Razmatranja o muci Kristovoj

VERBUM

......................................................

John Henry Newman

Razmatranja o muci Kristovoj

Poznati kršćanski duhovni pisac, veliki engleski kardinal i obraćenik J. H. Newman u ovomu djelu približava otajstvo Kristove muke kao središte svih čovjekovih nada i pitanja. Prodorni uvidi u nadahnutim razmatranjima otvaraju put kojim je moguće ubrati plodove otkupljenja dozrele za ljude na drvu Križa. Kako bi čovjeka učinio svjesnim njegove stvarne veličine i konačnoga poziva, autor zdravim realizmom prikazuje svu ozbiljnost grijeha te upućuje pogled na spasenje ostvareno Kristovom žrtvom.

U razmatranjima, koja su sadržajno osobito prikladna za korizmeno vrijeme, predočuju se sva trpljenja kojima se Krist izložio u muci i preuzimanjem ljudske naravi te se pokazuje snaga njegova dragovoljna prihvaćanja križa.

Ulazeći u otajstvo Kristove muke, čovjek je pozvan vlastito trpljenje i trpljenje svijeta gledati u svjetlu koje vodi k dubokoj radosti i sigurnoj nadi jer se Kristov križ ne može odijeliti od uskrsnuća. Ovo je poruka što je Newmanova razmatranja svojom trajnom aktualnošću nude vjernicima današnjice.

John Henry Newman RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ

Biblioteka:

FIDES 50.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: Ivana Krencer, prof.

Za nakladnika: Miro Radalj

John Henry Newman

RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ II. izdanje

VERBUM Split, 2014.

Priređeno prema djelima: John Henry Newman, MEDITAZIONI E PREGHIERE SULLA PASSIONE DI CRISTO, (a cura di Luigi Guglielmoni e Fausto Negri), Editrice Berti, Piacenza, 2003.

John Henry Newman, PAROCHIAL AND PLAIN SERMONES, vol. I–VIII. PRAYERS, VERSES AND DEVOTIONS. The Devotions of Bishop Andrewes. Meditations and Devotions. Verses on Various Occasions, Ignatius Press, San Francisco, 2000. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2009.

Izvršna urednica: Ana Lemo, dipl. teologinja Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

Slika na naslovnoj stranici: William Bouguereau, Bičevanje Krista Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 232.96/.97 NEWMAN, John Henry Razmatranja o muci Kristovoj / John Henry Newman ; <prijevod Ivana Krencer>. - 2. izd. - Split : Verbum, 2014. - (Biblioteka Fides ; 50) Prevedeno prema djelima: 1. Meditazioni e preghiere sulla passione di Cristo; 2. Parochial and plain sermones.

ISBN 978-953-235-197-2 150616076

OSJEĆATI KRISTOVA TRPLJENJA

I. OSJEĆATI KRISTOVA TRPLJENJA

Ako nemamo pravu ljubav za Krista, nismo njegovi pravi učenici; a ljubiti ga ne možemo ako ne osjećamo iskrenu zahvalnost prema njemu; zahvalnost, pak, ne možemo valjano osjećati osim ako snažno ne proživimo ono što je On propatio za nas. Pitat ćete: a kako to možemo naučiti osjećati bol i tjeskobu pri pomisli na Kristova trpljenja? Odgovaram: tako da razmišljamo o njima, da ih razmatramo. Bilo tko može razmišljati o Kristovim trpljenjima ako to hoće.

Sada mi, stoga, dopustite da pomoću nekoliko razmatranja potaknem vaša srca na oplakivanje Kristovih trpljenja, a što ste pozvani činiti u ovo vrijeme. Prvo što ćete, što se muke tiče, primijetiti, jest da se naš Gospodin u tekstu naziva janjetom; to znači da je bio nezaštićen i nevin poput janjeta. Budući da ga Sveto pismo uspoređuje s tom bezazlenom i nezaštićenom životinjom, mi možemo upotrijebiti tu sliku kao sredstvo za prenošenje u našu pamet onih osjećaja koje bi muka našega Gospodina trebala u nama izazvati, a da pri tome nismo drski ili da nam ne manjka poštovanja. Želim reći: razmi5

RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ

slite kako strašno mora biti čitati izvješća koja opisuju okrutnosti nad životinjama, a koje nemaju ni razuma ni osjećaja? Što nam to može srca dirnuti toliko i smučiti nam se toliko koliko okrutnost prema sirotim životinjama? Mislim da je to prije svega zato što nisu ništa skrivile; zatim, zato što su potpuno bespomoćne; ovaj bijedan kukavičluk i okrutnost kojih su žrtve ono je što čini da nas njihova trpljenja tako posebno diraju. Kako bi nas tek morao svladati ne gotov prizor, nego i samo slušanje o okrutnostima koja se vrše nad malim djetetom, i zašto je to tako? Zbog ista dva razloga: jer je posve nedužno i nesposobno da se brani. Sjetimo se neke starije i časne osobe koju poznajemo otkada znamo za sebe, koju volimo i poštujemo, i pretpostavimo da takva jedna osoba, koja je često bila vrlo ljubazna prema nama, koja nam je davala dobre savjete, za koju znamo da je vrlo dobra i sveta, a sada čeka da je svemogući Bog pozove da zamijeni ovaj svijet za neko bolje mjesto; pretpostavimo, kažem, da takvu jednu osobu koju osobno poznajemo nasilno ugrabe neki razjareni ljudi, javno je svuku do gola, vrijeđaju, povlače ovamo-onamo, učine ruglom, udaraju, pljuju, obuku joj odjeću koja služi za podsmijeh, teško izbičuju po leđima, natovare na nju neki teški teret sve dok ga više ne bi mo6

OSJEĆATI KRISTOVA TRPLJENJA

gla nositi, povlače je naokolo i na kraju je takvu, sa svim njezinim ranama, izlože pogledima primitivna mnoštva koje je došlo da joj se izruguje; kako bismo se pri tome osjećali?

A što je sve to prema trpljenju našega svetog Isusa, o kojemu možemo podnijeti da čitamo kao da se sve to, kada se tiče njega, samo po sebi razumije! Samo pomislite na njega kako ga, svega izranjena, bez odjeće, kako ga takva pričvršćuju za križ i promislite tko je Onaj koji se našao u takvu jadu. Ili, promatrajte ga kako umire, krvareći sat za satom sve do smrti, i to kako – u miru? ne; istegnutih ruku, lica izložena pogledima, tako da je svatko tko je htio mogao prići blizu, zuriti u njega i izrugivati mu se promatrajući postupno opadanje njegove snage i približavanje smrti. Ovo su samo neke od užasnih pojedinosti koje evanđelja sadrže i posve sigurno nisu zabilježene bez razloga, nego zato da ih možemo razmatrati.

Mislite li da su oni koji su te stvari vidjeli mogli nakon toga jesti ili piti ili zabavljati se?

Naprotiv, čak je zabilježeno kako se »sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor i vidio što se zbiva, vraćao bijući se u prsa« (Lk 23,48). Ako se narod tako osjećao, kako mora da su se osjećali sveti Ivan ili sveta Marija Magdalena ili sveta Marija, blagoslovljena majka našega Gospo7

RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ

dina? Želimo li biti s njima u društvu? želimo li, po njegovu obećanju, biti još blaženiji nego utroba koja ga je nosila i prsi koje su ga dojile? želimo li biti poput njegova brata, sestre ili majke? Tada, zasigurno, trebamo imati udjela u žalosti te majke! Kada je On visio na križu, a ona stajala pod njim, tada joj je, po Šimunovu proroštvu, »mač probo dušu« (Lk 2,35). Čemu koristi naše sjećanje na njegov križ i muku ako ne plačemo i ne žalostimo se zajedno s njom?

Ako se ne žalostimo tada, zapitajmo se jesmo li se uopće okrenuli njemu?

Mi ćemo, braćo, svaki od nas, jednoga dana ustati iz naših grobova i ugledati Isusa Krista; vidjet ćemo Onoga koji je visio na križu, vidjet ćemo njegove rane, vidjet ćemo znakove na njegovim rukama, na njegovim nogama i na njegovu boku. Želimo li tada biti među onima koji ih oplakuju i tuguju ili među onima koji se raduju? Ako ne želimo plakati kada ga ugledamo tada, moramo plakati misleći na njega sada. Pripravimo se za susret s našim Bogom; dođimo u njegovu Prisustnost kad god to možemo; pokušajmo zamisliti križ i njega na križu; približimo mu se; preklinjimo ga da pogleda na nas kao što je pogledao na raskajanoga razbojnika i recimo mu: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje« (Lk 23,42).

8

OSJEĆATI KRISTOVA TRPLJENJA

Daj mi svoju milost!

Bože moj, ti znaš beskrajno bolje od mene koliko te malo volim.

Da nije tvoje milosti, ne bih te volio ni ovoliko malo.

Tvoja je milost ta koja je otvorila oči moga uma te im omogućila da vide tvoju slavu.

Tvoja je milost ta koja je dotaknula moje srce i učinila da na njega utječe sve što je tako čudesno lijepo i pravedno.

Kako bih mogao, a da te ne volim, o moj Gospodine, osim poradi neke strašne izopačenosti koja bi me ometala u promatranju tebe?

Bože moj, sve što mi je bliže nego ti – stvari ove zemlje i stvari koje su mi po naravi ugodne – sigurno će mi omesti pogled na tebe osim ako se ne umiješa tvoja milost.

Sačuvaj moje oči, moje uši, moje srce od svake takve bijedne okrutnosti.

Prekini moje spone, uzdigni mi srce.

Drži cijelo moje biće uprto o te.

Ne daj da te ikada izgubim iz vida i, dok te promatram, neka moja ljubav prema tebi svednevice raste sve više i više.

9

RAZMATRATI KRISTOVA TRPLJENJA

II. RAZMATRATI KRISTOVA TRPLJENJA

Hajde, braćo moja, razmotrimo pojedina lišenja Sina Božjega koji postade čovjekom. Svevišnji Bog, Bog Sin, koji je vladao s Ocem od vječnosti, nadasve blagoslovljeni, On, zamislite, postade siromahom i trpi teškoće siromašnih.

Dakle, kako je to bilo s Kristom, Sinom Živoga Boga? Gdje je rođen? U štali. Kada je počeo propovijedati, bio je ono što bi u današnje vrijeme s prijezirom nazivali skitnica. Četrdeset je dana proveo u pustinji. I tamo je, opet, podnosio glad i žeđ. Bio je, treba li uopće i spominjati, prilično ovisan o drugima. Živio je, po njegovim vlastitim blaženim riječima, poput gavrana, koje Bog hrani, ili poput trave u polju, koju Bog odijeva.

Nastavimo s drugim, većim trpljenjima koje je preuzeo na sebe kada je postao siromašan.

Prijezir, mržnja i progon od strane svijeta bile su neke od njih. Već u doba njegova djetinjstva Marija je morala bježati s njim u Egipat kako bi Heroda spriječila da ga ubije. Kada su se vratili, nije bilo sigurno da ostanu u Judeji pa je 11

RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ

odrastao u Nazaretu, mjestu zla imena, gdje je bila Presveta Djevica u trenutku kada je posjećuje arkanđeo Gabrijel. Ne trebam ni govoriti o tome kako su ga odbacili i progonili farizeji i svećenici kada je započeo propovijedati pa je uvijek iznova morao bježati da spasi život, koji su mu oni čvrsto naumili oduzeti.

Sljedeće veliko trpljenje pred kojim se naš Gospodin nije povukao jest ono što mi nazivamo tugovanjem zbog gubitka rođaka ili prijatelja zbog njihove smrti. To mu, doista, nije bilo lako podnijeti, njemu koji je imao gotovo samo jednoga bliskog rođaka na zemlji, i svega nekoliko prijatelja; ali čak i ovaj jad On okusi zbog nas.

No, sve to je bio samo početak njegovih patnja; da bismo sagledali njihovu puninu, moramo razmotriti muku. U tjeskobi koju je za njezina trajanja trpio, vidimo sve njegove ostale boli sabrane i prijeđene; za sada ću to samo naznačiti jer njegovo »vrijeme još nije došlo«.

Ali ću razmotriti ovoliko: prvo, što je i čudesno i strašno, silan strah koji je osjećao prije trpljenja koja su imala doći. Taj strah označava koliko su velika ona bila, no čini se da, osim toga, pokazuje i to da je odlučio proći kroz sve kušnje za nas pa tako, među njima, i kušnju straha. On kaže: »Duša mi je sada potresena i 12

RAZMATRATI KRISTOVA TRPLJENJA

što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa?

No, zato dođoh u ovaj čas!« A kada je taj čas došao, ovaj je užas oblikovao početak njegovih trpljenja i uzrokovao njegovu smrtnu muku i krvav znoj. Molio je: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« Dalje, izdao ga je i predao na smrt jedan od njegovih vlastitih prijatelja. On je bio dovoljno usamljen i bez toga: ipak, u ovoj posljednjoj kušnji jedan ga je od dvanaestorice apostola, njegov bliski prijatelj, izdao, a ostali ga ostaviše i pobjegoše, mada su se sveti Petar i sveti Ivan kasnije malo ohrabrili i pošli za njim.

Ipak, uskoro sveti Petar osobno navuče na sebe još veći grijeh, zatajivši ga triput.

Ubrzo nakon toga započele su njegove muke; i kako u duši, tako i u tijelu Ovaj je Sveti i Blaženi Spasitelj, Sin Božji i Gospodar života, bio predan pakosti velikoga neprijatelja Boga i čovjeka. Sotona je imao moć da nadvlada, ili dobije ono što je mislio da je pobjeda, nad životom Kristovim, koji priznaje svojim progoniteljima: »No ovo je vaš čas i vlast Tminâ« (Lk 22,53).

Glava mu je bila okrunjena i izbodena trnjem i pomodrjela od udaraca; lice mu je bilo okaljano pljuvačkom; ramena su mu bila pritisnuta teškim križem; leđa su mu bila razdera13

RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ

na i izranjavana bičevima; ruke i noge probodene čavlima; bok, uz praćenje pogrdâ, proboden kopljem; njegova su usta gorjela od žeđi i njegova duša tako potamnjela da povika: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« (Mt 27,46).

I tako je visio na križu šest sati, njegovo cijelo tijelo jedna rana, izloženo gotovo golo očima ljudi, »prezrevši sramotu« (Heb 12,2), psovano, predmet poruge, proklinjali su ga svi oni koji su ga gledali.

Kako su maleni naši jadi u usporedbi s tim! kako su sitne naša bol, naše poteškoće, naša progonstva u usporedbi s onima koje je Krist dobrovoljno podnio za nas! Ako je On, nevin, prošao sve to, zar je čudo da mi grješnici trebamo izdržati, ako tako i bude, njihov stoti dio? Kako li smo nedostojni i bijedni, pokazujući za njih tako malo razumijevanja i što nas se tako slabo doimaju! Jao! Da ih osjećamo kako valja, svakako bi one za nas značile, u vrijeme kao što je ovo koje dolazi, u vrijeme Velikoga tjedna, daleko više nego što je smrt prijatelja ili njegova teška bolest. Mi ne bismo trebali biti u stanju u ovo vrijeme predavati se užitcima ovoga svijeta; trebali bismo izgubiti zadovoljstvo u stvarima zemlje; trebali bismo izgubiti têk i biti ožalošćeni te jesti, piti i ići na posao samo iz osjećaja dužnosti. Sveto vrijeme u 14

RAZMATRATI KRISTOVA TRPLJENJA

koje ćemo uskoro ući trebalo bi biti tjedan žalosti, kao kada je mrtvo tijelo u kući. Ono što možemo činiti jest razmatrati Kristovu muku i pomoću toga razmatranja postupno, kako vrijeme prolazi, dovest ćemo se do duboka suosjećanja. Možemo se moliti Bogu da za nas učini ono što ne možemo učiniti sami za sebe: da učini da možemo suosjećati, da nam dadne duh zahvalnosti, ljubavi, poštovanja, samozatajnosti, straha Božjega, kajanja, svetosti i žive vjere. Žrtva za grijehe svijeta Klanjam ti se, Gospodine, Bože moj, s najdubljim strahopoštovanjem prema tvojoj muci i raspeću, žrtvi koju si prinio za naše grijehe.

Ti si prepatio neizrecive muke u svojoj bezgrješnoj duši.

Bio si u svome nedužnom tijelu izložen sramotnu mučenju u kojemu se bol pomiješala sa sramotom.

Bio si svučen i žestoko bičevan, tvoje je sveto tijelo podrhtavalo od teška mlaćenja kao stablo pod udarima olujna vjetra.

Bio si, tako izmrcvaren, obješen na križ, gol, 15

RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ

prizor za sve da te gledaju kako drhtiš i umireš. Što sve ovo znači, silni Bože!?

Kolika li je u ovome dubina koju ne možemo dokučiti!

Moj Bože, ja dobro znam, ti si nas mogao spasiti i da si samo rekao riječ, a da nisi sebe izložio mukama, ali ti si odabrao da nas iskupiš po cijeni svoje Krvi.

Gledam u te, žrtvu podignutu na Kalvariji, svjestan da je takva tvoja smrt bila ispaštanje za grijehe cijeloga svijeta i bunim se protiv toga.

Vjerujem i znam da si samo ti mogao prinijeti zaslužno okajanje jer je tvoja Božanska Narav bila ono što je dalo vrijednost tvojoj muci.

Umjesto da sam poginem u skladu sa svojim zaslugama, ti si bio razapet na drvo i umro.

16

KRISTOVA MORALNA TRPLJENJA U MUCI

III. KRISTOVA MORALNA TRPLJENJA U MUCI

Naš je Gospodin osjećao bol u tijelu pri punoj pažnji i svijesti te stoga s takvom oštrinom i jačinom, u takvu jedinstvu opažanja koje nitko od nas ne može ni približno proniknuti ili postići jer je On tako potpuno vladao svojom dušom, koja je bila posve bez utjecaja rastresenosti, tako potpuno usmjerena na bol, tako posve predana, tako čisto podvrgnuta muci. Stoga uistinu možemo reći da je trpio puninu svoje muke u svakome trenutku njezina trajanja.

On je morao podnijeti ono što je nama tako dobro poznato, što nam je blisko, ali što je za njega bilo neizreciva bol. On je morao podnijeti ono što je nama stvar tako jednostavna, tako naravna, tako dobrodošla, tako da o njoj i ne možemo pojmiti kao o nečemu za što je potrebna velika izdržljivost, no koja je za njega imala miris i otrov smrti – On je, draga moja braćo, morao nositi težinu grijeha; morao je nositi tvoje grijehe; morao je nositi grijehe cijeloga svijeta. Grijeh je za nas jednostavna stvar: ne razmišljamo puno o njemu pa ne razumi17

RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ

jemo kako Stvoritelj može tako puno misliti o tome. A u ovoj stvari, po smrti utjelovljenoga Boga, poučeni ste, braćo moja, što je grijeh u sebi i što je bilo to što se u onaj čas sručilo u punoj snazi na njegovu ljudsku narav kada je dopustio toj naravi da se ispuni tolikim užasom i strahom pri samoj pomisli na ono što ga čeka.

Duga je povijest svijeta i samo Bog može nositi njezin teret. Nade uništene, zavjeti prekršeni, svjetla ugasla, upozorenja prezrena, prilike izgubljene; nedužni izdani, mladi otvrdli, pokajnici ponovno u grijehu, pravednici poraženi, starci puni propusta; mudrovanja krivovjerja, svojeglavost strasti, okorjelost ponosa, tlačenje navike, grižnja savjesti, beskorisnost grozničave brige, tjeskoba sramote, ubodi razočaranja, beznađe očaja; tako okrutni, tako bijedni prizori, tako bolno razarajući, odbojni, odvratni, bjesomučni prizori; pa, uznevjerena lica, zgrčene usne, zažareni obrazi, mrke obrve svojevoljnih robova zla, svi su pred njime sada; po njemu i u njemu.

On doziva svoga Oca kao da je razbojnik, a ne žrtva; njegova smrtna borba poprima oblik kajanja zbog krivnje. On čini pokoru, On se ispovijeda, On se kaje, istinskije i s krjepošću beskrajno većom od one svih svetaca i pokajnika 18

KRISTOVA MORALNA TRPLJENJA U MUCI

zajedno, jer On je Jedna Žrtva za sve nas, jedina Zadovoljština, pravi Pokajnik, sve samo ne pravi grješnik.

Njegova je muka započela iznutra. U njegovu izmučenu Srcu, tome sjedištu nježnosti i ljubavi, naposljetku je započela, kada je ono počelo kucati žestinom iznad svojih snaga. »Duša mi je nasmrt žalosna«, rekao je. On još nije ispio kalež do kraja, kalež od kojega je njegova naravna slabost isprva ustuknula. Uhićenje i izvođenje pred sud, udaranje, tamnica, suđenje, izrugivanje, povlačenje tamo-amo, bičevanje, trnova kruna, polagan uspon na Kalvariju, raspeće – sve tek ima doći.

Noć i dan, sat za satom, polako su protjecali prije nego što kraj dođe, a zadovoljština bude dovršena.

I onda, kada je naviješteni čas došao, a On dao svoju riječ, njegova je muka započela u duši i s dušom je i završila. On nije umro od tjelesne iscrpljenosti ni od tjelesnih boli, nego se na zahtjev njegove volje njegovo izmučeno Srce slomilo i On je predao svoj Duh Ocu.

19

RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ

Vježba razmatranja 1. Smjesti se u Božju prisutnost, klečeći, sklopljenih ruku.

2. Pročitaj polako i predano Lk 22,40–46.

3. Predoči ono što si pročitao.

4. Tada reci Gospodinu što god ti padne na pamet da kažeš, na primjer: Što je to pod čime se Svemogući Sin Božji savija? Što je to što toliko užasava i uništava moga dragog Spasitelja? Što to čini da se grči od glave do stopala? Pogledajte kako se trese!

On pada na koljena kao pod golemim teretom!

Njegovo tijelo drhti i na kraju iz njegovih pora izlazi rosa. Crvena je, kaplje s njega i teško pada na zemlju. To je njegova dragocjena krv i ovo je njegova smrtna borba.

Jao! Znam vrlo dobro što je tome bio uzrok.

On je došao na zemlju da to pretrpi i da, pretrpjevši, to uništi. Riječ je o težini grijeha. Grijesi svakoga Adamova djeteta, cijele rase, svi bijahu u taj čas naslagani na jednu hrpu, od planine veću, i stavljeni njemu na glavu. Takav bi teret zgnječio bilo koga drugog, čak i najvišega arkanđela, čak i Blaženu Majku Božju. Jedno jedino ljudsko srce to je moglo pretpjeti – srce Božanskoga Sina, no vidimo u kolikoj su smrtnoj borbi njegova duša i tijelo bili zbog to20

KRISTOVA MORALNA TRPLJENJA U MUCI

ga tereta, mada su to bili duša i tijelo Utjelovljenoga Boga.

Moj ljubljeni Spasitelju, daj mi malko osjetljivosti da tugujem zbog tebe što si se mučio zbog mene.

Moja draga Majko Marijo, koja si bila bez grijeha, nauči me kako da tugujem s tobom.

21

KRISTOVA TJELESNA TRPLJENJA

IV. KRISTOVA TJELESNA TRPLJENJA

Njegove su tjelesne boli bile veće od boli bilo kojega mučenika, jer On je htio da budu veće. Sve tjelesne boli ovise o naravi živućega uma koji prebiva u tome tijelu, i ukoliko se uopće osjećaju, osjećaju se u određenome stupnju. Povrće nema osjećaja zato što nema živućega uma ili duha u njemu. Životinje mogu osjećati manje ili više, već prema tome koliku pamet posjeduju. Čovjek osjeća više nego bilo koja životinja jer ima dušu; Kristova je duša osjećala više nego duša bilo kojega drugog čovjeka jer je njegova duša bila uzvišena osobnim jedinstvom s Riječi Božjom. Krist je osjećao tjelesnu bol oštrije od bilo kojega drugog čovjeka u onolikoj mjeri koliko čovjek oštrije osjeća bol od bilo koje životinje.

Olakšanje u boli donosi odvraćanje misli na nešto drugo. Tako vojnici u borbi često i ne znaju kada su ranjeni. Ili, uzmimo, osobe u bunilu groznice: iako nam se čini da puno trpe, kasnije se prisjećaju tek opće nelagode i nemira. Tako uzbuđenje i zanos pružaju ve23

RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ

liko olakšanje od tjelesne boli, stoga pripadnici dalekih naroda umiru na lomači posred muka pjevajući pjesme; to je vrsta duševnoga pijanstva. Trenutna je bol razmjerno podnošljiva; bol koja se nastavlja jest ono što je tako teško, kada ne bismo imali sjećanje na bol koju smo pretrpjeli trenutak ranije, odnosno onu koju trpimo u sadašnjemu trenutku, mogli bismo zaključiti da je lako podnositi bol; no ono što čini drugo probadanje bolnim jest to što je postojalo prvo probadanje, a ono što čini treće probadanje još bolnijim od prvoga i drugoga jest činjenica da su postojala prva dva probadanja; čini se da bol, kako se produžuje, raste.

Dakle, Krist je trpio ne kao u bunilu ili u zanosu ili rastresenosti, nego je gledao boli u lice!

Predao joj je cijeli svoj um i primio ju je, takvu kakva je bila, izravno u njedra te trpio sve to što je trpio pri punoj svijesti trpljenja.

Krist nije želio piti iz omamljujuće čaše koja mu je bila ponuđena da mu zamagli um. Želio je osjećati bol u potpunosti. Njegova je duša bila usredotočena na trpljenje tako jako zato da je ništa ne bi od toga odvratilo i bila je tako aktivna, sjećajući se prošlosti i gledajući u budućnost, te je tijekom cijele muke, kao takve, njegova duša bila usredotočena na svaki trenutak muke, i sve što je pretrpio i sve što mu 24

KRISTOVA TJELESNA TRPLJENJA

je bilo pretrpjeti pritjecalo je u pomoć tome da poveća ono što je trpio. Ipak, pored svega toga, njegova je duša bila tako mirna i trijezna i neuzbuđena, gotovo kao da je bila pasivna, a sve zato da bi mogla na sebe primiti puni teret boli i nemoćna zbaciti ga s njega. Moguće da ga je održavala svijest o nedužnosti i znanje da će muci doći kraj, no On je potiskivao i odvraćao od sebe te olakšavajuće misli da bi mogao trpjeti apsolutno i savršeno.

Daj mi svoj mir Bože moj i Spasitelju, koji si prošao kroz takva trpljenja za mene s takvom živom sviješću, takvim mirom, takvom sabranošću i takvom hrabrošću, molim te da tvojom pomoći mogu podnijeti tjelesne boli s dijelom tvoga mira budem li doveden u to strašno iskušenje.

Pribavi mi ovu milost, Djevice Majko, koja si gledala kako tvoj Sin trpi i trpjela s njime, da ja, kada budem trpio, mogu pridružiti svoja trpljenja njegovima i tvojima 25

RAZMATRANJA O MUCI KRISTOVOJ

i da po njegovoj muci, tvojim zaslugama i zaslugama svih svetih, one budu zadovoljština za moje grijehe i priskrbe mi život vječni.

26

SADRŽAJ

SADRŽAJ

I. Osjećati Kristova trpljenja . . . . . . . . . . . .5 II. Razmatrati Kristova trpljenja . . . . . . . .11 III. Kristova moralna trpljenja u muci. . . .17 IV. Kristova tjelesna trpljenja . . . . . . . . . . .23 V. Kristova duševna trpljenja . . . . . . . . . .27 VI. Grijeh, udarac Kristovu licu . . . . . . . . .33 VII. Božje sveto Lice . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37 VIII. Radi nas i radi našega spasenja . . . . . .41 IX. Križ, mudrost života . . . . . . . . . . . . . . .45 X. Bol kao udioništvo u Kristovim trpljenjima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49 XI. Vrijednost ljudskoga trpljenja . . . . . . .53 XII. Istinska radost utemeljena je na Križu. .59 XIII. Smrtna borba duše . . . . . . . . . . . . . . . . .65 XIV. Svemogući zatvorenik . . . . . . . . . . . . . .69 XV. Što tražite među mrtvima? . . . . . . . . . .75 Litanije muke Kristove . . . . . . . . . . . . . . . . . .81 Stup od oblaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85 Molitva za zagovor kardinala Newmana . .86

89

PREPORUČUJEMO U svojim dvjema meditacijama Križnoga puta engleski kardinal Newman pomaže dublje ponirati u otajstvo Božje ljubavi prema ljudima koje se očitovalo upravo po Kristovu križu, u kojemu svaka ljudska patnja i trpljenje zadobivaju smisao.

79 str. Meki uvez.

Majka Terezija, jedan od duhovnih velikana našega vremena, u ovome Križnom putu poziva nas da krenemo u potragu za Ljubavlju raspetom na križu.

36 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Prvi Križni put koji je na Koloseju predvodio sveti otac Benedikt XVI. od kada je izabran za papu.

Razmatranja je napisao mons. Angelo Comastri, generalni vikar Svetoga Oca za Grad Vatikan.

68 str. Meki uvez.

Kratko prije nego će biti izabran za novoga papu uzevši ime Benedikt XVI., kardinal Joseph Ratzinger predvodio je Križni put na Koloseju na Veliki petak 25. ožujka 2005., a razmatranjima koja je sastavio za tu prigodu izazvao je pozornost cijeloga svijeta.

96 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Zbirka kristoloških meditacija i refleksija Josepha Ratzingera (pape Benedikta XVI.) predočava duhovnu kristologiju s nakanom prikazivanja nerazrješiva nutarnjeg jedinstva i cjelovitosti kristologije, tj. Isusa i Krista, Crkve i povijesti, a posebno poglavlje posvećeno je promišljanju o duhovnom bogatstvu pobožnosti prema Srcu Isusovu.

158 str. Tvrdi uvez.

U ovoj knjizi Joseph Ratzinger (papa Benedikt XVI.) nadahnutim meditacijama čitatelja uvodi u liturgiju prve korizmene nedjelje te u odnosu s konkretnim životnim prilikama razvija uskrsnu kontemplaciju otajstva Krista, Crkve i svećeničkoga poziva.

218 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO Može se činiti da Križni put Isusa Krista i Hvalospjev ljubavi apostola Pavla ne mogu ići zajedno.

Ipak, križni je put najautentičnije ostvarenje ljubavi. U njemu je Kristova ljubav poprimila svoje puno ostvarenje i zato je križni put uvijek Križ ljubavi.

34 str. Meki uvez.

U jednoj knjizi pet je različitih načina pobožnosti Križnoga puta: biblijski, pape Ivana Pavla II., scenski, meditativni i recitativni.

120 str. Meki uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Ovaj Križni put jedinstven je po tome što u svakoj od postaja u jednu meditativnu cjelinu spaja tekstove i ilustracije Križnoga puta što ga je u mozaiku izradio p.

Marko Ivan Rupnik s umjetnicima iz Ateljea Centra Aletti te misli iz spisa crkvenih otaca Istoka i Zapada.

36 str. Meki uvez

Križni put akademskoga slikara Vasilija Josipa Jordana u crkvi svetoga Frane na obali u Splitu predstavlja izniman doprinos kulturnoj i duhovnoj baštini, a njegov poetski stil isijava s četrnaest postaja koje su nadahnule prof. dr. sc. fra Vjeku Božu Jarka da iste poprati tekstom.

48 str. Meki uvez

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Grafički zavod Hrvatske I. izdanje tiskano u studenom 2009.

II. izdanje tiskano u ožujku 2014.

John Henry Newman (1801.–1890.) jedna je od najiznimnijih i najznačajnijih osobnosti suvremene Crkve. Polovicu svoga duga života proveo je u Anglikanskoj crkvi u kojoj je, zaređen za svećenika, kao vrstan propovjednik okupljao intelektualce iz Oxforda i promicao ideje Oxfordskoga pokreta s ciljem obnove tamošnje Crkve. Poslije obraćenja s anglikanstva zaredio se kao rimokatolički svećenik te je na tlu Engleske osnivao oratorije sv. Filipa Nerija, a 1850. organizirao je Katoličko sveučilište u Dublinu.

Papa Leon XIII. prepoznao je u njemu promicatelja svoga vlastitog programa kojim je Crkvu htio pomiriti s kulturom, a svojim idejama utjecao je na mnoge važne zaključke Drugoga vatikanskog sabora. U tijeku je postupak za njegovu beatifikaciju.

U izdanju Verbuma objavljeni su tematski izbor iz njegovih mnogobrojnih djela, sabran pod naslovom Misli o kršćanskoj vjeri te Križni put koji donosi dvije meditacije ove korizmene pobožnosti.

Nauk križa ne nalazi se na površini svijeta. Jer, samo su na površini stvari sjajne dok je križ taman; on je skriveni nauk; on leži ispod vela; on nas na prvi pogled plaši i u iskušenju smo da se pobunimo protiv njega. Poput svetoga Petra vičemo: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« (Mt 16,22). A ipak je taj nauk istinit jer se istina ne nalazi na površini stvari, nego u dubinama.

John Henry Newman ISBN 978-953-235-197-2

VERBUM 45 kn

www.verbum.hr

VERBUM