Francisco Fernández-Carvajal
Razgovarati s Bogom
.
........................
Meditacije za svaki dan u godini svezak VII. VRIJEME KROZ GODINU (2)
VERBUM
TJEDAN XIX.–XXIII.
Francisco Fernรกndez-Carvajal RAZGOVARATI S BOGOM
Biblioteka:
FIDES 76.
Urednik: mr. sc. Petar Balta
Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj
Francisco Fernández-Carvajal
RAZGOVARATI S BOGOM Meditacije za svaki dan u godini Svezak VII. Vrijeme kroz godinu (2): Tjedni XIX.–XXIII.
VERBUM Split, 2016.
Naslov izvornika: Hablar con Dios. Meditaciones para cada día del año © Ediciones Rialp, S. A. de C. V. © Francisco Fernández-Carvajal, 1986. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2016. Izvršni urednik: Mate Šimundić, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prijevod: Aleksandra Knol Željka Mihljević Lektura: Mate Šimundić, prof. Slika na naslovnoj stranici: Carl Bloch, Pustite dječicu k meni (detalj) CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 264-941 FERNANDEZ-Carvajal, Francisco Razgovarati s Bogom : meditacije za svaki dan u godini / Francisco Fernandez-Carvajal. - Split : Verbum, 2007- . Prijevod djela: Hablar con Dios. ISBN 978-953-235-118-7 (cjelina) Sv. 7: Vrijeme kroz godinu (II) : tjedni XIX.-XXIII. - 2016. - (Biblioteka Fides ; 76) ISBN 978-953-235-509-3 160608049
RIJEČ IZDAVAČA
Sedmi svezak meditacija Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom Vremena kroz godinu koje se po liturgijskoj godini dijeli na dva pomična dijela i broji ukupno 33, odnosno 34 tjedna. Prvi dio, prije Korizme, počinje od ponedjeljka nakon blagdana Krštenja Gospodinova i završava u utorak prije Pepelnice. Potom slijede Korizma i Veliki tjedan, koji se nalaze u svesku II., te Uskrs, Vazmeno vrijeme i Duhovi, koji se nalaze u svesku III. Nakon Duhova ponovno se uzima svezak V., od ponedjeljka koji slijedi Duhove do subote unutar XII. tjedna u Vremenu kroz godinu. Svezak VI. obuhvaća tjedne XIII.–XVIII., a svezak VII. počinje tjednom XIX. i završava subotom tjedna XXIII. Za svaku nedjelju predlažemo tri razmatranja, koja slijede tri ciklusa liturgijske godine: A, B i C. Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih. Od poduzetnika koji vodi zamršene pregovore do kirurga koji je svakodnevno suočen s tragičnosti životā koji vise o niti, trgovca koji opskrbljuje svoju trgovinu najboljim proizvodima, tajnice koja provodi sate za računalom, službenika koji prvim jutarnjim vlakom odlazi na posao, profesorice koja mora ispraviti školske zadaće, domaćice rastrgnute između djece i kućanskih poslova, studenta koji namjerava 5
RIJEČ IZDAVAČA
položiti ispite u sljedećem ispitnom roku: svi smo Božja djeca pozvana obraćati se Bogu kao Ocu, svakodnevno mu povjeravati svoje najintimnije osjećaje i očekivati od njega najprimjerenije odgovore. Francisco Fernández-Carvajal ovim nizom dao je izvanrednu potporu osobnoj molitvi: zbirku razmatranja, svakodnevnih meditacija za cijelu godinu. Ove meditacije imaju ishodište u dnevnom misnom čitanju, tj. u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta, a obiluju navodima iz kršćanske predaje, prije svega iz djela crkvenih otaca, te navodima duhovnih klasika i poznatih suvremenih duhovnih pisaca. Osim toga, pisac obilno citira dokumente Drugoga vatikanskog sabora i papinske tekstove – ponajviše one Ivana Pavla II., a sinovskom se zahvalnosti posebice dotiče duhovnoga učenja svetoga Josemarije Escrive, osnivača Opusa Dei. Jasnoćom i pristupačnim jezikom, ovaj niz meditacija namijenjen je svim kršćanima, prateći njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji su uključeni u aktivnosti ovoga svijeta. Zbog svoje konkretnosti i sveobuhvatnosti ovo djelo služi kao »neobvezujući priručnik« kršćanske asketike i morala te zaslužuje najširu primjenu. Cjelokupni niz knjiga Razgovarati s Bogom predviđa sveske koji sadrže meditacije za cjelokupnu liturgijsku godinu (nedjelje godina A, B, i C, svagdani I. i II. te svetački blagdani). Izvorno izdanje ovoga djela postiglo je veliki izdavački uspjeh i prodano je u preko 600.000 primjeraka, što također svjedoči o korisnosti i svrhovitosti ovoga dragocjenog sredstva za osobnu meditaciju. 6
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A
Devetnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A
1. BOG UVIJEK POMAŽE • Nikada nije iznevjerio prijatelje. • Krist je čvrsto sidro za koje se trebamo uhvatiti. • Povjerenje u Boga. Njegova pomoć nikada ne kasni ako se njemu utječemo s vjerom i ako koristimo prikladna sredstva.
I. Prvo misno čitanje1 predstavlja nam proroka Iliju koji se, umoran i obeshrabren mnogim nevoljama, sklonio u nekoj pećini na planini Horebu, na svetoj planini gdje se Bog ukazao Mojsiju. Tamo je dobio ove upute: »Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.« Prošao je silan vihor koji je drobio brda i lomio hridi. Slijedili su potres i oganj, ali Gospodin nije bio ni u vihoru, ni u potresu, ni u ognju. Nakon toga je zapuhao blag lahor, poput šapata; Bog se očitovao na taj način, izražavajući tako svoju tajanstvenu duhovnu narav i svoju obazrivu dobrotu prema slabom čovjeku. Ilija se sada osjećao ojačanim za novo poslanje koje mu je Gospodin povjerio. Evanđelje2 nam govori o oluji koju su apostoli doživjeli dok Isus nije bio s njima u lađi. To se dogodilo nakon umnažanja kruha i riba. Gospodin ih je poslao neka se ukrcaju i krenu na drugu stranu jezera, dok on otpusti mnoštvo, jer je već bilo kasno. Isus, ko7
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A
ji se povukao na vrh brda radi molitve, nije zaboravio na svoje učenike. Podigao se snažan vjetar i Gospodin vidje kako se oni bore protiv vjetra i valova da prispiju tamo gdje ih je on poslao. Nakon što je završio s molitvom, krenuo im je u pomoć. O četvrtoj noćnoj straži, u svitanje, Isus se približio lađi koju su udarali valovi i kojoj je prijetila opasnost da se prevrne. Evanđelje nam govori da su se učenici preplašili, vidjevši Isusa da hoda po vodi, pomislili su da je utvara. I sveti Marko, koji je sabrao nezaboravne uspomene svetog Petra, ostavio nam je napismeno da je Isus hodao po jezeru. Svi su počeli vikati. Onda se Isus malo približio i rekao im: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Bile su to utješne riječi koje smo i mi mnogo puta čuli na različite načine u dubini srca, u prilikama koje su nas mogle obeshrabriti ili u nekim teškim situacijama. Ako u našem životu vršimo ono što Bog hoće od nas – kao Ilija koji se na Božju zapovijed popeo na planinu Horeb, kao apostoli koji vrše ono što im je Isus rekao, premda je vjetar bio »protivan« – nikada nam ne će nedostajati Božje pomoći. Kada smo slabi, umorni, stjerani u kut, pojavljuje se Isus i kaže: »Ja sam! Ne bojte se!« On nikada nije iznevjerio svoje prijatelje.3 Ako nam je u životu jedini cilj da tražimo njegovo prijateljstvo i da mu služimo, kako će nas onda Gospodin napustiti kad nam se suprotstave vjetrovi napasti, umora, poteškoća u apostolatu? On nas ne će zaobići. »Ako vjerujete u njega i radosna ste duha – a to je Njegovom Veličanstvu milo – ne bojte se da će vam išta nedostajati.«4 Što nam može nedostajati ako smo njegovi prijatelji usred ovog 8
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A
svijeta, ako ga iz dana u dan želimo slijediti među tolikima koji ga napuštaju? II. Kada su apostoli čuli Isusa, ispunio ih je mir. Onda je Petar hrabro rekao Isusu: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A Gospodin, koji se još uvijek nalazio nekoliko metara od lađe, odgovori: »Dođi!« Petar je imao veliku vjeru pa je sigurnost lađe zamijenio povjerenjem u Gospodinove riječi. »Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.« Bili su to zadivljujući trenutci jakosti i ljubavi. Međutim, Petar je prestao gledati u Isusa, više je pozornosti posvetio poteškoćama koje su ga okruživale pa se uplašio, vidjevši jačinu vjetra. Na trenutak je zaboravio da snaga koja ga je držala na vodi ne ovisi okolnostima, nego o volji Božjoj, koji vlada Nebom i Zemljom, životom i smrću, prirodom, vjetrom i morem... Petar se počeo utapati, ali ne zbog vode, nego zbog nedostatka povjerenja u Onoga koji može sve. Zavapio je: »Gospodine, spasi me!« Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Krist je čvrsto sidro za koje se trebamo uhvatiti u trenutcima slabosti ili umora, kada uvidimo da se utapamo. S čvrstom vjerom molimo: »Gospodine, spasi me!« Ponekad kršćanin prestane gledati u Isusa i usredotoči se na druge stvari koje ga udaljavaju od Boga i koje ga – ako brzo ne reagira – dovedu u opasnost da u duhovnom životu izgubi tlo pod nogama i da se utopi. U času kada netko izgubi jasnoću vjere 9
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A
ili jasnoću poziva što ga je primio od Boga, »neka se iskreno preispita. Otkrit će vjerojatno da je u posljednje vrijeme oslabila njegova pobožnost, da su mu molitve rjeđe ili manje pozorne, da je manje zahtjevan prema samom sebi. Ne ponavlja li grijeh čiju težinu skriva sam od sebe? Sigurno se više ne bori protiv strasti kao prije ili im čak dobrovoljno popušta. Prijezir prema nekom, nedostatak iskrenosti u nekim pitanjima, prijateljstvo koje nas previše zaokuplja ili jednostavno buđenje niskih strasti koje pravodobno ne zatomljujemo, ne treba mnogo da se pojave oblaci između nas i Boga. A vjera potamni...«5 Tada postoji opasnost da se za takvo stanje okrive vanjske okolnosti, dok je zlo zapravo u našem vlastitom srcu. Da se ponovno nađe na površini, Petar je samo trebao uhvatiti čvrstu ruku Gospodina, svog prijatelja i svog Boga. Premda neznatno, nešto je i učenik morao pridonijeti. Njegov doprinos bila je dobra volja koju Bog uvijek od nas traži. »Uvijek kada Bog, naš Gospodin, ljudima udjeljuje svoju milost, kada im upućuje osobni poziv, onda je to kao da im pruža ruku, očinsku ruku punu snage i ljubavi, jer nas – svakog pojedinog – traži kao svoje sinove i kćeri i jer su mu poznate naše slabosti. Očekuje Gospodin da se potrudimo prihvatiti njegovu ruku. Bog nas k sebi privlači i od nas očekuje – kao dokaz naše slobode – da se potrudimo.«6 Taj mali napor koji Gospodin traži od svojih učenika, da ih izbavi iz nevolje, može biti veoma različit: pojačati molitvu, biti iskreniji i poučljiviji duhovnom vođi, ukloniti neku sitnu grješnu prigodu, spremno i sa srcem poslušati; pružiti – uz molitvu – 10
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A
i svoju, makar skromnu, uslugu... S Kristom se dobivaju sve bitke, ali moramo imati u njega bezgranično povjerenje. »Moli u sigurnosti, zajedno s Psalmistom: ‘Gospodine, ti si moja snaga i utočište, u tebe se pouzdajem!’ Jamčim ti da će te On zaštititi od zamka ‘najljućega zavodnika’ – u napastima i… u padovima! – kada budeš morao sazrjeti u dobi i krjepostima i kada budeš naizust morao znati da je samo On Snaga.«7 III. Dok je postupao u skladu s nadnaravnom vjerom, pouzdavajući se u Gospodina, Petar je stajao na nogama bez obzira na najveće poteškoće. Kasnije, da bi isplivao, da bi primio Božju pomoć, morao je surađivati, dati svoj doprinos, jer »kada nema naše suradnje, nema ni božanske pomoći«.8 Ipak, Gospodin je bio taj koji ga je izvukao. Petar je obnovio svoju vjeru i pouzdanje u Isusa. S njim se popeo u lađu. I u tom trenutku »utihnu vjetar«, umirila se i voda i srca učenika, koji su ga prepoznali kao svog Gospodina i svog Boga: »A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: ‘Uistinu, ti si Sin Božji!’« Poteškoće u kojima smo iskusili vlastitu slabost služe nam da bismo susreli Isusa, koji nam pruža ruku i nastanjuje se u našem srcu, donoseći neizmjerni mir u svakoj nevolji. Trebamo naučiti da se nikada ne bojimo Boga koji je prisutan i u svakodnevnim događajima i u fizičkim i moralnim patnjama s kojima se tijekom života susrećemo. »Hrabro samo! 11
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A
Ja sam! Ne bojte se!« Božja pomoć nikada ne kasni, a Bog pomaže uvijek kada je to potrebno. On dolazi, možda i na tajnovit način, u ključnom trenutku. Kada se iz nekog razloga nalazimo u bolnoj situaciji, kada vjetar puše protiv nas, on dolazi. Možda nam se čini da prolazi negdje u daljini, ali to je stoga da ga pozovemo. I tada ne će oklijevati pristupiti k nama, stati pred nas. Ako u nekom trenutku osjetimo da gubimo tlo pod nogama, da se utapamo, ponovimo Petrov vapaj: »Gospodine, spasi me!« Nemojmo sumnjati u njegovu ljubav ni u njegovu milosrdnu ruku, ne zaboravimo da »Bog ne zapovijeda nemoguće, nego – zapovijedajući – govori da napraviš što možeš i moliš za ono što ne možeš i za pomoć da uzmogneš«.9 Koliku sigurnost, tako veliku, daje Gospodin! »On mi je zajamčio svoju zaštitu, ne oslanjam se na svoje snage. Držim u svojim rukama njegovu zapisanu riječ. To je moja snaga, moja sigurnost, moja mirna luka. Čak i da se cijela zemlja trese, čitam tu zapisanu riječ koju nosim sa sobom, jer to je moja utvrda i moja obrana. A što mi ona govori? ‘Ja sam s vama u sve dane.’ Krist je uz mene, čega da se bojim? Neka navale na mene morski valovi i bijes moćnika. Sve to ne teži više od paukove mreže.«10 Ne puštajmo njegovu ruku; on ne pušta našu. Završimo našu molitvu moleći Presvetu Djevicu da se zauzme za nas. Ona će nam pomoći da s pouzdanjem izgovaramo liturgijski zaziv: »Obnavljaj, Gospodine, čudesna djela svoje ljubavi!«11 Učini, Gospodine, da živimo čvrsto usidreni u tebi! 12
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A 1 Kr 19,9. – 2 Mt 14,22–33. – 3 SVETA TEREZIJA AVILSKA, Moj život, 11,4. – 4 ISTI, Osnutci, 27,12. – 5 G. CHEVROT, Simón Pedro, Rialp, Madrid 1982., str. 62–63. – 6 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Susret s Kristom, UPT, Đakovo 2005., 17. – 7 ISTI, Kovačnica, Verbum, Split 2006., 307. – 8 SVETI IVAN ZLATOUSTI, Homilije na Matejevo Evanđelje, 50,2. – 9 SVETI AUGUSTIN, O naravi i milosti, 43. – 10 SVETI IVAN ZLATOUSTI, Homilija prije izgnanstva. – 11 Časoslov, II. Večernja nedjelje Trećeg tjedna, prošnje.
1
13
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B
Devetnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus B
2. ŽIVI KRUH • Pričest obnavlja izgubljenu snagu i daje novu da bismo prispjeli u Nebo. Popudbina. • Kruh Života. Učinci svete pričesti u duši. • Često ili svakodnevno primanje ovog sakramenta. Pohod Presvetom i duhovne pričesti tijekom dana.
I. Čitamo u prvom misnom čitanju1 da je prorok Ilija, bježeći od Izebele, krenuo prema Horebu, svetoj planini. Tijekom dugog i napornog puta on se umorio i poželio umrijeti. »‘Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.’ Zatim leže i zaspa.« Međutim, anđeo Gospodnji ga je probudio, pružio mu kruh i rekao: »‘Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!’ Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.« Ono što nije uspio svojom vlastitom snagom, uspio je uz pomoć jela, što mu ga je Gospodin dao u času najveće tjeskobe. Sveta planina prema kojoj je krenuo prorok slika je Neba. Četrdeset dana je simbol našeg prolaznog života na zemlji, tijekom kojeg nailazimo na razne napasti, umor i nevolje. Ponekad osjećamo da nam žar i nada slabe. Poput anđela Crkva nas pozi14
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B
va da hranimo našu dušu jedinstvenim kruhom, koji je sâm Krist prisutan u presvetoj euharistiji. U njemu uvijek, unatoč našoj slabosti, nalazimo potrebnu snagu da prispijemo u Nebo. Od prvih stoljeća kršćanstva sveta se pričest nazivala viaticum, popudbina, ono što se nosi na put, zbog sličnosti između ovog sakramenta i zalihe hrane i novca što su je Rimljani sa sobom nosili na dug put. Kasnije se ovaj naziv odnosio na duhovnu pomoć, osobito na svetu euharistiju, koju Crkva daje svojoj djeci na posljednjoj dionici puta prema vječnosti.2 Prvi kršćani imali su običaj nositi pričest zatvorenicima, pogotovo kada se primicalo mučeništvo.3 Sveti Toma nas uči da se ovaj sakramenat naziva popudbina jer predoznačava uživanje Boga u konačnoj domovini, te nam omogućuje da taj cilj postignemo.4 Velika je pomoć tijekom života, a pogotovo u posljednim časovima života na zemlji, kada napadi neprijatelja mogu biti najgori. Zbog tog razloga Crkva je uvijek nastojala da niti jedan kršćanin ne umre bez ovog sakramenta. Od samih početaka osjećala se potreba (i obveza također) da se ovaj sakrament primi, premda se možda toga dana osoba već pričestila. Danas se u molitvi možemo prisjetiti naše odgovornosti, ponekad velike, da učinimo sve što je u našoj moći kako niti jedan član naše obitelji, prijatelj ili kolega ne bi umro bez duhovnih pomoći koje Majka Crkva ima na raspolaganju za posljednju dionicu njegova života. To je najbolji i najučinkovitiji, a možda i posljednji izraz milosti i ljubavi tim ljudima ovdje na zemlji. 15
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B
Gospodin nagrađuje velikom radošću ispunjenje te ugodne, premda ponekad teške dužnosti. Djelima moramo zahvaliti Gospodinu na tolikoj pomoći tijekom života, osobito na svetoj pričesti. Ta bi se zahvalnost trebala sastojati u boljoj pripravi, svakoga dana, za primanje ovog svetog sakramenta, i da – primivši ga – budemo svjesni kako nam se u njemu daje mnogo više negoli proroku Iliji: snaga potrebna da revno hodimo putem našeg posvećenja. II. »Ja sam kruh živi«, govori nam Isus u Evanđelju.6 »Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Danas nas Gospodin podsjeća na potrebu primanja svete pričesti, kako bismo mogli sudjelovati u božanskom životu, kako bismo mogli savladati sve napasti, i da raste i razvija se život milosti koji smo po krštenju primili. Onaj koji se pričešćuje u stanju milosti, osim što sudjeluje u plodovima svete mise, prima i dobra vlastita svetoj pričesti: duhovno i stvarno prima samoga Krista, izvor svake milosti. Zato je sveta euharistija najveći sakrament, središte i vrhunac svih drugih. Ta stvarna Kristova prisutnost daje ovom sakramentu neizmjernu, nadnaravnu učinkovitost. Nema veće radosti u ovom životu od primanja Krista. Kada se želimo dati drugima, možemo darovati neki predmet koji nam pripada kao simbol nečeg dubljeg ili možemo podijeliti svoje znanje ili svoje osjećaje..., ali uvijek postoji neka granica. U priče16
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B
sti božanska moć nadilazi sve ljudske granice, u euharistiji Krist nam se daruje čitav. Ljubav u ovom sakramentu postiže svoj ideal: poistovjećivanje s onim kojeg se toliko voli i kojeg se toliko čeka. »Kada se dva komadića voska stave u vatru, ona se otope i postanu jedno. Slično se događa kada se pričešćujemo Kristovim tijelom i njegovom predragocjenom krvi.«7 Doista, nema veće sreće ni većeg dobra, nego dostojanstveno u svetoj pričesti primiti samog Krista. Duša ne prestaje zahvaljivati dok – boreći se protiv rutine – svoj um hrani bogatstvima ovog sakramenta. Sveta euharistija u duhovnom životu ima učinke slične onima koje u tijelu ima materijalna hrana. Osnažuje nas i od nas udaljava slabost i smrt. Euharistijska hrana nas oslobađa od lakih grijeha, koji uzrokuju slabost i bolest duše, i čuva nas od smrtnih grijeha koji uzrokuju njenu smrt. Materijalna hrana ojačava naše snage i zdravlje. Također, »zahvaljujući čestoj ili svakodnevnoj pričesti, duhovni život postaje sve snažniji, duša se ispunja krjepostima, a onom tko se pričešćuje daje se siguran znak života vječnoga.«8 Na isti način na koji prirodna hrana pospješuje rast tijela, tako i sveta euharistija hrani svetost i jedinstvo s Bogom, »jer nas pričest tijela i krvi Kristove pretvara u ono što primamo«.9 Pričest nam olakšava posvećenost obiteljskom životu, potiče nas da svoj posao obavljamo temeljito i s radošću, osnažuje nas da strpljivo i s nadnaravnim smislom podnosimo poteškoće i padove svakodnevnog života. »Učitelj je ovdje i zove te«,10 kaže nam se svaki dan. Nemojmo zanemarivati ovaj poziv, nego mu 17
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B
radosno i spremno krenimo u susret. Taj nam susret mnogo toga donosi. III. Imamo mnogo slabosti i mana i stoga se trebamo često susretati s Gospodinom u pričesti. Gozba je pripravljena11 i mnogi su pozvani na nju, a malo je onih koji se odazivaju pozivu. Kako ćemo se za to opravdati? Ljubav uklanja isprike. Želju i sjećanje na ovaj sakrament možemo oživljavati tijekom cijelog dana duhovnom pričešću, koja »se sastoji od žarke želje da primimo Isusa u presvetom sakramentu i u bliskom odnosu s njim, kao da smo ga i primili«.12 Donosi nam mnoge milosti te nam pomaže u poslu i u odnosima s drugima. Olakšava da nam sveta misa bude središte dana. Pohod presvetom oltarskom sakramentu također je veoma koristan jer je »očitovanje zahvalnosti, znak ljubavi i izraz dužnog klanjanja Gospodinu«.13 Nema boljeg mjesta od blizine oltara za one prisne i osobne susrete koje stalno zajedništvo s Kristom zahtijeva. Kao što to povijest svetaca pokazuje, tamo je najplodnije mjesto za razgovor s Bogom i tamo se rađa potreba za stalnom molitvom na poslu, na ulici... na bilo kojem mjestu. Gospodin, prisutan u sakramentu, vidi nas i čuje na prisniji, intimniji način, jer je njegovo Srce – koje još uvijek kuca ljubavlju za nas – »izvor života i svetosti«.14 On posjećuje našu dušu po tom sakramentu i svakodnevno nas poziva da mu taj pohod uzvratimo. Govori nam: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« 18
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B
Uz njega nalazimo mir koji smo izgubili, snagu da ispunimo svoje zadaće i radost u služenju drugima. »Pitate se: Što činiti u prisutnosti presvetog sakramenta? Ljubite ga, hvalite ga, zahvaljujte mu i molite ga. Ta što čini siromašan čovjek u nazočnosti bogataša? Što bolesnik pred liječnikom? Što čini žedni, videći bistri izvor?«15 Isus ima ono što mi trebamo i što nam nedostaje. On je snaga na našem životnom putu. Molimo našu Gospu da nas pouči primati ga »s onom čistoćom, poniznošću i pobožnošću« s kojima ga je ona primala, »s duhom i gorljivošću svetaca«. 1 Kr 19,4–8. – 2 Usp. A. BRIDE, Diccionario de Teología Católica, XC, natuknica: viatique. str. 2842–2858. – 3 Usp. SVETI CIPRIJAN, De lapsis, 13; usp. Vita Basilii, 4, u: PG 29,315; itd. – 4 SVETI TOMA AKVINSKI, Teološka suma, 3, q. 74, a. 4. – 5 Zakonik kanonskog prava, kan. 921,2. – 6 Iv 6,48–51. – 7 SVETI ĆIRIL ALEKSANDRIJSKI, Tumačenje Ivanova Evanđelja, 10,2. – 8 PAVAO VI., Uputa Eucharisticum Mysterium, 15. kolovoza 1967., 37. – 9 Na nav. mj., 7. – 10 Iv 11,28. – 11 Usp. Lk 14,16. – 12 SVETI ALFONZ LIGUORI, Pohodi Presvetom oltarskom sakramentu, Uvod, III. – 13 PAVAO VI., Enciklika Mysterium Fidei, 3. rujna 1965., 67. – 14 Litanije Presvetom Srcu Isusovu; usp. PIO XII., Enciklika Haurietis aquas, 15. svibnja 1956., 20, 34. – 15 SVETI ALFONZ LIGUORI, na nav. mj., 1. 1
19
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C
Devetnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C
3. ČEKAJUĆI GOSPODINA • Osnove bogoslovne krjeposti nade. • Budno čekanje. Ispit savjesti. • Borba u malom.
I. Liturgija Riječi ove nedjelje podsjeća nas da je život na zemlji iščekivanje ponovnog Gospodinovog dolaska. Vjera koja usmjerava naše korake upravo je »imanje onoga čemu se nadamo«,1 kako se čita u drugom čitanju. Po toj teološkoj krjeposti kršćanin stječe čvrsto jamstvo glede Gospodinovih obećanja, i unaprijed posjeduje božanske darove. Po vjeri sa sigurnošću spoznajemo dvije osnovne istine ljudskog postojanja: da smo stvoreni za Nebo i da stoga sve ostalo treba podrediti i prilagoditi tom vrhunskom cilju; Gospodin nam želi s obiljem sredstava pomoći da taj cilj ostvarimo.2 Ništa nas ne smije obeshrabriti na putu k svetosti jer se oslanjamo na ove »tri istine: Bog je svemoguć, Bog me neizmjerno voli, Bog je vjeran obećanjima. On, Bog milosrđa, jest onaj koji u meni budi pouzdanje, i stoga se ne osjećam usamljenim, beskorisnim ili napuštenim, nego stavljenim na put spasenja koji će se jednog dana dovršiti u Raju.«3 Dobrota, mudrost i svemoć Božja čine čvrst temelj ljudske nade. Bog je svemoguć. Sve je njemu podređeno: vjetar, more, zdravlje, bolest, nebo, zemlja... I sve to upo20
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C
trebljava za spasenje moje duše i duša svih ljudi. Ne prestaje djelovati za dobro sve svoje djece, čak i one koja se osjećaju samima i napuštenima. Božja snaga je stavljena u službu spasenja i posvećenja ljudi. Samo kriva uporaba slobode može onesposobiti nebeska sredstva. Nadi se uvijek mogu ostaviti vrata otvorena. Bog je svemoguć. Bog može sve. On je naš Otac. On je Ljubav.4 Bog me neizmjerno voli, kao da sam njegovo jedino dijete. Nikada me ne napušta na mojem hodočašću zemljom, traži me kada se svojom krivnjom izgubim, voli me djelima, sve čini za dobro moje duše. Majčinska i očinska ljubav samo su blijedi odraz Božje ljubavi. Bog je vjeran svojim obećanjima, unatoč našim odstupanjima, izdajama i nelojalnosti, unatoč nedostatku naše suradnje s božanskim zahtjevima. On nas nikad ne iznevjeri, ne umara se, beskrajno je strpljiv s ljudima. Dok god kročimo ovom zemljom, ne napušta nikoga, nikoga ne smatra u nepovrat izgubljenim. Bog je poput oca sina razmetnoga, koji svaki dan s nestrpljenjem izlazi ne bi li u daljini ugledao svoga sina, za kojega po povratku sprema gozbu. Gospodin od nas očekuje iskreno obraćenje i sve velikodušniju suradnju. Očekuje od nas stalnu budnost da se ne bismo uljuljali u ravnodušnost. Nada je prisno povezana s budnim srcem; u dobroj mjeri ovisi o ljubavi5. II. Isus nas poziva na budnost jer neprijatelj nikada ne odmara, uvijek vreba,6 niti ljubav ikada spa21
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C
va.7 U Evanđelju današnje svete mise8 Gospodin nas upozorava: »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu otvore čim stigne i pokuca.« Židovi su tada nosili široku odjeću i opasivali se pojasom kada bi hodali ili obavljali određene poslove. »Neka vam bokovi budu opasani«, slika je koja ukazuje na to da se čovjek priprema za obavljanje posla, za kretanje na put, za kretanje u borbu.9 Također, ovo »svjetiljke upaljene« upućuje na stav onoga koji iščekuje nečiji dolazak.10 Kad Gospodin dođe na kraju života, takve nas treba naći, pripravne, u stanju budnosti, poput onih koji žive iz dana u dan, služeći iz ljubavi i ustrajni u poboljšavanju zemaljske stvarnosti, ali ne gubeći nadnaravni smisao života, cilj kojemu je sve usmjereno, vrednujući na pravi način zemaljske stvari – zanimanje, poslove, odmor... – ne zaboravljajući da ništa od toga nema apsolutnu vrijednost, i da bi nam trebalo služiti za veću ljubav prema Bogu, za osiguranje mjesta na Nebu i služenje ljudima, na taj način čineći svijet pravednijim, humanijim, kršćanskijim. Malo nas vremena dijeli od tog konačnog susreta s Kristom. Sa svakim danom sve smo bliže vječnosti. To može biti još ove godine, ili sljedeće, ili one poslije nje... Bilo kako bilo, uvijek nam se čini da je život prošao vrlo brzo. Gospodin će doći »o drugoj ili o trećoj straži…« »Budući da ne znamo ni dana ni sata, Gospodin nas upozorava da bdijemo bez prestanka, kako bismo jednom, kada istekne naše vrijeme na zemlji (Heb 9,27), zaslužili ući s njim na svad22
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C
benu gozbu i biti ubrojani među izabrane.«11 A onima koji su Bogu okrenuli leđa doći će neočekivano, »poput kradljivca u noći«.12 »A ovo znajte: kada bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni...« Sveti Ivan Zlatousti tumači da »su izgubljeni oni koji ne čuvaju svoju dušu toliko koliko čuvaju svoja bogatstva od kradljivaca«.13 »Budnosti se suprotstavlja nemar ili nedostatak dužne skrbi, koji proizlazi iz određene slabosti volje.«14 Budni smo kada temeljito obavljamo dnevni ispit savjesti. »Dobro promisli o svome vladanju. Vidjet ćeš da si pun pogrješaka, koje škode tebi, a možda i onima u tvojoj blizini. – Sjeti se, sinko, da mikrobi nisu ništa manje opasni od divljih zvijeri. I ti uzgajaš ove pogrješke, ove zablude – kao što se uzgajaju mikrobi u laboratoriju – nedostatkom poniznosti, nedostatkom molitve, propustima u vršenju svoje dužnosti, slabim poznavanjem sebe sama... A potom, ova žarišta šire zarazu u okoliš. – Treba ti svakodnevan dobar ispit savjesti koji bi te doveo do konkretnih odluka u popravljanju da bi osjetio istinsku bol zbog svojih nedostataka, zbog svojih propusta i grijeha.«15 Gospodin nas u svako doba i svim prilikama mora zateći pripravne. III. Ostat ćemo budni u ljubavi i daleko od mlakosti i grijeha budemo li vjerni u malim, svakodnevnim stvarima. Ako se svakog dana u ispitu savjesti osvrnemo na male stvari, s lakoćom ćemo uočiti 23
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C
znakove koji pokazuju pravi put i začetke mogućih stranputica. Male stvari su uvod u velike, a ljubav se njima hrani. U najveću napast upada onaj koji zanemaruje naizgled beznačajne stvari. Sveti Franjo Saleški podsjeća na potrebu da se borimo s malim napastima jer ih tijekom jednog običnog dana ima mnoštvo, i ako se u tome pobjeđuje, te su pobjede – jer ih je mnogo – važnije od samo jedne velike. »Iako su vukovi i medvjedi opasniji od muha, ne uzrokuju nam toliko neugode, niti toliko iskušavaju naše strpljenje.« Svetac upozorava da je lako »suzdržati se od ubojstva, ali je jako teško izbjeći male ispade bijesa«, koji se često događaju. »Nije teško suzdržati se od krađe tuđeg vlasništva, ali je teško ne poželjeti ga. Lako je izbjeći krivokletstvo na sudu, ali je teško ne lagati u razgovoru. S lakoćom se klonimo pijančevanja, ali s poteškoćom živimo umjerenost u jelu i piću.«16 Male dnevne pobjede jačaju unutarnji život i čine našu dušu osjetljivijom na božansko. Prigode se veoma često ukazuju: u trenutku kada se ustajemo ili počinjemo s radom, kada odustajemo od čitanja nekakvog površnog časopisa koji može zarobiti dušu ili u najmanju ruku potrošiti nam dragocjeno vrijeme. Uvijek imamo prigodu pobijediti znatiželju, mrtviti se u hrani i piću, biti trezveni tijekom druženja, kloniti se brbljavosti... Sigurni smo da »koliko pobjeda izvojujemo protiv malih neprijatelja, toliko će dragog kamenja biti u slavnoj kruni koju nam Bog priprema u svom svetom kraljevstvu«.17 Ako u svakoj napasti učinimo čin ljubavi, sve ono što u nama ili u drugima može biti izvor uvre24
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C
de Boga, ispunit će nas mirom, i ono što je moglo biti razlogom naše propasti pretvorit ćemo u pobjedu. Osim ovog neizmjernog dobra za dušu, dogodit će se – svetac nas uvjerava – i to da će »zloduh, vidjevši da nas napasti potiču na božansku ljubav, prestati napastvovati nas«.18 Budemo li vjerni u malim stvarima, ostat ćemo »opasanih bokova«, budni, u iščekivanju Gospodina. Naš će se život sastojati od radosnog iščekivanja, dok zaneseno budemo ispunjavali zadaću koju nam je Bog Otac povjerio na zemlji. Tada ćemo u potpunosti razumjeti Isusove riječi: »Blago onom sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem.« On uskoro dolazi – budni budimo. Heb 11,1. – 2 SVETI TOMA AKVINSKI, Teološka suma, 2–2, q. 17, a. 5, 7. – 3 SVETI IVAN PAVAO II., Govor, 20. rujna 1978. – 4 G. REDONDO, Razón de la esperanza, EUNSA, Pamplona 1977., str. 79. – 5 J. PIEPER, Sobre la esperanza, Rialp, Madrid 1961., str. 48. – 6 1 Pt 5,8. – 7 Usp. Pj 5,2. – 8 Lk 12,34–48. – 9 Usp. Jr 1,17; Ef 6,14; 1 Pt 1,13. – 10 Usp. Santos Evangelios, EUNSA, Pamplona 1983., bilješka uz Lk 12,33–39 i Lk 12,35. – 11 DRUGI VATIKANSKI SABOR, Lumen gentium: dogmatska konstitucija o Crkvi, 48. – 12 1 Sol 6,2. – 13 SVETI IVAN ZLATOUSTI, u: Catena Aurea, sv. 3, str. 204. – 14 SVETI TOMA AKVINSKI, na nav. mj., 2–2, q. 54, a. 3. – 15 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Kovačnica, 481. – 16 Usp. SVETI FRANJO SALEŠKI, Filotea – uvod u pobožni život, IV,8. – 17 Na nav. mj. – 18 Na nav. mj., IV,9. 1
25
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. PONEDJELJAK
Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIX. Ponedjeljak
4. HRAMSKI POREZ • Da bismo bili dobri kršćani, moramo biti uzorni građani. • Prvi kršćani: primjer za naš život usred ovog svijeta. • Biti tamo gdje se odlučuje o životu društva.
I. Po povratku u Kafarnaum, čitamo u današnjem misnom Evanđelju,1 Petru pristupiše hramski poreznici s pitanjem: »Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?« Godišnji doprinos od dvije drahme za održavanje hrama bio je obvezatan za sve Židove koji bi navršili dvadeset godina, bez obzira živjeli u Palestini ili izvan nje. Petrov potvrdan odgovor bez savjetovanja s Isusom pokazuje nam da je Gospodin uistinu običavao plaćati poreze. Prizor se očito dogodio izvan kuće, u Gospodinovoj izočnosti, pa je Petra, kad je ušao u kuću, Isus iznenadio ovim pitanjem: »Što ti se čini Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« U starim monarhijama porez se smatrao posebnim doprinosom kraljevskoj obitelji. Odatle potječe Isusovo pitanje Petru: »Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez?« Odgovor je bio jednostavan. »Od tuđih«, odgovorio je Petar. »Sinovi su dakle oslobođeni«, zaključio je Gospodin. Glede hram26
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. PONEDJELJAK
skog poreza pak, Isus se nalazi u poziciji u kojoj se nalaze kraljeva djeca u odnosu na porez kralju. I proglasivši se izuzetim od te obveze, poučava da je on pravi Sin Božji i da prebiva u Očevoj kući,2 u svojoj kući. On je kraljev sin i nije obvezan plaćati doprinos. Međutim, Gospodin je htio ispuniti svoje građanske obveze u cijelosti, kao i ostali, premda je svoju božansku narav pokazao načinom kojim je došao do traženog iznosa. Ovaj evanđeoski odlomak, koji je zabilježio samo sveti Matej, pokazuje nam Isusovo siromaštvo, jer on nije imao ni dvije drahme, što je neznatan iznos. Također, Isus se pobrinuo i za Petra, plativši hramski porez za obojicu. »Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.« Jedan stater vrijedio je koliko i četiri drahme. Sveti Ambrozije tumači: ovo je velika pouka, »pouka kršćanima da se pokoravaju vlasti, s ciljem da nitko sebi ne dopusti ne poštivati odluke zemaljskog kralja. Ako je Božji Sin platio porez, zar sebe držiš većim od njega pa ti ne plaćaš? Čak i on koji ništa nije posjedovao, platio je porez. A ti, koji tražiš dobra ovoga svijeta, zašto ne priznaješ obveze istoga? Zašto se smatraš da si iznad ostalih…?«4 Iz ovih i drugih ulomaka Evanđelja možemo izvući pouku: ako želimo nasljedovati Učitelja, moramo biti dobri građani koji ispunjavaju svoje dužnosti na poslu, u obitelji, u društvu: plaćanje poreza, savjesno glasovanje, sudjelovanje u javnim radovima... »Ljubi i poštuj norme poštenog suživota, i ne 27
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. PONEDJELJAK
sumnjaj da će tvoje vjerno obavljanje dužnosti biti, također, sredstvo po kojem će drugi otkriti kršćansku častitost, plod Božje ljubavi, i susresti se s Bogom.«5 II. Nakon silaska Duha Svetoga nad apostole na Pedesetnicu oni su postali još svjesniji da su poslani od Gospodina u samo srce društva. Kao i Učitelj, nisu bili od ovog svijeta,6 i svijet ih je u više navrata odbacivao. Prvi kršćani nisu bili od ovoga svijeta, nisu bili svjetovni, odbacili su običaje i načine ophođenja koji nisu bili u skladu s vjerom koju su primili, ali nikada nisu osjećali da ne pripadaju društvu kojem su s pravom pripadali. Apostoli su u svojim propovijedima često spominjali prispodobe koje su ih povezivale sa samom srži ljudskog društva, jer samo su tamo mogli u potpunosti ostvariti svoj cilj: sol – koja treba začiniti i sačuvati ljude od kvarenja; kvasac – koji se mješa s brašnom i oplemenjuje smjesu; svjetlo – koje ljudima treba svijetliti da bi, vidjevši dobra djela, proslavili Oca koji je na nebesima. Prvi se kršćani nisu izolirali, nisu dizali ograde da bi opstali u vremenima u kojima je nerazumijevanje raslo. Njihovo ponašanje tijekom samih progona nije bilo ni agresivno ni plašljivo, već – vedra prisutnost, ta kvasac djeluje pomiješan s ostatkom smjese. Kršćanska je prisutnost u svijetu bila u korijenu afirmativna i sva nepravednost progona nije mogla pokolebati vedro i konstruktivno ponašanje kršćana, koji su uvijek bili uzorni građani. Progonstva ih nisu pretvorila u neprilagođene i nedruštvene ljude, niti 28
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. PONEDJELJAK
su zbog progona zaboravili na solidarnost s ostalim stanovnicima. »Predbacuje nam se da se odvajamo od ostalih«, kaže Tertulijan, a to nije istina, jer kršćanin je uvijek u istoj lađi s ostalim građanima i s njima dijeli zajedničku zemaljsku sudbinu, »jer ako je carstvo preplavljeno nasiljem, zlo seže i do podanika, a onda i do nas«.7 Oklevetan i neshvaćen ponekad, kršćanin je ipak ostao vjeran i svom božanskom i svom ljudskom pozivu, zauzimajući u svijetu mjesto koje mu pripada, ispunjajući svoja prava i pravodobno izvršavajući svoje dužnosti.8 Prvi kršćani ne samo da su bili dobri kršćani, nego i uzorni građani, jer njima je savjest nalagala ispunjavanje građanskih dužnosti, što ih je vodilo k svetosti. Poštivali su državne zakone, »ne samo zbog gnjeva, nego i zbog vlastite savjesti«,9 pisao je sveti Pavao prvim kršćanima u Rimu. I nadodaje: »Zato i poreze plaćate.«10 »Kao što smo naučili od njega (Isusa)«, piše sveti Justin Mučenik sredinom drugog stoljeća, »plaćamo poreze, u potpunosti i pravodobno... Premda se klanjamo samo Bogu, rado se pokoravamo i vama u svemu ostalom, u potpunosti priznajući da ste vi kraljevi i upravitelji ljudi, te se molimo da uz moć kojom vladate posjedujete i sposobnost mudrog vladanja.«11 Danas se u molitvi možemo zapitati jesmo li dobri građani koji na vrijeme izvršavaju svoje dužnosti, jesmo li dobri susjedi, dobre kolege na poslu... III. Crkva je uvijek poticala kršćane, »koji su građani jednoga i drugoga grada (tj. svjetovnog i du29
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. PONEDJELJAK
hovnog), da nastoje svojim zemaljskim dužnostima vjerno udovoljavati, i to vođeni evanđeoskim duhom«.12 Ostali u nama trebaju vidjeti Kristovo svjetlo koje se odražava u poštenom radu, u izvršavanju naših obveza prema poduzeću za koje radimo ili prema onima koji rade za nas, u plaćanju poreza; kod učenika i studenta u savjesnom obrazovanju za buduće zanimanje; kod nastavnika i profesora u svakodnevnom pripremanju za nastavu, usavršavajući se iz godine u godinu i ne padajući u rutinu i osrednjost; kod majki obitelji u održavanju doma, u brizi za djecu i muža, u pravednom plaćanju onima koji joj pomažu u kućanskim poslovima... Ne mogu biti dobri kršćani oni koji nisu dobri građani. »Ostavljaju istinu oni koji zato što znaju da ovdje nemamo stalna prebivališta, nego da tražimo buduće (usp. Heb 13,14), misle da zbog toga mogu zanemariti svoje zemaljske dužnosti, zaboravljajući da ih sama vjera još više obavezuje na njih, svakoga prema njegovu pozivu.«13 Kršćanin ne smije biti zadovoljan ukoliko izvršava samo svoje obiteljske i vjerske obveze. Mora biti prisutan tamo gdje se odlučuje o sudbini njegovog naselja, sela ili grada. Njegov život ima i socijalnu i političku dimenziju koja proizilazi iz vjere i utječe na odjelotvorenje krjeposti, što je i sam smisao kršćanskog života. »U tom vidu socijalna i politička dimenzija ljubavi poprima svu svoju plemenitost i dostojanstvo. To je učinkovita ljubav prema drugima koja se ostvaruje u skrbi oko dobrobiti cijelog društva.«14 Kao kršćani koji se imaju posvetiti usred ovog svijeta, uvijek bismo trebali imati na umu »plemenitost i 30
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. PONEDJELJAK
moralno dostojanstvo socijalnog i političkog zauzimanja, te velike mogućnosti koje se tu nude za rast u vjeri i ljubavi, u nadi i jakosti, u odricanju i velikodušnosti. Kada se socijalno i političko zauzimanje živi u kršćanskom duhu, postaje veoma teška škola usavršavanja i zahtjevno sredstvo za stjecanje krjeposti.«15 Ako uzorno izvršavamo svoje dužnosti, možemo mnogima osvijetliti put koji vodi Kristu. U naše vrijeme »pojavili su se u zemljama sa starom kršćanskom tradicijom novi naraštaji bez ikakve pouke, dok je cijeli svijet polje apostolskog djelovanja koje bi trebalo dosegnuti sve ljude i na koje su pozvani svi kršćani. Danas Crkva i sva njezina djeca opet imaju poslanje, od kvasca se očekuje da potpuno prožme tijesto«.16 Ovo je moguće ako uvidimo da smo građani – jer to i jesmo! – sa svim pravima, oni koji ispunjavaju svoje dužnosti i koriste svoja prava, i ne bježe od svojih obveza i od nestalnosti javnog života. Mt 17,21–26. – 2 Iv 16,15. – 3 Usp. F. SPADAFORA, Diccionario biblico, E. L. E., Barcelona 1968., str. 160. – 4 SVETI AMBROZIJE, Izlaganje o Lukinu Evanđelju, 4,73. – 5 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Brazda, 322. – 6 Iv 17,16. – 7 TERTULIJAN, Apologija, 28. – 8 D. RAMOS, El testimonio de los primeros cristianos, Rialp, Madrid 1969., str. 170. – 9 Rim 13,5. – 10 Rim 13,6. – 11 SVETI JUSTIN, Apologija kršćana, I,17. – 12 DRUGI VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes: pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, 43. – 13 Na nav. mj. – 14 ŠPANJOLSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Pastoralna uputa Los católicos en la vida pública, 22. travnja 1986., 60., 63. – 15 Na nav. mj. – 16 J. ORLANDIS, La vocación cristiana del hombre de hoy, Rialp, Madrid 1973., str. 74–75. 1
31
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. UTORAK
Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIX. Utorak
5. IZGUBLJENA OVCA • Bog nas uvijek ljubi, čak i kada zalutamo. • Osobna Božja ljubav za svakog čovjeka. • Naš je život povijest Kristove ljubavi..., koji nas je tako često pogledao s osobitom naklonošću.
I. U današnjem misnom Evanđelju čitamo jednu od prispodoba o božanskom milosrđu koja uvijek gane ljudsko srce.1 Čovjek koji ima stotinu ovaca – veliko stado – izgubi jednu od njih, vjerojatno njezinom krivnjom, jer je zaostala dok su druge nastavile u potrazi za ispašom. I pita Isus: »Ne će li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom?« Sveti Luka je zabilježio ove Gospodinove riječi: »A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan«,2 i vraća u tor. Koliko li je puta Isus krenuo u potragu za nama, unatoč našem nedostatku velikodušnosti i suradnje! Upravo zbog toga uvijek nas je iznova tražio, premda to nismo zaslužili, jer smo se uvijek udaljavali vlastitom krivnjom. Nema ovce koja je privukla toliku pozornost kao ona koja se izgubila. Silno je velika skrb božanskog milosrđa za grješnika, za nas. Kako ne dopustiti dobrom pastiru da nas ponese na svojim ramenima onda kad se izgubimo? Kako ne ljubiti čestu svetu ispovijed u kojoj susrećemo Krista? Moramo računati 32
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. UTORAK
s tim da smo slabi i da stoga činimo grijehe. Ali ista ta slabost, ako je priznamo, privlači uvijek božansko milosrđe koje nam stiže s još većom pomoći i s još većom ljubavlju. »Isus, naš Dobri Pastir, hita u potragu za stotom ovcom koja se izgubila... Prekrasna poniznost Boga koji ovako traži čovjeka; veliko dostojanstvo čovjeka kojeg Bog ovako traži.« 3 Uvijek računajmo na ljubav Kristovu, jer on nas ne prestaje voljeti ni u najgorim trenutcima našeg postojanja. Ako se izgubimo, uvijek računajmo na njegovu pomoć da se vratimo na pravi put, kako bismo mogli početi iznova. On nas podupire u borbi jer »zapovjednik na ratištu više cijeni vojnika koji se, jednom pobjegavši, vratio u borbu i sa žarom napao neprijatelja, nego onoga koji, premda nikada nije spustio mač, nije niti učinio kakvo junaštvo«.4 Ne posvećuje se onaj koji nikada ne griješi, nego onaj koji se uvijek pokaje, vjerujući u ljubav Božju, i koji se ustaje da se nastavi boriti. Nije najgore imati mane, nego se pomiriti s njima, prihvatiti ih kao dio svog načina života. Tako se upada u duhovnu osrednjost, a to je ono što Gospodin ne želi onima koji ga slijede. II. Isus ljubi svakoga čovjeka, onakvog kakav jest, sa svim manama; u svojoj ljubavi ne idealizira ljude, već ih vidi sa svim njihovim proturječjima i slabostima, s njihovim neizmjernim mogućnostima za dobro i s njihovom slabosti koja tako često izlazi na vidjelo. »Krist zna što je u čovjeku. Samo on to zna!«5 I takvog ga voli, takve nas voli. 33
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. UTORAK
Kako dobro Isus razumije čovjekovo srce i kako pozitivno gleda na njegove sposobnosti. »Isusovo oko umije gledati kroz velove ljudskih strasti i prodire do ljudske srži, tamo gdje je čovjek sâm, siromašan i gol.«6 On nas uvijek razumije i ohrabruje da se nastavimo boriti u svim situacijama. Kada bismo barem mogli postati svjesniji Kristove osobne ljubavi prema svakom čovjeku, njegove pažnje, njegove skrbi! Gospodin nas ljubi, ovo je najviša stvarnost našeg života, ona koja je spremna uzdići naš duh u svakom trenutku, zbog koje smo radosni unatoč trpljenju i protivštinama. Isus nas uvijek ljubi, unatoč onoj bijedi koje se nalazi u ljudskom srcu. »Zbog ovoga ‘unatoč svemu’ njegova je ljubav neusporediva, jedinstvena, nježna i velikodušna poput majčinske, te će zauvijek ostati zabilježena u sjećanju čovječanstva (...) njegova ljubav prema čovječanstvu je veoma različita od one o kojoj su govorili mislioci i filozofi. Ona nije puka doktrina, nego život, te patnja i umiranje s čovjekom. Ne zadovoljava se ispitujući ljudski jad da bi našao način da ga ublaži, nego on sam stupa u odnos s tim jadom. Kristova ljubav prelazi granice njegovog srca da bi bližnje privukao sebi ili, bolje rečeno, da bi izašao iz sebe, poistovjećujući se s ostalima da bi živio i patio s njima.«7 Ljude naziva braćom i prijateljima, a svoj život duboko povezuje s čovjekovim: što se učini za drugoga, učini se za njega.8 Evanđelisti nam govore da je uvijek imao sućuti za narod.9 »Sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira.« 10 Uvijek su ga ganule nevolja i patnja. Ne može reći ne kad je u pitanju tr34
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. UTORAK
pljenje, makar se radilo o trpljenju poganke, kao što je bila ona Sirofeničanka.11 Ne odbija priteći u pomoć onima koji mu se utječu, ne mareći za kritike da krši subotu.12 Druži se s poreznicima i grješnicima, premda se zbog toga sablažnjavaju oni koji sebe drže dobrim vršiteljima Zakona. Štoviše, ni njegova vlastita muka nije zaprjeka da kaže dobrom razbojniku: »Zaista, kažem ti, danas ćeš biti s mnom u raju.«13 Njegova ljubav nema nikakvih izuzetaka. Prigrlio je bogate poput Nikodema, Zakeja ili Josipa iz Arimateje i siromašne poput Bartimeja, ili prosjaka koji ga je nakon ozdravljenja slijedio. Na njegovim putovanjima pratile su ga ponekad žene, koje su im pomagale od svojih dobara.14 On ne razlikuje one koji ga trebaju, ne ograničava se samo na one najnesretnije, marginalizirane..., jer u svim društvenim slojevima ima istih zala: samoće, nedostatka ljubavi... Naš život je povijest Kristove ljubavi. On nas je toliko puta pogledao, izašao nam u susret. Zapitajmo se danas kako u ovom životnom trenutku odgovaramo na toliku Gospodinovu skrb. Koliko se trudimo da dovoljno često i s potrebnom ljubavlju primimo sakramente? Prepoznajemo li Krista u duhovnom vodstvu i u bratskoj opomeni? Gledamo li sa zahvalnošću na trud onih – pastira – koji se u Crkvi brinu za našu dušu? Umijemo li u svim ovim prilikama uskliknuti: »Gospodin je!«…
35
VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIX. UTORAK
III. »Isus me ljubio i predao samoga sebe za mene.«15 Ovo je velika istina koja nas uvijek ispunja utjehom. Isus nas voli kao da je svaki od nas jedini primatelj njegove ljubavi. Često bismo trebali razmišljati o ovoj predivnoj realnosti – Bog me ljubi, koja nadilazi najsmjelija očekivanja ljudskog srca. Nitko se bez božanske objave ne bi usudio prepoznati ovaj poziv upućen svakom čovjeku: biti dijete Božje, pozvano da živi i sudjeluje u samom životu triju božanskih osoba. Za ograničeni način razmišljanja to se čini iluzijom, gotovo laži, a ipak – to je velika istina koje bismo trebali biti svjesni. Isus nas nikada nije prestao voljeti, pomagati nam, štititi nas, komunicirati s nama, pa čak niti u trenutcima najveće nezahvalnosti ili onda kada činimo najveće pogreške. Možda je čak u tim tužnim okolnostima na vidjelo najbolje došla Gospodinova skrb, kao što nam to pokazuje današnja prispodoba. Od stotinu ovaca u stadu samo ona koja je skrenula s puta imala je čast da ju na ramenima nosi dobri pastir. »Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta«,16 kaže nam Gospodin, u svakoj situaciji, u svakom trenutku. Čak i kada krenemo na posljednje putovanje prema njemu. Ova sigurnost da je Gospodin blizu mora nas potaknuti da uvijek iznova započinjemo svoju nutarnju borbu, i da nas ne obeshrabruju loša iskustva zbog naših nedostataka i grijeha. Svaki je trenutak u kojem živimo jedinstven i stoga povoljan za novi početak, jer kao što piše u Ponovljenom zakonu: »Sam Jahve ide pred tobom; on će s tobom biti; ne će te zapustiti niti će te ostaviti. Ne boj se i ne dršći!«17 36
SADRŽAJ
RIJEČ IZDAVAČA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Devetnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 1. BOG UVIJEK POMAŽE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 • Nikada nije iznevjerio prijatelje. • Krist je čvrsto sidro za koje se trebamo uhvatiti. • Povjerenje u Boga. Njegova pomoć nikada ne kasni ako se njemu utječemo s vjerom i ako koristimo prikladna sredstva. Devetnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 2. ŽIVI KRUH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 • Pričest obnavlja izgubljenu snagu i daje novu da bismo prispjeli u Nebo. Poputbina. • Kruh Života. Učinci svete pričesti u duši. • Često ili svakodnevno primanje ovog sakramenta. Pohod Presvetom i duhovne pričesti tijekom dana. Devetnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 3. ČEKAJUĆI GOSPODINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 • Osnove bogoslovne krjeposti nade. • Budno čekanje. Ispit savjesti. • Borba u malom. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIX. Ponedjeljak 4. HRAMSKI POREZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 • Da bi bili dobri kršćani, moramo biti uzorni građani. • Prvi kršćani: primjer za naš život usred ovog svijeta. • Biti tamo gdje se odlučuje o životu društva.
283
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIX. Utorak 5. IZGUBLJENA OVCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 • Bog nas uvijek ljubi, čak i kada zalutamo. • Osobna Božja ljubav za svakog čovjeka. • Naš je život povijest Kristove ljubavi..., koji nas je tako često pogledao s osobitom naklonošću. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIX. Srijeda 6. MOĆI OPROSTITI GRIJEHE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 • Obećanje i ustanovljenje sakramenta pokore. Zahvaljivati na tom sakramentu. • Razlozi za to zahvaljivanje. • Samo svećenik može oprostiti grijehe. Sakrament ispovijedi, sud milosrđa. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIX. Četvrtak 7. DUG PREMA BOGU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 • Nebrojena Gospodinova dobročinstva. • Misa je najsavršenija zahvala koja se može prikazati Bogu. • Zahvalnost svima; uvijek oprašati koju god uvredu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIX. Petak 8. BRAK I DJEVIČANSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 • Poziv na brak. Dostojanstvo, jedinstvo, nerazrješivost. • Plodnost djevičanstva i apostolskog celibata. • Sveta čistoća, braniteljica ljudske i božanske ljubavi. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIX. Subota 9. BLAGOSLOV DJECE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 • Isusova ljubav prema djeci i prema onima koji, jer su djeca Božja, žive kao djeca. • Djetinjstvo i božansko sinovstvo. • Duhovno djetinjstvo i poniznost. Dvadeseta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 10. VRIJEDNOST MOLITVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 • Kako moliti. Gospodin posebno uslišava molitve za djecu.
284
SADRŽAJ
• Kvalitete molitve: ustrajnost, vjera i poniznost. Tražiti pomoć od drugih da svoju molitvu ujedine s našom. • Moliti ponajprije za duhovne potrebe, a za materijalne u onoj mjeri u kojoj nas približavaju Bogu. Dvadeseta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 11. ZALOG VJEČNOG ŽIVOTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 • Sveta Pričest je predokus Neba i jamstvo da ćemo ga doseći. • Sveta Euharistija je i zalog buduće proslave tijela. • Dok hodimo prema Očevoj kući, naše nas slabosti trebaju potaknuti da jakost tražimo u Pričesti. Dvadeseta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 12. OGANJ BOŽANSKE LJUBAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 • Vjera u ljubav kojom nas Bog ljubi i kojom nas je uvijek ljubio. • Ljubav zahtijeva ljubav, a ona se pokazuje djelima. • Poticati druge na ljubav prema Kristu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XX. Ponedjeljak 13. RADOST I DAREŽLJIVOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 • Bogati mladić. Radost predanja. • Gospodin prolazi i traži. • Žalost jako šteti duši. Tražiti radost u darežljivosti. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XX. Utorak 14. KRŠĆANSKI SMISAO DOBARA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 • Zemaljska dobra treba urediti u skladu s čovjekovom nadnaravnom svrhom. • Osobno bogatstvo i talenti moraju biti u službi dobra. Siromaštvo onih koji žive usred ovoga svijeta. Posvećivanje vremenitim obvezama. • Razvijati talente, koje nam je Gospodin dao, na dobro drugih.
285
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan XX. Srijeda 15. U SVAKO DOBA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 • Svatko ima Gospodinov poziv da radi u njegovom vinogradu. Poziva nas da s njim zajedno suotkupljujemo svijet. • Sve su okolnosti i svako doba dobri za apostolat. Primjer prvih kršćana. • Svi koje susretnemo u našem životu trebali bi moći reći da su potaknuti živjeti bliže Kristu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XX. Četvrtak 16. POZVANI NA SVADBENU GOZBU . . . . . . . . . . . . . . . 101 • Poziva nas sâm Krist. • Dobro se pripremiti za pričest. Kloniti se rutine. • Ljubav prema Isusu u presvetom sakramentu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XX. Petak 17. SVIM SRCEM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 • Prva zapovijed u Zakonu. Ljubiti cijelim svojim bićem. • Ljubiti Boga također i srcem. • Izrazi pobožnosti. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XX. Subota 18. DJELOVATI I POUČAVATI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 • Primjer života. Djelima trebamo pokazati da Krist živi. • Isus je počeo i djelovati i poučavati. Svjedočanstvo dobrih djela i ljubavi prema svima. • Nije dovoljno pokazati primjerom: potrebno je prenijeti nauk, koristeći svaku prigodu, i stvarajući prigode. Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu. Ciklus A 19. PAPA, TRAJNI TEMELJ JEDINSTVA . . . . . . . . . . . . . . 119 • Isus obećava Petru da će biti stijena na kojoj će izgraditi svoju Crkvu. • Ljubav prema papi. • Gdje je Petar, tu je i Crkva, tu ćemo naći Boga. Prihvatiti papinu riječ i dalje ju širiti.
286
SADRŽAJ
Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu. Ciklus B 20. SLIJEDITI KRISTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 • Mi, poput apostola, zauvijek slijedimo Krista – cilj prema kojem su usmjereni naši koraci. • Znakovi puta i slobode. • Istinska sloboda. Obnoviti naše predanje Gospodinu. Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu. Ciklus C 21. S KATOLIČKIM, SVEOPĆIM STAVOM . . . . . . . . . . . . 131 • Gospodin želi da se svi ljudi spase. Otkupljenje je sveopće. • Kristovi apostoli usred svijeta, gdje je Bog želio da budemo. • Gospodin nas ponovno šalje. Počnimo od najbližih. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXI. Ponedjeljak 22. POUČLJIVOST DUHOVNOM VOĐI . . . . . . . . . . . . . . 137 • Nužnost da netko vodi našu dušu na putu prema Bogu. • Kome se trebamo utjecati. Nadnaravni pogled na duhovno vodstvo. • Ustrajnost, iskrenost i poučljivost. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXI. Utorak 23. NAJPRIJE, BITI PRAVEDNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 • Krjepost pravednosti i ljudsko dostojanstvo. • Društvena pravednost nadilazi ono strogo ugovoreno. • Ekonomiju, koja ima svoje zakonitosti, treba urediti u skladu s cjelovitim dobrom osoba. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXI. Srijeda 24. VOLJETI SVOJ POSAO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 • Primjer svetog Pavla. • Obavljati svoj posao kvalitetno. • Voljeti svoje profesionalne obveze. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXI. Četvrtak 25. POZORNA LJUBAV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 • Nužnost da duhovni život održavamo uvijek budnim. • Ljubav prvih kršćana: dan bdijenja.
287
SADRŽAJ
• Kako proživjeti dan bdijenja. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXI. Petak 26. ULJE LJUBAVI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161 • Prisan odnos s Isusom – ulje koje drži upaljenim svjetlo ljubavi. • Sjaj dobrih djela. • Biti svjetlo drugima. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXI. Subota 27. GRIJESI PROPUSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 • Prispodoba o talentima. Primili smo mnoga dobra i darove od Gospodina. Mi smo upravitelji, a ne vlasnici. • Odgovornost u korištenju vlastitih talenata. • Propusti. Djelovanje kršćana u društvenom i javnom životu. Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu. Ciklus A 28. RAČUNATI S KRIŽEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 • Bez žrtve nema ljubavi. Nužnost križa i mrtvljenja. • Suvremeno poganstvo i potraga za materijalnim blagostanjem po svaku cijenu. Strah od svega što može donijeti patnju. •»Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?« Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu. Ciklus B 29. ISTINSKA ČISTOĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 • Čistoća duše. • Sveta čistoća usred svijeta. • Moliti i truditi se da srce uvijek ostane čisto. Ljubav prema čestoj ispovijedi. Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu. Ciklus C 30. PRVA MJESTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 • Borba protiv neuredne želje za pohvalama i častima. • Sredstva za stjecanje poniznosti. • Dobra poniznosti.
288
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXII. Ponedjeljak 31. DJELA MILOSRĐA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 • Milosrdni Isus. Nasljedovati ga. • Skrbiti za duhovno stanje onih s kojima živimo. • Različita očitovanja milosrđa. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXII. Utorak 32. KAO ONAJ KOJI IMA VLAST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 • Isus svoju nauk izlaže s božanskom snagom i moću. • Čitajući svakoga dana Evanđelje, slušamo Isusa kako nam govori, kako nas poučava i tješi. • Kako ga susresti u čitanju Evanđelja. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXII. Srijeda 33. POLAGAO JE RUKE NA NJIH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204 • Pomagati svima, odnositi se prema svima onako kako bi se Krist odnosio da je na našem mjestu. • Strpljivost i ustrajnost u apostolatu. • Svuda širiti Kristov nauk. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXII. Četvrtak 34. MOĆ POSLUŠNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210 • Poslušnost daje snagu i donosi plodove. • Nužnost ove krjeposti za one koji Krista žele slijediti izbliza. • Ne postavljati granice Božjoj volji. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXII. Petak 35. ZARUČNIKOVI PRIJATELJI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216 • Isus govori svojim prijateljima. • Isus je imao mnogo prijatelja. Kršćanin je uvijek otvoren prema drugima. • Ljubav poboljšava i osnažuje prijateljstvo. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXII. Subota 36. VJERA PRESVETE BOGORODICE . . . . . . . . . . . . . . . . 222 • Subota, dan posvećen Djevici. Častiti Gospu i razmišljati o njenim krjepostima. • Poslušnost vjere.
289
SADRŽAJ
• Život vjere presvete Bogorodice. Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu. Ciklus A 37. MOLITI U OBITELJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228 • Molitva u obitelji veoma je mila Gospodinu. • Neki oblici pobožnosti u obitelji. • Obitelj koja moli skupa, ostaje skupa. Sveta krunica. Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu. Ciklus B 38. SLUŠATI BOGA I GOVORITI O NJEMU . . . . . . . . . . . 234 • Čudo ozdravljenja gluhonijemog. • Ne smijemo biti nijemi pred vjerskim neznanjem. • Govoriti jasno i jednostavno. Također u duhovnom vodstvu. Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu. Ciklus C 39. ISPIT SAVJESTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240 • Nasljedovanje Krista i poznavanje samoga sebe. Ispit savjesti. • Duh ispita savjesti. Poniznost. Savladati lijenost u obavljanju ove pobožne vježbe. • Način obavljanja. Kajanje. Odluke. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIII. Ponedjeljak 40. ISPRUŽI RUKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246 • Gospodin od nas ne traži nemoguće: daje nam milost da budemo sveti. • Boriti se u malim stvarima, u onome što nam je moguće, u onome što nam savjetuje duhovni vođa. • Poučljivost u onome što Gospodin svakoga dana od nas zahtijeva. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIII. Utorak 41. KRISTOVA MOLITVA, NAŠA MOLITVA . . . . . . . . . . 252 • Gospodin, koji je na Nebu, zagovara za nas. Njegova je molitva uvijek učinkovita. • Plodovi molitve. • Usmene molitve.
290
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIII. Srijeda 42. MIR U PROTIVŠTINAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258 • Ne smiju nas iznenaditi nerazumijevanje i protivštine koje se javljaju jer slijedimo Krista. S njim bol se pretvara u radost. • Protivštine dobrih. • Plodovi nerazumijevanja. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIII. Četvrtak 43. ZASLUGE DOBRIH DJELA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 • Nadnaravna nagrada za dobra djela. • Zasluge Krista i Marije. • Prinijeti Bogu svoj svakodnevni život. Zasluge za druge. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIII. Petak 44. BOŽANSKO SINOVSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 270 • Božja velikodušnost, htio je da postanemo njegova djeca. • Posljedice božanskog sinovstva: predanje Gospodinu. • »Kao djeca Božja prema djeci Božjoj«: bratstvo. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XXIII. Subota 45. MILOSTI PUNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277 • Srce naše Majke, Blažene Djevice Marije, bilo je ispunjeno milošću Duha Svetoga. • Punina Marijine milosti, neizmjeran dar nama. Zahvalnost Bogu zbog ove Marijine povlastice. • Marijina vjerna suradnja sa svim milostima.
291
PREPORUČUJEMO Razgovarati s Bogom nije rezervirano samo za posebne ljude, Bog očekuje ljubav od svih. Pisane jasnim i pristupačnim jezikom, ove zbirke meditacija za svaki dan u godini namijenjene su svim kršćanima i kroz ciklus liturgijske godine prate njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji žive u različitim životnim okolnostima. Svezak I., 327 str. Tvrdi uvez.
Drugi svezak meditacija Razgovarati s Bogom prati čitatelja kroz korizmu, od Pepelnice do Velike subote i usredotočuje ga na otajstvo Kristova otkupljenja. Svezak II., 310 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO Treći svezak meditacija Razgovarati s Bogom čitatelja prati kroz ciklus vazmenoga vremena, od nedjelje Uskrsnuća Gospodnjega do svetkovine Duhova. Svezak III., 342 str. Tvrdi uvez.
Četvrti svezak meditacija Razgovarati s Bogom vodi čitatelja kroz prvih šest tjedana liturgijskoga vremena kroz godinu koje, ovisno o godini, obuhvaća ukupno 33 ili 34 nedjelje, a započinje ponedjeljkom nakon nedjelje Krštenja Gospodinova. Svezak IV., 370 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO Peti svezak meditacija Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom vremena kroz godinu i vodi čitatelja kroz tjedne VII.–XII. Ponovno se uzima nakon Duhova, od ponedjeljka koji slijedi Duhove do subote unutar XII. tjedna u vremenu kroz godinu. Svezak V., 388 str. Tvrdi uvez.
Šesti svezak meditacija Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom vremena kroz godinu i vodi čitatelja kroz tjedne XIII.–XVIII. Svezak VI., 358 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: GrafiÄ?ki zavod Hrvatske Tiskano u srpnju 2016.
...........................................................................................................................
U sedmomu svesku meditacija Razgovarati s Bogom čitatelja se vodi kroz tjedne XIX.–XXIII. liturgijskoga vremena kroz godinu koje, ovisno o godini, obuhvaća ukupno 33 ili 34 nedjelje, a započinje ponedjeljkom nakon nedjelje Krštenja Gospodinova. Za svaku od 5 nedjelja donesene su tri različite meditacije koje slijede tri ciklusa crkvene godine: A, B i C. U meditacijama nam se Gospodinov život i njegov nauk približavaju na iznimno živ i poticajan način, kroz brojne teme koje čine dio svakoga vjerničkog hoda i napredovanja u duhovnome životu. Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih, budući da smo svi Božja djeca, pozvana obraćati se Bogu kao Ocu. Francisco Fernández-Carvajal ovom knjigom dao je izvanrednu potporu osobnoj molitvi: zbirku razmatranja koja imaju ishodište u dnevnom misnom čitanju, tj. u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta, a obiluju navodima iz kršćanske predaje, prije svega iz djela crkvenih otaca, te navodima duhovnih klasika i poznatih suvremenih duhovnih pisaca. Osim toga, pisac obilno citira dokumente Drugoga vatikanskog sabora i papinske tekstove – ponajviše one Ivana Pavla II. Jasnim i pristupačnim jezikom, ovaj niz meditacija namijenjen je svim kršćanima i prati njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji žive u različitim životnim okolnostima.
ISBN 978-953-235-509-3
VERBUM 95 kn
www.verbum.hr