Francisco Fernández-Carvajal
Razgovarati s Bogom
.
........................
Meditacije za svaki dan u godini svezak V. VRIJEME KROZ GODINU (2)
VERBUM
TJEDAN VII.–XII.
Francisco Fernรกndez-Carvajal RAZGOVARATI S BOGOM
Biblioteka:
FIDES 61.
Urednik: mr. sc. Petar Balta
Za nakladnika: Miro Radalj
Francisco Fernández-Carvajal
RAZGOVARATI S BOGOM Meditacije za svaki dan u godini Svezak V. Vrijeme kroz godinu (II): Tjedni VII.–XII.
VERBUM Split, 2014.
Naslov izvornika: Hablar con Dios. Meditaciones para cada día del año © Ediciones Rialp, S. A. de C. V. © Francisco Fernández-Carvajal, 1986. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2014. Izvršni urednik: Mate Šimundić, prof. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Prijevod: mr. sc. Boris Dumančić Lektura: Mate Šimundić, prof. Slika na naslovnoj stranici: Gustave Doré, Govor na gori
CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 264-941 FERNANDEZ-Carvajal, Francisco Razgovarati s Bogom : meditacije za svaki dan u godini / Francisco Fernandez-Carvajal. - Split : Verbum, 2007- . Prijevod djela: Hablar con Dios. ISBN 978-953-235-118-7 (cjelina) Sv. 5: Vrijeme kroz godinu (II) : tjedni VII.XII. - 2014. (Biblioteka Fides ; 61) ISBN 978-953-235-353-2 150610085
RIJEČ IZDAVAČA
Ovaj svezak knjige Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom Vremena kroz godinu koje se po liturgijskoj godini dijeli na dva pomična dijela i broji ukupno 33, odnosno 34 tjedna. Prvi dio, prije Korizme, počinje od ponedjeljka nakon blagdana Krštenja Gospodinova i završava u utorak prije Pepelnice. Potom slijede Korizma i Veliki tjedan, koji se nalaze u svesku II., te Uskrs, Vazmeno vrijeme i Duhovi, koji se nalaze u svesku III. Nakon Duhova ponovno se uzima svezak V., od ponedjeljka koji slijedi Duhove do subote unutar XII. tjedna u Vremenu kroz godinu. Svezak VI. počinje tjednom XIII. Za svaku nedjelju predlažemo tri razmatranja, koja slijede tri ciklusa liturgijske godine: A, B i C. Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih. Od poduzetnika koji vodi zamršene pregovore do kirurga koji je svakodnevno suočen s tragičnosti životâ koji vise o niti, trgovca koji opskrbljuje svoju trgovinu najboljim proizvodima, tajnice koja provodi sate za računalom, službenika koji prvim jutarnjim vlakom odlazi na posao, profesorice koja mora ispraviti školske zadaće, domaćice rastrgnute između djece i kućanskih poslova, studenta koji namjerava 5
RIJEČ IZDAVAČA
položiti ispite u sljedećem ispitnom roku: svi smo Božja djeca pozvana obraćati se Bogu kao Ocu, svakodnevno mu povjeravati svoje najintimnije osjećaje i očekivati od njega najprimjerenije odgovore. Francisco Fernández-Carvajal ovim nizom dao je izvanrednu potporu osobnoj molitvi: zbirku razmatranja, svakodnevnih meditacija za cijelu godinu. Ove meditacije imaju ishodište u dnevnom misnom čitanju, tj. u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta, a obiluju navodima iz kršćanske predaje, prije svega iz djela crkvenih otaca, te navodima duhovnih klasika i poznatih suvremenih duhovnih pisaca. Osim toga, pisac obilno citira dokumente Drugoga vatikanskog sabora i papinske tekstove – ponajviše one Ivana Pavla II., a sinovskom se zahvalnosti posebice dotiče duhovnoga učenja svetoga Josemarije Escrive, osnivača Opusa Dei. Jasnoćom i pristupačnim jezikom, ovaj niz meditacija namijenjen je svim kršćanima, prateći njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji su uključeni u aktivnosti ovoga svijeta. Zbog svoje konkretnosti i sveobuhvatnosti ovo djelo služi kao »neobvezujući priručnik« kršćanske asketike i morala te zaslužuje najširu primjenu. Cjelokupni niz knjiga Razgovarati s Bogom predviđa sveske koji sadrže meditacije za cjelokupnu liturgijsku godinu (nedjelje godina A, B, i C, svagdani I. i II. te svetački blagdani). Izvorno izdanje ovoga djela postiglo je veliki izdavački uspjeh i prodano je u preko 600.000 primjeraka, što također svjedoči o korisnosti i svrhovitosti ovoga dragocjenog sredstva za osobnu meditaciju. 6
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS A
Sedma nedjelja kroz godinu. Ciklus A
1. PREMA SVIMA SE ODNOSITI DOBRO • Moramo živjeti milosrdnu ljubav u svakom trenutku i okolnosti. Imati razumijevanja za one koji su u zabludi, ali biti čvrsti u istini i dobru. • Milosrdna ljubav prema onima koji nas ne poštuju, prema onima koji nas kleveću i ogovaraju, prema onima koji nas drže neprijateljima... Prema svima. Moliti za njih. • Milosrdna ljubav nas potiče da živimo prijateljstvo u dubokom kršćanskom smislu.
I. »Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: (...) Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije.« Te Isusove riječi u današnjem Evanđelju1 pozivaju nas da živimo milosrdnu ljubav, nadilazeći ljudska mjerila. U odnosu prema drugima ne smijemo biti lakovjerni, nego se moramo pravedno i razborito ponašati – poštivati tuđa, ali i tražiti svoja prava. Ipak, ne smije nam izgledati pretjeranim bilo koje odricanje i žrtva za dobro drugoga. Tako ćemo postati sličnima Kristu koji 7
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS A
nam je svojom smrću na križu pružio primjer ljubavi koja nadilazi sva ljudska mjerila. U čovjeku ništa nije tako božansko, tako Kristovo, kao krotkost i strpljivost u činjenju dobra.2 »Tragajmo za tim krjepostima – savjetuje nam sveti Ivan Zlatousti – koje nama priskrbljuju spasenje, a našem bližnjemu veliku korist... U zemaljskim stvarima nitko ne živi sam za sebe; umjetnik, vojnik, zemljoradnik, trgovac, svi bez iznimke doprinose zajedničkom dobru i koristi bližnjega, a to se još više treba ostvarivati u duhovnim stvarima jer istinski živi samo onaj koji živi za drugoga. Onaj koji živi samo za sebe i prezire druge ljude beskorisno je biće, nije čovjek i ne pripada ljudskome rodu.«3 Mnogobrojni Gospodinovi pozivi, a osobito njegova nova zapovijed4 da živimo milosrdnu ljubav u svakom trenutku, potiču nas da ga slijedimo izbliza u konkretnim stvarima; da tražimo priliku kako bismo bili korisni, da ljudima oko sebe pružamo radost, te da budemo svjesni kako u toj krjeposti nikada ne ćemo biti dovoljno napredni. To će se, u većini slučajeva, ostvariti samo u jednostavnim i malim pojedinostima kao što su osmijeh, riječ podrške, dobrohotna gesta... Sve je to veliko u Božjim očima i jako nas približava njemu. Danas, u ovom razmatranju, promislimo o svim tim situacijama u kojima bi, ako nismo pozorni, bilo lako zapostaviti milosrdnu ljubav: predrasude, negativne kritike, nedostatno razumijevanje za osobe zbog prevelike zauzetosti svojim brigama, zaboravljivost... Kršćansko načelo nije »oko za oko« i »zub za zub«, nego neprestano 8
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS A
činjenje dobra. Premda ovdje na zemlji ponekad iz toga ne ćemo izvući nikakvu ljudsku korist, naše se srce – zasigurno – uvijek obogati. Milosrdna nas ljubav potiče na razumijevanje, opraštanje i suživot s drugima. »Poštivanje i ljubav moraju se protegnuti i na one koji drugačije od nas misle i rade u društvenim, političkim ili vjerskim pitanjima. (...) Naravno, ta ljubav i dobrohotnost nipošto nas ne smiju učiniti ravnodušnima prema istini i dobru. Štoviše, samo ljubav potiče Kristove učenike da svim ljudima navješćuju spasonosnu istinu. Ali treba razlikovati zabludu, koja se uvijek mora zabaciti, od zabludjeloga, koji uvijek zadržava osobno dostojanstvo, pa i kad je opterećen lažnim ili manje točnim religioznim shvaćanjem.«5 »Kristov se učenik nikada ne će loše odnositi prema drugome; zabludu će nazvati zabludom, ali onoga koji griješi s ljubavlju će ispraviti; u suprotnom, ne će mu moći pomoći niti će ga moći posvetiti«;6 to je najveće očitovanje naklonosti i milosrdne ljubavi. II. Zapovijed ljubavi ne odnosi se samo na one koji nas vole i koji se dobro odnose prema nama, nego na sve, bez iznimke. »Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone.« Moramo, dakle, živjeti milosrdnu ljubav i prema onima koji nam nanose zlo, koji nas progone, obeščašćuju i koji nam doslovno nanose štetu. gos9
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS A
podin nam je pružio primjer na križu,7 a njegovim su putem krenuli i apostoli.8 On nas je poučio da u ljudima ne gledamo osobne neprijatelje, nego da jedino u grijehu vidimo istinsko zlo. Da je to moguće, kroz povijest su nam junački posvjedočili brojni sveci. Milosrdna ljubav poprima različite oblike koji nisu nespojivi s razboritošću i pravednom obranom, s iskazivanjem istine nasuprot kleveti niti su u suprotnosti s postojanom obranom dobra, legitimnim pravima Crkve, vlastitim interesima ili interesima naših bližnjih. Kršćanin mora imati veliko srce kako bi mogao poštivati sve ljude, čak i one koji se ponašaju neprijateljski, »ne zato jer su braća – kazuje nam Sveti Augustin – nego zato da to postanu; on treba uvijek biti ispunjen bratskom ljubavlju prema onom koji mu je već brat i prema onom koji se ponaša poput neprijatelja, kako bi mu postao bratom«9. Takav način postupanja, koji pretpostavlja duboki molitveni život, jasno nas razlikuje od pogana i onih koji u stvarnosti ne žele živjeti kao Kristovi učenici: »Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?« Kršćanska vjera ne iziskuje samo ispravno ljudsko ponašanje nego i junačke krjeposti, koje dolaze do izražaja u svakodnevnom životu. Uz pomoć milosti možemo živjeti milosrdnu ljubav prema onima koji se ne ponašaju poput Božje djece, prema onima koji ga vrijeđaju, jer »nijedan grješnik, jer je grješnik, nije dostojan ljubavi; ali 10
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS A
svaki čovjek, jer je čovjek, jest ljubljen od Boga«10. Svi su i dalje Božja djeca, sposobna obratiti se i postići vječnu slavu. Milosrdna će nas ljubav potaknuti na molitvu, na uzoran život, na apostolat, ali i na bratsko ispravljanje, s pouzdanjem da je svaki čovjek sposoban ispraviti svoje zablude. Ako nas ponekad osobito jako zabole tuđe uvrjede, nepravde i klevete, zamolit ćemo za pomoć gospu, koju smo puno puta promatrali kako stoji podno križa i podnosi nepravde učinjene njenom Sinu. Ne zaboravimo da je veliki dio tih nepravda naš. Boljet će nas još više kad spoznamo da smo i sami uvrijedili Boga i nanijeli štetu drugim ljudima. To nas treba potaknuti da molimo Gospodina za oproštenje, a ono što je u našoj moći da popravimo. III. Kršćanin mora imati veliko srce. On je primio zapovijed ljubavi i – dosljedno tome – mora je početi provoditi, počinjući od onih koji su mu najbliži, od onih koji ga po Božjoj volji okružuju. No, naše poštivanje i ljubav nikada ne smiju biti isključivi, niti se smiju ograničavati na zatvorene sredine. gospodin ne želi apostolat tako uskih obzora. Sjedinjenje s Bogom, koje po milosti čini plodnim naše djelovanje, treba nam posvijestiti duboku ljudsku dimenziju apostolata. Kršćaninov stav i njegov suživot sa svima moraju se očitovati kao velikodušno prelijevanje nadnaravne ljubavi i ljudske srdačnosti, nadvladavajući time sklonost k sebičnosti i zatvorenost u vlastite interese. 11
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS A
U osobnoj molitvi zamolimo Gospodina da nam raširi srce, da nam pomogne kako bismo drugima mogli iskreno ponuditi svoje prijateljstvo, da nas potakne na apostolat prema svakome, makar nam ne bilo uzvraćeno, makar često morali ugušiti svoj ja, odreći se svoga osobnog mišljenja i svojeg ukusa. »Istinsko prijateljstvo sadrži također srdačan napor da shvatimo uvjerenja naših prijatelja, iako ih ne ćemo s njima dijeliti niti ih prihvatiti«,11 budući da se ne mogu pomiriti s našim kršćanskim uvjerenjima. Za to ćemo se osposobiti u redovitom odnosu s Isusom Kristom. Gospodin nam uvijek oprašta uvrjede kada mu se, potaknuti njegovom milošću, vratimo; beskrajno je strpljiv prema našim slabostima i zabludama. Zato nas moli, a tome nas je na osobit način poučio u Očenašu, da i mi budemo strpljivi prema dugima, kako bi se osobe (poznanici, prijatelji) koje imamo priliku susretati, mogle približiti Bogu. Nedostatna formacija i nepoznavanje vjerskog nauka, javni nedostatci, pa čak i očita ravnodušnost, ne smiju nas udaljiti od tih osoba, nego nam moraju biti istinski pozivi, poput prosvjetljenja koja ukazuju na još veću potrebu za duhovnom pomoći prema tim ljudima koji pate zbog njena nedostatka: moraju nam biti poticaj da pojačamo svoje zanimanje prema svakome od njih, a nikada povod udaljavanja. Oblikujmo konkretni plan apostolata koji će nas približiti rodbini, prijateljima i poznanicima kojima je takva pomoć najpotrebnija, i molimo presvetu Djevicu za milost da taj plan provedemo u djelo. 12
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS A Mt 5,38–48. – 2 Usp. SVETI gRgUR NAZIJANSKI, Molitva, 17,9. – 3 SVETI IVAN ZLATOUSTI, Homilije na Matejevo Evanđelje, 77,6. – 4 Usp. Iv 13,34–35; 15,12. – 5 DRUGI VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes: pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, 28. – 6 SVETI JOSEMARíA ESCRIVá, Prijatelji Božji, UPT, Đakovo 2007., 9. – 7 Usp. Lk 23,34. – 8 Usp. Dj 7,60. – 9 SVETI AUGUSTIN, Tumačenje Prve Ivanove poslanice, 4,10,7. – 10 ISTI, O kršćanskom nauku, 1,27. – 11 SVETI JOSEMARíA ESCRIVá, Brazda, Verbum, Split 2003., 746. 1
13
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS B
Sedma nedjelja kroz godinu. Ciklus B
2. SURAĐIVATI U DOBRU • Doprinositi duhovnom i materijalnom dobru drugih. • Ne biti puki promatrači društvenog života. Inicijative. Ne sudjelovati u zlu: neki primjeri. Ponuditi rješenja. • Pomoći i poticati sve što je dobro. Duh suradnje. Isticati pozitivno.
I. U cijelom čovječanstvu postoji čežnja za oslobađanjem od svih pritisaka i svakog oblika ropstva. Današnje nam Evanđelje1 predstavlja Krista kao jedinog istinskog osloboditelja. Četiri prijatelja nose uzetoga koji se želi osloboditi od bolesti što ga je prikovala za postelju. Nakon golemog napora da ga dovedu do Isusa slušaju riječi upućene njihovom prijatelju: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.« Vjerojatno nisu očekivali da će Učitelj izreći takve riječi pred bolesnikom, ali Krist nas uči da je grijeh najveći teret i najtragičnije ropstvo koje se čovjeku može dogoditi. Grijeh nije tek jedno od zala koje ljudi trpe, nego najteže među njima, jedino pravo zlo u potpunom smislu. Četvorica koja su dovela uzetoga shvatili su da je Isus njihovom bolesnom prijatelju podario najveće dobro: oslobođenje od njegovih grijeha. Mi, sa svoje strane, ne smijemo zaboraviti da značajan 14
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS B
doprinos činjenju dobra predstavlja briga oko iskorjenjivanja zla u svijetu. U brojnim prilikama najveća usluga koju možemo učiniti prijatelju, bratu, roditeljima ili djeci jest uvjeriti ih u dragocjenost poštivanja sakramenta božanskog milosrđa. To je veliko dobro za obitelj, Crkvu i cijelo čovječanstvo, iako se čini da to ovdje na zemlji tek rijetki razumiju. Krist oslobađa od grijeha posredstvom svoje božanske moći. »Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« Zbog toga je došao na zemlju: »Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas, koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, oživi zajedno s Kristom.«2 Nakon što je uzetome otpustio grijehe, gospodin ga je izliječio i od njegovih tjelesnih zala. Taj je čovjek, u tim trenutcima, zacijelo shvatio da je najveći događaj toga dana bilo ono prvo ozdravljenje: kada je osjetio kako mu je božansko milosrđe prošlo kroz dušu i kada je mogao promatrati Isusa čistim srcem. Uzeti je ozdravio u duši i tijelu. Njegovi su nam prijatelji danas primjer kako i mi moramo biti raspoloživi u pružanju pomoći za dobro duša – prvenstveno kroz apostolat prijateljstva i sudjelujući u raznim inicijativama. Potrebno je svim raspoloživim sredstvima poticati sve što je čovječno i dobro u društvu; svaku inicijativu u korist dobra, života i kulture, predlažući pozitivna rješenja kojima bi se suprotstavilo zlu (počinjući od radnog mjesta pa do sredine u kojoj živimo, poput našeg susjedstva, župe ili udruga roditelja), uvijek podupirući sve što je pozitivno i izbjegavajući sudjelovati u zlu. 15
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS B
II. Danas možemo često uočiti kako mnogi ljudi u društvenom životu zauzimaju stav pukog promatrača problemâ, i to problemâ koji se ozbiljno tiču njihove djece ili društvene sredine u kojoj žive. griješe kad misle da bi »drugi«, a ne oni sami, morali nešto poduzeti u sprječavanju zla i podupiranju dobra. Zadovoljavaju se besplodnim jadikovanjem. Kršćanin se ne smije tako ponašati budući da zna da unutar društva ima ulogu kvasca. Usred ljudskih stvarnosti, »što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu«,3 »Bog ih je postavio na takav dični položaj s kojega bi im bila grjehota pobjeći«.4 Postoji određena obveza surađivanja u dobru, koja mora potaknuti svakog kršćanina da se svim silama trudi kako bi Kristova poruka prožela sva područja njegove djelatnosti, uključujući i profesionalni rad,5 ne ograničavajući se samo na osobno izbjegavanje loših djela, nego vodeći računa također o potrebi svjedočenja osobnim primjerom, kojim se može i mora izvršiti veliki utjecaj na djela drugih ljudi. Prijatelji uzetoga iz evanđeoskog prizora ne ograničavaju se samo na izbjegavanje činjenja zla. Oni su aktivni, konkretno pomažu svom bolesnom prijatelju da se približi Isusu. Surađujući na djelotvoran način s njegovom željom za ozdravljenjem, omogućuju gospodinovo čudo: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.« Doprinositi dobru logično pretpostavlja ne doprinositi zlu, i to ne samo u važnim odlukama nego i u onim sitnicama koje su u našoj moći: ne trošeći ni najmanji novac na časopise, novine, knjige i predstave koje svojim sektaškim, antikristovskim 16
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS B
ili nemoralnim obilježjima nanose štetu duši; ne kupujući dnevne novine na kiosku gdje se prodaju izdanja koje napadaju našu Majku Crkvu ili naš moral, makar morali više pješačiti do drugog kioska; isto vrijedi i za ljekarne koje reklamiraju kontracepcijske preparate; ne kupujući proizvode, koliko god bili kvalitetni, koji sponzoriraju nemoralne ili antikatoličke programe na televiziji ili radiju. Predložimo li to i svojim prijateljima, tim bolje. Kada bi i oni slabi i mlaki kršćani prestali kupovati određene časopise, novine, izdanja..., mnoga od njih ne bi mogla opstati. Žalosno je vidjeti da je veliki dio goleme štete koju oni nanose ostvaren zahvaljujući novčanim sredstvima brojnih mlitavih i povodljivih kršćana, istih onih koji se kasnije tuže na moralnu propast društva. Kršćanin mora doprinositi dobru na način da traži i nudi pozitivna rješenja, kako onih starih, vječnih problema, tako i novih, uvjetovanih posebnim stanjem današnjeg društva. Najporazniji put je tišina i nezainteresiranost, kao da je riječ o pitanjima koja se nas ne tiču. Dobar se kršćanin ne smije ograničavati na uskraćivanje svoga glasa nekoj stranci ili projektu koji napada ideal kršćanske obitelji, pravo na kršćanski odgoj ili život od njegova začeća. Takav stav nije dovoljan. U skladu s vlastitim mogućnostima i u okolnostima u kojima se svaka osoba nalazi, potrebno je ostvarivati dosljedan apostolat poučavanja, intenzivno, bez lažnih mudrovanja i bez straha od plivanja protiv struje. Takav apostolat širenja katoličkog nauka dotaknut će se i tema od presudne važnosti za društvo, 17
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS B
u kojem postoji nesnalaženje i u kojem poluistine često uzrokuju još veće nesnalaženje, upravo stoga jer sadrže tek dio istine. Dobrohotni apostolat poučavanja, u kojem se ljubi svakog čovjeka gdje god da je, to »kapilarno« prenošenje Kristova nauka, koristeći svaku prigodu (susret s prijateljem, razgovor sa suputnicima, poslovni sastanak...), čini da kvasac ukvasa kruh. III. Zadaća nove kristijanizacije suvremenog društva nalikuje pothvatu naše prve braće u vjeri i pretpostavlja uporabu istih ili sličnih sredstava: uzornost u privatnim i javnim djelima, molitva, prijateljstvo i ljudska plemenitost, vlastiti ugled, suosjećanje s problemima drugih, žarka želja da ih usrećimo, te uvjerenje da nema ni osobnog ni obiteljskog ni društvenog mira ako se isključi Boga. Prvi su kršćani živjeli u društvenom okruženju koje je bilo vrlo daleko od nauka kojeg su čuvali u srcu. Iako nisu prestajali dizati glas protiv onih običaja u kojima se gubilo čak i samo ljudsko dostojanstvo, nisu rasipali svoju snagu na jadikovke i besplodne pritužbe na zlo. Naprotiv, upotrijebili su svoju snagu u rasprostranjivanju blaga pohranjena u njihovoj duši, i to posredstvom radosnog i bratskog svjedočenja, služeći društvu bezbrojnim inicijativama na području kulture, društvenog zalaganja, poučavanja, oslobađanja zarobljenika itd. Mogli su ugodno živjeti, kloneći se svega što nije bilo u skladu s ispravnim životom, ali na taj bi način propustili podariti svijetu pravo rješenje koje je 18
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS B
tada još bilo poput zrna gorušice, ali koje je u sebi sadržavalo čudesnu snagu. Nije potrebna velika pronicavost da bi se prepoznalo zlo. Ono što je potrebno jest kršćanski duh i otkrivanje Božje prisutnosti u svakom trenutku. Držimo i mi svoje oči otvorenima za dobro, poput onih istinskih i dobrih prijatelja o kojima nam govori sveti Marko, i pokušajmo dobrim svladavati zlo, kao što nam to savjetuje sveti Pavao.6 U brojnim će se prilikama kršćansko poslanje sastojati od ukazivanja na pozitivne stvari, budući da sve ono što je dobro, a time i dobro učinjena ljudska djela, potiču nas da budemo bolji, te nas približavaju Bogu. Istaknimo krjeposti svojih bližnjih: darežljivost nekog prijatelja, radišnost suradnika na radnom mjestu, duh suradništva susjede, strpljenje profesora... Ako ponekad ne bude prilike za pohvalu, tada ćemo to prešutjeti i pokušati pomoći ljubaznom ispravkom i molitvom. Poduprimo sve pozitivno što se rađa oko nas: ponekad riječju potpore, ponekad djelotvornim darom vremena i novca. Nasuprot tolikim beskorisnim i štetnim štivima, proširimo vijesti o prisutnosti dobrih knjiga koje se izdaju, časopisa koji se dostojno mogu izložiti u svačijoj dnevnoj sobi, a da se roditelji ne osjećaju postiđenima pred svojom djecom. Napišimo kratko pismo u kojem ćemo pohvaliti ili se zahvaliti za dobar program ili članak. Sve to iziskuje malo truda, a uvijek je djelotvorno. Bog ne želi da njegova djeca budu naivna kad se suoče s teškim životnim situacijama. Ipak, od njih traži da ne budu mrzovoljni, osorni i grubi, 19
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS B
već da budu sposobni vidjeti ono što je dobro u ljudima i društvu; da ne provedu najbolje godine života u jadanjima, nego da rasipno dijele neizmjerno blago svoje vjere, koja je sposobna preobraziti ljude i društvo u cjelini. Ne zaboravimo: dobro je privlačno i uvijek rađa puno više radosti negoli mlakost. Mnogobrojna je obitelj, primjerice, sa svim svojim naporima i žrtvama, uvijek puno sretnija od obitelji koja je, iz puke sebičnosti, tražila sreću u većoj udobnosti i većem materijalnom blagostanju. Ta opipljiva i neosporna radost često je najdjelotvorniji način da se doprinese dobru. Presveta Djevica, koja je cum festinatione7 pohitila u pomoć svojoj rođakinji Elizabeti, uči nas da održimo budan duh kako bismo u svemu bili suradnici dobra, pa da tako njezin Sin Isus – svojom milošću – nastavi činiti čuda na zemlji, u korist svih ljudi. Mk 2,1–12. – 2 Ef 2,4–5. – 3 Pismo Diognetu, VI. – 4 Na nav. mj. – 5 Usp. DRUGI VATIKANSKI SABOR, Apostolicam actuositatem: dekret o apostolatu laika, 16. – 6 Usp. Rim 12,21. – 7 Lk 1,39.
1
20
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS C
Sedma nedjelja kroz godinu. Ciklus C
3. VELIKODUŠNOST • Spremnost na poduzimanje velikih stvari prema ljudima i prema Bogu uvijek je povezana sa svetošću života. • Velikodušnost se očituje u brojnim vidovima: u sposobnosti brzog opraštanja uvrjeda, u nezlopamćenju, u darežljivosti... • Ona je plod unutarnjeg života. Kada se zanemari osobni odnos s Isusom Kristom, srce otvrdne i postaje nesposobno za bilo koje od nadnaravnih djela.
I. Današnje nam prvo misno čitanje prikazuje Davida kako bježi pustinjom Zif od kralja Šaula.1 Jedne noći, dok se kralj među svojim ljudima odmarao, David sa svojim najvjernijim prijateljem Abišajem priđe taboru. Vidje Šaula kako »ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. (...) Abišaj reče Davidu: ‘Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi ne će trebati’«.2 Kraljeva bi smrt, bez sumnje, za Davida bila najkraći put do konačnog oslobađanja od svih opasnosti i do stupanja na prijestolje. Međutim, David je ponovno odabrao duži put i odlučio poštedjeti Šaulov život. U ovoj, kao 21
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS C
i u mnogim drugim prigodama, David se pokazuje kao čovjek velike duše, koji je takvim duhom uspio zadobiti najprije udivljenje, a zatim i prijateljstvo kako svog najljućeg neprijatelja, tako i svog naroda. Štoviše, zadobio je Božje prijateljstvo. Današnje nas Evanđelje3 poziva da budemo velikodušni i da imamo veliko srce, poput Kristova. Zapovijeda nam da blagoslivljamo one koji nas proklinju, da molimo za one koji nam nanose nepravdu, da činimo dobro i ne očekujemo ništa zauzvrat, da budemo milosrdni »kao što je milosrdan Otac naš«, da svima praštamo, da budemo darežljivi bez računice i širokogrudni. Isus zaključuje svoj nauk govoreći: »Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.« Krjepost velikodušnosti, koja je usko povezana s jakošću, sastoji se u raspoloženju duše da čini velike stvari.4 Sveti je Toma naziva »uresom svih krjeposti«.5 To raspoloženje da se poduzimaju velike stvari za ljude i Boga nesumnjivo proizlazi iz svetosti života. Čvrsta odluka da se borimo za svetost već je prvi izraz velikodušnosti. Velikodušna si osoba postavlja visoke ideale, te se na svom putu do uzvišenoga cilja ne obeshrabruje zbog preprjeka, kritika ili prijezira drugih ljudi. Nju nikako ne mogu zastrašiti obziri prema drugim ljudima ili neprijateljska sredina, te malo brine o ogovaranjima i mrmljanjima. Puno joj je važnija istina od mišljenjâ drugih, od mišljenjâ koja su nerijetko lažna i djelomična.6 22
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS C
Sveci su oduvijek bili osobe velikog duha – magna anima – u poduzimanju i ispunjenju apostolskih zadaća koje su ostvarivali, te u prosuđivanju i odnosu prema drugima koje su promatrali kao djecu Božju, sposobnu za velike ideale. Ne smijemo biti malodušni – pusillus animus – malih i uskih duša i uplašenog duha. »Velikodušnost, to je veliko srce u koje mnogi stanu. To je snaga koja nam daje da izađemo iz sebe samih kako bismo poduzeli velika djela, na dobrobit svih. U velikodušnosti nema mjesta za uskogrudnost, škrtost, sebičnu računicu niti za spletkarenje. Velikodušni će čovjek bezpridržajno utrošiti sve svoje snage za ono što je vrijedno truda; zato je sposoban i prikazati sam sebe. Nije mu dovoljno dati nešto, nego on jednostavno daje samoga sebe. On je, dakle, shvatio da je najveći dokaz velikodušnosti: dati sebe Bogu.«7 Nema većega dokaza od ovoga: predati se Kristu bez mjere i bezuvjetno. II. Veličina duha vidi se i u spremnosti na praštanje velikih i malih grijeha, kako bližnjima tako i onima koje su daleko od nas. Kršćaninu nije svojstveno ljubomorno čuvati u srcu podroban popis štete,8 biti ispunjen mržnjom i sjećanjima koja čine dušu bijednom i nesposobnom za ljudske i božanske ideale na koje nas poziva Gospodin. Kao što je Bog uvijek spreman oprostiti svakome sve grijehe i naša sposobnost praštanja ne smije poznavati granica: ni u broju puta koliko praštamo, ni u ozbiljnosti prijestupa, niti s obzirom na osobe koje su 23
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS C
počinile navodnu nepravdu. »Ništa nas ne čini toliko sličnima Bogu kao stalna spremnost na praštanje.«9 Isus je na križu izvršio ono što je naučavao: »Oče, oprosti im«, preklinjao je, i odmah ih opravdava: »jer ne znaju što čine«10. Te riječi pokazuju veličinu duha njegovog presvetog čovještva. U današnjem Evanđelju čitamo: »Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.«11 Isus je od svojih učenika uvijek tražio tu veličinu duha. Prvi mučenik, sveti Stjepan, umro je moleći oproštenje za one koji su ga ubijali.12 Umijemo li i mi praštati svakodnevne sitne grijehe drugih ljudi? Budu li nas, jednoga dana, mrzili i proklinjali, hoćemo li znati iskoristiti priliku i drugima ponuditi nešto vrjednije? Još će biti bolje ako ne budemo morali praštati jer se, poput svetaca, ne ćemo osjetiti uvrijeđenima. U odnosu na ono što vrijedi truda (plemeniti ideali, apostolske zadaće i – iznad svega – Bog) osoba velikog duha pridonosi sa svoje strane bezpridržajno: novcem, trudom i vremenom. Ona poznaje i dobro razumije gospodinove riječi: koliko god dade, dobit će još više. gospodin će vam u krilo iskrenuti dobru, nabijenu, natresenu i preobilnu mjeru, »jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti«13. Moramo se preispitati, dajemo li darežljivo od naših dobara? Još više od toga, dajemo li sebe? To jest, slijedimo li brzo i odlučno stazu i stvarni poziv koje gospodin upućuje svakome od nas. 24
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS C
S druge strane, naumiti činiti velike stvari za dobrobit svih ljudi, kako bismo namirili potrebe mnogih ili kako bismo proslavili Boga, može u nekim prigodama iziskivati velike novčane izdatke i potrebu izdvajanja materijalnih dobara u korist tih djela.14 Velikodušna ih osoba zna učiniti bez straha, razborito procjenjujući sve okolnosti, ali bez uskogrudnosti. Velike su katedrale primjer vremena u kojima je bilo mnogo manje novčanih i ljudskih sredstava nego danas, ali u kojima je bilo življe vjere. Od svojih početaka, Crkva je posebnom brigom nastojala da »sveti predmeti koji se koriste u bogoslužju blistaju svojim ponosom, dostojanstvenošću i svojom ljepotom«15. Dobri su se kršćani mnogo puta odrekli onoga što su smatrali vrijednim, kako bi počastili Djevicu ili uljepšali liturgiju. Bili su darežljivi u doprinosima i milodarima za Božje stvari i u pomaganju svojoj braći u potrebi. Činili su to i promicanjem nauka, kulture te materijalne i zdravstvene zaštite. U društvu koje ne može obuzdati svoje površne i nepotrebne izdatke često vidimo kako su mnoga djela apostolata, i oni koji su njima posvetili svoje živote, u oskudici, stalno odgađajući projekte zbog nedostatka sredstava. Potreba veličine duha koju gospodin traži od svojih učenika potaknut će nas da budemo darežljivi ne samo sa svojim vremenom i svojim novcem, već da potaknemo i druge da, u skladu s mogućnostima, doprinesu zajedničkom dobru svoje braće ljudi. Darežljivost nas uvijek približava Bogu, zato će mnogo puta najveće dobro koje možemo učiniti za svoje 25
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS C
prijatelje biti – potaknuti njihovu darežljivost. Ta krjepost obogaćuje i pomlađuje srce te ga čini sposobnijim za ljubav. III. Sveta Terezija je uporno govorila da je potrebno ne zatomljivati svoje čežnje, budući da »Njegovo Veličanstvo hoće, i prijatelj je srčanih duša« koje si postavljaju visoke ciljeve. Tako su činili sveci, koji ne bi bili dostigli to uzvišeno stanje da nisu bili tako čvrsti u svojoj odluci da ga ostvare, uvijek računajući na Božju pomoć. U suprotnom, dobre će duše, unatoč životu ispunjenom molitvama, umjesto da polete prema Bogu ostati slijepljene za zemlju »poput žaba krastača« ili se zadovoljiti lovom na »gušterice«16. »Nemojte klonuti duhom, jer bi se mogla izgubiti mnoga dobra... Ne dopustite duši da se povuče, da ne traži svetost, jer će u protivnom usvojiti mnoge druge nesavršenosti.«17 Malodušnost, koja sprječava napredak u odnosu s Bogom, »sastoji se od voljne nesposobnosti da se pojme ili požele velika djela, i tipična je za slabunjavu i neuglađeni dušu«.18 Vidi se i u okrivljavanju, te bijednom mišljenju o drugima i onome što bi ti drugi uz božansku pomoć mogli postati. Malodušan je čovjek skučenih obzora, prepušten udobnosti polaganog življenja, bez njegovanja plemenitih ambicija. Dok ne nadvlada taj nedostatak, ne će se usuditi pred Bogom obvezati se na disciplinirani plan u duhovnom životu, poduzeti pothvate u apostolatu niti biti darežljiv: sve mu djeluje preveliko, budući da se osjeća tako sitnim. 26
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS C
Velikodušnost je plod prijateljevanja s Isusom Kristom. Sklonosti prema izvršavanju velikih pothvata za Boga, kako već kome pristoji, uvijek je pridružen bogat, zahtijevan, ali ljubavlju ispunjen unutarnji duhovni život. Ta je krjepost podržana poniznošću i nosi u sebi »snažnu i neslomljivu nadu, gotovo provokativno povjerenje i savršenu mirnoću srca koje se ne boji« i koje »ne robuje ničemu, već služi jedino Bogu«.19 Velikodušna se osoba usuđuje činiti velika djela jer zna da dar milosti osposobljuje čovjeka za nadnaravne pothvate20 te njegova djela, u oslanjanju na Boga koji »iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu«,21 zadobivaju božansku djelotvornost. Velikodušna je osoba odvažna u apostolatu budući da je svjesna da se Duh Sveti služi čovjekovom riječju kao svojim oruđem – »on je taj koji djelo čini savršenim«,22 te je sigurna da se sva djelotvornost skriva u Bogu, »koji daje rasti«,23 i u to ulaže svoje povjerenje. Ako je zamolimo, Djevica Marija udijelit će nam veličinu duha koju je imala u svom odnosu s Bogom i s njegovom djecom, ljudima. »Dajite i dat će vam se...« Ne budimo škrti i malodušni. Isus je na našoj strani. 1 1 Sam 26,2; 7–9; 12–13; 22–23. – 2 Usp. 1 Sam 24,1sl. – 3 Lk 6,27–38. – 4 SVETI TOMA AKVINSKI, Teološka suma, II-II, q. 129, a. 1. – 5 Na nav. mj., a. 4. – 6 R. gARRIgOU-LAgRANgE, Las tres edades de la vida interior, sv. I., str. 316 – 7 SVETI JOSEMARíA ESCRIVá, Prijatelji Božji, 80. – 8 Usp. ISTI, Brazda, 738. – 9 SVETI IVAN ZLATOUSTI, Homilije na Matejevo Evanđelje, 19,7. – 10 Lk 23,34. – 11 Lk 6,27–28. – 12 Usp. Dj 7,60. – 13 Lk 6,38. – 14 SVETI TOMA AKVINSKI, Teološka suma, II-II, q. 134. – 15 DRUGI VATIKANSKI SABOR, Sacrosanctum concilium: konstitucija o svetoj liturgiji, 122. – 16 SVETA TEREZIJA AVILSKA, Moj život, 13,2–3.
27
SEDMA NEDJELJA KROZ gODINU. CIKLUS C – 17 ISTI, Put k savršenosti. – 18 Gran Enciclopedia Rialp, sv. X., natuknica: fortaleza. – 19 J. PIEPER, Las virtudes fundamentales, Rialp, Madrid 1976., str. 278. – 20 SVETI TOMA AKVINSKI, Teološka suma, II-II, q. 171, a. 2. – 21 Usp. Mt 3,9. – 22 Usp. SVETI TOMA AKVINSKI, nav. dj., II-II, q. 177, a. 1. – 23 Usp. 1 Kor 3,7.
28
SADRŽAJ
RIJEČ IZDAVAČA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Sedma nedjelja kroz godinu. Ciklus A 1. PREMA SVIMA SE ODNOSITI DOBRO . . . . . . . . . . . . 7 • Moramo živjeti milosrdnu ljubav u svakom trenutku i okolnosti. Imati razumijevanja za one koji su u zabludi, ali biti čvrsti u istini i dobru. • Milosrdna ljubav prema onima koji nas ne poštuju, prema onima koji nas kleveću i ogovaraju, prema onima koji nas drže neprijateljima...: Prema svima. Moliti za njih. • Milosrdna ljubav nas potiče da živimo prijateljstvo u dubokom kršćanskom smislu. Sedma nedjelja kroz godinu. Ciklus B 2. SURAĐIVATI U DOBRU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 • Doprinositi duhovnom i materijalnom dobru drugih. • Ne biti puki promatrači društvenog života. Inicijative. Ne sudjelovati u zlu: neki primjeri. Ponuditi rješenja. • Pomoći i poticati sve što je dobro. Duh suradnje. Isticati pozitivno. Sedma nedjelja kroz godinu. Ciklus C 3. VELIKODUŠNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 • Spremnost na poduzimanje velikih stvari prema ljudima i prema Bogu uvijek je povezana sa svetošću života. • Velikodušnost se očituje u brojnim vidovima: u sposobnosti brzog opraštanja uvrjeda, u nezlopamćenju, u darežljivosti... • Ona je plod unutarnjeg života. Kada se zanemari osobni odnos s Isusom Kristom, srce
377
SADRŽAJ
otvrdne i postaje nesposobno za bilo koje od nadnaravnih djela. Vrijeme kroz godinu. Tjedan VII. Ponedjeljak 4. MOLITI ZA VIŠE VJERE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 • Vjera je Božji dar. • Potrebno je odlučiti se vjerovati. • Vjera i molitva. Moliti za dar vjere. Vrijeme kroz godinu. Tjedan VII. Utorak 5. gOSPODIN, KRALJ KRALJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 • Psalam o kraljevskom dostojanstvu i pobjedi Isusa Krista. • Odbacivanje Boga u svijetu. • Božansko posinstvo. Vrijeme kroz godinu. Tjedan VII. Srijeda 6. JEDINSTVO I RAZNOLIKOST U APOSTOLATU . . . 43 • Uskogrudnost i isključivost u apostolskim pothvatima nije u duhu kršćanstva. Apostolat u Crkvi veoma je raznolik i mnogostruk. • Širenje nauka među svim ljudima. • Jedinstvo i raznolikost karizmi u Crkvi. Vjernost primljenom pozivu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan VII. Četvrtak 7. VAŽNO JE DOSPJETI U NEBO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 • Od svega u životu, najvažnije je dospjeti u nebo. Odstraniti ili ispraviti sve što nas razdvaja od našeg krajnjeg cilja. • Postojanje pakla. Đavao nije odustao od duša koje još hodaju zemljom. Sveti strah Božji. • Biti oruđem spasa za mnoge. Vrijeme kroz godinu. Tjedan VII. Petak 8. ZAŠTITITI OBITELJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 • Isus vraća dostojanstvu braka njegovu izvornu čistoću. Jedinstvo i neraskidivost. • Apostolat o naravi braka. Uzornost bračnih drugova. Svetost obitelji. • Kršćanski brak.
378
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan VII. Subota 9. DJEČJOM JEDNOSTAVNOŠĆU . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 • Duhovno djetinjstvo i jednostavnost. • Iskazi pobožnosti i kršćanske naravi. • Biti jednostavan. Osma nedjelja kroz godinu. Ciklus A 10. MUKA SVAKODNEVICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 • Živjeti danas u punini i bez tjeskobe. Božansko posinstvo. Povjerenje i prepuštanje Bogu. • Beskorisne brige. Uvijek ćemo imati dovoljnu pomoć da budemo vjerni. • Raditi u Božjoj prisutnosti. Mrtviti maštu da bi se živjelo hic et nunc, ovdje i sada. Osma nedjelja kroz godinu. Ciklus B 11. BOŽJA LJUBAV PREMA LJUDIMA . . . . . . . . . . . . . . . 78 • Bog nas ljubi beskrajnom ljubavlju koju nismo ničim zaslužili. • Ravnodušnost prema Božjoj ljubavi najgori je stav koji možemo zauzeti. • Bog ljubi svakoga od nas – osobno. Ispunjava nas dobrima. Ljubav se ljubavlju plaća. Osma nedjelja kroz godinu. Ciklus C 12. POBJEDA NAD SMRĆU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 • Smrt, posljedica grijeha. S ovoga ćemo svijeta ponijeti samo zasluge za dobra djela i dug za grijehe. • Kršćanski smisao smrti. • Plodovi razmatranja o četiri posljednje stvari. Vrijeme kroz godinu. Tjedan VIII. Ponedjeljak 13. BOgATI MLADIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 • Bog sve poziva. Potreba odricanja kako bi se moglo slijediti Krista. • Odgovor na osobni poziv. • Siromaštvo i odricanje u našem svakodnevnom životu.
379
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan VIII. Utorak 14. DAREŽLJIVOST I ODRICANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 • Da bismo slijedili Krista, potrebno je djelotvorno odricanje od materijalnih dobara. • Isus je beskrajno darežljiv u nagrađivanju onih koji ga slijede. • Uvijek se isplati slijediti Krista. Stostruko ovdje na zemlji i na Nebu vječni život s Bogom. Vrijeme kroz godinu. Tjedan VIII. Srijeda 15. NAUČITI SLUŽITI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 • Kristov primjer. Služiti znači kraljevati. • Različite službe koje možemo obavljati u Crkvi, u društvu i prema svima koji nas okružuju. • Služiti s radošću. Biti stručan u vlastitom zanimanju. Vrijeme kroz godinu. Tjedan VIII. Četvrtak 16. BARTIMEJEVA VJERA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 • Bartimejeva je molitva prevladala sve preprjeke. Poteškoće onih koji se pokušavaju približiti Kristu, koji prolazi kraj njih. • Vjera i odricanje da bismo slijedili gospodina. I naša molitva mora biti osobna, ne anonimna, izravna poput Bartimejeve. • Slijediti Krista i u trenutcima tame. Javno svjedočenje vjere. Vrijeme kroz godinu. Tjedan VIII. Petak 17. LJUBAV SU DJELA: APOSTOLAT . . . . . . . . . . . . . . . 120 • Proklinjanje smokvinog drveta koje je imalo samo lišće. Svako vrijeme, svaka okolnost, prikladni su za davanje plodova svetosti i apostolata. • Ljubav su djela, a ne fine rasprave. Unutarnji se život izražava u konkretnoj stvarnosti. • Ljubav se prema Bogu očituje u radosnom apostolatu, punom inicijativa. Vrijeme kroz godinu. Tjedan VIII. Subota 18. PRAVO I OBVEZA APOSTOLATA . . . . . . . . . . . . . . . 127 • Pravo i obveza svakog kršćanina da sudjeluje u apostolatu proizlazi iz njegovog jedinstva s Kristom.
380
SADRŽAJ
• Odbaciti lažne isprike koje nas sprječavaju da se »petljamo« u živote drugih ljudi. • Isus sada šalje nas kao što je slao svoje učenike na početku. Deveta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 19. gRADITI NA STIJENI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 • Svetost se sastoji u izvršavanju Božje volje, kako u velikim stvarima tako i u onima koje se doimaju neznatnim. • Željeti ono što Bog želi. Predati se Bogu. • Ispunjavati i voljeti božansku volju u svakodnevnim sitnicama i u važnim pitanjima. Deveta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 20. POSVEĆENJE BLAgDANA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 • Kršćanski blagdani. • Dan gospodnji. • Apostolat u svetkovanju blagdana i nedjelje. Blagdanski odmor. Deveta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 21. ČAŠĆENJE SVETACA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 • Oni su naši zagovornici pred Bogom i naši veliki saveznici u poteškoćama. • Štovanje svetaca. Dies natalis. • Čašćenje i poštovanje relikvija. Slike. Djevica, posebna zagovornica u potrebama. Vrijeme kroz godinu. Tjedan IX. Ponedjeljak 22. KAMEN ZAgLAVNI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 • Isus Krist je kamen–temeljac na kojemu valja graditi život. Naše je postojanje u cijelosti uvjetovano činjenicom da smo Kristovi učenici. • Vjera nas prosvjetljuje da spoznamo što se uistinu događa i kakva je stvarnost. • Kršćanin, nasuprot svijetu u kojem živi, ima svoju vlastitu ljestvicu vrjednota.
381
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan IX. Utorak 23. CARU CAREVO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162 • Kršćanin u javnom životu. Uzorno izvršavanje naših obveza. • Jedinstvo života. • Naše jedinstvo s Bogom, nužno da bismo bili bolji građani. Vrijeme kroz godinu. Tjedan IX. Srijeda 24. USKRSNUT ĆEMO SA SVOJIM VLASTITIM TIJELIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 • Istina vjere koju je Isus izričito naučavao. • Svojstva proslavljenih tijela. • Jedinstvo tijela i duše. Vrijeme kroz godinu. Tjedan IX. Četvrtak 25. PRVA ZAPOVIJED. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177 • Klanjati se Bogu jedinom. Moderno idolopoklonstvo. • Razlozi za ljubav prema Bogu. Neke pogrješke i grijesi protiv prve zapovijedi. • Prva zapovijed obuhvaća sve vidove našeg života. Očitovanja ljubavi prema Bogu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan IX. Petak 26. ANĐEO ČUVAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184 • Neprestana prisutnost anđela čuvara. • Pobožnost. Pomoć u svakodnevnom životu i u apostolatu. • Utjecanje njegovoj pomoći u duhovnom životu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan IX. Subota 27. VRIJEDNOST MALIh STVARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 • Milodar siromašne udovice. Ono što je Bogu važno. • Ljubav čini vrijednim ono što je samo po sebi maleno i nevažno. Mlakost i nebriga za male stvari. • Svetost je satkana od sitnica. Rast u krjepostima i u malim stvarima. Deseta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 28. KRJEPOST NADE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198 • Krjepost putnika. Njezin temelj.
382
SADRŽAJ
• Nada usred proturječja, zaprjeka, patnje… • Nadati se svetosti. Često obnavljati tu nadu. Deseta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 29. KORIJENI ZLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205 • Ljudska narav u stanju izvorne pravednosti i svetosti. • Solidarnost svih ljudi u Adamu. Prenošenje istočnog grijeha i njegovih posljedica. Borba protiv grijeha. • Ljudske stvarnosti ponovno usmjeriti prema Bogu. Deseta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 30. U PATNJI I POTREBI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 • Uskrišenje sina udovice iz Naina. Isus Krist uvijek suosjeća s onima koji pate i trpe. • Nasljedovati gospodina. Ljubav u djelima. Zapovijed ljubavi. • Za ljubav je potrebno razumijevanje. Ljubav prema onima kojima je pomoć najpotrebnija. Vrijeme kroz godinu. Tjedan X. Ponedjeljak 31. BOŽANSKO MILOSRĐE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 • Božje je milosrđe beskrajno, vječno i sveopće. • Milosrđe pretpostavlja prethodno ispunjenje zahtjeva pravednosti, ali ide preko onoga što iziskuje ta krjepost. • Plodovi milosrđa. Vrijeme kroz godinu. Tjedan X. Utorak 32. AKO SOL OBLJUTAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 • Mlakost. • Prava pobožnost, osjećaji i duhovna suhoća. • Moramo biti sol zemlje. Potreba duhovnog života. Vrijeme kroz godinu. Tjedan X. Srijeda 33. DJELATNE MILOSTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231 • Nužnost milosti za činjenje dobra. • Djelatne milosti. • Suradnja.
383
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan X. Četvrtak 34. RAZLOZI ZA POKORU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 • Ukloniti zapreke. Odreći se sebe. Suotkupljenje. • Poziv Crkve na pokoru. Utjecaj pokore na molitvu. Pokornički značaj petka. • Neka područja mrtvljenja. Uvjeti. Vrijeme kroz godinu. Tjedan X. Petak 35. ČISTOĆA SRCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244 • Deveta Božja zapovijed i čistoća duše. • Bdjeti nad srcem. Vjernost u skladu s vlastitim pozivom i staležom. • Čuvati se požude očiju i afektivnosti. Bdjeti nad maštom. Vrijeme kroz godinu. Tjedan X. Subota 36. VRIJEDNOST ZADANE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 • gospodin uzvisuje vrijednost zadane riječi. Ako nema potrebe za prisegom, naša riječ mora biti dovoljna. • Ljubav prema istini u svakoj prilici i u svim okolnostima. • Vjernost i odanost našim obvezama. Jedanaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 37. NAJUČINKOVITIJE SREDSTVO. . . . . . . . . . . . . . . . . 258 • goruća potreba za apostolatom: žetva je velika, a radnika malo. • Ne vrijede izgovori. Sve nas poziva gospodin u apostolat. Molitva, najučinkovitije i najpotrebnije sredstvo u promicanju zvanja. • Moliti gospodina za zvanja. Jedanaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 38. gORUŠIČINO ZRNO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 • gospodin se služi malenim da djeluje u svijetu i u dušama. • Poteškoće na koje ćemo nailaziti u apostolatu ne smiju nas obeshrabriti. Gospodin od nas očekuje da mu pomognemo u preobrazbi mjesta gdje se odvija naš svakodnevni život.
384
SADRŽAJ
• gospodin je naša snaga. Truditi se odbacivati lažne obzire koji nas sprječavaju u širenju Kristova nauka. Jedanaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 39. KAJANJE ZA gRIJEhE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271 • Kajanje nas potiče da zaboravimo na sebe i da se vratimo Gospodinu. Naši nas neuspjesi ne smiju obeshrabriti. • Ne možemo zanemarivati svoje pogrješke. Izbjegavati opavdavanja. • Poniznost je potrebna za kajanje. Ispovijed. Iskrenost. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XI. Ponedjeljak 40. ŽIVOT U MILOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278 • Novi život. Dostojanstvo kršćanina. • Posvetna milost, sudjelovanje u božanskoj naravi. • Milost nas vodi do poistovjećenja s Kristom: poslušnost, molitveni život, ljubav prema križu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XI. Utorak 41. SVETOST USRED SVIJETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284 • Opći poziv na svetost. • Biti sveti ondje gdje se nalazimo. Mistika pustih želja. • Sve su okolnosti prikladne za rast u svetosti i ostvarivanje plodonosnog apostolata. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XI. Srijeda 42. MISAONA MOLITVA • Potreba i plodovi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290 • Pripremna molitva. Staviti se u Božju prisutnost. • Pomoć općinstva svetih. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XI. Četvrtak 43. USMENE MOLITVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297 • Potreba. • Uobičajene usmene molitve. • Pozornost pri izgovaranju. Borba protiv rutine i rastresenosti.
385
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan XI. Petak 44. gDJE TI JE SRCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 304 • Obitelj, »prvo tlo pogodno za sijanje sjemena evanđelja«. • Brižljiva skrb za osobe koje nam je Bog povjerio. • Njima posvetiti potrebno vrijeme, važnije je od drugih interesa. Molitva u obitelji. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XI. Subota 45. SVE SE OKREĆE NA DOBRO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311 • Ljubiti Božju volju. Bog ima najbolji mogući plan za svakog čovjeka. Biti vedar unatoč protivštinama. • Predanje Bogu i odgovornost. • Omnia in bonum. »Onima koji Boga ljube, sve se okreće na dobro.« Dvanaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 46. ŽIVJETI BEZ STRAhA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317 • Odvažnost u svakodnevnom životu. • Naša se jakost temelji na spoznaji da smo djeca Božja. • Odvažnost i povjerenje u Boga u velikim kušnjama i u svakodnevnim sitnicama. Dvanaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 47. VEDRINA UNATOČ POTEŠKOĆAMA. . . . . . . . . . . 323 • Oluja na jezeru. gospodin nas nikada ne će ostaviti same u poteškoćama. • Ako smo doista apostoli usred svijeta, moramo računati na nerazumijevanja. »Nije učenik nad učiteljem.« • Stav prema poteškoćama. Dvanaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 48. LJUBAV I STRAh BOŽJI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330 • Ljubav prema Bogu i podložnost njegovoj beskrajnoj svetosti. • Sinovski strah. Njegova važnost u iskorjenjivanju grijeha. • Sveti strah Božji i ispovijed.
386
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan XII. Ponedjeljak 49. TRUN U TUĐEM OKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337 • Oholost uvećava tuđe propuste, a umanjuje i opravdava svoje. Izbjegavati osuđivanje drugih ljudi. • Prihvaćati osobe onakvima kakve jesu, s njihovim nedostatcima. Pomoći bratskom opomenom. • Pozitivna kritika. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XII. Utorak 50. UZAK PUT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344 • Put koji vodi u nebo uzak je. Umjerenost i mrtvljenje. • Potreba mrtvljenja. Borba protiv udobnosti i buržujskog mentaliteta. • Neki primjeri umjerenosti i mrtvljenja. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XII. Srijeda 51. PO NJIhOVIM ĆETE Ih PLODOVIMA PREPOZNATI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350 • Dobar plod može izrasti samo na dobrom stablu. Lažni učitelji i njihov zli nauk. • Odnos s Bogom i kršćanska djela. • gorki plodovi svjetovnosti. Djelovanje kršćana u svijetu: ponovno usmjeriti sve prema Kristu. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XII. Četvrtak 52. PLODOVI MISE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357 • Plodovi mise. Euharistijska žrtva i svakodnevni život kršćanina. • Svjesno, djelatno i pobožno sudjelovanje. Naše učešće u svetoj misi mora biti osobna molitva, sjedinjenje s Isusom Kristom, Svećenikom i Žrtvom. • Priprema za sudjelovanje na misi. Apostolat i euharistijska žrtva. Vrijeme kroz godinu. Tjedan XII. Petak 53. KRJEPOST VJERNOSTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 364 • Ljubav, vjera i zvanje iziskuju tu krjepost. • Temelj vjernosti. • Ljubav i vjernost u malim stvarima.
387
SADRŽAJ
Vrijeme kroz godinu. Tjedan XII. Subota 54. MARIJA, SUOTKUPITELJICA S KRISTOM . . . . . . . 370 • Marija, prisutna kod Isusove žrtve na križu. • Suotkupiteljica s Kristom. • Marija i sveta misa.
388
PREPORUČUJEMO
Razgovarati s Bogom nije rezervirano samo za posebne ljude, Bog očekuje ljubav od svih. Francisco Fernández-Carvajal ovim nizom dao je iznimnu potporu osobnoj molitvi. Pisane jasnim i pristupačnim jezikom, ove zbirke meditacija za svaki dan u godini namijenjene su svim kršćanima i kroz ciklus liturgijske godine prate njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji žive u različitim životnim okolnostima. Svezak I., 327 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO Drugi svezak meditacija Razgovarati s Bogom prati čitatelja kroz korizmu, od Pepelnice do Velike subote i usredotočuje ga na otajstvo Kristova otkupljenja. Svezak II., 310 str. Tvrdi uvez.
Treći svezak meditacija Razgovarati s Bogom čitatelja prati kroz ciklus vazmenoga vremena, od nedjelje Uskrsnuća Gospodnjega do svetkovine Duhova. Svezak III., 342 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
PREPORUČUJEMO
Četvrti svezak meditacija Razgovarati s Bogom vodi čitatelja kroz prvih šest tjedana liturgijskoga vremena kroz godinu koje, ovisno o godini, obuhvaća ukupno 33 ili 34 nedjelje, a započinje ponedjeljkom nakon nedjelje Krštenja Gospodinova. U meditacijama nam se Gospodinov život i njegov nauk približavaju kroz brojne teme koje čine dio svakoga vjerničkog hoda i napredovanja u duhovnom životu. Svezak IV., 370 str. Tvrdi uvez.
www.verbum.hr
Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u veljaÄ?i 2014.
..........................................................................................................................
U petomu svesku meditacija Razgovarati s Bogom čitatelja se vodi kroz tjedne VII. – XII. liturgijskoga vremena kroz godinu koje, ovisno o godini, obuhvaća ukupno 33 ili 34 nedjelje, a započinje ponedjeljkom nakon nedjelje Krštenja Gospodinova. Nakon Duhova ponovno se uzima peti svezak, od ponedjeljka koji slijedi Duhove do subote unutar XII. tjedna u vremenu kroz godinu. Za svaku od 6 nedjelja donesene su tri različite meditacije koje slijede tri ciklusa crkvene godine: A, B i C. U meditacijama nam se Gospodinov život i njegov nauk približavaju na iznimno živ i poticajan način. Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih, budući da smo svi Božja djeca, pozvana obraćati se Bogu kao Ocu. Francisco Fernández-Carvajal ovom knjigom dao je izvanrednu potporu osobnoj molitvi: zbirku razmatranja koja imaju ishodište u dnevnom misnom čitanju, tj. u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta, a obiluju navodima iz kršćanske predaje, prije svega iz djela crkvenih otaca, te navodima duhovnih klasika i poznatih suvremenih duhovnih pisaca. Osim toga, pisac obilno citira dokumente Drugoga vatikanskog sabora i papinske tekstove – ponajviše one Ivana Pavla II. Jasnim i pristupačnim jezikom, ovaj niz meditacija namijenjen je svim kršćanima i prati njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji žive u različitim životnim okolnostima.
ISBN 978-953-235-353-2
VERBUM
9 789532 353532
95 kn
www.verbum.hr