pomogne da budete roditelji kakve vas je on stvorio da budete. Molite ga za milost da budete velikodušni jedno prema drugome i prema svojoj djeci. Zamolite ga da vam pomogne svaki trenutak obiteljskoga života – i radosti i teškoće – gledati kao još jednu priliku da srca ispunite njegovom ljubavlju i milošću.
Nadalje, izuzetno je važno moliti se sa svojom djecom svaki dan, ne samo u određeno vrijeme kada se zajedno molite, već tijekom cijeloga dana. Ako doživite dobar trenutak, ne zaboravite se pomoliti, naglas i sa svojom djecom. Recite nešto poput: „Gospodine, hvala ti što mi sada dopuštaš da uživam u svojoj djeci!“
Isto tako, ako se mučite, ne zaboravite se pomoliti, također naglas i sa svojom djecom. Recite nešto poput: „Gospodine, osjećam da gubim kontrolu. Pomozi mi da volim ovu djecu tvojom ljubavlju.“
Bez obzira na to koliko vam se ovo u početku činilo neobičnim, što više budete to radili, više će vas Bog blagoslivljati. Neka bude jednostavno i kratko, ali molite se iz srca i molite se tijekom cijeloga dana. Nemojte bježati od svoje djece kako biste se približili Bogu.
Pozovite Boga da bude uz vas cijeli dan dok odgajate svoju djecu. Naravno, učinite sve što možete da odvojite poseban trenutak za molitvu, razmišljanje i klanjanje, ali nemojte vjeru čuvati samo za „posebne trenutke“. Razgovarajte s Bogom kao s članom svoje obitelji, koji stoji uz vas i čeka da vam pomogne, jer on to i jest.
Jedan od savjeta koje dijelimo u našoj knjizi Discovering God Together: The Catholic Guide to Raising Faithful Kids jest da naučite djecu da se mole za vas. Redovito blagoslivljamo svoju djecu polažući ruke na njih i moleći za Božju milost za taj dan, ili prije važnih događaja (kao što je ispit, utakmica ili nastup) ili kada osjećaju neku fizičku ili emocionalnu bol. Nakon što im pokažete ovu
Prva razlika: Bog je naš suroditelj
praksu, možete ih zamoliti da se i oni pomole za vas. Ne možete ni zamisliti koliko je iscjeljujuće pozvati svoju djecu i reći: „Imam težak dan, možete li se pomoliti za mene?“, a vaš četverogodišnjak stavi vam ruku na koljeno i kaže: „Isuse, pomozi mami da se osjeća bolje.“ Ili čak: „Molim te, pomozi mi da budem dobar za svog tatu.“ U našoj obitelji djeca se mole za nas cijeli svoj život, baš kao što smo se mi molili za njih cijeli njihov život. Učiti ih da se mole za vas pomaže im da prepoznaju duhovnu moć koju su primili na krštenju kao Božja djeca. Također ih podsjeća da se, kada mi iznerviramo njih (a događa se), mogu obratiti svojemu nebeskome Ocu i biti sigurni da će im on pomoći.
Naravno, također je važno svakodnevno odvojiti malo vremena za obiteljsku molitvu. U mnogim je obiteljima večera ili vrijeme prije spavanja dobar trenutak za to, no odaberite ono što vam najbolje odgovara. Postoji mnogo načina na koje možete organizirati obiteljsku molitvu. Jedan od formata koje smo mi razvili jest akronim PRAISE (hrv. „slaviti (Boga)“, nap. prev.), koji označava:
Praise and thanksgiving („slavljenje Boga i zahvaljivanje“)
– naizmjenično zahvaljujte za blagoslove koje vam je taj dan donio.
Repentance ( „pokajanje“) – naizmjenično se molite za Božju milost da sljedeći put bolje prebrodite izazove s kojima ste se suočili taj dan.
Ask for your needs („molite se za svoje potrebe“) – naizmjenično se molite za Božju pomoć u posebnim nakanama koje imate.
Intercede for others („molite se za druge“) – naizmjenično se molite da Bog blagoslovi one kojima su vaše molitve potrebne.
Seek his will („tražite njegovu volju“) – iznesite pred Boga sve odluke s kojima se vaša obitelj suočava i molite se za njegovu mudrost da vam pomogne donijeti prave odluke, kako biste bili obitelj kakva on želi da budete.
Express your desire to keep listening („izrazite želju da ga nastavite slušati“) – na kraju molitve zamolite Boga da vas nadahne da nastavite slušati njegov glas u svakodnevnim događajima, kako biste ga bez prestanka mogli čuti sve dok se ponovno ne okupite u molitvi.
Svaka obitelj može slobodno prilagoditi ovaj format svojim potrebama, uključujući spontanu ili formalniju molitvu prema vlastitim željama. Ovaj predložak omogućuje vam da stvorite obiteljski molitveni ritual koji pokriva „osnovne aspekte“, a u isto vam vrijeme daje slobodu da ga prilagodite potrebama vaše obitelji. To može trajati svega nekoliko minuta ili koliko god želite, ovisno o vremenu koje imate na raspolaganju.
Naravno, kao katolici, ne uživamo samo u duhovnome zajedništvu s Kristom koje nam molitva omogućuje već također Isusa doživljavamo „izbliza“ u euharistiji. Roditelji često kažu da su njihova djeca njihovo vlastito „tijelo i krv“. Po primanju pričesti doslovno primamo Božje tijelo i krv. Njegovo predragocjeno Tijelo ujedinjuje se s našim tijelima, a njegova predragocjena Krv teče našim venama.
Kao što kaže stara crkvena pjesma, postoji „čudesna moć u predragocjenoj krvi Jaganjčevoj“. Naučite djecu da ih, koliko god ih vi voljeli, Bog voli još više. Naučite ih da po primanju euharistije postaju Božja djeca više nego što su vaša. Toplo preporučujemo redovito euharistijsko klanjanje za obitelji. Sjetite se što je Isus rekao: „Pustite dječicu i ne priječite im k meni.“ (Mt 19,14)
Prva razlika: Bog je naš suroditelj
Snagu sakramenata ne smijemo podcjenjivati. Jedan naš prijatelj podijelio je s nama priču o tome kako mu je odnos s Kristom u euharistiji pomogao kada to njegovi roditelji i učitelji nisu mogli:
Kada sam bio dijete, razvio sam stvarno poseban odnos s Isusom u euharistiji. Moji su roditelji bili fantastični.
Dijelili su sa mnom duboku ljubav prema Bogu na mnoge načine – posebno u zajedničkoj molitvi i redovitome slavljenju sakramenata.
Također su se puno žrtvovali kako bi me poslali u katoličku školu. Nažalost, to je bilo užasno iskustvo jer su me ondje nemilosrdno zlostavljali. Ni moji učitelji ni moji roditelji nisu mogli ništa učiniti. Bilo je tako loše da sam u višim razredima osnovne škole pomišljao na samoubojstvo.
Bio sam užasno nesretan.
S vremenom sam počeo krišom odlaziti u crkvu s druge strane školskoga igrališta za vrijeme odmora. Isprva sam to radio samo zato da pobjegnem od nasilnika, ali s vremenom sam osjetio da me Bog poziva k sebi i da me drži u svojim rukama. U njegovoj prisutnosti, osjećao sam se voljeno i zaštićeno. Predavao bih mu svoje brige. Molio bih ga da mi pomogne nositi se s djecom u školi. I on mi je pomogao pokazujući mi koliko sam voljen i dragocjen u njegovim očima. Ponekad sam čak imao problema zbog toga što sam se „skrivao“ u crkvi tijekom odmora. Učitelji su valjda mislili da smišljam kakvu nepodopštinu. Nije me bilo briga. Božja ljubav bila je jedina stvar koja mi je pomogla da preživim ta teška vremena. Ne bih nikome poželio to iskustvo iz osnovne škole, ali ne bih nizašto mijenjao to vrijeme koje sam proveo u Božjoj prisutnosti. Milost koju sam tamo primio pomogla mi je da postanem osoba kakva
sam danas, jednako kao i sve što su moji roditelji učinili, a učinili su mnogo.
Ukratko, molite se zajedno s djecom. Molite se nad svojom djecom. Naučite ih da se mole za vas. Pomozite im da osobno dožive Božju ljubav u sakramentima. Naučite ih razmišljati o Bogu kao o osobi koja ih najbolje poznaje i najviše voli. Samo zapamtite da Bog želi biti uz vas svaki dan, cijeli dan, kao roditelj koji vam pomaže i ispunjava praznine koje će, čak i uz vaše najveće napore, ostati u vašoj ljubavi prema djeci.
Molitva
Gospodine, pomozi mi da se sjetim da su moja djeca ponajprije tvoja djeca i da ih ti želiš odgajati zajedno sa mnom. Molim te, uđi u svaki trenutak moga roditeljskoga života. Podsjeti me da svojim uzorom učim djecu zahvalnosti za lijepe trenutke i da te molim za pomoć u teškim vremenima. Pomozi mi da dublje doživim tvoju ljubav u euharistiji i pružim tu ljubav svojoj obitelji. Pomozi mi da se više oslonim na ljubav, milosrđe, strpljenje, radost i snagu koja dolazi iz tvoga srca, osobito kada moje vlastito presuši. Učini me roditeljem kakav želiš da budem, kako bi, kad me moje dijete pogleda u oči, uvijek vidjelo tvoje lice kako mu se smiješi.
Sveta obitelji, moli za nas. Amen.
Pitanja za razmišljanje
– Koja bi konkretna promjena nastala kada biste se ponašali kao da Bog cijeli dan s vama odgaja vašu djecu?
Prva razlika: Bog je naš suroditelj
– Zbog kojega biste izazova u roditeljstvu voljeli zamoliti Boga za pomoć? Kako biste mogli pozvati Boga u te trenutke dok se oni zbivaju? Do koje bi promjene došlo kada biste to učinili?
– Koje biste ideje iz ovoga poglavlja željeli početi primjenjivati već danas? Kako biste te prijedloge mogli prilagoditi svojoj obitelji?
2. POGLAVLJE
Druga razlika: Vaša je
obitelj
slika Trojstva
Iskonski uzor obitelji treba tražiti u samome Bogu, u trojstvenom otajstvu njegova života.
Pismo obiteljima pape Ivana Pavla II.
Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca i Sina u Duhu Svetome.
Katekizam Katoličke Crkve, 2205
Što se više molimo, posebno kada se molimo iskreno i od srca, kako smo govorili u prethodnome poglavlju, to više otvaramo svoje srce Bogu i dijelimo s njim svoje nade, snove, strahove i želje. No, budući da je molitva razgovor, što se više molimo, to nam i Bog sve više otkriva nešto o svojemu unutarnjemu životu.
Jedna od stvari koje je Bog otkrio Crkvi o sebi jest to da je on, po svojoj naravi, obitelj. Bog je jedan, ali u trima osobama: Otac, Sin i Duh Sveti. Ljubav koja povezuje tri osobe Presvetoga Trojstva obiteljska je ljubav. Sveti Ivan Pavao II. to je izrazio ovako: „Bog u svojemu najdubljemu otajstvu ne predstavlja osamljenost (odno-
Druga razlika: Vaša je obitelj slika Trojstva
sno pojedinca), nego obitelj, jer u sebi nosi očinstvo, sinovstvo i samu bit obitelji, a to je ljubav.“1
Iz ovoga roditelji mogu naučiti nešto vrlo važno. Znamo da nas je Bog stvorio na svoju „sliku i priliku“, ali to se ne odnosi samo na nas kao pojedince. Bog je i obitelj stvorio na svoju sliku i priliku, kako bi ljudi, vidjevši ljubav unutar kršćanskih obitelji, mogli barem djelomično spoznati kakva je to Božja ljubav. Zato Crkva kršćansku obitelj naziva „slikom Trojstva“.2
Izazov ljubavi
Kao što možete zamisliti, ova je tema duboka i slojevita, i o njoj su napisane čitave knjige. Mi ovdje nećemo pokušati zagrepsti niti površinu cijele teologije koja stoji iza toga, ali na praktičnoj razini postoji jedna važna poruka za roditelje: Bog poziva kršćanske obitelji da budu odraz njegove ljubavi – ljubavi koja je u središtu njegova bića.
Kada se supružnici svađaju oko odgoja djece, to je često zato što se u obitelji jednoga supružnika ljubav pokazivala na jedan način, a u obitelji drugoga supružnika na drugi. No, kao kršćanima, ljubav koju smo iskusili u obitelji iz koje smo potekli manje je važna od ljubavi koju Bog gaji prema nama i našoj djeci. Upravo tu ljubav Bog želi da postupno, malo-pomalo, dan za danom, učimo živjeti i dijeliti jedni s drugima. Bog ne želi da svijetu pokažemo lice obitelji iz koje smo potekli. On želi da naše obitelji budu odraz njegova lica. Mi se moramo umanjivati kako bi Bog mogao rasti (Iv 3,30).
Nadamo se da su nam naše obitelji iz kojih potječemo barem donekle uspjele pokazati Božju ljubav. No, bez obzira na to koliko su u tome bile uspješne, naš je zadatak kao kršćanskih obitelji da budemo odraz Božje ljubavi koja nadilazi bilo koji ljudski primjer koji smo ikada upoznali. To je velik izazov, i često ćemo doživjeti
neuspjeh. Ali to je u redu. Cilj nije biti savršen, već dopustiti Bogu da ispuni naša srca ljubavlju koja je veća od svega što smo ikada iskusili i dati sve od sebe da tu ljubav prenesemo na svoju djecu –njegovu djecu.
Svi mi volimo svoju djecu, ali grešni smo i ranjeni, i zato se ponekad bojimo voljeti ih onoliko koliko to Bog želi od nas. To su sasvim prirodne poteškoće, ali kao katolički roditelji ne smijemo sami određivati koliko ćemo ljubavi pružiti svojoj djeci. Naša je zadaća zrcaliti Božje lice i ljubiti svoju djecu koliko god to možemo – velikodušno, strastveno, radosno, nesebičnom ljubavlju koja izvire iz Božjega srca. Upravo tako postajemo sveti. Sveci su, zapravo, ljudi koji su naučili dopustiti Božjoj ljubavi da sjaji kroz njihove živote. U tom duhu katoličke obitelji trebaju biti „tvornice svetaca“ – mjesta na kojima pozivamo jedni druge da iskoristimo sve sitnice svakodnevnoga života kao priliku da naučimo voljeti jedni druge Božjom ljubavlju, svakom promijenjenom pelenom, nespretnim korakom, obrisanim nosom, domaćom zadaćom ili večeri provedenom u igri.
Veliko pitanje
Ako vam išta od ovoga djeluje pomalo zastrašujuće, sjetite se riječi svetoga Ivana Pavla II.: „Ne bojte se!“ Niste sami. Bog želi biti s vama na ovome putu. Najbolji način da počnete dijeliti ljubav koja izvire iz srca Presvetoga Trojstva sa svojom djecom jest da svakoga dana u molitvi razmislite o sljedećemu pitanju: S obzirom na stvarne snage i ograničenja s kojima se suočavam, koju malu stvar mogu učiniti sada kako bih smanjio jaz između ljubavi, strpljenja, suosjećanja, velikodušnosti i milosrđa koje mogu prirodno pružiti svojoj djeci i
Druga razlika: Vaša je obitelj slika Trojstva
ljubavi, strpljenja, suosjećanja, velikodušnosti i milosrđa
koje Bog želi pružiti mojoj djeci preko mene?
Nemojte pokušavati to postići vlastitim snagama. Molite se za milost da uspijete. Potražite podršku svojega supružnika, obitelji, vjerske zajednice, duhovnika ili čak profesionalnoga terapeuta kada je to potrebno. No nemojte zaboraviti da su katolički roditelji pozvani na više od onoga na što su pozvani svjetovni roditelji. Bez obzira na to koliko je obitelj iz koje dolazite bila dobra, nije dovoljno da odgajate svoju djecu na način na koji ste vi bili odgajani. Pozvani smo stvarati obitelji koje su slike Trojstva, otvarajući svoja srca Božjoj ljubavi i zatim je velikodušno dijeleći sa supružnikom i djecom. Ako nešto stoji na putu da to ostvarimo, kao Kristovi učenici, dužni smo potražiti svu potrebnu pomoć da uklonimo te prepreke kako bi naše obitelji postale prenositelji ljubavi kakvi bi trebali biti.
Molitva
Gospodine, neka moja obitelj bude prava „slika Trojstva“: dom koji zrači ljubavlju koja dolazi iz tvojega srca, iznutra i izvana. Pomozi mi da se nikada ne zadovoljim ničim manjim od ljubavi koju ti želiš darovati meni i da sa svojom djecom nikada ne dijelim ništa manje od ljubavi koju im ti želiš darovati kroz mene. Podari mi milost da svaki trenutak svojega roditeljskoga dana iskoristim kao priliku da naučim zamijeniti svoju ljudsku ljubav tvojom božanskom ljubavlju. Daj da budem strpljiv sa sobom kada mi je teško ili kada doživim neuspjeh, i neka uvijek imam ovu viziju na umu kako bih, čak i u najtežim, najnesavršenijim danima, znao zagrliti svoju djecu tvojim rukama i gledati ih tvojim očima.
Sveta obitelji, moli za nas! Amen.
Pitanja
za razmišljanje
– Kakvu praktičnu razliku čini ovaj pogled na obitelj kao na „sliku Trojstva“?
– Na koji je način obitelj iz koje dolazite odražavala velikodušnu, izobilnu, milosrdnu ljubav koju možemo pronaći u srcu Trojstva? Na koji se način trudila to postići? U praktičnom smislu, kako mislite da vas Bog poziva da svojoj djeci pružite više njegove ljubavi nego što su vama mogli pružiti vaši roditelji?
– Izdvojite nešto što vam predstavlja izazov u vašemu odnosu s djecom, a u čemu biste ih željeli uspješnije voljeti Božjom ljubavlju. Kako bi ta „potpunija ljubav“ izgledala u praksi?
3. POGLAVLJE
Treća razlika: Vaša je obitelj
dio Božje obitelji
„Sve one koji u Krista vjeruju Otac je odlučio sazvati u svetu Crkvu.“ Ta se „Božja obitelj“ uspostavlja i ostvaruje postupno kroz razdoblja ljudske povijesti prema Očevu raspoređenju.
Katekizam Katoličke Crkve, 759
„Kršćanska obitelj pruža izrazitu objavu i ostvarenje crkvenoga zajedništva; stoga se može i treba zvati ‘kućna Crkva’.“ To je zajednica vjere, nade i ljubavi. U Crkvi zadobiva osobitu važnost.
Katekizam Katoličke Crkve, 2204
Većina ljudi nema pojma koliko je obiteljski život važan Bogu. Dosada smo vidjeli da je Bog po svojoj naravi poput obitelji i da je stvorio ljudske obitelji prema svojemu obličju. U ovome poglavlju razmotrit ćemo kako je Bog stvorio vlastitu zemaljsku obitelj, Crkvu, da bude uzor tome kako bi se članovi kršćanske obitelji trebali međusobno odnositi.
Katolička Crkva nije samo još jedan „klub“ za koji se plaća članarina. Katolici vjeruju da je Crkva, doslovno, Božja obitelj. Vaša kućna Crkva, vaša obitelj, ogranak je ovoga božanskoga obiteljskoga stabla. Tema obitelji provlači se kroz svaki aspekt sakramentalnoga života Crkve. Naprimjer:
• U Božju obitelj ulazimo po krstionici – koja se doslovno smatra utrobom Crkve.
• Euharistija je obiteljska gozba koju Bog pripravlja za svoju djecu kako bismo imali vječni život s njime.
• Sveta potvrda uvodi kršćane u Božji „obiteljski posao“: izgradnju Božjega kraljevstva i približavanje svijeta Kristu.
Ovo su samo neki primjeri.
Od samoga početka Bog je želio da obitelj ima ključnu ulogu u otkrivanju njegova lica svijetu. Nažalost, nakon pada grijeh je poremetio ljubav i red u kojima su obitelji trebale živjeti. Svijetu je trebao uzor obiteljskoga života kakav Bog želi da svi njegovi sinovi i kćeri iskuse. Zato je poslao svojega Sina da uspostavi Crkvu kao njegovu obitelj na zemlji. Promatrajući kako Bog „odgaja“ svoju djecu s pomoću Crkve, njegova djeca mogu ponovno naučiti kako biti obitelji prema njegovu naumu.
Katolička teologija obitelji sugerira da bi katoličke obitelji trebale kao primjer uzeti način na koji se Bog odnosi prema nama po svojoj obitelji, Crkvi, kako bismo bolje razumjeli međusobne odnose. To je jedno od dubljih značenja izjave „Crkva je obitelj obitelji“.1 Kao „kućna Crkva“, vaša obitelj treba biti, takoreći, slika i prilika Majke Crkve. Mala ispostava Božje obitelji u svijetu.
Treća razlika: Vaša je obitelj dio Božje obitelji
Što nas Božja obitelj, Crkva, može naučiti o roditeljstvu? Puno toga! U ovom poglavlju razmotrit ćemo pet konkretnih lekcija koje možemo naučiti slijedeći primjer Crkve.
1. Povezanost je ključna.
2. Obiteljski obroci su sveti.
3. Sebedarje je ključ poslušnosti.
4. Kombinirajte visoke standarde s nježnom disciplinom.
5. Vaš je obiteljski život liturgija.
Prvi savjet Božje obitelji: Povezanost je ključna
Da Krist nije prvo odgovorio na naše vapaje, postao jedan od nas i okupio nas oko sebe, nikada ne bi bilo Crkve. Prije nego što nas je Bog mogao učiniti svojom obitelji, morao nas je okupiti u svojoj ljubavi. Morao je uspostaviti stvarnu povezanost s nama i postati nam blizak – a i mi njemu – na stvaran, tjelesni način. „Oplijenio je samoga sebe“ i postao jedan od nas. Poučavao nas je. Liječio nas je. Jeo je s nama. Živio je, radio, smijao se i plakao s nama. Na kraju je patio, umro i uskrsnuo za nas. No Isus Krist nije samo učinio sve to davno u prošlosti. Sakramenti su obredi Božje obitelji koji Krista uprisutnjuju među nama i danas. Po ovim moćnim obredima, koje nam je Bog darovao, on i dalje okuplja svoju obitelj, poučava nas kako živjeti u zajedništvu, oprašta nam kada griješimo, pokazuje nam kako možemo biti bolji i daje nam ljubav, hranu i podršku koju trebamo kako bismo postali cjelovite, iscijeljene, zdrave, pobožne osobe – baš kao što želi da to čine i zemaljske obitelji.
Slijedeći primjer Božje obitelji, Crkve, katolički roditelji pozvani su od svojih kućnih Crkvi napraviti mjesta koja njeguju pravo zajedništvo uspostavljanjem i očuvanjem čvrstih obiteljskih rituala. Baš kao što Božja obitelj svjesno i namjerno prioritetizira ritua-
le koji donose red u Božju „kuću“ (našu župnu crkvu), tako bi i katolički roditelji trebali svjesno i namjerno stvarati rituale koji omogućuju da se u njihovim domovima dožive ljubav, mir, milost i radost. Redoviti rituali koji omogućuju da obitelj zajedno radi, igra se, razgovara i moli se barem nekoliko minuta svaki dan ključni su za stvaranje dinamične i duhovno ispunjene kućne Crkve.
Rituali nisu samo lijepe stvari koje obitelj povremeno prakticira. To su redoviti, namjerni, svjesno planirani (i uglavnom obvezni) trenuci kada se obitelj okuplja da zajedno radi, igra se, razgovara i moli se:
• Primjeri jednostavnih svakodnevnih radnih rituala uključuju stvari poput zajedničkoga čišćenja stola ili čišćenja kuhinje nakon obroka, pospremanja dnevnoga boravka prije spavanja, slaganja rublja ili namještanja kreveta.
• Primjeri jednostavnih svakodnevnih rituala igre uključuju stvari poput zajedničkoga odlaska u šetnju, društvenih igara ili kartanja, rada na kreativnim projektima, slaganja puzli ili zajedničkoga čitanja naglas.
• Primjeri jednostavnih svakodnevnih rituala razgovora uključuju razgovore o najljepšim i najizazovnijim trenucima toga dana uz večeru ili prije spavanja, obiteljske sastanke i redovite razgovore jedan na jedan s roditeljem.
• Primjeri jednostavnih svakodnevnih rituala molitve mogu uključivati bilo koji oblik molitve o kojemu smo govorili u ranijim poglavljima ili bilo koji drugi način molitve koji pomaže da se zbližimo s Bogom i jedni s drugima.
Treća razlika: Vaša je obitelj dio Božje obitelji
Ako se obvežete svakodnevno raditi barem po jednu stvar zajedno kao obitelj – iz radnih rituala, rituala igre, razgovora i molitve – možda ćete ukupno izdvojiti četrdeset pet do šezdeset minuta, no vjerujte, to bi promijenilo vaš život. I to nisu samo lijepe stvari, ti rituali. Obitelji koje redovito rade nešto zajedno, igraju se, razgovaraju i mole se, na najbolji način pokazuju odnose koje bi kršćani trebali imati prema radu, slobodnome vremenu, međuljudskim odnosima i Bogu. U katoličkoj obitelji obiteljski rituali pravi su katekizam kršćanskoga života.
Gotovo šezdeset godina istraživanja pokazuje: što su obiteljski rituali bolje uspostavljeni, to su obitelji sretnije, stabilnije i povezanije.2 Ta ista istraživanja pokazuju i ovo: što je obitelj predanija stvaranju rituala za zajednički rad, razgovor, molitvu i igru, to je lakše roditeljima prenijeti svoju vjeru i vrijednosti djeci, a da ne moraju pribjegavati prodikama i opominjanju. O tome kako stvoriti važne obiteljske rituale detaljnije ćemo govoriti u ovoj knjizi.
Zasada je dovoljno znati da nas Božja obitelj, Crkva, poziva da sudjelujemo u mnogim ritualima upravo zato što oni doprinose tome da budemo sretniji i zdraviji ljudi. Ti rituali stvaraju snažan osjećaj identiteta i zajedništva, a istovremeno prenose sve lekcije kojima Bog želi poučiti svoju djecu o životu ispunjenu milošću. Oni nas uče kako se kao kršćani trebamo odnositi prema svim aktivnostima koje nas čine potpuno ljudskima.
Drugi savjet Božje obitelji: Obiteljski obroci su sveti Kad smo kod važnih rituala, najvažniji je ritual Božje obitelji redovita „obiteljska gozba“ koju nazivamo euharistijom. Po toj gozbi učimo da je Bog brižan roditelj koji je uvijek tu za nas. Kad god dođemo na tu gozbu, on pronađe vremena u svojemu gustomu,
najgušćemu rasporedu u svemiru, kako bi bio uz nas – tijelom, krvlju, dušom i božanstvom.
Euharistija, naravno, nije samo simbol. Posvećeni kruh i vino su uistinu tijelo i krv Kristova. Upravo po euharistiji Bog stvara zajedništvo sa svojom djecom. Nadahnute ovim primjerom Božje obitelji, katoličke su obitelji pozvane na to da i same njeguju zajedničke obiteljske obroke stvarajući tako osjećaj zajedništva u svojemu domu. Papa Franjo naglasio je važnost zajedničkih obiteljskih obroka kada je rekao: „Obitelj koja gotovo nikada ne jede zajedno ili koja za stolom ne razgovara, nego gleda televiziju ili u pametni telefon, teško da se može nazvati obitelji.“3
Obiteljski obroci u vašoj kućnoj Crkvi trebali bi biti svojevrsni sveti događaj. Ne mislimo da su sveti zato što uključuju blagoslovljenu vodu, savršeno ponašanje, poseban porculan, klasičnu glazbu ili organsku hranu iz lokalnoga uzgoja. Zapravo, oni su možda još svetiji kada su jednostavni, bučni i pomalo neuredni. Ono što obiteljske obroke čini svetima u vašoj kućnoj Crkvi nije izvanjski sjaj, već prilika da jedni drugima posvetite vrijeme i podijelite sebe, posebno ako se potrudite razgovarati o stvarima o kojima možda inače ne biste, poput najljepših i najtežih trenutaka u tome danu, o tome kako možete bolje pokazati ljubav i podršku jedni drugima ili što vam Bog po događajima toga dana možda pokušava reći, kao pojedincima ili obitelji. Na taj način obiteljski obroci postaju pravo zajedništvo koje hrani dušu vaše obitelji. Ponekad može biti izazov organizirati redovite, smislene obiteljske obroke, ali upravo su oni važan način na koji članovi katoličke obitelji jedan drugome govore: „Osim Boga, ti si mi najvažniji na svijetu. Obećavam da ću svaki dan odvojiti vrijeme kako bih ti to pokazao tijekom objeda.“
Treća razlika: Vaša je obitelj dio Božje obitelji
Treći savjet Božje obitelji: Sebedarje je ključ poslušnosti
Sakramentima otkrivamo da Bog od nas ne traži poslušnost zapovijedajući nam ili strašeći nas, već tako što nam daruje sebe u tolikoj punini da jednostavno poželimo biti bliže njemu. Čak i kada nas grijeh nagna da se opiremo njegovoj ljubavi, Bog se ne povlači, već nam se nastavlja darivati. Poput oca koji strpljivo i nježno grli nemirno dijete dok se ono, polako, ali sigurno, ne smiri u njegovu zagrljaju, tako i Bog grli svakoga od nas sve dok se ne smirimo, dok se naše srce, obuzeto ljutnjom ili povrijeđenošću, ne otopi i ne dopustimo mu da nas vodi.
„Darivanje sebe“ („sebedarje“) izraz je koji se često ponavlja u spisima svetoga Ivana Pavla II. Ovaj izraz znači da Bog, baš kao što je neizmjerno velikodušan prema nama, želi da i mi sve ono što nam je dao – naše vrijeme, talente, imetak, čak i naša tijela – koristimo za dobrobit ljudi koje nam je stavio u život, počevši od našega supružnika i djece. Iako nam to ponekad može biti teško, upravo je hrabrost da se darujemo drugima ključ za postizanje prave sreće i svetosti. Kao što Crkva kaže, darujući se drugima, pronalazimo sami sebe.4
Kao što smo već vidjeli, euharistija je savršen primjer sebedarja.
Ona je najvažniji način – među bezbroj drugih – na koji nam Bog daruje cijeloga sebe i poziva nas da mu uzvratimo dajući mu se u potpunosti. Ovim sakramentom darivanja Bog nas privlači i potiče da mu se slobodno predamo, iz ljubavi, kao odgovor na ljubav koju nam je on prvi darovao.
Ovo je uzor odgojne discipline za koju Bog želi da se njome koriste roditelji. Disciplina koja je ukorijenjena u odnosu sebedarja prema vlastitoj djeci omogućuje istinsku poslušnost. Umjesto da se zadovoljimo poslušnošću iz straha, koju možemo iznuditi, stega utemeljena u sebedarju omogućuje nam da pridobijemo srca svoje djece i oblikujemo ih u ljubavi. U svojoj teologiji tijela sveti Ivan
Pavao II. istaknuo je važnu razliku između ethosa, tj. etosa (gdje činimo što je ispravno iz ljubavi) i etike (gdje činimo što je ispravno iz straha). Ovo je ključna razlika za roditelje. Biste li radije da vaša djeca čine dobro iz iskrene ljubavi prema vama i želje da vas usreće (etos) ili samo zato što se boje da ćete ih uhvatiti u nečemu pogrešnome (etika)? Na mnogo načina izvor poslušnosti važniji je čak i od same poslušnosti.
Ponekad može biti jako zahtjevno odmah reagirati na djetetov plač, truditi se pokazivati djeci svih uzrasta prekomjernu nježnost, blago ih ispravljati i usmjeravati, igrati se s njima te im posvećivati svoje vrijeme i pažnju. No upravo te jednostavne geste postaju način na koji katolički roditelji slijede sebedarni pristup u odgoju, koji Bog pokazuje po sakramentima u svojoj obitelji, Crkvi. Na taj način roditelji postavljaju temelj za moralni etos kod djece – iskrenu, duboku želju da čine ono što je ispravno zato što je to čin ljubavi.
I teologija tijela svetoga Ivana Pavla II. i znanost o neurologiji5 poučavaju nas da su ljudi doslovno „programirani“ da se pokoravaju onima uz koje se osjećaju voljenima i zbrinutima. Nije samo naš um taj koji na to reagira nego i naše tijelo. Naprimjer, znanstvenici objašnjavaju da se ljudi dobro osjećaju kada ih netko zagrli jer to omogućuje smirenijoj osobi da, na neki način, „prebaci“ svoje emocionalno stanje na osobu koja je uznemirena.6 Zagrljaji usklađuju otkucaje srca, disanje i tjelesnu temperaturu osoba koje se grle. Uzdah koji ispustite kada vas netko stvarno dobro zagrli znači: „Preuzimanje završeno. Moje tijelo sada je usklađeno s tvojim.“ Eto što znači osjećati se povezanim s nekim. Kada nas netko stvarno voli, svaki dio nas –um, tijelo i duša – želi „slušati“ i učiti od osobe koja nam se daruje.
Ovo je važna lekcija za roditelje. Možete prisiliti dijete da učini ono što želite, no čim okrenete leđa, to će dijete vjerojatno tražiti načine da se pobuni protiv vašega autoriteta. Ako doista želite
Treća razlika: Vaša je obitelj dio Božje obitelji
osvojiti nečije srce – osobito djetetovo – jedini je pravi put da mu se istinski darujete.
Upravo je to način na koji nas Bog odgaja. Roditelji najbolje slijede primjer nebeskoga Oca kada odvajaju vrijeme da slušaju svoju djecu, ne samo ušima već cijelim svojim bićem, kako bi razumjeli njihove potrebe i brige te kako bi im pomogli da te potrebe i brige umire na božanski ispunjavajući način. Roditelj koji to čini može steći poslušnost svojega djeteta bez prijetnji ili podmićivanja.
Djeca koja odrastaju uz roditelje koji se istinski darivaju nauče nesvjesnu lekciju: „Kada slušam mamu i(li) tatu, oni mi pomažu da zadovoljim svoje potrebe na način koji ne samo da me čini sretnim već mi i pomaže da se osjećam bolje u vezi sa sobom.“ Tada je lakše zadobiti njihovu poslušnost jer to žele činiti iz ljubavi, kao odgovor na onu ljubav koju su prvo primili od vas.
Četvrti savjet Božje obitelji: Kombinirajte visoke standarde s nježnom disciplinom
Božja obitelj, Crkva, katoličkim roditeljima nudi još jedan koristan savjet za odgoj u obliku sakramenta pomirenja. S jedne strane, članovi Božje obitelji pozvani su živjeti prema izuzetno visokim standardima. Bog doista želi da postanemo sveci! S druge strane, Bog je izuzetno nježan u svojoj disciplini. Onih „pet Zdravomarija“ kao pokora nisu tu da nas kazne. To je prilika da uzmemo na sebe ulogu izgubljenoga sina (vidi Lk 15,11–32), da budemo u Očevim rukama i doživimo ljubav koja je toliko snažna da nikada više ne poželimo napustiti svoj dom.
Dalje u ovoj knjizi razmotrit ćemo kako možete postaviti još viši standard za ponašanje vaše djece koristeći se metodom brižnoga usmjeravanja umjesto strogih kazni. Zasada dovoljno je znati da nas naš nebeski Otac, ako nas može beskrajno strpljivo voditi na
putu svetosti, možda – samo možda – može posavjetovati i pokazati nam kako da naučimo svoju djecu da dignu čarape s poda, a da ne poludimo.
Peti savjet Božje obitelji: Vaš je obiteljski život liturgija
Postoji još jedna važna lekcija koju možemo naučiti o roditeljstvu od Božje obitelji, Crkve. Naime, što više pokušavamo odgajati svoju djecu onako kako nas Bog Otac odgaja, to naš obiteljski život sam po sebi sve više postaje liturgija.
„Liturgija“ je pojam koji se odnosi na način na koji Bog „djeluje“ po svojoj obitelji, Crkvi, kako bi popravio štetu koju je grijeh nanio našim odnosima s njim i s drugima. Liturgija euharistije (tj. misa) obnavlja naše zajedništvo s Bogom i omogućuje nam zajedništvo s drugima. Na sličan način liturgija kućne Crkve omogućuje vam da donesete Isusa kući nakon što ga primite, kako bi on nastavio ispravljati štetu koju je grijeh nanio odnosima unutar vaše obitelji i svijeta u kojemu živite. Slično kao što svećenici predvode liturgiju euharistije, može se reći da, po općemu svećeništvu koje su primili na krštenju, katolički roditelji predvode liturgiju života u svojoj kućnoj Crkvi. Tražeći od Boga milost da vole jedni druge Kristovom žrtvenom ljubavlju, katolički roditelji posvećuju sve obične, svakodnevne aspekte obiteljskoga života i omogućuju Kristu da ih učini svetima.
Znate li one dane kada se osjećate kao da je sve besmisleno?
Kada su igračke stalno razbacane, djeca vas izluđuju, a vi samo želite pobjeći i pronaći nešto „važno“ što biste mogli raditi? U tim danima, ono što vas može spriječiti da samo preživljavate jest shvaćanje da vaša obitelj nije samo beskrajna lista zadataka, već živa, dišuća kućna Crkva koju Bog želi upotrijebiti kako bi vam pokazao svoju ljubav, učinio vas svetim i pomogao vašoj djeci da također
Treća razlika: Vaša je obitelj dio Božje obitelji
budu voljena i sveta. To nas podsjeća na to da je moguće napredovati kao roditelj emocionalno, u odnosima i duhovno, jer Božja milost skriva se u svakome curenju nosa, svakom hihotu, svakom ogrebenome koljenu i svakom uplakanome licu. Umjesto da se samo suočavate sa svakim sljedećim izazovom koji vam obiteljski život donese, sjećanje na to da, uza sve to, slavite liturgiju života u obiteljskoj Crkvi pomaže vam vidjeti da Bog koristi svaki dio vašega roditeljskoga dana – sve te neprospavane noći, frustrirajuće i radosne trenutke – kako bi vam pomogao da bolje primite njegovu ljubav i podijelite je s djecom koju je stavio pod vaše okrilje.
Sve što radite kao roditelji kako biste odgojili svoju djecu i stvorili dom pun ljubavi, nisu samo „stvari koje morate napraviti“. Mijenjanje pelena, čišćenje za djecom, pripremanje obiteljskih obroka, oblikovanje djece u pobožne ljude i sve ostalo postaju sredstva kojima vas Bog usavršava u milosti, a u isto vrijeme daju vašoj djeci vidljiv znak koliko ih Bog voli. Slavljenjem liturgije života u kućnoj Crkvi sve
što činite kao roditelji postaje sveto i sakramentalno. Kada ove stvari
činite s Božjom ljubavlju na umu, liturgija života u kućnoj Crkvi popravlja štetu koju je grijeh nanio (i nastoji nanijeti) vašoj obitelji.
Kao katolička obitelj, zaista ste blagoslovljeni jer živite drukčiju viziju obiteljskoga života od one koju možete pronaći bilo gdje drugdje na svijetu. Vaš dom nije samo dosadno mjesto u kojemu se svakodnevno ponavljaju isti dosadni mali problemi. Vaš je dom božanska institucija, stvorena od Boga da bude ispostava milosti u svijetu. Vaša obiteljska crkva mjesto je gdje vi i vaša obitelj možete biti ispunjeni Božjom ljubavlju, ljubavlju koja sve preobražava, koja vas voli toliko da nema nijednoga dijela vašega života u kojemu on ne želi biti prisutan – naročito u onim najdosadnijim i najviše frustrirajućim trenucima. A sve što trebate učiniti jest slijediti primjer Crkve i pronaći milost tamo gdje biste je najmanje očekivali.
Molitva
Gospodine, pomozi mi da oblikujem svoju kućnu Crkvu prema tvojoj obitelji, Crkvi. Pomozi mi stvoriti snažne rituale koji će nas povezati u ljubavi. Pomozi mi da jasno izrazim svoja očekivanja kada je riječ o ponašanju moje djece, ali da ih vodim s nježnošću.
Daj da „zahtijevam“ njihovu poslušnost, ne snagom svoje volje, nego snagom tvoje ljubavi. I pomozi mi slaviti liturgiju života u kućnoj Crkvi na način koji mi omogućuje da prepoznam tvoju milost koja se skriva ispod površine svega što činimo kako bismo se brinuli za svoj dom i stvorili snažnu obiteljsku zajednicu.
Sveta obitelji, moli za nas! Amen.
Pitanja za razmišljanje
– Koje ste rituale imali u svojoj obitelji dok ste odrastali? Kako su vas ti rituali zbližili? Koje rituale za zajednički rad, igru, razgovor i molitvu imate danas u svojoj kućnoj Crkvi? Kako ih možete ojačati ili dodatno razviti?
– Što za vas znači razmišljati o kršćanskoj poslušnosti, ne kao o odgovoru na prisilu, već kao o brižnome odgovoru na iskustvo da ste voljeni? Kako vas ova misao može potaknuti da drukčije razmišljate o tome kako „zapovijedanjem“ možete postići poslušnost svoje djece?
– Do koje praktične promjene dolazi kada razmišljate o svojemu obiteljskome životu kao liturgiji života u kućnoj Crkvi, koja ima svrhu pomoći vam da živite euharistijsku milost kod kuće i popravite štetu koju je grijeh nanio odnosima unutar vašega doma?
10. poglavlje Zastranio kao ovca: kako odgajati
24. poglavlje Odgajanje djeteta od 1. do 3. godine u vjeri
25. poglavlje Odgajanje djeteta od 3 do 6 godina u vjeri i s milošću
26. poglavlje Odgajanje djeteta od 7 do 10 godina u vjeri i s milošću
Zaključak Kako živjeti liturgiju života kućne Crkve
Dr. Greg i Lisa Popcak autori su više od dvadeset knjiga i voditelji savjetodavnoga radijskoga programa More2Life, koji se emitira radnim danima na mrežama EWTN i SiriusXM 130. Zajedno vode CatholicCounselors.com, katoličku telesavjetodavnu službu koja pruža pomoć parovima, obiteljima i pojedincima diljem svijeta. U suradnji s organizacijom Holy Cross Family Ministries, dr. Greg i Lisa osnovali su Peyton Institute for Domestic Church Life, institut koji promiče obiteljsku duhovnost i blagostanje s pomoću profesionalne edukacije i originalnih istraživanja. Također su članovi Nacionalnoga savjetodavnoga odbora za brak i obiteljsku službu pri Biskupskoj konferenciji Sjedinjenih Američkih Država.
Vjernici ste i trudite se usaditi neke vrijednosti svojoj djeci, ali dani prolaze prebrzo, nemate vremena ni za što, a vaša obitelj katkada više nalikuje kaosu nego idiličnoj slici s naslovnice?
Nema razloga za zabrinutost! To nije neobično i ne znači da ste loš roditelj. Ono što vama treba jest novi pristup.
U knjizi Roditeljstvo u milosti: Odgoj djece u razdoblju djetinjstva (dob 0–10) dr. Greg i Lisa Popcak donose provjerene metode koje su već pomogle tisućama obitelji: rituale i rutine, izgradnju tima, pohvalu, poticanje vrlina, logične posljedice i još mnogo toga drugoga.
Otkrijte što vaše dijete treba od vas u svakoj fazi razvoja, preuzmite ulogu mentora i učitelja – i postanite roditelj kakvoga je Bog zamislio.
